Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za povijest umjetnosti

Diplomski studij




ORATORES ET SCRIPTORES: SLIKA I RIJE OD
ALBERTIJA DO PALEOTTIJA
(modul 2)







dr. sc. Sanja Cvetni, red. prof.
Tanja Trka Mikloi, asist.
Piero della
Francesca (Borgo
San Sepolcro oko
1420. ili prije?
1492.)


Fra Luca Pacioli
(Borgo San
Sepolcro 1445. -
1517.)
Dananji gradi
Sansepolcro,
Toskana.
DVA NAJVEA MATEMATIARA U QUATTROCENTU RODOM SU IZ ISTOGA
MJESTACA U TOSKANI.
Poliptih Milosra Polittico della Misericordia, 1445.-
1460., tempera na dasci. Sansepolcro [neko Borgo San
Sepolcro], Pinacoteca comunale.
NA RANOM DJELU ZA
KOJE SE KORISTI
SREDNJOVJEKOVNIM
RJEENJEM POLITPIHA,
(USP. HIJERARHIJSKU
PERSPEKTIVU,
RAZLIITE RAZMJERE
LIKOVA ZA RAZLIITA
POLJ), PIERO DELLA
FRANCESCA IPAK SE
JASNO OTKRIVA KAO
DOSTOJNI NASLJEDNIK
MASACCIA U GRADNJI
VOLUMENA, VRSTOJ
MEHANICI PROSTORNO
POSTAVLJENIH TIJELA
(USP. KONTRAPOST SV.
SEBASTIJANA),
ARHITEKTONSKOJ
VRSTOI DRPAERIJE
(USP. MARIJIN PLAT).
PIERO DELLA FRANCESCA ((Piero dei Franceschi; Borgo San Sepolcro oko 1420. ili
prije, 1406. ili 1412.? 1492.)
Piero della Francesca (Piero dei
Franceschi; Borgo San Sepolcro oko
1420. ili prije, 1406. ili 1412.? 1492.),
Krtenje Isusa Krista, 1448.-1450.
[1459.-60.], tempera na dasci, 167 x
116 cm. London, National Gallery.
Njegova povijesno-umjetnika
valorizacija kao jednoga od najvanijih
slikara quattrocenta zapoinje s XX.
stoljeem, na to su posredno utjecali
postimpresionisti i kubisti, odnosno
likovna kritika koja je analizirala
njihova djela. Suradnik je Domenica
Veneziana na (izgubljenim) zidnim
slikama u crkvi San Egidio. Osim te
zabiljeene suradnje, na njega su
utjecali Masaccio, Donatello, Filippo
Lippi, Paolo Uccello, pa ak i Masolino
(usp. iroki namazi boje). Radi u
Ferrari, Riminiu, Arezzu, Rimu i
Urbinu.
Piero della Francesca (Piero dei Franceschi; Borgo
San Sepolcro oko 1420. ili prije, 1406. ili 1412.?
1492.), Krtenje Isusa Krista, 1448.-1450., detalj,
tempera na dasci, 167 x 116 cm. London, National
Gallery.
U sredinju okomicu (os GF) postavljena je figura Isusa Krista. Linija sa
strjelicama u donjem dijelu povezuje nebeske figure (aneli) s ljudskima
(katekumen i farizeji u dnu prostora). Lik Krista upisan je u dva istostranina
trokuta (DFE i ACB). Usp. nebeski dio upisan u krug!
Prvi puta objavljeno u: J ames R. Banker, A Manuscript of the Works of
Archimedes in the Hand of Piero della Francesca, The Burlington Magazine, sv.
CXLVII, br. 1224, oujak 2005., str.165-169.
Sredinom pedesetih godina XV. stoljea
(dakle, oko 1450.) Piero della Francesca
prepisao je latinski prijevod Arhimedovih
djela: O lopti i valjku; O mjerenju kruga; O
sferoidima i konoidima; O krivuljama; O
ravnotei ravnih likova; O kvadraturi
parabole; Raun s pjeanim zrncima;
Arhimedova spirala, transcendentna krivulja koja
nastaje kada toka, polazei iz ishodita, jednolino
obilazi ishodite i jednolino se udaljuje od njega;
udaljenost neke toke Arhimedove spirale od
ishodita razmjerna je pripadnom kutu zakreta.

TRAKTAT S
PRIJEPISOM
PRIJEVODA
ARHIMEDOVIH
DJELA IZ
KNJINICE
RICCARDIANA U
FIRENCI KOJI JE
JAMES BANKER
PREPOZNAO KAO
AUTOGRAF PIERA
DELLA
FRANCESCA.
Piero della Francesca (Piero dei Franceschi;
Borgo San Sepolcro oko 1420. ili prije, 1406. ili
1412.? 1492.), Sigismundo Malatesta pred
svetim Sigismundom, 1451., affresco, 257 x 345
cm. Rimini, Tempio Malatestiano (projekt Leon
Battista Alberti, oko 1450.). ANTIKVARNI
UTJECAJ OTKRIVA PORTRET SIGISMUNDA
MALATESTE: DOMINACIJA PROFILA UTJECAJ
MEDALJA RIMSKE KOVANICE CARSKI
PORTRETI.
Piero della Francesca (Piero dei Franceschi; Borgo San
Sepolcro oko 1420. ili prije, 1406. ili 1412.? 1492.),
Sigismundo Malatesta pred svetim Sigismundom, 1451.,
zidna slika (affresco), 257 x 345 cm. Rimini, Tempio
Malatestiano; Portret Sigismunda Malateste, oko 1451.,
ulje i tempera na dasci, 44,5 cm 34,5 cm. Pariz,
Louvre. Desno: Matteo de' Pasti (Verona ? Rimini,
1468.), medalja Sigismunda Malateste, bronca, 1446.,
recto.
