B N Z U N C C P G T I

A F N J J T H W T F B F I. F N, V C S G G T ... ----

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
S

V C S

Z,

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Uvodna rije / 11 Popis ilustracija / 15 Popis fotografija / 21 Prolog 1. / 29 2. / 49 3. / 54 4. / 63 I. dio: Junakova pustolovina I. : 1. / 71 2. / 80 3. / 89 4. / 95 5. / 106 II. : 1. / 113 2. / 123 3. / 134 4. / 140 5. / 160 6. / 178

III. : 1. / 199 2. / 202 3. / 212 4. / 221 5. / 233 6. / 241 IV. : / 249 II. dio: Kozmogonijski ciklus I. : 1. / 283 2. / 288 3. - / 296 4. - / 299 5. / 306 6. / 313 II. : 1. / 319 2. / 324 3. / 329 4. / 332 III. : 1. / 335 2. / 338 3. / 352 4. / 359 5. / 363 6. / 366 7. / 371 8. / 373

IV. : 1. / 383 2. / 391 Epilog 1. / 397 2. , / 398 3. / 403 Biljeke / 409

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Mojem ocu i mojoj majci

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Uvodna rije

I u sebi nose religske doktrine tako su izobliene i sustavno preruene, naposljetku, pie Sigmund Freud, da ih masa ovjeanstva ne moe prepoznati kao istinite. Sluaj je slian onome to biva kada kaemo djetetu da novoroenad donose rode. I tada kazujemo istinu u simbolikoj odori, jer znamo to ta velika ptica oznaava. Ali, dete to ne zna. Ono uje samo izoblieni dio toga to mu kaemo, i smatra da ga vuemo za nos; a znamo kako esto njegova prgavost i nepovjerenje prema odraslima zapravo potjeu od ovoga dojma. Stekli smo uvjerenje da je bolje izbjegavati takva simbolika preruavanja istine u onome to emo kazati djeci, i ne uskraivati im znanje o stvarnom stanju stvari, sukladno njihovoj intelektualnoj razini. Namjera je ove knjige otkriti dio istina koje su nam preruene u likove iz relige i mitologe tako to e sprezati mnotvo ne pretjerano tekih primjera i doputati prvotnome znaenju da postane jasno samo po sebi. Stari su uitelji znali to kazuju. Kada jednom opet nauimo itati njihov simbolini jezik, bit e dovoljno raspolagati darom antologa kako bismo uli njihov nauk. Ali prvo nam valja nauiti gramatiku simbola, a u naem vremenu ne znam za bolji klju ovoga otajstva od psihoanalize. Ne potre-

11

bno drati kako je ona posljednja re o toj temi da bi joj se dopustilo da poslui kao sredstvo pristupa. Idui e korak zatim biti sprezanje obilja mitova i predanja iz svih krajeva sveta, te putanje simbola da govore u svoje ime. Paralele e smjesta postati uoljive; a iz njih e se uobliiti golem i zadivljujue jednoglasan iskaz temeljnih istina na kojima poiva ovjekov ivot za njegova tisuljetna obitavanja na ovome planetu. Moda e mi se prigovoriti kako sam pri isticanju podudarnosti zanemario razlike izmeu razliitih orentalnih i okcidentalnih, suvremenih, starinskih i primitivnih predaja. Isti bi se prigovor, meutim, mogao uputiti svakom udbeniku ili atlasu iz anatome, gdje se zioloke varace rasa zanemaruju ne bi li se prenelo temeljno, openito shvaanje ljudskoga tela. Naravno da postoje razlike izmeu brojnih mitologa i religa ovjeanstva, ali ova je knjiga posveena njihovim slinostima; a kad se jednom one shvate, postat e jasno da su razlike umnogome manje nego to se to u javnosti (i politici) smatra. Nadam se da bi ovakvo komparativno pojanjenje moglo pridoneti moda ne posve zaludnoj borbi onih sila koje u sadanjemu svetu tee ka ujedinjavanju, ne u ime nekog crkvenog ili politikog carstva, ve u smislu uzajamnog ljudskog razumevanja. Kao to nam govore Vede: Istina je jedna, mudraci je mnogim imenima nazivaju. Na pomoi u dugotrajnom poslu privoenja moje grae u itljiv oblik dugujem zahvalnost g. Henryju Mortonu Robinsonu, koji mi je itekako pomogao savjetom u poetnim i zavrnim stadima rada, kao i supruzi Petera Geigera, te gi. Margaret Wing, gi. Helen McMaster koja je mnogo puta iitala rukopise i dala mi neprocjenjivo vre-

12

dne sugeste, i mojoj supruzi, koja je od poetka do kraja radila sa mnom, sluala, itala i preraivala. J. C. N Y, . .

13

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Popis ilustracija

. Sileni i Menade. S amfore s crnim likovima, oko .-. g. p.n.e., pronaene u grobu pokraj mjesta Gela na Sicili. (Monumenti Antichi, pubblicati per cura della Reale Accademia dei Lincei, sv. XVII, Milano ., otisak XXXVII.) . Minotauromaha. S kratera s crvenim likovima iz Atike, . stoljee p.n.e. Ovdje Tezej uba Minotaura kratkim maem; takav je prikaz uobiajen na oslikanim vrevima. U prisanim prikazima junak se slui golim rukama. (Collection des vases grecs de M. le Comte de Lamberg, explique et publie par Alexandre de la Borde, Pariz ., otisak XXX.) . Oziris u obliju bika nosi svojeg tovatelja u Podzemlje. S egipatskog lesa u British Museumu. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New York ., sv. I, str. .) . Uliks i Sirene. S belog lekita s viebojnim likovima iz Atike, . stoljee p.n.e., danas u Sredinjemu muzeju u Ateni. (Eugnie Sellers, Three Aic Lekythoi from Eretria, Journal of Hellenic Studies, sv. XIII, ., otisak I.)

15

. Nona plovidba morem: Josip u bunaru: Polaganje Krista u grobnicu: Jona i kit. Stranica Bible Pauperum iz petnaestoga stoljea, njemako izdanje iz ., koja prikazuje starozavjetne predasnike Isusove povesti. Usporedi sa sl. i . (Izdanje Weimar Gesellscha der Bibliophilen, .) . Izida u obliju sokola dolazi Ozirisu u Podzemlje. Ovo je trenutak zaea Horusa, koji e igrati vanu ulogu pri oevu uskrisivanju. (Usporedi sa sl. .) Iz niza bareljefa sa zidova Ozirisova hrama u Denderi, to prikazuju mistere u slavu ovog boga, koji su se svake godine izvodili u tom gradu. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New York ., sv. II, str. .) . Izida daje kruh i vodu dui. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New York ., sv. II, str. .) . Nadvladavanje nemani: David i Golat: Silazak u Limb: Samson i lav. (Isti izvor kao i sl. .) A. Gorgona-sestra progoni Perzeja koji bjei s glavom Meduze. Perzej, oboruan sabljom koju mu je podario Hermes, priao je trima Gorgonama na spavanju, odrubio glavu Meduzi, stavio je u teleak i pobjegao na krilima arobnih sandala. U pisanim prikazima junak uspeva otii neotkriven, zahvaljujui kapi nevidljivosti; ovdje, meutim, vidimo da ga goni jedna od dvu preivjelih Gorgona-sestara. S amfore s crvenim likovima iz . stoljea p.n.e., u zbirci mnchenskog Antiquariuma. (Adolf Furtwngler, Friedrich Hauser i Karl Reichhold, Griechische Vasenmalerei, F. Bruckmann, Mnchen .., otisak .)

16

B. Perzej bjei s glavom Meduze u teleaku. Ovaj i gornji prikaz nalaze se na suprotnim stranama iste amfore. Takav raspored stvara veseo i ivahan dojam. (Vidi Furtwngler, Hauser i Reichhold, op. cit., Serie III, tekst, str. , sl. .) . Ozirisovo uskrsnue. Bog ustaje iz jajeta; Izida (Sokol sa sl. ) titi ga krilom. Horus (sin zaet u Svetom braku sa sl. ) dri Ankh, odnosno znak ivota, pred oevim licem. S bareljefa na otoku Philae. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New York ., sv. II, str. .) . Ponovna pojava junaka: Samson s dverima Hrama: Uskrsli Krist: Jona. (Isti izvor kao i sl. .) . Jazonov povratak. Ovo je pogled na Jazonovu pustolovinu kakav pisana predaja ne poznaje. Slikar ove vaze kao da se na neki udan nain prisjetio iz davnine kako ubojica zmaja potjee od zmajskoga sjemena. On se iznova raa iz njegovih eljusti (Jane Harrison, Themis, A Study of the Social Origins of Greek Religion, Cambridge University Press, drugo izdanje ., str. .) Zlatno runo visi s drveta. Atena, zatitnica junaka, nazoi sa svojom sovom. Valja uoiti Gorgoneum na njezinu Aegisu (usporedi s otiskom XXII). (S vaze u Vatikanskoj etruanskoj zbirci. Prema fotograji D. Andersona, Rim.) . Dagram stvaranja sveta Tuamotua: Dolje: Kozmiko jaje. Gore: Ljudi dolaze i oblikuju svemir. (Kenneth P. Emory, The Tuamotuan Creation Charts by Paiore, Journal of the Polynesian Society, sv. , br. , str. .)

17

. Razdvajanje neba i zemlje. esta slika s egipatskih lesova i papirusa. Bog u-Heka razdvaja Nut i Seba. (W. Max Mller, Egyptian Mythology, The Mythology of All Races, sv. XII, Marshall Jones Company, Boston ., str. .) . Khnemu oblikuje faraonova sina na grnarskom kolu, dok mu Thoth obiljeava ivotni vek. S papirusa iz ptolemejskog razdoblja. (E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians, Methuen and Co., London ., sv. II, str. .) . Nut (Nebo) poraa sunce; njegove zrake padaju na Hathor na obzorju (Ljubav i ivot). Kugla pri ustima boice predstavlja veernje sunce koje e ona progutati i iznova roditi. (E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians, Methuen and Co., London ., sv. I, str. .) . Paleolitski petroglif (Alir). S prethistorskog lokaliteta u okolici Tiouta. ivotinja slina maki izmeu lovca i noja moda je neka vrsta pantere dresirane za lov, a rogata ivotinja ostavljena s lovevom majkom pripitomljena ivotinja na pai. (Leo Frobenius i Hugo Obermaier, Hdschra Mktuba, K. Wol, Mnchen ., sv. II, otisak .) . Kralj Ten (Egipat, Prva dinasta, oko . g. p.n.e.) razba glavu ratnom zarobljeniku. S ploe od bjelokosti naene u Abydosu. Odmah iza uznika nalazi se steg svrh kojega je lik akala to predstavlja boga, ili Anubisa ili Apuata, iz ega je jasno da kralj prinosi rtvu bogu. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New York ., sv. I., str. ; navod, str. .) . Oziris, Sudac mrtvih. Iza boga stoje boice Izida i Neis. Pred njim je lotus, odnosno ljiljan, kao podnoje

18

njegovim unucima, etvorici Horusovih sinova. Ispod (ili pokraj) njega lei jezero svete vode, boanski izvor zemaljskoga Nila (e je prtvotno vrelo na nebu). Bog u levoj ruci dri cep, odnosno bi, a u desnoj kukastu palicu. Venac nad njim ureen je nizom od dvadeset osam svetih ureja, od kojih svaki dri po jedan disk. Iz Huneferova papirusa. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New York ., sv. I, str. .) . Guja Kheti u Podzemlju prodire Ozirisova nepratelja plamenom. rtvi su ruke zavezane iza lea. Sedam bogova predsjedava. Ovo je detalj iz prikaza podruja Podzemlja kojim Suneva barka prolazi u osmome satu noi. Iz takozvane Knjige stupova. (E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians, Methuen and Co., London ., sv. I, str. .) . Dvojnici Ana i njegove ene pu vodu u Onome svetu. Iz Aneva papirusa. (E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New York ., sv. II, str. .)

19

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Popis fotografija

I. Krotitelj nemani (Sumer). Intarza koljkom (moda kao ures har) s kraljevske grobnice u Uru, oko . g. p.n.e. Lik u sredini vjerojatno je Gilgame. (Ljubaznou The University Museum, Philadelphia.) II. Zarobljeni jednorog (Francuska). Detalj tapisere Lov na jednoroga, vjerojatno izraene za Franju I. Francuskoga oko . n.e. (Ljubaznou The Metropolitan Museum of Art, New York.) III. Majka bogova (Nigera). Odudua, s djetecetom Ogunom, bogom rata i eljeza, na koljenu. Pas je sveta Oguova ivotinja. Posluitelj, ljudskoga rasta, svira na bubnju. Olieno drvo. Lagos, Nigera. Pleme Egba-Yoruba. (Horniman Museum, London. Fotograja iz Michael E. Sadler, Arts of West Africa, International Institute of African Languages and Cultures, Oxford Press, Humphrey Milford, London .) IV. Boanstvo u ratnoj odori (Bali). Gospodar Krina u svojoj zastraujuoj pojavi. (Usporedi dolje, str. -.) Viebojni drveni kip. (Fotograja iz C. M. Pleyte, Indonesian Art, Martinus Nho, Den Haag .) V. Sekhmet, boica (Egipat). Kip od diorita. Razdoblje Carstva. Karnak. (Ljubaznou The Metropolitan Museum of Art, New York.)
21

VI. Meduza (Stari Rim). Mramor, visoki reljef; iz palae Rondanini, Rim. Datiranje nesigurno. (Iz zbirke Glyptothek, Mnchen. Fotograja iz H. Brunn i F. Bruckmann, Denkmler griechischer und rmischer Skulptur, Verlagsanstalt fr Kunst und Wissenscha, Mnchen, .-.) VII. Vra (Paleolitska piljska slikara, francuski Pirineji). Najrani poznati portret amana, oko . g. p.n.e. Rezbara u kamenu ispunjena crnom bojom, visoka cm, koja dominira muralom s nizom od vie stotina izrezbarenih ivotinja; u pilji iz Aurignac-magdalenskog razdoblja zvanoj Trois Frres, Arige, Francuska. (Prema fotograji otkrivaa, grofa Bgouena.) VIII. Svemirski otac, Viracocha, roni suze (Argentina). Ploa pronaena pokraj mjesta Andalgal u pokrajini Catamarca na sjeverozapadu Argentine, provizorno identicirana s predinkakim boanstvom Viracochom. Nad glavom se koi sunev disk sa zrakama, ruke dre munje, iz ou kaplju suze. Stvorenja na ramenima moda su Imaymana i Tacapu, dva sina i glasnika Viracoche, u ivotinjskom obliju. (Fotograja iz The Proceedings of the International Congress of Americanists, sv. XII, Pariz .) IX. iva, gospodar kozmikog plesa (jug Inde). Vidi raspravu, dolje, str. , biljeka . Bronca. - st. n.e. (Muzej u Madrasu. Fotograja iz Auguste Rodin, Ananda Coomaraswamy, E. B. Havell, Victor Goloubeu, Sculptures ivates de lInde, Ars Asiatica III, Bruxelles i Pariz: G. van Oest et Cie., .) X. Androgini predak (Sudan). Drvena rezbara iz podruja Bandiagara, Francuski Sudan. (Zbirka Laure Harden,

22

New York. Fotograja Walkera Evansa, ljubaznou The Museum of Modern Art, New York.) XI. Bodhisava (Kina). Kwan Yin. Olieno drvo. Konac dinaste Sung (.-. n.e.). (Ljubaznou The Metropolitan Museum of Art, New York.) XII. Bodhisava (Tibet). Ona Bodhisava znana kao Usnshasittapatr, okruena Buddhama i Bodhisattvama, sa stotinu sedamnaest glava koje simboliziraju njezin utjecaj na razliite sfere bitka. U levoj ruci dri Baldahin sveta (axis mundi), a u desnoj Kota zakona. Pod brojnim blagoslovljenim stopalima Bodhisave stoje ljudi u svetu koji su se molili za Prosvjetljenje, dok pod stopalima tru razjarenih sila u dnu slike lee oni koji jo pate od pohote, zavisti i zabludjelosti. Sunce i mjesec u gornjim kutovima simboliziraju udo braka, odnosno istovjetnosti, vjenosti i vremena, Nirvane i sveta (vidi str. i dalje). Lame u sredini gore predstavljaju ortodoksni smjer tibetskih uitelja doktrine koju simbolizira ovaj religski barjak-slika. (Ljubaznou The American Museum of Natural History, New York.) XIII. Grana besmrtnog ivota (Asira). Krilato bie prua granu s mogranjima. Zidna ploa od alabastera iz palae asirskoga kralja Aur-nasir-apala II. (.-. p.n.e.) u Kalhuu (danas Nimrud). (Ljubaznou The Metropolitan Museum of Art, New York.) XIV. Bodhisava (Kamboda). Krhotina iz ruevina Angkora, . st. n.e. Lik Buddhe koji tvori krunu glave karakteristian je znak Bodhisave (usporedi otiske XI i XII; u potonjemu lik Buddhe sjedi svrh piramide od glava).

23

(Muse Guimet, Pariz. Fotograja iz Angkor, ditions Tel, Pariz .) XV. Povratak (Stari Rim). Mramorni reljef pronaen . na zemljitu koje je pre pripadalo vili Ludovisi. Moda ranogrke izrade. (Museo delle Terme, Rim. Fotograja iz Antike Denkmler, herausgegeben vom Kaiserlich Deutschen Archaeologischen Institut, Berlin: Georg Reimer, sv.II, .) XVI. Kozmika boica lavica dri sunce (sjever Inde). Iz rukopisa na jednoj stranici iz sedamnaestog ili osamnaestog stoljea, iz Delha. (Ljubaznou The Pierpont Morgan Library, New York.) XVII. Zdenac ivota (Flandra). Sredinji panel na triptihu Jeana Bellegambea (iz Douaa), oko . Posluiteljica na desnoj strani, s malim galeonom na glavi, jest Nada; reciproni enski lik s leva jest Ljubav. (Ljubaznou Palais des Beaux-Arts, Lille.) XVIII. Mjeseev kralj i njegov narod (Juna Rodeza). Prethistorska slikara na steni, s farme Diana Vow, okrug Rusapi, Juna Rodeza, moda vezana uz legendu o Mwuetsu, ovjeku s Mjeseca (dolje, str. -). Veliki polegnuti lik u podignutoj desnoj ruci dri rog. Njezin otkriva, Leo Frobenius, provizorno ju je datirao na oko g. p.n.e. (Ljubaznou Frobenius-Institut, Frankfurt-am-Main.) XIX. Majka bogova (Meksiko). Ixciuna dok raa boanstvo. Kipi od poludragog kamena (skapolit, visok cm). (Fotograja, prema Hamyju, ljubaznou The American Museum of Natural History, New York.)

24

XX. Tangaroa stvara bogove i ljude (otok Rurutu). Polinezska drvena rezbara iz otone skupine Tubuai (Austral) na junom Paciku. (Ljubaznou The British Museum). XXI. Neman kaosa i bog sunca (Asira). Zidna ploa od alabastera iz palae asirskoga kralja Aur-nasir-apala II. (.-. p.n.e.) u Kalhuu (danas Nimrud). Bog je moda nacionalno boanstvo Assur u ulozi koju je prethodno igrao babilonski Marduk (vidi str. -), a jo rane Enlil, sumerski bog oluje. (Fotograja gravure iz Austen Henry Layard, Monuments of Nineveh, Second Series, London: J. Murray, . Izvorni kamen, danas u British Museumu, tako je oteen da se oblija jedva mogu razaznati na fotograji. Stil je isti kao i onaj s otiska XIII.) XXII. Mladi bog kukuruza (Honduras). Krhotina vapnenca iz Copana, drevnoga grada Maja. (Ljubaznou The American Museum of Natural History, New York.) XXIII. Mjeseeva koa (Kamboda). Reljef iz Angkor Vata, . st. n.e. (Fotograja iz Angkor, ditions Tel, Pariz .) XXIV. Jesen (Aljaska). Eskimska plesna maska. Olieno drvo. Iz okruga reke Kuskokwim na jugozapadu Aljaske. (Ljubaznou The American Indian Heye Foundation, New York.)

25

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Junak s tisuu lica

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Monomit

. M Sluali mi svisoka i s osmehom na licu snolike vradbine nekog amana podlivenih ou iz Konga, ili itali s pronjenim ushitom tanane prevode soneta mistika Lao-tsea; tu se i tamo se uspevali probiti kroz tvrdu ljuturu neke Akvineve rasprave, ili nenadano proniknuti u blistavi smisao neke zaudne eksimske bajke uvek emo pronai jednu te istu priu, stalno novih oblika, no zadivljujue postojanu, a uz nju i prkosno upornu slutnju da se tu moe doivjeti vie no to emo ikada moi osvijestiti ili iskazati. Diljem nastanjena sveta, u svim razdobljima i okolnostima, cvali su ljudski mitovi; postali su iva nadahnua svega ostaloga to je moglo potei iz djelatnosti ljudskoga tela i uma. Ne bi bilo pretjerano rei da je mit tajni otvor kroz koji neiscrpne energe kozmosa istjeu u ljudsku kulturnu pojavnost. Relige, lozoje, umjetnosti, drutvena ureenja primitivnog i povesnog ovjeka, kljuna otkria u znanosti i tehnologi, pa i sami snovi to prte kroz spavanje sve to navire iz onog temeljnog, arobnog prstena mita.

29

udo lei u tome to karakteristina mo diranja i nadahnua dubokih stvaralakih centara poiva u najmanjoj bajci za maliane kao to se okus oceana kre u kapljici vode, ili celo otajstvo ivota u jajacu buhe. Jer, simboli mitologe nisu proizvoljni; ne moe ih se prisiljavati, izmiljati, ili trajno potiskivati. Oni su spontani proizvodi psihe, a svaki od njih u sebi nosi, i to neoteenu, zaetnu snagu svojega izvora. U emu je tajna bezvremenskog vienja? Iz koje dubine uma ono potjee? Zato je mitologa svugdje ista, podno raznolikih kostima koje nosi? I emu nas ona ui? Mnoge znanosti danas pridonose analizi ove zagonetke. Arheolozi istrauju ruevine Iraka, Honana, Krete i Yucatana. Etnolozi postavljaju pitanja Ostjacima s reke Ob i Boobiejima s otoka Fernando Po. Nedavno nam je nov narataj orentalista razotkrio svete zapise Istoka, kao i predhebrejske izvore vlastitog nam Svetog pisma. A pritom je druga vojska znanstvenika nastavila s istraivanjima zapoetim u prolome stoljeu na polju psihologe naroda, u nastojanju da pronae psiholoke temelje jezika, mita, relige, razvoja umjetnosti i moralnih kodeksa. Najznaajna su otkria, ipak, potekla iz mentalne klinike. Odvana i istinski epohalna djela psihoanalitiara imaju nezamjenjivu vanost pri izuavanju mitologe; jer, ma to se mislilo o njihovim podrobnim i katkad proturjenim tumaenjima konkretnih sluajeva i poremeaja, Freud, Jung i njihovi sljedbenici neporecivo su dokazali da logika, junaci i djela iz mita opstaju i u suvremenosti. U nedostatku djelotvorne ope mitologe, svatko od nas ima svoj intimni, neosveteni, nerazveni, no potajice moni panteon snova. Najnove Edipovo utjelovljenje i nepreki-

30

nuta romanca Ljepotice i Zveri stoje koliko danas na krianju etrdeset druge ulice i Pete avene, i ekaju da se upali zeleno svjetlo. Sanjao sam, napisao je jedan mladi Amerikanac kolumnistu e tekstove prenose mnogi listovi u zemlji, da popravljam indru na naem krovu. Odjednom sam uo kako me odozdo, sa zemlje, doziva otac. Naglo sam se okrenuo da ga bolje ujem, i pritom mi je iz ruke ispao eki, skliznuo niz kosi krov i nestao preko ruba. Zauo sam tup udarac kao da se to rui ljudsko telo. Strahovito preplaen, siao sam ljestvama na zemlju. Zatekao sam oca kako mrtav lei na tlu, krvave glave. Prepuklo mi je srce i stao sam ridati, zazivajui pritom majku. Ona je izala iz kue i zagrlila me. Pusti to, sine, bio je to puki nesretan sluaj, rekla je. Znam da e se brinuti za mene, makar njega nema. Kad me poela ljubiti, probudio sam se. Najstare sam dete u naoj obitelji i dvadeset tri su mi godine. Ve godinu dana rastavljen sam od supruge; nekako nam ne iao zajedniki ivot. Oba roditelja volim iz dna due i nikad nisam dolazio u sukobe s ocem, osim to on uporno trai da se vratim svojoj supruzi, a ja s njom ne mogu biti sretan. I nikada ni neu. Ovaj neuspjeli suprug otkriva, s doista prekrasnom nevinou, da se, umjesto da duhovne energe usmjeri prema ljubavi i potekoama svoga braka, odmarao u tajnim zakucima mate uz sad ve apsurdno anakronu dramsku situacu svoje prve i jedine uvstvene privrenosti, one iz tragikominog trokuta djetinjstva gdje se sin bori protiv oca za ljubav majke. Izgleda da najtrajne sklonosti ljudske psihe potjeu iz injenice da ns majka doji dulje

31

od svih ostalih ivotinja. Ljudska se bia raaju prerano; nedovrena su, jo nespremna za suoavanje sa svetom. Usled toga, itavu im obranu od univerzuma proetog opasnostima tvori majka, pod om se zatitom produava vreme boravka u maternici. Stoga ovisno dete i njegova majka tvore jo mjesecima nakon katastrofe roenja dvojnu jedinku, ne samo ziki, ve i psihiki. Svako dulje izbivanje od roditelja u djetecetu stvara napetost i agresivne porive koji odatle proistjeu; agresivne se reakce pobuuju i kad je majka prisiljena sputati dete. Tako je prvi predmet djetetove odbojnosti istovjetan s prvim predmetom njegove ljubavi, a prvi mu je ideal (koji se potom zadrava kao nesvjesni temelj svih prikaza blaenstva, istine, ljepote i savrenstva) dvojno jedinstvo Bogorodice i Djeteta. Nesretni otac prvi, uplivom drugaeg poretka stvarnosti, radikalno remeti blaenstvo tog zemaljskog obnavljanja izvrsnosti stanja u maternici; on se, stoga, prvenstveno doivljava kao nepratelj. Na njega se prenosi agresivni naboj prvotno vezan uz lou, odnosno odsutnu majku, dok udnju vezanu uz dobru, odnosno prisutnu majku, hraniteljicu i zatitnicu, zadrava (obino) ona sama. Ova sudbonosna razdioba poriva smrti (thanatos: destrudo) i ljubavi (eros: libido) udara temelje danas slavnome Edipovom kompleksu, koji je Sigmund Freud istaknuo pre pedesetak godina kao veliki razlog zbog kojeg se u zreloj ivotnoj dobi ne uspevamo ponaati kao razumna bia. Kako to kae dr. Freud: Kralj Edip, koji je ubio svog oca Laja i oenio svoju majku Jokastu, samo je ispunjenje elje iz naeg djetinjstva. No sretni smo od njega, ako nismo postali psihoneurotiari, jer smo svoje seksualne osje-

32

aje uspjeli odvojiti od naih majki i zaboravili smo ljubomoru na svoje oeve. Ili, kako on to na drugom mjestu pie: Svaki patoloki poremeaj spolnoga ivota s pravom valja smatrati inhibicom u razvoju. Jer mnogi smrtnik vee u snu spavae Sa svojom majkom. Al tko za to ne mari Ba nita, najlake on snosi ivot taj. Nesretni udes supruge onoga mua i su osjeaji, umjesto da sazru, ostali neraskidivo povezani s romancom iz kolevke moe se proceniti iz jo jednog, prividno besmislenog suvremenog sna; a tu polako stjeemo dojam da doista ulazimo u predjele davnanjega mita, ali uz zanimljiv obrat. Sanjala sam, pie jedna napaena ena, da me stalno sledio veliki beli konj, kamo god da bih pola. Bojala sam ga se i tjerala ga od sebe. Osvrnula sam se da vidim prati li me jo, a on kao da se pretvorio u mukarca. Rekla sam mu da ode u branicu i oia si grivu, i posluao me. Kad je izaao, izgledao je sasvim kao ovjek, osim to je imao kopita i lice konja, i sledio me kamo god bih pola. Pribliio mi se, a ja sam se probudila. Udana sam tridesetpetogodinjakinja s dvoje djece. U braku sam ve etrnaest godina, i sigurna sam da me mu ne vara. Nesvjesno odailje svakojaka snovienja, udna bia, baukove i opsjene u um bilo to u snu, na javi ili u ludilu; jer ljudsko se kraljevstvo, podno razmjerno uredne majune nastambe koju nazivamo sveu, sputa u nesluene Aladinove pilje. Ondje se ne kru tek dragulji,

33

ve i opasni dini: neeljene ili odbojne psiholoke moi koje se nismo sjetili ili pak usudili uklopiti u svoje ivote. A one mogu ostati nesluene, ili pak neka sluajna re, miris krajobraza, okus alice aja ili ulovljen pogled neijega oka mogu dotaknuti aroban izvor, a zatim se opasne poruke ponu javljati u mozgu. One su opasne, jer prete tkivu sigurnosti u koje smo utkali sebe i svoju obitelj. Ali u isti mah su i vraki zamamne, jer nose kljueve koji otvaraju celo prostranstvo pustolovine otkrivanja nas samih, koju prieljkujemo i koje se plaimo. Razaranje sveta koji smo sazdali i u kojemu ivimo, kao i nas unutar njega; ali potom i udesna obnova ivota koji je odvani, isti, prostrani i cjelovite ljudski to je mamac, to je obeanje i strava tih nelagodnih nonih posjetitelja iz mitoloke kraljevine koju nosimo u sebi.

S 1
34

Psihoanaliza, ta suvremena znanost tumaenja snova, nauila nas je mariti za te netvarne prizore. K tome je pronala nain da ih se pusti da obave svoj posao. Opasnim krizama osobnog razvoja doputa se da se odvu pod skrbnikim okom iskusnoga upuenika u predaju i jezik snova, koji tada preuzima ulogu i lik drevnoga mistagoga, odnosno vodia dua, amana-inicatora iz primitivnih umskih svetita kunji i inicaca. Lenik je suvremeni majstor mitoloke kraljevine, znalac svih tajnih puteva i ini. On igra navlas istu ulogu kao onaj Mudri Starac iz mitova i bajki koji reima pomae junaku da proe iskuenja i strahove ove udne pustolovine. On e se pojaviti da pokae gdje lei sjajni arobni ma koji e ubiti zmajski strah, da kae za nevjestu to eka i za dvorac sa svakovrsnim blagom, da stavi melem na gotovo smrtonosne rane i naposljetku otjera pobjednika natrag u svet svakodnevice, da sledi veliku pustolovinu u zaaranu no. Kad se sada, s ovim prizorom u svesti, vratimo razmatranju brojnih udnovatih obreda primitivnih plemena i velikih civilizaca iz davnine za koje smo uli, postaje nam jasno kako je njihova svrha i stvarna posljedica bilo sprovoenje ljudi preko tih tekih pragova preobrazbe to trae promjenu obrazaca, ne samo u svjesnom, ve i u nesvjesnom ivotu. Takozvani obredi prolaza, koji imaju tako istaknuto mjesto u ivotu primitivna drutva (ceremone roenja, imenovanja, puberteta, braka, sahrane itd.), odlikuju se formalnim i esto vrlo strogim podvrgavanjima izdvajanju, ime se um radikalno odseca od stavova, privrenosti i ivotnih obrazaca pozornice koja se naputa. Zatim sledi meurazdoblje mahom dulje povuenosti, kada se izvode obredi kojima je cilj uputiti pustolova i-

35

vota u oblike i prikladne osjeaje njegova novog posjeda, tako da, kad napokon dozri vreme da se vrati u svakodnevni svet, inicant moe biti doslovce preporoen. Najudesna je injenica da se velik broj obrednih kunji i prizora podudara s onima koji se automatski javljaju u snu im psihoanalizirani pacent pone naputati svoje infantilne ksace i napredovati ka budunosti. Meu australskim Aboridinima, primjerice, jedna od kljunih osobina inicacske tegobe (kada se djeak u pubertetu odvaja od majke i uvodi u drutvo i tajnu predaju mukaraca) jest obred obrezivanja. Kad mali djeak iz plemena Murngin treba biti obrezan, oci i starci kau mu: Veleotac Zma osjea miris tvoje koice; on je zaziva. Djeaci vjeruju da je to doslovce istina, tako da se strahovito prepadnu. Obino potrae utoite kod svoje majke, majine majke ili neke druge mile im roakinje, jer znaju da su se mukarci organizirali kako bi ih dopremili na muko tlo gdje urla velebna zma. ene ceremonalno nariu nad djeacima; time brane velikoj zmi da ih prodre. Pogledajmo sada ekvivalent iz nesvjesnoga. Jedan je moj pacent, pie dr. C. G. Jung, sanjao da je iz pilje iskoila zma i ugrizla ga u podruju genitala. Taj se san zbio u trenutku kad je pacent bio uvjeren u istinitost analize, te se poeo oslobaati od stega majinskog kompleksa. Oduvek je glavna uloga mitologe i obreda bila pruanje simbola to nose ljudski duh prema napred i opiru se onim drugim, stalnim ljudskim fantazama koje ga tee sputati i zadrati. Zapravo, lako je mogue da je vrlo velika uestalost neurotinosti meu nama posljedica eroze takve djelotvorne duhovne pomoi u sadanjici. Ostajemo ksirani na prizore iz ranog djetinjstva kojih se nismo ri-

36

jeili, tako da nismo skloni zakoraiti na nuni put prema zrelosti. U Sjedinjenim Dravama postoji ak patos obrnutog naglaska: cilj ne ostarjeti, ve zadrati mladost; ne sazreti i osamostaliti se od Majke, ve se grevito nje drati. I tako, dok supruzi prinose rtve na oltaru djeatva stjecanjem zanimanja pravnika, trgovaca ili organizatora, koja su roditelji traili od njih, njihove supruge, ak i nakon etrnaest godina braka i dvoje krasne djece koju su stvorili i odgojili, jo uvek tragaju za ljubavlju koja im moe doi samo od centaura, silena, satira i inih razbludnih inkubusa iz Panove svite, kao u drugome navedenom snu, ili kao u naim popularnim, vanilom ureenim hramovima venerine boice, pod minkom najnovih junaka velikog ekrana. Psihoanalitiar mora doi nakon svega toga i iznova pribjei prokuanoj mudrosti starih, napredno nastrojenih uenja iscjeliteljskih plesaa s maskama i plemenskih amana-obrezivaa; a tada otkrivamo, kao u snu o ugrizu zme, da se bezvremenska simbolika inicace spontano stvara u samome pacentu u trenutku otputanja. Izgleda da u tim inicacskim prizorima ima neega to psihi treba do te mjere da se oni, kad ne bivaju dobiveni izvana, putem mita i obreda, moraju nanovo objaviti iznutra, putem sna kako nam energe ne bi ostale zakljuane u banalnoj, odavno zastarjeloj igraonici na dnu mora. Sigmund Freud u svojim djelima istie prolaze i potekoe prve polovice ljudskog ciklusa ivota one iz djetinjstva i adolescence, kad nam se sunce uspinje ka zenitu. C. G. Jung, pak, naglaava krize iz drugoga dela kada, kako bi napredovala, blistava kugla mora pristati da zapadne i konano iezne u nonoj maternici groba. Normalni simboli naih elja i strahova preinauju se, u ovom

37

poslepodnevu ivotopisa, u svoje suprotnosti; jer tada izazov vie ne ivot, ve smrt. Tada ne teko napustiti maternicu, ve falus osim ako, dakako, umor od ivota ve ne proeo srce, jer tada e smrt zazivati s obeanjem onog blaenstva koje je prethodno bilo mamac ljubavi. Zatvaramo puni krug, od grobnice maternice do maternice grobnice: nejasan, zagonetan izlet u svet krute tvari koji se s nas uskoro otapa poput tvarnosti sna. A kad se prisjetimo onoga to je obeavalo da e postati naa vlastita, jedinstvena, nepredvidljiva i opasna pustolovina, na koncu nalazimo jedino takav niz ustaljenih preobraaja kakve su mukarci i ene prolazili u svakome kutku sveta, u svim upamenim stoljeima i pod svakom osebujnom krinkom civilizace. Pripoveda se, primjerice, o velikome Minosu, kralju otokoga carstva Krete u razdoblju njezine trgovake nadmoi: on je uposlio proslavljenog umjetnika-graditelja Dedala da mu izumi i sagradi labirint, gdje e se sakriti neto ega se palaa stidjela i plaila u isti mah. Jer u njoj se krila neman edo kraljice Pasifaje. Kralj Minos, kazuje pria, bio je zauzet vanim ratovima za zatitu trgovinskih putova; Pasifaju je dotle pak zaveo velianstveni, snjenobeli bik, roen iz mora. Ne to bilo nita gore, ruku na srce, od onoga to je dopustila Minosova majka: jer, Minosa je rodila Europa, a dobro se zna da je nju do Krete prenio bik. Taj bik bio je bog Zeus, a asni sin toga svetog sjedinjavanja bio je sm Minos kojega se sada posvuda potovalo i rado sluilo. Kako je onda Pasifaja mogla znati da e plod njezine nevjere biti neman: taj sini ljudskoga tela, ali s glavom i repom bika?

38

Drutvo je snano optuilo kraljicu; ali kralj je bio itekako svjestan svoga udjela u krivnji. Dotinog je bika bio poslao bog Posejdon, jo davno, dok se Minos nadmetao s braom za prestolje. Minos je tad ustvrdio da mu prijestolje pripada boanskim pravom, te se pomolio ovome bogu, zatraivi da mu iz mora poalje bika kao znamenje; a molitvu je zapeatio zavjetom da e ivotinju smjesta rtvovati kao prinos i simbol svoje pokornosti. Bik se i pojavio, a Minos je zauzeo prestolje; ali kad je vidio kako je velianstveno to govedo koje mu je poslano, i kad je pomislio kolike bi prednosti imao kad bi posjedovao takvo rasplodno grlo, odluio je pokuati podastreti trgovaki nadomjestak u nadi da bogu to nee biti naroito bitno. rtvovao je na Posejdonovu oltaru najljepega belog bika u svome vlasnitvu, a onoga drugog je pridodao svome krdu. Kretsko je carstvo steklo veliko blagostanje pod promiljenom vladavinom ovog slavnog zakonodavca i primjera javne kreposti. Glavni grad Knosos postao je raskono, otmjeno sredite vodee trgovake sile civiliziranoga sveta. Kretske su ote plovile do svakog otoka i luke na Sredozemlju; kretska se roba cenila u Babilonu i Egiptu. Odvane su brodice ak izbile kroz Heraklove dveri na otvoreni ocean, te uz obalu otplovile na sjever po irsko zlato i cornwallski kositar, kao i na jug, oko senegalske izboine, do udaljene zemlje Yoruba i dalekih trnica bjelokosti, zlata i roblja. Ali, kod kue, Posejdon je kraljici udahnuo nesavladivu strast prema onome biku. I ona je nagovorila suprugova umjetnika-graditelja, jedinstvenoga Dedala, da joj izradi drveno oblije krave, kojim e nasamariti bika i zatim

39

je eljno ula u nj; a bik se nasamario. Iznela je na svet svoju neman koja je, s vremenom, postala opasnost. I tako je Dedal iznova pozvan da, ovaj put za kraljeve potrebe, sazda golem labirintski zabran sa slepim hodnicima, u kojemu e se taj stvor sakriti. Izum je bio tako umjeno pretvoran da je i Dedal glavom, po zavretku rada, jedva naao put do izlaza. Unutra su smjestili Minotaura: hranili su ga, potom, skupinama ivih mladia i djevojaka, dovoenima kao danak iz podjarmljenih zemalja pod vlau Krete. Tako je, prema legendi iz starine, glavna krivnja bila ne na kraljici, ve na kralju; a on nju ne ba mogao kriviti, jer je znao to je sm uinio. Pretvorio je javni dogaaj u osobnu korist, dok je celi smisao njegova kraljevskog namjetenja bio u tome da vie ne puka privatna osoba. Povratak bika trebao je biti simbol njegova posve nesebina pokoravanja dunostima svoje uloge. Zadravanje bika predstavljalo je, s druge strane, tenju ka egocentrinu velianju sebe. I tako je kralj po milosti Bojoj postao opasni tiranin Svedrac za svoj raun. Ba kao to su neko tradicionalni obredi prolaza osobu pouavali da umre za prolost i iznova se rodi za budunost, tako su njega one velike ceremone namjetenja liile privatne linosti i zagrnule ga platom poziva. Takav je to bio ideal, bilo da je ovjek bio obrtnik ili kralj. Svetogrdnim inom odbanja obreda, pak, osoba je sebe odsjekla kao jedinku koja stoji po strani od ire cjeline itavoga drutva; tako je Jedno bilo razlomljeno u mnoge, koji su zatim meusobno stupili u borbu svaki za svoj raun i kojima se moglo vladati samo silom. Lik tiranina-nemani znan je u mitologama, predajama, legendama i ak nonim morama sveta; a osobine su

40

mu svugdje u glavnim crtama iste. On za sebe zgre ope dobro. On je neman eljna pohlepnih prava mene i mojega. Pustoenje koje on donosi opisuje se u mitologi i bajci kao sveope u dosegu njegove vlasti. To ne mora biti vie od kuanstva, vlastite mu izmuene psihe, ili ivota koje zatire dodirom svojega prateljstva i pomoi; a moe se odnositi i na celi opseg njegove civilizace. Napuhani tiraninov ego prokletstvo je za njega i njegov svet ma kako mu bogaenje naizgled uspevalo. Prestravljen samim sobom, progonjen strahom, pripravan da se u svakom trenu suoi s oekivanim nasiljem svojega okolia i odupre mu se, to su sve u prvom redu odrazi neobuzdivih poriva ka stjecanju unutar njega samog, ovaj div samosteene neovisnosti nosi glas propasti svetu, sve i ako sebi moda govori da su mu nakane ovjekoljubne. Gdje god mu ruka pala, odjeknut e vapaj (ako ve ne s krovova, onda s veim jadom iz svakoga srca): vapaj za junakom-otkupiteljem, nositeljem sjajne otrice, koji e udarcem, koji e dodirom, koji e samim svojim postojanjem osloboditi zemlju. Ovdje se ni stati ni lei ni sjesti ne moe U planini ak ni tiine nema Tek suh jalov grom bez kie U planini ak ni samoe nema Tek se rumena mrka lica cere i keze S ulaza u skorene kue Junak je ovjek koji je samostalno postigao pokornost. Ali pokornost emu? Upravo je to ona zagonetka koju si danas moramo postaviti, a njezino rjeenje je posvuda

41

kljuna krepost i povesno djelo koje je junak ostvario. Kao to profesor Arnold J. Toynbee pokazuje u svojoj est svezaka dugoj studi zakonitosti uspona i raspada civilizaca, raskol u dui, raskol u telu drutva, nee se razrijeiti ni nekim programom povratka u dobre stare dane (arhaizmom), ni programima koji jame ostvarivanje idealne projekce budunosti (futurizmom), pa ak ni najrealistinim, marljivim radom na ponovnom sklapanju sastavnica koje propadaju. Samo roenje moe pokoriti smrt roenje, i to ne opet onoga starog, ve neeg novog. Unutar due, unutar tela drutva, mora postojati kanimo li doivjeti dugo preivljavanje neprestano ponavljanje roenja (palingenesia) kako bi se ponitila stalna ponavljanja smrti. Jer, upravo se kroz nae pobjede, ukoliko se ne obnavljamo, ostvaruje djelo Nemeze: kob se pili iz ljuske same nae kreposti. Mir je tada klopka; rat je klopka; mena je klopka; stalnost je klopka. Kad nam kucne as za pobjedu smrti, smrt se nadve; mi tu ne moemo nita, osim dati da nas se razapne i uskrsnuti; dati da nas se posve raskomada i zatim se iznova roditi. Tezej, junak koji je ubio Minotaura, uao je u Kretu izvana kao simbol i ruka nastupajue grke civilizace. To je bilo ono novo i ivo. Ali takoer je mogue da se naelo obnove potrai i pronae unutar zidina samoga tiraninova carstva. Profesor Toynbee slui se pojmovima odvajanje i transguraca pri opisivanju krize kojom se dosee ona via duhovna dimenza koja e omoguiti ponovno pokretanje stvaralakog djela. Prvi korak, odvajanje, odnosno povlaenje, sastoji se iz radikalnog prenosa naglaska s izvanjskoga na unutarnji svet, s makrokozma na mikrokozam, iz udaljavanja od beznaa puste zemlje

42

prema spokoju vjenoga predjela u ovjekovoj nutrini. Ali ovaj predio, kao to znamo iz psihoanalize, upravo je ono djetinje nesvjesno. U taj predio ulazimo u snu. Nosimo ga u sebi za svagda. Sva su udovita i tajni pomagai iz nae kolevke ondje, sva arola djetinjstva. I to je jo vane, ondje su svi ivotni potencali koje nikad nismo uspjeli ostvariti kao odrasle osobe, oni drugi delovi nas samih; jer takvo zlatno sjeme ne umire. Kad bi se samo dio te izgubljene cjeline mogao izvui na svjetlost dana, doivjeli bismo udesno proirenje svojih moi, intenzivno obnavljanje ivota. Postali bismo kolosi. tovie, kad bismo mogli izvui neto to nismo zaboravili samo mi, ve i celi narataj itave nae civilizace, postali bismo uistinu donositelji blagodati, kulturni junaci naih dana osobe ne samo od lokalnog, ve i od svjetskog povesnog znaaja. Rjeju: prvi je zadatak junaka povui se sa svjetske pozornice sekundarnih posljedica u one kauzalne zone psihe gdje borave stvarne potekoe, te ondje razjasniti te potekoe, dokrajiti ih u vlastitome sluaju (tj. stupiti u borbu s demonima iz kolevke u svojoj lokalnoj kulturi) i probiti se do neizoblienog, izravnog iskustva i upanja onoga to je C. G. Jung nazvao arhetipskim prizorima. Ovaj proces u hinduskoj i budistikoj lozoji poznat je kao viveka, luenje. Ti arhetipovi koje valja otkriti i upiti upravo su oni koji, otkako se piu godinjaci ljudske kulture, daju nadahnue temeljnim prizorima iz rituala, mitologe i viza. Te Vjene iz snova ne valja brkati s osobno preinaenim simbolikim gurama koje se javljaju u morama i bunilu pojedinca koji je jo uvek u mukama. San je osobni oblik mita, mit je san iz kojega je uklonjeno ono osobno; i mit i san

43

simboliziraju na isti openiti nain dinamiku psihe. Ali, u snu su ta oblija ouena osebujnim nevoljama sanjaa, dok se u mitu prikazuju problemi i rjeenja s izravnom valjanou za celo ovjeanstvo. Junak je, stoga, ona osoba koja se uspjela probiti kroz osobna i lokalna ogranienja do opevaljanih, normalno ljudskih oblika. Vize, ideje i nadahnua nekog takvog dolaze neokaljana iz prvotnih vrela ljudskoga ivota i misli. Zbog toga su ona rjeita i nisu vezana za sadanje drutvo i psihu u raspadu, ve za neuklonjivi izvor kroz koji se drutvo preporaa. Junak je umro kao ovjek svog vremena; ali kao vjeni ovjek usavren, nespecian, univerzalan ovjek iznova se rodio. Njegov je drugi sveani zadatak i djelo (kako to kae Toynbee, a na to ukazuju sve mitologe ovjeanstva) vratiti se potom nama, preobraen, i preneti steeni nauk o preporoenu ivotu. Hodala sam sama gornjim delom velikoga grada, sirotinjskim, blatnim ulicama du kojih su se koile tvrde kuice, iznosi jedna suvremena ena svoj san. Nisam znala gdje se nalazim, ali bilo mi je drago istraivati. Odluila sam se za jednu ulicu, grozno blatnu, koja je po svoj prilici vodila preko jarka za odvod. Ila sam njome izmeu redova straara, te izbila na rjeicu to je prolazila izmeu mene i povienog, vrstog tla gdje se nalazila asfaltirana ulica. To je bila lepa, savreno bistra reka, a tekla je preko trave. Vidjela sam kako se vlati lelujaju pod vodom. Nisam imala naina da je preem, pa sam otila do jedne kuice i zatraila amac. Tamo je bio ovjek koji mi je rekao da e mi drage volje pomoi da preem. Donio je drvenu kuticu i stavio je na obalu reke, a ja sam smjesta opazila da u s te kutice lako preskoiti reku.

44

Znala sam da je opasnost posve prestala i poeljela sam bogato nagraditi tog ovjeka. Kad se prisjeam toga sna, imam izrazit dojam da uope nisam morala otii onamo gdje sam dospjela, ve sam se mogla odluiti za ugodnu etnju asfaltiranim ulicama. Otila sam u onu tronu, blatnu etvrt jer mi se vie milila pustolovina, a kad sam jednom otpoela, morala sam je nastaviti Kad se sjetim kako sam uporno nastavljala ravno dalje u snu, ini mi se kao da sam zacelo znala da predamnom lei neto lepo, poput one krasne, travnate reke i sigurne, poviene, asfaltirane ulice iza nje. Kad razmislim na taj nain, ovo mi se ini poput vrste odlunosti da se rodim ili, tone, iznova rodim u nekom duhovnom smislu. Moda neki od nas moraju proi mranim i izopaenim putovima pre nego to e pronai reku mira ili povieni put do odredita due. Ova sanjaica cenjena je operna umjetnica koja je, poput svih onih koji se nisu odluili zaputiti sigurno obiljeenim masovnim cestama svoga vremena, ve pustolovinom posebnoga, jedva ujnog zova to pronalazi one e ui oslukuju unutra, a ne samo vani, morala putovanje proi sama, potekoama kakve veina ne zatie, sirotinjskim, blatnim ulicama; upoznala je mranu no due, Danteovu mranu umu na pola naeg ivotnoga puta, kao i jade paklenih jama: Kroz nas se ide u grad svu muka, kroz nas se ide gdje se vjeno plae, kroz nas se ide do propala puka.

45

Vredi uoiti da se u ovome snu do pojedinosti ponavlja osnovni obris sveope mitoloke formule za pustolovinu junaka. Na stranicama koje slede pronai emo ove duboko znaajne motive pogibelji, prepreka i sretnih usputnih dogaaja preoblikovane na stotinu naina. Prijelaz prvo preko jarka za odvod, a zatim preko savreno bistre reke to tee preko trave, pojava dragovoljnog pomagaa u odsudnom trenutku, te povieno, vrsto tlo iza krajnje vode (Zemaljski raj, Zemlja iza Jordana): ovo su teme iz udesne pjesme o visokoj pustolovini due, to se navek iznova pjeva. A svatko tko se usudio posluati i poi za tajnim zovom upoznao je pogibelji opasnog, samotnog prolaza: Naotren rub britve, prei ga je teko, Tegoban to je put pjesnici tvrde! Pri prelaenju vode pomo sanjaici prua poklonjena drvena kutica, koja u ovome snu zauzima mjesto uobiajene skele ili mosta. To je simbol njezina posebna dara i kreposti koji ju prenose preko voda sveta. Sanjaica nam ne navodi prikaz vlastitih asocaca, te ne znamo kakve bi se to osebujne sadrine otkrile u kutici; ali svakako je re o inaici Pandorine kute onoga nebeskog dara bogova ljepotici, punog sjemenja svih nevolja i blagoslova postojanja, ali ujedno i obdarenog nadom, krepou to nas odrava. Uz njenu pomo sanjaica prelazi na suprotnu obalu. A slinim e udom prei svatko e je djelo tegobna, opasna zadaa otkrivanja i razvoja sebe, koju valja preneti preko oceana ivota.

46

Velika veina mukaraca i ena izabire manje pustolovan put razmjerno neosvetene graanske i plemenske rutine. Ali, i ti tragai bivaju spaeni blagodatima nasleenih simbolikih potporanja u drutvu, obredima prolaza i milosnim sakramentima koje su u davnini ovjeanstvu dali iskupitelji, i koji se prenose tisuljetnim pokoljenjima. Tek se oni koji ne poznaju ni unutarnji poziv ni izvanjsku doktrinu nalaze u istinski beznadnu stanju; to e rei, pretena veina nas u dananje vreme, u ovome labirintu to poiva i izvan i unutar srca. Jao, ta gdje nam je vodi, ona privrena djeva Aradna, da nam prui jednostavan trag, osokoli nam tako srce za suoenje s Minotaurom i dade nain da potom naemo put do slobode, nakon to susretnemo i saseemo neman? Aradna, ki kralja Minosa, zaljubila se u naoitog Tezeja im je vidjela gdje se iskrcava s broda koji je Minotauru dovezao skupinu nesretnih atenskih mladia i djevojaka. Nekako je dola do njega i kazala mu da e mu dati sredstvo kojim e se vratiti iz labirinta, ako joj obea da e je odvesti s Krete i uzeti je za nevjestu. On je na to prisegnuo. Aradna se tad obratila za pomo vjetom Dedalu, e je umee izgradilo labirint i pomoglo Aradninoj majci da rodi njegova itelja. Dedal joj je naprosto poklonio klupko lanenog konca, da ga pridoli junak privee za ulaz i odmotava nakon to zae u labirint. Doista, tako nam je malo potrebno! Ali kad toga nema, pustolovina u labirintu posve je beznadna. To malo lei pri ruci. Itekako udi to to isti onaj znanstvenik koji je u kraljevoj slubi izmislio uas labirinta jednako spremno moe posluiti ciljevima slobode. Ali, srce junaka mora biti prisutno. Stoljeima je Dedal predsta-

47

S 2 vljao tip umjetnika-znanstvenika: onaj udnovato nezainteresirani, gotovo dabolini ljudski fenomen koji stoji po strani od normalnih spona drutvenog prosuivanja, predan moralnosti ne vlastita vremena, ve svoje umjetnosti. On je junak puta misli bez dvojbe u srcu, odvaan i pun vjere da e nam istina, onakva kakvu je pronalazi, doneti slobodu. I tako se sada, kao i Aradna, moemo obratiti njemu. Lan za vlakno konca prikupio je na poljima ljudske mate. Stoljea uzgoja, desetljea marljivog cepljenja, rad brojnih srdaca i ruku ugraeni su u grebenanje, razvrstavanje i preu ove vrsto ispletene niti. tovie, ne moramo se sami uope izloiti pustolovini; jer prethodili su nam junaci svih vremena; labirint je do u tanine upoznat; valja nam samo slediti nit junakova puta. A ondje gdje smo
48

oekivali pronai nakazu, zatei emo boga; gdje smo kanili sasjei drugoga, sasjei emo sebe; gdje smo namjeravali putovati u daljinu, stii emo u sredite vlastita bitka; gdje smo oekivali biti sami, bit emo s itavim svetom.

. T Sve su sretne obitelji sline; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj nain. Tim je sudbonosnim reima grof Lav Tolstoj zapoeo roman o duhovnom komadanju svoje suvremene junakinje Ane Karenjine. U sedam desetljea to su prola otkako se ta smetena supruga, majka i slepom strau obuzeta ljubavnica bacila pod kotae vlaka okonavi tako, gestom to simbolizira ono to se ve dogodilo njezinoj dui, tragedu svoje dezorentace buran i neumoljiv ditiramb romana, novinskih izvjetaja i nezabiljeenih krikova paenika dizao se u ast demonskome biku iz labirinta: gnjevnom, destruktivnom, sluujuem aspektu istoga onog boga koji, kad je dobrohotan, predstavlja oivotvorujue poelo sveta. Suvremeni roman, poput grke tragede, slavi mister komadanja koje je ivot u vremenu. Sretni se svretak s pravom prezire kao krivi prikaz; jer svet, onakav kakvoga ga znamo, kakvim smo ga vidjeli, daje tek jedan svretak: smrt, raspad, komadanje i razapinjanje naeg srca s umiranjem likova koje smo voljeli. Samilost je osjeaj to obuzme um u prisustvu onoga to je istinski ozbiljno i trajno u ljudskoj patnji i to ga ujedinjuje s ovjekom to pati. Strava je osjeaj to obuzme um u prisustvu onoga to je istinski ozbiljno i trajno

49

u ljudskoj patnji i to ga ujedinjuje s tajnim uzronikom. Kako istie Gilbert Murray u predgovoru prevoda Aristotelove Poetike Ingrama Bywatera, tragedska katharsis (tj. proienje odnosno ispiranje emoca u gledatelju tragede putem doivljavanja samilosti i strave) sukladna je ranoj obrednoj katharsis (proienju zajednice od ljage i otrova iz protekle godine, stare zaraze greha i smrti), svrhe festivala i misterskog igrokaza raskomadanog boga bika, Dioniza. Um je u meditaci sjedinjen, putem misterskog igrokaza, ne s telom koje u predstavi umire, ve s naelom trajnoga ivota koji ga je neko vreme nastanjivao, a pritom je stvarnost bila zaodjenuta u prikaz (u isti mah paenika i tajnog uzronika), onaj dublji sloj u koji se naa jastva rastau nakon to trageda koja ovjeku razbija lice raspoluti, razbe i raspri nae smrtno bie. Ded svani, bie, zmaju nam mnogoglavi Il lave ognjeni Licem na pogled! Doi, Bakho! Ova smrt logikih i uvstvenih vezanosti uz na sluajan trenutak u svetu prostora i vremena, ovo priznanje i istodobni prenos naglaska na univerzalni ivot to buja i slavi svoju pobjedu u samome poljupcu naega satiranja, u toj amor fati, ljubavi prema kobi, ljubavi prema sudbini koja je neizbjeno smrt, sainjava iskustvo tragedske umjetnosti: u tome lei njezina radost, onaj ushit to iskupljuje:

50

Dani mi istekoe, meni sluzi kojega Jupitar idejski uputi; to puzim gdje Zagrej pononi puzi; Gromki pokli njegov izdrah; Rumene krvave gozbe postavih; Velike majke planinski plamen primih; Osloboen sad sam i imenom prozvan Bakha sveenika verinih. Suvremena se knjievnost uvelike posveuje hrabrom promatranju, irom otvorenih ou, muno razbenih oblija kojih je sva sila pred nama, oko nas i u nama. Ondje gdje se uspjelo potisnuti prirodni poriv ka prigovaranju protiv smaka ka traenju krivaca, ili k objavljivanju panaceja ostvarenje pronalazi tragedska umjetnost za red veliine snana (nama) od one grke: realistina, intimna i raznovrsno zanimljiva trageda demokrace, gdje se bog promatra razapet u katastrofama ne samo velikih kua, ve i svakog obinog doma, svakog izbievanog i raskrvarenog lica. I nema arenih lai o raju, buduem blaenstvu i onostranoj nadoknadi koje bi ublaile gorku veliajnost, nego tek posvemanji mrak, praznina neispunjenosti, moe primiti i prodreti ivote to su iz maternice istisnuti samo kako bi doivjeli neuspjeh. Naspram svega toga, nae priice o postignuima djeluju jadno. I predobro znamo kako gorina neuspjeha, gubitka, rasapa iluza i ironine neispunjenosti unosi u u krv ak i onima kojima svet zavidi! Stoga nerado komediji pripisujemo visoku vrednost tragede. Komeda nam je prihvatljiva kao satira, a kao zabava predstavlja ugodno eskapistiko pribjeite, ali bajka o srei za sva vremena

51

ne moe se ozbiljno shvatiti; ona pripada u nedou djetinjstva, zatienu od stvarnosti koje e i prebrzo postati strahotno poznate; ba kao to mit o raju za sva vremena pripada starcima, koji su odivjeli svoje i sada im valja pripraviti srca za posljednje dveri prelaza u no pri emu se trezni, suvremeni zapadnjaki sud temelji na posve pogrenu shvaanju stvarnosti prikazanih u bajci, mitu i boanskim komedama iskupljenja. Njih se, u svetu starine, dralo vrednima od tragede, dublje istinitima, tegobne ostvarivima, zdrave postavljenima i cjelovitim prenosnicima posebnih otkrivenja. Sretni svretak bajke, mita i boanske komede due ne valja iitavati kao negiranje, ve kao nadilaenje univerzalne tragede ovjeka. Objektivni svet ostaje onaj koji je i bio, ali on, usled premjetanja naglaska unutar motritelja, djeluje kao da je preobraen. Gdje su neko ivot i smrt bili u sukobu, sada je objelodanjeno ono trajno bie nezainteresirano za nasuminosti vremena ba kao i voda to vre u loncu za sudbinu mjehuria, ili kao kozmos za pojavu i nestanak zvjezdane galaktike. Trageda predstavlja razbanje oblika i naih vezanosti za oblike; komeda je pak divlja i nehajna, neiscrpna radost nesavladivoga ivota. Tako su njih dve izrazi jedne te iste mitoloke iskustvene teme, koja ih oboje ukljuuje i koju one obuhvaaju: silaska i uzlaska (kathodos i anodos), to zajedno tvore cjelokupnost otkrivenja koje je ivot i koje pojedinac mora znati i voljeti, eli li biti oien (katharsis=purgatorio) od zaraze greha (neposluha boanskoj volji) i smrti (poistovjeenja sa smrtnim oblijem). Sve se menja, nita ne umire. Lutaju dua dolazi kudgod i otkudagd i po volji bira u tjelesima stan to ba-

52

e, ostaje straga, nastaje, ega jo ne bi, i svaki nov nam je asak. Samo se za tela, u kojima ovo vjeno, neunitivo, nespoznatljivo Ja boravi, kae da imaju kraja. Pravi je posao mitologe, kao i bajke, otkriti specine opasnosti i postupke mranoga unutranjeg puta iz tragede u komedu. Zbog toga su dogaaji fantastini i nestvarni: oni predstavljaju psiholoke, a ne zike podvige. ak i kad je legenda posveena nekoj stvarnoj povesnoj osobi, pobjedonosna djela ne prikazuju se u ivotnim, ve u snolikim uoblienjima; jer poanta ne u tome da se to i to uinilo na Zemlji; poanta je u tome da se, pre nego to se to i to moglo uiniti na Zemlji, ova druga, vana, primarna stvar morala zbiti unutar onoga labirinta koji svi mi poznajemo i posjeujemo u snovima. Mitoloki junak moe proputovati svoj put Zemljom, uzgredno; u biti, on putuje prema unutra u dubine gdje se nadvladavaju tamni otpori, i gdje se davno izgubljenim, zaboravljenim moima udie nov ivot, kako bi postale dostupne preobrazbi sveta. Kad se ovo djelo ostvari, ivot vie ne pati beznadno pod groznim unakaenjima sveprisutne nesree, natuen vremenom, odvratan diljem protenoga sveta; nego, dok se na njemu jo vidi uas, dok mu jauci jo burno jee, u njega prodire sveproimajua, svehraniteljska ljubav, uz spoznaju o vlastitoj neporaenoj moi. Na povrinu, sa sve glasnim povikom, izba dio one svjetlosti to nevidljiva blista u bezdanima svoje obino nepronine tvarnosti. Strana unakaavanja tada se oku otkrivaju kao puke sjenke jedne imanentne, neprolazne vjenosti; vreme poputa pred slavom; a svet pjeva uglas sa udesnom, aneoskom, ali moda u konanici monotonom

53

sirenskom glazbom sfera. Poput sretnih obitelji, svi su mitovi i iskupljeni svjetovi slini.

. J Standardni put mitoloke pustolovine junaka uveani je oblik formule koja se iskazuje u obredima prolaza: razdvajanje-inicaca-povratak: ona bi se mogla prozvati sredinjom esticom monomita.

