CALSINILala VILIMANdDJETINJSTVO ] Poput svake uredene zajednice, i u rimskoj driavi ljudski Zivot prvobitno je bio podjeljen po fazama; za muSkarce obzir se uzimao radni vijek ili vojnitka karijera, dok je 2a zene istu funkciju imalo reproduktivno razdoblje. Muskarci stu u takvoj podieli bili razvrstani na djeéake, odraslei starce, a Zene na djevice, majke i starice. Ustrojstvo koje je uspostavio Servije ‘Tulije Zivotnoj dobi davalo je veliko znagenje; svaka od pet klasa prema njegovu se uredenju sastojala od centurija, udi od 45-60 godina starosti (Senriores) koji su bili rezervnim sastavom te od centurija od 17-45 godina starosti (Jumiores), od kojih su bile sastavljene borbene trupe. Djeéaci (Pueri) u tom su sluéaju bili samo oni koji jo’ nisu navrsili 17 godina Zivota. Od tri ivotne dobi, Djetinjstva, Mladosti i Starosti (Pueritia, Iuventa, Senectus) najvaznijom je smatrana mladost. Krajem Repu- blike Zivotnu dob Varon je dijelio na pet faza: djetinjstvo, od rodenja do 15 godine (Pueritia); ranu mladost, od 15-30 godine (Adulescentia), zatim mladost, od 30-45 godine (Iuventa) te zrelo doba, od 45-60 godine (aetas seniorum). Za oznaéavanje djecaka na latinskom jeziku se koriste dvije rijeti, puer i infans. Rije€ puer je indoevropskg korjena i prvobitno je oznaéavala posve mlado stvorenje, bilo govjeka, bilo Zivotinje, a do 2. stoljeéa pr. Kr. ta rijeé nije razlikovala djetake od devojeica, Rijez STN eee ate eee ete eo eae oc een ee nce ere tet cee Peas eer cares uae poslije porodaja ene su pailjivo kupale dijete u koritu izduzena oblika (a/vens); zatim bi, na sam dan rodenja (dies natalis), novorodence bilo polozeno pred oéeve noge kako bi bio obavljen in priznavanja; ako bi ga otac podigao (susci- ‘pere i tollere) znakilo bi da ga priznaje zakonitim potomkom, u suprotnome bi dijete bilo osudeno na napustanje ili idlaganje no ek rae N eR ere eMC aeoe Oe nn et e ee Cee e u nadi da bi malidane mogao uzeti netko drugi. Otac je imao obvezu podizati musku djecu te prvo densko dijete koje dode na svijet, doksu djeca rodena deformirana mogla biti usmréena, Ostavijanje djece na ulici bio je velo ukorijenjeno i prakticirano u svim drustvenim slojevima, a osobito u sluéajevima kad je to bila posljedica silovanja ili preljuba; car August je primjetice naredio izbacivanje na ulicu sina svoje unuke Julije koju je osudio zbog nemorala, a jednako je postupio i Klaudije, s kéeri za koju je sumnjao da je nezakonita. Pravo i stvarno éedomorstvo rjede se dogadalo, a smatralo se zlodinom tek u carsko dobas nije medutim bilo nikakva saialjenja prema djeci koju majka priroda nije obdarila; primjerice, car Klaudije nije se mogao pobvaliti lijepim izgledom i u djetinjstvu je patio zbog podsmjeha majke Antonije i prezira bake Livije. Poslije prvih nekoliko dana Zivota (primordia) provodio se obred prodiséenja novorodenéeta; to se dogadalo osmi dan po rodenju, kad je rijeé 0 djevojéicama, a deveti dan kad su u pitanju bili detaci. Tom prigodom prizivale su se Parke, bozanstva sudbine (Fata), o kojima su bili ovisni sudbina i smart Ijudi. Taj obredni dan nazivao se dies lustricus, jer se prodi- S€enje obavijalo kupanjem u vodi (Justratio). Tijekom ceremonije rodaci i obiteljski prijatelji donosili su poklone, a roditelji su davali ime djetetu. Ako je novorodenée bilo musko biralo se jo8 jedno ime koje je stajalo ispred navedenog, a biralo se medu imenima koja su bila osobito éesta. Djevojéice su pak dobijale ime roda (gens) kojemu su pripadale, Neka od tih imena, primjerice Decimus i Quintus, daju do znanja da je dijete rodeno deseto po redu, odnosno peto w nizu; druga imena, poput imena Manius i Lucius, ukazaju na okolnosti rodenja, dok imena kao ito su Tiberius ili Kaeso otksivaju etrustanske ili oskijske jezitke utjecaje. Tijekom progi8éenja djetetu se poklanjao zlatni medaljon (bulla); u njemu se nalazila amajlija protiv uroka koju je dijete potom nosilo oko vrata. Po tom medaljonu te po karakteristiénom kroju toge (toga praetexta) mogla su se pre- poznati djeca do 16 godina