Neko u crkvi Santa Maria di Momentana (zvana i Santa Maria in Silvis). USP. MOTIV
RASKRITOGA ATORA (IKONOGRAFSKI OTKRIVA MARIJU S DJETETOM U UTROBI KAO
ZAVJETNI KOVEG) I MOTIVE MOGRANJA (IPAK, NR) NA TKANINI ATORA.
Piero della Francesca (Piero dei
Franceschi; Borgo San Sepolcro
oko 1420. ili prije, 1406. ili
1412.? 1492.), Madonna del
Parto, 1459. (?), zidna slika
(affresco) odvojena. Monterchi,
Museo del Madonna del Parto.
IZVORNI
SMJETAJ
MADONNA DEL
PARTO
PRIDONOSI
IKONOGRAFSKO
M TUMAENJU
BOGORODICE I
LOGOSA.
Piero della Francesca (Borgo San Sepolcro oko 1420. ili prije? 1492.) De prospectiva
pingendi ili O perspektivi u slikarstvu rukopis napisan vjerojatno izmeu 1472. i 1475.
godine, posveen je urbinskome vojvodi Federiku da Montefeltro i opremljen sa stotinu
Pierovih crtea. U traktatu objanjava perspektivna skraenja; kree od jednostavnijih tijela
prema sloenijima.

Digitalno izdanje na web-u:
http://digilib.netribe.it/bdr01/visore/index.php?pidCollection=De-prospectiva-
pingendi:889&v=-1&pidObject=De-prospectiva-pingendi:889&page=001%20R
ili
http://digilib.netribe.it/bdr01/Sezione.jsp?idSezione=50 (sfoglia il manoscritto)

Vasari (Le Vite, 1550., 1568.): Piero se u mladosti bavio matematikom i posebno
geometrijom. Premda je s petnaest godina odluio postati slikar, nikada nije napustio
matematika istraivanja i u tome je postigao iznimne uspjehe, kao i u slikarstvu. Zaposlio
ga je Guidobaldo Feltro stariji, vojvoda Urbina [Federikov otac], za koga je napravio
mnogo malih slika sa sitnim figurama koje su unitene u ratovima te drave. Ipak, neki spisi
o geometriji i perspektivi su sauvani, i u njima on otkriva znanstvenu razinu jednaku bilo
kojem uenjaku svoga vremena, moda i bilo kojem znanstveniku uope. Isto to pokazuje u
svojim djelima koja su puna perspektive. Isto pokazuje se u svojim djelima, posebno u
crteu vaze sa svih strana, tako da joj se postolje i otvor mogu vidjeti sprijeda, straga i sa
strane, to je sigurno udesna stvar, jer je on crtao i najmanju stvar s velikom finoom, a
skraivao je krune linije s mnogo umijea.
Piero della Francesca De prospectiva pingendi O perspektivi u slikarstvu

Piero della Francesca De prospectiva pingendi O perspektivi u slikarstvu

Traktat De prospectiva pingendi O
perspektivi u slikarstvu Piera della
Francesca je podijeljen u tri dijela i
nadahnut traktatom De pictura Leon
Battiste Albertija (1435.):
disegno opisuje proraun pojedinih
skraenja; commensurazio opisuje
kako se oni postavljaju u prostor, a
coloro upoznaje itatelja s ulogom
boje u oblikovanju.

Dolje: raunalno proizvedeni model
prema Pierovu crteu i proraunu.
Piero della Francesca (Piero dei Franceschi; Borgo San Sepolcro oko 1420. ili prije,
1406. ili 1412.? 1492.), Legende o istinskom kriu, 1452.-1466., affresco. Arezzo,
San Francesco. NA SHEMATSKOM PRIKAZU ZELENO SU OZNAENI PRIZORI LEGENDE
O ISTINSKOM KRIU PREMA KRONOLOKOM SLIJEDU (UTO SU DRUGI PRIZORI,
NEVEZANI ZA NARACIJU POPUT NAVJETENJA). PIERO NIE PRIZORE S DESNA GORE
PREMA LIJEVO DOLJE, ALI SUELIO JE DVA PRIZORA BITKE POBJEDA KONSTANTINA
NAD MAKSENCIJEM (5) I POBJEDA HERAKLIJA I. NAD PERZIJANCIMA (8) -- PA JE ZBOG TE
SLIKAREVE ODLUKE KRONOLOKI REDOSLIJED PRED KRAJ NARUEN.
LEGENDA O ISTINSKOM KRIU JE IZVANREDAN PRIMJER VELIKE NARACIJE U
QUATTROCENTU.
Piero della Francesca (Piero dei
Franceschi; Borgo San Sepolcro
oko 1420. ili prije, 1406. ili
1412.? 1492.); Pobjeda
Konstantina nad Maksencijem,
detalj, 1452.-1466., affresco.
Arezzo, San Francesco.
SUZDRANOST, DOSTOJANSTVO,
UTNJA, OZBILJNOST, DOSADA,
TO SU NAJEE ZNAAJKE
PIEROVIH PROTAGONISTA. KADA
TREBA PRIKAZATI IZRAZ LICA,
TO RJEAVA KAO MASKU.
Tragika i komika maska, mozaik,
II. st.. Tivoli, Hadrijanova vila.
Piero della Francesca (Piero dei
Franceschi; Borgo San Sepolcro oko
1420. ili prije, 1406. ili 1412.?
1492.), Madonna di Senigallia, oko
1470., daska, 61 x 53,5 cm. Urbino,
Galleria Nazionale delle Marche.
UTJECAJ SLIKARSTVA SA SJEVERA
EUROPE (USP. DETALJE MRTVE
PRIRODE I OSVJETLJENJE). U
URBINU, NA DVORU BORAVILI SU
UMJETNICI IZ FLANDRIJE, A PIERO
DELLA FRANCESCA OSOBITO
PRIHVAA NJIHOVA UMJETNIKA
ISKUSTVA SA SVJETLOM (RAZLIKA
SUNCA U ZENITU I KOSOGA
SVJETLA).