Junak odlazi na put iz sveta svakodnevice u predio natprirodnog uda: ondje on susree bajoslovne sile i odnosi odluujuu pobjedu: po povratku iz te otajstvene pustolovine junak blinjima moe darivati blagodati. Prometej se uspeo u nebesa, ukrao vatru bogovima i spustio se. Jazon je preplovio Otre hridi i uao u more uda, zaobiao zmaja koji je uvao Zlatno runo i vratio se s njime, kao i sa snagom da oduzme uzurpatoru prestolje koje je njemu s pravom pripadalo. Eneja se spustio u podzemni svet, preao stravinu reku mrtvih, bacio mamac troglavome psu uvaru Kerberu i razgovarao, konano, sa sjenom svog mrtvog oca. Sve mu se razotkrilo: sudbina dua, sudbina Rima, kojega e uskoro osnovati; ree mu

54

kako e koju nepriliku izbje i muku. Vratio se kroz dveri od bjelokosti svojemu djelu u svetu. Velianstven prikaz tekoa u junakovu zadatku, i njegove uzviene vanosti kada ga se duboko shvati i ozbiljno prihvati, prikazuje tradicionalna legenda o Velikom Buddhinom naporu. Mladi kraljevi Gautama Sakyamuni u tajnosti se zaputio iz oeve palae na prinevskom konju Kanthaki, udesno proao kroz dveri pod straom, jahao celu no uz pratnju baklji etiri puta po ezdeset tisua boanstava, s lakoom preskoio velianstvenu reku iroku tisuu sto dvadeset i osam lakata, te udarcem maa odsjekao svoje kraljevske uvojke nakon ega mu se preostala kosa, duga dve irine prsta, zakovrala udesno i priljubila uz tjeme. Odjenuvi redovniku odjeu, krenuo je svetom kao prosjak, te u godinama naizgled besciljna lutanja upoznao i nadiao osam stada meditace. Povukao se u pustinjaku nastambu, jo est godina svu svoju snagu upinjao u veliki napor, doveo odricanje do krajnosti i onda se sruio, naizgled mrtav; ali uskoro se oporavio. Zatim se vratio manje strogom ivotu lutajueg isposnika. Jednog je dana sjeo pod drvo i uzeo promiljati istonu etvrtinu sveta, a drvo je obasjao njegov sjaj. Prila mu je djevojica po imenu Sujata i ponudila mu riino mleko u zlatnoj zdjeli, a kad je praznu zdjelu bacio u reku, otplovila je uzvodno. To je bio znak da se blii as njegove pobjede. Ustao je i poao putem koji su uresili bogovi, irokim tisuu sto dvadeset i osam lakata. Zme, ptice i boanstva uma i polja odavali su mu poast cveem i nebeskim miomirisima, odozgo se slevala glazba korova, deset tisua svjetova ispunili su mirisi, venci, suzvuja i poklici pohvale; jer iao je ka Stablu prosveenosti, stablu

55

Bo, pod kojim e iskupiti univerzum. Smjestio se, vrsto odluan, na Nepomino mjesto pod stablom Bo, i smjesta mu je priao Kama-Mara, bog ljubavi i smrti. Taj opasni bog pojavio se jaui slona, s orujem u svojih tisuu ruku. Okruivala ga je vojska to se sterala dvanaest liga pred njim, dvanaest udesno i dvanaest ulevo, a straga sve do mea sveta; bila je visoka devet liga. Bogovi-zatitnici univerzuma na to su pobjegli, ali Budui Buddha ostao je nepomian pod Stablom. A tada ga je bog napao, ne bi li mu osujetio usredotoenost. Vihor, kamenje, grom i plamen, plameno oruje britkih otrica, uareno ugljevlje, vreli pepeo, kipue blato, usani pesak i etverostruki mrak bacao je Suparnik na Spasitelja, ali sve to bi uputio pretvaralo se u nebesko cvee i pomade snagom deset Gautaminih savrenstava. Mara je tad odaslao svoje keri, elju, udnju i Strast, okruene zamamnim podvornicama, ali one nisu uspjele zavesti um Velikoga bia. Bog mu je napokon osporio pravo da sjedi na Nepominome mjestu, ljutito bacio disk otar poput britve i naredio silnoj vojsci da ga stane zasipati gorskim stenama. Ali Budui Buddha samo je spustio ruku i dotaknuo tlo vrkom prstu, zatraivi time od boice Zemlje da mu potvrdi pravo sjedenja na tome mjestu. To je i uinila, uz stotinu, tisuu, stotinu tisua urlika, tako da je Suparnikov slon pao na koljena u iskazu pokornosti pred Buduim Buddhom. Vojska se smjesta ratrkala, a bogovi svih svjetova stali su bacati vence. Izvojevavi tu poetnu pobjedu pre zalaska sunca, pobjednik je u prvome nonom bdjenju stekao saznanje o svojim ranim postojanjima, u drugome bdjenju boansko oko sveznajueg vienja, a u zadnjemu shvaanje

56

lanca uzronosti. Doivio je savrenu prosveenost u cik zore. Zatim je jo sedam dana Gautama sad ve Buddha, Prosveeni nepomino sjedio u blaenstvu; jo sedam je dana stajao sa strane i promatrao mjesto na kojem je primio prosveenost; jo sedam je dana koraao izmeu mjesta sjedenja i mjesta stajanja; jo sedam je dana boravio u atoru koji su mu priredili bogovi, te razmatrao cjelokupno uenje o uzronosti i odrjeenju; jo sedam dana sjedio je pod onim drvetom gdje mu je djevojica Sujata donela riino mleko u zlatnoj zdjeli, te meditirao o doktrini slatkoe Nirvane; premjestio se do drugog stabla, gdje je sedam dana bjesnjela oluja, ali Kralj guja uzdigao se iz korenja i zatitio Buddhu svojom rairenom kukmom; konano, Buddha je sjedio jo sedam dana pod etvrtim drvetom i uivao i dalje u slatkoi osloboenja. Zatim je stao dvojiti o prenosivosti svoje poruke, te pomislio da bi mogao tu mudrost zadrati za se; ali bog Brahma spustio se s toke zenita kako bi ga usrdno zamolio da postane uitelj bogova i ljudi. Buddha je tako bio privoljen da proglasi put. I vratio se u gradove ljudi, gdje se kretao meu graanima sveta, darujui neprocjenjivu blagodat poznavanja Puta. Stari Zavjet biljei usporedivo djelo u legendi o Mojsiju, koji je tri mjeseca nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje sa svojim narodom stigao u Sinajsku pustinju; ondje se Izrael utaborio pred brdom. Mojse se popeo Bogu, a Gospodin ga je zazvao s brda. Gospodin je Mojsu dao ploe Svjedoanstva i naloio mu da se s njima vrati Izraelcima, narodu Gospodnjemu.

57

idovska narodna predaja kazuje kako se u danu otkrivenja svakojaka tutnjava ula sa Sinajske gore. Bljeskovi munja, popraeni sve gromkom jekom rogovlja, ispunie narod silnim strahom i trepetom. Bog izvi nebesa, pomae Zemlju i protrese okove sveta, te se bezdani zatresoe, a nebesa prepadoe. Njegova divota proe etirima dverima plamena, potresa, oluje i tue. Zemaljski krajevi zadrhtae u dvorcima svojim. Sama Zemlja pomisli da se to sprema uskrsnue mrtvih, i da e morati opravdati krv poginulih koju je upila i leeve umorenih koje je prekrila. Zemlja se smiri tek kada zau prve rei Dekaloga. Nebesa se rastvorie i Sinajska se gora, osloboena od Zemlje, uzdie u zrak, te joj se vrh, obronaka prekritih gustim oblakom, izvi u nebo i dodirnu podnoje Prestolja Bojeg. Uz Boga se s jedne strane ukaza dvadeset dve tisue anela s krunama za Levite, jedino pleme to ostade odano Bogu dok ostala tovae Zlatno Tele. S druge strane bje ezdeset miradi tri tisue petsto i pedeset anela, svaki s plamenom krunom za svakog pojedinog Izraelianina. Dvostruko toliko anela bje s tree strane; na etvrtoj pak bahu bezbrojni. Jer, Bog se ne ukaza iz jednoga smjera, ve iz svih u isti mah, to ipak ne sprei Njegovu divotu da ispuni nebesa kao i Zemlju. Usprkos ovim nebrojenim mnotvima, na Sinajskoj gori ne bje tesno, ne bje guve, za sve bae mjesta. Kako emo uskoro vidjeti, bila ona predstavljena u golemim, gotovo oceanskim prikazima s Orenta, u ustrim pripovestima Grka ili u velianstvenim legendama iz Bible, junakova pustolovina obino sledi obrazac gore opisane sredinje estice: odvajanje od sveta, prodor do nekog izvora moi i povratak to donosi blagostanje. Celi

58

je Orent blagoslovila dobrobit koju joj je donio Gautama Buddha njegov prekrasni nauk Dobroga zakona ba kao to je to na Okcidentu uinio Mojsev Dekalog. Grci su vatru, prvi oslonac svake ljudske kulture, vezivali uz nadsvjetovno djelo svoga Prometeja, a Rimljani utemeljenje svoga grada, potpornja sveta, uz Eneju, nakon to je otiao iz poraene Troje i posjetio jezovito podzemlje mrtvih. Svugdje se, u svakoj sferi zanimanja (vjerskoj, politikoj ili osobnoj), navodi da istinski stvaralaka djela potjeu iz nekovrsnog umiranja za ostatak sveta; u iskazivanju onog to se zbiva u meurazdoblju junakova nebitka, koje je nuno kako bi se vratio iznova roen, uvelian i pun stvaralake moi, ovjeanstvo je takoer jednoglasno. Stoga nam valja samo slediti mnotvo junakih likova kroz klasine stade univerzalne pustolovine kako bismo jo jedanput vidjeli ono to se otkriva oduvek. To e nam pomoi da shvatimo ne samo znaaj tih prikaza za suvremeni ivot, ve i jedinstvenost tenji, moi, nestalnosti i mudrosti ljudskoga duha. Stranice to slede u obliku jedne pustolovine, sastavljene od mnogobrojnih, predstavljaju pripovesti brojnih simbolinih nositelja to svetu prenose sudbinu Svakoga. Prvi veliki stad, onaj razdvajanja ili odlaska, prikazat e I. dio, I. poglavlje, u pet pododjeljaka: ) Zov u pustolovinu, odnosno naznake junakova poziva, ) Odbanje zova, odnosno ludost bega od boga, ) Nadnaravna pomo, neoekivana potpora koju dobiva onaj koji se odvaio na pustolovinu to mu je pripala, ) Prelaz prvoga praga i ) Utroba kita, odnosno prelaz u predjele noi. Stad iskuenja i pobjeda inicace donosi II. poglavlje u est pododjeljaka: ) Put iskuenja, odnosno opasni vid bogo-

59

va, ) Susret s boicom (Magna Mater), odnosno blaenstvo povratka u najrane djetinjstvo, ) ena kao zavodnica, shvaanje i agona Edipova, ) Pomirba s ocem, ) Apoteoza i ) Konana dobrobit. Povratak i ponovno ukljuivanje u drutvo, nuni za nastavak utjecanja duhovne energe u svet, te time, sa stanovita zajednice, opravdavaju dugotrajno povlaenje, mogu se samom junaku pokazati kao najtei prohtjevi uope. Jer ako se poput Buddhe uspio probiti do dubokog spokoja potpunog prosvjeenja, postoji opasnost da e blaenstvo tog iskustva ponititi sve uspomene, zanimanja ili nadanja za jade sveta; ili e im se, pak, potekoa upoznavanja s putom prosvjetljenja ljudi obuzetih ekonomskim problemima uiniti prevelikom i nerjeivom. A ako je junak, s druge strane, umjesto da se podvrgne svim inicacskim ispitima, samo poput Prometeja mugnuo ka svom cilju (uz pomo nasilja, preice ili puke sree) i zgrabio onu blagodat koju je htio doneti svetu, onda e reakca sila koje je poremetio moda biti tako otra da e ga smoditi i iznutra i izvana razapeti, poput Prometeja, na stenu vlastitog oskvrnjenog nesvjesnog. Ili, ako se, u treu ruku, junak vrati neozleen i od svoje volje, moda ga doeka tako nehajno i prezrivo neshvaanje od onih kojima je doao pomoi, da e mu se zvanje raspasti. Tree poglavlje koje sledi zakljuuje raspravu o tim mogunostima kroz est pododjeljaka: ) Odbanje povratka, odnosno nekanje sveta, ) arobni beg, odnosno bjekstvo Prometeja, ) Prelaz praga povratka, odnosno povratak svetu svakodnevice, ) Vladar dvaju svjetova i ) Sloboda ivljenja, priroda i uloga konane dobrobiti.

60

Junak monomita, sastavljen od mnogih pojedinanih junaka, osoba je iznimnih darova. esto ga se u njegovu drutvu ceni, esto ga se i prezire ili ne prepoznaje. On i/ili svet u kojemu se zatekao pate od pomanjkanja simbola. U bajkama to moe biti sitno poput odsustva izvjesnog zlatnog prstena, dok se u apokaliptinoj vizi ziki i duhovni ivot celoga sveta mogu predstaviti kao da su ve, ili samo to nisu, posrnuli i propali. Za junaka bajke tipino je da odnosi kunu, mikrokozmiku pobjedu, a za junaka mita da odnosi svjetsko-povesnu, makrokozmiku pobjedu. Dok prvi najmlae, odnosno prezreno dete, koje e ovladati iznimnim moima nadvladava tlaitelje, onaj potonji iz pustolovine donosi sredstvo obnavljanja svojeg cjelokupnog drutva. Plemenski ili lokalni junaci, poput cara Huang Ta, Mojsa ili astekog Tezcatlipoce, prenose blagodat jednom jedinom narodu; univerzalni junaci Muhamed, Isus, Gautama Buddha donose poruku itavom svetu. Bio junak apsurdan ili uzvien, Grk ili barbarin, goj ili idov, njegovo putovanje malo e se razlikovati u bitnim odrednicama. Popularne prie prikazuju junako djelovanje kao ziki in; za istanane relige ono je moralni in; svejedno, zatei emo zauujue malo razlika u morfologi pustolovine, u ulogama sudionika, u ostvarenim pobjedama. Ako se ovaj ili onaj temeljni sastojak arhetipskog obrasca izostavi iz pojedine bajke, legende, rituala ili mita, on e se neizbjeno implicirati na ovaj ili onaj nain dok e samo izostavljanje tota kazati o povesti i patologi primjera, kako emo uskoro vidjeti. II. dio, Kozmogonski ciklus, razva veliku vizu stvaranja i razaranja sveta, koja se kao otkrivenje udjelju-

61

je uspjenome junaku. I. poglavlje, Emanace, bavi se ulaskom univerzalnih oblika iz nitavila. II. poglavlje, Djeviansko roenje, predstavlja pregled stvaralakih i iskupiteljskih uloga enske sile, prvo u kozmikim razmjerima kao Majke Univerzuma, a zatim na ljudskoj ravni kao Majke Junaka. III. poglavlje, Preobrazbe junaka, prati put legendarne povesti ljudske rase kroz tipine stade, gdje se junak javlja na sceni u razliitim oblicima, sukladno promjenama potreba rase. A IV. poglavlje, Rastakanja, govori o predskazanome kraju, prvo junaka, a zatim i manifestiranog sveta. Kozmogonski ciklus predstavlja se zaprepaujue dosljedno u svetim pismima svih kontinenata, to pustolovini junaka daje nov i zanimljiv obrat; jer sad se ini da njegovo pogibeljno putovanje ne bio trud dostizanja, ve povratka na dostignuto; ne otkria, ve povratka na otkriveno. Otkriva se da su boanske sile, koje je traio i kroz opasnosti osvojio, celo vreme postojale u srcu junaka. On je kraljev sin koji je spoznao to je i time zapoeo rabiti mo koja mu pripada sin Boji, koji je spoznajo razmjere znaenja tog naziva. S tog motrita junak simbolizira onaj stvaralaki i iskupiteljski boanski lik koji se kre u svima nama, te samo eka da ga se spozna i pretoi u ivot. Za Jednoga koji je postao mnogi, ostaje Jedan nepodijeljen, ali svaki dio cio je Kristov, itamo u djelima svetoga Simeona mlaeg (.-. n.e.). Vidjeh Ga u svojoj kui, nastavlja svetac. Sred svih tih svakodnevnih stvari On se pojavi neoekivano i posta neiskazivo sjedinjen i stopljen sa mnom, te mi priskoi bez iega izmeu, kao vatra eliku, kao svjetlost staklu. I On uini da sam poput

62

vatre i poput svjetlosti. I ja postah ono to pre vidjeh i izdaleka promatrah. Ne znam kako bih vam ovo udo priopio. ovjek sam prirodom, i Bog milou Bojom. Usporedivu vizu opisuje apokrifno Evanelje po Evi. Stajah na vrletnoj gori i opazih divovskoga ovjeka i jo jednog, patuljka; i uh glas poput groma, i pribliih se da ujem; i On mi prozbori i ree: ja sam ti, a ti si ja; i ma gdje ti bio, ja sam ondje. U svemu sam ratrkan, i ma gdje poelio, prikuplja Me; a prikupivi Mene, ti prikuplja Sebe. Ovo dvoje junak i njegov krajnji bog, traitelj i pronaeni tako se shvaaju kao vanjtina i unutranjost jednog te istog, u sebi odraenog mistera, istovjetnog misteru manifestiranog sveta. Veliko djelo vrhunskoga junaka lei u dolasku do spoznaje ovoga jedinstva u viestrukosti, te u njezinome objavljivanju.

. P Uspjena junakova pustolovina za posljedicu ima otkljuavanje i ponovno putanje toka ivota u telo sveta. udo ovoga toka moe se zikim pojmom opisati kao kruenje hranjive tvari, dinamiki kao strujanje energe, ili duhovno kao manifestaca milosti. Te razlike u prikazu lako se izmjenjuju, jer predstavljaju tri stupnja kondenzace jedne te iste ivotne sile. Obilata etva znak je Boje milosti; Boja milost hrana je due; munja je pak nagovjetaj plodonosne kie i u isti mah manifestaca osloboene Boje energe. Milost, hranjiva tvar, energa: one teku u ivi svet, a gdje god presue, ivot se raspada u smrt.

63

Ova bujica tee iz nevidljiva izvora, a ue joj je sredite simbolikoga kruga univerzuma, Nepomino mjesto iz legende o Buddhi, koje se moe nazvati osovinom sveta. Pod tim mjestom je potporanj Zemlje, glava kozmike guje, zmaja koji simbolizira vode bezdana, boansku energu ivota i supstancu demurga, svjetotvornog vida besmrtnoga bia. Drvo ivota, odnosno sm univerzum, raste odatle. Koren mu je u potpornome mraku; zlatna suneva ptica slee mu na vrh; u podnoju mu klokoe izvor, neiscrpno vrelo. Ili moe biti prikazana kozmika gora, s gradom bogova poput lopoa od svjetlosti na vrhu i s gradovima demona, obasjanim dragim kamenjem, u upljoj utrobi. Ili to, pak, moe biti kozmiki mukarac ili ena (primjerice, sm Buddha, ili hinduistika boica Kali u plesu), dok sjedi ili stoji na tom mjestu, ili je ak privren uz drvo (Ais, Isus, Wotan); jer sm junak kao utjelovljenje Boga predstavlja pupak sveta, stjecite pupane vrpce kroz koje energe vjenosti prodiru u vreme. Stoga je Pupak sveta simbol neprekidnog stvaranja: otajstvo odravanja sveta putem onog trajnog uda oivotvorenja koje izvire u svima. U plemenu Pawnee sa sjevera Kansasa i juga Nebraske, sveenik prilikom ceremone Hako nonim palcem crta krug. Ovaj krug predstavlja gnezdo, govorio je takav sveenik prema izvjetajima oevidaca, a crta se nonim palcem, jer orao svoje gnezdo sva kandama. Premda oponaamo pticu dok sva gnezdo, ova kretnja ima jo jedno znaenje; u mislima nam je Tirawa dok stvara svijet u kojemu e ivjeti ljudi. Uspnete li se na visok breg i pogledate oko sebe, vidjet ete gdje nebo dotie Zemlju sa svake strane, a unutar tog obrua ive ljudi. Zato kru-

64

govi koje smo iscrtali nisu tek gnezda, ve predstavljaju i krug koji je Tirawa-atius sazdao kao boravite za sve ljude. Krugovi takoer oznaavaju rodovsku skupinu, klan i pleme. Nebeska kupola poiva na etvrtinama Zemlje, a katkad je pridravaju etiri karatidska kralja, patuljci, divovi, slonovi ili kornjae. U tome je tradicionalna vanost matematikog problema kvadrature kruga: u njoj se kre tajna preobrazbe nebeskih u zemaljske oblike. Ognjite u domu i oltar u hramu predstavljaju os kotaa sveta, maternicu Univerzalne Majke i je plamen vatra ivota. A otvor na vrhu kolibe ili krunite, vrhunac, odnosno svjetiljka na kupoli predstavljaju os, ili sredinju toku neba: suneva vrata, kroz koja se due vraaju iz vremena u vjenost, poput okusa prinetih rtava, spaljenih u vatri ivota i uzdignutih u okomici dima to se uspinje iz osi zemaljskoga ka osi nebeskoga kotaa. Ovako ispunjeno, Sunce predstavlja zdjelu kojom se hrani Bog, neiscrpan gral prepun supstance rtve, e je telo jelo istinsko i a je krv pie istinsko. U isti mah, ono je hranitelj ovjeanstva. Suneva zraka to pali ognjite simbolizira prenos boanske energe u maternicu svijeta i jo jednu os to sjedinjuje i okree dva kotaa. Energa neprekidno kola sunevim vratima. Bog se sputa, a ovjek uzdie kroz njih. Ja sam vrata. Kroza me tko ue, spasit e se: i ulazit e i izlaziti, i pau nalaziti. Tko jede moje telo i pe moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu. U kulturi koja se jo napaja mitologom, krajolik, ba kao i svaka faza ljudskog bitka, buja ivotom simbolikog znaenja. Brda i lugovi imaju nadnaravne zatitnike i vezani su uz opepoznate epizode iz mjesne predaje o stva-

65

ranju sveta. Tu i tamo, k tome, nalaze se posebna svetita. Gdje god da se neki junak rodio, stvarao ili se vraao u nitavilo, mjesto je obiljeeno i posveeno. Ondje je podignut hram da obiljei i nadahne udo savrene usredotoenosti; jer to je mjesto prodora u obilje. Netko je na tome mjestu otkrio vjenost. Taj prostor moe stoga sluiti kao oslonac za plodotvorno meditiranje. Takvi se hramovi, u pravilu, grade kao inaice etiru smjerova svjetskoga obzorja, pri emu svetite ili oltar u sredini simbolizira Neiscrpnu toku. Onaj koji ue u prostor hrama i ode do posveenog prostora oponaa djelo prvotnoga junaka. Cilj mu je proi kretnje univerzalnoga obrasca, ne bi li u sebi pobudio prisjeanje na prikaz koji usredotouje i obnavlja ivot. Drevni su gradovi sazdani poput hramova, s dverima na etiri strane sveta, dok im u sreditu stoji glavno svetite boanskog utemeljitelja grada. Graani ive i rade pod okriljem ovoga simbola. A, u istom duhu, prostori nacionalnih i svjetskih religa poivaju oko osi pojedinoga grada-majke: zapadno kranstvo oko Rima, Islam oko Meke. Usklaeno klanjanje, tri puta dnevno, muhamedanske zajednice diljem sveta, kojim svi oni poput paoka svjetskog kotaa pokazuju prema svome sreditu u abi, tvori golem, iv simbol predanosti (islam) svakoga i svih Allahovoj volji. Jer On e vam, kako pie u Kuranu, pokazati istinu svega to inite. Ili, opet: velik se hram moe podii bilo gdje. Jer, u konanici, ono Sve je posvuda, i svako mjesto moe postati sjedite moi. Svaka vlat trave moe, u mitu, poprimiti priliku spasitelja i odvesti lutalicu to traga u sanctum sanctorum vlastitoga srca. Pupak sveta stoga je sveprisutan. A budui da je on izvor sveg postojanja, iz njega potjee svjetsko obilje i do-

66

bra i zla. Odurnost i krasota, greh i vrlina, ugoda i bol dolaze iz njega, u jednakoj mjeri. Bogu je sve lepo i dobro i pravo, kazuje Heraklit; ali ljudi dre da je poneto krivo, a poneto pravo. Zbog toga, prilike koje se tuju u hramovima sveta nipoto nisu uvek lepe, svagda dobrohotne, pa ak ni nuno kreposne. Poput boanstva iz Knjige o Jobu, one itekako nadilaze mjerila ljudskog vrednovanja. Slino tome, mitologa ne smatra najveim junakom ovjeka koji je naprosto krepostan. Krepost je tek pedagoki uvod u konani uvid, koji pak nadilazi sve parove suprotnosti. Krepost suzba sebi posveeni ego i omoguuje pronalaenje sredita ponad osobnosti; ali kad se to postigne, to onda biva s boli ili ugodom, porokom ili vrlinom, bilo u naemu ili u bilo em tuem egu? U svemu se tada opaa ivljenje transcendentne sile, koja je u svemu udesna i vredna, u svakom pogledu, naega najdubljeg tovanja. Jer kako je to izjavio Heraklit: Neslino je spojeno u jedno, i iz razliitosti proizlazi najdivne suglasje, i sve se putem razdora zbiva. Ili, opet, kako nam to prenosi pjesnik Blake: Lavlja rika, vuji tule, bes mora za oluje, i ma zatorniki, odjeljci su vjenosti prevelike za oko ovjeje. Ovaj sloeni smisao ivopisno prenosi anegdota iz zemlje Yoruba u Zapadnoj Africi koja govori o boanstvuvaralici Eduu. Jednoga je dana taj udni bog poao putem izmeu dvaju polja. U svakom je polju ugledao zemljoradnika pri radu i odluio ih obojicu povui za nos. Na glavu je stavio kapu, s jedne strane crvenu, ali s druge belu, zelenu spreda i crnu straga [pri emu su ovo boje etiru Strana sveta: tj. Edu je utjelovljivao Sredite, axis mundi,

67

odnosno Pupak sveta]; pa kad su dva pratelja zemljoradnika pola kui u selo, a jedan je upitao drugoga: Jesi li vidio onog udnog svata to je danas proao s belom kapom? drugi mu je kazao: Ma, kapa mu je bila crvena. Prvi mu je otpovrnuo: Ne; bila je bela. Ali, bila je crvena, uporno mu je ponovio pratelj, vlastitim sam je oima vidio. Onda si zacelo slep, izjavio je prvi. Ti si zacelo pan, odvratio je onaj drugi. I tako je dolo do svae, te su se potukli. Kad su isukali noeve, susjedi su ih izveli pred glavara da im sudi. Edu je bio u svjetini dok je suenje trajalo, a kad glavar vie ne znao kako da ustvrdi gdje lei istina, stari se varalica otkrio, objelodanio svoju psinu i pokazao kapu. Njih dvojica nisu imali druge doli da se posvaaju, rekao je. Tako mi je bilo volja. irenje razdora najvea mi je radost. Ondje gdje bi se moralizator ispunio gnuanjem, a pjesnik-traged samilou i stravom, mitologa razba cjelinu ivota u golemu, strahotnu Boansku komedu. Njezin olimpski smeh ni najmanje ne eskapistiki, ve je tvrd, pun tvrdoe ivota samog koja je, valja nam pretpostaviti, tvrdoa Boga, Tvorca. Mitologa, u ovom pogledu, tragini stav prikazuje poneto histerinim, a puko moralno prosuivanje kratkovidnim. No tu tvrdou uravnoteuje uvjerenje kako je sve to vidimo tek odraz sile koja istrajava, a bol je ne dotie. Stoga su pripovesti liene i samilosti i strave ispunjene radou transcedentne anonimnosti promatrane u svakome sebi posveenom, zaraenom egu, koji se raa i umire u vremenu.

68

I. DIO

Junakova pustolovina

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

. Z Vrlo, vrlo davno, dok su elje jo mogle dovesti do neega, ivjae kralj e sve keri bahu lepe, no najmlaa bje tako krasotna da se i samo Sunce, koje je toliko toga vidjelo, prosto-naprosto udilo svaki put kad bi joj obasjalo lice. Sad, pokraj kraljeva dvorca stajala je silna, mrana uma, a u umi pod starim lipovim stablom izvor, pa kad bi dan bio veoma vru, kraljevo je dete odlazilo u umu da sjedne uz svjee vrelo. A da joj proe vreme, donosila bi sa sobom zlaanu kuglu, bacala je u zrak i lovila je; to joj bae najdraa igraka. Zbi se tako jednoga dana da zlaana kugla ne pade u ruicu kraljevne koja ju je lovila, ve ju mimoie, odskoi od zemlje i otkotrlja se ravno u vodu. Kraljevna je isprati pogledom, no kugla ieznu; a izvor bae dubok, tako dubok da mu se dno ne dalo vidjeti. Nato se ona gorko rasplaka, i plakae sve jae i jae, neutjeno. A dok je tako alovala, zau gdje joj netko kazuje: to je bilo, kraljevno? Kako glasno rida, kamen bi se morao saaliti nad tobom. Ona se osvrnu da vidi odakle dopire taj glas i uoi apca a je debela, runa glava virila iz vode. O, to si ti, stari Vodorone, ree ona. Plaem nad zlaanom kuglom koja
71

mi pade u izvor. Smiri se; ne plai, odvrati joj abac. Jamano ti mogu pomoi. Ali, to e mi dati ako ti izronim igraku? to god eli, dragi ape, ree ona; svoju odjeu, biserje i dragulje, ak i zlaanu krunu koju nosim. abac odvrati: Tvoju odjeu, biserje i dragulje, a i tvoju zlaanu krunu, ja ne elim; ali ako e skrbiti za me i dopustiti da ti budem pratelj i sudrug, putati me da sjedim s tobom za tvojim malenim stolom, da jedem iz tvojega malenog tanjura, pem iz tvoje malene alice, spavam u tvojoj malenoj postelji: ako mi sve to obea, smjesta u zaroniti na dno i doneti ti zlaanu kuglu. U redu, ree ona. Obeavam ti sve to eli, samo mi izroni kuglu. Ali pritom pomisli: Kako li samo blebee taj priprosti abac! Eno ga gdje sjedi u vodi s vlastitim rodom, a pratelj ljudskome eljadetu nikada ne bi mogao biti. im je abac od nje dobio obeanje, nestao je pod vodom i duboko zaronio, te uskoro opet izronio; kuglu je donio u ustima i bacio je na tratinu. Kraljevna se sva ushiti vidjevi svoju krasnu igraku. Uze je i potra. ekaj, ekaj, viknu abac za njom, ponesi i mene; ja ne mogu trati kao ti. Ali kakve mu je vajde bilo od toga to je za njom kreketao iz petnih ila? Ni osvrnula se ne, ve je trkom otila kui, i uskoro posve zaboravila sirotoga apca koji je zacelo samo odskakutao natrag u svoj izvor. Ovo je primjer naina na koji pustolovina moe zapoeti. Omaka naoko puka sluajnost otkriva nesluen svet i dovodi pojedinca u odnos sa silama koje u potpunosti ne shvaa. Kao to je to Freud pokazao, omake nisu tek puke sluajnosti. One proizlaze iz suspregnutih elja i sukoba. Predstavljaju mrekanja na povrini ivota, prouzroena vrelima koja se i ne slute. A ta vrela mogu biti

72

vrlo duboka duboka poput same due. Omaka moe zapoeti odvanje toka sudbine. Tako je, u ovoj bajci, nestanak kugle prvi znak da se kraljevni neto sprema, abac je drugi, a nepromiljeno obeanje trei. Kao uvodna manifestaca sila koje poinju stupati na djelo, abac koji kao da arolom izranja mogao bi se nazvati glasnikom; kriza njegova javljanja je zov u pustolovinu. Glasnik moe zvati u ivot, kao u ovom sluaju, ili u smrt, u kasnem trenutku ivotnog veka. Moe pozvati na neki visoki povesni poduhvat, ili pak obiljeiti osvit religskog prosvjetljenja. Shvaen u mistinom smislu, on oznaava takozvano buenje jastva. U sluaju kraljevne iz bajke, znaaj mu ne vei od nailaska adolescence. Ali bio on malen ili velik, i bez obzira u kojem stadu ili stupnju ivota stigao, zov e uvek podii zastor pred otajstvom preobrazbe obredom, odnosno trenutkom duhovnog prolaska, koji je, po dovretku, ravan smrti i roenju. Nadraslo se poznato ivotno obzorje; stari pojmovi, ideali i uvstveni obrasci vie nisu primjereni; primaklo se vreme za prelazak praga. Za okolnosti zova tipini su mrana uma, silno drvo, klokotav izvor i oduran, potcenjen izgled nositelja snage sudbine. U prizoru prepoznajemo simbole Pupka sveta. abac, mali zmaj, djetinji je pandan guje iz podzemlja koja glavom podupire Zemlju i predstavlja ivotno-progenitivne, demurke snage bezdana. On izranja zlaanu sunevu kuglu koju su njegove tamne, duboke vode netom progutale: u tom trenutku slii velikome kineskom Istonom Zmaju koji nosi izlazee Sunce u eljustima, ili apcu kom na glavi jae naoiti mladi besmrtnik Han Hsiang s breskvama besmrtnosti u koari. U Freudovu tumaenju, svi

73

trenuci strepnje obnavljaju patnje onog prvog odvajanja od majke zadravanje daha, zgunjavanje krvi itd. u krizi roenja. Vredi i obratno, da svi trenuci odvajanja i novog roenja stvaraju strepnju. Bilo da je re o kraljevom djetetu kojemu se sprema odvajanje od blaenoga stanja dvojnog jedinstva s Kraljem Tatom, ili o Bojoj keri Evi, sazreloj za odlazak iz idile Vrta, ili pak o vrhunski usredotoenome Buduemu Buddhi koji se proba kroz posljednja obzorja stvorenoga sveta, svugdje se pokreu isti arhetipski prizori, simboli opasnosti, bodrenja, iskuenja, prolaza i udnovato svetih otajstava raanja. Odurni ili odbaeni abac ili zmaj iz bajke donosi sunevu kuglu u ustima; jer abac, guja, Odbaeni, predstavljaju nesvjesnu dubinu (tako dubok da mu se dno ne dalo vidjeti) koja kre sve one odbaene, nepriznate, neprepoznate, neznane ili nerazvene imbenike, zakone i sastavnice postojanja. To su biseri iz arobnih podmorskih palaa niksa, tritona i vodenih uvara; dragulji to obasjavaju demonske gradove podzemlja; vatrene sjemenke u oceanu besmrtnosti koji podupire zemlju i okruuje je poput zme; zvezde u njedrima svagdanje noi. To su grumenovi u zgrnutome zlatnom blagu zmaja; pomno uvane hesperidske jabuke; vlakna Zlatnoga runa. Glasnik ili najavljiva pustolovine stoga je esto mraan, odbojan ili stravian, a svet ga zmatra zlim; no kad bi se za njim moglo poi, pukao bi put kroz zidine dana u mrak gdje sjaju dragulji. Glasnik moe biti (kao u bajci) neka zver to predstavlja potisnutu nagonsku plodnost unutar nas samih, ili pak neka prikrivena, zagonetna prilika Nepoznati.

74

Pipoveda se, primjerice, kako se kralj Artur jednoga dana spremio da s vitezovima ode u lov. im u umu stie, Kralj pred sobom ugleda velika jelena. Tog u jelena loviti, ree kralj Artur, podbode konja, i dugo jahae za njim, i vrlom silom htjede jelena sa zemljom sastaviti; no Kralj lovie jelena tako dugo da mu konj bez sape osta i mrtav pade; tjelesni straar tada Kralju dovede drugoga konja. Tako Kralj stjera jelena u bunje, a konja opet u smrt; sm sjede uz esmu i u silne se zadubi misli. A dok tako sjedie, uini mu se da uje buku lovakih pasa, njih trideset na broju. I Kralj spazi gdje mu prilazi najudna zver to ju ikada vidje ili u; zver ode do bunara i napi se, a iz trbuha joj dopirae zvuk kao da to laje trideset pari pasa; ali dokle je god zver pila, u trbuhu joj lavei ne bje: zatim zver uza silnu buku ode, nato se Kralj veoma zaudi. Iz posve drugog dela sveta, sa sjevernoamerikih stepa, stie sluaj djevojke iz plemena Arapaho koja je ugledala dikobraza pokraj topole. Pokuala je udariti ivotinju, ali ova je mugnula za stablo i poela se verati. Djevojka je pola za njim, ali dikobraz joj je stalno ostajao tik izvan dosega. Ma! rekla je, penjem se da ulovim dikobraza, jer trebaju mi njegove bodlje i popet u se do vrha bude li nuno. Dikobraz je izbio na vrh drveta, ali kad mu se djevojka primakla i naumila ga epati, topola se odjednom izduljila i dikobraz je nastavio uspon. Kad je djevojka pogledala poda se, vidjela je gdje joj pratelji izvaju vratove, gledaju za njom i kume je da sie; ali kako je ve bila zala pod dikobrazov utjecaj, a silno se bojala visine do koje je stigla, nastavila se uspinjati uz drvo, sve dok za promatrae na tlu ne postala siuna mrlja, te je s dikobrazom napokon dosegla nebo.

75

S 3 Dva e sna dostajati kao ilustraca spontane pojave glasnikog lika u psihi zreloj za preobrazbu. Prvi je san mladia koji trai put ka novoj orentaci u svetu: Zelena zemlja gdje pase mnogo ovaca. Zemlja ovaca. U zemlji ovaca stoji nepoznata ena i pokazuje put. Drugi je san djevojice a je prateljica nedavno umrla od suice; ona se boji da i sama ne boluje od te bolesti. Bila sam u rascvalom vrtu; sunce je upravo zalazilo u krvavom rumenilu. Tada se preda mnom pojavio crn, plemenit vitez i kazao mi vrlo ozbiljnim, dubokim i stranim glasom: Hoe li poi sa mnom? Ne ekajui moj odgovor, primio me za ruku i odnio. Bilo da je re o snu ili mitu, ove pustolovine odiu neodoljivom arolom lika koji se odjednom javlja kao vodi i obiljeava novo razdoblje, novi stad ivotnog puta. Ono
76

sa im se valja suoiti i to je na neki nain duboko poznato nesvjesnome iako je u isti mah svjesnoj linosti neznano, iznenaujue, pa ak i zastraujue daje se do znanja; ono to je dotad imalo smisla moe udnovato izgubiti vrednost, poput sveta kraljeva djeteta nakon iznenadna nestanka zlaane kugle u vrelu. Sve i ako se junak nakon toga nakratko vrati svojim ranim poslovima, lako je mogue da mu to nee doneti ploda. Tada e se objelodaniti niz sve snanih znakova, sve dok se kao u legendi o etiri znaka koja sledi, najslavnemu primjeru zova u pustolovinu u svjetskoj knjievnosti poziv vie ne bude mogao zanemarivati. Mladoga kraljevia Gautamu Sakyamuna, Buduega Buddhu, otac je titio od svih spoznaja o starenju, bolesti, smrti ili redovnitvu, kako mu na pamet ne bi palo odricanje od ivota; jer pri roenju su mu prorekli da e postati ili car celog sveta ili pak Buddha. Pristran vladarskome pozivu, kralj je sinu darovao tri palae i etrdeset tisua mladih plesaica, ne bi li mu um ostao privren svetu. Ali time je samo pospjeio neizbjeno; jer mladi je jo u razmjernoj mladosti posve utaio zanimanja za putene naslade i sazrio za drugaa iskustva. im je postao spreman, pravi su se glasnici pojavili sami od sebe: Tako jednoga dana Budui Buddha poeli otii u park te kaza koau da spremi kou. Ovaj stoga izvede raskonu i otmjenu kou, bogato je uresi i u nju upregnu etiri sveana konja rase Sindhava, bela poput latica beloga lopoa, te Buduem Buddhi javi da je sve spremno. A Budui se Buddha pope u kou, palai bogova slinu, te tako krenu u park.

77

Blii se vreme za prosvjeenje kraljevia Siddharthe, pomislie bogovi; valja nam dati mu znak: i oni jednoga izmeu sebe pretvorie u oronula starca, krezuba, seda, skvrena i zgrbljena, oslonjena o tap i drhtava, te ga pokazae Buduemu Buddhi, ali tako da ga samo on i koa zametie. Nato ree Budui Buddha koau: Pratelju, kai mi, deder, tko je onaj ovjek? ak mu ni kosa ne kao u drugih ljudi. A nakon to u odgovor, ree: Sramota bilo roenja, jer svakome to se rodi valja i ostariti. I vrati se uzrujana srca i pope u palau. Zato se moj sin tako brzo vraa? upita ih kralj. Gospodine, on vidje starca, odgovorie mu; i jer vidje starca, kani se iz sveta povui. Zar me ubiti elite, kad mi takve stvari govorite? Smjesta spremite predstave i izvedite ih pred mojim sinom. Uspemo li ga nekako nagnati da se sladi ugodama, prestat e misliti o povlaenju iz sveta. Kralj tad proiri strae na pola lige u svakome smjeru. Ponovno, jednoga dana Budui Buddha na putu u park opazi bolesna ovjeka kojega bogovi sainie; i kad se raspita o njemu, vrati se uzrujana srca i pope u palau. A kralj ih isto onako upita i isto im onako naloi kao i pre; i opet proiri strae, te ih postavi na tri etvrt lige unaokolo. I jo jednoga dana Budui Buddha na putu u park opazi mrtvaca kojega bogovi sainie; i kad se opet raspita o njemu, vrati se uzrujana srca i pope u palau. A kralj ih isto onako upita i isto im onako naredi kao i pre; i opet proiri strae, te ih postavi na punu ligu unaokolo.

78

I opet jednoga dana Budui Buddha na putu u park opazi redovnika, brino i smjerno odjevena, kojega bogovi sainie; i upita koaa: Deder, tko je onaj ovjek? Visosti, jedan od onih koji su se povukli iz sveta; i koa poe na sva usta hvaliti povlaenje iz sveta. Pomisao na povlaenje iz sveta bae ugodna Buduemu Buddhi. Ovaj prvi stad mitolokog putovanja koji smo nazvali zov u pustolovinu naznaava da je sudbina pozvala junaka i prenela mu duhovno teite iz prispodobivog drutvenog okvira u nepoznat zabran. To sudbonosno podruje gdje se kru i blago i opasnost moe se predstaviti na razne naine: kao daleka zemlja, kao uma, kao kraljevstvo pod zemljom, na dnu mora ili ponad neba, kao tajni otok, uzvieni gorski vrh ili stanje istanana sna; ali ondje redovito sve vrvi od udnih, nestalnih, mnogoobraznih bia, nezamislivih muka, nadljudskih djela i nemoguih uitaka. Junak moe svojevoljno poi u pustolovinu, kao Tezej nakon to je doao u oev grad, Atenu, i uo groznu pripovest o Minotauru; ili ga u tuinu moe prenijeti ili poslati neki dobrohotan, odnosno zloudan initelj, kao to je to bilo s Odisejem, kojega su diljem Sredozemlja tjerali vjetrovi razljuenog boga Posejdona. Pustolovina moe zapoeti kao puka omaka, kao u sluaju kraljevne iz bajke; ili osoba moe posve nehajno etati, kad joj oko zapne za neku prolaznu pojavu to e je odvui od utabanih ljudskih staza. Primjeri se mogu navoditi ad intum, iz svih krajeva sveta.

79

. O esto u stvarnom ivotu, a neretko i u mitovima i predaji, susreemo tuan sluaj zova bez odaziva; jer drugi interesi uvek mogu zagluiti uho. Odbanje poziva pustolovinu pretvara u njezinu suprotnost. Obzidan dosadom, napornim radom, ili pak kulturom, subjekt gubi mo bitnog potvrdnog djelovanja i postaje rtva koju valja spaavati. Njegov rascvali svet postaje suha kamenita pusto, a ivot mu djeluje besmisleno ak i ako je, kao kralj Minos, titanskim naporom uspio sazdati znamenito carstvo. Koju god kuu sagradio, bit e to kua smrti: labirint kiklopskih zidova, ne bi li sakrio od sebe vlastitog Minotaura. On moe stvarati samo nove nedae sebi i iekivati neumitan rasap. Koliko sam vas zvala, a vi ste odbali zato u se i ja smati vaoj propasti, rugat u se kad vas obuzme tjeskoba: kad navali na vas strah kao nevreme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. Jer glupe e ubiti njihovo odbanje, a nemar e upropastiti bezumne. Time Jesum transeuntem et non revertentem: Boj se prolaska Isusova, jer on se ne vraa. Mitovi i narodna predanja iz itavoga sveta jasno kau da odbanje poziva u biti znai odbanje odricanja od onog to se smatra vlastitim interesom. Budunost se ne sagledava kao nezadrivi niz smrti i roenja, nego se sadanji i osobni sustav ideala, vrlina, ciljeva i prednosti nastoji poto-poto uvrstiti i uiniti stalnim. Kralj Minos je zadrao boanskog bika, im bi rtvovanjem bio oznaio da se pokorava volji boga svog drutva; jer drai mu je bio

80

vlastiti gospodarski probitak, kako ga je shvaao. Tako ne uspio napredovati do ivotne uloge koju je preuzeo a vidjeli smo porazne posljedice koje je to imalo. Samo boanstvo postalo mu je mora; jer, oito, ako je ovjek samome sebi jedini bog, onda sm Bog, Boja volja, sila koja bi htjela razoriti ovjekov egocentrini sustav, postaje neman. Od Njega bjeah, kroz noi i kroz dane; Od Njega bjeah, kroz mnogih ljeta dveri; Od Njega bjeah, kroz labirintske strane Vlastita mi uma; i dok mi beg se ceri Od Njega se sakrih u izmaglici suznoj. ovjeka tlai, danju i nou, boansko bie koje je prizor ivoga jastva u zakljuanome labirintu vlastite mu dezorijentirane psihe. Svi putevi do izlaza izgubljeni su; ne moe se van. Moe se samo grevito i grozniavo, poput Sotone, drati samoga sebe i biti u paklu; ili se pak probiti i konano ponititi u Bogu. Ti, od kojeg draeg, sljepeg, slabeg nema, Ja sam Onaj za Kojim trpi! Iz sebe ljubav crpi, ti, koji Mene crpi. Istim tim eznutljivim, tajanstvenim glasom zvao je grki bog Apolon djevu Dafnu, ker reke Peneja, dok ju je progonio ravnicom. Nimfo, Peneja keri, ded stani! vikalo je boanstvo za njom kao abac za kraljevnom iz bajke; Ne goni duman. Ne zna, o ludana, ne zna, od koga bjei i zato bjei. Molim te, lake tri i prestani bjeat, te lake u stizati i ja. Pitajder, kome si mila.

81

I vie ae govorit, nastavlja se pria, al plaljiva pobjee Dafna te s neodgovorenim reima ostavi njega i u begu krasna. Otkrivo joj telo vjetar, lavor pirei naprama njoj razduhavo joj ruho, a tihi uh je hvato i bacao kosu joj natrag; stas joj je od trke ljepi. Al mlaahni bog umiljavat ne e se uzalud vie i gonjen sam od Kupida gleda Peneja ker da dostigne korakom brzim. Kao kad Galski pas na prostranom ugleda polju zeca, tad ovaj gleda utei, a onaj ulovit; pas ve hoe da epa, ve misli, plen da ima, gubicu otego je i noge ve zeeve hvata, a zec se boji, da ne ve ulovljen, te se i samim otima zubma i njuki, to dirnu ga, izmie on se: tako je brz Apolon u nadi, a Dafna u strahu. Ali je gonitelj bri, jer ljubavi krila ga nose, odmora djevojci ne da, bjeeoj ve tik je do lea, kosu, to niz vrat joj pada, ve dahom svojem dira. Kada obnemogne ve, pobledi, od muke brzog bjeanja svladana budu u Penejske pogleda vale i kae: Oe, pomozi! O zemljo, zini il ovaj oblik to ini, da trpim, promjeni, da nema ga vie! im tu molitvu ree, al sva se ukoi vrlo, oko mekeh grudi tanuno se obavi liko, u lie kose njoj otioe, u grane ruke, noge, pred asak jo brze, sad ilama zapee tvrdim, glavu joj obuzme kruna; ljepota joj ostade samo. To je doista tmuran svretak, pun razoaranja. Apolon, sunce, gospodar vremena i zrelosti, vie ne ustrajavao na zastraujuem snubljenju, nego je tek lovoriku prozvao svojim najmilim drvetom i ironino preporuio njegovo lie pletaima pobjednikih venaca. Djevojka je utekla roditeljskom liku i ondje pronala zatitu poput onog neuspjenog mua kojega je san o majinskoj ljubavi zatitio od stanja privrenosti supruzi.

82

Psihoanalitika literatura vrvi primjerima takvih oajnikih ksaca. One prikazuju stanje nemoi da se odbaci infantilni ego i pripadajua sfera emotivnih odnosa i ideala. ovjek biva sputan zidovima djetinjstva; otac i majka stoje poput uvara praga, a plaha dua, u strahu od neke kazne, ne uspeva proi kroz vrata i izai do roenja u vanjskome svetu. Dr. Jung izvjetava o snu koji uvelike slii prizoru iz mita o Dafni. Sanja je onaj mladi koji se naao (gore, str. ) u zemlji ovaca to e rei, u zemlji bez neovisnosti. Glas u njemu govori: Moram prvo otii od oca; a nekoliko noi zatim: zma opisuje krug oko snivatelja. On stoji ukorenjen u tlo poput stabla. To je prizor zaarana kruga koji oko osobnosti iscrtava zmajska sila ksacskog roditelja. Brunhildu je jednako tako u stanju djevianstva, godinama zakoenu u ulozi keri, uvao plameni krug sveoca Wotana. Spavala je u bezvremenosti sve do Siegfriedova dolaska. Malu Trnoruicu (Uspavanu Ljepoticu) na poinak je stavila ljubomorna baba (nesvjesni lik zle majke). A usnulo ne samo dete, ve i celi njezin svet; ali, konano, dugo, dugo godina potom, stigao je princ da je probudi. Kralj i kraljica (svjesni likovi dobrih roditelja), koji netom to su stigli kui i bili ba na ulazu u dvoranu, poee padati u san, a s njima i cio dvor. Svi konji pozaspae u stajama, psi na dvoritu, golubovi na krovu, muhe na zidovima, da, ak se i vatra to pucketae na ognjitu umiri i usnu, a peenje se prestade pei. A kuhar, koji se spremao momka iz smonice potegnuti za uho jer je neto zaboravio, pusti ga i zaspa. I vjetar se smiri, i nedan list vie ne zatitra u kronjama. Tad oko dvorca stade rasti trnova i-

83

vica, i svake godine bivae sve via, te naposljetku zagradi celo imanje. Izrasla je via od dvorca, tako da se vie nita ne dalo vidjeti, ak ni kokot-vjetrokaz na krovu. Jedan je perzski grad svojedobno bio pretvoren u crno kamenje kralj i kraljica, vojnici, stanovnici, svi skupa jer su njegovi itelji odbili Allahov zov. Lotova ena pretvorila se u stup soli jer se osvrnula nakon to ju je Jahve pozvao da ode iz njezina grada. A tu je i pripovest o Vjenome idu, prokletome da ostane na svetu sve do Sudnjega Dana, jer kad je Krist nosei kri proao pokraj njega, ovaj mu je iz gomile koja je stajala uz put doviknuo: Bre to malo! to se eka! Neprepoznati, uvreeni Spasitelj obratio mu se i kazao: Ja idem, ali ti e me ovdje ekati kad se budem vratio. Neke rtve ostaju zaarane zauvek (ili barem do zavretka prie), ali drugima je sueno da budu spaene. Brunhilda se sauvala za junaka koji joj je pripadao, a malu Trnoruicu izbavio je princ. Mladi koji se preobrazio u drvo, takoer, potom je sanjao o nepoznatoj eni koja mu pokazuje put, kao tajanstveni vodi na neznane staze. Nisu izgubljeni svi koji oklevaju. Psiha u priuvi dri mnoge tajne. A one se ne otkrivaju sve dok ne nastane potreba za njima. Stoga se katkad nedaa nakon tvrdoglava odbanja zova moe pokazati kao prilika za providno otkrivanje nekog neoekivanog naela oslobaanja. Voljna je introverza, zapravo, jedno od klasinih orua kreativnoga gena, i moe se namjerno rabiti kao sredstvo. Ona tjera energe psihe u dubinu i aktivira dotad izgubljeni nesvjesni kontinent infantilnih i arhetipskih prizora. Posljedica toga, naravno, moe biti u veoj ili manjoj mjeri potpuna dezintegraca svesti (neuroza, psihoza:

84

usud zaarane Dafne); ali, s druge strane, ako je osobnost u stanju upiti i integrirati ove nove sile, iskusit e gotovo nadljudski stupanj samosvesti i ovladavanja sobom. To je temeljno naelo indskih disciplina joge. Tim su putem, takoer, ili mnogi kreativni duhovi Zapada. Ne moe ga se ba opisati kao odgovor na neki specian zov. Prije je re o namjernom, stranom odbanju javljanja bilo emu izuzev najdubljeg, najvieg, najbogateg odgovora na jo neznani zahtjev neke praznine koja eka u nama: o svojevrsnom potpunom trajku, ili odbanju ponuenih uvjeta ivljenja, usled kojega neka mo preobrazbe prenosi problem na razinu posve novih razmjera, gdje biva iznenadno i konano razreen. Ovaj aspekt junakova problema ilustrira udesna pustolovina carevia Kameruzzemana i princeze Budure iz Tisuu i jedne noi. Mladi i naoiti princ, sin jedinac perzskoga kralja ahramana, uporno je odbao uzastopne predloge, zahtjeve, naloge i naposljetku naredbe svojega oca, da uini kako valja i oeni se. Kad mu je otac to prvi put spomenuo, momak mu je ovako odgovorio: Babo, nemam volje za enidbom. Dua mi ne udi za enama jer sam naao itave knjige i pripovesti o njihovoj pokvarenosti i vjerolomstvu. O tome govore i kuranski ajeti, a i pjesnik je rekao: Ako me pitate o enama, ja u vam rei Jer o njima imam znanje kakvo niko nee stei. Kad glava osedi, il kad ovjek ima malo novca Nee uspjet doi do enskoga srca. Drugi pjesnik je rekao:

85

Ne sluaj ene iako je predanost vrlina Jer uspjeha nee imati mladi koji im se preda. One mu ne daju savrenstvo da dostigne Makar hiljadu ljeta teio da znanje postigne. Nakon tih stihova, mladi ree: Oe, enidba je neto to ja nikada neu uiniti, makar zbog toga morao smrt iskusiti. Kada car ahraman u rei svoga sina, mrak mu pade na oi i on se silno raalosti to ga sin Kameruzzeman ne slua. Budui da je sina veoma volio, ne mu vie o tome govorio, niti se ljutio, ve ga je i dalje tetoio ukazujui mu poasti i sve vrste njenosti kojima se pridoba ljubav. Nakon godinu dana otac ponovi zahtjev, ali mladi ga je opet odbi, te izrecitira nove pjesnike kitice. Car se posavjetova sa svojim vezirom, koji mu ree ovako: Savjetujem ti, care, da se strpi jo godinu dana, pa kad bude htio razgovarati s njim o enidbi nemoj to initi kriom, ve razgovaraj s njim na dan suenja, u prisustvu svih emira i vezira, kada vojska bude tu. Poto se, dakle, svi sakupe, poalji po sina Kameruzzemana i neka ga dovedu, a onda razgovaraj s njim o enidbi u prisustvu emira, vezira, dvorjana, dravnih velikodostojnika, vojnika i ostalih. On e se postidjeti pred njima i nee se u njihovom prisustvu suprotstavljati. Kad je svanuo taj dan, meutim, i kad ga car ahraman pred celom dravom tako upita, carevi obori pogled. Onda ga podie prema ocu i u tom asu ga obuze mladika neobuzdanost i nesmotrenost, te uzviknu: Neu se nikad oeniti, makar morao umreti! Ipak si ti ovjek koji ima mnogo godina, a malo pameti! Zar me nisi pre da-

86

nanjeg dana dva puta pitao o enidbi i ja nisam pristao? Stvarno si ishlapio i vie ni stadom ovaca ne bi mogao vladati! Zatim Kamaruzzeman otpusti ruke koje je drao na leima, pa zasuka rukave cjeptei od gnjeva i ree ocu jo tota, ne znajui to govori, onako srdit.. Car pocrvenje od stida to se sve to dogaa pred velikaima njegove drave i vojnicima, pa jo na praznik; ali uskoro osjeti carsko dostojanstvo, te povika na sina tako da ovaj zadrhta i naredi robovima da ga epaju. Kada ga zgrabie, svezae i dovedoe pred cara, on im naredi da mu sveu laktove iza lea. Carevi obori glavu od stida i straha. Lice i elo bili su mu oroeni znojem, a stid i sram sve vie su ga obuzimali. Otac poe galamiti i psovati ga, govorei: Teko tebi, kopile! Kako to meni odgovara pred mojim ocirima i vojskom?! Dosad te nitko ne odgojio! Zar ne zna da bi to to ti ini bilo runo da ini i jedan prostak? I car naredi robovima da ga odveu i zatoe u jednu kulu u tvravi. Odvedoe carevia u prostoru u kuli sa sruenim bunarom u sredini, pa je pometoe, obrisae joj pod i postavie leaj na koji prostree duek. Zatim tu stavie ilim i jastuke, te veliki fenjer i sveu, jer je na tome mjestu bilo mrano ak i danju. Robovi uvedoe Kameruzzemana u tu prostoru, a pred vrata postavie straara. A carevi se baci na leaj, slomljen i tuna srca, korei sebe i kajui se zbog onog to mu se dogodilo s ocem. Za to vreme, u dalekome kineskom carstvu, ki cara Gajura, gospodara otoka i mora i sedam tvrava, bila je u slinom stanju. Poto je postala uvena po svojoj ljepoti i kada se o njoj pronio glas po svetu, carevi poee slati glasnike njenom ocu da je zaprose. Otac je nagovarao dje-

87

vojku da se uda, ali ona je odbala govorei: Babo, neu se nikada udati. Ja sam gospodarica i princeza. Ja vladam ljudima i ne elim mukarca koji e upravljati mnome. Ali kad god bi odbila udaju, prosci bi je jo vie eljeli. Svi carevi Unutarnjih kineskih otoka slali su njezinu ocu darove i retke poklone piui mu o enidbi, te joj je otac vie puta savjetovao da se uda, ali ona se opirala i ljutila na njega govorei: Oe, ako mi jo jednom spomene brak, uzet u sablju, staviti balak na zemlju, a vrak na stomak, i tako u se osloniti na nju da e mi na lea izai, i ubit u se. Kada to u njen otac, smrai mu se pred oima, a srce mu se u plamenu buktinju pretvori. Plaio se da se djevojka ne ube, a ne znao to da radi s njom i carevima koji je prose. Stoga joj ree ovako: Ako se ba nee nipoto udati, onda se nemoj kretati. Zatim je uvede u jednu odaju, postavi deset starica da je uvaju i zabrani joj da odlazi u onih sedam dvoraca. Naini se da je ljut na nju i otposla pisma svim carevima obavjetavajui ih da je djevojka poludjela. Kako i junak i junakinja slede negativni put, a izmeu njih stoji celi azski kontinent, bit e potrebno udo da se spoji ovo dvoje sjedinjenih u vjenosti. Odakle moe doi takva sila koja bi mogla prekinuti arolu to potire ivot i rastoiti gnjev dvaju djetinjih otaca? Odgovor na ovo pitanja ostat e isti diljem svjetskih mitologa. Jer kako stranice Kurana tako esto navode: Eto, Allahova pomo je zaista blizu! Jedini je problem u tome kakav e biti mehanizam uda. A to je tajna koja e se razotkriti tek u narednim stadima ove zabavne pripovesti iz Tisuu i jedne noi.

88

. N Oni koji nisu odbili zov na junakom e putovanju najpre susresti lik zatitnika (esto neugledne starice ili starca) koji e pustolovu dati talismane za zatitu od zmajskih sila s kojima e se uskoro susresti. Istonoafriko pleme Wachaga iz Tanganjike, primjerice, pripoveda o vrlo siromanom ovjeku po imenu Kyazimba, koji je u oajanju krenuo traiti zemlju gdje izlazi Sunce. I dugo je putovao i umorio se, te stao i ostao beznadno gledati u smjeru svoje potrage, kad je zauo da mu se netko otraga pribliava. Okrenuo se i uoio sitnu oronulu staricu. Prila mu je i upitala ga kojim to poslom ide. Kad joj je kazao, umotala ga je u svoju odjeu, te se uzdigla sa zemlje i prenela ga u zenit, gdje Sunce zastaje u podne. Uto je s istoka uz silnu buku onamo dola velika druina ljudi, a posred njih je bio blistavi poglavica, koji je, po dolasku, zaklao vola i sjeo se pogostiti sa svitom. Starica ga je zamolila da pomogne Kyazimbi. Poglavica je blagoslovio ovjeka i poslao ga kui. I biljei se da je otada svagda ivio u blagostanju. Meu Indancima s amerikog Jugozapada omiljena linost u ovoj dobrohotnoj ulozi jest ena Pauk bakica koja ivi pod zemljom. Ratni Bogovi Blizanci plemena Navaho tek to su otili od kue na putu ka domu svojega oca Sunca, kad su na putu svetom stazom naili na tu udesnu malu priliku: Momci hitro putovae svetom stazom, te netom nakon svitanja, u blizini Dsilnaotila, opazie gdje se iz zemlje dimi. Pribliie se mjestu odakle se dizao dim te otkrie da potjee iz dimnjaka podzemne odaje. Iz jame su virile ljestve, crne od ai. Povirie u odaju i opazie sta-

89

ricu, enu Pauka, a ona ih pogleda i ree im: Dobrodoli, djeco. Uite. Tko ste i odakle skupa pjeice dolazite? Ne odgovorie joj, ve sioe ljestvama. Kad stupie na pod, ona ih opet upita: Kamo to vas dvojica skupa pjeice idete? Nikamo naroito, odvratie joj; ovamo smo stigli jer nismo inae imali kamo. Ona ih etiri puta ovako upita i svaki put dobi slian odgovor. Zatim ree: Moda bi htjeli potraiti oca? Da, odgovorie joj, kad bismo barem znali kako se do njega ide. Ah! ree ena, dug je i opasan put do kue Sunca, vaega oca. Mnoge se nemani nalaze na putu donde, a kad onamo stignete, moda vaem ocu nee biti drago to vas vidi, nego e vas jo i kazniti to ste doli. Valja vam proi etiri opasna mjesta stene to drobe putnika, trske to ga seku na komade, kaktusove batine to ga trgaju na komade i vreli pesak koji ga zasipa. Ali dat u vam neto ime ete obuzdati nepratelje i zatititi si ivote. I ona im prui hamajlu po imenu pero tuinskih bogova, sastavljenu od obrua na koji su bila privrena dva iva pera (to e rei, iupana iz ivog orla), uz jo jedno ivo pero da ih zadri na ivotu. Naui ih jo i ovoj arobnoj izreci, koja e umiriti bes nepratelja kad se pred njima kae: Spusti s peludi noge. Spusti s peludi ruke. Spusti s peludi glavu. Tad pelud su ti noge; pelud su ti ruke; pelud ti je telo; pelud ti je um; pelud ti je glas. Staza je prekrasna. Miruj. Susretljiva bakica i dobra vila poznati su likovi iz europske narodne predaje; u legendama o kranskim svecima njihovu ulogu obino igra Majka Boja. Ona moe posredovanjem pridobiti Oevu milost. ena Pauk mreom moe upravljati kretanjem Sunca. Junak koji je pridobio zatitu Kozmike Majke ne moe biti ranjen. Aradnina

90

nit sigurno je sprovela Tezeja kroz pustolovinu labirinta. To je ona sila-vodilja koja tee Danteovim djelima u enskim oblijima Beatrice i Majke Boje, a u Goetheovu se Faustu redom javlja kao Gretchen, Helena Trojska i Majka Boja. Ufanje budi poput iva vrela, moli se Dante nakon to je sigurno proao pogibeljima Tru Svjetova. Vredna si, Gospo, i velika budi: tko se za milost tebi ne utee, njegova elja let bez krila udi. Dobrota tvoja osim to pritee pomo, kad se moli, mnogo krati sama od sebe molitvu pretee. U te se ljubav s milosrem sjati, tebi ima dara i dobrote koliko moe u stvorenje stati. Takav lik predstavlja dobrohotnu, zatitniku silu sudbine. Fantaza prua uvjeravanje obeava da rajski mir, prvi put upoznat u maternici, nee biti izgubljen; da on podupire sadanjost i stoji u budunosti ba kao i u prolosti (da je omega ba kao i alfa); a iako se moe uiniti kako je svemo ugroena prelazima praga i buenjima ivota, zatitnika je snaga uvek i svagda prisutna u svetitu srca i navek imanentna u jo neznanim osobinama sveta, ili odmah iza njih. Samo valja znati i uzdati se, i svevremenski e se uvar pojaviti. Nakon to odgovori na zov i nastavi ga odvano slediti dok se odvaju posljedice, junak e uza se zatei sve sile nesvjesnoga. Sama Majka Priroda pomae u ovoj silnoj zadai. A u mjeri u kojoj se junakov in podudara s onime za to je samo drutvo spremno, on kao da jae na monom ritmu historskog procesa. ini mi se, rekao je Napoleon na poetku pohoda na Rusu, da me neto tjera prema cilju koji ne znam. im ga dosegnem, im sm postanem nepotreban, dostajat e jedan jedini atom da me smrska. Ali dotad mi sve sile ovjeje nita ne mogu.

