— Dr. MUSTAFA IMAMOVIC 157 redovni profesor PRAVNI POLOZAJ | ORGANIZACIJA ISLAMSKE ZAJEDNICE U JUGOSLAVIJ! 1918.-1941. GODINE Polozaj Islamske zajednice u jJugoslavenskoj drzavi izmedu dva svjetska rata ostao je uglavnom neobraden u historijskoj literaturi. Osim dva kratka rada dr. Mehmeda Begoviéa, * te jednog prigodnog élanka Hasana Rebca, ? prakticno, nema drugih posebnih radova o polozaju Islamske (vjerske) zajednice u Jugoslaviji 1918.-1941. Pitanje polozaja IZ nije samo Znaéajno za pravnu, nego i za politiéku histori- ju Bosne i Hercegovine izmedu dva svjetska rata. S obzirom na povezanost kon- fesionalnog i nacionalnog elementa, IZ nije bila samo vjerska nego istovremeno i osnovna, a éesto i jedina ustanova boSnjackog naroda. Iz je bila posljednja brana pred politikom denacionaliziranja, te ekonomskog i politiékog ugnjeta- vanja boSnjackog naroda. Zato je oéuvanje i progirenje autonomije Islamske (vjerske) zajednice, za koju su se bosanski muslimani, odnosno BoSnjaci, izbo- tili joS za vrijeme austrougarske uprave, bilo znaéajno pitanje u prvoj Zajedniékoj jugoslavenskoj drzavi. Kraljevski rezim je, sa svoje strane, nastojao osigurati kontrolu nad radom IVZ. Posebno je u tom pravcu bio aktivan Sestojanuarski rezim koji je odmah uk- inuo autonomiju Islamske zajednice u BiH, u namjeri da ovu ustanovu iskoristi Za svoje ciljeve, odnosno da muslimane u BiH Odvoji od dr. Mehmeda Spahe [ Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) i veze ih za svoju politiku. Ses- tojanuarski rezim nije postigao taj cilj, pa muslimanski gradanski politiéarl oko JMO nastoje i uspijevaju nakon petomajskih izbora 1935. Povratiti izyjesnu au- tonomiju Islamske (vjerske) zajednice, i tako Oja€ati svoje politiéke pozicije, s Jedne strane u narodu, a sa druge strane prema rezimu. U historiji IZ 1918.-1941., s obzirom na njen polozaj prema dréavi, jasno se . ; fazlikuju tri perioda. Prvi je od ujedinjenja 918. do uvodenja Sestojanuarske diktature 1929., u kojem je IZ zadréala naj polozaj i or- Sanizaciju koji je u pojedinim krajevima imala prije stvaranja Kraljevine SHS. Drugi je u pre- Musulmane en eogeclene eee riodu diktature 1929.-1935., kada je prove- Belgrad - Paris 1934., 8. | dena jedinstvena organizacija !VZ za cijelu Islam u Kralevini Srba, Hevata i . : nae, “Aiblomabomic dota I rage | Z6™IjU, pod strogom kontrolom rezima. Treci SHS* Il, Beograd 1929., 655659. { period je postije 1935., kada je Spaho kao 1. Organizacija Istamske verske zajednice Krallevini Jugosiavii, *Arhiv za pravne druStvene nauke-, knj. 44, Beograd 1933., 375-387; Legislation relative &158 uslov za ulazak u Stojadinoviéevu viadu, izdjejstvovao promjenu Ustava IVZ, te vraéanje njenog sjedi8ta iz Beograda u Sarajevo. Ovdje se rekonstruira polozaj i uloga '7 u svakom od ovih perioda posebno, sa osvrtom na njenu unutraSnju organizaciju. 1. 1Z u peniopu 1918.-1929. Na teritoriji Kraljevine SHS bilo je 1918. godine 1.379.687 muslimana, nas- tanjenih u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu i Crnoj gori. * Polozaj i orga- nizacija njihovih, vjerskih zajednica u pojedinim krajevima bili su razliciti. Najve¢i dio muslimanskog. stanovniStva Zivio je u Bosni i Hercegovini. Njihova je vjers- ka organizacija bila uredena na principu samouprave, koja je bila regulirana »§tatutom za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslo- va u Bosni i Hercegovini. To je bio poznati "Autonomni Statut” od 15 aprila 1909. godine. * Ovaj je "Autonomni Statut" rezultat desetogodiSnje borbe bosa- nskih muslimana za svoje kulturno-politicko odrzZanje u kojem je kljuénu ulogu imala institucija vakufa i rijaseta. ° Autonomno uredenje Islamske zajednice po- stojalo je sve do 1930. godine, kada je ukinut "Autonomni Statut”. Po ujedinjenju 1918. godine muslimani u Bosni i Hercegovini i SandZaku bili su izloZeni svakovrsnim progonima, neosnovanim hapSenjima, prebijanjima u zatvoru, te nezakonitim pretresima, pljackanjima i paljenjem kuéa. Reisu-tule- ma Dzemaludin Caugevi¢ i drugi muslimanski vjerski predstavnici su viSe puta pojedinaéno i grupno molili novu viast, da se muslimani zaétite i tretiraju kao ravnopravni gradani. CauSevié je u svojim predstavkama posebno naglaSavao, da ne govori o pljackanju i ubistvima aga, nego da trazi "poStovanje svetosti kuGnog praga, liéne slobode i Zivota, te zaStite viastitog imetka onih muslimana, teZaka, koji