Piero della Francesca (Piero dei Franceschi;
Borgo San Sepolcro oko 1420. ili prije, 1406.
ili 1412.? 1492.), Uskrsnue, oko 1463.,
zidna slika (affresco i a secco), 225 x 199 cm.
Borgo San Sepolcro, Pinacoteca Comunale.
Crte: iz III. knjiga De prospettiva pingendi
(1472. i 1475.)
PIEROVO REMEK-DJELO: IZVORI
PIEROVO REMEK-DJELO: IZVORI
Niccol di Segna (Siena, vijesti od 1331. do 1345., sin slikara Segna di
Buonaventura), Poliptih Uskrsnua, Sansepolcro, (kon)katedrala (neko
samostanska crkva kamaldoljana), glavni oltar.
PIEROVO REMEK-DJELO: IZVORI
Niccol di Segna, oko sredine XIV. stoljea Piero della Francesca, oko 1463.
PIEROVO REMEK-DJELO: IZVORI
Gore: Giotto, Usrksnua, detalj i
total, affresco, 200 cm x 185 cm.
Padova, kapela degli Scrovegni.
Desno: Piero della Francesca,
Uskrsnue, detalj, Sansepolcro.
PIEROVO REMEK-DJELO: IZVORI
Krtenje, 1448.-1450.

Uskrsnue, 1448.-1450.
PIEROVO REMEK-DJELO: IZVORI
Volto Santo, 2,70 x
2,90, orahovina, IX.
stoljee. Sansepolcro,
(kon)katedrala.
PIEROVO REMEK-DJELO: IZVORI
Aldous Huxley, The Best Picture (iz zbirke Along the Road, 1925.):
The best picture in the world is painted in fresco on the wall of a room in
the town hall. Some unwittingly beneficent vandal had it covered, some
time after it was painted, with a thick layer of plaster, under which it lay
hidden for a century or two, to be revealed at last in a state of
preservation remarkably perfect for a fresco of its date. Thanks to the
vandals, the visitor who now enters the Palazzo dei Conservatori at
Borgo San Sepolcro finds the stupendous Resurrection almost as Piero
dell a Francesca left it. Its clear, yet subtly sober colours shine out from
the wall with scarcely impaired freshness. Damp has blotted out nothing
of the design, nor dirt obscured it. We need no imagination to help us
figure forth its beauty; it stands there before us in entire and actual
splendour, the greatest picture in the world. The greatest picture in the
world.... You smile. The expression is ludicrous, of course. [...]
because its author possessed almost more than any
other painter those qualities of character which I
most admire and because his purely aesthetic
preoccupations are of a kind which I am by nature
best fitted to understand. A natural, spontaneous and
unpretentious grandeur - this is the leading quality
of all Piero's work.
Great it is, absolutely great, because the man who painted it was genuinely noble as well as
talented. And to me personally the most moving of pictures,
HUXLEYEVA
PRIPOVIJEST THE
BEST PICTURE
(1925.) I DRUGI
SVJETSKI RAT
Blunt: Bilo kakav trag napornoga rada,
bilo kakav dokaz da se umjetnik namuio
oko svoga djela unitit e sklad slike i
dati joj ono to je prema Vasarijevom
sudu kobna kvaliteta suhoe. Vasari
osuuje cijelo XV. stoljee kao suho.
Umjetnici toga doba pokazivali su
dokaze naporne marljivosti u
dovravanju slika, no marni rad ini
slikarski nain suhim, kada se koristi da
bi se djelo dovrilo na taj nain, i tek su
nakon Leonarda slikari mogli postii onu
savrenu skladnost, i bili su sposobni
odbaciti odreeni suh i grub i otar nain
koji su u ovoj umjetnosti radi prevelikog
truda ostavili Piero della Francesca i
drugi. Uccello je umjetnik koga najvie
kudi radi njegova pretjeranog truda,
posebice kad je rije o perspektivi,
njegovoj opsesiji u vezi koje je pokazivao
manjak prosudbe.
Piero della Francesca, Pala di Brera (Sveti
razgovor s Federikom da Montefeltrom),
oko 1472., ulje na dasci, 251 173 cm.
Milano, Pinacoteca di Brera.
Crte u rukopisu Libellus de Quinque
Corporibus Regularibus [Knjiica o pet
pravilnih tijela] (Vatikanska knjinica) Piera
della Francesca prikazuje ikosaedar upisan u
kocku. injenicu da se svaki vrh ikosaedra moe
uprijeti o plohu kocke je prvi opisao Piero della
Francesca. To je jedini odnos koji Euklid nije
opisao u Elementima, to znai da se radi o
izvorno novoj konstrukciji i poetak je
renesansnoga zanosa poliedrikom gemetrijom.
Razbirljivi prizor dolje preuzet je iz tiskanoga
izdanja traktata De divina proportione [O
boanskom omjeru] koji je fra Luca Pacioli
ukljuio u svoj rukopis (a da nije naveo da se
radi o Pierovom pronalasku). Prvo tiskano
izdanje u Veneciji (izdava: Paganinus de
Paganinus, 1509.)
Digitalno izdanje na web-u:
http://issuu.com/s.c.williams-
library/docs/de_divina_proportione
Lijevo: Paolo
Uccello (Paolo
di Dono, 1397.
1475.),
Mazzocchio,
160 x 233 mm.
Pariz, Louvre,
Departement des
Arts
Graphiques.
Desno: Paolo Uccello (Paolo di
Dono, 1397. 1475.), Opi
potop i povlaenje voda, oko
1430., monokromna zidna slika
iz ciklusa Geneze, prenesena na
platno. Firenze, Santa Maria
Novella, chiostro verde [zeleni
klaustar].
O RENESANSNOJ ZATRAVLJENOST POLIEDRIKOM
GEMETRIJOM SVJEDOE BROJNA DJELA: OVDJE
UCCELLOV MAZZOCCHIO (POLIEDRINI PRSTEN),
KOJI SE JAVLJA NA LIKU IZ POTOPA.