91

Neretko ovaj nadnaravni pomaga nosi muko oblije. U bajkovitoj predaji to moe biti neki umski ovjeuljak, neki arobnjak, pustinjak, pastir ili kova, koji se pojavi da prui hamajle i savjete koji e junaku trebati. Vie mitologe razvaju ovu ulogu u velikome liku vodia, uitelja, splavara, vodia dua u zagrobni svet. U klasinome mitu to je Hermes-Merkur; u egipatskome obino Thoth (bog-ibis, bog-pavan); u kranskome, pak, Duh Sveti. Goethe u Faustu predstavlja vodia mukog lika kao Mestofelesa i neretko istie opasni vid te merkurovske prilike; jer on mami nevinu duu u predjele kunji. U Danteovoj vizi tu ulogu igra Vergile, sve dok je ne preuzme Beatrice na pragu Raja. Skrbniki i opasan, majinski i oinski u isti mah, ovaj nadnaravni princip uvarstva i usmjeravanja u sebi objedinjuje sve neodreenosti nesvjesnoga i tako naznaava podrku koju naoj svjesnoj osobnosti daje onaj drugi, vei sustav, ali i nedokuivost vodia kojega sledimo, dovodei u pogibelj sve nae racionalne ciljeve. Junak kojemu se ovakav pomaga ukazuje obino je onaj koji je odgovorio na zov. Zov je, zapravo, bio prva objava nailaska ovog sveenika-inicatora. Ali ak i onima koji su na prvi pogled ovrsnuli u srcu moe se ukazati nadnaravni uvar; jer, kao to smo vidjeli: Eto, Allahova pomo je zaista blizu! I tako se zbilo, naizgled sluajno, da se u prastaroj i naputenj tornju gdje je spavao perzski carevi Kameruzzeman, naao stari rimski bunar. Njega je pak nastavala ena-din iz Iblisovog prokletog potomstva, po imenu Mejmuna, ker Dimrata, jednog od uvenih dinskih careva. Dok je Kameruzzeman vrsto spavao u prvoj trei-

92

ni noi, Mejmuna poe iz rimskog bunara ka nebeskom svodu, jer htjede prislukivati razgovore anela; ali kad se pope na vrh bunara i vidje da je kula osvetljena mimo obiaja, veoma se zaudi. Ue u prostoru, vidje postavljen leaj i na njemu ovjeka koji spava. Pored glave mu je bila upaljena svea, a kraj nogu fenjer. Ona spusti krila i zastade kraj leaja. Zatim skide pokriva i tako otkri Kameruzzemanovo lice. I punih sat vremena osta omamljena njegovom ljepotom. Neka je slavljen Allah, uskliknu ona kad napokon doe sebi, najvei od svih stvaralaca! Jer bila je ona pravovjerna ena-din. Zatim sebi obea da nikakva zla nee naneti Kameruzzemanu, te se zabrinu da ga, dok se tako odmara na ruevnom mjestu, ne pogubi neki njezin srodnik, marid. Nagnu se nad njega, poljubi ga meu oi i opet mu prekri lice; zatim rairi krila, poletje prema nebu i uspinjae se sve dok se ne pribliila nebu najbliem zemlji. Sad, sluajnost ili pak sudbina htjedoe da ifritka Mejmuna u letu odjednom zauje buan lepet krila negdje u blizini. Usmjeri se prema zvuku i otkri da on dopire od ifrita po imenu Dahne. Stuti se tako na njega poput jastreba, a kad ju on osjeti i shvati da je to Mejmuna, ker dinskoga cara, uplai se tako da mu koljena zadrhtae i stade je moliti da ga potedi. Ali ona mu naloi da joj ispria odakle dolazi. On joj odgovori da se vraa s Unutarnjih otoka u dalekim kineskim zemljama gdje vlada car Gajur, gospodar otoka i mora i sedam tvrava. Vidio sam da taj car ima ker, ree joj, od koje Allah ne ljepe stvorio u ovome vremenu. I on stade na sva usta hvaliti princezu Buduru. Nos joj je, ree, poput otrice maa, lice nalik na rujno vino, a obrazi kao ane-

93

moni; usne su joj kao koralji, slae od rumenog vina koje gasi stranu e. Jezikom izraava veliku pamet i uvek ima spreman odgovor. Njene grudi dovode u neizdrivo iskuenje svakog tko ih vidi slava Onome tko ih stvori u takvim razmjerama! Uz takve grudi ima dve sjajne oble ruke o kojima zaljubljeni pjesnik Al-Valahan ree: Da na njima ne grivni, ruke bi joj tekle Iz rukava nalik na bistre potoke. I tako su se nastavili hvalospjevi njezinoj ljepoti, pa kad ih je Mejmuna sasluala do kraja, zanemila je u udu. Dahne je nastavio i opisao oca joj, monoga cara, njegova blaga i sedam tvrava, kao i povest kerina odbanja da stupi u brak. A ja joj odlazim svake noi, doda, gledam je i naslaujem se njenim likom. Dok spava, ljubim je meu oi. No zbog ljubavi prema njoj, ne nanosim joj nikakvo zlo. I on predloi Mejmuni da odleti s njim u Kinu i sama se uvjeri u ljepotu, ljupkost, stas i skladnost princeze. Nakon toga, ako hoe, ree, moe me kazniti i zarobiti. Na tebi je da zapoveda i zabranjuje. Mejmuna se ozlojedi to si itko uzima za pravo uznositi ljepotu smrtnog stvora netom nakon to je ugledala Kameruzzemana. Fuj! Fuj! podviknu. Nasma se Dahneovim reima i pljunu mu u lice. Da si ti makar u snu vidio ljudsko bie kakvo sam ja noas vidjela, ree mu, sigurno ne bi mogao izdrati, ve bi ti voda pocurila na usta! I ona opie njegov sluaj. Dahne ne vjerovao da bi itko mogao biti naoiti od princeze Budure, pa mu Mejmuna naloi da poe onamo s njom i sam se u to uvjeri. Prihvaam taj uvjet i slaem se, ree joj Dahne.

94

I tako se spustie u ovalnu odaju u kuli. Mejmuna zaustavi Dahnea pored leaja, pa podie svileni pokriva s lica Kameruzzemana, i to lice sinu, zablista, bljesnu i zasja poput izlazeeg sunca. Mejmuna ga pogleda, pa se obrati Dahneu: Pogledaj, prokletnie, i ne pravi se da si potpuno s uma siao! Za nas, ene, on je pravo iskuenje. Allaha mi, tebi se moe oprostiti, kimnu Dahne; ali ima tu neto drugo. Naime, ene se razlikuju od mukaraca. Istini za volju, tvoj miljenik je veoma slian mojoj miljenici po ljepoti, sjaju i savrenstvu. Njih dvoje kao da su izali iz jednog kalupa ljepote. Kad u Dahneove rei, Mejmuni se smrknu pred oima i krilom ga tako snano udari po glavi da je gotovo ispustio duu. Kunem se, naloi mu ona, svjetlou njegova lika i njegovom uzvienou da e, prokletnie, ovog asa poi i brzo ovamo doneti miljenicu koju tako privreno i bezumno voli, da ih sastavimo, da ih pogledamo dok spavaju jedno uz drugo. Tako emo vidjeti tko je ljepi. I tako se posve sluajno, u zoni zbivanja za koju ne ni znao, poela ispunjavati sudbina nevoljkoga Kameruzzemana, bez udjela njegove svjesne volje.

. P Uz personikacu svoje sudbine kao vodia i pomagaa, junak nastavlja s pustolovinom sve dok ne stigne do zatitnika praga na ulazu u zonu uveane moi. Takvi zatitnici sapinju svet u etiri smjera ujedno i navie i nanie kao prikazi ogranienja junakove sadanje sfere,

95

odnosno ivotnog obzorja. Ponad njih je tama, nepoznana i opasna; ba kao to je ponad roditeljske skrbi opasnost po dojene, a iza drutvene zajednice opasnost po pripadnika plemena. Uobiajena je osoba vie no zadovoljna, ak i ponosna time to ostaje unutar naznaenih mea, a uvreeno joj vjerovanje potpuno opravdava strahovanje ak i od prvog koraka u neistraeno. Tako je mornare s odvanih Kolumbovih laa, koji su probali obzorja srednjevjekovnog uma i plovili, kako su vjerovali, u onaj bezgranini ocean besmrtnoga bitka to okruuje kozmos poput beskonane mitoloke guje to sama sebi grize rep kao djecu trebalo nagovarati i tjerati dalje, jer su se bojali legendarnih levatana, sirena, zmajskih kraljeva i drugih nemani iz dubine. Narodne mitologe pretvornim i opasnim biima napuuju svako pustinjsko mjesto izvan utabanih seoskih putova. Primjerice, Hotentoti opisuju zlotvora kojeg povremeno sreu po ikari i dinama. Oi mu se nalaze u udubljenju tabana, pa se mora spustiti na sve etiri i podii jedno stopalo ne bi li vidio to se oko njega zbiva. Oko mu tada pogleda unatrag; inae neprekidno zuri u nebo. Ta neman lovi ljude i kida ih na komade groznim zubima dugim poput prstu. Takva stvorenja navodno love u oporima. Hai-uri, druga hotentotska prikaza, preskakuje bunove ikare na svom putu, umjesto da ih zaobilazi. U mnogim se delovima sveta susree opasna jednonoga, jednoruka, jednostrana prilika poluovjek nevidljiva s krive strane. U sredinjoj se Africi govori da takav poluovjek kae osobi koja ga je susrela: Kad smo se ve sreli, borimo se. Bude li baen, preklinjat e ovako: Nemoj me ubiti. Pokazat u ti mnoge lekove; sretnik tada postaje

96

umjean lenik. Ali odnese li pobjedu poluovjek (zvan Chiruwi, tajanstveni), rtva mu umre. Nepoznati predjeli (pustinja, dungla, duboko more, tuinska zemlja itd.) prazna su platna za projekce nesvjesnog sadraja. Incestuozni libido i patricidni destrudo s njih se odraavaju natrag na pojedinca i njegovo drutvo u oblicima to odiu pretnjom nasilja i obeanjem opasne naslade ne samo kao zlotvori, ve i kao tajanstveno zavodljive, nostalgino lepe sirene. Ruski seljaci znaju, primjerice, za umske Divljakinje koje stanuju u gorskim peinama gdje vode domainstva poput ljudskih bia. Privlane su i enstvene, naoitih etvrtastih glava, bujnih uvojaka i dlakavih tela. Zabacuju grudi preko ramena dok tre i doje djecu. Kreu se u grupama. Mau se mastima spravljenim od umskog korenja i tako stjeu nevidljivost. Vole plesom ili kakljanjem otjerati u smrt one koji sami zau u umu, a svatko tko nabasa na njihove nevidljive plesove umre. S druge strane, ljudima koji im ostavljaju hranu zauzvrat e eti ito, presti preu, uvati djecu i istiti kuu; a ako im djevojka ielja kudjelju za preu, dat e joj lie koje se pretvara u zlato. Mili im se ljubovati s ljudima, esto stupaju u brak sa seoskim mladiima i na glasu su kao izvrsne supruge. Ali, poput svih ostalih nadnaravnih nevjesta, nestat e bez traga i glasa im se mu i najmanje ogrei o udljive pojmove branog udorea. Drugu ilustracu libidinozne spone vragolastog zlotvora i zavodnikog naela prua Djeduka Voanoj, ruski Vodeni Djedica. On vjeto menja lik i zna utopiti ljude koji se kupaju u pono ili podne. eni se utopljenim ili razbatinjenim djevojkama. Posebno vjeto navodi ne-

97

sretnice u nevolju. Voli plesati na mjeseini. Kad mu neka supruga treba roditi, doe u selo po babicu, ali odaje ga voda to mu curi sa skutova. elav je i trbuast, bucmastih obraza, u zelenoj odjei s visokom trskovom kapom na glavi; ali zna se ukazati i kao naoit mladi ili kao netko koga narod dobro poznaje. Ovaj Vodenjak ne jak na obali, ali u vlastitome je elementu nenadmaan. Nastava rene dubine, potoke i ribnjake, i rado se zadrava blizu mlinova. Danju ostaje prikriven poput stare pastrmke ili lososa, ali nou izranja, pa pljuti i praaka se kao riba jer tjera svoju podvodnu stoku, ovce i konje na pau na obali, ili pak sjeda na mlinsko kolo i u tiini si elja dugu zelenu kosu i bradu. U proljee, kad se probudi iz dugog zimskog sna, razba led po rekama i slae ga u silne sante. Rado lomi mlinska kola. Ali kad je dobre volje tjera svoja riblja stada u ribarske mree ili na vreme javlja nailazak poplava. Babice koje odu s njim izdano plaa srebrom i zlatom. Njegove keri krasotice, visoke, blede i sjetne, odjevene u prozrane zelene halje, mue i kinje utopljenike. Vole se ljuljati na drveu i ljupko pjevati. Arkadski bog Pan najpoznati je klasini primjer ovog opasnog bia to obitava tik izvan zatiene zone seoske mee. Latinski su mu pandani Silvan i Faun. Izumio je pastirsku frulu i na njoj svirao pri plesovima nim, a muki su mu sudruzi bili satiri. Ljudima koje bi pustolovina sluajno nanela u njegov kraj proimao je osjeajem panike, to e rei iznenadnim, neutemeljenim strahom. Tada bi svaka sitnica lomljenje granice, lelujanje lista ispunila um zamiljenom opasnou, pa bi rtva mahnito pokuala utei u svoje uzbunjeno nesvjesno, te stradala u prestravljenom begu. No Pan je bio dobrostiv prema

98

onima koji su ga tovali i donosio blagodati boanske prirodne higene: obilje ratarima, stoarima i ribarima koji bi mu posveivali svoj prvi urod, a zdravlje svima koji su dolino pohaali njegova iscjeliteljska svetita. Podariti je mogao i mudrost, mudrost Omfalosa, Pupka Sveta; jer prelaz praga prvi je korak u svetu zonu univerzalnoga izvora. Proroite u Likaju predvodila je nimfa Erato, nadahnuta Panom kao to je proroica u Delma bila nadahnuta Apolonom. A Plutarh uvrtava ekstaze orgastikih obreda Pana u niz s ekstazom Cibele, bakhovskom mahnitou Dioniza, poetikom mahnitou koje nadahnjuju Muze, ratnikom mahnitou boga Aresa (=Marsa) te najsurovom od svih, mahnitou ljubavi, kad eli ilustrirati onaj boanski entuzazam koji nadvladava razum i otputa sile destruktivno-kreativnog mraka. Sanjao sam, navodi sredovjean, oenjen gospodin, da hou ui u udesan vrt. Ali pred njim je stajao uvar i ne mi dao da uem. Vidio sam da se unutra nalazi moja prateljica, Frulein Elsa; htjela me primiti rukom preko vratnica. Ali uvar ju je spreio u tome, a mene je primio za lakat i sproveo kui. Dajte, molim vas pamet u glavu! kazao mi je. Znate da to ne smete. Ovaj san iznosi smisao prvog, zatitnikog vida uvara praga. Ne treba se suprotstavljati uvaru uspostavljenih granica. Ali, ipak tek e nadilaenjem tih granica, izazivanjem drugog, destruktivnog vida iste te sile, pojedinac prei u novu iskustvenu zonu, u ivotu ili smrti. U jeziku pigmeja s Andamanskog otoja re oko-jumu (sanjar, snozborac) oznaava one visoko cenjene i zastraujue pojedince koji se izdvajaju od sumjetana nadnaravnim darom do kojeg se moe doi tek susretom s duhovima

99

izravno u dungli, u iznimnom snu, odnosno smru i povratkom. Pustolovina je uvek i svugdje prolaz kroz veo poznatoga prema neznanome; sile to bdu nad granicom opasne su; pogibeljno je imati posla s njima; no opasnost jenjava za sve koji su sposobni i odvani. Kad na otoju Banks u Novim Hebridima momak u povratku s ribolova u smiraj dana na steni sluajno ugleda djevojku s cveem u kosi, to ga doziva s obronka kojim ga put upravo vodi; u njoj prepozna oblije nekog enskog eljadeta iz vlastitog ili susjednog sela; pa stane u nedoumici i pomisli da je to zacelo mae; on e bolje pogledati i uoiti da joj se laktovi i koljena svaju u krivom smjeru; to e otkriti njezinu istinsku bit, pa e on utei. Uspe li momak udariti zavodnicu listom dracene, ona e poprimiti svoj pravi lik i odgmizati kao zma. Ali vjeruje se da upravo te zme, te tako strane mae, postaju prisnice onih koji s njima ope. Takve demone to ujedno prete i donose magske moi mora susresti svaki junak koji iskorai ma i za pedalj izvan zidina svoje tradice.

S 4
100

Dve ivopisne orentalne prie bacaju svjetlo na dvosmislenosti ove zaudne zgode i pokazuju kako se, iako se uasi povlae pred istinskom psiholokom spremom, odvie drzak pustolov koji je preduboko zagazio moe bestidno razobliiti. Prva pripoveda o vodiu karavane iz Benaresa koji je odvano poveo izdano natovarenu povorku od petsto kola u demonsku divljinu gdje ne bilo ni kapi vode. Unapred su ga upozorili na opasnost, pa je iz predostronosti u kolima ponio spremnike pune vode, te je, razumski gledano, imao sjajne izglede da pree tu razdaljinu, ne veu od sto osamdeset milja. Ali kad je stigao na pola puta, zlotvor nastanjen u toj divljini pomislio je: Nagnat u te ljude da sami bace vodu koju nose. Pa je sazdao prekrasna kola, u njih upregao snjenobele volove i umrljao im kotae blatom, te naiao putem iz suprotnog smjera. Spreda i straga hodala je svita demona mokrih glava i mokrih odora, okienih vencima lopoa modrih i belih, s naramcima lotosovih cvjetova crvenih i belih, i vakala sone peteljke lopoa s kojih su kapale voda i blato. A kad su se karavana i demonska druina maknule u stranu da oni drugi mogu proi, zlotvor je ljubazno pozdravio vodia. Kamo ete? uljudno ga je upitao. Vodi karavane na to mu odgovori: Mi vam, gospodine, stiemo iz Benaresa. Ali vi nam prilazite okieni lopoima modrim i belim, s naramcima lotosovih cvjetova crvenih i belih, vaete sone peteljke lopoa, umrljani ste blatom i s vas kaplju potoci vode. Da to ne kii na putu kojim stiete? Ima li ondje jezera posve prekritih lopoima modrim i belim, i lotosovim cvjetovima crvenim i belim?

101

Zlotvor e njemu: Vidite li onaj tamnozeleni potez drvea? Iza te toke cela je uma jedna silna vodena povrina; ondje stalno kii; udoline su pune vode; posvuda lee jezera posve prekrivena lotosovim cvjetovima crvenim i belim. A kad su se kola mimoila, upita ga: Kakva to dobra vozite u ovim kolima i u onim? Ta zadnja vrlo se teko kreu; kakva to dobra vozite u njima? U njima vodu vozimo, odgovori mu vodi. Razborito ste postupili, jasno, ponevi vodu dovde; ali nema potrebe da se optereujete nadalje. Razbte spremnike, razlte vodu, putujte neoptereeno. Zlotvor je otiao svojim putem, a kad se izgubio s vidika, vratio se u svoj zlotvorski grad. Sad je taj budalasti vodi karavane, iz vlastite gluposti, prihvatio zlotvorov savjet, razbio spremnike i potjerao kola dalje. Pred njima ne bilo ni jedne jedine kapljice vode. Kako nisu imali to piti, ljudi su se umorili. Putovali su do sutona te ispregnuli kola, postavili ih u tesan krug i privezali volove za kotae. Ne bilo ni vode za volove ni kae s kuhanom riom za ljude. Onemoali ljudi polegli su kojekuda i pozaspali. U pono su onamo doli zlotvori iz zlotvorskoga grada, pobili volove i ljude sve do zadnjega, prodrli im meso sve do kostu i zatim se izgubili. Kosti ljudskih ruku i svih ostalih delova ostale su ratrkane u sva etiri smjera i sva etiri meusmjera; petsto kola ostalo je dupke puno kao i pre. Druga je pria drugaeg stila. Pripoveda o mladome princu koji je upravo proao vojnu izobrazbu kod svjetski poznata uitelja. Primivi naslov princa Petorunika kao simbol svoga umea, od uitelja je dobio i pet razliitih oruja. Poklonio mu se i tako oboruan udario putem prema gradu svojega oca, kralja. Tako je stigao do izvjesne

102

ume. Od ljudi na ulazu u umu dobio je upozorenje. Gospodine prine, ne ulazite u ovu umu, rekli su mu; u njoj ivi zlotvor po imenu Ljepljivlas; uba svakog ovjeka koji mu na oi izae. Ali princ je bio pun samopouzdanja i neustraiv poput grivasta lava, pa je svejedno uao u umu. Kad je stigao u samo njezino srce, pojavio se zlotvor. Podario si je stas palmina stabla i nadjenuo glavu veliku poput ljetnikovca s kupolastim krovom, oi velike poput zdjela za milodare i dve kljove velike poput silnih gomolja ili pupoljaka; jastrebov kljun je imao i trbuh pun ireva; ake i stopala bili su mu tamnozeleni. Kamo e? osorno ga je upitao. Stoj! Moj si plen! Princ Petorunik odgovorio mu je neustraivo, sa silnim uzdanjem u umea i vjetine koje je usvojio. Zlotvore, rekao je, znao sam to mi se sprema na ulasku u ovu umu. Bolje razmisli pre nego to me napadne; jer otrovnom u ti strelom probiti kou i na mjestu te smaknuti! Zapretivi tako zlotvoru, mladi je princ u tetivu udjenuo strelu natopljenu smrtonosnim otrovom i odapeo je. Zalepila se ravno za zlotvorovu dlaku. Zatim je odapeo, jednu za drugom, pedeset strela. Sve su se zalepile ravno za zlotvorovu dlaku. Zlotvor je stresao sa sebe svaku od tih strela, pustio ih da mu padnu pod noge i priao mladome princu. Princ Petorunik po drugi je put zapretio zlotvoru, isukao ma i zadao mu majstorski udarac. Ma, dug trideset tri palca, zalepio se ravno za zlotvorovu dlaku. Zatim ga je princ udario kopljem. I ono se zalepilo za dlaku.

103

Opazivi da se koplje zalepilo, opalio ga je mougom. I ona se zalepila ravno za dlaku. Kad je vidio da se mouga zalepila, rekao je: Majstore zlotvore, nikad jo nisi uo za mene. Ja sam princ Petorunik. Kad sam uao u ovu umu kojom hara, nisam mario ni za lukove ni za slino oruje; kad sam uao u ovu umu, mario sam samo za se. Sada u te prebiti i zdrobiti u prah i pepeo! Obznanivi tako svoj naum, kriknuo je i desnicom udario zlotvora. Ruka mu se zalepila ravno za dlaku. Udario ga je ljevicom. I ona se zalepila. Udario ga je desnom nogom. I ona se zalepila. Udario ga je levom nogom. I ona se zalepila. Pomislio je: Prebit u te glavom i zdrobiti u prah i pepeo! Udario ga je glavom. I ona se zalepila ravno za zlotvorovu dlaku. Princ Petorunik, pet puta uhvaen, na pet mjesta prilepljen, visio je sa zlotvorova tela. Ali svejedno se ne ni uplaio ni pokolebao. Zlotvor je pak pomislio: Ovo je neki lavlji ovjek, neki ovjek plemenita roda ne bilo tko! Jer premda ga je ulovio zlotvor poput mene, nit se boji, niti dvoji! Otkako haram ovom cestom nikoga mu ravnog vidio nisam! Zato ga, tako mi svega, ne strah? Ne ga se usudio pojesti, ve ga je upitao: Mladiu, zato se ne boji? Zato te ne savladao strah od smrti? Zlotvoru, zato da se bojim? Jer u jednom je ivotu jedna smrt posve izvjesna. A, k tome, u trbuhu nosim munju kao oruje. Prodre li me, to oruje nee moi svariti. Rasparat e ti drobinu na dronjke i sitne komadie, i tako te ubiti. U tom sluaju obojica emo stradati. Zbog toga se ne bojim! itatelju valja znati da je princ Petorunik pritom mislio na Oruje znanja u sebi samome. Doista, taj mladi ju-

104

nak bio je glavom i bradom Budui Buddha u ranoj inkarnaci. Mladi ima pravo, pomislio je zlotvor, skamenivi se od straha od smrti. Trbuh mi iz tela ovoga lavljeg ovjeka nee moi provariti ni komad mesa malen poput grahorice. Pustit u ga! I pustio je princa Petorunika. Budui Buddha uputio ga je u Doktrinu, primirio ga, doveo do nekanja sebe i zatim ga preobrazio u duhovno bie s pravom primanja rtvenih darova u umi. Strogo naloivi bivem zlotvoru da pripazi, mladi je otiao iz ume i na izlazu ispriao ovu priu ljudima; zatim je otiao svojim putem. Kao simbol sveta uz koji nas lepi naih pet ula i koji se ne moe odagnati postupcima tjelesnih organa, Ljepljivlas je bio obuzdan tek nakon to je Budui Buddha ostao bez zatite petorostrukog oruja svojeg privremenog imena i tjelesne osobnosti, i posegnuo za neimenovanim, nevidljivim estim: boanskim gromom poznavanja transcendentnog poela to nadilazi pojavne okvire imena i oblika. Time se situaca promenila. Vie ne bio zarobljen, ve osloboen; jer sjetio se onoga to stvarno jest, a to je navijek slobodno. Neman pojavnosti izgubila je mo i stekla nekanje sebe. Zanekavi sebe, postala je boanska duh s ravom primanja darova ba kao i sm svet kad ga se spozna ne kao neto konano, ve kao puko ime i oblik onoga to nadilazi sva imena i oblike, premda je u njima imanentno. Nikola Kuzanski kae da je Rajski zid to kre Boga od ljudskog pogleda sazdan od sprege suprotnosti, a ulaz mu uva najvii duh razuma koji e preiti put sve dok ga se ne savlada. Parovi suprotnosti (bitak i nebi-

105

tak, ivot i smrt, lepo i runo, dobro i zlo i svi ostali polariteti to vezuju ula uz nadu i strah, te spajaju organe djelovanja s djelima obrane i stjecanja) predstavljaju sklapajue stene (Simplegade) to putnike melju, ali kroz koje junaci uvek prou. Ovaj je motiv poznat diljem sveta. Grci su ga vezivali uz dva kamenita otoka na sjevernom ulazu u Bospor, koji su se sklapali pod naletima vjetra; ali nakon to je Jazon u lai Argo sretno proao izmeu njih, ostale su razmaknute za sva potonja vremena. Junake Blizance iz predaje Navaha na istu je prepreku upozorila ena Pauk; no kako su ih titili peludni simbol puta i orlovska pera iupana iz ive suneve ptice, uspjeli su je proi. Kao dim rtve paljenice to se uzdie kroz suneva vrata, prolazi i junak, osloboen ega, kroz zidine sveta ostavlja ego zalepljen uz Ljepljivlasa i nastavlja dalje.

. U Ideju prolaza preko arobnog praga kao prelaza u sferu preporoda simbolizira svjetski poznati, materniki prizor utrobe kita. Umjesto da porazi ili umilostivi mo uvara praga, junak biva progutan i propada u nepoznato, naizgled mrtav. Mishe-Nahma, Riblji kralj Prepun gnjeva uvis skoi Ljesnu kad na sunce izbi, Zinu silne ralje, progutae I kanu i Hiawathu.

106

Eskimi iz Beringovog moreuza pripovedaju o junakuvaralici Gavranu, koji je jednog dana, dok je sjedio i suio odjeu na plai, opazio enku kita gdje pliva opasno blizu obali. Doviknuo joj je: Idui put kad ispliva udahnuti zrak, duo, otvori usta i zamiri. Zatim je brzo odjenuo gavransku odjeu, izvadio gavransku masku, skupio lui pod miku i odletio nad puinu. enka kita izronila je i postupila kako joj je rekao. Gavran je mugnuo kroz otvorena usta ravno njoj u utrobu. Zgranuta enka kita sklopila je usta i zatulila; Gavran je stao unutra i pogledao oko sebe. Narod Zulu pripoveda o slonu koji je progutao dvoje djece s majkom. Kad je ena stigla u eludac ivotinje, vidjela je prostrane ume, silne reke i mnoge uzvisine; s jedne je strane bilo mnogo stena; mnotvo je ljudi ondje podiglo selo; bilo je i puno pasa i stoke; sve je to bilo u unutranjosti slona. Irskog junaka Finna MacCoola progutala je neman neodreena oblika kakva se u keltskom svetu naziva peist. Malu Njemicu Crvenkapicu prodro je vuk. Polinezskog narodnog junaka Maua progutala ukunbaka Hine-nuite-po. A celi je grki panteon, izuzev tek Zeusa, prodro praotac Kronos. Kad je grki junak Heraklo na povratku kui s pojasom kraljice Amazonki zastao u Troji, otkrio je da grad ugnjetava udovite koje je na njega poslao bog mora Posejdon. Zver je izlazila na obalu i prodirala ljude dok su ili ravnicom. Prekrasnu Hezionu, kraljevu ki, otac je upravo bio zavezao za morsku stenu kao pomirbenu rtvu, a veliki junak po dolasku je pristao da je spasi za odreenu cenu. udovite je tako izronilo i razjapilo goleme ra-

107

lje. Heraklo mu je skoio u grlo, maem prosjekao izlaz iz utrobe i tako ga ubio. Ovaj popularni motiv istie pouku da je prelazak praga oblik ponitavanja sebe. Njegova slinost s pustolovinom na Simplegadama bjelodana je. Ali ovdje, umjesto da pree okvir vidljiva sveta, junak ide unutra, prema ponovnom roenju. Taj nestanak sumjerljiv je s ulaskom tovatelja u hram gdje e se razbuditi prisjeanjem na to tko je i to je zapravo: prah i pepeo, ako ne besmrtan. Unutranjost hrama, utroba kita i rajska zemlja iza, iznad i ispod granica sveta jedno su te isto. Zato prilaze i ulaze u hramove nadgledaju i tite kolosalne nemani: zmajevi, lavovi, avoli-ubojice s isukanim maevima, namrgoeni patuljci, krilati bikovi. To su uvari praga koji odbaju sve one koji se ne mogu suoiti s uzvienim tiinama u unutranjosti. Oni su uvodna utjelovljenja opasnog vida prisustva, ekvivalentnog mitolokim zlotvorima koji ograuju konvencionalni svet, ili dvama redovima kitovih zuba. Oni ilustriraju injenicu da tovatelj u trenutku ulaska u hram biva preobraen. Njegova svjetovna linost ostaje vani; svlai je sa sebe kao zma kou. Nakon to ue, moe se kazati da je umro u vremenu i vratio se u Maternicu sveta, u Pupak sveta, u Raj na Zemlji. Puka injenica da svatko moe ziki proi pokraj hramskih uvara ne potire njihov znaaj; jer ako uljez ne u stanju obuhvatiti svetite, onda je praktiki ostao vani. Svaki onaj koji ne u stanju shvatiti boga vidi ga kao vraga, to mu prei pristup. Alegorski, dakle, ulazak u hram i junaki skok u kitove ralje istovjetne su pustolovine; obje prikazuju slikovnim jezikom in usredotoenja i obnavljanja ivota.

108

Nedno stvorenje, pie Ananda Coomaraswamy, ne moe dostii vii stupanj prirode, a da ne prestane postojati. Doista, ziko telo junaka ak se moe ubiti, raetvoriti i ratrkati po zemlji ili moru kao u egipatskom mitu o spasitelju Ozirisu, kojeg je u sarkofag bacio i Nilu predao njegov brat Set; nakon to se vratio iz mrtvih brat ga je opet ubio, rastrgao mu telo na etrnaest komada i ratrkao ih po zemlji. Junaci Blizanci plemena Navaho morali su proi ne samo kroz stene to drobe, ve i kroz trske to seku putnika na komade, kaktusove batine to ga trgaju na komade i vrele peske koji ga zasipaju. Junak koji je ve potro svoju privrenost egu prolazi tamo-amo obzorjima sveta, ulazi i izlazi iz zmaja lako kao to kralj prolazi kroz sve odaje svojega dvora. I u tom lei njegova spasiteljska mo; njegov odlazak i povratak prikazuju kako kroz sve suprotnosti pojavnoga sveta ostaje ono Nestvoreno-Neunitivo, te nema razloga za strah. Zbog toga, dakle, oni kojima je diljem sveta povjerena uloga zemaljskog prikazivanja plodotvornog ivotnog otajstva ubanja zmaja, oduvek na samima sebi izvode taj veliki simboliki in ratrkavanja svoga mesa, poput Ozirisova tela, za obnavljanje sveta. U Frigi se, primjerice, razapeti i uskrsnuli spasitelj Atis slavio tako to se dvadeset drugog oujka sjeklo borovo stablo i donosilo u svetite boice-majke Cibele. Ondje se umatalo poput lea u vunene povoje i resilo vencima ljubiica. Figura mladia vezivala bi se na sredinu debla. Sutradan se pjevala ceremonalna tubalica uz puhanje u trube. Dvadeset etvrti oujka nazivao se Danom krvi: visoki sveenik putao je krv iz ruku i podastirao je kao rtvu; nie se sveenstvo vrtjelo u dervikom plesu uz glazbu bubnjeva, rogova, a-

109

uti i cimbala, sve dok si u ekstatinom ushitu ne bi poelo zasecati tela noevima i prskati oltar i stablo vlastitom krvlju; a novaci bi, oponaajui boga u smrt i uskrsnue slave, kastrirali sami sebe i padali u nesvjesticu. U istom tom duhu kralj june indske province Quilacare nalagao je da se, po okonanju dvanaeste godine svoje vladavine, na sveani blagdan, izgradi drveni pod i prekre svilenim pokrovima. Nakon to bi se ritualno okupao u kadi, vrlo ceremonalno i uz pratnju glazbe, doao bi u hram, gdje bi iskazao tovanje boanstvu. Potom bi se popeo na pod, pred narodom uzeo nekoliko vrlo otrih noeva i poeo si sjei nos, pa ui, pa usne, pa sve svoje udove i onoliko mesa koliko bi uzmogao. Odrezane je delove bacao svuda oko sebe, sve dok ga ne bi spopala nesvjestica od silnoga gubitka krvi, a onda bi se bez oklijevanja preklao.

110

S 5

111

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

. P Nakon to jedanput pree prag, junak se kree predjelom snova punim udnovato nestalnih, nejasnih oblika, gdje mu valja preivjeti sled iskuenja. Ovo je omiljena faza mita-pustolovine. Iz nje potjee svjetsko nasljee pripovedanja o udesnim ispitima i iskuenjima. Junaku potajice pomau savjeti, hamajle i skriveni suradnici nadnaravnog pomagaa kojega je upoznao pre no to e ui u ovaj predio. Ili e pak ovdje prvi put otkriti sveprisutnu i dobrohotnu silu koja ga ispomae pri nadljudskom prolasku. Jedan od najpoznatih i najdirljivih primjera motiva tekih zadaa jest onaj o potrazi Psihe za voljenim Kupidonom, kojega je izgubila. Tu su sve kljune uloge obrnute: umjesto da ljubavnik nastoji osvojiti nevjestu, sad nevjesta nastoji osvojiti ljubavnika; a umjesto okrutna oca koji ne daje ki ljubavniku, tu ljubomorna mati, Venera, skriva sina Kupidona od nevjeste. Kad je Psiha stala preklinjati Veneru, boica ju je silovito epala za kosu i glavom joj udarila o tlo, a zatim uzela silnu koliinu ita, jema, prosa, maka, graka, lee i graha, sve ih zajedno izmeala i naloila djevojci da razdvoji zrnje iz gomile
113

pre veeri. Psihi je pomogla mravlja vojska. Venera joj je zatim kazala da prikupi zlatnu vunu opasnih divljih ovaca, otrih rogova i otrovna ugriza, to ive u nedostupnoj dolini sred opasne ume. Ali, zelena joj je trska objasnila kako da iz okolnih traka prikupi zlatne pramenove koje su ovce u prolazu izgubile. Boica je potom zatraila bocu vode iz studena izvora smjetenog visoko na vrletnoj stijeni okruenoj besanim zmajevima. Doao je orao i izveo tu udesnu zadau. Psiha je, konano, dobila naredbu da iz bezdana podzemlja donese kutu punu nadnaravne ljepote. Ali, visoka joj je kula rekla kako da sie u doljnji svet, dala joj zlatnike za Harona i mito za Kerbera, te joj poeljela sreu. Psihino putovanje u podzemlje tek je jedna od nebrojenih takvih pustolovina u koje polaze junaci bajke i mita. Moda se najteima izlau amani iz naroda s najdaljeg sjevera (Laponci, Sibirci, Eskimi i pojedina plemena amerikih Indanaca) kad idu po izgubljene, odnosno otete due bolesnika. Sibirski aman za tu pustolovinu odeva magsku odoru s prikazom ptice ili irvasa, sjenovitog poela samoga amana, oblika njegove due. Bubanj predstavlja njegovu ivotinju orla, irvasa ili konja; kae se da na njemu leti ili jae. tap koji nosi takoer mu prua pomo. A ispomae mu i vojska nevidljivih duhova zatitnika. Jedan od prvih putnika Laponom ostavio nam je ivopisan prikaz udnog nastupa jednog od tih neobinih poslanika u kraljevstva mrtvih. Budui da u onom svetu vlada vjena no, amanov se ceremonal mora odrati nakon to padne mrak. Pratelji i susjedi okupe se u prigueno, treperavo osvetljenoj kolibi oboljeloga, gdje pozorno prate arobnjakove geste. On prvo priziva duhove

114

pomonike; oni stignu, ali ne moe ih vidjeti nitko izuzev njega. Pomo pruaju dve ene u ceremonalnoj odjei s lanenim kukmama na glavi, ali bez pojaseva, mukarac bez kukme i pojasa, te jo nezrela djevojica. aman otkre glavu, olabavi pojas i vezice na obui, prekre lice rukama i pone brzo kruiti na razne naine. Odjednom, uz vrlo silovite geste, on vikne: Pripravite irvase! Spreman za plovidbu! te dohvati sjekiru, pone njome udarati sebe po koljenima i zamahivati prema trima enama. Golim rukama izvue gorue cjepanice s ognjita. Triput optri oko svake ene i napokon se kao mrtav srui. Celo to vreme nitko ga ne sme dotaknuti. Dok sada tako poiva u transu, valja ga nadzirati tako pomno da ni muha ne sme sletjeti na njega. Duh mu je otputovao i sad promatra svete gore i bogove koji ih nastavaju. Podvornice razgovaraju aptom, nastojei pogoditi u kojemu se delu onoga sveta on nalazi. Spomenu li tonu goru, aman blago pomakne aku ili stopalo. S vremenom se pone vraati. Priguenim, slabim glasom izgovori rei koje je uo u donjem svetu. Zatim ene zapjevaju. aman se polako budi i poinje kazivati uzrok bolesti, kao i vrstu rtve koju valja prineti. Zatim objavi koliko e trebati da oboljeli ozdravi. Na tom mukotrpnom putovanju, kazuje drugi promatra, aman mora susresti i svladati brojne teke prepreke (pudak) koje ne uvek lako proi. Nakon lutanja mranim umama i kolosalnim planinskim masivima, gdje povremeno nailazi na kosti usput nastradalih amana i ivotinja koje su jahali, on stie do otvora u tlu. Tu otpoinju najtei delovi pustolovine, kad se pred njim otvore dubine podzemlja i iznimnih pojava koje ono krije Nakon to udobrovolji straare kraljevstva mrtvih i

115

proe brojne pogibelji, naposljetku stigne do Gospodara podzemlja, samoga Erlika. A on pojuri na njega uz grozan urlik; ali ako je aman dostatno vjet, uspjet e smiriti neman obeanjima izdanih rtvenih prinosa. Taj trenutak rasprave s Erlikom predstavlja krizu ceremonala. aman zapada u ekstazu. U svakom primitivnom plemenu, pie dr. Gza Rheim, zatjeemo vraa u sreditu drutva; lako je pokazati kako je taj vra neurotian, odnosno psihotian, ili da se njegovo umee u najmanju ruku temelji na istim mehanizmima kao i neuroza, odnosno psihoza. Ljudske skupine pokreu njihovi skupni ideali, koji se uvek temelje na infantilnome stanju. Stanje najraneg djetinjstva modicira se, odnosno invertira u postupku sazrevanja, te ponovno modicira nunom prilagodbom stvarnosti, no ono postoji i prua te neopipljive spone libida bez kojih nedna ljudska skupina ne bi mogla postojati. Vraevi, tako, naprosto podaruju opipljivost i javnost sustavima simbolike fantaze to postoje u psihi svakog odraslog lana njihova drutva. Oni su predvodnici u ovoj djetinjoj igri i gromobrani zajednike tjeskobe. Izlaze na kraj s demonima kako bi ostali mogli loviti plen i openito izlaziti na kraj sa stvarnou. I tako biva da ako bilo tko u kojem god drutvu sm poduzme pogibeljno putovanje u mrak, namjernim ili nenamjernim sputanjem u izvitoperene predjele vlastita duhovna labirinta, uskoro e se zatei u krajoliku simbolikih gura (gdje ga svaka moe prodreti), a koji ne nita manje udesan od divljega sibirskog sveta pudaka i svetih gora. Mistinim rjenikom reeno, to je drugi stad Puta, onaj proiavanja sebe, kad se osjeaji iste i uni-

116

zuju, a energe i interesi usredotouju na transcedentne stvari; odnosno, reeno suvremenim izrazima: to je proces rastakanja, nadilaenja, odnosno preobliavanja djetinjih predodbi iz nae osobne prolosti. U snovima jo uvek iz noi u no susreemo svevremenske pogibelji, nemani, iskuenja, tajne pomagae i voditeljske prilike; a u njihovim oblicima moemo vidjeti ne samo odraz cjelovite slike naega sadanjeg stanja, ve i naznaku postupaka koje valja poduzeti kako bismo se spasili. Stajao sam pred mranom piljom i htio u nju ui, sanjao je pacent koji je tek poeo pohaati analizu; zadrhtao sam na pomisao da se moda neu znati vratiti. Ugledah jednu zver za drugom, zapisao je Emanuel Swedenborg u svoju biljenicu snova za no s . na . listopada ., a one tad rairie krila i ukazae se kao zmajevi. Letjeh nad njima, ali jedan od njih me uzdizae. A dramatiar Friedrich Hebbel zapisao je stoljee kasne (. travnja .): U snu me neto silovito vuklo morem; zjapili su silni bezdani, uz tu i tamo pokoju stenu za koju sam se mogao prihvatiti. Temistoklo je sanjao kako mu se zma obavila oko tel, pa uspuzala uz vrat, a kad mu je dotaknula lice, pretvorila se u orla koji ga je prihvatio kandama, ponio ga uvis, prenio preko velike razdaljine i spustio na zlatni glasniki tap koji se odjednom pojavio, a tu se osjetio tako sigurnim da je smjesta osjetio olakanje od silne tjeskobe i straha. Specine psiholoke potekoe sanjara esto se otkrivaju dirljivo jednostavno i snano: Morao sam se uspeti na planinu. Na putu su mi stajale svakojake prepreke. Te sam trebao preskoiti jarak, te pre-

117

koraiti ivicu, te konano stati u mjestu, jer sam ostao bez daha. To je sanjala osoba koja muca. Stajala sam pokraj jezera koje je izgledalo posve glatko. Iznenada se nadigla oluja i stvorila visoke valove to su mi zalili itavo lice; san djevojke sa strahom od rumenjenja (ereutofoba), kojoj bi se lice, kad bi se zarumenilo, oblilo znojem. Sledio sam djevojku mranom ulicom. Vidio sam je samo s lea; imala je vrlo ljupku guru. Spopala me silna pouda pa sam potrao za njom. Odjednom je, kao ispaljena oprugom, jedna greda prepreila ulicu i zaustavila me. Srce mi je lupalo kad sam se probudio. Pacent je bio homoseksualac; prepreena greda, pak, faliki simbol. Uao sam u automobil, ali ga nisam znao voziti. ovjek na sjedalu do mene davao mi je upute. Konano mi je to polo za rukom, pa smo izbili na trg, gdje su stajale brojne ene. Majka moje zarunice radosno me doekala. Mukarac je bio impotentan, ali pronaao je instruktora u svome psihoanalitiaru. Kamen mi je razbio vjetrobran. Postala sam izloena oluji i kii. Suze su mi navrle na oi. Hou li kada uspjeti doi do svog odredita u ovome automobilu? San je sanjala mlada ena koja ne mogla preboljeti gubitak djevianstva. Vidio sam gdje na tlu lei polovica konja. Imao je samo jedno krilo i pokuavao se vinuti u zrak, ali ne mogao. Pacent je bio pjesnik, primoran zaraivati za ivot kao novinar. Ugrizlo me dojene. Sanjar je patio od psihoseksualnog infantilizma.

118

Zakljuan sam s bratom u mranoj sobi. On u ruci ima veliki no. Bojim ga se. Poludjet u od tebe i zavriti u ludnici, kaem mu. On se nasme pun zlobne naslade i odvrati mi: Uvek e te uloviti sa mnom. Nas dvojica svezani smo lancem. Pogledao sam si noge i po prvi put zametio debeli eljezni lanac koji vezuje moga brata i mene. Brat je, kako primjeuje dr. Stekel, bila pacentova bolest. Prelazim uzak most, sanja esnaestogodinjakinja. On se odjednom slomi podamnom i ja se strmoglavim u vodu. Policajac skoi da me spasi i snanim me rukama izvue na obalu. Odjednom dobem dojam da sam mrtvo truplo. I policajac je vrlo bled, kao le. Sanjar je apsolutno naputen i sam u dubokoj podrumskoj jami. Zidovi prostore sve se vie suavaju, te se vie ne moe ni pomaknuti. U ovom su prizoru spregnuti pojmovi maternice, zatvora, ele i groba. Sanjam da moram prolaziti beskrajnim hodnicima. Zatim se dugo zadrim u sobici koja izgleda kao bazen u javnoj kupelji. Prisile me da napustim bazen, pa opet moram proi vlanim, skliskim oknom, pre no to izaem kroz reetkasta vrataca na otvoreno. Osjetim se kao da sam iznova roen i pomislim: Ovo mi predstavlja duhovni preporod, putem psihoanalize koju prolazim. Ne moe biti dvojbe: s psiholokim opasnostima kroz koje su rane narataje vodili simboli i duhovne vjebe iz njihovog mitolokog i religskog nasljea, mi se danas (utoliko to smo nevjernici, ili, ako smo vjernici, utoliko to nam nasleena vjerovanja ne uspevaju predstaviti stvarne probleme suvremenoga ivota) moramo suoiti sami, ili, u najboljem sluaju, tek uz provizornu, improviziranu i esto ne ba djelotvornu ispomo. To je problem

119

nas kao suvremenih, prosveenih osoba, kojima je racionaliziranje dokinulo postojanje svih bogova i vragova. Pa ipak, u mnotvu mitova i legendi koje smo uspjeli sauvati, ili prikupiti sa svih krajeva sveta, jo moemo opaziti obrise bar nekakvog dela naega i dalje ljudskog postojanja. Meutim, da bi se moglo uti i od toga imati blagodati, valjat e se nekako podvrgnuti proiavanju i potinjavanju. A u tome je dio nae potekoe: kako bi se to tono moglo izvesti? Ili moda smatrate da ete ui u Vrt Blaenstva bez onakovih iskuenja kakva su prolazili oni to preminue pre vas? Najstari zabiljeeni prikaz prolaza kroz dveri preobrazbe jest sumerski mit o silasku boice Inanne u podzemni svet. Iz velikoga gornjeg namjeri se ona na veliko donje, Boica ta, iz velikoga gornjeg namjeri se ona na veliko donje, Inanna, iz velikoga gornjeg namjeri se ona na veliko donje. Gospa moja napusti nebo, napusti zemlju, U podzemni svet se spusti, Inanna napusti nebo, napusti zemlju, U podzemni svet se spusti, Napusti mo vladara, napusti mo vladarice, U podzemni svet se spusti. Uresila se odorama i draguljima koje je imala kao kraljica. Sedam boanskih proglasa privrstila je za svoj pojas. Bila je spremna ui u zemlju bez povratka, podzemni svet smrti i mraka kojim vlada njezina neprateljica i se-

120

strinska boica Erekigal. Strahujui da je sestra ne usmrti, Inanna je naloila svojemu glasniku Ninuburu da se uspne na nebo i nadigne strku i viku za njom u sabornici bogova, ne vrati li se ona za tri dana. Inanna se spustila. Prila je hramu izraenom od lapisa lazuli, na em ju je ulazu doekao glavni vratar, zatraivi da mu kae tko je i zato je dola. Ja sam kraljica neba, mjesta gdje se sunce raa, odgovorila mu je. Ako si kraljica neba, rekao joj je, mjesta gdje se sunce raa, zato si, ta reci, u zemlju bez povratka dola? Na put s kojeg putnik se ne vraa, kako li te srce dovelo? Inanna mu je kazala da je dola nazoiti pogrebnom obredu svojega urjaka, gospodara Gugalanne; tad joj je vratar Neti naloio da prieka dok on ne izvesti Erekigal. Neti je dobio nalog da kraljici neba otvori sedam dveri, ali da se dri obiaja, te da joj pri svakom prolazu skine po komad odjee. istoj Inanni on veli: Doi, Inanna, ui. Kad ue ona na prve dveri, ugurru, krunu ravnica, s glave joj uze. to je, ta reci, sad ovo? Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase, O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta. Kad ue ona na druge dveri, Palicu od lapisa lazuli joj uze. to je, ta reci, sad ovo? Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase, O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta. Kad ue ona na tree dveri, Nisku od lapisa lazuli s vrata joj uze.

121

to je, ta reci, sad ovo? Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase, O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta. Kad ue ona na etvrte dveri, Blistave kamenove s njedara joj uze. to je, ta reci, sad ovo? Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase, O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta. Kad ue ona na pete dveri, Zlatni joj prsten s ruke uze. to je, ta reci, sad ovo? Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase, O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta. Kad ue ona na este dveri, Prnjak joj s prsu uze. to je, ta reci, sad ovo? Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase, O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta. Kad ue ona na sedme dveri, Sve gospinske odore s tela joj uze. to je, ta reci, sad ovo? Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase, O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta. Nagu ju je izveo pred prestolje. Duboko se naklonila. Pred prestoljem Erekigal sjedili su Annunaki, sedam sudaca podzemnoga sveta, i vrsto uprli poglede u Inannu poglede smrti. Na njihovu re, re to titi duh, Bolesnica se u le pretvori,

122

Le s kolca objesie. Inanna i Erekigal, dve sestre, svjetlost odnosno tama, zajedno prema starinskom nainu simboliziranja predstavljaju dva vida jedne te iste boice; njihovo suoenje saima celi smisao tekoga puta iskuenja. Junak, bio on bog ili boica, mukarac ili ena, lik iz mita ili sanja sna, otkriva i asimilira svoju suprotnost (vlastitog nesluenog sebe) tako to ga prodire, ili pak tako to biva prodret. Otpori bivaju slomljeni, jedan po jedan. On se mora reiti svojega ponosa, svoje vrline, ljepote i ivota, i pokloniti se, odnosno potiniti onome apsolutno nesnosnom. Onda e otkriti da on i njegova suprotnost nisu razliite vrste, ve jednog te istog mesa. Kunja produbljuje problem prvoga praga, a odgovor na pitanje jo je neizvjestan: Moe li ego usmrtiti samoga sebe? Jer mnogoglava je ova sveobuhvatna Hidra; odrubi li joj se jedna glava, javit e se tri nove osim ako se pravi melem ne stavi na batrljak. Prvotni odlazak u zemlju iskuenja predstavljao je tek poetak dugog i zaista pogibeljnog puta inicacskih osvajanja i trenutaka prosvjetljenja. Sada valja sasecati zmajeve i prolaziti iznenaujue prepreke opet, i opet, i opet. Pritom e dolaziti do mnogobrojnih poetnih pobjeda, neodrivih ushita i trenutnih pogleda na onu udesnu zemlju.

. S Krajnja se pustolovina, nakon nadilaenja svih prepreka i nemani, obino se predstavlja kao stupanje pobjedo-

123

nosne junake due u mistini brak (ieroz gamoz) s Kraljicom Boicom Sveta. To je kriza u nadiru, u zenitu, ili pak na krajnjemu rubu sveta, u sredinjoj toki kozmosa, u tabernakulu hrama, odnosno u mraku najdublje komore srca. Na zapadu Irske jo se prenosi pripovest o kraljeviu sa Samotna otoka i gospi iz Tubber Tintyea. U elji da izlei kraljicu Erina, mladi je junak krenuo uzeti tri boce vode iz Tubber Tintyea, plamenoga vilinskog izvora. Slijedei savjet natprirodne tetke koju je usput sreo i jaui na prekrasnom, prljavom, vitkom i kudravom konjiu koji mu je dala preao je plamenu reku i izbjegao dodir gaja otrovnih stabala. Konji je brzinom vjetra projurio uz kraj dvorca Tubber Tintyea; kraljevi se s njegovih lea bacio kroz otvoreni prozor i uskoio unutra, iv i zdrav. Celo je to zdanje, okom nesagledivo, bilo puno usnulih divova i udovita s mora i kopna silnih kitova, dugih, skliskih jegulja, medvjeda i zveri svake vrste i oblika. Kraljevi ih je zaobilazio i prelazio sve dok ne stigao do velikoga stubita. Na vrhu stuba uao je u odaju, gdje je zatekao enu ljepu od svih koje je u ivotu vidio kako spava ispruena na lealjci. Nita ti neu imati za rei, pomislio je i otiao u susjednu odaju; tako ih je pogledao u dvanaest. U svakoj je leala ena ljepa od prethodne. Ali, kad je stigao do trinaeste odaje i otvorio vrata, odsjaj zlata pomraio mu je oi. Samo je stajao sve dok mu se vid ne vratio, a onda je uao. U irokoj, sjajnoj odaji stajala je zlaana lealjka na kotaima od zlata. Kotai su se neprestano okretali; lealjka se vrtjela i vrtjela, ne stajui ni danju ni nou. Na lealjci je poivala kraljica Tubber Tintyea; a ako je njenih dvanaest djeva bilo prelepo, prelepe kraj nje ne

124

bi bile. U podnoju lealjke nalazio se sm Tubber Tintye vrelo vatre. Na vrelu se nalazio zlatan pokriva, a kretalo se neprestano ukrug zajedno s Kraljiinom lealjkom. Tako mi svega, rekao je kraljevi, ovdje u malo otpoinuti. I popeo se na lealjku i est dana i noi ne s nje silazio. Gospa iz Uspavane kue poznat je lik u bajci i mitu. Ve smo je spomenuli, kad je nosila imena Brunhilde i male Trnoruice. Ona je uzor svih uzora ljepote, odgovor svima udnjama, blagodatni cilj zemaljskog i nezemaljskog pohoda svakog junaka. Ona je majka, sestra, ljubovca, nevjesta. Sve to je u svetu mamilo, sve to je slutilo obeanjem radosti, pretkazivalo je njeno postojanje u dubini sna, ako ve ne i u gradovima i umama sveta. Jer ona utjelovljuje obeanje savrenstva; jamstvo dui da e, po okonanju njezina izgnanstva u svetu ureenih nedostatnosti, neko znano blaenstvo biti opet spoznato: tjeiteljica, hraniteljica, dobra majka mlada i krasotna koju smo poznavali, ak i iskusili, u najdaljoj prolosti. Vreme ju je odaleilo, no ona jo boravi, kao u bezvremenskome snu, na dnu svevremenskog mora. Upamena prilika ne, ipak, samo dobrohotna; jer i loa majka .) odsutna, nedosena majka, protiv koje su uperene nasilne fantaze i koja bi, strahujemo, mogla uzvratiti nasiljem; .) majka koja oteava, brani i kanjava; .) majka koja uza se eli zadrati dete koje raste i nastoji se osamostaliti; te, konano, .) eljena, ali zabranjena majka (Edipov kompleks) a prisutnost je mamac ka opasnoj poudi (kastracski kompleks) opstaje u skrivenim predjelima uspomena odrasle osobe na djetinjstvo, gdje je katkad ak i snana. Ona je u korenu nedostinih liko-

125

va velike boice, poput edne i grozne Dane e posvemanje satiranje mladoga lovca Akteona doarava silinu straha sadrana u takvim simbolima suspregnute udnje uma i tela. Akteon je sluajno ugledato opasnu boicu u podne; u onaj sudbinski trenutak kada Sunce prekida svoje mlado, snano uzdizanje, zastaje u ravnotei i zapoinje mono poniranje u smrt. Ostavio je drugove da se odmore, zajedno s njegovim zakrvavljenim psima, nakon jutra provedenog u progonu divljai, te bez svjesne namjere odlutao od stalnih lovita u lugovima i poljima, u neznane ume. Otkrio je dol pun empresa i borova. Znatielja ga je navela da prodre u taj zabran. U njemu se nalazila pilja koju je kvasio plitak, bistar potok korita to se irilo u jezerce obraslo busenjem. Taj sjenoviti kutak bio je odmorite Dijane, koja se u tom trenutku kupala meu svojim nimfama, posve gola. Bila je odloila svoje lovako koplje, tulac i odapet luk, kao i sandale i halje. A jedna joj je gola nimfa zavezala rasutu kosu u vor; druge su pak lile vodu iz velikih vreva. Kad je mladi, zabludjeli uljez zabasao u to ugodno pribjeite, zaorio se vrisak enske strave i sva su se tela nim natisnula oko svoje gospodarice, ne bi li je zakrile od smrtna pogleda. Ali ona ih je nadvisivala, glavom i vratom. Mladi ju je vidio, a gledao ju je i dalje. Pogledala je prema luku, ali bio joj je izvan dohvata ruke, pa je brzo zahvatila ono to je mogla, to e rei vodu, i njome polila Akteonovo lice. Da si me vidio golu, kazivati sad ti je prosto, ljutito je viknula, ako kazivati moe. Rogovi su mu izrasli iz glave. Vrat mu se proirio i otegnuo, ui zailjile. Ruke su mu se izduljile u noge, a telo

126

mu se celo pokrilo pjegavom dlakom. On u silnu strahu pobjee udei se gdje je tako brz u begu. Ali kad je stao da odahne i pope, pa ugledao svoj oblik u bistroj vodi, zaprepateno je ustuknuo. Grozna je sudbina tada zadesila Akteona. Njegovi lovaki psi, nanjuivi velikoga jelena, zalajali su i stali ga goniti kroz umu. Obradovao se zauvi ih i naas zastao, ali onda se nagonski prepao i utekao. opor ga je sledio i polako sustizao. Kad su mu stigli do peta, a prvi mu se ve bacili na lea, htio je viknuti njihova imena, ali iz grla mu ne izaao ovjeji glas. Zadrali su ga zubima. Pao je na koljena, a vlastiti su mu drugovi iz lova, hrabrei pse povicima, stigli na vreme da mu zadaju smrtni udarac. Dana, udesno znajui za beg i pogibu, mogla je sada zadovoljeno odahnuti. Mitoloka gura Univerzalne majke kozmosu daje enske atribute prvoga lika, hraniteljice i zatitnice. Fantaza je prvenstveno spontana; jer izmeu odnosa malog djeteta prema majci i odnosa odrasle osobe prema okolnome materalnom svetu postoji bliska i oita slinost. Ali u brojnim je religskim tradicama takoer postojala svjesna pedagoka uporaba ovog arhetipskog prizora u svrhu proiavanja, uravnoteavanja i iniciranja uma u prirodu vidljiva sveta. U tantrikim knjigama iz srednjevjekovne i suvremene Inde boravite boice nosi ime Mani-dvipa, Otok dragulja. Ondje, u gaju drvea koje ispunjava elje, stoji njezina lealjka-prestolje. alovi otoka od zlaana su peska. Oplakuju ih mirne vode oceana nektara besmrtnosti. Boica je crvena od vatre ivota; zemlja, sunev sustav, galaktike dalekosenoga svemira, sve to bubri u njezinoj mater-

127

nici. Jer ona je stvarateljica sveta, navek majka, navek djevica. Ona obuhvaa sve to je obuhvatno, hrani sve to je hranidbeno i ivot je svega to ivi. Ona je takoer smrt svega to umire. Celo kolo postojanja ostvaruje se u njezinu dosegu, od roenja, preko stasavanja, zrelosti i starenja, sve do groba. Ona je maternica i grobnica; krmaa to jede svoje mlade. Time ona objedinjuje dobro i loe, i iskazuje dva vida upamene majke, ne samo kao osobne, ve i kao univerzalne. Od tovatelja se oekuje da promilja o oba vida s jednakom staloenou. Tom se vjebom njegov duh isti od svojih djetinjih, nedolinih sentimentalnosti i odbojnosti, a um mu se otvara prema nedokuivoj prisutnosti to ne postoji primarno kao dobro i loe u odnosu na njegove djetinjaste ljudske potrebe, ve kao zakon i prikaz prirode bitka. Veliki hinduistiki mistik iz prologa stoljea Ramakrishna (.-.) bio je sveenik u novoizgraenom hramu Kozmike majke u Dakshineswaru, predgrau Kalkute. Lik u hramu prikazivao je boanstvo istodobno u njena oba vida, uasnom i dobrohotnom. etirima je rukama podastirala simbole svoje univerzalne moi: gornjom levom vitlala je krvavom sabljom, donjom je za kosu drala odrubljenu ljudsku glavu; gornju je desnu podigla u gesti ne boj se, donju ispruila pruajui blagodati. Ogrlica joj je bila niska ljudskih glava; suknja venac ljudskih ruku; dugi je jezik ispruila da polie krv. Bila je Kozmika mo, sveukupnost univerzuma, usklaenje svih parova suprotnosti, udesna sprega strave posvemanjeg unitenja i neosobne, pa ipak majinske utjehe. Kao mena, rijeka vremena, uidnost ivota, boica istovremeno stvara,

128

uva i razara. Ime joj je Kali, Crna; naziv joj je: Splav preko Oceana Postojanja. Jednog mirnog poslepodneva Ramakrishna je ugledao prekrasnu enu gdje izranja iz Gangesa i prilazi gaju u kojem je meditirao. Zapazio je da e upravo roditi dete. Za koji tren edo se porodilo, a ona ga je njeno podojila. Ne prolo dugo, meutim, pre no to je dobila uasan izgled, zgrabila dojene svojim odjednom groznim eljustima, zdrobila ga i provakala. Progutala ga je i vratila se natrag u Ganges, u kojemu je nestala. Tek geni sposobni za vrhunsko shvaanje mogu podneti punu objavu istananosti ove boice. U sluaju niih, ona ublaava svoje bljetavilo i doputa si da se pojavi u oblijima sukladnim njihovim nerazvenim moima. Ugledati je celu bila bi grozna nesrea za svakoga tko ne duhovno pripreman: tome svjedoi tuni sluaj pohotnog mladog jelena Akteona. Ne on bio svetac, ve lovac nespreman za objavu oblija koje se mora sagledati bez uobiajenih ljudskih (tj. djetinjastih) sklonosti i slutnji udnje, iznenaenja i straha. ena u slikovnom jeziku mitologe predstavlja ukupnost svega spoznatljivog. Junak je taj koji spoznaje. Dok napreduje polaganom inicacom koja je ivot, lik boice za njega doivljava niz preobliavanja: ona nikad ne moe biti vea od njega, iako uvek moe obeati vie nego to on jo moe shvatiti. Ona mami, ona vodi, ona mu nalae da slomi okove. A ako on uspe biti ravan njezinom smislu, njih e dvoje, spoznavatelj i spoznata, biti osloboeni svih ogranienja. ena je vodi do istananog vrhunca osjetilne pustolovine. U nepotpunim oima ona se svodi na podreena stanja; u zlom oku neznanja osuena je na

129

banalnost i runou. Ali iskupljenje joj donose oi shvaanja. Junak koji je moe prihvatiti onakvu kakva jest, bez nepotrebne strke, ve blago i uviavno kako joj je to potrebno, ima mogunost da postane kralj, utjelovljeni bog, njezina stvorenog sveta. Postoji pria, primjerice, o petorici sinova irskoga kralja Eochaida: kad su jednoga dana izjahali u lov, zatekli su se u neznanom kraju, prolaza zapreenog sa svih strana. edni, krenuli su, jedan po jedan, u potragu za vodom. Fergus je bio prvi: i on naie na vrelo, gdje zatee staricu kako ga uva. Baba izgledae ovako: crnji od ugljena svaki joj zglob i odsjeak bae, od tjemena do tla; slina repu divljeg konja vrsta siva griva to joj kroz kou na tjemenu izba; srpom zelenkaste kljove to joj se iz ustu sve do uha izva mogae odsjei zelenu granu hrasta u punoj snazi; crne i aave oi u nje bahu; nos kriv, irokih nozdrva; trbuh smeuran i pjegav, oduran kojekako; goljenice izvitoperene i krive, s krupnim glenjevima i parom poirokih lopata u dnu; vornata koljena i modri nokti u nje bahu. Celi je izgled starice zapravo oduran bio. Tuda se ide, je li? upita je momak, a ona e njemu: Dakako, ba tuda. Straari li ti to nad vrelom? upita je opet, a ona ree: Straarim. Doputa li mi da odnesem malo vode? Doputam, pristade ona, no samo ako od tebe dobem jedan poljubac u obraz. Nee ii, ree on. Onda ti vodu prepustiti neu. Re ti svoju dajem, nastavi on, da rade u od ei preminuti nego da ti poljubac dadem! Zatim se mladi vrati svojoj brai i ree im da do vode doao ne. Olioll, Brian i Fiachra otili su u pohod kao i on i jednako tako stigli do onoga vrela. Svaki je zatraio vode od starice, ali joj ne htio dati poljubac.