trudom zaraduju koru hijeba kao i njihovi drugovi seljaci pravoslavne vjere, koji ih popljackaSe". Predsjednik ; Zemaljske viade za BiH Atanasije Sola, i za povjednik srpskih trupa u BiH vojvoda Stepa Stepanovié vise puta su izrazili Zaljenje CauSeviéu i ulema-medilisu za nedaée koje su muslimani doZivjeli, i davali uvjeravanja da Ge preduzeti sve nuzne mjere "da se musli- * mani od svake povrede njihove Easti, Zivota i imetka najenergicnije zaStite. ° Francuski novinar Charles Rivet je u listu Le Temps objavio 1. aprila 1919. izjavu reisu- Luleme Caugeviéa o polozaju muslimana. nistar unutraSnjih poslova Svetozar Pribiée je preko A.Sole zahtijevao od Caugevica da demantuje ovu izjavu, ili Ge, u protivnom, biti Botidar D.Luklé, Ministarstvo vera - | Kratak referat 0 organizacii Min, vera | | statisticki pregled verskih organizacia ukoiko je dréava angatovana u pogledy riihovog fvota i rada, “Vesnik Srpske ctkve*. Beograd, mart 1922., 45, M.imamovie, Istamska zejednica u BiH | Divo} Jugostavii ~ Skica ze historlu. | “Glasnik Rjaseta 2+, br. 1:2, Saralevo | 1992., 90-101. Blige 0 tome, Nusret Sehié, Autonomnt pokret Musiimana za vileme aus trougerske uprave u BiH, Sarajevo, 1980., 396. Opsimo o tome, Atif Purvatra, Formica je Jugostovenske muslimanske organt zacle Injen razvoj do prevazilazenia krize poéetkom 1922. godine, Istorla XX ve | ka, Zborik radova, 1X, Beograd 1968 398399. *\ | 159 —e penzioniran. Sola je, medutim, obavijestio Pribiceviéa, da su Caugeviéevi navo- di u izjavi uglavnom taéni, pa se Protiv njega ne mogu preduzeti disciplinske mjere, niti moze biti penzioniran. 7 Osim toga, radi se o Govjeku koji je 1914. godine Stitio Srbe od progona. ® Ovo upoznavanje inozemstva sa Stanjem u kojem su se na§li muslimani, bi- lo je veoma neprijatno za beogradsku viadu, posto su u to vrijeme vodeni pre- govori o zakljucivanju medunarodnog ugovora o za8titi manjina. Ovaj ugovor poz- nat kao Senzermenska konvencija potpisan je 5. decembra 1919, i prema nje- mu su muslimani u Jugoslaviji dobili status vjerske manjine. Kraljevina SHS preuzela Je Senzermenskim ugovorom izvjesne posebne obaveze u pogledu svojih drzavijana islamske Vjeroispovijesti. U élanu 10. ovog ugovora propisano je: “Drzava Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da za muslimane, ukoliko se tiée njihovog porodiénog i liénog statusa, donese odredbe koje dopuStaju da se ta pitanja reguliSu po muslimanskim obi ajima. Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca preduzeée korake da se naimenuje reis-ul- ulema. Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca Obavezuje se da pruZi zagtitu dzamijama, robljima i drugim verskim ustanovama muslimanskim. Daée se sve potrebne | OlakSice i dozvole verskim zaduzbinama (vakufima) i verskim ili dobrotvornim mus- limanskim ustanovama, koje vec postoje, i viada Srba, Hrvata i Slovenaca neée | Za Stvaranje novih verskih i dobrotvornih ustanova uskratiti ni jednu od Potrebnih olakSica, koje su zagarantovane drugim privatnim ustanovama te vrste". ° Senzermenski ugovor je ProglaSen za privremeni zakon 10. maja 1920., a + posle Vidovdanskog ustava za stalni zakon, *° i kao takav predstavijao Je osnovni | Pozitivno-pravni izvor zastite manjina u Jugostaviji izmedu dva svjetska rata. Kao Sto se vidi iz navedenog élana 10., muslimani prije rata u BiH su dobili izvjesna manjinska prava. Medutim, postavijanje muslimanskog pitanja na ovaj Na€in bilo je potpuno PogreSno iz historijskih, nacionalnih i politiékih razloga. Prvo, muslimani u Bosni i Hercegovini i SandZaku su slavensko stanovniStvo ko- Je je primilo islam i koje Je s vremenom steklo izvjesne posebne etniéke i psi- ho-socijalne osobine, koje ga cine nacionalnom Zajednicom. U jednoj slavenskoj drzavi ovo slavensko StanovniStvo, koje naseljava njen centraini dio, nije se moglo smatrati nacionainom manjinom. Drugo, muslimani na Kosovu i Make- ; doniji pripadali su u etnigkom pogledu, u | Ogromnoj veéini, albanskoj i turskoj nacional- 7 Isto, 400. { nosti, pa im je trebalo osigurati_ manjinska 8 Malmamove | storia Bo8njaka, | Prava, ali ne kao muslimanima, nego kao pri- 9 Sluibene novine Kraljevine SHS, tr. | Padnicima albanske i turske nacionalnosti. 133a, Beograd 19.Vl. 1920, Medutim, stvarnu manjinsku zagtitu i na cionalna prava ni Albanci ni Turci nisu imali. 10 Sluzbene novine Kraljevine SHS, br.224, Beograd 9.x 1922.