Paolo Uccello (Paolo di Dono, 1397. 1475.), Istoni grijeh, s fresaka Geneze,
oko 1430. Firenze, Santa Maria Novella, chiostro verde [zeleni klaustar].
Paolo Uccello (?),
Mazzocchio, tu na
papiru, 90 x 240 mm.
Firenca, Uffizi,
Gabinetto dei disegni e
delle stampe.
POLIEDRINA GEOMETRIJA: USP. KRONJE DRVEA RIJEENE SU POPUT
MAZZOCCHIA S LIEM.
Paolo Uccello (Paolo di Dono; Firenca
1397. 1475.), Bitka za san Romano 1.
lipnja 1432., tempera na dasci, oko 1456.;
Bernardino della Ciarda pada iz sedla],
182 x 323 cm. Firenca, Uffizi.
lijevo i gore desno: Mazzocchio na intarzijama,
Studiolo Federika da Montefeltra u Urbinu.
desno : Leonardo da Vinci,
Mazzocchio, u Codex Atlanticus (fol.
710 r), crte, 1478.-1516. Milano,
Biblioteca Ambrosiana.
Franjevac, predavao matematiku u Perugi, Napulju,
Milanu, Rimu i dr. Boravio i u Zadru, gdje je 1481.
napisao jedan od svojih traktata iz matematike. Za
boravka u Veneciji objavio je zbornik za potrebe
trgovake prakse Summa de arithmetica, geometria,
proportioni, et proportionalit, [Sve o aritmetici,
geometriji, proporcijama i proporcionalnosti,1494.], s
posebnim uputama za trgovaku aritmetiku s
dvostrukim knjigovodstvom. Bilo je to prvo djelo
takve vrste na narodnom jeziku (umjesto latinskoga).
Drugo svoje znaajno djelo, De divina proportione [O
boanskom omjeru], napisao je 1496., a tiskao u
Veneciji 1509. godine. U njemu je razmatrao
matematike probleme zlatnoga reza te naao trinaest
svojstava, koja su ula u teoriju brojeva, a djelovala su
i na potonja istraivanja u drugim granama
matematike. Pokazao je primjerice (deveto svojstvo)
da dvije dijagonale pravilnoga peterokuta dijele jedna
drugu u zlatnome rezu. Tu je knjigu crteima
platonovskih tijela (pravilnih poliedara) ilustrirao
Leonardo da Vinci.
FRA BARTOLOMEO LUCA DE PACIOLI
J acopo De Brbari ? (roen vjerojatno u Veneciji oko 1440. do 1450. umro
vjerojatno u Bruxellesu prije 1515. ili 1516.), Fra Luca Pacioli i uenik (?),
tempera na dasci, 99 cm 120 cm.1495. Napulj, Museo Nazionale di
Capodimonte, potpis na iluzioniranom papiriu (na stolu: Iaco. Bar..
FRA BARTOLOMEO LUCA DE PACIOLI (ponekad Paccioli ili Pacioli, Borgo San Sepolcro
1445. - 1517.)
rombokuboktaedar
Euclidis Megarensis philosophi
acutissimi mathematicorumque
omnium sine controversia principis
opera a Campano interprete fidissimo
tralata que cum antea librariorum
detestanda culpa mendis fedissimis
adeo deformia essent: [...] Lucas
Paciolus theologus insignis, altissima
mathematicii disciplinarum scientia
rarissimus judicio castigatissimo
detersit emendavit. [...] A. Paganius
Paganinus characteribus elegantissimis
accuratissime imprimebat [1509.]
Euklidovi Elementi,
izdanje koje je
pripremio fra Luca
Pacioli i objavio ga u
Veneciji 1509.
godine. Na portretu
pokazuje konstrukciju
iz toga izdanja.
dodekaedar je geometrijsko tijelo
omeeno s dvanaest ploha koje imaju
oblik peterokuta i rasporeene su
tako da tijelo ima trideset bridova i
dvadeset vrhova. Pravilni dodekaedar
kod kojega su sve strane
jednakostranini peterokuti je jedan
od pet pravilnih poliedara.
LI.RI.LUC.BUR. (Liber reverendi Luca
Burgensis) vjerojatno je Summa de
arithmetica geometria proportioni et
proportionalit (1494.): jedan primjerak
inkunabule Summe.
Summa de arithmetica, geometria, proportioni, et
proportionalit, [Sve o aritmetici, geometriji, proporcijama i
proporcionalnosti,1494.]; desno: raun prstima i pozicijom
ruku, prenesen prema djelu Liber de loquela per gestum
digitorum engleskoga benediktinca i crkvenoga nauitelja
Svetoga Beda asnoga (Venerabile Beda; kraj VII. i poetak
VIII. stoljea).
FRA BARTOLOMEO LUCA DE PACIOLI
Izmeu 1448. i 1453. kao povjerenik za poslove Dubrovake Republike esto
boravio u Napulju, kamo se 1453. godine preselio. Na napuljskome dvoru obnaao
je razliite funkcije, a djelovao je i kao diplomatski predstavnik za kralja
Ferdinanda. Djelo Libro del arte dela mercatura = Knjiga o vjetini trgovanja
objavljeno je tek 1573. u Veneciji, ali u izmijenjenom obliku (objavio ga Frane
Petri s naslovom Della mercatura et del mercante perfetto), a u Hrvatskoj je
prevedeno vie puta, dijelom i u cjelini. Prvo kritiko izanje uredila je Zdenka
Janekovi Rmer (Dubrovnik: Zavod za znanstveni rad HAZU, 2009.)
Dubrovanin Benedikt
Kotrulj ili Kotruljevi (lat.
Benedictus de Cotrullis, tal.
Benedetto Cotrugli;
Dubrovnik 1416. Aquila
1469.) je Paciolijev
prethodnik: on je tvorac
sustava dvostavnoga
knjigovodstva (1458.). Radio
je na aragonskom dvoru u
Napulju, Od 1460. do 1468.
upravljao je kovnicom
napuljskoga novca u Aquili.
ikosaedar (gr. : dvadeset + -edar), dvadeseteroplonik, pravilno
geometrijsko tijelo omeeno s dvadeset sukladnih jednakostraninih trokuta.