130

Konano je otiao Niall, i stigao do toga vrela. Daj mi vode, eno! kriknu. Dat u ti je, ona mu ree, a ti meni podari poljubac. On joj odgovori: Ne samo da u poljubac ti dati, ve u te i zagrliti! Prignu se zatim da je rukama obujmi, i poljubi je. Kada to uini, i kad je pogleda, u celome svetu ne bje ene skladnega stasa, posvemanjim izgledom od nje krasotne: usporediv s posljednjim snegom zime to po gudurama lei svaki njezin dio bae, od tjemena do tabana; punanih podlaktica kao u kraljice, prstu dugih i uskih, nogu ravnih i bojom ljupkih bila je ona; dve sandale od bele bronce meu glatkim, mekim belim stopalima i zemljom joj stajae; ovae ju iroki plat najizdaneg runa, najie skrletne boje, a u odori joj kopa od beloga srebra; u glavi joj blistavi biserni zubi, velike kraljevske oi, usta rumena poput ploda oskorue. Ta ti si, eno, sazvjee ari, ree joj mladi. Doista je tomu tako. A tko si? priupita je. Ime mi je Kraljevska vladavina, odgovori mu ona, te reknu ovo: Kralju Tare! Kraljevska sam vladavina Poi sada, ree mu, brai svojoj, a sa sobom ponesi vode; znaj jo da navek e tebi i djeci tvojoj kraljevstvo i vrhunska vlast pripadati A onakva kakvu si me isprva vidio, runa, gadna, odurna na koncu, krasotna takva je ba i kraljevska vladavina: jer bez bitaka, bez estoka sukoba, do nje se doi ne moe; ali u konanici, onaj koji je ma ega kralj naoitim se i lepim iskazuje. Takva je kraljevska vladavina? Takav je sm ivot. Boica uvarica neiscrpna vrela bila ona onakva kakvom ju je zatekao Fergus, ili Akteon, ili kraljevi sa Samotna otoka trai da junak bude obdaren onime to su trubaduri i Minnesingeri prozvali blagim srcem. Ni ivotinjskom

131

eljom jednoga Akteona, a ni gadljivim zgraanjem onih poput Fergusa, nju se ne moe shvatiti i pravino usluiti, ve samo blagou: awar (blago suosjeanje) zove se u romantinom dvorskom pjesnitvu Japana izmeu desetog i dvanaestog stoljea. U blagome srcu to Ljubav se skriva, Ko ptice podno zelene sjene u dubravi. Pre blaga srca, u prirode redu, Ljubavi ne bje, ni blaga srca do Ljubavi. Jer uas kad sunce svane Poskoi svjetlost smjesta; a ona se Rodi tek kad sunce grane. I Ljubav na blagost najdublje due Djeluje snano; ba poput Jare to silno sred plamena pue. Susret s boicom (utjelovljenoj u svakoj eni) krajnja je kunja junakova dara za osvajanje blagodati ljubavi (milosti: amor fati), to je ivot sm, shvaen kao uprizorenje vjenosti. A kad pustolov, u tom kontekstu, ne mladi, nego djeva, ona je ta koja svojim vrlinama, ljepotom, ili enjom stjee pravo postati priljenicom besmrtnika. Tada se nebeski suprug sputa do nje i odvodi je u svoju postelju htjela to ona ili ne. A ako ga je dotad odbala, koprena joj padne s ou; ako ga je traila, njezina elja se namiri. Ona djevojka iz plemena Arapaho koja se popela za dikobrazom na silno stablo bila je namamljena u taborite naroda na nebu. Ondje je postala supruga nebeskoga mla-

132

S 6

dia. On ju je to, u obliku primamljivog dikobraza, naveo da doe u njegov natprirodni dom. Kraljeva ki iz bajke za djecu je sutradan nakon svoje pustolovine na vrelu zaula kako joj netko kuca na vrata dvorca: to je abac stigao da je natjera da ispuni svoj dio pogodbe. A premda joj se strano gadio, otiao je za njom do njezina mjesta za stolom, objedovao s njom iz njezinog zlatnog tanjuria i kupe, a onda se ak drznuo poi na poinak s njom u svileni kreveti. Razljutila se, podigla ga s poda i bacila o zid. Kad je pao, vie ne bio abac, ve kraljev sin s milim i lepim oima. A zatim ujemo da su se oenili i u divnoj koi odvezli natrag u mladievo kraljevstvo, gdje su po doeku postali kralj i kraljica. Ili jo jedanput: kad je Psiha ispunila sve svoje teke zadae, sam joj je Jupiter dao gutljaj eliksira besmrtnosti;

133

tako je ona sada i zanavek sjedinjena sa svojim ljubljenim Kupidonom u rajskome stanju savrena lika. Grka pravoslavna i rimska katolika crkva slave isto to otajstvo na blagdan Uzaaa: Djevica Mara uznosi se u rajsku lonicu, gdje Kralj nad Kraljevima sjedi na zvjezdanome prestolju. O Djevice najmudra, kamo to ide, sjajna poput zore? Cela si krasna i slatka, O Ziona keri, lepa poput Mjeseca, dina poput Sunca.

. Mistini brak s kraljicom boicom sveta predstavlja junakovo posvemanje ovladavanje ivotom; jer ena je ivot, a junak njegov znalac i vladar. Junakove su pak kunje, uvod u njegovo konano iskustvo i djelo, simbolizirale krize ostvarenja kroz koje mu se svest unapredila i stekla sposobnost podneti puno posjedovanje majke-zatornice, njegove neizbjene nevjeste. On sada zna da su on i otac jedno te isto: nalazi se na oevu mjestu. Iskazan ovako, u krajnjim pojmovima, problem se moe uiniti dalekim od svakodnevice normalnih ljudskih bia. Ipak, svaki put kad ne uspemo izai na kraj s nekom ivotnom situacom, razlog naposljetku valja potraiti u ogranienju svesti. Ratovi i izljevi ljutnje priruna su sredstva neznanja; aljenja su zakanjela prosvjetljenja. Cijeli smisao sveprisutnog mita o junakovu prolasku lei u tome da on poslui kao openiti obrazac mukarcima i enama, ma gdje oni stajali na toj ljestvici. Zbog toga se iskazuje najopenitim izrazima. Osoba treba samo otkriti vla-

134

stiti poloaj u okvirima ove ope ljudske formule i onda joj dopustiti da mu pomogne da pree zidove koji ga sputavaju. Tko su i gdje su njegove nemani? To su odrazi nerazreenih zagonetaka njegove vlastite ljudskosti. to su njegovi ideali? To su simptomi njegova shvaanja ivota. U ordinaci dananjeg psihoanalitiara, stadi junakove pustolovine opet izlaze na vidjelo u snovima i halucinacama pacenta. Shvaa se dubina za dubinom nepoznavanja sebe, s analitiarom u ulozi pomonika, sveenika-inicanta. A pustolovina se svaki put, nakon poetnih uzbuenja, pretvori u put kroz mrak, uas, odbojnost i fantazmagorine strahove. Klju te zaudne potekoe lei u injenici da su nai svjesni pogledi na ono to bi ivot trebao biti retko sukladni s onime to ivot zaista jest. Najee odbamo priznati u sebi, ili u svojim prateljima, puninu te groznice to tjera, brani se, bazdi, dere i pohoti se, a koja je suta priroda organske ele. Pre smo skloni namirisati, izbeliti i opravdati; u meuvremenu rade smatramo da je za sve muhe u pomadi i sve dlake u juhi kriv netko neugodan, netko drugi. Ali kad nam iznenada svane, ili nam se utuvi u glavu, da je sve to mislimo ili inimo nuno osmueno vonjem puti, onda ne neobino da doivimo trenutak odbojnosti: ivot, ivotna djela, ivotni organi, napose ena kao veliki simbol ivota, postaju nesnosni toj istoj, o tako istoj, istoj dui. O, da prekruta ova put okopnjet hoe, Rastopiti se i rasplinuti u rosu! Ili da barem Vjeni svojim zakonom Ne zabranio samoubojstvo! Boe!

135

Tako klie veliki glasnogovornik tog trenutka, Hamlet: O, Boe! Kako mi se bljutav, dosadan I beskoristan ini celi ovaj svet! Strahota! Fuj! O, to je vrt neoplevljen; U sjeme ide, obrastao sav u korov I divlji dra. Da moralo je do do toga! Nevino Edipovo oduevljenje nakon to je prvi puta obljubio kraljicu pretvara se u agonu duha nakon to sazna tko ta ena jest. Kao i Hamleta, salee ga moralni lik oca. Kao i Hamlet, on se okree od naoitih osobina sveta ne bi li u mraku poiskao kraljevstvo vie od ovoga raskone i nepopravljive majke, okaljane rodoskvrnuem i bludom. Traga za ivotom povrh ivota mora nastaviti povrh nje, nadvladati iskuenja njezina zova i vinuti se u besprekorni eter to je nadvisuje. Pa zove zove glasno vieput ga bog: Oj ti ti, Edipe, to oklevamo jo I ne idemo? Ti ba dugo otee. Ondje gdje ta odbojnost Edipa-Hamleta i dalje spopada duu, ondje svet, telo i nadasve ena nisu vie simboli pobjede, ve poraza. Monastiko-puritanski etiki sustav poricanja sveta tada radikalno i bezodvlano preobliava sve prizore mita. Junak vie ne sme nevino poivati s boicom puti; jer ona je postala kraljica greha. Dokle god ovjek iole mari za ovo telo slino leu, pie hinduistiki redovnik Shankaracharya, neist je i po-

136

dloan patnji zbog nepratelja, kao i od roenja, bolesti i smrti; ali kad smatra sebe istim, sutinom Dobra i onog Nepokretnog, postaje slobodan Odbacite daleko od sebe to ogranienje tela, samom svojom prirodom inertnog i prljavog. Ne mislite vie na nj. Jer ono to je izbljuvano (kao to ete vi izbljuvati svoje telo) moe pobuditi samo gaenje kada se opet prizove u svest. Takvo je gledite poznato na Zapadu iz svetakih ivotopisa i njihovih djela. Kada sveti Petar opazi da mu je ki Petronila odvie lepa, umoli Boga da se ona razboli od groznice. Potom, jednoga dana kada uza nj bahu uenici, Tit mu ree: Ti, koji sve boljetice lei, zato se ne pobrine da Petronila ustane iz postelje? A Petar mu odvrati: Zato to mi odgovara da joj je ovako. Time nipoto ne htjede rei da nema mo izleiti je; jer smjesta potom ree joj: Ustaj, Petronila, i smjesta da si nas posluila. Djevojka izleena ustade i doe ih posluiti. Ali kad zavri, otac joj ree: Petronila, natrag u postelju! Ona se vrati, a groznica ju smjesta opet spopade. A kasne, kad ona poe stjecati savrenu ljubav prema Bogu, otac joj vrati savreno zdravlje. U to se vreme plemeniti gospodin imenom Flaccus oduevi njezinom ljepotom i doe je zaprositi. Odgovori mu: eli li me vjenati, poalji mi mlade djevojke u svatove, da me tvojoj kui odvedu! Ali kad one dooe, Petronila se smjesta posveti postu i molitvi. Kad primi priest, lee opet u postelju, pa nakon tri dana predade duu Bogu. Kao dete, sveti Bernard iz Clairvauxa patio je od glavobolja. Jednoga dana u posjet mu je dola mlada ena da mu pjesmama ublai patnje. Ali dete ju prezrivo otjera

137

iz svoje sobe. A Bog ga nagradi za revnost; jer smjesta je ustao iz postelje, izleen. Tada drevni ovjekov nepratelj zapazi da je mali Bernard estit i potrudi se da njegovoj kreposti postavi zamke. Meutim, kad je avo jedno podbo djeaka da zastane i neko vreme samo motri neku damu, on sam od sebe porumeni i za pokoru ue u jezerce puno ledene vode, gdje ostade sve dok do kosti ne promrzao. Drugom prilikom, dok je spavao, u krevet mu je ula gola mlada ena. Kad ju Bernard zapazi, utke joj prepusti onaj dio kreveta na kojem je leao, prevali se na drugu stranu i opet zaspa. Nakon to ga je neko vreme milovala i mazila, nesretnica se odjednom tako postidje, sve i ako je bila bestidna, da ustade i utee, puna zgraanja nad sobom i divljenja prema mladiu. Iduom pak prilikom, kad je Bernard s nekolicinom pratelja prihvatio gostoprimstvo u domu izvjesne imune dame, ona opazi njegovu ljepotu, pa je spopa udnja da spava s njime. Ona te noi ustade iz kreveta, doe gostu i lee uz njega. Ali on, im osjeti da je netko uz njega, poe vikati: Lopov! Lopov! ena je nato smjesta mugnula, cela se kua digla na noge, upalile su se svjetiljke i svi su se dali u lov na provalnika. Ali kako ga nisu nali, svi su se vratili u krevet na poinak, svi izuzev te gospe, koja nikako ne mogla oka sklopiti, pa je opet ustala i uvukla se u krevet svoga gosta. Bernard je stao vikati: Lopov! I eto opet uzbune i istrage! Nakon toga ak je i trei put ta gospa dola da je se odbe na jednak nain; tek je tada konano odustala od svoga kvarnog nauma, da li iz straha, da li iz obeshrabrenja. Sutradan na putu sudruzi upitae Bernarda zato je tako esto sanjao lopove. A on im odvra-

138

ti: Zaista sam morao odbiti napade lopova; jer moja me domaica pokuala liiti blaga koje nikad ne bih mogao povratiti, da sam ga izgubio. Sve je to uvjerilo Bernarda da je podosta rizino ivjeti zajedno sa zmom. Stoga je uredio da se odrekne sveta i uao u redovniku drubu Cistercita. ak ni samostanski zidovi, ipak, kao ni najudaljena pusto, ne pruaju zatitu od enske pojavnosti; jer sve dok se pustinjaku meso dri za kosti i be toplim bilom, prizori ivota spremni su mu pohrliti u svest. Dok je sveti Antun provodio svoju pokoru u egipatskoj Tebaidi, muile su ga zamamne halucinace, djelo enskih vragova privuenih njegovoj magnetskoj osami. Prikaze tog reda, neodoljivo privlanih prepona i grudi to izgaraju od elje da ih se dotakne, znane su svim pustinjakim pribjeitima u povesti. Ah! bel ermite! bel ermite Si tu posais ton doigt sur mon paule, ce serait comme une trane de feu dans tes veines. La possession de la moindre place de mon corps templira dune joie plus vhmente que la conqute dun empire. Avance tes lvres Kako pie Coon Mather, itelj Nove Engleske: Divljina kojom putujemo do Obeane zemlje sva vrvi od Plamenih leteih zma. Ali, slava budi Bogu, nedna od njih ne se do sada tako priljubila uza nas da nam do kraja pomuti umove! Sav na put do Neba lei uz Lavlje jazbine i Leopardske vrleti; na putu nam stoje nevjerojatne avolje Horde Mi smo siroti putnici u svetu koji je takoreku avolje Polje, kao avolje Galge; svet u emu svakom Zakutku vreba avo s Bandama Razbojnika da salee sve one kojima su lica okrenuta prema Zionu.

139

. P Luk Bojega Gnjeva je napet, a Strela pripravna na Tetivi; i Pravda upire Strelu u vae Srce, i napinje Luk; a tek zato to se tako svia Bogu, i to ljutitomu Bogu, bez ikakva Obeanja ili Dunosti, Strela se u jednom Trenutku jo ne napila vae Krvi Tim je reima Jonathan Edwards pretio srcima svoje pastve u Novoj Engleskoj, dajui im neuven opis oca u vidu nemani. Prikovao ih je za crkvene klupe prizorima mitoloke patnje; jer iako je taj Puritanac branio slikovni prikaz, dopustio je sebi onaj verbalni. Gnjev, grmio je Jonathan Edwards, Gnjev Boji poput je silnih Voda to zasad lee iza brane; sve su bujne i bujne, sve su vie i vie, sve dok im se Oduka ne da; a to se due ta Matica prei, to e ustre i moni njezin Tek biti kada jedanput provali. Uistinu, vaim se Zlodjelima dosad Sudilo ne; Potopi Osvete Boje jo nahrupili nisu; ali vaa Krivnja u Meuvremenu bez prekida raste, i svakoga Dana zgrete sve vie Gnjeva; Vode neprekidno rastu i bivaju sve mone i mone; a samo zato to se tako svia Bogu, jo stoje te Vode to stajati ne ele i upiru snano da izbu; ma samo da Bog makne ruku s Ustava, Brana e se smjesta razvaliti, a estoki Potopi Jare Bojega Gnjeva pohrlit e s nezamislivom Srdbom i spopasti vas svemonom Silom; a sve i da vam je Snaga Deset tisua Puta vea nego to je, tako je, Deset tisua Puta vea od Snage najprekaljeneg, najotporneg avla u Paklu, ipak je nikako izdrati ili podneti mogla ne bi Zapretivi elementom vode, pastor Jonathan zatim se posvetio predodbi vatre. Bog to vas dri nad Paklenom

140

Jamom, ba kao to netko dri Pauka ili nekog odurnog Kukca nad Vatrom, grozi vas se i silno se libi; Gnjev prema vama u njemu Bukti; gleda vas kao da niega drugog do bacanja u Vatru Vredni niste; preiste su mu Oi da bi Pogled na vas istrpjeti mogle; Deset ste Puta gnusni u njegovim Oima od najodurne Guje otrovnice u naima. Uvrijedili ste ga nemjerljivo vie nego ikad ikoji uporni Pobunjenik Vlastelina svoga; pa ipak, nita do njegove Ruke ne dri vas da istoga Trena ne padnete u Vatru O Grenie! Visi o tankoj Niti, dok Plamenovi Boanskoga Gnjeva palucaju oko nje, spremni da je svakog Trena oprlje i kroz nju progore; a tebe ne Zanima nikakav Posrednik i nema se za to pridrati izuzev sebe sama, nema niega to bi zadralo Plamenove Gnjeva, niega vlastitog, nednog jedinog djela u ivotu, nednog jedinog djela koje ti preostaje ne bi li umolio Boga da te potedi bar na jedan Tren Ali eto, napokon, velikog razrjeenja u prizoru drugog roenja meutim, samo naas: Tako ste svi vi to nikad ne doivjeste silnu Promjenu u Srcu putem mone sile Duha BOJEGA nad svojim duama, svi vi to nikad ne baste preporoeni i pretvoreni u nova Stvorenja, uzdignuti iz mrtvih u Grehu do Stanja novoga i pre posve neznana Svjetla i ivota (ma kako da ste moda preobrazili svoje ivljenje u Mnogoemu, i moda sledili religske Naputke, i moda odravali neki Vid Relige u svojim Obiteljima i Lonicama, kao i u Kui Bojoj, i pritom moda strogi bili); tako se nalazite u Rukama ljutitoga Boga; i tek zato to se njemu tako Svia, ve ovoga vas Trena ne prodire vjeno Unitenje.

141

Samo zato to se Bogu tako svia, taj razlog koji brani grenika od strele, potopa i plamenova, uvreenim se rjenikom kranstva naziva Bojim milosrem; a mona sila duha Bojega, koja donosi promjenu srcu, to je Boja milost. U veini mitologa prizori milosra i milosti prikazuju se jednako ivopisno kao i prizori suenja i gnjeva, tako da se zadrava ravnotea, a srce dobiva oslonac, umjesto da ga se kanjava putem. Ne boj se! govori bog iva gestom ruke dok pred tovateljem plee ples kozmikog smaka. Ne boj se, jer sve poiva dobro u Bogu. Oblija to dolaze i odlaze a od kojih je tvoje telo tek jedno bljeskovi su mojih udova u plesu. Poznaje li Mene u svemu, ta ega e se bojati? arola sakramenata (djelotvornih putem pase Isusa Krista, odnosno meditiranja Buddhe), zatitnika mo primitivnih amuleta i hamajla, te nadnaravni pomagai iz svjetskih mitova i bajki, daju jamstva ovjeanstvu da strela, plamenovi i poplava nisu tako brutalni kakvima se ine. Jer vid nemani oca reeks je ega same rtve proizaao iz onoga uvstvenog prizora u kolevci koji je ostao u prolosti, ali se projicira u budunost; a netremino poklonitvo tom pedagokom niemu samo je po sebi mana koja zadrava ovjeka uronjenim u dojam grenosti i ograuje potencalno zreli duh od uravnoteeneg, realistineg gledanja na oca, a time i na svet. Pomirba (poistovjeenje) sastoji se tek od naputanja tog dvojakog udovita stvorenog u nama samima zmaja kojeg smatramo Bogom (superego) i zmaja kojeg smatramo Grehom (potisnuti id). Ali to zahteva naputanje privrenosti samome egu, a upravo je to teko. Nuno se ufati u oevo milosre i zatim pouzdati u to milosre. Time se sredite vjerovanja

142

prenosi izvan tesnog, ljuskavog bojeg obrua koji nas opsjeda, a onda se stravine nemani rasplinu. Upravo u toj nedai junak moe crpsti nadu i jamstvo od enskog lika pomonice, a ga maga (arole peludi, odnosno mo zagovaranja) titi pri prolasku kroz sve zastraujue doivljaje oeve inicace to mu razara ego. Jer, ako je nemogue uzdati se u strahovito oinsko lice, onda se vjera mora usmjeriti drugamo (na enu Pauka, Blaenu majku); a s potporom tog oslonca kriza se podnosi samo da bi se, na kraju, otkrilo kako otac i majka odraavaju jedno drugoga, i u biti su isti. Kada su Ratnici Blizanci iz plemena Navaho, otiavi od ene Pauka s njezinim savjetom i zatitnim hamajlama, uspjeli proi kroz stene to drobe, kroz trske to seku na komade i stabljike kaktusa to trgaju na komade, a onda i preko vrela peska, konano su stigli do kue Sunca, svojega oca. Ulaz su uvala dva medvjeda. Ustali su i zareali; ali rei kojima je ena Pauk nauila momke nagnale su ivotinje da opet sjednu. Nakon medvjeda, zapretio im je par zma, pa vjetrova, pa munja: uvari krajnjega praga. Sve su ih spremno, meutim, udobrostivili reima molitve. Sazdana od tirkiza, Suneva kua bila je velika i etvrtasta, uzdignuta uz monu vodu. Momci su uli u nju i ugledali gdje na zapadu sjedi ena, na jugu dva naoita mladia, a na sjeveru dve naoite djevojke. Djevojke su bez rei ustale, umotale novopridolice u etiri nebeska ogrtaa i postavile ih na policu. Momci su utke legli. Uskoro se egrtaljka objeena iznad ulaza protresla etiri puta, a jedna je djevojka kazala: Stie na otac.

143

Sunconosac je uao u svoj dom, skinuo Sunce s lea i objesio ga na kuku na zapadnom zidu prostore, gdje se neko vreme glasno treslo, zveckajui tla, tla, tla, tla. Obratio se staroj eni i ljutito je upitao: Tko su ta dvojica koja su danas ovamo ula? Ali ena mu ne odgovorila. Mladi su se pogledali. Sunconosac je etiri puta ljutito ponovio pitanje pre nego to mu je ena napokon rekla: Suzdri se ti od tekih rei. Dva su mladia danas ovamo dola u potrazi za ocem. Rekao si mi da nikoga ne posjeuje kad izbiva od kue i da nisi upoznao nednu enu do mene. i su, onda, ovo sinovi? Pokazala je prema smotuljku na polici, a djeca su razmenila znaajne osmehe. Sunconosac je skinuo smotuljak s police, odmotao etiri ogrtaa (ogrtae zore, plava neba, uta sutona i mraka), a momci su pali na pod. Smjesta ih je epao. Silovito ih je bacio na velike, otre iljke od belih koljaka na istoku. Momci su se vrsto primili za iva pera i odbili se od iljaka. ovjek ih je zatim jednako tako bacio na iljke od tirkiza na jugu, od haliotisove koljke na zapadu i od crnog kamena na sjeveru. Momci su svaki put vrsto primili iva pera i odbili se. Volio bih da je tako, rekao je Sunce. Da su to moja djeca. Uasni je otac zatim uznastojao usmrtiti momke tako to e ih ive skuhati u pregranoj znojnici. U pomo su im pritekli vjetrovi, stvorivi pribjeite unutar znojnice gdje su se sakrili. Da, to su moja djeca, rekao je Sunce kad su izali ali to je bila tek smicalica; jo ih je kanio nasamariti. Konano iskuenje bio je kalumet, lula puna otrova. Bodljikava je gusjenica upozorila momke i dala im neto da si stave u usta. Popuili su kalumet i nita im ne bilo; dodavali su ga jedan drugome sve dok ga nisu ispuili. ak

144

su rekli da im je bilo slatko. Sunce se ponosio. Bio je posve zadovoljan. A sada, djeco, upitao ih je, to ste to htjeli od mene? Zbog ega ste me traili? Blizanci Junaci zasluili su potpuno povjerenje Sunca, svojega oca. Potrebu da otac itekako pazi na to da u svoju kuu primi samo temeljito iskuane ilustrira nesretni doivljaj preuzetnoga Faetona, opisan u slavnoj grkoj pripovesti. Rodio se u Etiopi od majke djevice; nakon to su ga vrnjaci izazivali da potrai odgovor na pitanje tko mu je otac, zaputio se kroz Perzu i Indu da pronae dvore Sunca jer majka mu je kazala da je Feb, bog koji vozi suneva kola, njegov otac. Sunevi stajahu dvori na visokim stupima, sjajni blistavim zlatom i k tom piropom, to gori ko vatra, visoki zabat je sav bjelokou obloen sjajnom, dvokrilna blistahu vrata u sjaju srebra, a djelo bjee od matere jo bolje. Uspevi se stazom, Faeton stie pod krov. Ondje zatee Feba gdje sjedi na smaragdnom prestolju, okruen Urama i Godinjim dobima, kao i Danom, Mjesecom, Godinom i Vekom. Odvani mladi morao je zastati na pragu, jer mu smrtne oi nisu mogle podneti svjetlost; ali otac mu se blago obrati s druge strane dvorane. to doe? upita ga otac. to trai u dvorima ovim, sinko o Faetone, kog otac prepoznaje rado? Momak mu smjerno odgovori: Opa o svjetlosti beskrajnog svjeta, Febe o oe moj, ovako mi zvat li se daje, daj mi obiljeje, oe, da dre za pravog svi me tvojega sina. Veliki bog skinu krunu sa zrakama i ree sinu da pristupi. Zagrlio ga je. Zatim mu obea, i obeanje zapeati

145

neporecivom prisegom, da e mu podariti kakav god dokaz eli. Faeton poelje oeva kola, te pravo da jedan dan upravlja krilonogim konjima. Re je moja, kaza mu otac, bezumna iza tvoje. Postavi sina malo dalje oda se i pokua ga odgovoriti od zahtjeva. Za veim tei u svom neznanju, kaza mu, nego to samim bozima zapast bi moglo. Nek svatko uzda se u se, ali nitko do mene na vatrenim kolima stajat ne moe, ni sam vladar Olimpa golemog. Feb stade odgovarati Faetona. Faeton se ne dade odgovoriti. Ne mogavi povui prisegu, otac uze odugovlaiti to je dulje mogao, ali konano morae odvesti tvrdoglavoga sina do visokih kola: zlatne im bjehu osovina i ruda, od zlata bjee naplatak kotaima, a paoci bjehu od srebra. Nanizani po jarmu bjehu krizoliti i drugi dragulji. Ure uto izvedoe etiri konja brekua plamenom, sita ambrozskoga pia, iz visokih jasala. Upregnue ih i metnue im zvekue uzde; nogama nabae ogradu. Feb svetim ustokom dotaknu Faetonovo lice da moe odoljeti vatri, a zatim zrakama okrui sinovljevu glavu. Posluaj, ako moe, sad barem to svjetuje otac, posavjetovae ga boanstvo, ostana ne upotrebljuj, a uzde dri to jae, konji i sami lete i muka je hoke ustegnut. Kroz pet lukova stazu odabrati upravnu nemoj: koso prosjeen put imade dug i krivuljast, dri se pojasa tru u prostoru, junom se polu uklanja, tako i meki, to stoji na sjevernoj strani. To nek ti bude put, kolovoz e siguran vidjet. Pa da jednaka bude na zemlji i nebu toplina, ne sputaj dolje ni tjeraj po eteru najviem kola. Ako visoko zae, zapalit

146

e nebeske dvore, ako li nisko, zemlju; sredinom e najvema biti siguran. Sudbini preputam drugo, ele da pomogne, bolje od tebe da skrbi za tebe. Ovo dok govorim, vlana je no dotakla ve meu na Hesperidskom alu, ve nema se kasniti kada; mora se ii, ve tmine rasprivi sjaji se Zora; pograbi rukama uzde! Tetida, boica mora, odrinu ogradu, a konji se dadoe u trk. Jurei uzduhom sjekli su oblake na nebu; uzdiui se na krilima pretekli istoni vjetar to se raa u istom kraju. Smjesta jer bahu vrlo laka bez uobiajene teine kola se poee ljuljati kao laa na valovima bez pravog bremena. Koa u strahu ne znade to e s putenim uzdama, ni kud li ide put. Kad to osjetie sva etiri konja, poletjee izvan preanjeg reda i poremetie najdalja zvjezdana jata. Oprie Velikoga i Maloga medvjeda. Zmaj, koji dotad ukoen leae obaven oko ledenog pola, sad se ugrae i u toplini raspali novom ljutinom. Volar pobjee, premda sporo, jer mu smetahu kola. Nakon to neko vreme jurcae neznanim uzdusima, nasrui o zvezde, koa se obrui nizbrdo sve do oblaka tik iznad Zemlje; Luna se zaudi kad vidje bratove konje nie od svojih. Oblaci se stadoe isparavati. Zemlju zahvati plamen. Planine buknue; propadoe gradovi sa silnim bedemima; vatra u pepeo obrati cele narode s njihovim carstvima. Misli se da su tada Etiopljani pocrnjeli, jer im je krv navrla pod najgornju kou. Libskoj zemlji tada se ote vlaga i od pripeke ostade suha. Nil utee na kraj sveta prestraen i tu sakri glavu do dana dananjeg. Blagodatna majka Zemlja tada zakloni rukom lice, glave zagorjele do vrata, i suhim glasom zazva Jupitra, oca

147

celog sveta, da je spasi. Obazri se okolo! viknu ona. Evo, obadva pue se pola; od ognja li propadnu oni, dom e se sruiti va. Ako propadnu more i zemlja i nebeski dvori, sve e nas negdanji kaos pobrkati! Plamenu otmi sve to je ostalo jo i poskrbi se za svet cio! Jupiter, svemoni otac, brzo okupi bogove da posvjedoe da sve e strano propasti, ako nekako ne pomogne. Zatim ode u zenit, zagrmi i mahne strelom uz desno uho, pa u vozaa je hiti, te s kolima njega i s duom rastavi i vatrom tako strahovitom savlada vatru. Konji se poplaie i zbacie hamove; Faeton, zapaljene rie kose, pade kao zvezda po vedrome nebu. Od doma ga daleko na suprotnom kraju zemaljskom primi reka Eridan. Hesperke Nimfe iz te zemlje sahranie mu telo i na kamen stavie ovaj natpis: Ovdje Faeton lei, upravlja oevih kola, Kojih odro ne, te s velike smjelosti pade. Ova pria o preblagome roditelju ilustrira davnanji nazor po kojemu kaos zavlada uvek kad ivotne uloge preuzmu oni nedostojni. Kada dete nadraste omiljenu idilu majinskih grudi i obrati se svetu strunog odraslog djelovanja, u duhovnom smislu prelazi u sferu oca koji sinu postaje znak budue zadae, a keri znak budueg mua. Znao on to ili ne, i bez obzira na svoj poloaj u drutvu, otac je sveenik-inicant putem kojega mlado bie prelazi u iri svet. I, ba kao to je dotad majka predstavljala dobro i zlo, sada ih predstavlja on, ali uz ovu komplikacu sad je prisutan novi element suparnitva:

148

sin se nadmee s ocem za vlast nad univerzumom, a ki s majkom da bude taj ovladani svet. Tradicionalni pojam inicace spree upuivanje novaka u tehnike, dunosti i prava njegova poziva s radikalnim preustrojem njegova emocionalna odnosa prema roditeljskim likovima. Mistagog (otac ili zamjenski otac) sme povjeriti simbole zvanja samo sinu koji je istinski oien od svih nedolinih djetinjih naboja uvstava onome kojemu nesvjesni (a moda ak i svjesni i racionalizirani) motivi osobnog probitka, naklonosti ili pak odbojnosti nee onemoguiti pravino i neosobno obnaanje ovlasti. U idealnom sluaju, ovlateni biva lien svoje puke ljudskosti i postaje predstavnik neosobne kozmike sile. Dvaput je roen: sm je postao otac. A zbog toga je sada u stanju sm preuzeti ulogu inicanta, vodia, sunevih dveri kroz koje se moe proi od djetinjih iluza dobra i zla do velianstvena doivljaja kozmikog zakona, oien od nade i straha, u miru proizalom od shvaanja otkrivenja bitka. Jednom prilikom sam sanjao, izjavio je jedan djeak, da su me zarobile topovske kugle [sic]. Sve skupa su poele skakati i vikati. Iznenadio sam se kad sam vidio da sam u svojoj dnevnoj sobi. Gorjela je vatra, a nad njom kuhalo puno kipue vode. Bacile su me unutra i svako toliko bi kuhar doao i ubo me vilicom da vidi jesam li se skuhao. Onda me izvadio i dao glavnome kuharu, koji se upravo spremao zagristi u mene kad sam se probudio. Sanjao sam da sa suprugom sjedim za stolom, navodi jedan uljuen gospodin. Dok smo ruavali, ispruio sam ruku i uzeo nae drugo dete, jo dojene, i posve ga ravnoduno stavio u zelenu zdjelu za juhu, punu kipue

149

vode ili neke druge vrele tekuine, jer kad sam ga izvadio, dete je bilo posve kuhano, kao pilei paprika. Poloio sam to jelo na dasku za kruh na stolu i narezao ga noem. Kad smo ga pojeli do kraja kao pilee iznutrice, s izuzetkom jednog komadia, zabrinuto sam pogledao suprugu i upitao je: Sigurno si traila da ba ovo uinim? Nisi li htjela da nam on bude veera? Odgovorila mi je, kuanski se namrtivi: Nakon to se tako dobro skuhao, ne nam bilo druge. Taman sam se spremao pojesti onaj zadnji komadi, kad sam se probudio. Ova arhetipska mora o ocu-nemani postaje stvarna u iskuenjima primitivne inicace. Djeaci iz australskog plemena Mungin, kao to smo vidjeli, prvo se zastrae da uteknu majkama. Veleotac Zma zaziva njihove koice. To eni daje ulogu zatitnice. Oglasi se silan rog, zvan Yurlunggur, toboe kao poziv Veleoca Zme koji je izaao iz jazbine. Kad mukarci dou po djeake, ene dohvate koplja i pretvaraju se ne samo da se bore, ve i da jauu i zapomau, jer e im malene odvesti i pojesti. Trokutasto plesno tlo mukaraca telo je Veleoca Zme. Ondje se djeacima, iz noi u no, pokazuju brojni plesovi to simboliziraju razne totemske pretke te ih se poduava mitovima to objanjavaju postojei poredak sveta. Zatim bivaju poslani na dugo putovanje u susjedne i daleke klanove, ime se oponaaju mitoloka lutanja falikih predaka. Ovako se, takoreku unutar Veleoca Zme, upoznaju sa zanimljivim svetom novih protenosti koji im nadomjeta gubitak majke; a muki falus, umjesto enske dojke, postaje sredinja toka (axis mundi) mate.

150

Konano upuivanje u ovom dugom nizu obreda oslobaanje je djeakova vlastita junaka-penisa od zatite koice, putem zastraujueg i bolnog napada obrezivaa. U plemenu Arunta, na primjer, sa svih se strana zauju egrtaljke kada kucne as za taj prelomni prekid s prolou. No je, a pri udnoj svjetlosti vatre odjednom se pojavi obreziva s pomonikom. Zveket egrtaljki glas je veledemona ceremone, a par izvritelja njegov su prikaz. Srui brade u iskazu ljutnje, iroko rairivi noge i ispruivi ruke preda se, njih dvojica zauzmu posve nepomian stav. Obreziva je spreda, s noiem od kremena za izvoenje operace u desnoj ruci, a pomonik se straga tie o njega, tako da su im tela u doticaju. Zatim kroz svjetlost plamena prie ovjek koji na glavi dri tit u ravnotei i celo vreme pucka palcem i kaiprstom obje ruke. egrtaljke nadiu silnu graju koju mogu uti ene i djeca u dalekome taboru. ovjek sa titom na glavi spusti se na jedno koljeno tik ispred obrezivaa, a u istome trenu jednog djeaka sa zemlje dignu njegovi brojni strievi, ponesu ga nogama prema napred i poloe na tit, dok svi mukarci dubokim, glasnim tonovima gromko poju ritmian napjev. Obrezivanje se obavi brzo, zastraujue prilike povuku se smjesta iz obasjanog podruja, a djeaka, koji je vie-manje oamuen, uz estitke zbrinu mukarci u e je redove upravo uao. Pokazao si se valjanim, kau mu; nisi jauknuo. Mitologe australskih domorodaca ue da su se prvi inicacski obredi izvodili tako da su svi mladii bivali ubeni. Time se pokazuje da je taj obred, izmeu ostalog, bio dramatiziraca edipovske agrese starega narataja; a obrezivanje, pak, ublaena kastraca. Ali obre-

151

di se brinu i za kanibalski, patricidni poriv mlae muke skupine u stasavanju, dok istodobno otkrivaju dobrohotni, portvovni vid arhetipskoga oca; jer za dugog trajanja simbolikog upuivanja, postoji vreme kad su inicanti primorani ivjeti samo na svjee prikupljenoj krvi starih mukaraca. Uroenici se, saznajemo, naroito zanimaju za kranski obred priesti, a nakon to od misionara uju za njega, usporeuju ga s vlastitim obredima ispanja krvi. Naveer mukarci dou i zauzmu svoja mjesta temeljem plemenskog prvenstva, dok djeak polegne glavu na oeva bedra. Ne sme se ni pomaknuti, jer e stradati. Otac mu stavlja ruke preko ou, jer posvjedoi li djeak onome to sledi, vjeruje se da e mu i otac i majka umreti. Posuda od drveta ili kore postavlja se pred jednoga djeakova ujaka, koji si blago podvee ruku i poree joj gornji dio nosnom kosti, te isprui ruku nad posudu da iz nje istee neto krvi. Onaj do njega takoer si poree ruku, i tako dalje, sve dok se posuda ne napuni. U nju stanu skoro dve litre. Djeak otpe dugi gutljaj krvi. U sluaju da mu se trbuh podigne, otac mu stegne grlo ne bi li ga spreio da povrati krv, jer bi mu u tom sluaju umrli otac, majka, sve sestre i sva braa. Ostatkom krvi ga prelu. Nakon tog vremena, katkad i po mjesec dana, djeak ne sme kuati nita osim ljudske krvi, jer tako je zapovijedio Yamminga, mitski predak Krv se katkad sasui u posudi, a onda je uvar izree na odsjeke svojom nosnom kosti, pa je djeak pojede, poev od dva rubna dela. Delovi se moraju ravnomjerno rasjei, inae e djeak umrijeti.

152

esto se mukarci po davanju krvi onesveste i ostanu u komatoznu stanju sat vremena i dulje, zbog iscrpljenosti. U davnini, pie drugi promatra, ta se krv (koju novaci ceremonalno pu) dobivala od ovjeka ubenog u tu svrhu, delovi eg su se tela jeli. Ovdje, primjeuje dr. Rheim, dolazimo onoliko blizu obrednog prikaza ubojstva i konzumace prvotnoga oca koliko je to uope mogue. Ne moe biti sumnje u to da ma koliko nam se neprosveenima ti goli-golcati australski divljaci uinili, njihove simboline ceremone predstavljaju nepojmljivo star sustav duhovnog upuivanja koji se ouvao do naih dana, a i se iroko rasprostranjeni dokazi mogu nai ne samo u svim zemljama i otocima to granie s Indskim oceanom, ve i meu ostacima arhajskih sredita onoga to obino smatramo navlastitim nam vidom civilizacije. Tone razmjere znanja tih staraca ne lako proceniti iz objavljenih prikaza naih zapadnih promatraa. Ali iz usporedbe motiva iz australskog obreda s onima koje poznajemo iz viih kultura, vidljivo je da velike teme, svevremenski arhetipovi i njihovo djelovanje na duu, ostaju jedni te isti. Hajde idi, Ditirambe, U utrobu moju muku! Taj zov Zeusa Gromovnika djetetu, svome sinu Dionizu, iznosi lajtmotiv grkih mistera drugog, iniciranog roenja. A nato se egrtaljke nadigoe odnekud iz nevida, strahotne prikaze, a bubanj kao da lik podzemna groma pronese batom od strave tekim. Grci su drali da

153

sama re Ditiramb, kao epitet ubenog i uskrslog Dioniza, znai dvovratni, kao ime onoga koji je preivio zapanjujue udo drugoga roenja. A znamo i da su korske pjesme (ditirambi) te mrani, vonjem krvi proeti obredi u slavu toga boga vezani uz obnovu vegetace, obnovu Mjeseca, obnovu Sunca i obnovu due, a slavljeni u doba uskrsnua boga godine obredni poeci atike tragede. Takvih je mitova i obreda bilo u obilju diljem staroga svijeta: smrti i uskrsnua Tamuza, Adonisa, Mitre, Virba, Atisa i Ozirisa, kao i njihovih razliitih ivotinjskih prikaza (koza i ovaca, bikova, svinja, konja, riba i ptica) znana su svakom izuavatelju komparativne relige; omiljene pokladne igre Duhovske dangube, Zelenog Georgea, Johna Jemenjaka, Kostrubonkosa to iznosi zimu i donosi ljeto, te ubanja Boinog palia, nastavile su tu predaju, putem narodnog veselja, sve do suvremenog kalendara; kroz kransku se crkvu, pak (u mitologi Pada i Iskupljenja, Razapinjanja i Uskrsnua, drugog roenja pri krtenju, inicantskog amara pri krizmi, simbolikog konzumiranja Tela i ispanja Krvi) sveano, a katkad i uspjeno, sjedinjujemo s tim besmrtnim prizorima inicantske moi, im sakramentskim djelovanjem ovjek od poetka svojih dana na Zemlji odagnava strahove svoje pojavnosti i proba se do svepreobraavajueg zora besmrtnoga bia. Doista, ako ve pokropljena krv jaraca i bikova i pepeo juniin posveuje oneiene, daje tjelesnu istou, koliko e vie krv Krista koji po Duhu vjenom samoga sebe bez mane prinese Bogu oistiti savjest nau od mrtvih djela, na slubu Bogu ivomu! Pleme Basumbwa iz Istone Afrike prenosi pripovest o ovjeku kojemu se javio njegov mrtvi otac; tjerao je stoku

154

Smrti i poveo ga putem koji je ulazio u tlo, kao u pozamanu grobnicu. Stigli su do prostrana podruja gdje je bilo ljudi. Otac je sakrio sina i otiao spavati. Veliki poglavica Smrt pojavio se sutradan ujutro. Jedna mu je strana bila naoita; ali druga je bila trula, liinke su padale na zemlju. Njegovi su podvornici skupljali liinke. Podvornici su mu oprali rane, a potom je Smrt rekao: Onaj koji se danas rodi: primi li se trgovanja, opljakat e ga. Ona koja danas zane: umret e s edom u sebi. Onaj koji danas zase: urod e mu propasti. Onoga kojemu valja poi u dunglu pojest e lav. Smrt je tako izrekao sveopu kletvu i vratio se na poinak. Ali kad se idueg jutra pojavio, podvornici su mu prali i mirisali onu naoitu stranu i u nju trljali ulje. Potom je Smrt izrekao blagoslov: Onaj koji se danas rodi: neka se obogati. Ona koja danas zane: neka rodi dete koje e ostariti. Onaj koji se danas rodi: pustite ga na sajam; neka se dobro uspe pogoditi; neka trguje sa slepcima. Onaj kojemu valja poi u dunglu: neka otkre ak i slonove. Jer danas svojom reju blagoslivam. Otac je zatim kazao sinu: Da si danas stigao, tota bi te dopalo. Ali sada je jasno da ti je siromatvo pretkazano. Sutra se rade vrati. I sin se vratio kui. Sunce u Podzemlju, Gospodar mrtvih, druga je strana istoga blistavog kralja koji vlada danom i daruje ga; jer, Tko skrbi za vas s neba i sa zemlje? I tko izvodi ive iz mrtvih i mrtve iz ivih? I tko vlada i upravlja svime? Prisjeamo se prie plemena Wachaga o siromahu kojega je starica prenela u zenit, gdje Sunce zastaje u podne; ondje mu je Veliki poglavica podario blagostanje. I sjea-

155

mo se boanstva-varalice Edua, opisanoga u pripovesti sa suprotne obale Afrike: irenje razdora najvea mu je radost. To su razliiti pogledi na jednog te istog strahotnog Preuzvienog. U njemu poivaju i iz njega proizlaze opreke dobro i zlo, smrt i ivot, bol i ugoda, blagodati i uskrate. Kao personikaca sunevih vrata, on je vrelo svih parova suprotnosti. S Njime su kljuevi Nevienoga Na kraju, Njemu ete se vratiti; tada e vam On pokazati istinu svega to ste inili. Otajstvo tog naizgled proturjenog oca znakovito iskazuje osoba velikoga boanstva prethistorskog Perua, imenom Viracocha. Njegova tara je sunce; u obje ruke dri munje; a iz ou mu u obliku suza padaju kie to osvjeavaju ivot dolina sveta. Viracocha je Univerzalni bog, tvorac svega; pa ipak, legende o njegovim pojavama na svetu prikazuju ga kao prosjaka, odjevena u krpe, prezrena. To podsjea na Evanelje o Mari i Josipu na ulazu u svratite u Betlehemu, kao i na klasinu priu o prosjaenju Jupitra i Merkura u domu Baukide i Filemona. To podsjea i na neprepoznatog Edua. Ova se tema esto zatjee u mitologi; njezin smisao sarde rei Kurana: ma gdje da se okrenete, ondje Allah Postoji. Premda se On u svemu kre, kau Hindusi, ta Dua ne blista svima; ne, Njega vide oni to istanano gledaju nadmonim, istananim intelektom. Prelomi tap, kazuje jedan gnostiki aforizam, i nai e Isusa. Kad Viracocha, stoga, na taj nain iskazuje svoju sveprisutnost, on sudjeluje u karakteru najviih univerzalnih bogova. tovie, njegovo sprezanje osobina boga Sunca i boga oluje ne nepoznato. Znamo ga iz hebrejske mitologe o Jahvi, u kojem su sjedinjene osobine tih dvaju bogo-

156

va (Jahve, boga oluje, i Ela, sunevoga); vidljivo je u personikaci oca Ratnika Blizanaca kod Navaha; oito je u osobnosti Zeusa, kao i u munji i aureoli nekih oblika lika Buddhe. Znaenje je u tome da je milost to utjee u Svemir kroz Suneva vrata istovjetna s energom munje to zatire, a sama je neunitiva: svjetlost Neukidivoga to razara iluzu istovjetna je sa svjetlou to stvara. Ili, opet, pojmovljem sekundarnih oprenosti prirode: vatra to bukti u Suncu takoer sa u plodotvornoj oluji; energa iza para suprotnosti meu elementima, vatre i vode, jedna je te ista. Ali, najiznimna i najdirljiva osobina Viracoche, tog plemenito zamiljenog peruanskog prikaza univerzalnog boga, jedna je pojedinost to pripada samo njemu: suze. ive su vode Boje suze. Time se uvid monaha to obezvreuje svet, Sav ivot je tuga, spaja sa svjetotvornom potvrdom oca: ivota mora biti! Pri punoj svesti o ivotnoj patnji stvorenja iz svoje ruke, pri punoj spoznaji uzavrele divljine boli, nesnosnih poara zavedenog, samorazarajueg, poudnog, ljutitog svemira koji je stvorilo, ovo boanstvo pristaje pruati ivot ivotu. Uskratiti plodonosne vode znailo bi zatrti; no dati ih oda se znai stvoriti ovaj svet koji znamo. Jer bit vremena je protok, rastakanje onoga to trenutno postoji; a bit ivota jest vrijeme. U svojoj milosti, u svojoj ljubavi prema oblijima u vremenu, ovaj demurki ovjek svu ljudi prua potporu moru aoka; ali kako posve zna to time ini, plodonosne vode podarena ivota suze su njegovih ou. Paradoks stvaranja, izlaenje vremenskih oblika iz vjenosti, zaetna je oeva tajna. Nikad je ne mogue do kraja objasniti. Zbog toga u svakom teolokom sustavu po-

157

stoji pupana toka, Ahilejeva tetiva koju je dotakao prst majinskog ivota, oslabivi time mogunost savrene spoznaje. Junakov problem lei u tome da probode sebe (a time i celi svet) tono kroz to mjesto; da razbe i zatre to kljuno vorite svojega ogranienog bitka. Problem junaka koji kree u susret s ocem lei u tome da otvori svoju duu povrh uasa do te mjere da u njemu sazri mogunost shvaanja kako su mune i sulude tragede ovoga pregolemog i prenemilosrdnog kozmosa u potpunosti opravdane u velianstvenosti Bitka. Junak transcendira ivot i njegovu osebujnu slepu toku, naas se uzdiui do mjesta s kojeg moe ugledati izvorite. On vidi oevo lice, shvati i njih dvojica budu pomireni. U biblskoj prii o Jobu, Gospodin uope ne pokuava opravdati ljudskim ili bilo kakvim drugim razlozima nevolje koje zadesie njegova neporona slugu, koji je bio neporoan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. A nisu ni zbog bilo kakvih vlastitih greha Jobovi sluge stradali od kaldejskih vojnika, a sinovi i keri mu zaglavili pod sruenim krovom. Kad ga pratelji dou tjeiti, oni e s poniznom vjerom u Boju pravdu izjaviti da je Job zacijelo uinio neto zlo kad je zasluio da ga tako strahovita nevolja snae. Ali poteni, odvani patnik zagledan u obzorja ustrajava na izjavi da su mu djela bila dobra; nato ga tjeitelj Elihu optui da huli, jer naziva sebe pravinim od Boga. Kada sm Svesilni odgovori Jobu iz oluje, On niti ne pokua iskupiti Svoje djelo etikim pojmovima, ve samo uvelia Svoju Prisutnost naloivi Jobu da jednako postupi na zemlji, oponaajui kao ovjek nebesko naelo: Bokove svoje opai ko junak, ja u te pitat, a ti me poui. Zar bi i

158

moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravda? Zar ti miica snagu Boju ima, zar glasom grmjet moe poput njega? Ogrni se sjajem i velianstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. Plani de besom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca. U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mranu ih pozatvaraj tamnicu. Tada u i ja tebi odat hvalu to si se svojom desnicom spasio. Nema ni rei objanjenja, ni spomena sumnjive pogodbe sa Satanom opisane u prvome poglavlju Knjige o Jobu; samo iskaz gromom i munjom one injenice nad injenicama, odnosno toga da ovjek ne moe izmjeriti volju Boju, poteklu iz sredita to nadilazi ljudske kategore. Kategore, dapae, Svesilni iz Knjige o Jobu posve razara, i one ostaju razorene do samoga kraja. Pa ipak, ini se da je samome Jobu to otkrivenje imalo smisla koji mu je smirio duu. Bio je junak koji je iskazao hrabrost u plamenoj pei i nevoljkost da poklekne i niice padne pred ope poimanje lika Svevinjega, te time dokazao kako se moe suoiti s otkrivenjem veim od onih to su zadovoljila njegove pratelje. Njegove se rei iz zadnjega poglavlja ne mogu protumaiti kao iskaz ovjeka koji je tek zastraen. To su rei onoga tko je vidio neto to nadilazi sve to se reklo u ime opravdanja. Po uvenju tek poznavah te dosad, ali sada te moje oi vidjee. Sve rei svoje zato ja poriem i kajem se u prahu i pepelu. Poboni tjeitelji budu ponieni; Job bude nagraen novom kuom, novim slugama i novim kerima i sinovima. Posle toga Job doivje dob od sto etrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do etvrtog koljena. Potom umre Job, star, nauivi se ivota.

159

Jer onaj sin koji je zaista dorastao spoznaji oca spremno podnosi agone tih kunji; svet za njega vie ne dolina suza, ve blaenstven i trajan iskaz Prisutnosti. Usporedimo s gnjevom onoga ljutitog Boga znanog Jonathanu Edwardsu i njegovoj pastvi sljedee njene stihove iz jadnih geta Istone Europe iz istog tog stoljea: O, Boe svega to jest Pjesmu u Ti ispjevati. Gdje e li se Tebe nai I gdje li se Tebe nee nai? Kuda proem tamo si. Gdje ostanem i tamo si. Ti, Ti i samo Ti. Poe li po dobru zato Tebi hvala. Poe li po zlu ma opet Tebi hvala. Ti jesi, Ti bae i Ti bit e. Vladao si, vlada i vladat e. Tvoje je nebo, Tvoja je Zemlja. Nebesa najvia Tvoja sva su, I ponori najnii Tvoji svi su. Ma gdje da pogledam, Ti, o Ti, ondje si.

. A Jedan od najmonih i najomiljenih Bodhisavi u budizmu Mahayana iz Tibeta, Kine i Japana jest Nosa Lotosa, Avalokitevara, Gospodar koji saalno gleda odozgo, zvan tako zbog toga to samilosno promatra sva svjesna bia to trpe zla postojanja. Njemu je upuena miluni-

160

ma puta ponavljana molitva s molitvenih kola i hramovskih gongova u Tibetu: Om mani padme hum, Dragulj je u lotosu. On svake minute prima moda vie molitvi nego bilo koje drugo ovjeku poznato boanstvo; jer kad je, za svoga konanog ivota na Zemlji u ljudskome liku, on za sebe raskinuo spone posljednjega praga (i u tom se trenutku pred njim rastvorila svevremenost onoga to lei povrh nesnosnih zagonetki privida imenovanoga i omeenoga kozmosa), zastao je: zavjetovao se da e pre ulaska u svevremenost povesti sva stvorenja, bez iznimke, u prosvjetljenje; sve odonda on proima celo tkanje bitka boanskom milou svoje pomagake prisutnosti, tako da i najmanju molitvu upuenu njemu, diljem golemoga duhovnog carstva Buddhe, on milosno uje. U razliitim oblijima on prelazi deset tisua svjetova i javlja se u asu nude i molitve. Otkriva se u ljudskom obliju s dve ruke, u nadljudskim oblijima s etiri ruke, ili sa est, ili s dvanaest, ili s tisuu, a u jednoj od levih ruku dri lotos sveta. Poput samoga Buddhe, ovo boansko bie predstavlja obrazac onoga uzvienog stanja do kojeg dopire ljudski junak koji je nadvladao posljednje uase neznanja. Nakon to se satre ovojnica svesti, on stjee slobodu od svakoga straha, staje izvan dosega mene. To je mogunost oslobaanja u svakom od nas, ona koju svatko moe postii i to junatvom; jer, kako itamo: Sve to jest Buddha jest; ili pak (u istoj izjavi izreenoj na drugi nain): Sva bia liena su sebe. Bodhisava (onaj e bie je prosvjetljenje) ispunjava i obasjava svet, ali ne sadran u njemu; tone, on je taj koji dri svet, lotos. Bol i uitak ne obavaju ga, on oba-

161

va njih u dubokom spokoju. A kako je on ono to svi mi moemo biti, njegova prisutnost, njegov lik, pa i samo izricanje njegova imena, pomau. On nosi venac od osam tisua zraka, u kojem se vidi puni odraz stanja savrene ljepote. Telo mu je boje ljubiastog zlata. Dlanovi su mu meane boje pet stotina lotosa, dok vrak svakog prsta nosi osamdeset etiri tisue peata, a svaki peak osamdeset etiri tisue boja; svaka boja ima osamdeset etiri tisue zraka, mekih i blagih, koje obasjavaju sve ono to postoji. Tim draguljima od ruku on priva i grli sva bia. U aureoli oko njegove glave naikano je petsto Bodhisavi, koje pak slue nebrojeni bogovi. A kad on spusti stopala na tlo, cvee ratrkanih damanata i dragulja prekre sve u svim smjerovima. Boja lica zlatna mu je. Pritom mu u silnoj kruni od dragulja stoji jedan Buddha, visok dvjesto pedeset milja. U Kini i Japanu ovaj istanano blagi Bodhisatva ne nosi samo muki, ve i enski lik. Kineska Kwan Yin, japanska Kwannon dalekoistona Madonna upravo je ta milosrdna motriteljica sveta. Nalazi se u svakom budistikom hramu najdaljega Orenta. Blaena je za priproste kao i za mudre; jer njezin se zavjet temelji na dubokoj intuici to iskupljuje i odrava svet. Stanka na pragu Nirvane, odluka da do konca vremena (koje nikad ne istjee) ne uroni u mirne vode vjenosti, iskaz je spoznaje da je razlika izmeu vjenosti i vremena tek prividna nju, iz nude, stvara racionalni um, ali nju i rastvara savreno shvaanje onog uma koji je nadiao parove suprotnosti. Shvaa se da su vreme i vjenost dva vida jednog te istog doivljaja-cjeline, dve ravnine jednog te istog nedvojnog neizrecivog; tj.

162

dragulj vjenosti poiva u lotosu roenja i smrti: om mani padme hum. Prvo udo koje tu valja uoiti jest androgini karakter Bodhisave: muki Avalokitevara, enska Kwan Yin. Muko-enski bogovi nisu retki u svetu mita. Oni se uvek javljaju pomalo zagonetno; jer oni sprovode um povrh objektivnog iskustva u simboliki predio gdje se dvojnost nadilazi. Awonawilona, glavni bog puebla Zuni, tvorac i sadrava svega, ponekad se spominje u mukom rodu, ali zapravo je on-ona. Velika Prvotnica iz kineskih kronika, sveta ena Tai Yuan, u sebi je spajala muki Yang i enski Yin. Kabalistika uenja srednjevjekovnih idova, ba kao i gnostiki kranski spisi iz drugog stoljea, prikazuju Otjelotvoreni Svet androginim jer je upravo takvim Adam bio stvoren, pre nego to je njegov enski vid, Eva, bio izdvojen u zasebno oblije. A kod Grka, u isti je mah i mukog i enskog spola bio ne samo Hermafrodit (dete Hermesa i Afrodite), ve i Eros, boanstvo ljubavi (i prvi bog, kako navodi Platon). Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih. Moe pasti na pamet pitanje o prirodi Bojeg lika; ali tekst ve daje odgovor, i to posve jasan. Kad je Sveti, slava mu, stvorio prvoga ovjeka, stvorio ga je androginog. Izmjetanje enskosti u drugo oblije simbolizira poetak pada iz savrenstva u dvojnost; za njim su prirodno usledili otkrie dvojnosti dobra i zla, izgon iz vrta gdje Bog kroi zemljom, te podizanje Rajskoga zida, sazdanog od sraza suprotnosti, koji ovjeka (sada mukarca i enu) odvaja ne samo od pogleda, ve ak i od prisjeanja na lik Boji.

163

Ovo je biblska inaica mita poznatog u mnogim zemljama. On daje jedan od temeljnih naina simboliziranja otajstva stvaranja: proistjecanja vremena iz vjenosti, razdvajanja jednoga u dvoje i zatim u mnotvo, kao i zainjanje novog ivota ponovnim spajanjem njih dvoje. Taj prizor stoji na poetku kozmogonskog ciklusa, te jednako prikladno na okonanju junakoga zadatka, u trenutku kad se Rajski zid rastoi, boansko oblije pronae i prepozna, a mudrost povrati. Oslepljeni prorok Tiresa bio je i muko i ensko: oi su mu se zatvorile za izlomljena oblija osvetljenog svijeta parova suprotnosti, no u unutarnjoj je tami prozreo Edipovu sudbinu. iva se javlja sjedinjen u telu sa suprugom akti on je desna strana, a ona leva u manifestaci zvanoj Ardhanarisha, Poluenski gospodar. Likovi predaka iz nekih afrikih i melanezskih plemena prikazuju na jednome biu majine dojke i oevu bradu i penis. A u Australi, otprilike godinu dana nakon patnje obrezivanja, kandidat za punu muevnost prolazi drugu obrednu operacu subincizu (razrezivanje donje strane penisa, kako bi se stvorio trajni usjek u uretri). Otvor se naziva penisova maternica. To je simbolika muka vagina. Junak je, vrlinom ceremone, postao vie od mukarca. Krv za ceremonalne slikare i lepljenje belog paperja na telo australski oevi vade iz svojih subinciza. Oni ponovno otvaraju stare rane i putaju je da tee. Ta krv u isti mah simbolizira menstrualnu krv iz vagine i muko sjeme, kao i urin, vodu i muko mleko. Istjecanje pokazuje da stari mukarci nose u sebi izvor ivota i ishrane; odnosno, da su oni i neiscrpno svjetsko vrelo jedno te isto.

164

Poziv Veleoca Zme prepao je dete; majka mu je pruila zatitu. Ali onda je doao otac. Bio je vodi i inicant u otajstva neznanoga. Kao prvotni uljez u rajsko stanje dojeneta s majkom, otac predstavlja arhetip nepratelja; zbog toga u celom ivotu svi nepratelji (naem nesvjesnome) simboliziraju oca. Sve to se ube, postaje otac. Otud potjee tovanje glava donetih iz osvetnikih napada u zajednicama lovaca na glave (poput onih u Novoj Gvineji). Otud potjee i neodoljiva potreba za ratovanjem: poriv za unitenjem oca neprestano se preobraava u drutveno nasilje. Starci iz neposredne zajednice ili rase tite se od svojih sve zrelih sinova psiholokom magom totemskih ceremona. Igraju uloge oca-zlotvora, a zatim otkrivaju da su ujedno i majka-hraniteljica. Tad se uspostavlja novo i vee rajsko stanje. Ali taj raj ne ukljuuje tradicionalno neprateljska plemena, na koja se agresa i dalje sustavno projicira. Svi dobri saraji oca-majke uvaju se za dom, dok se loi bacaju izvan drutva, meu strance: I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove ivoga Boga? I ne posustajte dok progonite nepratelje: ako vi trpite nedae, oni trpe nedae sline vaima; ali u vas je nada u Allaha, dok u njih nade nema. Totemski, plemenski, rasni i agresivno misionarski kultovi daju tek polovina rjeenja za psiholoki problem obuzdavanja mrnje ljubavlju; oni iniciraju tek polovino. Ego se u njima ne ponitava; dapae, buja; umjesto da misli samo na sebe, osoba postaje predana cjelini svojega drutva. Ostatak sveta (odnosno, daleko vei dio ovjeanstva) pritom ostaje izvan sfere njezine naklonosti i skrbi, jer je izvan sfere skrbi njezina boga. I tako dolazi, dakle, do onog dramatinog rastavljanja dvaju naela ljubavi

165

i mrnje kojega tako izdano opisuju stranice povesti. Umjesto da oiste vlastito srce, zeloti nastoje oistiti svet. Zakoni Bojega grada primjenjuju se samo na skupinu kojoj pripadaju (pleme, crkvu, nacu, klasu ili to ve), dok se oganj neprekidnog svetog rata baca (iste savjesti i pae s osjeajem bogougodne slube) na sve one neobrezane, barbarske, neznaboake, uroenike ili strane narode koji su se zatekli na mjestu susjeda. Svet je pun tako nastalih sukobljenih tabora: tovatelja totema, zastava i stranaka. ak su i takozvane kranske nace koje navodno slede Iskupitelja sveta poznate u povesti po kolonalnom barbarstvu i krvavim ratovima nego po iole konkretnom iskazu one bezuvjetne ljubavi, istovjetne s istinskim nadilaenjem ega, sveta ega i plemenskog boga ega, koje je nauavao onaj kojega navodno tuju iznad svih: Nego, velim vama koji sluate: Ljubite svoje nepratelje, dobro inite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onome koji te udari po jednom obrazu prui i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ite daji, a od onoga tko tvoje otima ne potrauj. I kako elite da ljudi vama ine, tako inite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grenici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro inite svojim dobroiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grenici to isto ine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grenici grenicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite nepratelje svoje. inite dobro i pozajmljujte ne nadaju se odatle niemu. I bit e vam plaa velika, i bit ete sinovi Svevinjega jer je on dobrostiv i prema neza-

166

hvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao to je Otac va milosrdan. Nakon to se reimo predrasuda svojih provincalno ogranienih crkvenih, plemenskih, odnosno nacionalnih prikaza svjetskih arhetipa, dolazimo u priliku shvatiti kako vrhunsku inicacu ne pruaju oblinji majinski oci, koji zatim projiciraju nasilje na susjede zbog vlastite obrane. Dobra vest, koju donosi Iskupitelj sveta i koju su toliki radosno uli, gorljivo propovedali, ali oito ne ba i voljno sprovodili, glasi da je Bog ljubav, da Ga se moe i treba voljeti, i da su svi bez iznimke njegova djeca. Razmjerno trivalne stvari poput preostalih pojedinosti uenja, tehnika tovanja i ureenja crkvene organizace (koje su tako obuzele misli okcidentalnih teologa da se danas o njima raspravlja kao o kljunim pitanjima relige) puke su stupice pedantere ukoliko ne bivaju podreene glavnome nauku. Dapae, ako ih se tako ne dri, one djeluju regresivno: iznova svode oinski lik na razmjere totema. A to se, naravno, zbilo diljem kranskog sveta. Pomislilo bi se da smo pozvani da odredimo ili razluimo tko je, izmeu svih nas, Ocu najdrai. A uenje je pak mnogo manje laskavo: Ne sudite da ne budete sueni! Kri Spasitelja sveta, usprkos ponaanju navodnih sveenika, daleko je demokratski simbol od lokalne zastave. Shvaanje krajnjih i kritinih implikaca svjetski iskupiteljskih rei i simbola iz kranske tradice tako se uneredilo tekom onih uskomeanih stoljea, proteklih nakon to je sveti Augustin objavio sveti rat koji e Civitas Dei voditi protiv Civitas Diaboli, da suvremeni mislilac koji bi htio spoznati znaenje svjetske relige (tj. doktrine univerzalne ljubavi) mora posvetiti drugom velikom (i mno-

167

go starem) univerzalnom objedinjenju: onome Buddhinom, gdje je kljuna re i dalje mir mir svim biima. Sljedei su tibetski stihovi iz dvu sveanih pjesama pjesnika-sveca Milarepe, primjerice, spjevani otprilike u isto ono vreme kada je papa Urban II. propovedao Prvu kriarsku vojnu: Sred Grada Privida na est Razina Sveta Poglavito su na djelu greh i zamraenje to ih zla djela rode; Ondje bie sledi naloge privlanosti i odbojnosti I nikad ne nalazi vreme da spozna Jednakost: Izbjegavaj, sine, privlanosti i odbojnosti. Shvatite li Prazninu Svega, Suut e vam u srcima nii; Izgubite li svo razlikovanje sebe i drugih, sluit ete drugima moi; A kad u slubi drugima uspjeh ostvarite, mene ete susresti; A kad mene susretnete, poput Buddhe ete postati. Mir lei u srcu svega zato to Avalokitevara-Kwannon, moni Bodhisava, Bezgranina Ljubav, ukljuuje, uvia i boravi u svakom svjesnom biu, bez iznimke. On tako promatra savrenstvo istananih krilaca kukca, slomljenih s prolaskom vremena a sm je i njihovo savrenstvo i njihovo raspadanje. Svevremenska agona ovjeka, koji sam sebe mui i obmanjuje, zapleten u mreu vlastita skuena delira, frustriran, ali ovjeka koji u sebi nosi neotkrivenu, posve neiskoritenu tajnu oslobaanja: i to on promatra i to on jest. Spokojne ponad ovjeka, anele: podno ovjeka, demone i nesretno preminule: sve njih privlai Bodhisattva zrakama svojih ruku od dragulja, i oni su on, kao to

168

je i on isto to i oni. Ograniena, sputana sredita svesti, nebrojenostruka, na svakoj razini postojanja (ne samo u ovom sadanjem univerzumu, ogranienom na Mlenu stazu, ve i dalje od nje, u prostranstvima Svemira), iz galaktike u galaktiku, iz sveta povrh sveta univerzuma, stjee postojanje iz bezvremenskog izvora nitavila, praska u ivot i poput mjehura iza nj iezava: uzastopce i uzastopce: ivot obdaruje mnotva: sva ona pate: svako je sputano skuenim, tesnim krugom sebe udara, uba, mrzi druge, a udi za mirom vie nego za pobjedom: sve su to ta djeca, te sulude prilike iz prolazna, no neiscrpna, duga svjetska sna Svepromatrajuega, a je bit upravo bit Praznine: Gospodar koji saalno gleda odozgo. Ali, to ime znai i Gospodar koji se vidi unutra. Svi smo mi odrazi lika Bodhisave. Patnik u nama jest to boansko bie. Mi smo jedno s tim ocem-zatitnikom. Taj nam uvid donosi iskupljenje. Taj otac-zatitnik svaki je mukarac kojeg susreemo. I stoga valja znati da premda ovo neuko, ogranieno, sebino, napaeno telo moda smatra kako mu preti netko drugi nepratelj i on je Bog. Zlotvor nas slama, ali junak, onaj dostojni kandidat, prolazi kroz inicacu kao muko; i gle, to je bio otac: mi u Njemu i On u nama. Draga majka-zatitnica naega tijela ne nas mogla obraniti od Veleoca Zme; smrtno, skueno telo koje nam je podarila bilo je predano njegovoj stranoj moi. Ali smrt ne bila kraj. Dobili smo novi ivot, novo roenje, novu spoznaju bitka (tako da ne ivimo samo u ovome biu, ve u svim telima, svim biima svijeta, kao Bodhisava). Taj otac sm je bio maternica, majka drugoga roenja.