starosti. Bulla je pak bila znakom da je dijete rodeno kao slobodan Zovjek. U republikansko doba potomei patricija imali su pravo nositi zlatni medaljon, a potomei plebejaca koini, dok je oslobodenicima tek 218. god. pr. Kr. dano pravo da svojoj djeci oko vrata objese koznu traku (lorwm). Izgleda da su u starim vremenima taj medaljon nosilisamo djeéaci, ali ne mote se sa sigurnoscu tvrditi da ga nisu nosile i djevojéice, osobito stoga Sto je bio u sirokoj upotrebi kao nakit u etruséansko-italskom podruéju. Pronalazak tog medaljona medu prilozima u djegjim grobnicama simbolizirao je da pokojnik jo8 nije napustio vrijeme detinjstva, dok je 2a djevojéice isto znaéenje bilo pridavano lutki. Usprkos strogim naéelima po kojima su djeéake uvodili u svijet odraslih, Rimljani su smatrali prirodnim da se djeca tijekom prvih godina Zivota posveéuju igri, koja bi potom bila potisnuta u drugi plan. Ali gledajuci opéenito nisu bili veliki jetje spontanosti, za razliku od Grka koji su djeci ostavijali veliku slobodu. Kada je rijeé o vrstama igara ne moze fe ie ene a cee eee ace ee eee ee a pelenama odrasli su ih zabavljali malim igraékama nanizanim u ogelicu (crepundia), ili pak zvetkama koje su najéesée imale SO a ae eee ee eer obliku Zivotinja koje su na vrhu ili sa strane imale mali otvor za sisanje. Djeca su se igrala s igraékama te EUS cum eet coe ence OTe ey occ ce cc judi se rata. Ponekad su, kao i danainja djeca, provodila vrijeme gradeci malene kuée i igrajuéi se domacim Zivotinjama koje su Rimljani éesto dréali po ku¢ama. Starija djeca zabavijala su se vozeéi se u malim zapreénim kolima koja su vukle koze ili druga djeca, Sto se tige grupnih igara koristili su zvrk (turbo), zatim drveni obrué (orbis, trochus) koji su gurali pomoéu zakrivijenog, Stapa (clavis) te kolo s upravijaéem (rota er plostellum), posebna vrsta tricikla s kojim su se zabavijali i odrasli. Nekada su se zabavijala i igrama u kojima su koristili Sake, poput igre par-nepar (par, impar), pismo-glava (capita et navia), igra s prstima (digitis micare), kao i igre s orasima od kojih bi bile naéinjene hrpice koje su potom bile rusene. Velo je popularna bila i igra siéusnim, tankim éetverostranim tivotinjskim kostima koje su bile koriStene poput primitivnih kockica s éetiri lica, a svaka je strana imala drugatiju vrijednost - astragali (cali). Izliterarnih izvora saznaje se da su, upravo usljed naklonosti prema djeci, roditelji vrlo esto obigavali djecu voditi sa sobom, a patricijsku djecu Zak se vodilo i na sluzbena okupljanja ili javne ceremonije. U pojedinim sluéajevima djeéaci su re- ro Root oe monaco aan te nc ep an erect ‘ocu Tiberiju Klaudiju Neronu kad mu je bilo 9 godina, a Kaligula za svoju prabaku Liviju sa 17 godina, jo8 dok mu je odjeca Pee Dragocjeno svjedoéanstvo o sudjelovanju u sluzbenim ceremonijama pruza i Ara Pacis, trtvenik iz 9. godine pr. Kr. Na njegovim boénim stranama prikazana je sveana povorka sa zavjetovanja spomenika, Sa sjeverne strane vidi se grupa Zena i djece iz carske obitelji, ali nije moguée prepoznati sve prikazane likove; s juéne strane u povorci su, prema strogom hijerathij- skom poretkt, prikazani August, Agripa, Julija, Tiberije i drugi élanovi obitelji. Medu djecom se mogu prepoznati Gaj Cezar, koji se drdi za skute svog oca Agripe, a licem je okrenut prema majci Julij, kao i Germanik, sin Antonije Mlade te Druza kojega majka dréi za ruku; potom slijede Domicije i Domi a Starijeg i Lucija Domicija Ahenobarba; Domicije Pee ayo een Os ute ate ete sce en Rimljani su odgoju pridavali iznimno veliku vatnost pa je dijete bilo okruzeno atmosferom sakralnosti (reverentia), &to su njegovali u odnosu na Senat, zakone i vlast, a sto je posyjedoteno uporabom toge porubljene purpurom, o kojoj je prethodno bilo rijegi. Taj stay nije im prijecio da djetinjstvo smatraju razdobliem intelektualne slabosti (infirmitas), koju je pratila od- sutnost pravne odgovornosti. ‘Anna Maria Reggiani, Generalna direktorica za arheoloska bastinu Ministarstva bastine i kulturnih aktiynosti