Ikosaedar je jedan od pet pravilnih poliedara, tzv. Platonovih tijela.
poliedar (gr. : viestran), u geometriji, tijelo omeeno poligonima.
Stranice su poligona bridovi, a vrhovi tih poligona vrhovi su poliedra. Poliedri
omeeni sukladnim pravilnim poligonima u kojima se u svakom vrhu sastaje jednak
broj bridova zovu se pravilni. Samo je pet pravilnih poliedara, a prvi ih je opisao
Platon (427. ili 428.- 347. ili 348. pr.K.) u dijalogu Timej, poznom djelu: 1.
tetraedar, omeen s 4 istostranina trokuta; 2. heksaedar (kocka) omeen sa 6
kvadrata; 3. oktaedar s 8 istostraninih trokuta; 4. dodekaedar omeen s 12
pravilnih peterokuta; 5. ikosaedar s 20 istostraninih trokuta.
Razliiti organizmi u prirodi,
virusi, potom kemijski elementi
na Zemlji i u Svemiru imaju oblik
poliedara.
Desno: cjevasti fulereni ili
ugljine nanocijevi.
Dolje: Daniel Shechtman tumai
1985. godine strukturu
kvazikristala (ikosaedar) za koji
2011. godine dobio Nobelovu
nagradu za kemiju.
Desno dolje:
adenovirus srednje
veliine (90100
nm).
Digitalno izdanje na web-u: http://memory.loc.gov/cgi-
bin/ampage?collId=rbc3&fileName=rbc0001_2006rosen0763page.db&recNum=9
ili https://archive.org/details/divinaproportion00paci
[Luca Pacioli] Diuina proportione; opera a
tutti glingegni perspicaci e curiosi
necessaria oue ciascun studioso di
philosophia: prospectiua pictura scultura:
architectura: musica: e altre mathematice:
suauissima: sottile : e admirabile doctrina
consequira: e delectarassi: co varie
questione de secretissima scientia.
[Venetiis] A. Paganius Paganinus
characteribus elegantissimis accuratissime
imprimebat [1509]. Djelo je napisano oko
1498. godine.
Blunt: [...] neobino djelo De divina
proportione [O boanskom omjeru]
matematiara fra Luke Paciolija. Pacioli je bio
uenik Piera della Francesca koji ga je poduio
matematici i perspektivi. Takoer je bio
prijatelj Albertija i Leonarda, no vrlo razliitih
pogleda od njihovih. Proizlazei iz tradicije
znanstveno usmjerenih umjetnika koji su se
matematikom koristili kao sredstvom za
prouavanje prirode, Pacioli je usvojio njihovo
uenje, ali ga je primijenio u potpuno
drugaije svrhe. Pozornost je posvetio
apstraktnoj strani matematike, mislei samo o
teoriji, a nimalo o utemeljenosti svoje teorije u
prirodi. Stav mu je gotovo pitagorejski, jer za
njega brojevi imaju mistino znaenje, s kojim
je blisko povezana ideja ljepote.
U De divina proportione ima odlomaka koji gotovo da su mogli biti napisani u
trinaestom stoljeu, a Paciolijevi omiljeni autoriteti nisu klasini pisci nego sv.
Augustin i Duns Scot. S mistinom igrom brojevima isprepletene su i odreene
zamisli puno blie neoplatonizmu.
Konstrukcija slova u De divina
proportione Luce Paciolija i
dio malenoga traktata o
arhitekturi.
Metropolitan Museum u New Yorku ima kao logo
slovo M iz De divina proportione.
Crtei u Paciolijevu djelu De
divina proportione koji su
preneseni u drvoreze, a njima je
ilustrirano djelo Luce Paciolija
rad su Leonarda da Vincija. De
divina proportione posveeno je
Lodovicu Sforzi u Milanu. U
izdanje iz 1509. godine Pacioli je
ukljuio i maleni Tractato de
larchitectura. MATEMATIKA
OMOGUUJE POTRAGU ZA
LJEPOTOM I SAVRENOU.
zlatni rez (boanski omjer, latinski sectio aurea), u matematici, odnos dijelova
nekoga pravca kod kojega se cijeli pravac odnosi prema veemu dijelu kao to se
vei dio odnosi prema manjemu: , gdje je a vei, a b manji dio pravca. Oznauje se
s ili , a iznosi =1, 61803 esto se za zlatni rez ne uzima njegova tona
vrijednost nego priblina, zbog praktinih razloga. Kao prva aproksimacija uzima
se omjer 8 : 5 =1,6, uz dva susjedna omjera 13 : 8 =1,63 i 5 : 3 =1,66. Zlatnim
rezom bavili su se Pitagora i Euklid, u vezi s konstrukcijom dodekaedra
i ikosaedra, a Luca Pacioli posvetio mu je djelo. On proporcije ita kao teoloki
dokaz. Bavi se i poliedrima, arhitekturom, ali i perspektivom kod slikara poput
Piera della Francesca i Melozza da Forl.
lijevo: De divina proportione (1509.) za koji je Leonardo izradio crtee; desno:
Leonardo da Vinci (Vinci u Toskani 1452. Chteau de Cloux, poslije zvan Clos-
Luc kraj dvorca Amboise na rijeci Loire 1519.); Razmjer ljudske glave u lijevom
profilu, crte na plavom papiru, 213 x 153 mm. London, Royal Collection,
Windsor Castle.
Leonardo da Vinci (Vinci u Toskani 1452. Chteau de Cloux, poslije zvan Clos-Luc
kraj dvorca Amboise na rijeci Loire 1519.); lijevo: Razmjeri ljudskoga tijela (prema
Vitruviju), crte, 1492., 343 x 245 mm. Venecija, Gallerie dell'Accademia. desno:
Poprsje u profilu s razmjerom, oko 1490., tu na papriu, 280 x 222 mm. Venecija,
Gallerie dellAccademia.