169

To je znaenje lika dvospolnoga boga. On je otajstvo teme inicace. Bivamo odvedeni od majke, izgrizeni na komade i stopljeni s telom zlotvora koji potire svet i za kojega su sva dragocjena oblija i bia samo jela na gozbi; ali onda, udesno iznova roeni, bivamo neto vie od onoga to smo bili. Ako je taj Bog plemenski, rasni, nacionalni ili sektaki arhetip, bivamo ratnici koji se bore za njega; ali ako je on sam gospodar Svemira, idemo dalje kao znalci za koje su svi ljudi braa. A u oba sluaja nadili smo pojmove roditelja iz djetinjstva, kao i pojmove dobra i zla. Vie ni ne udimo ni ne strahujemo; mi smo ono za im se udjelo i od ega se strahovalo. Svi bogovi, Bodhisave i Buddhe obuhvaeni su u nama, kao u aureoli monoga draa svjetskoga lotosa. Hajde, stoga, vratimo se Jahvi! On je razderao, on e nas isceliti: on je udario, on e nam poviti rane; posle dva dana oivit e nas, treeg e nas dana podignuti i mi emo ivjeti pred njim. Teimo da upoznamo Jahvu: ko zora pouzdan mu je dolazak. On e nam doi poput dada jesenskog, poput kie proljetne to natapa zemlju. To je smisao prvoga uda Bodhisave: prisutnosti koja je androgina. Ona spree dve naizgled suprotstavljene mitoloke pustolovine: Susret s boicom i Pomirbu s ocem. Jer u prvoj inicant spoznaje da su muko i ensko (kako to izrie Brihadaranyaka Upanishad) dve polutke zrna graka, dok se u drugoj saznaje da Otac prethodi razdiobi spolova: zamjenica On bila je nain izraavanja, mit o Sinovstvu nit vodilja koja e se izbrisati. A u oba sluaja se otkriva (tone, prisjea) kako je sm junak ono po to je doao.

170

Drugo udo koje valja uoiti u mitu o Bodhisavi jest njegovo potiranje razlike izmeu ivota i otpusta od ivota simbolizirano (kao to smo zapazili) u Bodhisavinu odricanju od Nirvane. Ukratko, Nirvana znai Utrnue trostruke vatre udnje, neprateljstva i obmane. itatelj e se prisjetiti: u legendi o Kunji pod stablom Bo (gore, str. -) antagonist Buduega Buddhe bio je KamaMara, doslovce udnja-Neprateljstvo, odnosno Ljubav i Smrt, opsjenar Obmane. On je bio olienje Trostruke vatre i tegoba zadnjeg ispita, uvar konanoga praga kojega univerzalni junak valja proi u vrhunskoj pustolovini prema Nirvani. Nakon to je u sebi do kritine toke primirio krajnji ar Trostruke vatre, pokretake sile univerzuma, Spasitelj je oko sebe, kao u zrcalu, ugledao odraze zadnjih projiciranih fantaza svoje primitivne zike volje da ivi poput drugih ljudi volje da ivi sukladno normalnim porivima udnje i neprateljstva, u prividnom ambentu pojavnih uzroka, ciljeva i sredstava. Napao ga je zadnji bijes prezrenoga tela. A o tom je trenutku sve ovisilo; jer iz jednog je ara opet mogao buknuti celi taj poar. Ova veoma slavna legenda prua izvrstan primjer bliskog odnosa izmeu mita, psihologe i metazike koji se uva na Orentu. ivopisne personikace pripremaju intelekt za doktrinu meuovisnosti unutarnjih i vanjskih svjetova. itatelj je bez sumnje zapazio izvjesnu slinost izmeu te drevne mitoloke doktrine dinamike psihe i uenja suvremene freudovske kole. Prema potonjoj, elja za ivotom (eros ili libido, ekvivalent budistike Kame, udnje) i elja za smru (thanatos ili destrudo, istovjetna s budistikom Marom, neprateljstvom ili smru) dva su poriva koja ne samo da pogone osobu iznutra, ve joj i

171

daju ivotnu energu u okolnome svetu. Nadalje, odluke utemeljene u nesvjesnome, iz kojih potjeu i udnje i neprateljstva u oba se sustava dokidaju psiholokom analizom (sanskrtski: viveka) i prosvjetljenjem (sanskrtski: vidy). No ciljevi ovih dvaju uenja tradicionalnog i modernog nisu posve isti. Psihoanaliza je tehnika leenja osoba koje odvie pate od nesvjesno zabludjelih udnji i neprateljstava, koje ih opleu intimnim mreama nestvarnih strahova i dvosmislenih privlanosti; nakon to ih se rei, pacent moe sudjelovati na razmjerno zadovoljavajui nain u realnim strahovima, neprateljstvima, erotskim i religskim djelima, poslovnim djelatnostima, ratovima, razbibrigama i domaim zadacima koje mu prua vlastita kultura. Ali onaj koji je namjerno poao na teko i opasno putovanje izvan mea svoga sela drat e da su i ti interesi pogreno utemeljeni. Stoga religskom uenju ne cilj izleiti osobu zbog povratka u opu zabludu, ve ga posve odvojiti od zablude; a to ne ini prilagodbom udnje (eros) i neprijateljstva (thanatos) jer to bi samo proizvelo novi kontekst ve dokidanjem poriva u samome korjenu, metodom slavnog budistikog Osmostrukog puta: Ispravno vjerovanje, Ispravne nakane, Ispravan govor, Ispravno djelovanje, Ispravno ivljenje, Ispravno nastojanje, Ispravna panja, Ispravna usredotoenost. S konanim dokidanjem udnje, neprateljstva i obmane (Nirvanom) um zna da ne ono to je mislio da jest:

172

misao odlazi. Um poiva u svom stvarnom stanju. I ondje moe boraviti sve dok mu telo ne klone. Zvezde, mrak, svjetiljka, utvara, rosa, mjehur, San, bljesak munje i oblak: Tako valja gledati sve to je stvoreno. Bodhisava, meutim, ne naputa ivot. Okreui pogled od unutarnje sfere istine koja transcendira misao (a koju je mogue opisati samo kao prazninu, budui da nadilazi rei) natrag prema pojavnom svetu, on izvana opaa isti onaj ocean bitka koji je naao iznutra. Oblik je praznina, praznina je doista oblik. Praznina ne razliita od oblika, oblik ne razliit od praznine. to je oblik, to je praznina; to je praznina, to je oblik. A isto vredi za opaaj, ime, pojam i znanje. Kako je nadiao zablude svojeg neko samonametljivog, samoobrambenog, sebinog ega, izvana i iznutra poznaje isti spokoj. Ono to je izvana dostupno pogledu vidljivi je vid velebne, nepojmljive praznine na kojoj se temelje njegova iskustva ega, oblika, percepca, govora, poimanja i znanja. I pun je suosjeanja prema smodenim biima koja ive u strahu od vlastite more. On ustaje, vraa im se i ivi s njima kao sredite lieno ega koje naelo praznine manifestira u vlastitoj jednostavnosti. I to je njegovo veliko suosjeajno djelo; jer njime se otkriva istina da u shvaanju onoga u kojemu je Trostruka vatra udnje, neprateljstva i obmane utrnula, svet jest Nirvana. Valovi darova ire se iz takve osobe za oslobaanje svih nas. Ovaj na svjetovni ivot djelovanje je same Nirvane, ni najmanje razlike nema izmeu njih.

173

I tako se moe rei da se suvremeni terapeutski cilj izljeenja za povratak u ivot na kraju krajeva ipak postie kroz tu drevnu religsku disciplinu; samo, irok je krug kojim putuje Bodhisava; a odlazak iz sveta ne smatra se manom, ve zakoraenjem na onaj plemeniti put na emu se najdaljem zavoju moe dosei prosvjetljenje glede duboke praznine kola univerzuma. Takav ideal dobro poznaje i hinduizam: onaj koji je osloboen u ivotu (jvan mukta), bez elje, suosjeajan i mudar, sa srcem usredotoenim jogom, on sve promatra jednako, vidi sebe u svim biima i sva bia u sebi. Ma kako da ivi, taj u Bogu ivi. Postoji pria o konfucanskom nauniku koji je zamolio dvadeset osmog budistikog patrarha Bodhidharmu da mu umiri duu. Bodhidharma mu je odvratio: Pokai mi je pa u ti je umiriti. Konfucanist mu je odgovorio: To me i mui, ne mogu je nai. Bodhidharma je rekao: elja ti je ispunjena. Konfucanist je shvatio i otiao u miru. Oni koji znaju ne samo to da u njima ivi Vjeno, ve i da oni, kao i sve ostalo, zapravo jesu Vjeno, nastavaju lugove drvea koje ispunjava elje, pu pia besmrtnosti i odasvud sluaju neuvenu glazbu vjenog suglasja. To su besmrtnici. Taoistiki pejzai iz Kine i Japana velianstveno prikazuju nebeskost ovog zemaljskog stanja. etiri dobroudne ivotinje, feniks, jednorog, kornjaa i zmaj, ive sred vrbika, bambusa i ljiva, sred izmaglica svetih gora, blizu tovanih sfera. Mudraci, ispenih tela, ali vjeno mlada duha, meditiraju meu tim vrhuncima, jau na udnovatim, simbolikim ivotinjama preko besmrtnih puina, ili pak ozareno razgovaraju uz alicu aja i autu Lana Tsai-hoa.

174

Vladarica zemaljskog raja kineskih besmrtnika vilinska je boica Hsi Wang Mu, Zlatna majka kornjae. Ona boravi u palai na planini Kun-lun koju okruuju mirisno cvee, bedemi od dragulja i zlatni vrtni zid. Sastoji se od iste kvintesence zapadnog uzduha. Goste na njezinoj povremenoj Breskovoj gozbi (slavi se kad breskve dozore, jedanput u svakih est tisua godina) slue ljupke keri Zlatne majke u sjenicama i paviljonima kraj Draguljnog jezera. Ondje vode sviraju u jedinstvenoj fontani. Kuaju se feniksova sr, zmajska jetra i druga mesa; breskve i vino daruju besmrtnost. uje se glazba nevidljivih glazbala, pjesme to ne potjeu sa smrtnih usana; a plesovi vidljivih djeva odrazi su radovanja vjenosti u vremenu. Japanske ceremone aja ureene su u duhu taoistikog zemaljskog raja. ajana zvana stanite izmatanosti kratkotrajna je graevina podignuta da udomi trenutak poetske intuice. Zvana i stanite izmjetenosti, liena je uresa. U njoj se privremeno nalazi tek jedna slika ili ikebana. ajana se naziva boravite nesimetrinoga: nesimetrino ukazuje na kretanje; ono namjerno nedovreno ostavlja vakuum za utok promatraeve mate. Gost prilazi vrtnim putem i mora se sagnuti da proe kroz niski ulaz. Odaje tovanje slici ili ikebani i kuhalu koje zvidue, te zauzima mjesto na podu. Najjednostavni predmet, uokviren pomno ureenom jednostavnou ajane, istaknut je u tajanstvenoj ljepoti; tiinom uva tajnu vremenskog postojanja. Svakom gostu je doputeno ispuniti doivljaj prema vlastitoj potrebi. Prisutni tako promiljaju o univerzumu u minaturi i postaju svjesni svojeg skrivenog bratstva s besmrtnicima.

175

Veliki majstori aja teili su boansko udo pretoiti u doivljeni trenutak; zatim se taj utjecaj odnosio kui iz ajane, a iz ajane se pretakao u celi narod. Za dugog i mirnog razdoblja Tokugawa (.-.), pre dolaska komodora Perryja ., tkivo ivota u Japanu tako se proelo znaajnim formalizacama da je bitak do najsitnije potankosti bio svjestan iskaz vjenosti, a sm krajolik svetilite. Slino tome, diljem Orenta, diljem drevnoga sveta, te u pretkolumbovskoj Americi, drutvo i priroda umu su predstavljali ono neiskazivo. Biljke, stene, vatra, voda, sve je to ivo. Oni nas motre i vide nae potrebe. Vide kada nemamo nita da nas titi, izjavio je jedan stari pripovjeda plemena Apache, i tada nam se otkru i obrate. To budist zove propoved nepokretnoga. Jedanput je jedan hinduski asket legao otpoinuti pokraj svetoga Gangesa i podigao noge na simbol ive (lingam, spregu falusa i vulve to simbolizira sjedinjenje Boga i njegove Supruge). Naiao je neki sveenik, opazio da se taj tako odmara i prekorio ga. Kako se usuuje oskvrnuti ovaj Boji simbol stavljanjem nogu na njega? otro ga je upitao sveenik. Asket mu je odgovorio: Ispriavam se, dobri moj ovjee; biste li bili tako ljubazni da mi premjestite noge negdje gdje nema takvog svetog lingama? Sveenik je primio asketa za glenjeve i premjestio ih udesno, ali kad ih je spustio, iz zemlje je ponikao falus, pridravi ih kao i pre. Opet ih je premjestio; podupro ih je novi falus. A, shvaam! rekao je postieno sveenik; odao je tovanje polegnutom svecu i otiao. Tree udo Bodhisave jest u tome to je prvo udo (dakle, dvospolno oblije) simbolizira drugo udo (istovjetnost vjenosti i vremena). Jer na jeziku boanskih slika

176

svet vremena je velika maternica. ivot u njoj, oploen ocem, sastoji se od njezine tame i njegovoga svjetla. U njoj smo zaeti i boravimo udaljeni od oca, ali kad izaemo iz maternice vremena u trenutku smrti (naeg roenja za vjenost) bivamo predani u njegove ruke. Mudri shvaaju, ak i u toj maternici, da potjeu od oca i da mu se vraaju; vrlo mudri, pak, znaju da su on i ona u svojoj biti jedno. U tome je znaenje onih tibetskih prikaza sjedinjenja Buddhi i Bodhisavi s vlastitim im enskim vidovima koji su mnogim kranskim kritiarima tako skaredni. Prema jednom izvornom nainu shvaanja ovih sredstava za meditacu, enski lik (tibetski: yum) valja promatrati kao vrijeme, a muki (yab) kao vjenost. Njihovo sjedinjenje daje svet, gdje je sve u isti mah vremensko i vjeno, stvoreno na sliku i priliku ovoga samospoznajueg muko-enskog Boga. Inicant se u meditaci navodi na prisjeanje tog Lika nad likovima (yab-yum) u sebi samome. S druge strane, muki se lik moe doivjeti kao simbol naela zaimanja, metode; u tom sluaju enski lik izraava cilj kojemu vodi inicaca. Ali taj cilj je Nirvana (vjenost). Zbog toga i muki i enski lik valja doivjeti, naizmjence, kao vreme i vjenost. Odnosno, njih dvoje su isto, svaki je oboje, a dvojno oblije (yab-yum) samo je uinak iluze koja i sama, meutim, ne drugaa od prosvjetljenja. Ovo je vrhunski iskaz velikoga paradoksa koji razba zid parova suprotnosti i doputa kandidatu vizu Boga koji je stvorio ovjeka kao muko i ensko, kad ga je stvorio na svoju sliku i priliku. Mukarac u desnoj ruci dri munju koja je njegov pandan, dok u levoj dri zvono koje simbolizira boicu. Munja je i metoda i vjenost, dok je

177

zvono prosvetljeni um; njegov zvon je onaj prekrasni zvuk vjenosti koji isti umovi sluaju u celome stvorenom svetu, a time i u samima sebi. Navlas isto zvono odzvanja u kranskoj Misi u trenutku kada Bog, snagom rei pastve, silazi u kruh i vino. A kransko tumaenje smisla takoer je isto: Et Verbum caro factum est, odnosno, Dragulj je u Lotosu: Om mani padme hum.

. K Kad je kraljevi sa Samotna otoka proveo est noi i dana na zlaanoj lealjci uspavane kraljice Tubber Tintyea, i lealjka je poivala na kotaima od zlata, i kotai su se stalno vrtjeli i lealjka se okretala i okretala, ne stajui ni danju ni nou sedmoga je jutra rekao: Vreme mi je da odem odavde. Stoga je siao i napunio tri boce vodom iz vrela vatre. U zlaanoj odaji nalazio se zlatni stol, a na stolu janjea goljenica sa trucom kruha; da su svi muevi Erina dvanaest mjeseci jeli s tog stola, janjetina i kruh svejedno bi nakon jela ostali onakvi kakvi su i bili. Kraljevi je sjeo, najeo se kruha i goljenice, te ih ostavio kakve je i zatekao. Zatim je ustao, uzeo one tri boce, stavio ih u teleak i uputio se iz odaje, kad je pomislio: Bila bi teta otii odavde a da ne ostavim trag po kojem e Kraljica znati tko je tu bio dok je spavala. Stoga joj je u pismu napisao kako je sin kralja Erina i kraljice Samotna otoka proveo est dana i noi u zlaanoj odaji Tubber Tintyea, ponio tri boce vode iz vrela vatre i nauio se hrane sa zlatnog stola. Stavio je pismo Kraljici pod jastuk, izaao, stao

178

na otvoreni prozor, skoio na lea vitkog i kudravog konjia i neozleen proao kroz gaj i preko reke. Lakoa kojom se pustolovina tu ostvaruje oznaava da je junak nadmoan ovjek, roeni kralj. Takva lakoa obiljeava brojne bajke i sve legende o djelima utjelovljenih bogova. Ondje gdje bi se uobiajeni junak suoio s kunjom, izabrani ne susree nednu prepreku koja bi ga zadrala i nedanput ne grei. Vrelo je Pupak sveta, njegova plamena voda je neunitiva bit postojanja, dok je krevet koji se okree i okree Os sveta. Uspavani dvorac onaj je krajnji bezdan u koji svest tone u snu, gdje osobni ivot stie do toke rastakanja u neindividualiziranu energu: rastakanje bi znailo smrt; no neposjedovanje vatre takoer bi znailo smrt. Motiv (proistekao iz infantilne fantazije) neiscrpne zdjele, simbol trajnih ivotvornih, oblikovnih sila univerzalnog izvora, bajkoviti je pandan mitolokom prizoru bogovske gozbe iz roga izobilja. Sprezanje, pak, dvaju velikih simbola susreta s boicom i krae vatre na jednostavan i jasan nain otkriva status antropomorfnih sila u domeni mita. One nisu same po sebi ciljevi, nego uvari, utjelovljenja, odnosno darivatelji pia, mleka, hrane, vatre, milosti, neunitivoga ivota. Ovakvi se prizori spremno mogu protumaiti kao primarno, premda ne nuno i poglavito, psiholoki: jer u najranoj fazi razvoja dojeneta mogue je zapaziti simptome zrenja svojevrsne mitologe stanja smjetenog ponad stalnih mena vremena. Ona se javlja kao reakca i spontana obrana od fantaza o unitenju tela to spopadaju dete nakon odbanja od majine dojke. Dojene reagira izljevom besa, a taj izljev prati fantaza trganja svih delova majinog tela Dete se zatim boji odmazde za

179

te porive, tj. da e njemu samome sve biti izvaeno iz utrobe. Tjeskobe oko cjelovitosti tela, fantaze o povratku u prvotno stanje i nema, duboka potreba za neunitivou i zatitom od loih sila iznutra i izvana, poinju upravljati oblikovanjem psihe; one ostaju presudni imbenici u kasnim neurotskim, ak i normalnim ivotnim aktivnostima, duhovnim nastojanjima, religskim vjerovanjima i obrednim ponaanjima odrasle osobe. Na primjer, zanimanje vraa, te jezgre svih primitivnih drutava, poiva na temelju djetinjih fantaza o unitenju tela putem niza obrambenih mehanizama. U Australi osnovna zamisao glasi da su dusi vrau izvadili utrobu i zamenili je oblucima, kristalima kvarca i komadom ueta, a katkad i malom zmom obdarenom moima. Prva formula je abreakca u fantazi (moja nutrina je ve unitena), za kojom sledi reakca-formaca (moja nutrina ne kvarljiva i puna izmeta, ve neiskvarljiva, puna kristala kvarca). Druga je projekca: Ne elim to ja prodreti u telo, ve strani arobnjaci koji u druge ubacuju kune tvari. Trea formula je obnova: Ne nastojim unititi tue nutrine, nego ih leim. U isti mah, meutim, izvorni fantazski element vredne sadrine tela istrgnute iz majke vraa se u tehnici leenja: isisavanju, izvlaenju, istrljavanju neega iz bolesnika. Drugi prikaz neunitivosti donosi narodni pojam duhovnog dvojnika izvanjske due na koju gubici i pozljede ovoga tela nemaju utjecaja, jer obitava na nekom sigurnom i izdvojenom mjestu. Moja smrt, rekao je izvjesni bauk, lei daleko odavde, na irokoj puini, i teko ju je nai. Na tom moru ima jedan otok, i na tom otoku raste zeleni hrast, i pod tim hrastom je eljezna krinja, i u

180

toj krinji je koarica, i u toj koarici je zec, i u tom zecu je patka, i u toj patki je jaje; onaj koji pronae to jaje i razbije ga, umah e me ubiti. Usporedimo to sa snom jedne uspjene suvremene poslovne ene: Nala sam se na pustom otoku. Ondje je bio i katoliki sveenik. Bavio se postavljanjem nekakvih ploa od jednog do drugog otoka da ljudi mogu prei. Otili smo na drugi otok i ondje upitali neku enu kamo sam to otila. Odgovorila je da ronim s nekim roniocima. Zatim sam otila nekamo u unutranjost tog otoka gdje se nalazila prekrasna vodena povrina, puna dragog kamenja i dragulja, a druga ja bila je unutra u ronilakom odelu. Ostala sam promatrati sebe pod vodom. Postoji i ljupka hinduska pripovest o kraljevoj keri koja je htjela poi samo za onoga koji pronae i probudi njezinu dvojnicu, u Zemlji Sunevog lotosa, na dnu mora. Iniciranog Australca nakon vjenanja djed odvodi u svetu peinu gdje mu pokazuje daicu s alegorskim prikazima: Ovo je, kae mu djed, tvoje telo; ovo je isto to i ti. Ne odnosi ga drugamo, jer e te zaboljeti. Manihejci i gnostiki krani iz prvih stoljea nove ere nauavali su da kad dua blaenoga doe u nebo, doekaju je sveci i aneli sa svjetlosnom odorom koju su za nju sauvali. Vrhunska dobrobit za Neunitivo telo trajan je boravak u Raju meda i mleka: Veselite se s Jeruzalemom, kliite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasiete i nasladite na grudima krepine njegove. Jer ovako govori Jahve: Evo, mir u na njih kao reku svratiti Dojenad u njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. Hrana za duu i telo, milina srca, dar je Sveiscjeljujue, neiscrpne bra-

181

davice. Gora Olimp see u nebesa; bogovi i junaci ondje pu ambrozu (a, ne, brotoz, smrtan). U Wotanovoj gorskoj dvornici etiristo trideset dvojica junaka jedu nemanjkajue meso kozmikog vepra Sachrimnira i sapiru ga mlijekom iz vimena koze Heidrun: ona brsti lie Yggdrasila, Svjetskog jasena. U vilinskim brdima Erina, neumirui Tuatha De Danaan aste se nepojedivim svinjama Manannana i vrevima Guibneova vina. U Perzi, bogovi u vrtu na gori Hara Berezaiti pu besmrtnu haomu to se vari od stabla Gaokerena, drveta ivota. Japanski bogovi pu sake, polinezski ave, azteki bogovi pu krv mukaraca i djevojaka. A Jahvinim iskupljenicima u krovnom se vrtu slui nemanjkajue i slasno meso nemani Behemota, Levatana i Ziza dok pu pia iz etiru slatkih rajskih reka. Oito je da djetinje fantaze koje svi mi i dalje gajimo u nesvjesnome neprekidno utjeu na mit, bajku i crkveno uenje, kao simboli neunitiva bitka. To pomae, jer ti su prizori prisni umu, kojega kao da prisjeaju na neto to ve zna. Ali ta okolnost predstavlja i prepreku, jer osjeaji e se rado ukotviti u simbolima i zatim gorljivo odbati svako nastojanje da ih se nadie. Silan jaz izmeu djetinjasto blaenih masa koje pune svet svojim bogomoljstvom i onih istinski slobodnih pojedinaca poinje zjapiti na toki iza koje simboli gube primat i bivaju nadieni. O vi, pie Dante na izlazu iz Zemaljskoga raja, O vi to eljni sluanja u amcu malenu ve isploviste za mojim brodom to pjesmom daje pravac pramcu, okrente natrag k obalama svojim! Ne izlazte na puinu jer ete, gube me, poi krivim putem kojim. Vodom, kud pooh, nitko jo ne krete: Minerva pue, Apolon me vodi, devet e Muza Kola da me sjete! Evo crte preko koje misli ne mogu, nakon

182

S 7 koje je svo osjeanje istinski mrtvo: kao zadnja postaja na planinskoj pruzi, na kojoj alpinisti izlaze i kamo se vraaju na razgovor s onima koji vole gorski zrak, ali nisu vini usponu. Neiskazivo uenje o neprispodobivoj divoti dolazi nam, iz nude, uoblieno u prilike to podsjeaju na zamiljenu divotu najraneg djetinjstva; otuda pretvorna infantilnost tih pria. Otuda, takoer, neprimjerenost svakog tumaenja koje bi bilo iskljuivo psiholoko. Pronjenost duha djetinjih uprizorenja, kad bivaju iskazana vjetim mitolokim prikazima metazike doktrine, velianstveno se javlja u jednom od najpoznatih velikih mitova orentalnog sveta: u hinduistikoj pripovesti o praiskonskoj bici titana i bogova za pie brsmrtnosti. Drevno zemaljsko bie Kajapa, ovjek Kornjaa, oenio se s trinaest keri jo drevneg demurkog patrijarha Dake, Gospodara kreposti. Dve keri, po imenu Diti i Aditi, izrodile su titane, odnosno bogove. Meutim, u nesagledivom nizu obiteljskih bitaka stradalo je mno183

tvo Kajapinih sinova. Ali zatim je visoki sveenik titana velikim odricanjima i meditacama stekao naklonost ive, Gospodara univerzuma. iva mu je udelio ini za uzdizanje mrtvih. To je titanima dalo prednost koju su bogovi u iduoj bici brzo zapazili. Smeteno su se povukli na veanje i obratili visokim boanstvima Brahmi i Vinuu. Ovi su im savjetovali da s braom-neprateljima sklope privremeno primirje, u kojem bi trebali nagovoriti titane da im pomognu da iz Mlenog oceana vjenog ivota izbukaju maslac zvan Amrita (a, ne, mita, smrtan) nektar besmrtnosti. Titanima je taj poziv polaskao: smatrali su ga priznanjem svoje nadmoi pa su s oduevljenjem pristali; i tako je zapoela epohalna zajednika pustolovina na poetku etiru doba svjetskoga ciklusa. Gora Mandara izabrana je za bukalicu. Kralj zma Vasuki pristao je postati ue kojom e se bukalica vrtjeti. Sm je Vinu, u liku kornjae, zaronio u Mleni ocean da leima podupre podnoje gore. Bogovi su primili zmu za jedan kraj, a titani za drugi, nakon to se obavila oko gore. I druina je zatim bukala tisuu godina. Iz puine se najpre pojavio crn, otrovan dim, zvan Kalakuta, Crni vrhunac, koji je bio najgui ispah sile smrti. Pte me, rekao je Kalakuta; i posao se ne mogao nastaviti dok se ne nae netko tko e ga moi popiti. Obratili su se ivi, koji je sjedio podalje, odvojen od ostalih. On se veliajno opustio iz stava duboko povuene meditace i otiao do prizorita bukanja Mlenog oceana. Napunio je kupu tinkturom smrti, ispio je naduak i joginskim je umeem zadrao u grlu. Grlo mu je pomodrilo. Zbog toga iva nosi ime Modrovrati, Nilakantha.

184

Bukanje se tako nastavilo i uskoro su iz nedokuivih dubina stala navirati istanana oblija usredotoene sile. Pojavile su se Apsaraze (nimfe), Lakmi, boica sudbine, pa mlenobeli konj po imenu Uaihravas, Glasnorz, najbiser Kaustubha i jo tota, ukupno trinaest. Zadnji se pojavio vjeti lenik bogova Dhanvantari, a u ruci mu je bio Mjesec, kupa nektara ivota. Tad je smjesta zapoela silna bitka za vlast nad tim neprocjenjivo vrednim piem. Jedan se titan, Rahu, uspio domoi gutljaja, ali glava mu je bila odrubljena pre nego to mu se tekuina slila niz grlo: telo mu se raspalo, ali glava je ostala besmrtna. I ta glava sada za sve veke progoni Mjesec nebesima, ne bi li ga se opet domogla. Kad u tome uspe, kupa mu lako proe kroz usta i izae kroz vrat: otuda stiu pomrine mjeseca. Ali Vinu se pobojao da bogovi ne izgube prednost pa se preobrazio u krasnu plesaicu. A kad su se titani, onako pohotni, ukoili u mjestu od djevojinih drai, ona je dohvatila Mjeseevu kupu Amrite, naas njome draila titane, te je nenadano predala bogovima. Vinu se smjesta preobrazio u mona junaka, pridruio se bogovima u borbi protiv titana i pomogao da se nepratelj satjera u litice i mrane gudure donjega sveta. Bogovi otada doveka uivaju Amritu u divnim dvorima svrh sredinje planine sveta, gore Sumeru. Humor je glavno obiljeje istinski mitolokog, za razliku od doslovneg i sentimentalneg teolokog izriaja. Bogovi kao znamenja nisu ciljevi po sebi. Zabavni mitovi o njima ne prenose um i duh do njih, ve povrh njih, u prazninu s one strane; s tog e motrita sve optereene teoloke dogme izgledati kao puki obrazovni mamci: i po-

185

kazat e se da im je smisao u prevoenju nevjetog intelekta od zbrke njegovih konkretnih injenica i zbivanja do razmjerno rjeeg predjela gdje se, u konanoj dobrobiti, svo postojanje bilo nebesko, zemaljsko, ili pak pakleno konano moe sagledati kao preobraeno u neto slino lako prolaznom, viekratnom, pukom djetinjem snu blaenstva i straha. S jednog stanovita sva ta boanstva postoje, nedavno je odvratio jedan tibetski lama na pitanje susretljivoga zapadnog gosta, a s druge nisu stvarna. To je ortodoksno uenje drevnih Tantri: Sva ta prikazana boanstva tek su simboli to prikazuju razna zbivanja to ekaju na Putu; kao i doktrina suvremenih psihoanalitikih kola. A isti taj metateoloki uvid kao da navjeuje Dante u svojim zakljunim stihovima, gdje prosvetljeni putnik napokon uspeva podii svoje odvane oi ponad blaenog vienja Oca, Sina i Duha Svetoga, prema jednome Vjenom Svjetlu. Bogove i boice stoga valja shvatiti kao utjelovljenja i uvare eliksira Neunitivoga Bia, ali ne i kao ono Konano u svome primarnom stanju. Junak putem openja s njima stoga u konanici ne trai njih, ve njihovu milost, odnosno snagu njihove ivotvorne sri. Ta udesna energa-sr, i samo ona, jest ono Neunitivo; imena i oblija boanstava koja ga posvuda utjelovljuju, raspaavaju i predstavljaju dolaze i odlaze. To je ona udotvorna energa gromova Zeusa, Jahve i Vrhunskog Buddhe, plodnost Viracochine kie, krepost to ju oglaava zvono na Misi prilikom posveivanja i svjetlost konanog prosvjetljenja sveca i mudraca. Njezini se uvari usuuju pripustiti je samo istinski dokazanima.

186

Ali bogovi mogu biti prestrogi, preoprezni, a u tom sluaju junak im mora na prevaru oduzeti blago. S takvom se potekoom susreo Prometej. Kad su takve volje, ak i najvii bogovi djeluju kao zloudni bauci to uskrauju ivot, a junak koji ih uspe nasamariti, sasjei ili udobrovoljiti, biva slavljen kao spasitelj sveta. Polinezski Maui poao je na Mahu-iku, uvara vatre, da mu otme to blago i prenese ga ovjeanstvu. Maui je otiao ravno do diva Mahu-ike i kazao mu: Iskri ikaru s ovog naeg ravnog polja da bismo se mogli nadmetati u prateljskom ogledu. Maui je, to valja rei, bio veliki junak i majstor dovitljivosti. Upita ga Mahu-ika: Kakvo bi to djelo obostrane vjetine i oponaanja trebalo biti? Djelo bacanja, odvrati mu Maui. S tim se Mahu-ika sloi; zatim ga Maui upita: Koji e poeti? Mahu-ika mu odgovori: Ja u. Maui mu pokaza da se slae, pa Mahu-ika epa Maua i baci ga u zrak; on visoko odletje i pade Mahu-iki u ruke; Mahu-ika ga opet baci, ponavljajui: Bacam, bacam uvis tebe! Odleti Maui u zrak, a Mahu-ika tada stade izgovarati ove arobne rei: Uvis tebe do prve razine, Uvis tebe do druge razine, Uvis tebe do tree razine, Uvis tebe do etvrte razine, Uvis tebe do pete razine, Uvis tebe do este razine,

187

S 8

188

Uvis tebe do sedme razine, Uvis tebe do osme razine, Uvis tebe do devete razine, Uvis tebe do desete razine! Maui se prevrtao i prevrtao u zraku, pa poeo ponirati. On pade tik do Mahu-ike; nato Maui ree: Jedino se ti veseli! Ma nemoj! uzviknu Mahu-ika. Zar ti misli da bi mogao kita baciti u zrak? Mogao bih pokuati! odgovori mu Maui. Primi tako Maui Mahu-iku i baci ga uvis, ponavljajui: Bacam, bacam uvis tebe! Uzleti Mahu-ika u zrak, pa tad Maui stade izgovarati ovu arolu: Uvis tebe do prve razine, Uvis tebe do druge razine, Uvis tebe do tree razine, Uvis tebe do etvrte razine, Uvis tebe do pete razine, Uvis tebe do este razine, Uvis tebe do sedme razine, Uvis tebe do osme razine, Uvis tebe do devete razine, Uvis tebe visoko u zrak! Mahu-ika se prevrtao i prevrtao u zraku, pa stao padati. Kad samo to ne dospio do tla, Maui izgovori ove arobne rei: Onaj to je tamo gore neka padne ravno na glavu!

189

Mahu-ika pade; vrat mu se posve sabi od udara, i tako Mahu-ika pogibe. Junak Maui smjesta epa glavu Mahuike i odrubi je, te prisvoji blago vatre i podari ga svetu. Najvea pripovest o pohodu za eliksirom jest mezopotamska, predbiblska predaja o Gilgameu, legendarnom kralju iz sumerskoga grada Erecha, koji je poao u potragu za potoarkom besmrtnosti, biljkom Nestaricom. Nakon to je uspio proi pokraj lavova to uvaju podnoja i ljudikorpiona to bdu nad gorama koje dre nebesa, pronaao je usred gorja rajski vrt cvea, voa i dragog kamenja. Nastavio je dalje i stigao do mora to optae svet. U obalnoj je pilji boravilo utjelovljenje boice Itar, Siduri-Sabitu, vrsto umotana ena koja je pred njim zatvorila ulaz. Ali, kad joj je ispripovedao o sebi, pustila ga je unutra i posavjetovala ga da ne nastavlja s pohodom, ve da spozna smrtne radosti ivljenja i bude zadovoljan njima: Gilgameu, zbog ega li se tako smuca? ivot za kojim traga nikad nee nai. Kad bogovi stvorie ovjeka, smrt pridodae ovjeanstvu, a ivot u svojim rukama zadrae. Nasiti se, Gilgameu; danju i nou uivaj; svakoga dana neku ugodu priredi. Danju i nou razigran i radostan budi; nek ti nonje naoite budu, kosa oprana, telo okupano. Skrbi za malenu koja te za ruku uze. Nek ti ena na njedrima sretna bude.

190

Ali kad je Gilgame ostao uporan, Siduri-Sabitu dopustila mu je da proe i upozorila ga na opasnosti koje vrebaju na ostatku puta. ena ga je uputila da potrai splavara Ursanapa. Zatekao ga je kako cepa drva u umi pod zatitom skupine slugu. Gilgame je razvalio te sluge (zvali su se oni koji se raduju ivotu, oni kameni) pa ga je splavar pristao prevesti preko voda smrti. Putovanje je trajalo mjesec i pol dana. Putnik je dobio upozorenje da ne dotie vode. Sad, u dalekoj zemlji kojoj su prilazili, sa suprugom se, u besmrtnikom miru, nastanio Utnapitim, junak iz praiskonskog potopa. Utnapitim je izdaleka zapazio barku to im se samotno pribliava preko beskrajnih voda pa se u srcu upitao: Zato su oni kameni s lae razvaljeni, A u lai plovi netko tko me ne slui? Taj to stie: ne li on ovjek? Nakon to je pristao, Gilgame je morao posluati patrarhovo dugo pripovedanje prie o potopu. Zatim je Utnapitim zamolio posjetitelja da ode na spavanje, i on je spavao est dana. Utnapitim je kazao eni da ispee sedam truca kruha i stavi ih na Gilgameovo uzglavlje dok je spavao pokraj lae. I Utnapitim je dotaknuo Gilgamea i probudio ga, i domain je naredio splavaru Ursanapu da okupa gosta u izvjesnom jezeru i zatim ga odjene u istu odjeu. Nakon toga, Utnapitim je Gilgameu otkrio tajnu te biljke.

191

Gilgameu, jednu u ti tajnu povjeriti i naputak ti dati: Ta biljka je poput trnjaka u polju; trnom e ti, poput rue, probiti ruku. No dospe li tvoja ruka do te biljke, u domovinu e se vratiti. Biljka je rasla na dnu kozmikoga mora. Ursanapi je izveo junaka natrag na puinu. Gilgame si je privezao kamenje za noge i skoio. Naglo je tonuo, preko svake mjere izdrljivosti, dok je splavar ostao u lai. A kad je ronilac stigao do dna bezdanoga mora, ubro je biljku, iako mu je pozledila ruku, odrezao kamenje i vinuo se natrag na povrinu. Kad je izronio, i kad ga je splavar izvukao u barku, pobjedonosno je izjavio: Ursanapi, ovo je ta biljka kojom ovjek punu krepost postie. Donet u je u Erech, ovarski grad Ime joj je: Vremean ovjek mladim postaje. Jest u je i vratiti se u mladenako stanje. Otplovili su natrag. Kad su pristali, Gilgame se okupao u studencu i legao da otpoine. Ali, dok je spavao, jedna je zma osjetila udesni miris biljke, priskoila i odnela je. Kad ju je pojela, zma je smjesta stekla mo mijenjanja koe, ime je obnovila svoju mladost. Ali, kad se Gilgame probudio, sjeo je i zaplakao, a suze su mu lile stenkom nosa. Mogunost stjecanja tjelesne besmrtnosti do dananjih dana oarava ljudska srca. Utopska drama Bernarda Sha-

192

wa Back to Methuselah, praizvedena ., pretvorila je ovu temu u modernu sociobioloku parabolu. etristo godina rane, doslovne nastrojeni Juan Ponce de Leon otkrio je Floridu u potrazi za zemljom Bimini gdje se nadao otkriti vrelo mladosti. Stoljeima pre njega i mnogo dalje, pak, kineski lozof Ko Hung proveo je pozne godine svog dugog ivota u spravljanju tableta besmrtnosti. Uzmite kilogram i pol pravog cinobera, napisao je Ko Hung, i pola kilograma belog meda. Promeajte ih. Osuite mjeavinu na suncu. Zatim je proprite nad vatrom kako bi se mogla uobliiti u tablete. Svako jutro uzmite deset tableta veliine sjemena konoplje. Za godinu dana seda e kosa pocrnjeti, istrunuli zubi opet e izrasti, a telo e postati glatko i sjajno. Starac koji bude dugotrajno uzimao ovaj lijek razvit e se u mladia. Onaj koji ga bude stalno uzimao uivat e vjeni ivot i nee umreti. Tom samotnom istraivau i lozofu jednoga je dana pratelj svratio u posjet, ali zatekao je samo praznu odjeu Ko Hunga. Starca vie ne bilo; preao je u kraljevinu besmrtnika. Istraivanje tjelesne besmrtnosti potjee od neshvaanja tradicionalnog uenja. Upravo suprotno, temeljni zahtjev jest poveati zjenicu oka, da telo i osobnost koju ono nosi vie ne zaklanjaju pogled. Besmrtnost se tada doivi kao sadanja injenica: Tu je! Tu je! Sve to postoji u meni je, uzdie se i splanjava. Biljke cvatu, no samo da bi se vratile u gomolj. Povratak u gomolj je poput traenja spokoja. Traenje spokoja je poput kretanja ususret sudbini. Kretanje ususret sudbini je poput vjenosti. Upoznavanje vjenosti je prosvjetljenje, a neprepoznavanje vjenosti donosi nered i zlo.

193

Poznavanje vjenosti donosi shvaanje; shvaanje iri nazore; irina nazora donosi plemenitost; plemenitost je rajska. Rajsko je kao Tao. Tao je ono Vjeno. Propadanja tela ne treba se plaiti. Japanska poslovica kae: Bogovi se smu samo onda kad ih ljudi mole za bogatstvo. Blagodat koju tovatelj prima uvek je razmjerna njegovoj razini i prirodi osnovne elje: blagodat je jednostavno simbol ivotne energe odmjerene prema mjerilima dotinoga pojedinanog sluaja. Irona, naravno, lei u tome to junak koji je stekao naklonost boga moe zatraiti blagodat savrenog prosvjetljenja, ali najee tei za produenjem ivotnog veka, orujem kojima e poraziti blinjega svoga, ili ozdravljenjem djeteta. Grci priaju o kralju Midi, kojemu se posreilo da mu Bakho ponudi bilo koju blagodat za kojom mu srce udi. Zatraio je da se sve to dotakne pretvori u zlato. Da provjeri svoju novu mo, putem je otrgnuo granicu hrasta, koja je smjesta pozlatila; uzeo je kamen, koji je pozlatio; jabuka mu se u ruci pretvorila u zlatni grumen. Ushieno je naloio da se priredi velianstvena gozba u slavu tog uda. Ali kad je sjeo i latio se peenke, preobrazila se; vino mu se na usnama pretvorilo u tekue zlato. A kad ga je kerkica, koju je volio vie od svega na svetu, dola utjeiti, im ju je zagrlio pretvorila se u naoit zlatni kip. Agona probanja kroz osobna ogranienja jest agonija duhovnog sazrevanja. Likovna umjetnost, knjievnost, mit i kult, lozoja i asketske discipline instrumenti su koji osobi pomau da nadie obzorja koja ga ograniavaju i pree u sfere sve ireg ostvarivanja. Dok prolazi prag

194

za pragom i poraava zmaja za zmajem, razina boanstva koje priziva svojom najuzvienom eljom raste, sve dok ne obuhvati itav kozmos. Um se na koncu probe kroz graninu sferu kozmosa do shvaanja to nadilazi sva protena iskustva sve simboline prikaze, sva boanstva: do shvaanja nepobitne praznine. Stoga, kad je Dante zadnjim korakom duhovne pustolovine stigao pred krajnju simboliku vizu Trojednoga Boga u Nebeskoj rui, ekalo ga je jo jedno prosvjetljenje, vie i od likova Oca, Sina i Duha Svetoga. Bernard mi, pie, znakom javljo se i smo da gledam uzgor; ali ja ve bah sam sobom takav kakvim me je htio; jer mo mog vida, postavi ista, sve vie i vie k zraci lee svjetlosti vinje istinom to sa. Od tada vienje postade mi vee negoli kae govor to se preda sa spomenom na takvo obuzee. Onamo ni oko, ni govor, ni um ne idu: ne poznajemo Ga; ne znamo ni kako bi o Njemu druge pouili. Drugae je Ono od svega znanog, a nadilazi i sve neznano. To je najvie i konano razapinjanje, ne samo junaka, ve i njegova boga. Tu se Sin potire jednako kao i Otac kao krinke linosti na neimenovanome. Jer ba kao to i plodovi sna potjeu iz ivotne energe jednog sanjaa i predstavljaju tek tena cepanja i usloavanja te jedne jedine sile, tako sva oblija sveta, bila ona zemaljska ili boanska, odraavaju univerzalnu silu jednog jedinog nedokuivog otajstva: moi koja stvara atom i upravlja putanjama zvezda. Vrelo ivota jest jezgra osobe, koja e je u sebi nai bude li mogla strgnuti pokrove. Germansko pogansko boanstvo Othin (Wotan) rtvovao je oko da rascepi veo

195

svjetlosti u spoznaju tog beskonanog mraka, a zatim zbog njega podnio pasu razapinjanja: Drim da visjeh s vjetrovita stabla, Da visjeh s njega devet punih dana; Kopljem me ranie, i ko rtvu prinesoe Othinu, sebe sebi samome, Na stablu da nitko ne sazna Koren to pod njime see. Buddhina pobjeda pod stablom Bo klasini je orentalni primjer ovog djela. Maem svoga uma probio je mjehur Svemira koji se raspao u nitavilo. Celi svet prirodnog iskustva, kao i kontinenti, nebesa i pakli tradicionalnog religskog vjerovanja, prsnuli su zajedno sa svojim bogovima i demonima. Ali udo nad udima bilo je u tome to, premda je sve prsnulo, sve se ipak time i obnovilo, oivjelo i uzvisilo u blistanju istinskoga bia. Doista, bogovi iskupljenih nebesa uglas su stali slaviti ovjeka-junaka koji se povrh njih probio do nitavila koje im je bilo ivot i izvorite: Zastave i barjaci podignuti na istonome rubu sveta razvie se sve do zapadnoga ruba sveta; jednako tako oni podignuti na zapadnome rubu sveta, sve do istonoga; oni podignuti na sjevernome rubu sveta, sve do junoga; a oni podignuti na junome rubu sveta, sve do sjevernoga; dok se oni podignuti u ravnini zemlje razvie sve dok ne zalepetae o Brahmin svet, a oni iz Brahmina sveta spustie se sve do ravnine zemlje. Diljem deset tisua svjetova rascvae se stabla to cvatu; voke se savie od bremena svojega voa; lotosi stabla rascvae se na stablima drvea; lotosi kronje u kronjama drvea; lotosi loze

196

na lozama; visei lotosi na nebu; a lotosi stapki probie se kroz kamenje i iznikoe u busenju. Sustav od deset tisua svjetova bae poput buketa cvea to se vrti u zraku, ili poput gustog cvjetnog tepiha; u prostorima izmeu svjetova paklovi dugi dvadeset etiri tisue milja, koje ak ni svjetlost sedam sunaca dotad ne mogae obasjati, sada se ispunie sjajem; ocean dubok dvjesto pedeset dve tisue milja postade slatka okusa; reke prestadoe tei; slepima od roenja vrati se oinji vid; gluhima od roenja sluh; bogaljima od roenja snaga udova; a okovi i uze zarobljenika pukoe i spadoe.

197

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

. O Nakon to ostvari junaki pohod, bilo prodorom do izvora, bilo milou neke muke ili enske, ljudske ili ivotinjske personikace, pustolov se jo mora vratiti s preobraajnim trofejem. Puni krug, uvjet monomita, trai da junak sada prione poslu vraanja mudrih zapisa, Zlatnog runa ili svoje uspavane kraljevne u ovjeje kraljevstvo, gdje ta blagodat moe potaknuti obnovu ovjeanstva, naroda, planeta, ili deset tisua svjetova. Ali ta se dunost esto odba. ak je i Buddha, nakon izvojevane pobjede, dvojio moe li preneti poruku ostvarenja, a predaje tvrde da su sveci katkad znali preminuti za vreme nadzemaljske ekstaze. Doista su brojni oni junaci za koje se kazuje da su se vjeno nastanili na blaenome otoku vjeno mlade Boice Besmrtnog Bitka. Postoji dirljiva pripovest o drevnom hinduskom kralju-ratniku po imenu Muukunda. Rodio se iz levoga oeva boka, nakon to je njegov otac grekom progutao napitak za plodnost koji su bramani priredili za njegovu enu; u skladu s obeavajuom simbolikom toga uda, to udesno dete bez majke, plod muke maternice, izraslo je u takva kralja nad kraljevima da su bogovi, kad su u jednom razdoblju trpjeli poraze u stalnim okrajima s
199

demonima, pozvali upravo njega u pomo. Uz njega su izvojevali silnu pobjedu, te su mu vrhunaravnom milou podarili ispunjenje njegove najvee elje. Ali to je uope mogao poeljeti takav, ionako ve gotovo svemoan kralj? Koju bi to vrhunsku blagodat nad blagodatima mogao zamisliti takav prvak meu ljudima? Pria kae da je nakon boja kralj Muukunda bio vrlo umoran: zatraio je tek da mu se podari beskonaan san, te da onaj koji ga nekim sluajem probudi bude na mjestu spaljen prvim pogledom njegova oka. Blagodat su mu podarili. U piljskoj odaji smjetenoj duboko u gorskim njedrima, kralj Muukunda legao je na poinak i tako prospavao smjene mnogih eona. Osobe, narodi, civilizace i doba sveta nastajala su iz nitavila i opet padala u nj, dok je stari kralj istrajavao nepromenjen u stanju podsvjesnog blaenstva. Izmjeten iz vremena, poput freudovskog nesvjesnoga to poiva podno dramatinog vremenskog sveta naeg promjenjivog iskustva utemeljenog na egu, duboki je spava ivio i ivio. Do buenja je dolo ali uz nenadan obrat to baca novo svjetlo na ukupni problem kruenja junaka, kao i na otajstvo kraljeva iskanja sna kao najvie zamislive blagodati. Vinu, Gospodar sveta, utjelovio se u prekrasnu mladiu imenom Krina, koji je spasio zemlju Indu od soja tiranskih demona i sjeo na prestolje. I vladao je u utopskom miru sve dok horda barbara nenadano ne upala sa sjeverozapada. Kralj Krina zapodjenuo je boj protiv njih, ali je, sukladno svojoj boanskoj prirodi, do pobjede doao dovitljivo, jednostavnom varkom. Nenaoruan i ureen lotosovim vencima, izaao je iz utvrde i izazvao nepra-

200

teljskoga kralja da ga ulovi ako moe, a zatim se sklonio u peinu. Kad je barbarin stigao za njim, zatekao je nekoga gdje lei u odaji i spava. Ma! pomislio je. Znai, namamio me ovamo, a sad se pretvara da neduno spava. Udario je nogom priliku prostretu pred sobom, prenuvi je. Bio je to kralj Muukunda. Prilika je ustala, a oi to su ostale sklopljene kroz nebrojene cikluse stvaranja, svjetske povesti i rastakanja, polako su se otvorile. Prvi njihov pogled pao je na neprateljskog kralja, koji je buknuo u plamen i smjesta se pretvorio u zadimljenu gomilicu pepela. Muukunda se okrenuo, a drugi mu je pogled pao na ureenog, prekrasnog mladia, kojega je probueni stari kralj smjesta po sjaju prepoznao kao utjelovljenje Boga. I Muukunda se poklonio pred svojim Spasiteljem, uputivi mu ovu molitvu: Boe, Gospodaru moj! Dok ivjeh i radih kao ovjek, ivjeh i radih i bludih neumorno; kroz mnoge ivote, kroz roenje za roenjem, iskah i patih, ne znajui ni za prekid ni za poinak. Nevolju s radou brkah. Pustinjske fatamorgane mi se poput bistrih voda inie. Za nasladama uah, a jad dobivah. Kraljevsku silu i zemaljska imanja, bogatstva i mo, pratelje i sinove, enu i sljedbenike, sve to osjetila zavodi: sve to htjedoh, jer vjerovah da e mi to doneti blaenstvo. Ali uas kad bi neto postalo moje, promenilo bi prirodu i postalo poput vatre to pee. Zatim pronaoh put u drutvo bogova, gdje me doekae kao svojega. Ali, ipak, gdje stati? Gdje otpoinuti? Sve stvorove ovoga sveta, pa tako i bogove, prevarie, Gospodaru, tvoje prpone varke; zbog toga oni i dalje zaludu krue raanjem, patnjama ivljenja, starenjem i umi-

201

ranjem. Izmeu dvaju ivota moraju izai pred gospodara mrtvih i zatim trpjeti svaku vrstu pakla puna nesmiljene boli. A sve to od tebe potjee! Boe, Gospodaru moj, zaveden tvojim prponim varkama i ja bah plen sveta, to labirintom greenja luta, zapleten u mree svesti ega. Sad, stoga, pribjeite traim u tvojoj Prisutnosti bezgraninoj, divnoj i uam samo za slobodom od svega toga. Kad je Muukunda iskoraio iz pilje, opazio je da se stas ljudi u razdoblju nakon njegova povlaenja smanjio. Sad je bio gorostas meu ljudima. I tako je iznova otiao od njih, povukao se u najvie planine i ondje se posvetio askezama koje e ga konano osloboditi od zadnje spone s oblijima bitka. Drugim reima, Muukunda se umjesto povratka odluio povui za jo jedan stupanj dalje od sveta. A tko moe rei da je njegova odluka bila posve nerazborita?

. Priskrbi li pobjedonosni junak blagoslov boice ili boga, te mu bude izrekom naloeno da se vrati svetu s nekim eliksirom za obnovu drutva, krajnji stad njegove pustolovine podravat e sve moi njegova nadnaravnog zatitnika. S druge strane, doe li on do trofeja usprkos protivnjenju onoga koji ga uva, ili ako junakova elja da se vrati u svet ne bude po volji bogovima ili demonima, zadnji e se stad mitolokog kruga prometnuti u ivahnu, esto kominu potjeru. Taj beg mogu zakomplici-

202

rati uda arobnih prepreka ili naina na koje im se moe izmaknuti. Velani, primjerice, pripovedaju o Gwionu Bachu, junaku koji se zatekao u Zemlji pod valovima. Tone, naao se na dnu jezera Bala u Merionethshireu, na sjeveru Walesa. A na dnu tog jezera ivio je drevan div, Tegid elavi, sa enom Caridwen. Ona je u jednom od svojih vidova bila zatitnica ita i plodnih uroda, a drugom boica pjesnitva i lepe rei. Imala je golem kotao u kojem je htjela skuhati napitak znanosti i nadahnua. Uz pomo nekromantskih knjiga spravila je crnu smjesu i stavila je da se godinu dana krka na vatri, nakon ega e se iz nje dobiti tri blaene kapi milosti nadahnua. Naem je junaku, Gwionu Bachu, tako dala da mea kotao, a slepcu po imenu Morda da loi vatru pod njim, i naloi im da ne dopuste da kuhanje prestane punih godinu i jedan dan. A sama, prema zvjezdoznanakim knjigama, svakoga dana u toan sat planeta brae onu biljku to tada je arobna. I jednoga dana, s koncem godine, dok Caridwen sakupljae biljke uz postojan poj, slui se tako da tri kapi zaarane tekuine frcnue iz kotla i padoe na prst Gwiona Bacha. A kako ga jako oprie, on stavi prst u usta. Istom kako je stavio te udotvorne kapi u usta, on predvidje sve to e se zbiti i dokuio da se ponajpre mora uvati Caridweninih lukavtina, jer bae silno vjeta. I strahovito se prepade i pobjee ka vlastitoj zemlji. A kotao se raspoluti, jer sva tekuina u njemu izuzev onih tru arobnih kapi bae otrovna, pa se tako konji Gwyddna Garanhira otrovae vodom iz potoka u koji se kotao izli, a stjecite potoka otada se zvae Trovalite Gwyddnovih konja.

203

Nato stie Caridwen i vidje da trud cele godine propade. I dohvati kladu i sastavi slepoga Mordu po glavi tako da mu jedno oko ispade na obraz. A on joj ree: Nepravedno me ti sad unakazi, jer neduan sam. Gubitak ti ja ne prouzroih. Istinu zbori, ree Caridwen, jer to me Gwion Bach opljaka. I ona se nadade u trk za njim. A on je opazi, pretvori se u zeca i potra. Ali ona se pretvori u hrta i poskoi za njim. I on dotra do reke i postade riba. A ona ga u liku vidre nastavi goniti pod vodom, sve dok se njemu ne svidi pretvoriti se u pticu letaicu. Ona poletje za njim kao jastreb i ne dade mu mira ni na nebu. I ba kad se spremi stutiti na nj, on u smrtnu strahu uoi stog izvana ita na podu staje, pa pade u to ito i pretvori se u jedno zrno. Ona se tad preobrazi u crnu koko krestaicu, pa prie itu, razgrnu ga noicom, pronae ga i proguta. I, kae pria, devet ga je mjeseci nosila, a kad ga je porodila, ne imala srca da ga ube, jer bio je veoma lep. Stoga ga je umotala u konu vreu i predala puini Bogu na milost, dvadeset devetoga dana travnja. Beg je omiljena epizoda narodne prie, gdje se razva u mnogo ivahnih smjerova. Burjati iz Irkutska (Sibir), primjerice, kazuju da je Morgon-Kara, njihov prvi aman, bio tako vjet da je mogao vraati due iz smrti. I tako se Gospodar mrtvih poalio Nadbogu nebeskome, a Bog je odluio staviti amana na kunju. Domogao se due nekog ovjeka, stavio je u bocu i prekrio joj grlo palcem. ovjek se razbolio, pa je rodbina poslala po Morgona-Karu. aman je svuda traio zagubljenu duu. Pretraio je umu, vode, gorske klance i zemlju mrtvih, te se sjedei na bubnju konano vinuo do

204

sveta nad naim, gdje je opet morao dugo tragati. Zatim je opazio da Nadbog nebeski u ruci ima bocu i dri joj palac na grlu, pa kad je malo prouio okolnosti, uoio je da se u toj boci nalazi upravo ona dua koju trai. Dovitljivi se aman pretvorio u osu. Doletio je do Boga i tako ga bolno ubo u elo da mu se palac trgnuo s grlia, a zarobljenik je utekao. Kad se Bog snaao, vidio je gdje aman MorgonKara opet sjedi na bubnju i sputa se na zemlju s vraenom duom. Beg u ovom sluaju ipak ne bio posve uspjean. Bog se silno razljutio i smjesta za sva vremena smanjio amanovu mo, raspolutivi mu bubanj. I zbog toga amanski bubnjevi, koji su izvorno (prema ovoj burjatskoj prii) bili opremljeni s dve koe za bubnjanje, otada pa sve do danas imaju samo jednu. esta inaica arobnog bega jest ona u kojoj bjegunac za sobom ostavlja predmete koji e govoriti u njegovo ime i tako zadrati potjeru. Novozelandski Maori pripovedaju o ribaru koji se jednoga dana vratio kui i otkrio da mu je ena progutala njihova dva sina. Leala je na podu i stenjala. Upitao ju je to ju mui, a ona je izjavila da je bolesna. Upitao ju je gdje su im sinovi, a ona mu je rekla da su otili. Ali znao je da lae. arobnom ju je moi nagnao da ih povrati: izali su ivi i zdravi. Zatim se taj ovjek prepao svoje ene, pa je odluio pobjei od nje to pre moe, zajedno sa sinovima. Kad je zlotvorica otila po vodu, ribar je arobnom moi nagnao vodu da okopni i povue se pred njom, tako da je morala prei prilian put. Zatim je pokretima ruku kazao kolibama, gajevima oko sela, gnojnici i hramu na vrhu brda da se jave u njegovo ime kad mu se ena vrati i zazove ga. Umaknuo je s djeacima do kanua, pa su razvili

205

jedro. ena se vratila, pa kako nikoga ne zatekla, poela je zazivati. Prvo joj je odgovorila gnojnica. Otila je onamo i opet zazvala. Odgovorile su joj kue; zatim drvee. Jedan za drugim, odazivali su joj se razliiti predmeti u okoliu, a ona je, sve smetena, trala amo-tamo. Onemoala je, ostala bez sape i zajecala, i tek tada shvatila to su joj uinili. Pohitala je do hrama na brdu i pogledala prema moru, gdje je kanu bio tek mrljica na obzorju. Druga poznata inaica arobnog bega jest ona u kojoj junak za sobom baca niz prepreka ne bi li usporio potjeru. Bratac i sestrica igrae se kraj izvora, pa u igri odjednom padoe u nj. Unutra ivjee vodenjakinja, a ta im baba ree: Sad vas imam! Sad ete se namrtvo naraditi za mene! I odnese ih sa sobom. Sestrici dade gvalju prljave kudjelje da ju isprede i natjera je da joj donosi vodu u vjedru bez dna; bratac pak morae nacepati drvo tupom sjekirom; jedino im jelo bahu grude testa tvrde kao kamen. Djeca se napokon tako iznurie da priekae jednu nedjelju kad je vodenjakinja ila u crkvu i pobjegoe. Kad sluba zavri, vodenjakinja otkri da joj ptiice odletjee, pa se dugim koracima nadade u potjeru za njima. Ali djeca je opazie izdaleka, a sestrica za sobom baci etku, a ona se smjesta pretvori u silnu naikanu planinu s tisuama i tisuama ekinja preko kojih se babi bilo vrlo teko uzverati; nekako je ipak pree. im je djeca ugledae, bratac za sobom baci ealj, a on se smjesta pretvori u silnu nazubljenu planinu s tisuu puta tisuu iljaka; ali baba se znae uloviti za njih, pa se nekako ipak probi. Zatim sestrica baci zrcalo, a ono se pretvori u zrcalnu planinu, tako glatku da je baba ne mogae prei. Pomisli ona: Pourit u kui po sjekiru, da raspolutim zrcalnu plani-

206

nu. Ali kad se stie vratiti i razbiti zrcalo, djeca ve odavno utekoe, a vodenjakinja se tekim korakom morae vratiti do svoga vrela. Sile bezdana ne valja olako izazivati. Na Orentu se snano naglaava opasnost poduzimanja psiholoki potresnih joginskih poduhvata bez nadzora doraslih. Meditace kandidata valja prilagoditi njegovu napretku, kako bi matu na svakom koraku mogle braniti devate (predoena, prikladna boanstva) dok ne kucne as da spremni duh samostalno zakorai na onu stranu. Kako to vrlo mudro zamjeuje dr. Jung: Nemjerljivo korisna funkca dogmatskog simbola [jest u tome to] on titi osobu od izravnog doivljaja Boga dokle god mu se ona nestano izlae. Ali ako osoba napusti dom i obitelj, predugo ivi sama i preduboko gleda u tamno zrcalo, onda je grozan dogaaj toga susreta moe snai. No ak i tradicionalni simbol, posve sazreo tekom stoljea, moe djelovati poput okrepljujueg napitka i odvratiti fatalni upliv ive naravi boje u posveene prostore crkve. arobni predmeti koje za sobom baca uspanieni junak zatitnika tumaenja, naela, simboli, racionalizace, bilo to odgaaju i upijaju snagu razjarenog Nebeskog Gonia i daju pustolovu mogunost da se sigurno vrati u svoju sredinu i moda joj donese i blagodat. Ali cena koja se za to plaa ne uvek mala. Jedan od najokantnih bjegova od prepreke poduzeo je grki junak Jazon. Poao je u potragu za Zlatnim runom. Zaplovio je u velebnome Argu sa silnom druinom ratnika i odjedrio u smjeru Crnog mora, pa iako su ga zadrale mnoge udesne opasnosti, konano je stigao, miljama iza Bospora, u grad i palau kralja Ejeta. Iza palae se nalazio

207

S 9 umarak s drvetom na kojem je bila nagrada, a uvao ju je zmaj. Sad, u kraljevoj keri Medeji rodila se neizdrljiva strast prema dinom strancu, pa kad mu je njezin otac postavio nemogu zadatak kao cenu za Zlatno runo, sastavila je ini koje e mu pomoi da uspe. Trebao je izorati odreeno polje uz pomo bikova plamena daha i mjedenih nogu, zatim zasati polje zmajskim zubima i sasjei orunike koji e tada smjesta ponii iz zemlje. Ali kako mu je Medeja inima pomazala telo i oklop, Jazon je obuzdao bikove; a kad je vojska ponikla iz zmajskoga sjemena, sred njih je bacio kamen koji ih je sve okrenuo licem o lice, tako da su se meusobno sasjekli do zadnjega.

208

S 9 Zaljubljena mlada ena odvela je Jazona do hrasta s kojega je visjelo Runo. Zmaj uvar odlikovao se krestom, trostrukim jezikom i stranim, kukastim onjacima; ali njih su dvoje sokom izvjesne biljke uspavali to pretee udovite. Zatim je Jazon ugrabio plen, Medeja je pobjegla s njim i isplovili su u Argu. Ali kralj se smjesta nadao u potjeru za njima. A kad je Medeja opazila da ih sustie svojim brim jedriljem, nagovorila je Jazona da ube Apsirta, njenog mlaeg brata koji je poao s njima, i baci komade raetvorena tela u more. To je primoralo kralja Ejeta, njezinog oca, da se zaustavi, prikupi delove i pristane uz kopno kako bi ga dolino sahranio. U meuvremenu je Argo pohitao dalje na krilima vjetra i utekao mu iz vidokruga.
209

U japanskim Zapisima drevne grae javlja se opet jedna grozomorna pripovest, ali s umnogome drugaijim znaenjem: re je o prii o praiskonskome sveocu Izanagu i njegovu sputanju u podzemni svet, kako bi iz zemlje utog potoka izbavio preminulu sestru-suprugu Izanami. Doekala ga je na vratima donjega sveta, a on joj je kazao: Tvoja uzvienosti, ljubljena mlaa sestro moja! Zemlje to ih ti i ja stvorismo nisu jo dovrene; vrati se zato! Odgovorila mu je ovako: Tune li mene to ne doe rane! Okusih hranu zemlje utog potoka. Pa ipak, kako sam ganuta i poaena time to je ovamo dola Tvoja uzvienost, ljubljeni stari brate moj, vratiti se elim. tovie, pomno u o tome raspraviti s boanstvima utog potoka. Samo pazi da me ne pogleda! Vratila se u dvorac; ali kako se ondje dugo zadrala, on je izgubio strpljenje. Odlomio je krajnji zub elja iz svoje uzviene leve punde, pripalio ga kao malu baklju i uao da vidi to je. Ugledao je klupko liinki i Izanami kako trune. Zgrozivi se prizorom, Izanagi je pobjegao. Izanami je rekla: Posramio si me. Izanami je u potjeru poslala Rugobu enu iz podzemnog sveta. Izanagi je usred bega s glave skinuo crno pokrivalo i bacio ga. Smjesta se pretvorilo u groe, a kad je goniteljica zastala da ga pozoba, on joj je hitro odmaknuo. Ali ona je nastavila potjeru i primakla mu se. On je raskomadao viestruki gusti ealj iz svoje desne punde i bacio ga. Smjesta se pretvorio u klice bambusa, a kad je ona zastala da ih pobrsti, on je odmaknuo. Zatim je njegova mlaa sestra u potjeru poslala osam boanstava groma s tisuu i petsto ratnika utog potoka.

210

Isukavi deseterohvatu sablju kojom se uzvieno opasao, odmaknuo je vitlajui njome za sobom. Ali ratnici su ga i dalje gonili. Stigavi do prolaza preko mee izmeu sveta ivih i zemlje utog potoka, ubrao je tri breskve to su ondje rasle, priekao da mu se vojska priblii i onda ih bacio. Breskve iz sveta ivih smodile su ratnike iz zemlje utog potoka, koji su se okrenuli i utekli. Posljednja je izala njena uzvienost Izanami glavom. Stoga je on dohvatio stenu koju bi tek tisuu ljudi moglo podii i njome zapreio prolaz. I tako su stali sa stenom izmeu sebe i razmenili oprotaje. Izanami je rekla: Ljubljeni stari brate moj, Tvoja uzvienosti! Kad se tako ponaa, prouzroit u da svaki dan umre tisuu ljudi iz tvoje kraljevine. Izanagi joj je odgovorio: Ljubljena mlaa sestro moja, Tvoja uzvienosti! Postupi li tako, ja u pak prouzroiti da svaki dan tisuu petsto ena rodi djecu. Odmaknuvi se za korak od stvaralake sfere sveoca Izanaga na polje raspadanja, Izanami je ushtjela zatititi svog brata-mua. Kad je on vidio neto nepodnoljivo, izgubio je nevinost glede smrti, ali je, voen uzvienom voljom za ivotom, kao stilnu stenu postavio onaj zatitni veo koji svi mi otada drimo izmeu svojih ou i groba. Grki mit o Orfeju i Euridici, kao i stotine analognih pria diljem sveta poput ove drevne legende s najdaljeg Istoka, navode na zakljuak da usprkos upamenom neuspjehu ipak postoji mogunost da se ljubavnik s izgubljenom ljubavi vrati preko groznoga praga. Uvek tek neka sitna greka, neki mali, no kritini simptom ljudske krhkosti, onemogui otvoren meuodnos izmeu svjetova; stoga smo gotovo spremni povjerovati da bi sve bilo kako treba samo kad bi se taj mali, pogubni dogaaj mogao izbjei.

211

Meutim, polinezske inaice ove pripovesti, gdje par u begu obino uspe pobjei, kao i grka satira Alkestida, gdje takoer imamo sretan povratak, ne ostavljaju utjean, ve samo nadljudski dojam. Mitovi o neuspjehu dojmit e nas se tragedom ivota, ali oni o uspjehu samo svojom nevjerojatnou. Pa ipak, kako bi ispunio svoje obeanje, monomit mora iskazati ne ljudski neuspjeh, a ni nadljudski uspjeh, ve ljudski uspjeh. U tome lei problem krize praga povratka. Prvo emo je razmotriti putem nadljudskih simbola, a zatim potraiti praktinu pouku za povijesnog ovjeka.

. I Junaku e moda trebati izvanjska pomo pri povratku iz nadnaravne pustolovine. Odnosno, svet e moda trebati otii po njega. Jer blaenstvo duboka boravita ne naputa se olako zbog prelaska u javu ratrkana jastva. Tko bi se od onih koji su odbacili svet, itamo, htio onamo vratiti? Bio bi samo ondje. Pa ipak, utoliko to je ovjek iv, ivot e ga pozvati. Drutvo zavidi onima koji ostaju izvan njega i pokucat e mu na vrata. Ako junak poput Muukunde ne voljan, onaj koji mu zasmeta doivjet e ruan ok; ali, s druge strane, ako se pozvani samo zadrao zapreten u blaenstvu stanja savrena bitka (slinoga smrti) izvodi se prividno spaavanje, te se pustolov vraa. Kad je Gavran iz one eskimske pripovesti mugnuo u utrobu enke kita, zatekao se na ulazu u krasnu odaju s upaljenom uljanicom na suprotnom kraju. Iznenadio

212

se opazivi da ondje sjedi ljepotica djevojka. Odaja je bila suha i ista; kitova hrptenica podupirala joj je strop, a rebra su joj tvorila zidove. Uz kraljenicu je vodila cev iz koje je ulje polako kapalo u svjetiljku. Kad je Gavran uao u odaju, ena ga je zapazila i viknula: Kako si doao ovamo? Ti si prvi ovjek koji je uao amo. Gavran joj je rekao to je uinio, a ona ga je zamolila da sjedne na suprotnu stranu odaje. Ona je bila dua (inua) kita. Posluila je posjetitelja obrokom, dala mu bobica i ulja i pritom mu kazala kako je bobice prikupila prole godine. Gavran je etiri dana ostao kao gost inue u utrobi kita, a celo to vreme pokuavao je odrediti kakva se to cev prua po stropu. Kad god bi ena izala, zabranila bi mu da je dira. Ali sad, kad je opet izala, priao je uljanici, ispruio kandu, ulovio njome veliku kap i liznuo je jezikom. Ulje je bilo tako slatko da je to ponovio, a onda poeo hvatati kap za kapi brzinom kojom su padale. Uskoro je, meutim, kapanje njegovoj pohlepi postalo presporo, pa se protegnuo, otrgnuo komad cevi i pojeo ga. Tek to je to uinio, kad odaju obli silan nalet ulja i utrnu uljanicu, a sama se komora poe jako ljuljati tamo-amo. To ljuljanje potraja etiri dana. Gavran gotovo izdahnu od izmodenosti i strahovite buke to je celo vreme hujala svuda oko njega. Ali onda sve utihnu i odaja se smiri; jer Gavran je ono bio pokidao jednu sranu arteru, pa je enka kita uginula. Inua se nikad ne vratila. More je izbacilo kitovsko truplo na obalu. Ali Gavran je ostao zatoen unutra. Dok je razmiljao to da uini, uo je dvojicu gdje gore, na leima ivotinje, razgovaraju i donose odluku da bi trebalo pozvati sve suseljane da pomognu oko kita. Ne prolo dugo pre nego

213

to su prorezali otvor na gornjem delu tjelesine. Kad su ga dovoljno proirili, a sav je narod otiao odneti komade mesa dalje, visoko uz obalu, Gavran je neopaeno izaao. Ali tek to je stao na zemlju, sjetio se da je unutra ostavio lui. Skinuo je kaput i krinku, a narod je uskoro opazio kako mu prilazi crn ovjeuljak umotan u udnovatu ivotinjsku kou. Znatieljno su ga odmjerili pogledom. ovjeuljak im je ponudio pomo, podvrnuo rukave i prionuo na posao. Ne prolo dugo pre nego to je jedan od onih koji su radili u unutranjsti kita viknuo: Gle to sam naao! Lui u utrobi kita! Gavran je rekao: Ma, naopaka li nalaza! Ki mi je jednom rekla da kad se u razrezanu kitu nau lui, mnogi od nalaznika pogibaju! Kidam ja odavde! Spustio je rukave i dao se u trk. Ljudi su bre-bolje nadali u beg poput njega. I tako je Gavran, koji se ubrzo vratio, neko vreme imao celu tu gozbu za sebe. Jedan od najvanih i najdopadljivih mitova iz japanske intoistike tradice ve star u osmom stoljeu n. e., kad ga biljee Zapisi o drevnoj grai pripoveda o izvlaenju prekrasne suneve boice Amaterasu iz kamenita nebeska stanita u presudnom prvom razdoblju sveta. U ovom primjeru, osoba koju se izbavlja donekle se neka. Bog oluje Susanowo, brat Amaterasu, ponaao se neoprostivo runo. A premda ga je ona nastojala udobrovoljiti kako god je znala i umjela, rastegnuvi svoju mo opratanja preko svake mjere, svejedno joj je nastavio unitavati riina polja i zagaivati sve to je sazdala. Kao konanu uvredu, probio je rupu u krovu njezina tkalita i kroz nju bacio nebeskog konja arca, ibom ga unatrake oinuvi; kad su ga spazile sve tkalje ove boice, to su dotad

214

S 10 marljivo tkale uzviene odore za boanstva, tako su se prepale da su pomrle od straha. Prestravljena tim prizorom, Amaterasu se povukla u nebesku pilju, zatvorila vrata za sobom i dobro ih privrstila. Bilo je strano to je to morala uiniti; jer trajni nestanak Sunca praktiki bi znaio kraj Svemira svretak i pre pravoga poetka. S njezinim nestankom mrak je zavio celu ravninu visokih nebesa i celu sredinju zemlju trskovih ravnica. Zli dusi razularili su se svetom; javila su se mnoga nemila pretkazanja; a glasovi nebrojenih boanstava uskomeali su se u roj poput muha u petome mjesecu. Stoga se osam miluna bogova skupilo na boanski sastanak u koritu spokojne nebeske reke i kazalo jednom od njih, boanstvu po imenu Ukljuiva Misli, da smisli to da uine. Posljedica rasprave bilo je stvaranje mnogoega, pa tako i zrcala, maa i prinosa od tkanine. Uzdigli
215

su veliko drvo i uresili ga draguljima, doveli petlove da bez prestanka kukureu, potpalili kresove, recitirali velebne liturge. Zrcalo dugo osam stopa zavezali su za srednje grane drveta. Mlada boica imenom Uzume zaplesala je veseo, buan ples. Osam miluna boanstava tako se razgalilo da su smehom ispunili uzduh, a ravnina visokih nebesa stala je podrhtavati. Suneva boica u pilji ula je tu ivahnu graju i zapanjila se. Radoznalo se zapitala to se tu zbiva. Odkrinula je vrata kamenitog nebeskog stanita i ovako prozborila iznutra: Drah da e nebeska ravnina mranom biti kada se povuem, te da e tako mrak oviti i sredinju zemlju trskovih ravnica: emu se to onda Uzume veseli, emu se to tako i svih osam miluna bogova sme? Odgovorila joj je Uzume, ovako: Radujemo se i veselimo tomu to ima jedno boanstvo blistave i od Vae Uzvienosti. Kako je to rekla, dva su boanstva primakla ono zrcalo i unizno ga pokazala sunevoj boici Amaterasu; nato je ona, sve zaprepatena, polako poela izlaziti sve vie kroz vrata i gledati u nj. Moan ju je bog primio za uzvienu ruku i posve izvukao; tada je drugi za njom protegnuo slamnato ue (zvano shimenawa) preko ulaza, kazavi ovako: Unii ne sme dalje odavde! Tada je svjetlost oblila i ravninu visokih nebesa i sredinju zemlju trskovih ravnica. Sunce se sada moe, na neko vreme, povui svake noi kao i sm ivot, na okrepljujui poinak; ali uzvieno mu ue shimenawa prei da trajno nestane. Motiv Sunca kao boice, umjesto boga, redak je i dragocjen zaostatak iz arhainog i, ini se, neko iroko rasprostranjenog mitolokog kontesta. Veliko majinsko boanstvo iz June Arabe ensko je Sunce, Ilat. Njemaka ri-

216

je za Sunce (die Sonne) enskog je roda. Diljem Sibira, kao i Sjeverne Amerike, mjestimice opstaju prie o enskome Suncu. A u bajci o Crvenkapici, koju je vuk pojeo, a lovac izbavio iz vuje utrobe, moda susreemo dalek odjek iste one pustolovine koju je prola Amaterasu. U mnogim zemljama ostali su tragovi; ali samo u Japanu pronalazimo tu neko veliku mitologu na djelu u civilizaci; jer Mikado je izravni potomak unuka Amaterasu, a ona se kao pramajka kraljevske kue slavi kao jedno od vrhunskih boanstava nacionalne intoistike tradice. U njezinim se pustolovinama moe osjetiti drugae poimanje sveta od onoga iz danas dobro poznatih mitologa Suneva boga: izvjesna sklonost prema milom daru svjetlosti, blaga zahvalnost na daru vidljivosti kakva je neko zacelo odlikovala religsku ud mnogih naroda. Zrcalo, ma i drvo prepoznajemo. Zrcalo, koje odraava boicu i izvlai je iz uzvienog poinka njezinog boanskog nemanifestiranja, simbol je sveta, polja odraenog zora. U njemu boanstvo sa zadovoljstvom promatra vlastitu slavu, a samo to zadovoljstvo poriv je za in manifestiranja, odnosno stvaranja. Ma je pandan munje. Drvo je Os Sveta u svom plodotvornom vidu ispunjavanja elja isto ono koje se u kranskim domovima postavlja u dane zimske suncostaje, asa Suneva preporoda i povratka, prema radosnu obiaju nasleenom iz onoga germanskog poganstva koje je suvremenom njemakom jeziku dalo Sonne enskoga roda. Uzumin ples i graja bogova pripadaju pokladama: svet je ostao sav ispretumban nakon povlaenja vrhunskog boanstva, ali raduje se obnovi to sledi. A shimenawa, uzvieno slamnato ue koje se rastegnulo iza boice kad se iznova ukazala, simboliki

217

predstavlja milost uda povratka svjetlosti. Ta shimenawa jedan je od najistaknutih, najbitnih i nemo najrjeitih tradicionalnih simbola japanske narodne relige. Objeeno svrh ulaza u hramove, nakieno po ulicama za novogodinje blagdane, ono oznaava obnovu sveta na pragu povratka. Ako je kranski kri najsveobuhvatni simbol mitolokog puta u bezdan smrti, shimenawa je najjednostavni znak uskrsnua. To dvoje predstavlja otajstvo granice izmeu svjetova nepostojeu crtu postojanja. Amaterasu je orentalna sestra velike Inanne, veleboice drevnoga Sumera s hramovskih ploica s klinastim pismom, e smo sputanje u nii svet ve popratili. Inanna, Itar, Astarte, Afrodita, Venera: ta je imena ona nosila u uzastopnim kulturama okcidentalnog razvoja vezana ne uz Sunce, ve uz planet to nosi njezino ime, a istodobno i uz Mjesec, nebesa i plodnu zemlju. U Egiptu je postala boica Pasje zvezde, Siriusa, e je svakogodinje vraanje na nebeski svod objavljivalo plavno razdoblje oploditelja Nila. Inanna je, prisjeamo se, sila s nebesa u paklene krajeve svoje oprene sestre Erekigal, Kraljice smrti. A svoga je glasnika Ninubura ostavila s uputom da je spasi ukoliko se ne vrati. Stigla je gola pred sedam sudaca; vrsto su uprli poglede u nju i pretvorili je u le, a le su kao to smo vidjeli objesili o kolac. Nakon to tri dana i tri noi prooe, Inannin glasnik Ninubur, Njezin glasnik pogodnih rei, Njezin tekli potpornih rei, Ispuni nebo tubalicama za njom,

218

Na zbornu oltaru jauknu za njom, Rastra se kuom bogova za njom Ko bednik tek jednu halju odjenu za njom, U Ekur, Enlilovu kuu, posve sm zakoraknu. Ovo je poetak spaavanja boice, te primjer sluaja one koja je tako poznavala mo zone u koju ulazi da je iz predostronosti ostavila nekoga tko e je vratiti. Ninubur je najpre otiao bogu Enlilu; ali taj mu je bog kazao da je Inanna otila iz velikoga gornjeg u veliko donje, te da u podzemnome svetu sudovi podzemnoga sveta odnose prevagu. Ninubur je zatim otiao bogu Nanni; ali taj mu je bog kazao da je ona otila iz velikoga gornjeg u veliko donje, te da u podzemnome svetu sudovi podzemnoga sveta odnose prevagu. Ninubur je otiao bogu Enku; a bog Enki je smislio to e. Sazdao je dva bespolna stvorenja i podario im hranu ivota i vodu ivota, naloivi im da odu u podzemni svet i ezdeset puta tom hranom i vodom pokrope Inannin objeeni le. Na le objeen o kolac upree strah plamenih zraka, ezdeset puta hranom ivota, ezdeset puta vodom ivota pokropie ga, Ustade Inanna. Uzlazi Inanna iz podzemnoga sveta, Annunaki utekoe, I svatko iz podzemnoga sveta mogae u miru u podzemni svet sii; Kad Inanna uzlazi iz podzemnoga sveta, Uistinu, mrtvi pred njom hitaju. Uzlazi Inanna iz podzemnoga sveta,

219

Sitni demoni ko trstika, Krupni demoni ko pisaljke za tablice, Koraae uz nju. Tko koraae pred njom, u ruci mu tap bae, Tko koraae uz nju, o preponu oruje zapasae, Oni to pred njom kroie, Oni to pred Inannom kroie, Bia bahu to hrane ne znaju, to vode ne znaju, to pokropljena brana ne jedu, to levana vina ne pu, to enu s prepona otimaju muu, to dojene s prsu otimaju majci. Okruena ovom utvarnom, odurnom svjetinom, Inanna je obila sumersku zemlju od mjesta do mjesta. Ova tri primjera iz izrazito razdvojenih kulturnih podruja Gavran, Amaterasu i Inanna u dovoljnoj mjeri ilustriraju izvanjski spas. Oni u zavrnim stadima pustolovine pokazuju trajno djelovanje one nadnaravne sile pomonice to je pomagala izabraniku cjelokupnim trajanjem njegovih iskuenja. Premda mu je svest poklekla, njegovo nesvjesno svejedno je raspolagalo vlastitim uravnoteenjima, i on se iznova rodio u svetu iz kojeg je doao. Umjesto da se drao svog ega i spasio ga, kao u obrascu arobnog bega, izgubio ga je, a on mu se ipak, putem milosti, vratio. Time dolazimo do zakljune krize ciklusa, one kojoj je itavo ovo udesno izbivanje bilo tek uvod odnosno, do paradoksalnog, silno tekog prelaza praga pri junakovu povratku iz mistine kraljevine u zemlju svakodnevice. Bio on spaen izvana, pogonjen iznutra ili njeno ispra-

220

en pod paskom boanstava, on se jo mora sa svojom dobrobiti vratiti u ono davno zaboravljeno ozraje gdje razlomljeni ljudi vjeruju da su cjeloviti. Jo mu valja suoiti drutvo sa svojim eliksirom to razba ego i iskupljuje ivot, te primiti uzvratni udarac razumskih propitkivanja, tvrdog odbanja i iskrenog neshvaanja dobrih ljudi.

. P Ova dva sveta, boanski i ljudski, mogu se prikazati samo kao meusobno razliiti razliiti poput ivota i smrti, poput dana i noi. Junak pustolovno odlazi iz znane nam zemlje u mrak; ondje ostvaruje pustolovinu, ili pak jednostavno biva izgubljen za nas, baen u okove ili doveden u opasnost; a njegov se povratak opisuje kao vraanje iz one zone ondje. Pa ipak a u ovome je veliki lju za razumevanje mita i simbola ta dva kraljevstva zapravo su jedno te isto. Kraljevina bogova zaboravljena je dimenzija sveta koji znamo. A istraivanje te dimenze, bilo ono voljno ili nevoljno, predstavlja celi smisao junakova djela. Vrednosti i odlike koje se ine vanima u svakodnevici ieznut e pri strahovitom utapanju jastva u ono to je dotad bilo tek ono drugo. Kao u priama o zlotvoricama ljudoderkama, strahota tog gubitka osobne samosvesti moe biti itav teret transcedentalnog iskustva za nevine due. Ali junaka dua uputa se odvano i otkriva da su gadure pretvorene u boice, a zmajevi u boanske pse uvare. Uvek se, meutim, gledano sa stanovita normalne budne svesti, mora zadrati neka mjera zbunjujue ne-

221

dosljednosti izmeu mudrosti iznete iz dubina i razboritosti koja nas obino slui u svetu jave. Otuda uvreeno razdvajanje oportunizma od kreposti, kao i posljedino izopaenje ljudskog postojanja. Muenitvo je za svece, ali obini ljudi imaju svoje instituce, a njih se ne moe pustiti da rastu kao cvee na livadi; Petar stalno sue ma, kao u vrtu, da obrani tvorca i nositelja sveta. Dobrobit doneena iz transcedentne dubine brzo se racionaliziranjem dovodi do nitavnosti, pa nastaje silna potreba za novim junakom koji e osvjeiti svet. Kako iznova pouiti, ipak, onome to se tono nauavalo i netono usvajalo tisuu tisua puta tekom svih tisuljea ovjeje razborite ludosti? U tome lei junakova krajnja teka zadaa. Kako na jezik sveta jave prevesti neizrecive iskaze mraka? Kako prikazati trodimenzionalno oblije na dvodimenzionalnoj plohi, ili viedimenzionalno znaenje u trodimenzionalnoj predodbi? Kako pretvoriti u iskaze da ili ne otkrivenja to do besmisli razaraju svaki pokuaj deniranja parova suprotnosti? Kako onima koji ustrajno dre do iskljuivih dokaza svojih osjetila priopiti poruku svetvorna nitavila? Mnogi neuspjesi svjedoe o potekoama ovog ivonosnog praga. Prvi problem to na povratku eka junaka, due nasiene vizom ispunjenja, lei u tome da mu sad prolazne radosti i tuge, banalnosti i bune skaredonosti ivota valja prihvatiti kao stvarnost. Zato se uope vratiti u takav svet? Zato mukarcima i enama koje prodiru strasti uope i pokuati uiniti iskustvo transcedentnog blaenstva uvjerljivim, ili barem zanimljivim? Kao to se oni snovi to su nou djelovali presudno znaajnima, na javi mogu uiniti tek luckastima, tako se pjesnik i prorok

222

mogu zatei u ulozi maloumnika pred suditem treznih ou. Najlake je tada poslati celo to drutvo crnome vragu i opet se povui u kamenito nebesko stanite, zatvoriti vrata i dobro ih privrstiti. Ali ako je neka duhovna babica u meuvremenu povukla shimenawu preko ulaza u pribjeite, onda se trud predstavljanja vjenosti u vremenu, kao i opaanja u vremenu vjenosti, ne moe izbjei. Pria o Ripu van Winkleu primjer je osjetljivog sluaja junaka na povratku. Rip je krenuo u pustolovnu kraljevinu nesvjesno, kako to biva i sa svima nama, svake noi kad leemo na poinak. U dubokom snu, kazuju Hindusi, jastvo je sjedinjeno i blaeno; duboki se san stoga naziva kognicskim stanjem. Ali premda nas osvjeavaju i podupiru ti noni posjeti izvornome mraku, oni ne preobliavaju nae ivote; vraamo se, poput Ripa, tek s majim brkovima kao jedinim dokazom doivljaja koji smo proli. Pogledom je potraio puku, ali namjesto iste, dobro podmazane samarice za lov na ptice, pokraj sebe je opazio staru kremenjau, cevi optoene hrom, posve rasklimana zatvaraa i crvotona kundaka Kad je ustao da poe, shvatio je da su mu se zglobovi ukoili i vie nemaju negdanju gipkost Na prilazu selu susreo je niz ljudi, ali nednoga poznatog; to ga je donekle iznenadilo, jer drao je da poznaje svakoga u itavome kraju. Odjea im je takoer bila drugaeg kroja od one na koju se naviknuo. Svi su zurili u njega uvek jednako iznenaenih lica, a svaki put kad bi ga promotrili, bez iznimke su si trljali brade. Stalno ponavljanje te geste nagnalo je Ripa da i nehotice postupi poput njih, kadli je sa zaprepatenjem otkrio da mu je izrasla brada duga celu stopu Poeo

223

je sumnjati nisu li i on i celi svet oko njega potpali pod vjetije ini Ripova pojava, duge, upave brade, sa zahralom lovakom pukom, otrcanom odjeom i vojskom ena i djece to mu se skupila uz noge, uskoro je privukla panju politiara iz gostionice. Natisnuli su se oko njega i silno ga znatieljno stali mjerkati od glave do pete. Govornik se probio do njega, odvukao ga u stranu i upitao za koju stranku glasuje. Rip je samo blesavo blenuo. Neki drugi onii, ali kooperni ovjeuljak povukao ga je za ruku, popeo se na prste i upitao ga na uho je li federalac ili demokrat. Ripu shvaanje tog pitanja ne nimalo lake ilo, kadli se jedan upuen, stari gospodin vana dranja, s otmjenim, naherenim eirom, laktovima protisnuo kroz guvu, odgurujui je u prolazu levo i desno oda se, te ustoboio pred van Winkleom jedne ruke na boku, druge oslonjene o tap; otrim oima i tim otmjenim eirom prodro mu je, takoreku, pravo u duu i strogo ga upitao to ga je to dovelo na izborno mjesto s pukom o ramenu i svjetinom za petama, i kani li on to potpiriti bunu u selu. Jao! Gospodo, zavapio je Rip, pomalo shrvano, ta ja sam vam miran siromah, rodom odavde, i vjeran Kraljev podanik, Bog ga blagoslovio! Nato okupljeni viknue uglas: Torevac, torevac! Uhoda! Prognanik! Sredi ga! Istjeraj ga! Tek je s puno muke onaj ovjek vana dranja u naherenu eiru uspostavio red. Tee i od Ripove sudbine pada pripovest o onomu to je doekalo irskoga junaka Oisina pri povratku s dugog izbivanja s keri Kralja Zemlje mladosti. Oisin je postupio bolje od sirotoga Ripa; drao je oi otvorene u pustolovnoj

224

kraljevini. Siao je svjesno (budno) u kraljevstvo nesvjesnoga (dubokog sna) i uklopio vrednosti istanana iskustva u svoju budnu osobu. Dolo je do preobrazbe. Ali, upravo zbog te iznimno poeljne okolnosti, povratak je po njega bio tim opasni. Kako mu je cela osobnost bila dovedena u sklad s bezvremenskim moima i oblijima, sav je mogao biti izloen poricanju i rastakanju pri sudaru s vremenskim oblijima i moima. Oisin, sin Finna MacCoola, bae sa svojim muevima jednoga dana u lovu po erinskim umama, kad mu prie ki Kralja Zemlje mladosti. Oisinovi ljudi nastavie progon dnevne lovine, ostavivi vladara s njegova tri psa da se snalazi. A tajanstveno bie ukaza mu se u prekrasnu tijelu ene, ali glavom svinje. Kaza mu da joj je glava takva od druidske ini i obea mu da e uas ieznuti kad je on uzme. Pa, ako te takva sudba snae, ree joj on, i ako e te brak sa mnom odreiti ini, glava ti svinjska nee jo dugo ostat. Bezodvlano se reie svinjske glave i zajedno krenue u Tir na n-Og, Zemlju mladosti. Oisin ondje kraljevae mnogo sretnih godina. Ali jednog se dana ovako obrati svojoj nadnaravnoj nevjesti: Volio bih da sam danas u Erinu, da vidim oca i mueve mu. Ode li, ree mu supruga, i zakorakne li na Erina tlo, nikad mi se vratit nee, ve se u slepa starca izmetnut. to misli, koliko li proe od tvog dolaska amo? Tri godine, sudim, ree Oisin. Tri je stotine godina, ree ona, otkako ti sa mnom stie u ovo kraljevstvo. Valja li ti u Erin poi, evo ti bela hata da te nosi; al sie li s hata, il dotakne stopom Erina tlo,

225

S 11

226

uas e se vratiti hat, a tebe na onome mjestu ostaviti ko uboga starca. Vratit u se, ne strahuj, ree Oisin. Nemam li jaka razloga za vratit se? Al valja mi jo jedared vidjet oca i sina i drugove moje u Erinu; sve i kratak pogled e dostajati. Ona priredi hata Oisinu i ree: Ovaj e te hat povest kamo god poelio poi. Oisin ne zastajae sve dok hat ne dotae Erina tlo; i produi sve do Knock Patricka u Munsteru, gdje opazi pastira sa stadom goveda. Na panjaku stajae irok, pljosnat kamen. Prii, dobri moj ovjee, ree Oisin stoaru, i obrni ovaj kamen. Uistinu, znajte, neu, ree stoar; jer podii ga ne mogu ni ja ni desetorica meni ravnih. Oisin dojaha do kamena, dohvati ga odozgo i obrnu. Pod kamenom leae silni fenski rog (borabu), poput morske koljke uvrnut, a znalo se da kad ma koji Fenac erinski u borabu puhne, ostali e se smjesta oko njega skupit, ma gdje u zemlji da u taj as bahu. Dodaj mi taj rog, dobri moj ovjee, zamoli Oisin stoara. Neu, ree stoar; jer ni ja ni mnogi meni ravni sa zemlje ga ne bi odii mogli. Nato se Oisin priblii rogu, sae se i dohvati u ruku; ali tako nestrpljivo u njega puhnut htjede da na sve zaboravi, pa se u saginjanju poskliznu i jednom stopom dotae zemlju. U tren oka hata vie ne bje, a Oisin na tlu ko slepi starac leae. Izjednaavanje jedne godine u Raju sa stotinom godina zemaljskog postojanja dobro je poznat mitski motiv. Puni

227

ciklus od stotine oznaava cjelinu. Slino tome, tristo ezdeset stupnjeva kruga oznaava cjelinu; hinduske Purane prema tome navode da jedna godina bogova odgovara trima stotinama i ezdeset ljudskih godina. S olimpskog motrita, eon za eonom zemaljske povesti protjee, navijek otkrivajui skladni oblik cjelovita ciklusa, a ondje gdje ljudi vide tek menu i umiranje, blaeni motre nepromjenjivo oblije, svet bez konca i kraja. Ali sada je problem u odravanju tog kozmikog motrita u susretu s neposrednom zemaljskom boli ili radosti. Okus voa vremenskog znanja odvlai pozornost duha od sredita eona ka perifernoj, trenutanoj krizi. Ravnotea savrenstva se izgubi, duh poklekne, a junak padne. Pojam konja koji izolira junaka od neposredna dodira sa zemljom, a ipak mu omoguava da se kree meu svjetovnim narodima, ivopisan je primjer osnovne predostronosti za kojom openito poseu nositelji nadnaravne moi. Meksiki car Montezuma nikad ne stupio nogom na tlo; uvek su ga plemii nosili na ramenima, a kad bi negdje i siao, pod noge su mu prostrli bogati sag da po njemu hoda. Perzski je kralj u svojoj palai hodao po ilimima na koje nitko drugi ne smio stati; izvan nje nikad ne iao pjeice, ve samo u koama ili na konju. Neko ni kraljevi Ugande, ni njihove majke, ni njihove kraljice nisu smjeli ii pjeice izvan prostranih zabrana u kojima su ivjeli. Kad god bi izlazili, na ramenima su ih nosili mukarci iz Bivolskoga klana, tako to je nekolicina njih putem pratila svaku od ovih vladarskih osoba i nosila teret naizmjence. Kralj je sjedio nosau za vratom s nogama preko njegovih ramena i stopalima utaknutim pod nosaeve ruke. Kad bi se jedan od tih kraljevskih nosaa

228

umorio, prenio je kralja na ramena drugoga mukarca, ne doputajui da kraljevske noge dotaknu tlo. Sir James George Frazer na slikovit nain objanjava injenicu da diljem sveta boanska osoba ne sme dotaknuti tlo nogom. ini se da svetost, magsku vrlinu, tabu, ili kako god ve mi nazvali tu tajanstvenu odliku za koju se dri da proima svete ili tabuizirane linosti, primitivni lozof doivljava kao ziku supstancu ili uid, kojim je sveti ovjek naben upravo onako kao to je Leydenova posuda nabena elektricitetom; a ba kao to elektrini naboj moe izbiti iz posude kroz doticaj s dobrim vodiem, tako i svetost, odnosno magska vrlina, moe izbiti ili istei iz ovjeka doticajem sa zemljom, koja u ovoj teori slui kao izvrstan vodi magskog uida. Stoga, ne bi li se sprijeilo da naboj propadne, svetu ili tabuiziranu osobu valja pomno tititi od dodira s tlom; jezikom elektrike, valja je izolirati da se iz nje ne bi ispraznila dragocjena supstanca ili uid koje je, poput boice, ona dupkom puna. A vjerojatno se u mnogim sluajevima izolaca tabuizirane osobe preporua kao predostronost ne samo osobe radi, ve i poradi ostalih; jer kako je svetaka krepost, da tako kaem, snaan eksploziv koji se moe detonirati ve i najmanjim dodirom, nuno ju je u interesu ope sigurnosti drati tesno sputanom, kako ne bi provalila i raznela, smodila i razorila sve s im doe u doticaj. Bez sumnje postoji psiholoko opravdanje za tu predostronost. Englez koji oblai odelo pre veere u dunglama Nigere dri da je njegov in opravdan. Mladi umjetnik koji sa upavim zaliscima ulazi u predvorje Ritza rado e objasniti svoju osebujnost. Rimski ovratnik naznaava pripadnika sveenikog poziva. Redovnica iz dvade-

229

setog stoljea kroi u srednjevjekovnom kostimu. Supruga je vie-manje izolirana svojim prstenom. Prie Somerseta W. Maughama opisuju preobrazbe to snalaze one bele uglednike koji zanemare tabu veernjeg sakoa. Mnoge narodne pjesme svjedoe o opasnostima slamanja prstena. A mitovi primjerice, oni koje je Ovide prikupio u svome velikom kompendu Metamorfoze prenose li prenose zapanjujue preobraaje do kojih dolazi kad se izolaca izmeu sredita vrlo koncentrirane snage i polja slabe snage u okolnome svetu naglo ukloni bez potrebnih predostronosti. Predaja bajki Kelta i Germana kazuje da e se gnom ili vilenjak kojega izlazak sunca zatekne na otvorenom smjesta pretvoriti u tap ili kamen. Kako bi priveo pustolovinu kraju, junak na povratku mora preivjeti sudar sa svetom. Rip van Winkle nikad ne shvatio to je proivio; njegov se povratak izmetnuo u alu. Oisin je to znao, ali izgubio je usredotoenost u tome i stoga posrnuo. Kameruzzeman je jo bio najbolje sree. Budan je doivio blaenstvo duboka sna i vratio se na danje svjetlo s tako uvjerljivim talismanom svoje nevjerojatne pustolovine da je mogao zadrati svoje samopouzdanje pri suoenju sa svakim otrenjujuim razoaranjem. Dok on je spavao u onoj kuli, dva dina, Dahne i Mejmuna, iz daleke su Kine preneli ker gospodara otoka i mora i sedam tvrava. Zvala se princeza Budura. I poloili su tu usnulu djevojku pored perzskog princa, ba njemu u postelju. Dini im otkrie lica i pokaza se da su veoma slini jedno drugome, kao blizanci. Allaha mi, izjavi Dahne, gospo, moja ljubljena je ljepa. Ali Mejmuna, enadin, ljubila je Kameruzzemana, pa mu otpovrnu: Ne tako, moj dragi je ljepi. I stadoe se prepirati, izazivati

230

i zauzvrat izazivati, sve dok Dahne napokon ne predloi da potrae nepristrana suca. Mejmuna udari nogom u zemlju i pojavi se jedan ifrit koji bae orav i grbav, skorbutne koe, s prorezima za oi uzdu i popreko lica; na glavi je imao sedam rogova; etiri pramena kose padala su mu pod noge; ruke su mu bile nalik na vile, a noge na jarbole; i imao je nokte kao lavovske kande, a stopala kao kopita u divljeg magarca. udovite ponizno poljubi zemlju pred Mejmunom i upita je to bi od njega htjela. Saznavi da mu valja presuditi izmeu ovo dvoje mladih to lee na postelji, stavivi jedno drugom ruku pod glavu, dugo ih je promatrao divei se njihovoj ljepoti, a onda se obratio Mejmuni i Dahneu i izrekao presudu. Allaha mi, ako u po istini rei, kazao je, jedno ne ljepe od drugoga. Mogue ih je razlikovati samo kao mukarca i djevojku. Imam drugi predlog: probudimo ih, ali jedno po jedno, pa e manje lepo i ljupko biti ono u kome plane ljubav prema drugome. Sloili su se. Dahne se pretvorio u buhu i ugrizao Kameruzzemana u vrat. On se poe eati rukom po vratu, na ubodenom mjestu, jer ga je veoma svrbjelo. Zatim se okrenu na bok i napipa neto meko pored sebe, neto to je imalo dah ni od mousa i telo meke od maslaca. Silno se iznenadi, uspravi u sjedei poloaj i bolje pogleda osobu koja je spavala pored njega. Vidje da je to djevojka poput retkog bisera ili sjajnog sunca, nalik na kupolu sa vrstoga bedema gledanu izdaleka. Kameruzzeman je pokua probuditi, ali Dahne je uspava dubokim snom. Mladi je stade drmusati. Ljubljena moja, probudi se i pogledaj me, ree. Ali ona se ne bu-

231

dila, niti je glavu pomjerala. Kameruzzeman pomisli da je Budura djevojka kojom ga otac eli oeniti i ispuni ga elja. Ali uplaio se da se njegov otac moda ne kre negdje u prostori da ga promatra, te se suzdrao i zadovoljio tek time to je uzeo prsten peatnjak s njezina malog prsta i stavio ga na svoj prst. Ifriti ga zatim vratie u san. Drugae se od Kameruzzemana ponela Budura. Ne se prepala i pomislila da ih netko promatra. A probudila ju je Mejmuna, iz enske se pakosti popevi visoko uz butinu i ugrizavi je na osjetljivo mjesto. Kad je krasna, plemenita, divna Budura uza se otkrila svog mukog parnjaka i opazila da je on ve uzeo njen prsten, a ne ga mogla ni probuditi ni zamisliti to joj je to uinio, smodena ljubavlju i ustreptala od nage bliskosti njegova tela vie se ne mogla obuzdati i stigla je do vrhunca bespomone strasti. Dua joj zadrhta, jer enska je pouda jaa od muke. Ona se postidje vlastite bestidnosti, pa skinu njegov prsten i stavi ga na svoj prst, na mjesto s kojeg je on uzeo njezin. Poljubi ga u usta, zatim mu poljubi ruke, i ne ostavila mjesto koje ne poljubila. Najzad ga uze u naruje, zagrli ga, jednu svoju ruku stavi mu pod glavu, a drugu pod miku i zaspa uz njega. Dahne je tako izgubio u ogledu. Buduru su vratili u Kinu. Kad se sutradan ujutro dvoje mladih probudilo i shvatilo da ih sada deli itava Aza, osvrnue se levo i desno, ali ne naoe nikoga kraj sebe. Dozvae svaki svoju poslugu, raestie se, pobie ljude oko sebe i posve sioe s uma. Kameruzzeman shrvano lee u postelju; car, njegov otac, sjede mu kraj uzglavlja, plaui i tugujui zbog njega, ne odvajajui se od njega ni danju ni nou. Ali Buduru

232

morae okovati; eljeznim lancem oko vrata svezae je za prozor u dvorcu. Susret i razdvajanje, uza svo svoje divljanje, tipini su za ljubavne patnje. Jer, kad srce ustrajava na svojoj sudbini, opirui se opim privolama, onda je muka nesnosna; a takva je i opasnost. Tada su se, meutim, ve pokrenule sile nedostupne osjetilima. Sledovi zbivanja sa svih strana sveta postupno e se stapati, a uda koincidence dovest e do neizbjenoga. Talismanski prsten iz susreta due sa svojim parom na mjestu prisjeanja znak je da je dua ondje bila svjesna onoga to je Ripu van Winkleu promaklo; znak je i uvjerenja budna uma da stvarnost dubine ne bledi po izlasku na svjetlost svakodnevice. U njemu je znak junakove potrebe da sada pone ispreplitati svoja dva sveta. Ostatak duge prie o Kameruzzemanu povest je polagana, no udesna djelovanja sudbine prizvane u ivot. Nema svatko sudbinu: ima je tek onaj junak koji je zaronio da je dotakne, te izronio natrag na povrinu s prstenom.

. V Sloboda odlaska i povratka preko svjetske razdjelnice, od motrita vremenskih prikaza ka motritu kauzalne dubine i natrag i to tako da se naela jednog ne brkaju s naelima drugog, ve doputaju umu da spozna jedno zahvaljujui drugome dar je majstora. Kozmiki Plesa, kae Nietzche, ne stoji tvrdo na jednoj toki, ve se veselo i lagano obre i skakue s jednog mjesta na drugo. Kazivati

233

se moe samo s jedne toke u jednom trenutku, ali to ne potire uvide koje pruaju sve ostale. Mitovi ne prikazuju esto otajstvo spremnosti prelaska u jednom jedinom prizoru. Kada tako bude, taj trenutak postaje dragocjen simbol, naben vanou, dragocjen i vredan promiljanja. Takav trenutak prikazuje Kristovo Preobraenje. Nakon est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoe bele kao svjetlost. I gle: ukazae im se Mojse i Ila te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i ree Isusu: Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoe, nainit u ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsu jednu i Ili jednu. Dok je on jo govorio, gle, svetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govorae: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Sluajte ga! uvi glas, uenici padoe licem na zemlju i silno se prestraie. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i ree: Ustanite, ne bojte se! Podigoe oi, ali ne vidjee nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: Nikomu ne kazujte vienje dok Sin ovjeji od mrtvih ne uskrsne. Ovdje je celi mit u jednom trenutku: Isus kao vodi, put i vienje, te sudrug pri povratku. Uenici su njegovi inicanti, koji sami ne vladaju otajstvom, no bivaju upueni u puni doivljaj paradoksa dvaju svjetova u jednome. Petar se tako prepao da je stao trabunjati. Telo im se pred smrtnim oima rastoilo i otkrilo Re. Popadali su licem na zemlju, a kad su ustali, vrata su opet bila zatvorena.

234

Valja zapaziti da ovaj vjeni trenutak nadvisuje Kameruzzemanovu romantinu spoznaju osobne sudbine. Ovdje nemamo samo majstorski prelaz svjetskoga praga u odlasku i povratku, ve opaamo i dublje, mnogo dublje prodiranje u dubine. Osobna sudbina ne motiv i tema ovog vienja; jer otkrivenju su posvjedoila trojica, a ne jedan: nemogue ga je temeljito objasniti pukim psiholokim pojmovima. Jasno, moe ga se odbaciti. Moemo posumnjati je li do takvog dogaaja zaista dolo. Ali to nam uope ne bi pomoglo; jer nas trenutano zanimaju problemi simbolike, a ne povesti. Ne nas naroito briga jesu li Rip van Winkle, Kameruzzaman ili Isus Krist ikada zaista ivjeli. Zanimaju nas njihove prie: a te su prie tako rasprostranjene svetom pripisane raznim junacima u raznim zemljama da pitanje o tome je li ovaj ili onaj mjesni nositelj te univerzalne teme bio povesna, iva linost, ili pak ne, moe imati tek sekundaran znaaj. Naglaavanje povesnog elementa stvorit e zabunu; jednostavno e pomutiti slikovnu poruku. Koji je, onda, smisao prizora preobraenja? To nam pitanje valja postaviti. Ali kako bismo se mogli suoiti s njime na univerzalnom, a ne sektakom tlu, najbolje bi bilo da prouimo jo jedan, jednako slavan primjer toga arhetipskog dogaaja. On potjee iz hinduistike Pjesme gospodnje, Bhagavad Gite. Gospodin, divni mladi Krina, inkarnaca je Univerzalnog Boga Vinua; princ Arjuna njegov je uenik i pratelj. Ree Arjuna: Gospodine, dri li me sposobnim da ga vidim, pokai mi, onda, o joginski majstore, svoj Nepromjenjivi Bitak. Gospodin mu ree: Vidi stotine i tisue

235

likova mene viestrukih i boanskih, izgledom i bojom raznovrsne. Vidi sve bogove i anele; vidi uda mnoga to ih nitko jo ne vidje. Vidi sad ovdje itavi Svemir, pokretan i nepokretan, i sve to ti je jo vidjeti elja, sve u mojem telu sadrano. Ali tim svojim oima vidjeti me ne moe. Boanski ti vid dajem; vidi, sada, moju nadmonu joginsku snagu. Kazavi tako, veliki joginski Gospodin otkri se Arjuni u svom vrhunskom liku kao Vinu, Gospodar Univerzuma: mnogih lica i ou, pun udesnih prizora, ureen nizom nebeskih ukrasa, naoruan nizom uzdignutih boanskih oruja; odjeven u nebeske vence i odore, pomazan boanskim miomirisima, sveudesan, raskoan, neogranien, a s licima sa svih strana. Da je na nebu sinuo sjaj tisuu sunaca, bio bi poput divote Monoga. Tako je, u osobi Boga svih Bogova, Arjuna vidio cio univerzum, u mnogostrukim razdiobama, svim sakupljenim u jednu. Tada, shrvan divotom i najeene kose, Arjuna pogne glavu pred Gospodinom, sklopi dlanove u znak tovanja i obrati Mu se: U Tvojem telu, Gospodine, vidim sve bogove i sve raznovrsne rodove bia Gospodina Brahmu to na lotusu sjedi, sve praoce i nebeske guje. Vidim Te s nebrojenim rukama i trbusima, s nebrojenim licima i oima; vidim Te beskonana oblikom sa svake strane, ali ne vidim Tvoj kraj, ni Tvoju sredinu, ni Tvoj poetak, O Gospodaru Svemira, o Oblije Univerzalno! Sa svih strana dok blista poput pregolema sjaja vidim te, s dademom, buzdovanom i diskom Tvojim, poput poara i poput vrela Sunca bukti posvuda, svaku mjeru nadilazi i pogled premauje. Vrhunski si Potporanj Univerzuma; neumrli si uvar Zakona Vjenog; Ti si, drim, Prvotno Bie.

236

Ova se viza ukazala Arjuni na bojnom polju tik pre no to e prva trublja pozvati u boj. S bogom kao koaem veliki je princ izjahao nasred polja izmeu dva naroda spremna za okraj. Vojske je okupio protiv snaga svoga bratia uzurpatora, ali sad je u neprateljskim redovima opazio mnoge koje je znao i volio. Klonuo je duhom. Jao, rekao je boanskom koau, namjerismo se poiniti silan greh kad smo spremni subrau pobiti, ne bi li se kraljevstva nauili! Daleko bi mi bolje bilo da me sinovi Dhritarashtre, s orujem u rukama, u boju saseku nenaoruana i podlona. Borit se neu. Ali nato ga je naoiti bog pozvao na hrabrost, iznevi mu cjelokupnu Gospodinovu mudrost i okonavi je ovom vizom. Princ zatravljeno promatra ne samo pratelja preobraenoga u ivo utjelovljenje Potpornja Univerzuma, ve i junake dvu vojski kako jezde na vihoru u nebrojena, uasna usta ovoga boanstva. Nato uasnuto uzvikne: Kad promatram Tvoj plameni lik gdje do nebesa see i raznobojno blista, kad Te vidim razjapljenih ustu i silnih ou to se krese, dua mi stubokom zadre od straha i nai ne mogu ni hrabrosti ni mira, o Vinu! Kad ugledam Tvoja usta gdje strah kljovama nose, ko satirui poara Vremena, zbunim se i mira mi nema. Smiluj se, o Gospodaru Bogova, o Boravitu Univerzuma! Svi ti sinovi Dhritarashtre, zajedno s kraljevskim vojskama, uz Bhishmu, Dronu i Karnu, kao i ratne zapovjednike s nae strane, sunovraaju se u Tvoja zubata i uasna usta to grozno ih je vidjeti. Neke jasno grabe Tvoji zubi i drobe im glave u prah. Kao to bujice mnogih reka hrle ka oceanu, tako i junaci smrtna sveta hrle u mnoga Tvoja razjarena, plamena usta. Kao to noni leptiri hitaju u plamen vatre da on-

237

dje stradaju, tako i ova stvorenja hitaju u Tvoja usta, gdje ih eka unitenje. Oblizuje Svoje usne, prodire sve svjetove sa svih strana Svojim plamenim ustima. Tvoje plamene zrake celi univerzum pune svojim sjajem i satiru ga, o Vinu! Kai mi, tko si, Ti to taj strani oblik nosi. Pozdravljam Te, o Boe Vrhunski! Smiluj se. Htio bih Te upoznati, Tebe koji si Prvotni; jer Tvoja mi nakana ne jasna. Gospodin mu ree: Mono sam Vreme to razara svjetove, a sad je posveeno unitenju ovih ljudi. ak i bez tebe, svi ovi ratnici to postrojeni stoje u suparnikim vojskama nee preivjeti. Stoga ustaj i slavu zaslui; nepratelje porazi i u bogatu kraljevstvu uivaj. Ja i nitko drugi ve ih je sasjekao; pukim sredstvom budi, o Arjuna. Ub Dronu i Bhishmu i Jayadrathu i Karnu, kao i druge velike ratnike koje Ja ve ubih. Ne daj da te strah svlada. Bori se, pa e pobediti nepratelje u bici. uvi ove Krinine rei, Arjuna zadrhta, sklopi ruke i pokloni se sa tovanjem. Shrvan strahom, on pozdravi Krinu i opet Mu se obrati drhtavim glasom. Prvi si meu bogovima, drevna Duo; vrhunsko si Poivalite Univerzuma; Znalac si i Ono to znati valja i Konani Cilj. I Ti proima svet, o Beskonano uoblieni. Vjetar si i Smrt i Vatra i Mjesec i Gospodar Vode. Prvi si ovjek i Pra-praotac. Pozdrav, pozdrav Tebi! Radujem se to vidjeh ono to se nikad jo ne vidje; ali um mi takoer drhti od straha. Pokai mi to drugo Svoje oblije. Blag budi, o Gospodaru Bogova, o Stanite Univerzuma. Rado bih Te vidio kao pre, s Tvojom krunom i Tvojim buzdovanom i diskom u Tvojoj ruci. Poprimi opet Svoj etveroruki lik, o Ti tisuuruki i nebrojenoliki.

238

Gospodin mu ree: Mojom milou, Mojom joginskom moi, o Arjuna, pokazah ti ovaj vhunski lik, raskoan, univerzalan, beskonaan i praiskonski, to ga nitko osim tebe nikad jo ne vidje. Ne boj se, ne buni se pri pogledu na taj Moj strahoviti lik. Lien straha i radosna srca, pogledaj opet Moj drugi lik. Rekavi to Arjuni, Krina je opet poprimio skladan lik i utjeio prestravljenoga Pandavu. Uenik je blagoslovljen vizom to nadilazi raspon normalne ljudske sudbine i ravna je pogledu na samu bit prirode kozmosa. Otkrivena mu je ne njegova osobna, ve sudbina ovjeanstva, ivota u cjelini, atoma i svih sunevih sustava; i to u pojmovima prikladnim ovjejem shvaanju, odnosno, u pojmovima antropomorfne vize: Kozmikog ovjeka. Istovjetna se inicaca mogla postii putem jednako vrednog prizora Kozmikog Konja, Kozmikog Orla, Kozmikog Stabla ili Kozmike Bogomoljke. Nadalje, otkrivenje koje biljei Pjesma gospodnja dano je u oblijima sukladnim Arjuninoj kasti i rasi: Kozmiki ovjek kojeg je vidio bio je aristokrat i Hindus poput njega. Sukladno tome, u Palestini se Kozmiki ovjek pojavio kao idov, u drevnoj Njemakoj kao Nemac; u Basut on je Crnac, u Japanu Japanac. Rasa i rast lika koji simbolizira imanentno i transcedentno Univerzalno ima povesni, a ne semantiki znaaj; isto vredi i za spol: Kozmika ena, koja se javlja u jainistikoj ikonograji, jednako je rjeit simbol kao i Kozmiki ovjek. Simboli su samo prenosnici priopavanja; ne sme ih se pobrkati s konanim znaenjem, smislom koji referiraju. Koliko god privlani ili dojmljivi izgledali, ostaju tek praktina sredstva, prilagoena moi shvaanja. Zato oso-

239

bnost ili osobnosti Boga prikazivao se on na trojstvene, dvojne ili unitarne naine, politeistikim, monoteistikim ili henoteistikim pojmovima, slikovno ili reju, kao dokazana injenica ili otkriveno vienje nitko ne bi smio pokuati iitati ili protumaiti kao neto konano. Na teologu je problem odravanja svojeg simbola transparentnim, kako ne bi zastro ba onu svjetlost koju bi trebao preneti. Jer tek tada uistinu spoznajemo Boga, pie Sveti Toma Akvinski, kad vjerujemo da On nadmauje sve to ovjek moe pomisliti o njemu. A Kena Upanishad u istom duhu navodi: Znati znai ne znati; ne znati znai znati. Brkanje prenosnika s njegovim smislom moe dovesti do prolevanja ne samo bezvredne tinte, ve i dragocjene krvi. Zatim valja zapaziti kako su Isusovu preobraenju posvjedoili poklonici koji su zatrli svoje osobne volje, ljudi koji su odavna dokinuli ivot, osobnu sudbinu i usud kroz potpuno potiranje sebe u Uitelju. Ni kroz Vede, ni kroz pokoru, ni kroz dobroinstva, pa ni kroz rtvovanje, nee Me se vidjeti onakva kakva si Me upravo vidio, kazao je Krina, vrativi se u svoj uobiajeni lik; te se tovanjem Mene mogu ovakav spoznati, istinski shvatiti i sa tovateljem sjediniti. Onaj koji Moja djela ini i Vrhunskim Me Ciljem dri, koji Mi je odan i nedno stvorenje ne mrzi taj Meni dolazi. Isusove rei jezgrovite prenose istu misao: Tko izgubi ivot poradi mene, nai e ga. Znaenje je veoma jasno; svaka religska aktivnost prenosi to znaenje. Osoba se, putem dugotrajnog psiholokog discipliniranja, posve odrie svake privrenosti vlastitim ogranienjima, osebujnostima, nadama i strahovi-

240

ma, vie se ne opire samoponitenju koje je preuvjet iznovnom roenju u shvaanju istine, te tako napokon postaje zrela za veliko poistovjeenje. Posve rastoivi osobne ambice, ona vie ne pokuava ivjeti, ve se svojevoljno predaje svemu to se u njoj samoj moe zbiti; odnosno, postaje anonimna. Zakon u njoj ivi s njezinom svesrdnom privolom. Mnogo likova, napose u drutvenim i mitolokim kontekstima Orenta, predstavlja ovo konano stanje anonimne prisutnosti. Mudraci iz pustinjakih lugova i putujui molitelji s upadljivom ulogom u ivotu i legendama Istoka; u mitu, likovi kao Putujui id (prezren, neznan, pa ipak s velevrednim biserom u depu); otrcani prosjak na kojeg huckaju pse; udesni bard-lutalica a glazba umiruje srce; ili prerueni bog, Wotan, Viracocha, Edu: to su primjeri. Katkad luda, katkad mudrac, katkad obdaren kraljevskim velianstvom; katkad luta, katkad nepomian poput pitona, katkad bezazlena izraza lica; katkad aen, katkad vrean, katkad neznan tako ivi ostvareni ovjek, navek sretan u vrhunskome blaenstvu. I kao to je glumac uvek ovjek, odjenuo on kostim svoje uloge ili ga stavio na stranu, tako je savreni znalac Neunitivoga uvijek ono Neunitivo, i nita drugo.

. S to je, dakle, rezultat udesnog prolaska i povratka? Bojno polje simbol je polja ivljenja, gdje svako stvorenje ivi od smrti drugoga. Spoznaja neizbjene krivnje ivota moe tako zgroziti srce da ovjek moe, kao Hamlet

241

ili Arjuna, odbiti nastaviti da ivi. S druge strane, kao veina nas ostalih, ovjek moe izmisliti lano, naposljetku neopravdano, shvaanje sebe kao iznimne pojave u svetu, koja ne kriva poput ostalih, ve grei s opravdanjem, jer predstavlja dobro. Takva umiljena krepost vodi do pogrenog shvaanja ne samo sebe samoga, ve i prirode ovjeka i kozmosa. Cilj mita jest dokinuti potrebu za takvim ivotnim neznanjem dovoenjem do pomirbe izmeu individualne svesti i univerzalne volje. A to se postie shvaanjem stvarnog odnosa izmeu prolaznih fenomena vremena i neunitiva ivota to ivi i umire u svima. Ba kao to osoba odbacuje iznoenu odjeu i odeva drugu, novu, tako utjelovljeno Ja odbacuje iznoena tela i ulazi u druga, nova. Oruje Ga ne see; vatra Ga ne pali; voda Ga ne moi; vjetar Ga ne isuuje. To se Ja ne moe ni sasei ni spaliti ni smoiti ni sasuiti. Vjeno, sveproimajue, nepromjenjivo, nepokretno, Ja je zanavek isto. ovjek u svetu djelovanja gubi uravnoteenost u naelu vjenosti ako strepi nad rezultatom svojih djela, ali ako i njih i njihove plodove poloi u krilo ivoga boga, oni e ga, poput rtve, osloboditi od uza mora smrti. Bez vezivanja uini djelo koje mora Predajui sva djelovanja Meni, uma uperenog u Ja, oslobaajui sebe od udnje i sebinosti, bori se neuznemiren tugom. Moan uz taj uvid, spokojan i slobodan u djelovanju, ushien to e kroz njegovu ruku protjecati milost Viracoche, junak je svjesno sredstvo uasnog, prekrasnog Zakona, djelovao on kao mesar, jaha ili kralj. Gwiona Bacha, kojega je prodrla baba Caridwen nakon to je okusio tri kapi iz otrovnoga kotla nadahnua, pa se iznova rodio kao djetece i bio predan moru, sljedeega

242

jutra u vri je naao nesretan i silno razoaran mladi po imenu Elphin, sin imunog zemljoposjednika Gwyddna, onoga i su konji stradali u bujici otrova to je potekao iz raspoluena kotla. Kad ljudi izvadie konu vreu iz vre i otvorie je, ugledae vrh djetetova ela i rekoe Elphinu: Gle ela blistava (taliesin)! Nek mu ime bude Taliesin, ree Elphin. I podie djetece i tuno ga postavi iza sebe, nariui zbog svoje nevolje. I potjera u blag hod konja to dotada kasae i ponese dete blago kao da sjedi na najmekoj stolici na svetu. I umah djeai glasno uze recitirati pjesmu utjehe i slave Elphinu, proriui mu ast i slavu. Krasni Elphine, ne narii vie! Nek nitko zbog vlastitoga ne ali. U beznau se probitka ne nalazi. Nitko svog potpornja ne vidi Ovakav slab i majuan, Na oplakanom alu oceana, Kad nevoljan dan svane bit u Od vee ti koristi nego lososa tristo Kad se Elphin vrati u oev dvorac, Gwyddno ga upita je li izvukao bogatu lovinu iz vre, a ovaj mu kaza da je naao neto bolje od ribe. to li je to? priupita ga Gwyddno. Bard, odgovori mu Elphin. Nato ree Gwyddno: Jao, kakve li ti koristi od njega? A smo mu djetece odvrati ovako: Koristi bit e mu vee no to je ti ikada od vre imae. Upita ga Gwyddno: Zar govoriti ume, a ovako si malen? A djetece mu odgovori: Vini sam govoru no ti propitkivanju. Daj da ujem to rei ume, kaza Gwyddno. Nato Taliesin ispjeva lozofsku pjesmu.

243

Kralj te zemlje jednoga je dana dvorovao, a Taliesin se uurio u kutu. Pa kad bardovi i glasnici izaoe da hvalospjeve izviknu, da izreknu mo kraljevu i snagu njegovu, ba dok prolazie kraj kuta u kojem se skutrio, Taliesin nakubi usne za njima i uze prebirati Blm, blm prstima po usnicama. Nedan od njih ne hajae za njim u prolazu, ve nastavie dalje sve dok ne izaoe pred kralja, kojemu izrazie neobino potovanje telima, ne rekavi ni rei, ve nakubivi usne, iskrivivi ih prema kralju i uzavi prebirati Blm, blm prstima po usnicama, kako netom vidjee da onaj djeak ini. Kad to vidje, kralj se zaudi i u sebi zakljui da se ovi kojekakvim piima opie. Stoga on zapovedi vlastelinu koji ga za stolom posluivae da ode do njih i zatrai da se saberu, imajui u vidu gdje stoje i to je pritom dolino. I vlastelin ga rado poslua. Ali oni nastavie ludovati nita manje no pre. Nato im on poalje glase po drugi put, pa i po trei, s molbom da napuste dvornicu. Naposljetku kralj naloi jednome pau da udari njihova predvodnika, to zvae se Heinin Vardd; i pa dohvati metlu i sastavi ga po glavi tako da se ovaj svali natrag u stolicu. Tada ustade i svali se na koljena, usrdno zamolivi kraljevu milost ne bi li uzmogao pokazati da im omaka ne potee od manjkava znanja, a ni od panstva, ve od utjecaja nekog duha to se u dvornici nalazi. I tad Heinin progovori ovako. O asni kralju, milosti tvojoj znati valja da ni od snana ispanja, ni od preobilata pia ne obeznanismo ovako, kao panci govora lieni, ve zbog utjecaja duha to ondje u kutu sjedi, likom poput djeteta. Smjesta kralj zapovedi pau da ovoga dovede; a ovaj ode do zakutka gdje Taliesin sjedie i odvede ga pred kralja,

244

koji ga upita to je on i odakle je. I on stihovima odgovori kralju. Prvi i glavni bard Elnov sam, Rodom iz predjela sazvjea ljetnih; Idno i Heinin Merddinom me zvahu, Svaki e me kralj na koncu Taliesinom zvati. Uz Gospodina svojeg u najvioj sferi bah, Pri padu Luciferovu u najdublji pakao. Stjegonoa bah Aleksandru; Imena zvezda od sjevera do juga znadem; U galaktici bah pred prestoljem Djelitelja; U Kanaanu bah kad Absalom pogibe; Prenesoh Duh Boji da sravni Hebrona dolinu; Na Donovu dvoru bah pre roenja Gwdionova. Uitelj bah Ili i Enou; Krila mi podari gen velianstvena raspela; Rjeit bah pre no to govora dar dobih; Razapinjanju nazoih milosnoga Sina Bojeg; Tri razdoblja provedoh u zatvoru Arianrodovu; Upravitelj bah pri izgradnji Nimrodove kule; udo sam neznana podretla. U Azi bah s Noom u arci, Unitenje vidjeh Sodome i Gomore; U Indi bah kad Romu gradie, Sada stigoh u Troje Preostatak. S Gospodinom svojim bah u magareoj jasli; Mojsa osnaih kroz Jordana vodu; Na svodu nebeskom bah uz Maru Magdalenu; Muzu stekoh iz Caridwenina kotla; Bard harfe bah Lleonu iz Lochlina.