LEONARDO DA VINCI (Vinci u Toskani 1452. Chteau de Cloux, poslije zvan
Clos-Luc kraj dvorca Amboise na rijeci Loire 1519.)
Blunt: Osim Michelangela, Leonardo je jedini veliki slikar talijanske renesanse
koji je ostavio ikakve pisane materijale o umjetnosti, te moemo oekivati da e
miljenja i ideje takvoga ovjeka razjasniti renesansne umjetnike teorije bolje od
svih sustavnih i filozofskih traktata koje su u esnaestome stoljeu pisali laici.
Mnoge nam njegove teorije, naravno, pruaju podatke o metodama i idejama
njegova doba do kojih ne bismo mogli doi putem drugih izvora, no nesreenost
sauvanih rukopisa i nedostatak plana u biljekama ine nemoguim izvoenje
istinski suvisle teorije umjetnosti iz Leonardovih pisanih djela.
Leonardo je oito namjeravao napisati zaokrueni traktat o slikarstvu, a, kako
navodi Luca Pacioli, barem su neki njegovi dijelovi bili dovreni do 1498.
godine. Ako je to tono, dijelovi o kojima je rije su izgubljeni, no mnogi su se
obrisi openitoga nacrta traktata, meusobno ne uvijek usklaeni, sauvali u
postojeim materijalima. Ono to nam je od Leonardovih djela zaista ostalo je
ogromna koliina biljeki, uglavnom narkanih na marginama biljenica sa
skicama. Te su biljeke ili odlomci koje je Leonardo prepisivao iz onoga to je
itao ili izvorne zamisli koje ukljuuju osobnu teoriju ili opaanje.
Rukopisi koje je mogue datirati obuhvaaju razdoblje izmeu 1489. i 1518.
godine. Izvornici se uvaju u mnogim javnim i privatnim knjinicama, naroito u
Parizu i Windsoru, a veina ih je objavljena.
Blunt: Osnova Leonardovih znanstvenih opaanja, koja su pokrivala sve grane
prouavanja prirodnih pojava zoologiju, anatomiju, botaniku, geologiju, kao i
probleme mehanike i matematike bilo je duboko uvjerenje u vanost
eksperimenta i izravnoga promatranja. Upravo je pomou onoga to je uistinu
vidio u ljudskom tijelu, u biljkama ili u formacijama stijena potpuno nadmaio
svoje suvremenike, ak i strunjake u raznim znanostima koje je prouavao.
Njegovo poznavanje ljudske anatomije pripadnici lijenike profesije nisu uspjeli
dosei jo pola stoljea nakon njegove smrti, a mnoge su injenice koje je utvrdio
morale ekati jo i dulje prije nego su mogle biti ispravno uklopljene u ljudsku
predodbu o svijetu.
Blunt: U mnogim prilikama Leonardo izraava vjeru
u iskustvenu metodu. U jednoj skupini biljeaka
napada apstraktna nagaanja skolastika. On upravo
izvre srednjovjekovno naelo da je znanost sigurna
jedino kada je isto spekulativna, a tek mehanika
dolazi li u kontakt s materijalnim svijetom:
Kau da je ono znanje koje potjee od iskustva
mehaniko, a da je znanstveno ono koje se raa i
zavrava u umu, a da je polu-mehaniko koje
proizlazi iz znanosti i zavrava manualnom
djelatnou. No ini mi se da su tate i pune
pogreaka one znanosti koje ne proistjeu iz iskustva,
majke svake sigurnosti, i koje ne zavravaju
poznatim iskustvom, odnosno koje ni poetkom, niti
sredinom, niti krajem ne prolaze kroz jedan od pet
osjeta, a ako sumnjamo u istinitost svega to
spoznajemo osjetima, koliko bismo vie trebali
sumnjati u one stvari koje se opiru osjetima, poput
nevidljivosti Boga, due i tomu slinoga.
Leonardo da Vinci (Vinci u Toskani 1452. Chteau de Cloux, poslije zvan Clos-
Luc kraj dvorca Amboise na rijeci Loire 1519.), Crte fetusa, oko 1510., London,
Royal Collection, Windsor Castle.
Leonardo da Vinci (Vinci u Toskani 1452. Chteau de Cloux, poslije zvan Clos-
Luc kraj dvorca Amboise na rijeci Loire 1519.), Posljednja veera, 1494.-98.,
tempera i ulje na buci, 460 x 880 cm. Milano, refektorij samostana Santa Maria
delle Grazie.
TERMINOLOGIJA Zidno slikarstvo u tehnikama koje nisu affresco: mozaik,
enkaustika te razliite druge tehnike nanoenja pigmenta na zid
Propast slikanoga sloja: trusi se
(ne puca kao kada je slikano
affresco).
POTRAGA ZA IDEALOM LJEPOTE.
Leonardo da Vinci (Vinci u
Toskani 1452. Chteau de
Cloux, poslije zvan Clos-
Luc kraj dvorca Amboise na
rijeci Loire 1519.), enska
glava u lijevom poluprofilu
(zvana Raupana, La
scapigliata) 247 210 mm.
Parma, Galleria nazionale.

POTRAGA ZA IDEALOM
LJEPOTE.
MELOZZO DA FORLI (Melozzo degli Ambrogi; Forl 1438. 1494.) I POTRAGA
ZA IDEALOM LJEPOTE
Poznavanje Mantegne i povrh svega Piera della Francesca usmjerilo Melozza
prema novim obzorima matematiki konstruirane perspektive, a od divovske
zidne slike (affresco) u crkvi sv. Apostola u Rimu (1472.-1474.) krenuo je i
osobnim putem istraivanja ljepote ljudske figure. Kako je povodom izlobe
(2011.) rekao Antonio Paolucci: Bez Melozza teko bismo objasnili pojavu
Rafaela. (tal. Senza Melozzo difficilmente si spiegherebbe Raffaello.). S jedne
strane matematiki proraunati Pierovi razmjeri i volumeni, s druge strane
potraga za idealom ljepote koja je svoj vrhunac nala u Rafaelu, to je spoj koji je
izvorni Melozzov prinos. On je humanizirao profinjenu Pierovu apstrakciju i
potraio zajedniki jezik meu razliitim talijanskim kolama. Tijekom
formativnih godina Melozzo se susreo s umjetnicima kao to su Andrea
Mantegna, Piero della Francesca, Bramante, Pedro Berruguete (posljednje je
upoznao u Urbinu). Potom slijede rimska djela, prvo u sv. Apostolima, pa u
Vatikanskoj knjinici (Sikst IV. imenuje Barolomea Platinu prefektom knjinice,
1475.), a u Rimu dolazi u dodir sa slikarima i djelima umjetnika kao to su Beato
Angelico (radio i u Rimu), Mino da Fiesole, Bartolomeo della Gatta i Antoniazzo
Romano.
Melozzo da Forl (Melozzo
degli Ambrogi; Forl 1438.
1494.), Uzaae Kristovo,
1472.-1474., zidna slika
(affresco) prenesena na
platno. Rim, Palazzo
Quirinale, Izvorno: svetite
crkve Santi Apostoli (Rim).
MELOZZO RANO NAPUTA
FORL I KREE SE
SREDITIMA RENESANSNE
UMJETNOSTI, OD PADOVE I
URBINA DO RIMA GDJE JE
TIJEKOM STOLOVANJA PAPE
PIA II. PICCOLOMINI I SIKSTA
IV. DELLA ROVERE POSTAO
VODEI UMJETNIK SLAVAN
TOLIKO DA JE ZASLUIO
STATUS I POVLASTICU PICTOR
PAPALIS.
Usp. vrlo izraeni dal sotto in
s.
MELOZZO DA FORL U RIMU.
Melozzo da Forl (Melozzo degli Ambrogi; Forl 1438. 1494.), Glave
apostola, 1472.-1474., zidna slika (affresco), odvojena od zida, 75 x
62,5 i 62,5 x 62,5 cm. Vatikan, Pinacoteca Vaticana.
Aneo svira lutnju, Aprox. 1472.-1474., zidna
slika (affresco), odvojena od zida, 101 x 70 cm.
Vatikan, Pinacoteca Vaticana.
Aneo svira bubanj, 1472.-1474., zidna slika
(affresco), odvojena od zida, 119 x 98,5 cm.
Vatikan, Pinacoteca Vaticana.
Melozzo da Forl (Melozzo degli Ambrogi; Forl 1438. 1494.)
Aneo svira lutnju, 1472.-1474., zidna slika
(affresco), odvojena od zida, 117 x 93,5 cm.
Vatikan, Pinacoteca Vaticana.
Aneo svira violinu, 1472.-1474., zidna slika
(affresco), odvojena od zida, 113 x 91 cm.
Vatikan, Pinacoteca Vaticana.
Melozzo da Forl (Melozzo degli Ambrogi; Forl 1438. 1494.)
Melozzo da Forl (Melozzo degli Ambrogi; Forl 1438. 1494.), Aneo svira lutnju, 1472.-
1474, zidna slika (affresco), odvojena od zida, 65,5 x 65,5 cm. Vatikan, Pinacoteca
Vaticana.
Melozzo da Forl (Melozzo degli
Ambrogi; Forl 1438. 1494.),
Aneo svira tamburin, 1472.-
1474, zidna slika (affresco),
odvojena od zida. Vatikan,
Pinacoteca Vaticana.
Melozzo da Forl (Melozzo
degli Ambrogi; Forl 1438.
1494.), Sikst IV. imenuje
Bartolomea Platinu
prefektom knjinice 1475.
(katkada datirano 1477.),
affresco, 370 x 315 cm.
Vatikan, Pinacoteca, neko
Biblioteca Vaticana.
MELOZZO DA FORL U
RIMU
Bartolomeo Platina, Vit Pontificum, 1479. Vat. lat. 2044 fols. 2 verso-3
recto vlib23 INT.15 Vatikan, Knjinica. U krunom formatu portret pape
Siksta IV. u lijevom poluprofilu.
Melozzo da Forl (Melozzo degli Ambrogi; Forl 1438. 1494.), Sikst IV. imenuje
Bartolomea Platinu prefektom knjinice, detalj s Platinom u bijelom etverokutu, 1475.
(katkada datirano 1477.), affresco. Vatikan, Pinacoteca, neko Biblioteca Vaticana.
Zidna se slika izvorno nalazila u sobama Vatikanske knjinice koju je 1475. godine
osnovao papa Sikst IV. della Rovere (stoluje od 1471. do 1484.). Melozzo da Forl,
koji se u Rimu proslavio slavnim narudbama, prikazao je povijesni dogaaj
imenovanja humanista Bartolomea Sacchija zvanoga Platina prefektom (voditeljem)
knjinice. Lica protagonista vrlo su detaljno opisana s tako naglaenim fizionomskim
znaajkama da se njihovi prikazi mogu smatrati portretima, no postavljeni su u tako
sugestivnu arhitekturu koja daje monumentalni znaaj (karakter) prizoru i naglaava
mu sveanost. Stoga, to nije historijski prizor prikazan kao genre-scena s papinskoga
dvora nego je kroz portrete Melozzo stvorio autentinost, a arhitekturom veliajnost
prizora. Platina klei u sreditu i dobiva investituru (imenovanje), a kaiprstom
desnice pokazuje na natpis koji je sastavio sm i u kome opisuje poduhvate Siksta IV.
koji sjedi na tronu s desna, pred njim je kardinal-neak Giuliano della Rovere, koji e
poslije postati papa J ulije II. (stolovao od 1503. do 1513.), a iza Platine su
svjetovnjaci (laici) Girolamo Riario i Giovanni della Rovere. U tamnoj reverendi do
pape je apostolski protonotar Raffaele Riario.
USP. MONUMENTALNOST ARHITEKTURE ISKORITENE KAO OKVIR PRIZORU
KOJA IMA ULOGU TUMAA VANOSTI VANOSTI DOGAAJA.