245

Na Belome Brdu bah, na dvoru Cynvelynovu, Na dan i godinu u kladama i negvama, Gladovah teko za Djevice Sina, Odgajan bah u Boanstva zemlji, Predava bah svemu misleemu, Cjelinu stvaranja poduavati mogu. Sve do dana sudnjega na zemlji u biti; I ne zna se je li mi telo od mesa ili ribe. Devet mjeseci bah zatim U trbuhu babe Caridwen; Prvotno bah mali Gwion, Na koncu ja jesam Taliesin. A kada kralj i njegovi plemii posluae tu pjesmu, silno se zaudie, jer nikada takvu ne ue od djeaka mlaahna poput njega. Najvei dio bardove pjesme posveen je Neunitivome, a tek kratka kitica pojedinostima njegova osobnog ivotopisa. Sluatelji bivaju upueni na Neunitivo u sebi samima, a zatim im se usput podastire injenini podatak. Iako se plaio uasne babe, bio je progutan i iznova roen. Umrevi u osobnome egu, iznova se ustao, uvren u Jastvu. Junak je prvak stvari koje postaju, a ne stvari koje su postale, jer on jest. Pre no to Abraham bae, ja . On ne brka prividnu vremensku nepromjenjivost i trajnost u Bitku, niti se boji da bi sljedei trenutak (ili ono drugo) moglo menom unititi ono trajno. Nikome njegov ne ostaje lik, obnavljaica stvari Priroda oblike jedne iz drugeh stvara, i nita na tolikom svetu ne propada, vjerujte meni, nego menja lice i obnavlja. Tako se omo-

246

guava dogaanje idueg trenutka. Kad je Kraljevi Vjenosti poljubio Kraljevnu Sveta, dokinuo je njezin otpor. Ona otvori oi, probudi se i pogleda ga s dragou. Zajedno sioe stubama, a kralj se probudi, i kraljica, i cela dvorska svita, i svi pogledae jedni druge razrogaeno. A konji u dvoru ustadoe i protresoe se: lovaki psi poskoie i zamahae repovima: golubovi na krovu izvukoe glavice ispod svojih krila, obazree se i poletjee preko polja: muhe na zidu opet se uzmuvae: plamen u kuhinji raspiri se, razjari i stade kuhati veeru: peenka opet poe cvrati: i kuhar opali perau posua uku posred uha od koje ovaj jauknu: i sluavka oerupa koko do kraja.

247

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Pustolovina se moe saeto prikazati ovim grakonom:

Mitoloki junak po izlasku iz svakodnevne kolibe ili dvorca biva odmamljen, odvuen, ili pak svojevoljno odlazi do praga pustolovine. Ondje susree sjenovitu prisutnost koja straari nad prolazom. Junak moe poraziti ili udobrostiviti tu silu i u kraljevstvo mraka ui iv (bitka s bratom, bitka sa zmajem; rtva, ini), ili ga suparnik moe pogubiti, pa e sii u smrti (komadanje, razapinjanje). Preavi tako prag, junak putuje svetom neznanih no udnovato bliskih sila, od kojih mu neke strogo prete (ispiti), a neke mu daju arobnu pomo (pomagai). Kad stigne u nadir mitolokog ciklusa, on prolazi vrhunsko iskuenje i zadobiva nagradu. Pobjeda se moe prikazati kao junakovo spolno sjedinjenje s boicom-majkom sveta (sveti brak), priznavanje
249

od strane oca-tvorca (pomirba s ocem), vlastito obogotvorenje (apoteoza), ili pak ako su sile ostale neprateljski nastrojene prema njemu kao njegova kraa dobrobiti po koju je doao (kraa nevjeste, kraa vatre); u biti je re o irenju svesti, a time i bitka (prosvjetljenje, preobrazba, sloboda). Konano djelo jest povratak. Ako su sile blagoslovile junaka, on sada polazi pod njihovom zatitom (izaslanik); ako nisu, on bjei pred potjerom (preobraajni beg, beg preko prepreka). Na pragu povratka transcedentalne sile moraju se zadrati; junak se vraa iz kraljevstva strave (povratak, uskrsnue). Dobrobit koju donosi obnavlja svet (eliksir). Promjene poslagane na jednostavnu ljestvicu monomita opiru se opisivanju. Mnoge pripovesti izdvajaju i umnogome uveavaju poneki tipini element punoga ciklusa (motiv ispita, motiv bega, otmicu nevjeste), druge slau niz neovisnih ciklusa u cjelovit sled (kao u Odiseji). Razliiti likovi ili epizode mogu se stopiti, ili se jedan element moe umnoiti i iznova se pojaviti uz mnoge preobrazbe. Obrisi mitova i pripovesti podloni su oteivanju i zamagljivanju. Arhajske se crte openito uklanjaju ili potiskuju. Uneta graa prerauje se kako bi odgovarala lokalnom krajoliku, obiajima ili vjerovanjima, te uvek pritom trpi. Nadalje, u nebrojenim prepriavanjima pojedine tradicionalne prie neizbjeno dolazi do sluajnih ili namjernih izmjetanja. Kako bi se objasnilo sastavnice koje su iz ovog ili onog razloga postale besmislene, izmiljaju se sekundarna tumaenja, esto veoma umjena. U eskimskoj prii o Gavranu u utrobi kita, motiv lui je doivio izmjetavanje i potom racionaliziranje. Arhetip junaka u utrobi kita nairoko je poznat. Pustolov najee

250

S 12 pre svega mora potpaliti vatru svojim luima unutar nemani, ne bi li tako doveo do smrti kita i vlastita izbavljenja. Potpala vatre na ovaj nain simbolizira spolni in. Dva tapa iz lui utini tap i vreteno poznati su kao enski, odnosno muki tap; plamen je novostvoreni ivot. Junak koji pali vatru u kitu predstavlja inaicu svetoga braka. Ali u naoj eskimskoj prii prizor stvaranja vatre doivio je preinaku. ensko naelo utjelovilo se u krasotici koju je Gavran susreo u velikoj odaji unutar ivotinje, dok je sjedinjenje mukog i enskog dobilo odvojeni simbol u istjecanju ulja iz cevi u upaljenu uljanicu. Kad je Gavran okusio to ulje, uzeo je udjela u inu. Kataklizma koja je usledila predstavljala je tipinu krizu u nadiru, okonanje staroga eona i zapoinjanje novoga. Tada je Gavranov izlazak bio simbol uda ponovnoga roenja. Budui da su
251

prvotne lui time postale suvine, izmiljen je domiljat i zabavan epilog, kako bi zadrale neku ulogu u radnji. Ostavivi lui u utrobi kita, Gavran je mogao njihovo ponovno nalaenje protumaiti kao loe znamenje, odagnati ljude strahom i sm se nasititi sala. Taj epilog izvrstan je primjer drugostupanjske razrade. On poiva na prevarantskom karakteru junaka, ali ne sastavnica osnovne prie. U kasnim stadima mnogih mitologa kljuni se prizori skrivaju poput igala u velikim plastovima sekundarnih anegdota i racionalizaca; jer nakon to pojedina civilizaca pree s mitolokog na svjetovno gledite, stari prizori vie ne pobuuju osjeaje, a ba ih se ni ne odobrava. U helenistikoj Grkoj i imperalnom Rimu drevni su bogovi bili svedeni na puke zatitnike graanstva, kune ljubimce i omiljene knjievne likove. Neshvaene nasleene teme, poput one o Minotauru mranom i uasnom nonom vidu starog egipatsko-kretskog prikaza inkarniranog boga Sunca i boanskog kralja bile su racionalizirane i rastumaene prema tadanjim potrebama. Gora Olimp izmetnula se u Riveru punu trivalnih skandala i preljuba, a majke boice u histerine nimfe. Mitovi su se itali kao nadnaravni ljubii. Slino tome, u Kini, gdje je humanistika, moralizatorska snaga konfucanizma stare mitske forme uvelike liila praiskonske velebnosti, slubena je mitologa danas tek zbrka anegdota o sinovima i kerima provincskih dunosnika koje su, zbog ovakvih ili onakvih usluga ukazanih drutvu, njihovi zahvalni uitnici uzdigli do asti lokalnih bogova. A u suvremenome naprednom kranstvu, Krist Utjelovljenje Logosa i Iskupitelj Sveta ponajpre je povesna linost, bezopasni seoski mudrac iz poluorentalne prolosti koji je pro-

252

povedao dobroudno uenje pod geslom ini drugima ono to bi htio da oni ine tebi, a ipak su ga smaknuli kao zloinca. Njegova se smrt iitava kao velianstvena lekcija iz dosljednosti i nepopustljivosti. Svaki put kad se poeza mita tumai kao ivotopis, povest ili znanost, ona se uba. ivi prizori postaju tek daleke injenice iz tueg vremena, s tueg neba. Nadalje, nikad ne teko zorno pokazati da je mitologa posve besmislena sa znanstvene i povesne strane. Kad pojedina civilizaca na takav nain poinje iznova tumaiti svoju mitologu, dokida joj ivot, pretvara hramove u muzeje i rastae sponu izmeu ovih dvaju motrita. Takva je pokora svakako snala Biblu i preteiti dio kranskoga kulta. Za vraanje ivota prizorima ne treba traiti zanimljive naine primjene na suvremena zbivanja, ve prosvjetljenje u napucima iz nadahnute prolosti. Kad se oni pronau, iroka podruja polumrtve ikonograje opet e otkriti svoje trajno ljudsko znaenje. Na Veliku subotu u katolikoj crkvi, primjerice, nakon blagoslivanja nove vatre, blagoslivanja pashalne svee i itanja proroanstava, sveenik zaodene purpurnu halju i, dok pred njim ide procesa kria, svenjaka i upaljene blagoslovljene svee, odlazi do krstionice s ministrantima i sveenstvom, dok se pjevaju sljedei stihovi: Kao to kouta udi za izvor-vodom, tako dua moja ezne, za tobom. edna mi je dua Boga, Boga ivoga: o, kada u doi i lice Boje gledati? Suze su kruh moj i danju i nou, dok me svednevice pitaju: Gdje ti je Bog tvoj? (Psalam [], -). Doavi na prag krstionice, sveenik zastane i pomoli se, te ue i blagoslovi krstioniku vodu, kako bi nebesko

253

potomstvo, posveenjem zaeto, moglo nii iz bezgrene rodnice boanske krstionice, nova preporoena stvorenja: i kako bi svi, ma kako razliiti tjelesnim spolom ili vremenskom dobi bili, mogli putem milosti, svoje duhovne majke, mogli iznai isto to novoroeno stanje. On dotie vodu rukom i moli se da bude oiena od Satanove pakosti, pravi znak kria nad vodom, deli je rukom i kropi njome etiri strane sveta; triput dahe nad vodom u obliku kria te stavlja pashalnu sveu u vodu i kazuje: Neka krepost Duha Svetoga ue u svu vodu ove krstionice. Vadi sveu, opet je uranja, dublje, i glasne ponavlja: Neka krepost Duha Svetoga ue u svu vodu ove krstionice. Opet vadi sveu i uranja je po trei put, sve do dna, ponovivi jo glasne: Neka krepost Duha Svetoga ue u svu vodu ove krstionice. Dahnuvi zatim triput na vodu, nastavlja: I uini svu ovu vodu plodnom za obnovu. Zatim vadi sveu iz vode i, nakon nekoliko zavrnih molitvi, sveenici pomonici krope vjernike tom blagoslovljenom vodom. enska voda, duhovno oploena Duhom Svetim, kranski je pandan vode preobraaja poznate u svim sustavima mitolokih prikaza. Ovaj obred je inaica svetoga braka, koji je izvorni trenutak zaetka i obnove sveta i ovjeka, upravo onog otajstva koje simbolizira hinduistiki lingam. Uroniti u tu krstionicu znai zaroniti u mitoloku kraljevinu; utonuti pod povrinu znai prei prag nonoga mora. Simboliki, novoroene prolazi taj put kada mu se voda izle na glavu; sveenik i kumovi predstavljaju mu vodia i pomagae. Cilj mu je posjetiti roditelje svojega Vjenog Ja, Duh Boji i Maternicu Milosti. Nakon toga se ono vraa roditeljima svojega zikog tela.

254

Malo tko od nas uope sluti smisao obreda krtenja, inicace kojom ulazimo u svoju Crkvu. Pa ipak, on se jasno javlja u Isusovim reima: Zaista, zaista, kaem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne moe vidjeti kraljevstva Bojega! Nikodem mu ree: Kako se ovjek moe roditi kad je star? Zar moe po drugi put ui u utrobu majke svoje i roditi se? Odgovori Isus: Zaista, zaista, kaem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne moe ui u kraljevstvo Boje. Uvreeno tumaenje krtenja glasi da ono ispire Istoni greh, naglaavajui pre pojam ienja nego pojam ponovnog roenja. Re je o drugostupanjskom tumaenju. Ili, ak i ako se tradicionalni pojam roenja pamti, prethodni se brak uope ne spominje. Mitoloke simbole, meutim, valja slediti kroz sve njihove implikace pre nego to e nam moi razotkriti cjelokupan sustav suglasnosti kroz koje oni analogom predstavljaju tisuljetnu pustolovinu due.

255

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S I

256

S II

257

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S III

258

S IV

259

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S V

260

S VI

261

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S VII

262

S VIII

263

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S IX

264

S X

265

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S XI

266

S XII

267

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S XIII

268

S XIV

269

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S XV

270

S XVI

271

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S XVII

272

S XVIII

273

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S XIX

274

S XX

275

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S XI

276

S XII

277

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

S XXIII

278

S XXIV

279

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

II. DIO

Kozmogonijski ciklus

281

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

. O Dananjem intelektualcu ne teko zakljuiti da simbolika mitologe nosi psiholoki znaaj. Psihoanalitika postignua u prvom redu ostavljaju malo prostora za sumnju u to da su mitovi ili prirodom snovi, ili da su snovi simptomi dinamike psihe. Sigmund Freud, Carl G. Jung, Wilhelm Stekel, Oo Rank, Karl Abraham, Gza Rheim i mnogi drugi u proteklih su nekoliko desetljea razradili podrobno dokumentiranu suvremenu predaju tumaenja sna i mita; premda se ovi lenici meusobno razlikuju, u veliki ih pokret dananjice objedinjuje pozamaan skup zajednikih poela. Nakon njihova otkria da bajka i mit obrascima i logikom odgovaraju snovima, odavna omalovaavane himere davnanjeg ovjeka dramatino su se vratile u prvi plan suvremene svesti. Prema ovom gedanju, ini se da se putem udesnih pripovesti navodnih opisa ivota legendarnih junaka, moi prirodnih boanstava, duhova mrtvih i totemskih predaka skupine daje simboliki izraz nesvjesnim eljama, strahovima i napetostima na kojima poivaju svjesni obrasci ljudskog ponaanja. Drugim reima, mitologa je psihologa, pogreno protumaena kao biograja, histori283

ograja i kozmologa. Suvremeni psihatar moe je iznova prevesti u pojmovlje koje joj pripada i tako za dananjicu sauvati bogato i rjeito svjedoanstvo najistananih dubina ljudske prirode. Tada se, kao pod rendgenom, otkrivaju skriveni procesi enigme Homo sapiensa okcidentalne i orentalne, primitivne i civilizirane, suvremene i arhajske. Celi prizor otvara nam se pred oima. Valja nam ga samo iitati, izuiti stalne obrasce u njemu, analizirati im varace i temeljem toga doi do shvaanja dubokih sila to oduvek oblikuju ovjekovu sudbinu i nuno nastavljaju odreivati kako na privatni, tako i na javni ivot. Ali kanimo li spoznati punu vrednost te grae, moramo imati u vidu da mitovi nisu posve usporedivi sa snovima. Prikazi obaju potjeu iz istih izvora nesvjesnih vrela mate a i rjenik im je isti, ali mitovi nisu spontani proizvodi sna. Naprotiv, njihovi se obrasci svjesno oblikuju. A namjerna im je uloga sluiti kao moan slikovni jezik za priopavanje mudrosti iz predaje. To vredi ve i za takozvane primitivne narodne mitologe. aman podloan transu i inicirani sveenik antilope nisu nevini mudrosti sveta, niti nevjeti u naelima priopavanja analogom. Metafore na temelju kojih ive i kroz koje djeluju promiljane su, istraivane i razmatrane stoljeima ak i tisuljeima; sluile su itavim drutvima, tovie, kao uzdanice miljenja i ivljenja. Obrasci kulture oblikovali su se prema njima. Mladi su stjecali obrazovanje, a stari mudrost, kroz uenje, proivljavanje i shvaanje njihovih djelotvornih inicacskih oblika. Jer oni doista dotiu i uvode u igru ivotne energe cjelokupne ljudske psihe. Oni spajaju nesvjesno s podrujima praktinog djelovanja,

284

ne iracionalno, kako to biva pri neurotinoj projekci, ve tako da omoguuju zrelo i otrenjujue, praktino shvaanje injenina sveta koji se moe primeniti, kao sredstvo stege, na podruja djetinje elje i straha. A vredi li to za razmjerno jednostavne narodne mitologe (sustave mita i obreda kojima se odravaju primitivna plemena lovaca i ribara), to tek moemo rei za velianstvene kozmike metafore kakve se odraavaju u velikih homerskim epovima, u Danteovoj Boanstvenoj komedi, u Knjizi Postanka i u svevremenskim hramovima Orenta? Sve do najnovih desetljea, one su podupirale sav ljudski ivot i nadahnjivale lozoju, poezu i lepe umjetnosti. Ondje gdje naslijeene simbole dotakne jedan Lao-tse, jedan Buddha, Zoroaster, Krist ili Muhamed gdje jedan potpuni duhovni majstor posegne za njima kao sredstvom najdublje moralne i metazike pouke oito se zatjeemo pred prisutnou nemjerljive svesti, pre nego mraka. I tako, ako hoemo shvatiti punu vrednost mitolokih prikaza koje smo nasledili, valja nam uvidjeti da oni nisu tek simptomi nesvjesnoga (kao, pae, i sva ljudska misao i djelo), ve i kontrolirani i namjerni iskazi izvjesnih duhovnih naela, koji su ostali konstante za celog trajanja ljudske povesti, ba kao i oblik i ivana struktura samog ljudskog tela. Ukratko reeno, univerzalna doktrina pouava da su svi vidljivi oblici sveta sve stvari i sva bia posljedice sveprisutne sile iz koje poniu, koja ih podupire i ispunjava u razdoblju dok se iskazuju, i u koju se na koncu nuno moraju iznova rastoiti. Tu silu znanost zove energa, Melaneani mana, indansko pleme Sioux wakonda, hindusi shakti, a krani Boja mo. Njezino oitovanje u psihi naziva se meu psihoanalitiarima libido. A nje-

285

zino oitovanje u kozmosu jest struktura i protok samoga univerzuma. Shvaanje izvora ovog neuoblienog, no posvuda pojedinanog podskupa bitka oteavaju sama ula kojima do tog shvaanja moramo doi. Oblici osjetljivosti i kategore ljudske misli, same po sebi manifestace te sile, tako sputavaju um da najee ne samo da ne moe vidjeti, nego i prispodobiti ita ponad arenog, protonog, beskrajno raznovrsnog i zaudnog spektakla pojavnosti. Ritual i mit kane omoguiti, a potom i olakti taj skok putem analoge. Oblici i pojmovi koje um i njegova ula mogu shvatiti predstavljaju se i uobliuju na takav nain da ukazuju na istinu ili otvorenost povrh sebe samih. A jednom kada dobe uvjete za meditacu, osoba ostaje sama. Mit je tek pretposljednji: posljednja je otvorenost ona praznina, ili bitak, povrh kategora u koju um mora nasamo uroniti i rastoiti se. Stoga su Bog i bogovi tek praktina sredstva prirodom pripadnici sveta imena i oblija, sve i ako rjeito zbore o nedokuivom i u konanici omoguavaju pristup njemu. Oni su tek simboli to pokreu i bude um, to ga zazivlju da ih nadie. Raj, pakao, mitoloka era, Olimp i sva ostala stanita bogova, psihoanalitiari tumae kao simbole nesvjesnoga. Klju suvremenih sustava psiholokog tumaenja stoga glasi ovako: metaziko podruje = nesvjesno. Sukladno tome, klju koji otvara vrata u suprotnom smjeru jest ista ta jednadba postavljena naopako: nesvjesno = metaziko podruje. Ta evo, kako to Isus kazuje, kraljevstvo je Boje meu vama! Dapae, pad nadsvesti u stanje podsvesti upravo je znaenje biblskog prizora Pada. Suavanje svesti, kojemu dugujemo injenicu da ne vidimo

286

izvor univerzalne sile, ve tek pojavne oblike odraene iz te sile, pretvara nadsvest u podsvest i, u isti mah i istim time, stvara svet. Spas se sastoji u povratku u nadsvest, ime se svet istodobno rastae. To je velika tema i formula kozmogonskog ciklusa, mitskog prizora sveta koji izlazi u manifestacu i potom se vraa u nemanifestirano stanje. Jednako tako, roenje, ivot i smrt pojedinca mogu se smatrati silaskom u nesvjesno i povratkom iz njega. Junak je onaj koji jo za ivota spoznaje i utjelovljuje tvrdnje nadsvesti koja je diljem stvorenoga sveta vie-manje nesvjesna. Junakova pustolovina predstavlja trenutak u njegovu ivotu u kojem je dostigao prosvjetljenje jezgroviti trenutak kad je, jo za ivota, pronaao i probio put do svjetlosti ponad mranih zidina naega ivota u smrti. I zato se kozmiki simboli predstavljaju u duhu istananog paradoksa to tako buni misao. Kraljevstvo Boje je u nama, ali ujedno i izvan nas; Bog je, meutim, tek praktino sredstvo buenja uspavane ljepotice, due. ivot je njezin san, smrt pak buenje. Junak, onaj koji budi vlastitu duu, sm predstavlja tek praktino sredstvo vlastita rastakanja. Bog, onaj koji budi duu, time predstavlja vlastitu istodobnu smrt. Moda najrjeiti mogui simbol ovoga otajstva predstavlja razapeti bog, bog prinet na rtvu samome sebi. itan u jednome smjeru, on oznaava prelaz junaka pojavnosti u nadsvest: telo sa svojih pet ula poput princa Petorunika zapeloga na Ljepljivlasu ostaje objeeno na kriu spoznaje ivota i smrti, pribeno na pet mjesta (dve ake, dva stopala i glava okrunjena trnjem). Ali Bog se takoer svojevoljno spustio i preuzeo ovu agonu pojavnosti na sebe. Bog prihvaa ivot ovjeka, a ovjek otpu-

287

ta Boga u sebi u presjeku iste one sprege suprotnosti, istih onih Sunevih vrata kroz koja se Bog sputa, a ovjek se uspinje svaki kao hrana onome drugom. Dananji znalac moe, naravno, izuavati ove simbole kako god hoe, kao simptom tueg neznanja ili kao naznaku vlastitoga, bilo putem svoenja metazike na psihologu, bilo obrnuto. Tradicionalni nain bio je meditiranje nad simbolima u oba znaenja. U svakom sluaju, oni su bremenite metafore ovjekove sudbine, ovjekove nade, ovjekove vjere i ovjekove tamne zagonetke.

. U Kao to svest pojedinca poiva na nonome moru u koje uranja kad zaspi i iz kojega se tajanstveno budi, tako se, u prizorima mita, univerzum sunovraa iz svevremenosti, na kojoj se uspostavlja i u koju se iznova rastae. I kao to mentalno i tjelesno zdravlje pojedinca ovisi o urednom istjecanju ivotnih sila u polje jave iz nesvjesne tame, tako se i u mitu odravanje kozmikog poretka jami tek ureenim tokom sile iz izvora. Bogovi su simbolike personikace zakona to vladaju ovim tokom. Bogovi poinju postojati u osvit sveta i rastau se u sumrak. Nisu vjeni onako kako je no vjena. Tek s kraeg razdoblja ljudskog postojanja kruenje kozmogonskog eona djeluje trajno. Kozmogonski ciklus obino se prikazuje kao stalno ponavljanje, kao svet bez kraja. U svako veliko kruenje esto se ukljuuju manja rastakanja, dok ciklus sna i jave krui trajanjem ivotnog veka. Prema aztekoj inaici, svaki od etiru elemenata voda, zemlja, zrak i vatra

288

okonava po jedno razdoblje sveta: eon voda zavrio je potopom, eon zemlje potresom, eon zraka vjetrom, a sadanji e eon biti razoren vatrom. Stoiko uenje o ciklikim unitenjima poarom, sve due razrjeuju se u svjetsku duu, odnosno prvotnu vatru. Po okonanju tog univerzalnog rastakanja otpoinje oblikovanje novog univerzuma (Ciceronov renovatio), i sve se ponavlja: svako boanstvo i svaka osoba iznova igraju svoju ranu ulogu. Seneka je ovo razaranje opisao u svojem djelu De Consolatione da Marciam, radujui se ponovnom ivljenju u ciklusu to predstoji. Velianstveno vienje kozmogonskog kruenja predstavlja mitologa Jain. Posljednji prorok i spasitelj u ovoj vrlo drevnoj indskoj sekti bio je Buddhin suvremenik Mahavira (esto stoljee p. n. e.). Roditelji su mu prvotno bili sljedbenici mnogo raneg jainskog spasitelja-proroka Parshvanathe, kojemu na prikazima zme iskau iz ramena, i za kojeg se tvrdi da je djelovao .-. g. p. n. e. Stoljeima pre Parshvanathe ivio je i umro jainski spasitelj Neminatha, za kojeg se kazuje da je bio bliski roak voljenog utjelovljenja hinduizma, Krine. A pre njega ih je, nadalje, bilo tono jo dvadeset jedan u sledu od Rishabhanathe, koji je postojao u ranoj eri sveta, kad su se mukarci i ene uvek raali u braku, dve milje visoki i ivotna veka od bezbroj godina. Rishabhanatha je pouio ovjeanstvo sedamdeset dvjema znanostima (pisanju, raunanju, gatanju itd.), ezdeset etirima enskim umeima (kuhanju, ivanju itd.) te stotini umjetnosti (grnarstvu, tkanju, slikanju, kovanju, ianju itd.); nauio ga je i politici i utemeljio kraljevstvo.

289

Pre njegova doba za takve novotare ne bilo potrebe, jer je ovjeanstvu iz prenjeg razdoblja visokom etiri milje, sa stotinu dvadeset osam rebara i ivotna veka od dva puta po bezbroj godina sve potrebe ispunjavalo deset stabala elja (kalpa vriksha), na kojima je raslo slatko voe i lie u obliku posua, lie umilna pjeva, lie to nou sja, cvee divna izgleda i mirisa, hrana savrena i oku i nepcima, lie to se moe nositi kao nakit, te kora to daje krasnu odjeu. Jedno je stablo bilo poput mnogokatne palae za stanovanje, dok je drugo blago sjalo poput mnotva siunih svjetiljaka. Tlo je bilo slatko kao eer, a more slasno poput vina. A opet, pre te sretne ere, postojalo je razdoblje jo vee sree upravo dvostruko sretne kad su mukarci i ene bili visoki osam milja, s dvjesto pedeset est rebara. Kad su ti izvrsni ljudi izumrli, preli su ravno u svet bogova, niti ne uvi za religu, jer prirodom su bili posve kreposni, kao i posve lepi. Jaini smatraju vreme beskonanim kruenjem. Vreme se prikazuje kao kota s dvanaest paoka, odnosno era, svrstanih u dva skupa od po est. Prvi se skup zove silazni niz (avasarpin), a poinje dobom izvrsnih sparenih divova. To rajsko razdoblje traje deset miluna puta deset miluna puta sto miluna puta sto miluna razdoblja od bezbroj godina, a zatim polako prelazi u tek upola blaeno razdoblje kad su mukarci i ene visoki tek etiri milje. U treem razdoblju kad je ivio Rishabhanatha, prvi od dvadeset etiri spasitelja sveta srea je pomeana s malo tuge, a krepost s malo poroka. Krajem ovog razdoblja, mukarci i ene vie se ne raaju u parovima koji e ivjeti zajedno u braku.

290

Tekom etvrtog razdoblja postojano se nastavlja postupno propadanje sveta i njegovih itelja. ovjekov ivotni vek i stas polako opadaju. Raa se dvadeset etvero spasitelja sveta; svaki ponavlja vjenu jainistiku doktrinu kroz pojmove prikladne uvjetima svoga vremena. Ovo razdoblje okonava tri godine i osam i pol mjeseci nakon smrti Mahavire, posljednjega spasitelja i proroka. Era u kojoj ivimo, peta u silaznom sledu, zapoela je . g. p. n. e. i trajat e dvadeset jednu tisuu godina. Nedan jainski spasitelj nee se roditi u tom vremenu, a vjena jainska religa postupno e nestati. Re je o razdoblju nesputanog i postupno sve jaeg zla. Najvia ljudska bia visoka su tek sedam lakata, a najdulji ivotni vek ne nadilazi sto dvadeset pet godina. Ljudi imaju samo esnaest rebara. Sebini su, nepravini, nasilni, poudni, oholi i gramljivi. Ali u estoj od tih silaznih era stanje ovjeka i njegova sveta bit e jo uasne. Najdulji e ivotni vek trajati tek dvadeset godina; najvii e ljudski uzrast iznositi jedva jedan lakat, uz bednih osam rebara. Dani e biti vrui, noi hladne, zaraze e divljati, a kreposti nee biti. Oluje e pustoiti svet i bivati sve snane prema izmaku razdoblja. Na koncu e sav ivot, ljudski i ivotinjski, kao i svo biljno sjeme, biti primorano potraiti utoite u Gangesu, bednim piljama i moru. Silazni e niz zavriti, a uzlazni (utsarpin) zapoeti, kad oluje i pustoenje dosegnu toku nepodnoljivosti. Zatim e sedam dana neprestano kiiti, a padat e sedam razliitih vrsta kie; tlo e se obnoviti, a sjeme proklati. Grozna patuljasta stvorenja puste, gorke zemlje pomolit e se iz pilja; vrlo postupno, postat e uoljiv blagi na-

291

predak njihova morala, zdravlja, ljepote i rasta, sve dok uskoro ne ponu ivjeti u svetu poput ovoga koji danas poznajemo. A tada e se roditi spasitelj po imenu Padmanatha da iznova objavi vjenu religu Jain; ovjeanstvo e se rastom opet pribliiti vrhuncu, a ovjek e ljepotom nadii Sunevu divotu. Konano, zemlja e postati slatka, voda pretvoriti u vino, stabla elja rodit e obiljem divota za blaeno stanovnitvo savreno sparenih parova; srea ove zajednice i opet e se udvostruiti, a kota e kroz deset miluna puta deset miluna puta sto miluna puta sto miluna razdoblja od bezbroj godina prii toki na kojoj se poinje silazno okretati, to e ponovno dovesti do izumiranja vjene relige i postupnog jaanja buke pogubnog veselja, ratovanja i kunih vjetrova. Ovaj jainski kota vremena s dvanaest paoka u vjenom okretanju pandan je hinduskome ciklusu od etiri doba: prvo je dugo razdoblje savrena blaenstva, ljepote i savrenstva to traje boanskih godina; drugo se odlikuje donekle manjom krepou, a traje boanskih godina; u treem su krepost i porok izmeani u jednakoj mjeri, a traje boanskih godina; zlo pak postojano jaa u posljednjem, ovom naem, to traje boanskih, odnosno . godina prema ljudskom mjerenju. Ali po svretku sadanjeg razdoblja, umjesto da se sve smjesta pone iznova poboljavati (kao u ciklusu koji opisuju Jaini), smak poara i poplave prvo e dokrajiti svet i dovesti ga u praiskonsko stanje prvotnog, svevremenskog oceana, koje e se zadrati u razdoblju jednakom celom trajanju etiru doba. Zatim e velika doba sveta zapoeti iznova.

292

Smatra se da ovaj zorni oblik prenosi temeljni svjetonazor orentalne lozoje. Danas je nemogue kazati je li mit izvorno ilustrirao lozofsku formulu, ili je ona naknadno bila izvedena iz mita. Nedvojbeno je da mit potjee iz davnine, ali to vredi i za lozoju. Tko moe znati kakva su to razmiljanja gajili mudraci iz starine koji su stvorili i uvali ovaj mit i preneli ga nasljednicima? Pri analiziranju i prodiranju u tajne arhajskog simbola esto se ne moe izbjei dojam da se nae opeprihvaeno poimanje povesti lozoje temelji na posve pogrenoj pretpostavci: konkretno, da apstraktna i metazika misao zapoinje tek ondje gdje ju prvi put zatjeemo u sauvanim zapisima. Filozofska formula koju kozmogonski ciklus ilustrira kruenje je svesti kroz tri ravnine bitka. Prva ravnina jest iskustvo jave: tu se spoznaju vrste, grube injenice izvanjskog svemira, obasjanog sunevim svjetlom i zajednikog svima. Druga ravnina jest iskustvo sna: tu se spoznaju uidna, istanana oblija osobnog, unutranjeg sveta to sam sebe obasjava i istovrstan je sa sanjaem. Trea ravnina jest duboki san: bez snova, istinski blaen. U prvome se susreu pouna ivotna iskustva, u drugome se ona promiljaju i stapaju sa sajnaevim unutarnjim silama, dok se u treemu sve nesvjesno uiva i shvaa u prostoru unutar srca, odaji unutarnjeg nadzornika, poetka i svretka svega. Kozmogonski ciklus valja shvatiti kao prolazak univerzalne svesti iz zone dubokog sna i nemanifestiranoga, kroz san, do punine jave; a zatim natrag, kroz san, do bezvremenske tame. Kako je u stvarnom iskustvu svakog ivog bia, tako je i u velianstvenoj prilici ivoga kozmosa:

293

u bezdanu sna energe se obnavljaju, u radu dana one se iscrpljuju; ivot univerzuma troi se i mora se obnavljati.

Kozmogonski ciklus otkucajem postaje manifestiran i iduim otkucajem nemanifestiran sred tiine neznanoga. Hindusi prikazuju ovo otajstvo svetim slogom AUM. Tu zvuk A predstavlja svest na javi, U svest u snu, a M duboki san. Tiina to okruuje taj slog ono je neznano: naziva se naprosto etvrto. Sm slog je Bog kao tvorac-skrbnik-zatornik, ali tiina je Vjeni Bog, apsolutno neukljuen u sva otvaranja i zatvaranja kruenja. Nevieno je, nevezano, nepojmljivo, neprispodobivo, nezamislivo, neopisivo. Sama je bit one samospoznaje zajednike svim stanjima svesti. Sve pojavnosti u njemu prestaju. Mir je, blaenstvo je, nedvojnost je. Mit iz nude ostaje unutar ciklusa, ali prikazuje ciklus okruenim i proetim tiinom. Mit je otkrivenje punine tiine to ispunjava i okruuje svaki atom postojanja. Mit usmjerava um i srce putem istinski znalakih predodbi ka onome konanom otajstvu to ispunjava i okruuje sva

294

postojanja. ak i u svojim najkominim i naizgled najlakoumnim epizodama mitologa upuuje um ka tom nemanifestiranom to lei tik izvan vidokruga. Starac Staraca, Neznanik Neznanih, ima oblik, pa ipak ga nema, pie u kabalistikom spisu srednjevjekovnih Hebreja. Ima oblik kojim se univerzum uva, pa ipak nema oblik, jer shvatiti se ne moe. Taj Starac Staraca prikazuje se kao lice u prolu: uvek u prolu, jer se skrivena strana nikad ne moe spoznati. Ime mu je Veliko Lice, odnosno Makroprosopos; celi svet potjee iz vlasi njegove sede brade. Ta brada, istina nad istinama, iznie oko uu i sputa se oko ustu Svetoga; sputa se i uzdie, prekriva obraze zvane prostorima obilata miomirisa; seda je od uresa: sputa se u ravnovjesju uravnoteene moi i prua pokrov sve do sredine prsu. To je brada to resi, istinita i savrena, a iz nje istjee trinaest vrela to pronose najdragocjeni balzam divote. On se raspaava u trinaest oblika. A univerzum sadri izvjesne oblike sukladne trinaestima oblicima poteklim iz te uzviene brade, to se otvaraju trinaestima dverima milosti. Seda brada Makroprosoposa sputa se preko jo jedne glave, Maloga Lica, odnosno Mikroprosoposa, prikazanog en face, s crnom bradom. A dok je oko Velikoga Lica bez kapka i nikad se ne zatvara, oi Maloga Lica otvaraju se i zatvaraju u sporome ritmu sudbine univerzuma. To je otvaranje i zatvaranje kozmogonskog kruenja. Malo Lice nosi ime BOG, a Veliko Lice JESAM. Makroprosopos je Nestvoreni Nestvaratelj, a Mikroprosopos Nestvoreni Stvaratelj: tiina, odnosno slog AUM, nemanifestirano i prisutnost imanentna u kozmogonskom kruenju.

295

. I - Sveti Toma Akvinski pie: Ime mudraca moe pripasti jedino onome tko razmilja o svretku univerzuma, svretku koji je ujedno i poetak univerzuma. Osnovno naelo cele mitologe taj je nauk o poetku u svretku. Mitove o postanku proima pojam kobi to neprestano zove sva stvorena oblija onome neunitivome iz kojega su potekli. Oblija mono nastupaju, ali neizbjeno doseu zenit, slamaju se i vraaju. Kad se tako promatra, mitologa ima tragian stav. Ali time to ne postavlja na istinski bitak u kvarljiva oblija, ve u neunitivo iz kojega smjesta potom iznova niu, mitologa je izrazito netragina. Dapae, svugdje gdje prevladava mitoloka ud, trageda je nemogua. Pre prevladava snoliki doivljaj sveta. Istinski bitak, pritom, ne u oblicima, ve u sanjau. Kao u snu, prizora ima u rasponu od uzvienih do apsurdnih. Umu se ne doputa poinak uz uvreena vrednovanja, ve ga se neprestano vreanjem i prepadanjem tjera da izae iz uvjerenja da je sad napokon shvatio bit. Mitologa biva poraena kad um samodopadno ostane uz omiljene ili tradicionalne prizore, branei ih kao da su sami po sebi poruka koju prenose. Te prizore valja smatrati tek pukim sjenkama iz nedokuiva prostranstva ponad njih, kamo oko ne see, kamo re ne see, kao ni um, kao ak ni skruenost. Poput sitnica u snu, sitnice u mitu bremenite su znaenjem. Prva faza kozmogonskog ciklusa opisuje prodor bezoblinosti u oblije, kao u sljedeem napjevu o stvaranju sveta to ga recitiraju novozelandski Maori:

296

Te Kore (Nitavilo) Te Kore-tua-tahi (Prvo nitavilo) Te Kore-tua-rua (Drugo nitavilo) Te Kore-nui (Prostrano nitavilo) Te Kore-roa (Dalekoseno nitavilo) Te Kore-para (Suho nitavilo) Te Kore-whiwhia (Lieno nitavilo) Te Kore-rawea (Divno nitavilo) Te Kore-te-tamaua (Opasano nitavilo) Te Po (No) Te Po-teki (Visea no) Te Po-terea (Tekua no) Te Po-whawha (Stenjua no) Hine-make-moe (Ki nemirna sna) Te Ata (Zora) Te Au-tu-roa (Stalni dan) Te Ao-marama (Sjajni dan) Whai-tua (Prostor). U prostoru su se razvila dva bezoblina bitka: Maku (Vlaga [mukog roda]) Mahora-nui-a-rangi (Nebesko prostranstvo [enskog roda]). Iz njih su ponikli: Rangi-potiki (Nebesa [mukog roda]) Papa (Zemlja [enskog roda]). Rangi-potiki i Papa bili su roditelji bogova. Iz nitavila povrh svih nitavil razvaju se svjetotvorne emanace, kao biljke, zagonetne. Deseta sastavnica navedenoga sleda je no; osamnaesta je prostor ili eter,

297

okvir vidljiva sveta; devetnaesta je opreka muko-ensko; dvadeseta je univerzum koji vidimo. Takav sled doarava dubinu podno dubine u otajstvu bitka. Razine odgovaraju ponorima koje junak uspeva dosei pri pustolovini shvaanja sveta; nabrajaju duhovne slojeve poznate umu koji je meditacom svrnut u sebe. One predstavljaju bezdanost mrane noi due. Hebrejska kabala prikazuje proces stvaranja kao niz emanaca iz onoga JESAM Velikoga Lica. Prva je glava sama, u prolu, a iz nje proistjee devet velianstvenih svjetala. Emanace se prikazuju i kao grane kozmikoga stabla, koje stoji naopako, ukorenjeno u nedokuivoj visini. Svet koji vidimo obrnut je prikaz toga stabla. Prema uenju indske lozofske kole Samkhya iz osmoga stoljea p. n. e., nitavilo se kondenzira u element eter, odnosno prostor. Iz njega se zgunjava zrak. Iz zraka potjee vatra, iz vatre voda, a iz vode element zemlja. Sa svakim elementom evoluira i osjetilna sposobnost koja ga moe opaziti: sluh, dodir, vid, okus, te konano miris. Jedan duhoviti kineski mit utjelovljuje ove emanace elemenata u petoro uzvienih mudraca koji iskorauju iz kugle kaosa to poiva u nitavilu: Pre no to se nebo i zemlja meusobno razdvojie, sve bae velika maglena kugla po imenu kaos. U to doba oblikovae se duhovi petoro elemenata i zatim se razvie u petoro staraca. Prvi se zvae uti starac, a on vladae zemljom. Drugi se zvae Crveni starac, a on vladae vatrom. Trei se zvae Mrani starac, a on vladae vodom. etvrti se zvae Knez drveta, a on vladae drveem. Peta se zvae Majka kovina, a ona vladae kovinama.

298

Tad svaki od tih petoro staraca pokrenu praiskonski duh iz kojega poniknu, tako da voda i zemlja potonue ka dnu; nebesa se uzdigoe uvis, a zemlja se uvrsti u dubinama. Zatim se voda skupi u reke i jezera, i pojavie se gore i ravnice. Nebesa se raistie, a Zemlja se razdeli; zatim postadoe Sunce, Mjesec i sve zvezde, pesak, oblaci, kia i rosa. uti starac razigra najiu mo zemlje, kojoj se pridodae djelovanja vatre i vode. Tad nastae trave i drvee, ptice i ivotinje, te narataji zma i kukaca, riba i kornjaa. Knez drveta i Majka kovina stopie svjetlost i tamu i tako stvorie ljudski rod, kao mukarca i enu. Tako postupno nastade svet

. B - Prvo djelo kozmogonskih emanace je postavljanje okvira prostorne pozornice sveta; drugi je stvaranje ivota u tom okviru: ivota polariziranog zbog samoobnavljanja kroz dvojno oblije mukog i enskog. Celi je proces mogue predstaviti spolnim pojmovima, kao trudnou i raanje. Ovaj pojam izvrsno opisuje drugo metaziko rodoslovlje Maora: Od zaetka bujanje, Od bujanja misao, Od misli sjeanje, Od sjeanja svest, Od svesti udnja Svet postade plodan; U bledu treperanju bae;

299

No on iznjedri: Silnu no, dugu no, Najniu no, najviu no, Gustu no, osjetnu, No opipljivu, No nevidljivu, No smrtonosnu. Od niega oploavanje, Od niega bujanje, Od niega obilje, Mo bujanja, ivi dah. U praznini bae i stvori uzduh nad nama. Uzduh to nad zemljom lebdi, Silni svod nad nama bae uz ranu zoru, I Mjesec se izdie; Uzduh nad nama bae uz sjajno nebo, I Sunce odande potjee; Mjesec i Sunce odskoie, kao glavne oi neba: Tad se Nebesa rasvetlie: rana zora, rani dan, Podne: danja jara nebeska. Gornje nebo s Hawaikem bae, i stvori zemlju. Otprilike sredinom devetnaestog stoljea je Paiore, natpoglavica polinezskog otoka Anae, nacrtao sliku poetaka stvaranja. Prva pojedinost ove ilustrace bio je krui s dva elementa, Te Tumu, Temeljem (mukog roda), i Te Papa, Stancem (enskog roda). Univerzum je bio poput jajeta, rekao je Paiore, a u njemu su bili Te Tumu i Te Papa. Ono je konano raspuklo i stvorilo tri sljedimina sloja donji je sloj podupirao tri

300

S 13 gornja. Te Tumu i Te Papa ostali su na najdonjemu, stvorivi ovjeka, ivotinje i biljke. Prvi je ovjek bio Matata, stvoren bez ruku; umro je nedugo po svom nastanku. Drugi je ovjek bio Aitu, sazdan s jednom rukom, ali bez nogu; i on je umro poput svoga stareg brata. Konano, trei je ovjek bio Hoatea (Neboprostor), a on je imao savren oblik. Za njim je dola ena imenom Hoatu (Plodnost Zemlje). Postala je supruga Hoatee i od njih je potekao ljudski rod. Kad se najnii sloj zemlje ispunio stvaranjem, ljudi su nainili otvor posred sloja nad njim kako bi mogli izai i na njega, te se ondje nastanili, dovevi sa sobom biljke i ivotinje odozdo. Zatim su podigli trei sloj (kako bi oblikovao strop drugome) i konano se i ondje nastanili, tako da su ljudska bia sad imala tri stanita.
301

Nad zemljom su bila nebesa, takoer sljedimina, svako s obzorjem koje se sputalo s njega i podravalo ga, drei se katkad i za zemaljsko obzorje; a ljudi su nastavili raditi, irei jedno nebo nad drugim na isti nain, dok se sve ne uredilo kako valja. Glavni dio Paioreove ilustrace prikazuje ljude koji ire svet i stoje jedni drugima na ramenima kako bi uzdigli nebesa. Na najniem sloju toga sveta javljaju se dva prvotna elementa, Te Tumu i Te Papa. Sleva im stoje biljke i ivotinje koje su aeli. Zdesna se vide prvi izoblieni ovjek i prvi uspjeno sazdani mukarci i ene. Na gornjem se nebu javlja vatra okruena etirima likovima, to predstavlja jedan rani dogaaj u povesti sveta: Stvaranje univerzuma tek to je zavrilo kad Tangaroa, ljubitelj zlodjela, zapali najvie nebo, ne bi li time sve unitio. Ali, nasreu, irenje plamena opazili su Tamatua, Oru i Ruanuku, koji su se brzo uspeli sa Zemlje i utrnuli poar. Motiv kozmikog jajeta poznaju mnoge mitologe; javlja se u grkoj orkoj, egipatskoj, nskoj, budistikoj i japanskoj. U poetku ovaj svet tek nebitkom bae, itamo u jednom svetom hinduistikom djelu. On postojae. On se razvae. On se u jaje pretvori. Ono se godinu dana legae. Ono se raspoluti. Jedna polovica ljuske pretvori se u srebro, a druga u zlato. Srebrna sad je zemlja. Zlatna sad je nebo. Vanjska ovojnica sad je gorje. Unutarnja ovojnica sad su oblaci i magle. ilice sad su reke. Tekuina iznutra sad je ocean. Eto, odatle se rodi ba ono Sunce. Ljuska kozmikog jajeta svjetski je okvir prostora, dok plodna mo sjemena u njemu oznaava neiscrpnu ivotnu dinamiku prirode.

302

Svemir je bezgranian svojim suviruim oblikom, a ne silnim prostranstvom. Ono to jest ljuska je to plovi na beskonanosti onoga to ne. Ova jezgrovita formulaca jednog suvremenog ziara, sroena kao opis slike sveta kakvom ju je on vidio ., slui se upravo pojmom mitolokog kozmikog jajeta. Nadalje, evoluca ivota, opisana u naoj suvremenoj biolokoj znanosti, tema je ranih stada kozmogonskog ciklusa. Konano, smak sveta, za koji nam ziari kau da neizbjeno sledi nakon to se Sunce iscrpi i celi kozmos istroi, predskazan je ve u oiljku preostalom nakon Tangaroina poara: svjetorazorno djelovanje tvorca-zatornika postupno e jaati sve dok naposletku, u drugom stadu kozmogonskog ciklusa, sve ne devoluira u more blaenstva. Neretko iz kozmikog jajeta naglo prsne velebna ljudska prilika. To je antropomorfno utjelovljenje stvaralake snage, Moni ivui, kako ga naziva kabala. Moni Taaroa, smru proklet, tvorac je sveta. Tako zbore na Tahitu, drugom otoku s Junog mora. Bio je sm. Ne imao oca, a niti majke. Taaroa je naprosto ivio u nitavilu. Ne bilo ni zemlje, ni neba, ni mora. Zemlja je bila neodreena: ne imala temelja. Taaroa tada ree: O prostoru za zemlju, o prostoru za nebo, Beskorisni svet donji sav neodreen postoji, Traje li traje od pamtiveka, Beskorisni svete donji, proiri se! Lice Taaroe pojavi se vani. Ljuska Taaroe otpade i postade zemlja. Taaroa vidje: zemlja nastade, more nastade,

303

nebo nastade. Taaroa boanski ivjae i svoje djelo promiljae. Jedan egipatski mit otkriva kako demurg stvara svijet inom onane. Jedan hinduistiki mit prikazuje ga u joginskoj meditaci dok iz njega izbaju oblija nutarnjih vienja (to ga silno zaprepatava) i okupljaju se oko njega kao panteon blistavih bogova. A jedan drugi opis iz Inde navodi da se sveotac najpre razdvaja na muko i ensko, a nakon toga raa sva stvorenja prema njihovoj vrsti: U poetku ovaj univerzum bae tek Jastvo u ljudskome liku. Ono se obazra i ne vidje niega do sebe. Zatim, na poetku, ono viknu: Ja sam on. Odatle potjee ime ja. Zbog toga ak i danas ovjek, kad mu se obratite, prvo kae: To sam ja, a zatim navede ono drugo ime kojime se slui. Bio je nesretan. Zbog toga ljudi nisu sretni kad su sami. Htio je druicu. Stoga on nabuja do veliine zagrljene ene i mukarca, pa razdvoji to telo, svoje vlastito, napola. Odatle potekoe mu i ena Stoga je ovo ljudsko telo (pre stupanja u brak) poput polovice raspoluena zrna graka On se sjedini s njom; i odatle se rodie ljudi. Ona razmisli: Kako da se on sjedini sa mnom nakon to me iz sebe stvorio? Valja mi se rade sakriti. Postade krava; ali on postade bik i sjedini se s njom; odatle se rodi stoka. Ona postade kobila, on pak pastuh; ona postade magarica, on pak magarac; odatle se rodie kopitari. Ona postade koza, on pak jarac; ona postade ovca, on pak ovan i sjedini se s njom; odatle se rodie koze i ovce. Tako on iznjedri sve postojee u paru, sve do mrava. I shvati: Odista, sm sam stvaranje, jer iznjedrih sav svet. Otud mu ime Stvaranje

304

Trajni temeljni sloj u pojedinca i u tvorca svemira jedan je te isti, tvrde ove mitologe; zbog toga se demurg u ovome mitu naziva Jastvom. Orentalni mistik otkriva tu trajnu, duboko poivajuu prisutnost u njezinom izvornom, androginom stanju kada uroni u meditiranje nad vlastitom nutrinom. Njega na kome su nebo, zemlja i uzduh Izatkani, kao i um, zajedno sa svakim dahom ivota, Njega jedinoga kao jednu Duu znaj. Druge Rei odbaci. On je most ka besmrtnosti. Dakle, iako mitovi o postanku pripovedaju o najdaljoj prolosti, oni u isti mah govore o sadanjem podretlu pojedinca. Svaka dua i duh se, kazuje nam hebrejski Zohar, pre ulaska u ovaj svet sastoji od mukog i enskog dijela sjedinjenih u jedno bie. Po silasku na ovu zemlju, dva se dela razdvoje i oive dva razliita tela. Pri stupanju u brak ih Svevinji, blagoslovljen bio, On koji zna sve due i duhove, iznova sjedinjuje u ono to su bili, tako da opet tvore jedno telo i jednu duu, i praktiki oblikuju desnu i levu stranu jedne te iste osobe To je sjedinjenje, meutim, uvjetovano je ovjekovim ponaanjem i putem koji je odabrao. Ako je ovjek ista duha i djelima Bogu ugodan, sjedinit e se s onim enskim delom svoje due koji mu je pre roenja bio sastavni dio. Ovaj kabalistiki tekst komentira prizor iz Knjige Postanka u kojem Eva izlazi iz Adama. Slino se poimanje javlja u Platonovoj Gozbi. Prema ovom mistinom pogledu na spolnu ljubav, vrhunski doivljaj ljubavi je shvaanje da podno obmane dvojnosti poiva istovjetnost: svatko

305

je oboje. Ovo shvaanje moe se proiriti u otkrie da istovjetnost poiva i podno mnogobrojnih individualnosti itavoga univerzuma oko nas ljudskog, ivotinjskog, biljnog, ak i mineralnog; tada doivljaj ljubavi postaje kozmiki, a ljubljena koja je prva potakla ovo vienje uznosi se kao zrcalo stvaranja. Onaj koji to doivi upuen je u ono to Schopenhauer naziva znanou ljepote posvuda. On se penje i sputa ovim svjetovima, jede to eli, uzima oblija koja eli i sjedi pjevajui pjesmu univerzalnog jedinstva, koja poinje ovako: O, udesno! O, udesno! O, udesno!

. R J Kotrljanje kozmikog kruenja pretvara Jednoga u mnoge. Zatim velika kriza, razdor, cepa stvoreni svet na dve prividno proturjene ravnine bitka. U Paioreovom nacrtu ljudi izlaze iz donjih tama i smjesta pristupaju podizanju neba. Otkrivaju se kao pokretni i vjerojatno samostalni. Okupljaju se na veanja, odluuju i planiraju; preuzimaju posao ureivanja sveta. No mi znamo da iza kulisa, kao lutkar, djeluje Nepokrenuti Pokreta. Uvek kada u mitologi Nepokrenuti Pokreta, onaj Moni ivui, stoji u sreditu panje, oblikovanje univerzuma odie udesnom spontanou. Elementi se zgrunjavaju i pokreu u igru sami od sebe, ili ve na prvu Tvorevu re; delovi samorazbajueg kozmikog jajeta zauzimaju poloaje bez tue pomoi. Ali kad se motrite promeni i pree na iva bia, kad se panoramu prostora i prirode promotri sa stanovita pojedinaca kojima je valja

306

nastavati, tada iznenadan preobraaj zasjeni kozmiki prizor. Vie se ne ini da se oblija sveta kreu poput ivog, rastueg, skladnog stvora, ve stoje tvrdoglavo, ili u najboljem sluaju inertno. Rekvizite na univerzalnoj pozornici valja podesiti, ak i silom prilagoditi. Zemlja sad raa trnjem i ikom, ovjek jede kruh u znoju lica svoga. Stoga se suoavamo s dva modaliteta mita. Prema jednome, demurke sile nastavljaju djelovati same od sebe; prema drugome, one se prestaju zauzimati i ak se suprotstavljaju daljnjem napretku kozmogonskog kruenja. Potekoe to ih donosi ovaj potonji oblik mita poinju ak jo u dugome mraku prvotnoga zagrljaja kozmikih roditelja iz kojeg e potei ivi stvorovi. Neka nam Maori predstave ovu uasnu temu: Rangi (Nebo) tako je nalegao na trbuh Pape (Majke Zemlje) da se djeca nisu mogla probiti iz maternice. Bahu u neizvjesnu neredu, ratrkana svetom tame, a izgledae ovako: neki puzae neki uspravno stajae podignutih ruku neki leae na boku neki pak na leima, neki sagnuti, neki pognutih glava, neki podignutih nogu neki kleae neki pipae po mraku Svi bahu obuhvaeni zagrljajem Ranga i Pape Konano se bia iz poroda Neba i Zemlje, umorna od neprekidne tame, posavjetovae i ovako kazae: Odluimo sada to emo s Rangem i Papom, je li nam ih bolje ubiti, ili ih razdvojiti. I ree Tu-matauenga, najee dete Neba i Zemlje: Tako valja, ubmo ih. I ree Tane-mahuta, otac uma i svih stvorova u njima i od njih: Ne, ne valja tako. Bolje je da ih razdvojimo i postavimo nebo visoko nad nas, a zemlju sebi pod noge. Nek

307

nam nebo postane neznanac, a zemlja ostane bliska kao majka hraniteljica. Nekolicina boanske brae uzalud je nastojala razdvojiti nebesa i zemlju. Napokon je sm Tane-mahuta, otac uma i svih stvorova u njima i od njih, uspio u toj titanskoj nakani. Glava mu se sad vrsto opire o majku zemlju, uzdignutim se stopalima opire o oca nebo, a lea i udove napree od silne muke. Sad su razdvojeni Rangi i Papa, pa na sav glas jauu i stenju od jada. Zbog ega li tako rasijekoste roditelje? emu poiniste tako grozan zloin kad nas ubiste, kad svoje roditelje razdvojiste? Ali Tane-mahuta ne zastaje, ne mari za njihovu viku i jauke; duboko, duboko pod sobom on titi zemlju, visoko, visoko nad sobom on die nebo Grci poznaju ovu priu kroz Hesiodov prikaz razdvajanja Ouranosa (Oca Neba) i Gaie (Majke Zemlje). Prema toj inaici, titan Kronos ukopio je oca srpom i gurnuo ga s puta. U egipatskoj je ikonograji poloaj kozmikog para obrnut: nebo je majka, dok je otac ivotvorna zemlja; ali obrazac mita ostaje isti: razdvojilo ih je njihovo

S 14
308

dete, bog zraka Shu. Isti prizor nam opet podastiru drevni sumerski tekstovi na klinastom pismu, nastali u treem i etvrtom tisuljeu p. n. e. Prvo je bio praiskonski ocean; praiskonski ocean stvorio je kozmiku goru, sastavljenu od sjedinjena neba i zemlje; An (Nebeski Otac) i Ki (Zemaljska Majka) rodili su Enlila (Zranog Boga), koji je zatim razdvojio Ana od Ki i zatim se sm sjedinio sa svojom majkom kako bi izrodio ovjeanstvo. Ali ako ova djela oajne djece djeluju nasilno, ona su nita u usporedbi s opom sjeom roditeljske sile koju zatiemo u islandskim Eddama i babilonskim Ploicama o postanku. Ovdje se konana uvreda zadaje opisivanjem demurke prisutnosti iz bezdana kao zle, mrane i odurne. Sjajni mladni ratnici, koji sad preziru izvor koji ih je iznjedrio, sjemenini lik duboka sna, po kratkom ga postupku ubaju, seku uzdu i popreko i delove ugrauju u strukturu sveta. Ovim se postavlja obrazac pobjede u svim naim kasnim ubanjima zmaja, kao i poetak vjekovne povesti junakih djela. Prema navodu iz Edde, nakon to se zjapei bezdan na sjeveru ispunio svetom kine studeni, a na jugu predjelom vatre, pa se ega s juga srela s ledenim rekama to su se slevale sa sjevera, stao se luiti kvaani otrov. Iz njega je nastala susnjeica i stegla se u mraz. Zatim se mraz rastopio i zakapao; u kapima se zaeo ivot u liku trome, divovske, dvospolne i polegle prilike po imenu Ymir. Div je spavao, a pritom se znojio; jednom je nogom s drugom dobio sina, dok su mu pod levom rukom izrasli mukarac i ena. Mraz se neprestano topio i kapao, te se iz njega izluila krava Audhumla. Iz njezinih su vimena potekle etiri re-

309

ke mleka, koje su krepile Ymira. Ali krava se pak hranila tako to je lizala slane ledene grude. Prvoga dana dok je lizala led, iz grude se pojavila ljudska kosa, drugoga dana ljudska glava, a treega se dana pojavio itav ovjek, po imenu Buri. Taj Buri je dobio sina (s nepoznatom majkom) po imenu Borr, a Borr se oenio jednom keri divovskih stvorova poniklih iz Ymira. Ona je rodila trojstvo Odina, Vila i Vea, a oni su zatim ubili Ymira dok je spavao i isjekli mu telo na komade. Iz Ymirova mesa izradie zemlju, a iz slana znoja sinje more, iz kostu brda, iz kose drvee, a iz lubanje lk nebeski. I iz obrva bogovi blaeni oblikovae Midgard mukim sinovima, a iz mozga oblake mrke uzdigoe pod nebom pretee. U babilonskoj je inaici junak Marduk, bog Sunca; rtva je Tiamat uasna, zmajolika, u pratnji demonskih rojeva ensko utjelovljenje samoga prvotnog bezdana: kaos kao majka bogova, ali sada pretnja svetu. S lukom i trozupcem, s mougom i mreom, i uz povorku bojnih vjetrova, bog se uspeo na bojna kola. etiri konja, uvjebana da gaze sve pred sobom, bila su poprskana pjenom. Ali Tiamat ne okrenu vratom, Nepogreivim usnama buntovne rei kaza Gospodar tad podie grom, mono svoje oruje, I na razjarenu Tiamat ovu re posla:

310

Silna ti postade, uzvieno si mjesto izbori, I srce te nagna da u boj pozove I protiv bogova, otaca mojih, ti skova opainu ovu. Opremi tad svoju vojsku, nek se orujem opae! Stani! Pa boj zapodjenimo, ti i ja! Kad u Tiamat te rei, Ko obuzeta postade, s uma ona sie. Vritat stade Tiamat, prodorno i resko, Strese se ona i prodrhta do temelja samih. Izgovori ona arolu, ini tad reima baci. A bogovi boja povikom oruje zaiskae. Istupie tad Tiamat i Marduk, savjetnik bogova; U boj iskoraie, bitku zapodjenue. Gospodar rasprostre mreu i ulovi je, A zlim vjetrom za sobom udari je posred lica. Uasni joj vjetrovi trbuh ispunie, I hrabrost joj oduzee, i irom usta rastvorie. On dohvati trozubac i raspori joj trbuh, Razreza joj utrobu, probode joj srce. Nadvlada je i ivot joj odrubi; Telo joj baci i na njega stade. Pokorivi zatim ostatak njezine uskovitlane vojske, babilonski se bog vratio majci sveta: I gospodar stade Tiamat na stranjicu, I mougom neumoljivom lubanju joj raskoli. Razreza joj kanale kud krv joj kolae I sjevernim je vjetrom na tajna mjesta raspuha Gospodar tad otpoinu, leinu joj promatrajui, i domiljatu nakanu skova.

311

Ko pljosnatu je ribu rascepi na dve polutke; Polovicu nje uzdignu kao pokrov nebesima. Uvrsti bravu, uvara postavi I naloi im da ne propuste njezine vode. On proe nebesima, pregleda tamonje predjele, I preko Dubine postavi boravite Nudimmuda. I Gospodar premjeri ustroj Dubine Marduk je na ovako junaki stropom odvojio vode odozgo, a podom vode odozdo. Zatim je u meusvetu stvorio ovjeka. Mitovi neumorno ilustriraju tvrdnju da sukob u stvorenome svetu ne onakav kakvim se ini. Premda je bila ubena i raetvorena, Tiamat time ne bila i dokrajena. Da se bitka promatrala s drugog motrita, vidjelo bi se kako se neman kaosa razba sama od sebe, a njezini djelii samostalno zauzimaju pripadajue poloaje. Marduk i celi njegov narataj boanstava bili su tek estice njezine biti. S motrita tih stvorenih oblija sve je izgledalo kao postignue snane ruke, sred opasnosti i boli. Ali iz sredita emanacske prisutnosti, meso se dragovoljno podastrlo, a ruka koja ga je razrezala u konanici ne bila vie od izvritelja volje same rtve. U tome lei temeljni paradoks mita: paradoks dvojnog sredita. Ba kao to je na poetku kozmogonskog ciklusa mogue rei Bog nema udjela, ali istodobno i Bog je tvorac-skrbnik-zatornik, tako se sada, na kritinoj razdjelnici gdje se Jedno razba u mnotvo, sudbina dogaa, ali se istovremeno i stvara. S motrita izvora, svet je velianstveno suglasje oblika koji nastaju, rasprskavaju se i rastau. Ali iskustvo kratkovjekih stvorenja sastoji se od uasne

312

kakofone jauka i boli s bojnog polja. Mitovi ne poriu ovu agonu (razapinjanje); oni otkrivaju u njoj, iza nje i oko nje onaj sutinski mir (nebesku ruu). Prelaz toke gledita sa spokoja sredinjeg Povoda na previranje perifernih djelovanja prikuje Pad Adama i Eve u Rajskom vrtu. Pojeli su zabranjeno voe i Tada se obadvoma otvore oi. Blaenstvo Raja bilo im je uskraeno i stvoreno su polje ugledali s druge strane preobraajnoga vela. Sve otada doivljavat e ono neizbjeno kao teko dostino.