Melozzo da Forl (Melozzo degli Ambrogi; Forl 1438. 1494.), Oslik kupole s anelima i
prorocima, 1484.-1493., Basilica di Santa Casa, Sakristija sv. Marka, Loreto. Santa Casa di
Loreto.
Nakon rada na
osliku u sakristiji
sv. Marka u Loretu
(1484.-1493.), koji
je ostao
neobjanjivo
nedovren,
Melozzo se vratio u
Forl, gdje je radio
jo u kapeli Feo u
crkvi sv. Vlaha
(San Biagio,
sruena u Drugom
svjetskom ratu).
MELOZZO DA FORL U LORETU
Melozzo da Forl (Melozzo
degli Ambrogi; Forl 1438.
1494.), Oslik kupole s
anelima i prorocima, detalj
anela i konstrukcije dal
sotto in s, 1484.-1493.,
Basilica di Santa Casa,
sakristija sv. Marka, Loreto.
Santa Casa di Loreto.
OSIM ILUZIONIRANE
ARHITEKTURE (PROZORI;
REBRA) I DEKORACIJE
(ORNAMENTI, POZLATA),
MELOZZO STVARA ILUZIJU
PROSTORA IZMEU,
ISPUNJA PROSTOR KUPOLE
LEBDEIM FIGURAMA KOJE
ZBOG PERSPEKTIVNE
UVJERLJIVOSTI POGLEDA
ODOZDO (DAL SOTTO IN S)
NISU VEZANE ZA TLO ILI
ILUZIONIRANU NIU, PA AK
NITI ZA OBLAK ILI NEKO
DRUGO OBJANJENJE
IMPOSTACIJE, NEGO
SLOBODNO LEBDE.
Donato Bramante
(Fermignano 1444. Rim
1514.), Quadratura kora,
stucco finto (affresco),
1482.-1486. Milano, Santa
Maria presso San Satiro.
Tijekom pregradnje crkve,
za rjeenje kora Bramante
se posluio quadraturom.
Iza svetita je ulica i ne
postoji prostor za irenje.
PROSTOR KOJI (KAKAV) VIDIMO NE POSTOJI.
SJETITE SE! Mantegna, Okul u Vojvodskoj palai u Mantovi,
1465.-1474.
LEON BATTISTA ALBERTI U MANTOVI
Leon Battista Alberti (Genova 1404. Rim 1472.) Sv. Andrija
(SantAndrea; projekt 1470., zapoeto 1472.). U toj se crkvi nalazi
iznimno aena relikvija (monik s Kristovom Krvi), pa su
dimenzije crkve prilagoene prihvatu hodoasnika. Naruitelji:
Lodovico II. Gonzaga i kardinal Francesco. Desno: Bramante u
Milanu nadahnjuje se Albertijevim rjeenjem u Mantovi (ali nema
prostora).
Francesco di Giorgio Martini (Siena 1439.
1501.), crtei u: Trattato di architettura
civile e militare, oko 1480. Firenca,
Biblioteca Laurenziana. U QUATTROCENTU
URBINO JE MEU NAJZNAAJNIJIM
SREDITIMA KULTURE I ZNANOSTI NA
APENINSKOM POLUOTOKU I U EUROPI.
Studiolo Federika da Montefeltra u Urbinu, 1473.-
1476., dimenzije prostorije 3,60 x 3,35 m.
Dvadeset i osam prizora slavnih ljudi (od Platona i
Aristotela do suvremenika, pape Siksta IV. della
Rovere. Oslikali su ih J oos van Wassenhove,
poznat i kao J odochus van Ghent (a na talijanskom
Giusto di Gand) i Pedro Berruguete. Polovica ih se
nalazi u Louvreu, polovica u Galleria nazionale
delle Marche u Urbinu.
J oos van Wassenhove / J odochus van Ghent /Giusto di Gand (Antwerpen ili Ghent ?
izmeu1435 i 1440 . - ? nakon 1475. ) uz suradnju Pedra Berruguetea (Paredes de
Nava1450. Avila 1504.),
Lijevo: Platon, 1476. (1477.?), tempera i ulje (?) na dasci, 101 x 69 cm.
Sredina: Aristotel, prije 1476., tempera i ulje (?) na dasci, 104 x 68 cm.
Desno: Ptolomej, tempera tempera i ulje (?) na dasci, 104 x 68 cm.
Sve tri slike nalaze se u Muse du Louvre u Parizu.
Raffaello Sanzio (Urbino, 6. travnja 1483. Rim, 6. travnja 1520.), Atenska kola,
detalj, Platon i Aristotel, 1509.-1511., affresco. Vatikanska palaa, Stanza della
Segnatura.
Donato Bramante (Fermignano 1444.
Rim 1514.), Heraklit i Demosten,
1477., zidna slika iz palae Gaspara
Viscontija, odvojena od zida i
prenesena na platno. Milano,
Pinacoteca di Brera.
FORMIRAJU SE TIPOVI KAO STALNA RJEENJA. JEDNO OD NJIH JE FILOZOFSKI
PRLJEPOTA UMA: BRAMANTE I RAFAEL
STANZA DELLA SEGNATURA / SOBA SUDA (IZVORNO PRIVATNA KNJINICA JULIJA II.
DELLA ROVERE)
Rafael Sanzio (Urbino, 6. travnja 1483. Rim, 6. travnja 1520.), Atenska kola, 1509.-
1511., affresco, irina 770 cm.
STANZA DELLA SEGNATURA / SOBA SUDA (IZVORNO PRIVATNA KNJINICA JULIJA II.)
Rafael Sanzio (Urbino, 6. travnja 1483. Rim, 6. travnja 1520.), Atenska kola,
detalji, 1509.-1511., affresco. Lijevo: Pitagora.Desno: Euklid (Bramante ?).
MATEMATIKA, GEOMETRIJA, RAZMJERI I IDEAL LJEPOTE U UMJETNOSTI.