. N Jednostavnost pria o nastanku sveta u nerazvenim narodnim mitologama opreno se razlikuje od duboko dojmljivih mitova iz kozmogonskog ciklusa. U njima se ne otkriva nikakav dugotrajan napor na pronicanju u otajstva to se kru iza prostornog vela. Kroz prazni zid bezvremenosti tu prodire i ulazi sjenovit lik tvorca kako bi sazdao svet oblika. Njegov je dan slian snu svojim trajanjem, uidnou i snagom okruenja. Zemlja se jo ne skrutnula; tota jo valja uiniti kako bi postala primjereno stanite buduim ljudima. Starac je putovao, priaju u plemenu Crna Noga iz Montane; stvarao je ljude i ureivao svet. Doao je s juga, putujui na sjever, stvarajui usput ivotinje i ptice. Najpre je stvorio planine, prere, drvo i grmlje. I tako je nastavio, putujui na sjever, stvarajui usput, postavljajui reke tu i tamo, i slapove na njima, postavljajui crvenu boju tu i tamo u tlu ureujui svet kakvoga danas zna-

313

mo. Stvorio je Mlenu reku (Teton) i preao je, a kako je bio umoran, popeo se na breg i legao da otpoine. I legao je na lea, ispruio se na zemlji i rairio ruke, te obiljeio sebe kamenjem ocrtavi telo, glavu, noge, ruke i sve ostalo. Ondje se to kamenje i dan-danas vidi. Otpoinuvi, nastavio je na sjever, spotaknuo se o humak i pao na koljena. Tada je rekao: Ne valja mi se o tebe spoticati; stoga je tu podigao dve visoke stene i nazvao ih Koljena, kako se do dan-danas zovu. Zaputio se dalje na sjever i od nekih kamenova koje je ponio stvorio Brda slatke trave Jednoga dana Starac je odluio stvoriti enu i dete; stoga ih je oboje oblikovao od gline enu i dete, sina joj. Podavi glini ljudski oblik, kazao joj je: Ljudi morate biti i zatim je prekrio i ostavio, otputivi se dalje. Sutradan ujutro otiao je onamo, skinuo pokrov i opazio da su se glineni likovi malo promenili. Drugoga jutra promjena je bila jo vea, a treega jo i vea. etvrtoga jutra otiao je onamo, skinuo pokrov, pogledao likove i rekao im da ustanu i prohodaju; posluali su ga. Otili su do reke sa svojim Tvorcem, a on im je tamo kazao da se zove Napi, Starac. Dok su stajali kraj reke, ena ga je upitala: Kako sad? Hoemo li doveka ivjeti, zar ivotu nee biti kraja? Kazao je: O tom nisam jo razmiljao. Morat emo to odrediti. Uzet u ovu bivolju treicu i baciti je u reku. Ostane li na povrini, ljudi e etiri dana nakon to umru opet oivjeti; umirat e samo na etiri dana. Ali, potone li, tu e im biti kraj. Bacio je treicu u reku i ostala je na povrini. A ena se okrenula, uzela kameni i rekla: Ne, bacit u u reku ovaj kameni; ostane li na povrini, vjeno emo ivjeti, a potone li, ljudima valja mreti, da navek jedni za

314

S 15 drugima ale. ena je bacila kamen u vodu, i potonuo je. Eto, rekao je Starac, odredila si. Tu e im biti kraj. Ureivanje sveta, stvaranje ovjeka i odreivanje smrtnosti tipine su teme pripovesti o primitivnom tvorcu. Teko je rei koliko se ozbiljno ili u kojem smislu te prie shvaalo. Njihov mitoloki pristup posve je neizravan: recimo da je Starac uinio to i to. Mnoge pripovesti kategorizirane kao prie o stvaranju zacelo su se pre smatrale popularnim bajkama nego knjigama postanka. Takvo poigravanje mitom poznaju sve civilizace, visoke kao i niske. Prostoduni stanovnici mogu iz njih potekle prizore doivljavati s neprimjerenom ozbiljnou, ali u naelu se ne moe rei da one predstavljaju doktrinu, odnosno lokalni mit. Primjerice, Maori, od kojih potjeu neke od najistananih znanih kozmogona, imaju i priu o jajetu koje je ptica bacila u praiskonsko more; raspuklo se, a iz njega su izali mukarac, ena, djeak, djevojica, svinja, pas i kanu.
315

Svi su skupa uli u kanu i otplovili na Novi Zeland. Ovo je bjelodano paroda kozmikog jajeta. S druge strane, itelji Kamatke naizgled posve ozbiljno tvrde da je Bog prvotno nastavao nebesa, ali je zatim siao na zemlju. Dok je putovao svetom na krpljama, novo se tlo ugibalo pod njim poput tanka i podatna leda. Tlo je sve do danas zbog toga neravno. Ili, opet, Kirgizi iz sredinje Aze pripovedaju da kad je dvoje prvotnih ljudi, skrbnika velikog vola, jako dugo bilo bez vode i gotovo umrlo od ei, govedo im je priskrbilo vodu razrovavi tlo svojim velikim rogovima. Tako su nastala jezera u kirgiskoj zemlji. Klaunovski lik to neprestano oponira dobrohotnome tvorcu vrlo se esto javlja u mitu i narodnoj pripovesti, kao objanjenje nevolja i potekoa bivstvovanja s ove strane vela. Melaneani iz Nove Britane pripovedaju o opskurnome biu, onome koji je prvi stigao, koje je nacrtalo dva muka lika na tlu, zagrebalo svoju kou i poprskalo crtee vlastitom krvlju. Otrgnuo je dva ovea lista i prekrio likove, koji su nakon nekog vremena postali dvojica mukaraca. Zvali su se To Kabinana i To Karvuvu. To Kabinana sam se popeo na kokosovo stablo sa svijetloutim plodovima, ubrao dva jo nezrela i bacio ih na zemlju; raspukli su se i pretvorili u dve privlane ene. To Karvuvu se obradovao enama i upitao brata kako je doao do njih. Popni se na kokosovo stablo, rekao mu je To Kabinana, uberi dva nezrela ploda i baci ih na zemlju. Ali To Karvuvu je bacio plodove vrkom prema dolje, pa su nastale ene imale pljosnate, rune noseve. Jednog dana To Kabinana je izdjeljao ribu thum od drveta i pustio je da otpliva u ocean, tako da zanavek bude iva riba. Zatim je ta riba thum istjerala ribe malivaran na

316

obalu, gdje ih je To Kabinana jednostavno prikupio sa ala. To Karvuvu se obradovao ribama i htio i sm izraditi jednu, ali kad mu je brat objasnio kako se to radi, izdjeljao je morskog psa. Taj morski pas je pojeo ribe malivaran umjesto da ih istjera na obalu. To Karvuvu je u suzama otiao bratu i rekao: Da bar nisam izradio tu ribu; ona samo jede sve ostale. Kakva je to riba? upitao ga je brat. Pa, odgovorio mu je, izradio sam morskog psa. Zaista si odvratan, rekao mu je brat. Sad si uredio stvari tako da nai smrtni potomci pate. Ta tvoja riba samo e jesti sve ostale, kao i ljude. Iza ovakvih triara mogue je opaziti kako jedan uzronik (ono opskurno bie koje je prolilo krv) u okvirima svijeta stvara dvojno djelovanje dobro i zlo. Ova pria ne tako naivna kao to se ini. Nadalje, metaziko pretpostojanje platonskog arhetipa morskog psa implicirano je u udnovatoj logici zavrnog daloga. Takav je pojam priroen svim mitovima. Univerzalno je i postavljanje antagonista, predstavnika zla, u ulogu klauna. avoli kako oni priglupi pohotnici, tako i oni otroumni, domiljati varalice uvek su klaunovi. Premda mogu odneti pobjedu u svetu prostora i vremena, i oni i njihova djela naprosto nestaju kad ih se pogleda s transcedentnog motrita. Oni su ti koji brkaju sjenku i bit: oni su simbol neizbjenih nesavrenosti kraljevine sjenki, a sve dok ostajemo s ove strane, veo se ne moe dokinuti. Crni Tatari iz Sibira kau da kad je demurg Pajana oblikovao prve ljude, otkrio je da ih ne moe obdariti ivotvornim duhom. Stoga je morao otii na nebo i dobaviti due od nadboga Kudaa, a za to vreme je ostavio osava psa da uva prilike koje je oblikovao. Dok ga ne

317

bilo, doao je avo Erlik. I Erlik je rekao psu: Gol si golcat. Obdarit u te zlaanim krznom preda li ove ljude bez due meni u ruke. Predlog se svidio psu, pa je napasniku predao ljude koje je uvao. Erlik ih je oskvrnuo pljuvakom, ali nadao se u beg im je opazio kako stie Bog da im podari ivot. Bog je vidio to se zbilo, pa je izvrnuo ljudska tela naopake. Zbog toga imamo pljuvaku i neist u svojoj utrobi. Narodne mitologe prilaze prii o stvaranju tek u trenutku kad transcedentalne emanace prelaze u prostorne oblike. Svejedno, one se ne razlikuju od velikih mitologija ni u jednom bitnom elementu dok vrednuju okolnosti ljudskog ivota. Njihovi simboliki protagonisti odgovaraju vanou a esto i osobinama i djelima onima iz viih ikonograja, a svet uda u kojemu se kreu upravo je isti kao i onaj iz veih otkrivenja: svet i doba izmeu duboka sna i budne svesti, zona gdje se Jedno razba u mnogostruko, a mnotvo biva izmireno u Jednome.

318

. M Oev svjetotvorni duh prelazi u mnogostrukost zemaljskog iskustva kroz transformacski med majku sveta. Ona utjelovljuje prvotni element koji spominje drugi stih Postanka izrazom Duh Boji lebdio je nad vodama. U hinduistikom mitu, ona je enski lik kroz koji je Jastvo zaelo sva stvorenja. Apstraktne shvaena, ona je okvir to ograuje svet: prostor, vreme i uzronost ljuska kozmikog jajeta. Jo apstraktne reeno, ona je mamac koji je naveo Apsolut predan svome Jastvu na in stvaranja sveta. U mitologama koje daju prednost majinskom nad oinskim vidom tvorca, ta prvotna ena ispunjava svjetsku pozornicu na poetku i igra uloge koje drugdje pripadaju mukim likovima. I djevica je, jer njezin je suprug ono Nevidljivo Neznano. Neobian prikaz tog lika zatjeemo u nskoj mitologiji. Prvo pjevanje runo Kalevale pripoveda o tome kako se djevianska ki zraka spustila iz nebeskog stanita u praiskonsko more i zatim stoljeima plutala na vjeitim vodama.

319

S 16 Tad moan vjetar puhnu nevreme s istoka zapjeni more i valove nadie. Vjetar djevu zaljulja ponesu vali curu puinom plavom svrh silnih kresta; navjetri se rodnica more je obremeni. Sedam je stoljea Vodena Majka plutala s djetetom u rodnici, ne mogavi ga roditi. Uputila je molitvu Ukku, Starcu, vrhovnome bogu, a on je poslao patku krulju da sve gnjezdo na njezinu koljenu. Kruljina jaja pala su s
320

koljena i razbila se; od krhotina su nastali zemlja, nebo, Sunce, Mjesec i oblaci. Zatim je Vodena Majka, plutajui i dalje, sama zapoela obavljati djelo Svjetotvorca. Nakon devet godina potkraj desetog ljeta glavu iz mora die i tjeme joj izroni; pa otpoe Stvarati svet oblikovati na otvorenoj puini sred prostranstva vodena. Gdjegod rukom uperi rtove rasporedi; gdjegod nogom nagazi ribama jame izbi; kad pod vodu zaroni dubine morske stvori. Bok svoj kopnu okrenu: blage obale svalja; noge kopnu upravi: lososita isklesa; glavom kopno dotaknu: uvale tu udubi. Tad od kopna otpliva na puini ostade morske stene stvori i grebene skrivene brodolomne predjele pomorcima pogubne.

321

Ali djetece joj je ostalo u telu i izraslo do sentimentalne srednje ivotne dobi: Vinminen neroen jo u njoj bard je vjeni. Starina Vinminen u majci poivae trideset punih ljeta i jo trideset zima na mirnoj vodi i burnom valu. Misli on i promilja kako li e ivjeti u toj mranoj rodnici u tesnu boravitu mjeseine gdje nema gdje se Sunca ne vidi. Pa prozbori ovako rei ove kaza: Mjesee, pomozi mi, Sunce, oslobodi me, ti, Veliki Medvjede savjetom me izvedi kroz izlaz nepoznati kroz dveri strane iz gnezd malenih i tesnih stanita! Namjerniku zemlju daj; pod nebesa me izvedi da mjeseinu vidim i blistavo mi Sunce

322

Velikog Medvjeda sjaj i svo zvjezdano nebo. Kad ga Mjesec ne pusti ni Sunce oslobodi muno sve mu postade i ivot pade teko: dveri tvre odkrinu prstenjakom pomaknu kotan zasun otvori levu nogu promoli preko praga noktima i kroz dveri koljenom. Glavom pade u vodu rukama u valove; ovjek se moru predaje svat na valu ostaje. Pre nego to je Vinminen junak ve roenjem uspio dopreti do obale, morao se suoiti s iskuenjem druge majinske rodnice, iskonskoga kozmikog oceana. Ostavi bez zatite, morao je proi kroz inicacu sutinski neljudskih sila prirode. Na razini vode i vjetra morao je iznova doivjeti ono to je ve vrlo dobro poznavao. Bje pet ljeta u moru, pet provede, pa i est, sedam jo, ak i osam. Iskorai na kopno, stade na rt bezimen kamenit, bez drvea. Kleknu na to tlo

323

o ruke se osovi; mjeseinu pogleda Sunca se naue Veliki Medvjed vidje i zvezde nebeske. Rodi se Vinminen vrli bard tako nasta: Svemajka ga iznese, naini ga Ilmatar.

. M Univerzalna boica javlja se ljudima u nizu likova; jer uinci su stvaranja mnogostruki, sloeni i meusobno proturjeni kad se gledaju s motrita stvorenog sveta. Majka ivota u isti je mah majka smrti; nosi krinku runih demonica gladi i poasti. Sumersko-babilonska astralna mitologa poistovjetila je enske kozmike aspekte s fazama planeta Venere. Kao zvezda Danica, bila je djevica, kao zvezda Veernica, bila je drolja, kao gospa nonog neba, pak, Mjeseeva druica; a kad bi iezla od Suneva bljetavila, bila je paklena baba. Svugdje gdje je dopro mezopotamski utjecaj osobine svu boica dotakla je svjetlost ove nestalne zvezde. Mit iz jugoistone Afrike, zabiljeen u plemenu Wahungwe Makoni iz June Rodeze, prikazuje vidove Venere-majke u sprezi s prvim stadima kozmogonskog ciklusa. Ovdje je prvotni ovjek Mjesec; zvezda Danica njegova je prva ena, zvezda Veernica druga. Ba kao to je Vinminen izaao iz rodnice vlastitim naporom,

324

tako ovaj ovjek-Mjesec izlazi iz bezdanih voda. On i njegove ene bit e roditelji zemaljskih stvorenja. Priu smo primili u ovome obliku: Maori (Bog) sazda prvog ovjeka i prozva ga Mwuetsi (Mjesec). Stavi ga na dno Dsivoe (jezera) i dade mu rog ngona pun ulja ngona. Mwuetsi ivjae u Dsivoi. Mwuetsi ree Maoru: Hou na zemlju. Maori ree: Poalit e. Mwuetsi ree: Ipak, hou na zemlju. Maori ree: Pa idi na zemlju. Mwuetsi izae iz Dsivoe i ode na zemlju. Zemlja bae hladna i prazna. Ne bilo ni trave, ni grmlja, ni drvea. Ne bilo ivotinja. Mwuetsi se rasplaka i ree Maoru: Kako da tu ivim. Maori ree: Upozorih te. Krenuo si putem koji vodi u smrt. Meutim, dat u ti druicu tvoje vrste. Maori dadne Mwuetsu djevu po imenu Massassi, zvezda Danica. Maori ree: Massassi e ti dve godine enom biti. Maori dadne Massasi potpaljiva. Naveer Mwuetsi ue s Massasi u pilju. Massassi mu ree: Pomozi mi. Potpalit emo vatru. Prikupit u chimandru (loivo) a ti vrti rusiku (vrtilicu potpaljivaa). Massassi prikupi loivo. Mwuetsi zavrtje rusiku. Kad pripalie vatru, Mwuetsi lee s jedne strane, Massassi s druge. Vatra gorjee izmeu njih. Mwuetsi pomisli: Zato mi Maori dadnu ovu djevu? to u ja s ovom djevom Massassi? Kad se smrknu, Mwuetsi uze rog ngona. Ovlai kaiprst kapi ulja ngona. Mwuetsi ree: Ndini chaambuka mhiri ne mhirir (Vatru u skokom preskoiti). Mwuetsi preskoi vatru. Mwuetsi prie djevi Massassi. Mwuetsi dotae Massassino telo pomadom na svom prstu. Zatim se Mwuetsi vrati u postelju i zaspa.

325

Mwuetsi se ujutro probudi i pogleda Massassi. Mwuetsi opazi da je Massasino telo nabreklo. Kad zora svanu, Massassi poe raati. Massassi rodi trave. Massassi rodi grmlje. Massassi rodi drvee. Massassi raae sve dok zemlju ne prekrie trave, grmlje i drvee. Drvee izrastae. Izrastae sve dok ne dotae nebo. Kad drvee dotae nebo, poe kiiti. Mwuetsi i Massassi ivjae u obilju. Imadoe plodova i ita. Mwuetsi sagradi kolibu. Mwuetsi izradi eljeznu lopatu. Mwuetsi izradi motiku i zasadi usjev. Massassi oplete zamke za ribe i poe loviti ribe. Massassi donosie drvo i vodu. Massassi kuhae. Tako Mwuetsi i Massassi ivjahu dve godine. Nakon dve godine ree Maori Massassu: Vreme je. Maori vrati Massassi sa zemlje u Dsivou. Mwuetsi stade plakati. Gorko plakae i ree Maoru: to u ja bez Massassi? Tko e mi donositi drvo i vodu? Tko e mi kuhati? Osam dugih dana plakae Mwuetsi. Osam dugih dana plakae Mwuetsi. Tad Maori ree: Upozorih te da ide u smrt. Ali dat u ti jo jednu enu. Dat u ti Morongo, zvezdu Veernicu. Morongo e dve godine uz tebe ostati. Zatim u je vratiti sebi. Maori dadne Mwuetsu Morongo. Morongo doe Mwuetsu u kolibu. Naveer Mwuetsi htjede lei sa svoje strane vatre. Morongo mu ree: Ne lezi ondje. Lezi sa mnom. Mwuetsi lee uz Morongo. Mwuetsi uze rog ngona i namaza kaiprst pomadom. Ali Morongo ree: Nemoj tako. Nisam kao Massassi. Namai sad svoja stegna uljem ngona. Namai moja stegna uljem ngona. Mwuetsi tako i postupi. Morongo mu ree: Spari se sad sa mnom. Mwuetsi se spari s Morongo. Mwuetsi zaspa.

326

Pred jutro se Mwuetsi probudi. Pogleda Morongo i vidje da joj je telo nabreklo. U zoru Morongo poe raati. Prvoga dana Morongo rodi kokoi, ovce i koze. Druge noi Mwuetsi opet lee s Morongo. Idueg jutra Morongo rodi antilope i stoku. Tree noi Mwuetsi opet lee s Morongo. Idueg jutra Morongo rodi prvo djeake, a zatim djevojice. Djeaci roeni ujutro stasae do veeri. etvrte noi Mwuetsi htjede opet lei s Morongo. Ali nadie se oluja i Maori prozbori: Prekini. Hita u smrt. Mwuetsi se prepade. Oluja proe. Tad Morongo ree Mwuetsu: Izradi vrata kojima e zatvoriti ulaz u kolibu. Tako Maori nee moi vidjeti to radimo. Tako e moi lei sa mnom. Mwuetsi izradi vrata. Njima zatvori ulaz u kolibu. Zatim lee s Morongo. Mwuetsi potom zaspa. Pred jutro se Mwuetsi probudi. Mwuetsi vidje da je Morongino telo nabreklo. U zoru Morongo poe raati. Morongo rodi lavove, leoparde, zme i korpione. Maori to vidje. Maori ree Mwuetsu: Upozorih te. Pete noi Mwuetsi htjede opet lei s Morongo. Ali Morongo ree: Gle, keri ti stasahu. Spari se s kerima. Mwuetsi pogleda svoje keri. Vidje da su naoite i stasale. Tako lee s njima. Rodie mu djecu. Djeca roena ujutro stasae do veeri. I tako Mwuetsi postade Mambo (kralj) velikoga naroda. Ali Morongo lee sa zmom. Morongo vie ne raae. ivjae sa zmom. Jednog se dana Mwuetsi vrati Morongo i htjede lei s njom. Morongo ree: Prekini. Mwuetsi ree: Ali elim. On lee s Morongo. Pod Moronginim krevetom leae zma. Zma ugrize Mwuetsa. Mwuetsi se razboli.

327

Nakon to zma ugrize Mwuetsa, Mwuetsi se razboli. Sutradan prestade kiiti. Biljke se sparuie. Reke i jezera se isuie. ivotinje uginue. Ljudi stadoe mreti. Mnogo ljudi umre. Mwuetseva djeca pitae se: to emo? Mwuetseva djeca rekoe: Pitat emo hakatu (svete kockice). Djeca upitae hakatu. Hakata ree: Mambo Mwuetsi je bolestan i tuan. Vratite Mwuetsi u Dsivou. Zatim Mwuetseva djeca udavie Mwuetsa i sahranie ga. Sahranie Morongo uz Mwuetsa. Izabrae drugoga da bude Mambo. I Morongo ivjae dve godine u Mwuetsevome Zimbabweu. Svaki od tri stada raanja oito predstavlja po jednu epohu u razvoju sveta. Obrazac sleda bio je unapred poznat, gotovo kao neto ve vieno; na to ukazuje upozorenje Svevinjega. Ali Mjeseev ovjek, onaj Moni ivui, ne dao da se sprei ostvarivanje njegove sudbine. Razgovor na dnu jezera dalog je vjenosti i vremena, rasprava ivih: Biti ili ne biti. Neutaiva elja konano dobiva ue: nastaje kretanje. Supruge i keri Mjeseeva ovjeka utjelovljenja su i sredstva njegove sudbine. Kako se razvala njegova svjetotvorna volja, tako su i vrline i osobine boice-majke doivljavale preobraaj. Nakon roenja iz rodnice elemenata, prve dve supruge bile su predljudske, iznadljudske. Ali s nastavkom kozmogonskog kruenja i prelaskom momenta rasta iz praiskonskih ka ljudsko-povesnim oblicima, gospodarice kozmikih roenja povlaile su se, preputajui polje ljudskim enama. S time je stari demijurki praotac u sreditu svoje zajednice postao metaziki anakron. Kad se napokon umorio od puke ljudskosti i opet uelio supruge svojeg obilja, svet se naas razbolio

328

od siline njegove reakce, ali zatim se oslobodio i pobjegao. Poduzetnost je prela na zajednicu potomaka. Simbolini, snom bremeniti likovi roditelja povukli su se u prvotni bezdan. Samo je ovjek preostao na ureenoj zemlji. Kruenje je otilo dalje.

. R Potekou sad predstavlja svet ljudskog ivota. Pod vodstvom praktinog suda kraljeva i sveenikih naputaka temeljenih na kockicama boanskog otkrivenja, polje svesti tako se skuplja da se iroke crte ljudske komede gube u zbrci suprotstavljenih nakana. Nazori ljudi postaju skueni, sposobni shvatiti tek opipljive, osvetljene povrine bitka. Pogled u dubinu uskrauje se. Bitni oblik ljudske agone vie se ne vidi. Drutvo posre u greke i nesree. Mali Ego je preoteo sudako sjedite Jastva. Ovo je trajna tema mita i znani vapaj prorokih glasova. Ljudi ude za osobom koja e, u svetu izopaenih tela i dua opet predoiti inkarnirani zor. Taj mit poznajemo iz vlastite predaje. Javlja se posvuda, pod raznim krinkama. Nakon to lik Heroda (krajnjeg simbola nepravednog, nepopustljivog ega) dovede ovjeanstvo do dna duhovne izopaenosti, okultne sile ciklusa same se pokreu. U neupadljivu se selu raa djeva koja e se odrati neoskvrnjenom od pomodnih zabluda svoga narataja: minatura kozmike ene, nevjeste vjetra, stupa meu ljude. Njezina rodnica, spremna i netaknuta poput praiskonskog bezdana, samom svojom spremnou priziva onu prvotnu snagu koja je oplodila svet.

329

Pa jednoga dana, dok je Mara kraj vrela krag punila, prikaza joj se aneo Gospodnji i ree: Blagoslovljena si, Maro, jer u utrobi svojoj ti pripremi Gospodinu stanite. Gle, svjetlost e nebeska sii i u tebi se nastaniti, i kroza te itav svet obasjati. Pria se posvuda pripoveda, i to tako zapanjujue istovjetna u glavnim crtama da su prvi kranski misionari morali pomisliti kako to zacelo sm Sotona podvaljuje rugla njihova uenja gdje god oni prionuli poslu. Fratar Pedro Simn u svojoj knjizi Noticias historiales de las conquistes de Tierra Firme en las Indias Occidentales (Cuenca .) izvjetava da je, nakon to se poelo pokrtavati narode Tunja i Sogamozzo u junoamerikoj zemlji Kolumbi, demon toga kraja poeo davati suprotne nauke. Izmeu ostalog, nastojao je obezvrediti sveenikova nauavanja o Utjelovljenju, izjavivi da do njega jo ne dolo; ali da e ga Sunce netom prouzroiti: uzet e telo u rodnici djevice u selu Guacheta, koju e oploditi zrakama, ne oskvrnuvi joj nevinost. Vest se pronela itavim podrujem. I zbilo se da je glavar dotinog sela imao dve nevine keri, a svaka je eljela da se to udo ostvari u njoj. One su tako poele svakog jutra u praskozorje odlaziti iz oevih nastambi i vrtova; popele bi se na jedno od brojnih brda oko sela, okrenule prema izlazeem Suncu i namjestile tako da ih prve Suneve zrake slobodno mogu obasjati. Trajalo je to danima, kad je Bog (e su prosudbe nedokuive) dopustio demonu da se zbude ono to je i kanio, upravo tako da jedna ki zatrudni, kako je izjavila, sa Suncem. Nakon devet mjeseci na svet je donela velikog i vrednog hacuatu, kako zovu smaragd. Uzela ga je, umotala u pamuk i stavila u njedra, gdje ga je zadrala danima, nakon ega se preobra-

330

zio u ivo bie: sve po nalogu demona. Dete su nazvali Goranchacho i odgojili ga u kuanstvu glavara, njegova djeda, do navrene dvadeset etvrte godine ivota. Zatim je u slavljenikoj povorci otiao u glavni grad zemlje, slavljen u svim pokrajinama kao Sunevo Dete. Hinduistika mitologa pripoveda o djevi Parvati, keri gorskog kralja Himalaye, koja se povukla u visoko gorje i posvetila vrlo strogim askezama. Tiranski titan po imenu Taraka bio je silom zavladao svetom, a proroanstvo je kazalo da ga svrgnuti moe samo sin Nadboga ive. iva je, meutim, bio bog joginskog naela odvojen, sam, povuen u meditiranje. Bilo je nemogue ikako nagnati ivu da zane sina. Parvati je odluila izmeniti stanje sveta tako to e meditiranjem postati ravna ivi. Odvojena, sama, povuena u svoju duu, i ona je gola postila pod jarkim suncem, dodajui jo vreline potpaljivanjem etiru lomaa na sve etiri strane sveta. Naoito joj se telo sparuilo do krhka sklopa kostu, koa joj je odebljala i otvrdnula. Kosa joj je strala, razbaruena i slepljena. Njezine meke, vlane oi upalile su se. Jednoga dana onuda je naiao mladi braman i upitao zbog ega jedna krasotica unitava samu sebe takvim patnjama. udim, odgovorila mu je, za ivom, Najviime. iva je bog samoe i nepomutljiva usredotoenja. Posvetila sam se stoga ovim askezama ne bih li ga izvela iz uravnoteenja i ljubavlju ga privela sebi. iva je, ree mladi, bog unitenja. iva je Zatornik Sveta. ivu raduje meditiranje na grobitima sred vonja leeva; ondje on gleda trule smrti, milu njegovome razor-

331

nom srcu. ivini su venci od ivih zma ispleteni. iva je k tome i prosjak, i nitko nita ne zna o njegovu roenju. Djevica ree: On nadilazi poimanje takvih kao to si ti. Prosjak, ali i izvorite bogatstva; uasan, ali i vrelo miline; vence od zma ili vence od dragulja moe staviti ili skinuti kako mu je volja. Kako bi se rodio, kad je tvorac nestvorenog! iva je moja ljubav. Mladi nato skinu krinku sa sebe i bje iva.

. N Buddha je s neba u majinu rodnicu siao u liku mlijenobela slona. Aztekoj Coatlicue, Zmopletenoj Suknji, priao je bog u liku pernate kugle. Glave Ovidevih Metamorfoza vrve nimfama koje saleu bogovi u raznim krinkama: Jupiter kao bik, labud, zlatna kia. Svaki sluajno progutani list, svaki orah ili ak udah povjetarca mogu dostajati da oplode spremnu utrobu. Sila zaetka je posvuda. A ve prema hiru ili sudbini trena, zaet e se ili junakspasitelj ili demon-zatornik sveta to se nikad ne zna. Prikazi djevianskog roenja esti su u narodnoj predaji kao i u mitu. Jedan primjer e biti dovoljan: udna narodna pripovest iz Tonge, dio maloga kruga pria o naoitu ovjeku Sinilauu. Ova je pak posebno zanimljiva, ne zbog svoje iznimne apsurdnosti, ve zato to kroz neosvetenu burlesku jasno iznosi svaki bitni motiv tipinoga junakovog ivotopisa: djeviansko roenje, potragu za ocem, iskuenje, pomirbu s ocem, uzaae i krunidbu djevianske majke i konano nebesku pobjedu pravih sinova, dok se oni lani peku.

332

Bio jednom jedan ovjek koji je imao enu, a ena je bila trudna. Kad je dolo vreme da se dete rodi, ena pozva mua da je doe podii, kako bi ga donela na svijet. Ali rodila je koljku, a mu ju je ljutito bacio. Ona ga meutim zamoli da uzme tu koljku i ostavi je u Sinilauovu bazenu. Doe se zatim Sinilau okupati i baci kokosovu ljusku kojom se prao u vodu. koljka dopue, poe sisati kokosovu ljusku i zatrudnje. Jednoga dana ona ena, koljkina mati, vidje gdje se koljka kotrlja prema njoj. Ljutito upita koljku zato je dola, ali koljka joj odvrati da se ljutnja ne prilii i zamoli je da ogradi mjesto gdje bi mogla roditi. Stavie tako zaslon, a koljka rodi naoito muko djetece. Zatim se otkotrlja natrag u bazen, a ena uze skrbiti za dete, nadjenuvi mu ime Fatai-to-pod-sandalovinom-ide. Vreme odmicae, i gle, koljka opet obremeni, pa se jo jednom dokotrlja do kue kako bi ondje mogla roditi dete. Sve se opet jednako ponovi i koljka opet rodi naoita djeaia, prozvana Mirta-nasumce-ispletena-u-fatau. I on ostade na skrbi one ene i njezina mua. Kad djeaci izrastoe u momke, ena u da Sinilau sprema upriliiti slavlje, pa odlui da mu trebaju nazoiti i njezina dva unuka. Stoga pozva mladie i ree im da se pripreme, te doda kako je ovjek na e slavlje idu njihov otac. Kad stigoe na prizorite slavlja cio se narod zagleda u njih. Ne bilo ene koja ih pomno ne promatrae. U prolazu ih skupina ena pozva da skrenu prema njima, ali dvojica mladia odbie i nastavie sve do mjesta gdje se pila kava. Ondje posluie kavu. Ali Sinilau se razljuti to mu pokvarie slavlje, pa naloi da mu donesu dve zdjele. Zatim naloi svojima da

333

epaju jednoga mladia i iseku ga. Tako naotrie bambusov no da ga iseku, ali kad mu stavie vrak na telo, on samo skliznu s koe, a mladi viknu: No je stavljen i klizi Sjedi samo i gledaj nas Bili mi poput tebe ili ne. Zatim Sinilau upita to je to mladi rekao, pa mu ponovie stihove. Stoga on naloi da mu dovedu oba mladia, te ih upita tko im je otac. Oni mu odvratie da je on sm njihov otac. Sinilau poljubi pronaene sinove i ree im da otiu po svoju majku. Stoga odoe u bazen, uzee koljku i odnesoe je baki, koja je razbi, a na njenu mjestu se ukaza ljupka ena po imenu Hina-to-stanuje-u-reci. Zatim krenue natrag Sinilauu. Oba su mladia nosila rogoine s resama kakve se zovu taufohua; ali majka je na sebi imala vrlo lepu rogoinu kakva se zove tuoua. Dva su sina ila spreda, a Hina za njima. Kad su doli do Sinilaua zatekli su ga gdje sjedi sa svojim suprugama. Mladii su sjeli svaki na jedno Sinilauovo bedro, a Hina uz njega. Zatim Sinilau naloi da se pripravi penica i dobro zaari; pa uzee supruge i njihovu djecu, te ih ubie i ispekoe; ali Sinilau se oeni Hinom-to-stanuje-u-reci.

334

. P Preli smo dva stada: prvi, od neposrednih emanaca Nestvorenog Tvorca do protonih no bezvremenskih likova mitoloke ere, i drugi, od tih Stvorenih Tvoraca do sfere ljudske povesti. Emanace su se zgusnule, polje svesti saelo. Ondje gdje su se neko vidjela uzrona tela, sada tek njihovi drugostupanjski uinci postaju otri u maloj zjenici vrstih injenica ljudskoga oka. Kozmogonski ciklus stoga vie nee iznositi bogovi, koji su postali nevidljivi, ve junaci, vie ili manje ljudske naravi, kroz koje se ostvaruje sudbina sveta. Na ovoj crti mitovi o stvaranju sveta ustupaju mjesto legendama kao u Knjizi Postanka nakon izgona iz vrta. Metazika prelazi u prapovest, isprva mutnu i nejasnu, ali postupno sve podrobnu u pojedinostima. Junaci postaju sve manje bajkoviti, sve dok se u konanici, u zavrnim stadima raznih lokalnih predaja, legenda ne stopi sa zajednikom dnevnom svjetlou zabiljeenih vremena. Mwuetsi, Mjeseev ovjek, bio je odsjeen poput zapela sidra; zajednica njegove djece otplovila je osloboeno u danji svet budne svesti. Ali saznajemo da je meu njima bilo izravnih sinova toga sad podmorskog oca, koji su, po335

put njegovih prvoroenaca, izrasli iz djece u mukarce tijekom jednog jedinog dana. Ti posebni nositelji kozmike moi tvorili su duhovnu i drutvenu aristokracu. Ispunjeni dvostrukim nabojem stvaralake energe smi su bili izvori otkrivenja. Takvi se likovi javljaju na pozornici praskozorja svake legendarne prolosti. Oni su junaci kulture, utemeljitelji gradova. Kineske kronike biljee da nakon to se zemlja uvrstila, a narodi stali naseljavati rene krajeve, meu njima je vladao Fu Hsi, Nebeski car (.-. p. n. e.). Pouio je svoja plemena ribolovu mreama, lovu i uzgoju domaih ivotinja, razvrstao narod u klanove i uspostavio brak. Iz nadnaravne ploice koju mu je povjerila ljuskava neman u obliku konja iz voda reke Meng izveo je Osam dagrama, do danas temeljnih simbola tradicionalne kineske misli. Rodio se udesnim zaeem nakon dvanaest mjeseci boravka u majinoj utrobi; imao je zmsko telo ljudskih ruku i volujske glave. Njegov nasljednik, Shen Nung, Zemaljski car (.. p. n. e.) bio je visok osam stopa i sedam palaca, ljudska tela, ali bikovske glave. udesno je zaet djelom zmaja. Posramljena majka ostavila je nedonoe na gorskom obronku, ali divlje su ga zveri zatitile i othranike, a kad je ona za to saznala dovela ga je kui. Shen Nung u jednom je danu otkrio sedamdeset otrovnih biljaka i protuotrova: kroz stakleni pokrov na trbuhu promatrao je varenje svake biljke. Zatim je sastavio farmakopeju koja se i danas koristi. Izumio je plug i sustav trampe; kineski ga seljak oboava kao kneza itarica. U dobi od stotinu ezdeset osam godina pridruio se besmrtnicima.

336

Ovakvi zmski kraljevi i minotauri pripovedaju o prolosti kad je car nosio posebnu svjetotvornu, svjetonosnu mo, umnogome veu od one sadrane u obinome ljudskom telu. U tim vremenima obavljen je teki titanski posao sveobuhvatne uspostave temelja nae ljudske civilizace. Ali s odvanjem ciklusa stiglo je razdoblje kad vie ne trebalo obaviti protoljudski ili nadljudski posao; ovo je djelo bilo upravo ljudsko ovladavanje strastima, istraivanje umjetnosti, razrada gospodarskih i kulturnih instituca drave. Sad vie nisu bili potrebni utjelovljenje Mjeseeva Bika, Zmska mudrost ili Osam dagrama sudbine, ve savren ljudski duh osjetljiv za potrebe i nadanja srca. Kozmogonski ciklus stoga daje cara u ljudskom obliku koji e svim naratajima ostati primjer ovjeka-kralja. Huang Ti, uti car (.-. p. n. e.), bio je trei od ove uzviene Trojice. Njegova majka, priljenica kneza iz pokrajine Chao-tien, zaela ga je kad je jedne noi ugledala blistavu zlaanu svjetlost oko sazvea Velikog Medvjeda. Djeak je progovorio ve sa sedamdeset dana, a u dobi od jedanaest godina nasledio je prestolje. Svojstvena mu je odlika bila mo snivanja: u snu je mogao posjetiti najdalje predjele i opiti s besmrtnicima u natprirodnoj kraljevini. Nedugo nakon dolaska na vlast Huang Ti pao je u san koji je potrajao puna tri mjeseca, tekom kojega je usvojio nauk vladanja srcem. Nakon drugog sna usporedive duine vratio se s moi pouavanja ljudi. Pouio ih je upravljanju silama prirode u vlastitim srcima. Ovaj udesni ovjek vladao je Kinom stotinu godina, a za njegove vladavine narod je uivao istinsko zlatno doba. Okruio se estoricom velikih upravitelja i uz njihovu pomo sastavio kalendar, uveo matematiko raunanje i po-

337

uio izradu alata od drveta, keramike i kovine, gradnju brodova i koa, uporabu novca i izradu glazbala od bambusovine. Odredio je javna mjesta za tovanje Boga. Uspostavio je granice i zakone privatnog vlasnitva. Njegova je kraljica otkrila vjetinu predenja svile. Zasao je stotinu vrsta ita, povra i drvea, pokrenuo uzgoj ptica, etveronoaca, gmazova i kukaca, pouavao uporabu vode, vatre, drveta i zemlje, te uredio kretanje plime i oseke. Pre nego to e umreti u dobi od sto jedanaest godina, u vrtovima Carstva pojavili su se feniks i jednorog, kao dokazi savrenstva njegove vladavine.

. D Pranji kulturni junak sa zmskim telom i bikovskom glavom od roenja je nosio u sebi spontanu kreativnu mo prirodnog sveta. To je bio smisao njegova oblija. ovjeji se junak, pak, mora spustiti kako bi opet uspostavio sponu s podljudskim. U tome lei, kao to smo vidjeli, smisao junakove pustolovine. Ali tvorci legende retko su se kad zadovoljavali tek shvaanjem najveih junaka sveta pukim ljudskim biima koja su se probila kroz obzorja to ograniavaju njihove blinje i vratila s onakvim blagodatima kakva bi pronaao i bilo koji drugi ovjek sumjerljive vjere i hrabrosti. Ba suprotno, uvek se teilo obdariti junaka iznimnim moima od samoga roenja, ili ak od trenutka zaea. itav se junaki ivot prikazuje kao igrokaz udesa, na vrhuncu kojega se odva velika sredinja pustolovina.

338

Ovo odgovara gleditu da je junatvo predodreeno, a ne tek postignuto, i otvara problem odnosa ivotopisa i linosti. Isusa se, primjerice, moe smatrati ovjekom koji je pomou askeze i meditiranja dosegao mudrost; moe se, s druge strane, vjerovati da se to spustio bog i latio se proivljavanja ljudskog ivotnog puta. Prvi nazor navest e nas da doslovce ponemo oponaati uitelja, ne bismo li se upravo poput njega probili do transcedentnog, iskupiteljskog iskustva. Ali drugi nazor kazuje da je junak pre simbol za promiljanje nego primjer za doslovno sleenje. Boansko bie otkrivenje je svemonoga Jastva, koje boravi u svima nama. Promiljanju ivota tako valja pristupiti kao meditaci o vlastitoj imanentnoj boanstvenosti, a ne kao uvodu u precizno oponaanje, pri emu pouka ne glasi Postupaj ovako i budi dobar, ve Znaj ovo i budi Bog. U I. delu, Junakovoj pustolovini, promatrali smo iskupiteljsko djelo s prvog stanovita, koje se moe nazvati psiholokim. Sad nam ga valja opisati s drugoga, gdje ono postaje simbol istog onog metazikog otajstva koje je junak sm morao iznova otkriti i izneti na vidjelo. U ovom emo poglavlju, stoga, prvo razmotriti udesno djetinjstvo, kojim se pokazuje kako se posebna manifestaca imanentnog boanskog naela utjelovila u svetu, a zatim, sledom, razliite ivotne uloge kroz koje junak moe izvesti svoje sudbinsko djelo. One nee uvek biti istog reda veliine, ve prema potrebama vremena. Izraeno ve uspostavljenim pojmovima, prvi junakov zadatak je svjesno proivljavanje prethodnih stada kozmogonskog ciklusa; probanje ka poetku kroz epohe emanaca. Drugi je, stoga, vratiti se iz tog bezdana do

339

ravnine suvremenog ivota, gdje e kao ovjek preobraavati demurke potencale. Huang Ti imao je mo snivanja: to je bio njegov put silaska i povratka. Vinminenovo drugo, odnosno vodeno roenje vratilo ga je iskustvu elementarnog. U prii o supruzi koljki s Tonge, povratak je zapoeo roenjem majke: braa junaci ponikli su iz podljudske rodnice. Junakova djela u drugom delu njegova osobnog ciklusa biti e razmjerna dubini njegova poniranja u prvome. Sinovi supruge koljke uzdigli su se s razine ivotinja; tjelesnom su ljepotom bili nenadmani. Vinminen se preporodio iz elementarnih voda i vjetrova; mogao je stoga bardskom pjesmom raspiriti ili umiriti elemente prirode i ljudskog tela. Huang Ti putovao je kraljevstvom duha; nauavao je sklad srca. Buddha se probio ak i kroz zonu bogova-tvoraca i vratio iz nitavila; donio je spas od kozmogonskog kruenja. Ako djela neke stvarne povesne linosti kazuju da je bila junak, graditelji legende o njoj smislit e pustolovine koje joj odgovaraju dubinom. Bit e prikazane kao putovanja u udesne predjele i valja ih tumaiti kao simbole, s jedne strane, sputanja u nono more psihe, a s druge, predjela i vidova ljudske sudbine manifestiranih u dotinim ivotima. Akadskog kralja Sargona (oko . p. n. e.) rodila je majka puanka. Oca mu se ne znalo. Stavljen u koaru od rogoine i predan vodama Eufrata; reka ga je odnela rataru Akku, koji ga je odgojio za vrtlara. Boica Itar bila je naklona mladiu. Tako je konano postao kralj i car, slavljen kao ivui bog.

340

Chandragupta (etvrto stoljee p. n. e.), osniva hinduistike dinaste Maurya, bio je ostavljen u zemljanom upu na pragu staje. Otkrio ga je stoar i uzeo ga za posinka. Kad se mali Chandragupta jednoga dana s drugom djecom igrao Natkralja na Sudinome prestolju, naloio je da se najgorim prestupnicima odseku ake i stopala; zatim su se, na njegovu re, odrubljeni udovi smjesta vratili na mjesto. Kad je princ u prolazu opazio tu udesnu igru, kupio je dete za tisuu harapana i kod kue prema tjelesnim obiljejima otkrio da ono pripada Mauryama. Roditelji pape Grgura Velikog (.?-. n. e.) bili su blizanci-plemii koje je avo nagnao na rodoskvrnue. Majka ga je iz pokore povjerila moru u koarici. Nali su ga i podigli ribari i u dobi od est godina poslali sveenicima u klotar na odgoj. Ali on je elio ivjeti kao vitez-ratnik. Stupio je u barku i udesno otplovio u zemlju svojih roditelja, gdje je osvojio ruku kraljice za koju se uskoro ispostavilo da je njegova majka. Otkrivi to drugo rodoskvrnue, Grgur je sedamnaest godina u pokori ostao privezan lancima za hrid nasred puine. Kljueve lanaca bacili su u more, ali kad su ih na isteku tih dugih godina otkrili u trbuhu ribe, to se protumailo kao znak providnosti: pokajnika su odveli u Rim, gdje je s vremenom bio izabran za Papu. Karla Velikog (.-.) u djetinjstvu su ugnjetavala stara braa, pa je pobjegao u saracensku panjolsku. Ondje je pod imenom Mainet kralju uinio iznimne usluge. Preveo je kraljevu ki na kranstvo i u tajnosti se dogovorio vjenati s njom. Obavivi i druga junaka djela, kraljevski se mladi vratio u Francusku, gdje je svrgnuo bive ugnjetavae i pobjedonosno preuzeo krunu. Zatim je vla-

341

dao stotinu godina, okruen zodakom od dvanaestorice sebi ravnih. Svi svjedoci tvrde da su mu brada i kosa bile vrlo duge i sede. Kad je jednoga dana sjedio pod sudinim stablom pravedno je presudio zmi, a gmaz mu je u znak zahvalnosti darovao hamajlu koja ga je uplela u ljubavnu vezu s ve mrtvom enom. Taj amulet pao je u bunar u Aixu: stoga je Aix postao omiljeno carevo boravite. Nakon duga ratovanja protiv Saracena, Sasa, Slavena i Sjevernjaka bezvremenski je car umro; ali on samo spava, i probudit e se u asu odsudne nevolje svoje domovine. Krajem Srednjeg veka jedanput i jest ustao iz mrtvih i pridruio se kriarskoj vojni. Svi ovi ivotopisi donose temu izgona i povrata novoroenog djeteta, racionaliziranu na razne naine. Re je o istaknutoj osobini svih legendi, narodnih pripovesti i mitova. Obino se ulae izvjestan napor da se dogaaju dade odreen privid zike uvjerljivosti. Meutim, kad je dotini junak veliki patrarh, arobnjak, prorok ili utjelovljenje, udima se doputa razvoj preko svih ograda. Narodna hebrejska legenda o roenju oca Abrahama daje primjer neuveno nadnaravnog izgnanstva djeteceta. Za njegovo je roenje Nimrod doznao od zvezda, jer taj uznositi kralj bae vrstan astrolog, te mu se obznani da e se u njegovo doba roditi ovjek koji e ustati protiv njega i pobjedonosno prokazati njegovu religu. Prestravljen sudbinom koju mu prorekoe zvezde, on dozva kneeve i upravitelje i zamoli ih da ga posavjetuju kako da postupi. Odgovorie mu ovako: Na jednoglasan savjet glasi da ti valja sazdati silnu kuu, na ulaz postaviti strau i objaviti diljem svoje kraljevine kako su sve trudnice dune onamo doi zajedno s babicama, koje trebaju ostati s njima do po-

342

roda. Kada doe vreme da ena rodi, i ako dete doe na svet, babici e biti dunost da ga ube, bude li muko. Bude li pak dete ensko, ostat e na ivotu, a majka e dobiti darove i vredne odore, dok e glasnik objaviti: Tako biva s onom koja keri raa! Kralju se svidi ovaj savjet, pa proglasom objavljenim diljem njegova kraljevstva okupi sve graditelje da mu sazdaju silnu kuu, visoku ezdeset lakata, a iroku osadeset. Nakon to je dovrie, on izda drugi proglas i okupi sve trudnice onamo, gdje im je valjalo ostati do izmaka trudnoe. asnici bahu zadueni da odvedu ene u tu kuu, a u nju i oko nje bi postavljena straa kako ene ne bi pobjegle. Nadalje, on u kuu posla babice i zapovedi im da saseku muku djecu na majinskim prsima. Rodi li pak ena djevojicu, valja je uresiti lanom, svilom i vezenim odorama, i izvesti iz pritvora uz visoke poasti. Tako pobie ak sedamdeset tisua djece. Zatim aneli dooe Bogu i kazae: Ne vidi li to taj ini, taj grenik i hulnik Nimrod, Kanaanov sin, to tolika nevinaca uba koja nikakva zla ne poinie? Bog im odgovori ovako: Aneli sveti, znam to i vidim, jer ne dremam niti spavam. Gledam i znam sve tajno i sve otkriveno, a vi ete posvjedoiti to u uiniti s tim grenikom i hulnikom, jer Svojom u ga rukom kazniti. Ba u to vreme Terah uze Abrahamovu majku, a ona zatrudnje Kad joj doe vreme, u silnu strahu odluta iz naselja u pustinju. Poe rubom doline i naie na peinu. Tu se skloni i sutradan dobi trudove, pa rodi sina. Djetetov lik poput suneva sjaja obasja celu peinu, a majka bae sva izvan sebe od sree. Djetece to ga rodi bae na otac Abraham.

343

Majka se rastui, pa ree sinu: Jao, to te rodih u vreme Nimrodova kraljevanja. Zbog tebe je sedamdeset tisua muke djece pobeno, a mene strava zbog tebe hvata, da ne uje da postoji, da te ne sasee. Bolje da u ovoj peini strada nego da te moje oi vide gdje mi te na prsima ubaju. Ona uze svoje haljine pa u njih umota djeaka. Zatim ga ostavi u peini, rekavi ovako: Gospodin bio uz tebe, ne iznevjerio te i ne napustio te. Tako ona ostavi Abrahama u peini, bez dojilje, a on poe plakati. Bog posla Gabrela da ga podoji, a aneo uini da mleko djetetu tee iz malog prsta desne ruke, pa ga Abraham sisae do deseta dana ivota. Tada usta i prohoda, izae iz peine i poe rubom doline. Kad sunce zapade i zvezde zasjae, on ree: Ta to su bozi! No zora svanu i zvezde se vie ne vidjee, a tad on ree: Njih tovati neu, jer bozi nisu. Nato granu sunce, a on ree: Ovo je moj bog, njega u slaviti. No sunce opet zapade, a on ree: Ne to bog, pa kad opazi mjesec, prozva njega bogom svojim, kojemu e odavati boanske poasti. Zatim se mjesec smrknu, a on viknu: Ta ni ovo ne bog! Ima Jedan koji sve njih pokree. Crne Noge iz Montane pripovedaju o mladom borcu Kut-o-yisu kojeg su skrbnici otkrili kad su starac i starica zakuhali ugruak bivolje krvi u loncu. Iz lonca se umah zau kao da to dete plae, kao da ga boli, pee ili pri. Pogledae u kuhalo, vidjee maloga djeaka i smjesta ga izvadie iz vode. Silno se iznenadie Sad, etvrtoga dana dete im ree: Zaveite me uzama redom za svaku od potpornih greda kolibe, pa kada do zadnje doem, iz uza u ispasti i odrastao biti. Starica tako i uini; dok ga

344

je vezala za svaku potpornu gredu opaala je kako raste, a kad ga je konano zavezala za zadnju, bio je odrastao. Narodne pripovesti obino podravaju ili nadomjetaju ovu temu izgnanika temom prezrenoga ili obogaljenoga: zlostavljanoga najmlaeg sina ili keri, siroeta, posinka, runog paeta ili paa niskog roda. Dok je majci gazila grnarsku glinu, djevojka iz naroda Pueblo osjetila je kako joj je blato prsnulo po nozi, ali ne za to marila. Za koji dan djevojka outje da joj se neto mie u trbuhu, ali ne pade joj na pamet da bi mogla roditi. Majci nita ne ree. Ali raslo je i raslo. Jednoga jutra jako joj pozli. Poslepodne rodi dete. Tek tada majka shvati da joj ki bae trudna. Majka se jako rasrdi; ali kad pogleda dete, vidje da ne poput djeteta, ve da je obla stvarica s dve izboine, poput malog upa. Odakle ti to? upita je majka. Ali djevojka samo plakae. Uto doe njezin otac. Neka, drago mi je to je rodila dete, ree. Ali to ne dijete, ree majka. Otac ga pogleda i vidje da je to malen krag za vodu. On postade veoma privren malome kragu. Kree se, ree. Uskoro mali krag poe rasti. Za dvadeset dana postade velik. Mogao je ii sa djecom i govoriti. Djede, vodi me van, u razgledanje, ree. Tako ga svakog jutra djed poe izvoditi, i on gledae djecu, a ona se vezae uz njega i otkrie da je on djeak, djeak Krag. To otkrie iz njegovih rei. Ukratko: dete sudbine mora proi dugo razdoblje ivota u sjeni. To je vreme iznimnih opasnosti, prepreka ili sramoenja. Biva baeno u vlastite unutarnje dubine ili u neznane vanjske predjele; u oba sluaja dotie neistraen mrak. A to je zona nesluenih prisutnosti, dobrohotnih kao i zloudnih: pojave mu se aneo, ivotinja-pomoni-

345

ca, ribar, lovac, baba ili seljak. Odgojen u ivotnjskoj koli, ili, kao Siegfried, pod zemljom meu gnomima koji hrane korenje drveta ivota, ili pak sm u nekoj sobici (postoji tisuu inaica te prie), egrt sveta ui lekcu snaga sjemena, skrivenih tik iza sfere izmjerenog i imenovanog. Mitovi se slau da je potrebna iznimna sposobnost za suoenje i izlaenje na kraj s takvim iskustvom. Prikazi djetinjstava obiluju anegdotama o zaudnoj snazi, dovitljivosti i mudrosti. Heraklo je udavio zmu koju mu je u kolevku poslala boica Hera. Maui iz Polineze ulovio je i usporio Sunce kako bi njegova majka-vreme stigla pripraviti svoj obrok. Abraham je, kao to smo vidjeli, spoznao Jednoga Boga. Isus je zbunio mudrace. Djetece Buddha ostalo je jednog dana u sjeni drveta; njegove su dadilje odjednom opazile da se sjena do veeri ne pomaknula, a dete nepomino sjedi u joginskom transu. Junaka djela voljenog hinduistikog spasitelja Krine tekom njegova izgnanstva meu kravarima Gokule i Brindabana tvore ivopisan ciklus. Izvjesni zloduh po imenu Putana doao je u obliku lepe ene, ali s otrovom u grudima. Ula je u kuu Yasode, djetetove skrbnice i ponaala se vrlo prazno, uskoro primivi djetece u krilo da ga podoji. Ali Krina je tako povukao da je isisao ivot iz nje, pa je pala mrtva, povrativi svoje golemo i grozomorno oblije. Dok su kremirali gadnu leinu, meutim, iz nje se uzdigao miomiris; jer boansko je dojene demonici podarilo spasenje dok joj je sisalo mleko. Krina je bio mali nevaljalac. Volio je odnositi vreve vrhnja dok su mljekarice spavale. Navek se peo da jede i proleva stvari skrivene od njega na visokim policama. Djevojke su ga zvale Maslokraa i alile se Yasodi; ali on

346

je uvek mogao izmisliti neku priu. Kad se jednom igrao u dvoritu, njegovu su skrbnicu upozorili da jede glinu. Dola je sa ibom, ali on je obrisao usne i porekao da ita zna o tome. Otvorila mu je prljava usta, ali kad je provirila u njih ugledala je cio univerzum, Tri Sveta. Pomislila je: Ba sam aava kad pomiljam da bi moj sin mogao biti Gospodar Tru Svjetova. Zatim joj se sve opet zastrlo i smjesta je zaboravila to se upravo zbilo. Pomazila je djeaia i odvela ga kui. Kravari su imali navadu tovati boga Indru, hinduskog pandana Zeusa, nebeskoga kralja i gospodara kie. Nakon to su jednoga dana prineli rtvu, momak Krina im je rekao: Ne Indra vrhunsko boanstvo, sve i ako jest kralj na nebu; titana se on boji. Nadalje, kia i blagostanje za koje se molite ovise o Suncu, koje podie vode i tjera ih da padaju natrag. to Indra moe? Sve to se dogodi odreeno je zakonima prirode i duha. Zatim im je svrnuo pozornost na oblinje ume, potoke i brda, a napose na goru Govardhan, rekavi da je dostojna njihova tovanja od udaljenoga nebeskog vladara. I tako su prineli cvee, voe i slatkie gori. Sm Krina promenio je lik: uzeo je oblije gorskog boga i primio prinose ljudi, ostavi pritom s njima u ranijem obliku i tujui gorskoga kralja. Bog je primio rtve i pojeo ih. Indra se razljutio, pozvao kralja oblaka i naredio mu da kiom zaleva taj narod sve dok ih vode sasvim ne odnesu. Teki su se olujni oblaci navukli nad pokrajinu i poeli izlevati pravi potop; inilo se da se kraj sveta blii. Ali momak Krina ispunio je goru Govardhan vruinom svoje neiscrpne energe, podigao je malim prstom i kazao naro-

347

du da se skloni ispod nje. Kia je padala po gori, cvrala i isparavala se. Levalo je punih sedam dana, ali ni kap ne dotakla kravarsku zajednicu. Zatim je Indra shvatio da je njegov suparnik zacelo utjelovljenje Prvotnoga Bia. Kad je Krina sutradan otiao u pau, svirajui na fruli, Nebeski Kralj siao je na svome velikom belom slonu Airavati, niice pao nasmeenome momku pod noge i pokorio mu se. Zavretak ciklusa djetinjstva nastupa s povratkom, odnosno prepoznavanjem junaka nakon to se njegova stvarna linost otkre posle dugog razdoblja prikrivenosti. Ovaj dogaaj moe prouzroiti znatnu krizu; jer on oznaava javljanje sila koje su dotad bile iskljuene iz ljudskog ivota. Rani obrasci raspadaju se u krhotine ili rastau; smak se otkriva oku. No nakon trenutka prividna previranja na vidik izlazi kreativna vrednost novog initelja, a svet se opet uobliava u nesluenoj slavi. Ova tema razapinjanja-uskrsnua moe se ilustrirati bilo telom samoga junaka, bilo njegovim uincima na svoj svet. Prvu od tih dvu mogunosti pronai emo u pripovesti naroda Pueblo o kragu za vodu. Mukarci polazie u lov na zeeve, a djeak Krag htjede s njima. Djede, odvedi me u podnoje obronka, htio bih u lov na zeeve. Siroti unue, ne moe u lov na zeeve, kad ni nogu ni rukunema, ree mu djed. Ali djeaku Kragu bae jako stalo da poe. Ipak me povedi. Prestar si da od tebe bude vajde. Njegova se majka rasplaka jer ne imao ni nogu ni ruku ni ou. Ali inae ga hranie na usta, u otvor kraga. Tako ga idueg jutra djed odvede u dno june strane zaravni. Zatim se poe kotrljati, ubrzo opazi zeji trag i stade ga slediti. Uskoro pred

348

njega istra zec, pa ga poe loviti. Netom pre nego to su stigli do bare naioe na kamen. Krag se udari u nj i razbi, a iz njega iskoi djeak. Bae mu vrlo drago to mu se kora razbila, pa je sada djeak, veliki djeak. Nosio je ogrlice oko vrata, tirkizne naunice, plesnu suknju, mokasine i koulju od jelenje koe. Ulovio je pregrt zeeva, vratio se i dao ih djedu, koji ga je slavodobitno doveo kui. Kozmike energe to su plamtjele u ivopisnom irskom ratniku Cuchulainnu glavnome junaku srednjevjekovnog Ulsterskog ciklusa, takozvanog Ciklusa o Vitezovima Crvene grane odjednom bi provalile poput vulkana, nadvladavajui ga i razbajui sve oko njega. Kad je bio etverogodinjak glasi pria odluio je iskuati djeake postrojbe svojega ujaka, kralja Conchobara, u sportovima koje su sami upranjavali. Ponio je svoje kladivo, srebrnu kuglu, koplje za bacanje i koplje za igru te otiao u dvorski grad Emanu, gdje je, bez i rei doputenja, skoio ravno meu djeake njih triput po pedeset, koji su kladivarili travnjakom i vjebali borbene vjetine predvoeni Conchobarovim sinom Follamainom. Cela se ledina zaletjela na njega. akama, podlakticama, dlanovima i malim titom odupirao se kladivima, kuglama i kopljima to su u isti mah doletjele sa svih strana. Tad ga je po prvi put u ivotu spopala borbena mahnitost (bizarna, karakteristina preobrazba to e kasne biti poznata kao njegov napadaj ili izoblienje) i pre nego to je itko uspio shvatiti to se zbiva, smodio je pedesetoricu najboljih. Jo petorica iz djeakih postrojbi protrala su pokraj kralja, koji je ondje igrao ah s Fergusom Rjeitim. Conchobar je ustao i priao smiriti strku. Ali Cuchulainn

349

mu ne htio olakati napor sve dok svi momii nisu doli pod njegovu zatitu i jamstvo. Cuchulainnov prvi dan pod orujem bila je prigoda njegovog punog iskazivanja sebe. Ne bilo niega sveano suzdranog u ovome nastupu, ni traka prpone ironije koju osjeamo u djelima hinduistikog Krine. Pre se obilje Cuchulainnove moi po prvi put otkrivalo njemu samome, kao i svima ostalima. Provalilo je iz dubina njegova bia, a onda je s njim valjalo izai na kraj, nepripremljeno i brzo. To se opet zbilo na dvoru kralja Conchobara, na dan kad je druid Cathbad prorekao da e svaki mladunac koji se toga dana lati oruja i oklopa imenom svojim nadii sve ostale irske mladie: no ivot e mu biti letimino kratak. Cuchulainn je smjesta zatraio bojnu opremu. Sedamnaest bojnih oprema koje su mu dali rastrgao je svojom snagom, sve dok mu Conchobar ne povjerio vlastitu. Zatim je razlomio bojna kola na komadie. Samo su kraljeva bila dovoljno snana da podnesu njegov ispit. Cuchulainn je naloio Conchobarovu koau da ga odveze iza dalekoga Osmatrakog gaza i ubrzo su stigli do zabaene utvrde, Tvre Nechtanovih sinova, gdje je braniteljima odrubio glave. Privrstio je glave za bokove kola. Na povratku je saskoio s njih i istim trkom i pukom brzinom ulovio dva najkrupna jelena. Dvama je kamenovima s neba skinuo dva tuceta labudova u letu. I zatim ih je sve, i zveri i ptice, maicama i drugim oruem privrstio za koe. Proroica Levarchan uzbunila se ugledavi gdje povorka prilazi gradu i dvorcu Emania. Krvave glave njegovih nepratelja kou rese, kazala je, krasne bele ptice ima

350

to uz njega u koi su, a divlji neukroeni jeleni za nju su vezani i u nju upregnuti. Znan mi je taj borac u koi, ree kralj: upravo onaj djeai, sestri moj, koji je koliko danas na mee otiao. Zacelo sad je okrvavio ruke; ne suzbemo li pravodobno gnjev u njemu, svi e mladii Emane od tih ruku stradati. Smjesta je valjalo smisliti kako da obuzdaju jaru u njemu; i dosjetili su se. Stotinu pedeset ena iz dvorca, na elu s predvodnicom im Scandlach, svedoe se iz nude na prirodno ruho, i ne zakrivi se nikako zajedno izaoe njemu ususret. Mladi ratnik, postien ili moda ipak zgranut tako izdanim iskazom enstvenosti, odvratio je pogled, a u tom trenutku su ga epali i tutnuli u kotao hladne vode. ipke i obrui posude rasprsnule su se od vreline. Stavili su ga u drugi kotao, koji je prokljuao. Trei je postao samo vru. Tako su smirili Cuchulainna i spasili grad. Krasotan taj djeak doista bae: po sedam prstu na svakoj nozi Cuchulainn imae, i na svakoj ruci toliko prstu; svako mu oko s po sedam zjenica blistae, a u svakoj svjetlucae sedam draguljnih odsjaja. Na svakom obrazu etiri madea imae: modar, grimizan, zelen i ut. Od jednog do drugog uha sterae mu se pedeset dugih, svetloutih uvojaka slinih utu pelinju vosku, ili igli od bela zlata to se na bistru suncu ljeska. Srebrna mu kopa na grudima zelen plat drae, preko koulje od zlaana konca odjeven. Ali kad bi ga snaao njegov napadaj ili izoblienje, postajae strahotno i mnogoliko i udesno i dotad neznano bie. Celo bi mu se telo stalo tresti, od vrha do dna, svakim udom i zglobom i pominim delom. Stopala, listovi i koljena izmjetali bi mu se i zamicali. Prednje tetive na glavi istegle bi se na zatiljak, iskaui u kvrgama

351

veim od glave jednomjesenog mukog djeteta. Jedno bi mu oko tako duboko upalo u glavu da je pitanje bi li ga divlja aplja mogla iskljuvati iz skrovita uz zatiljak i izvaditi mu ga na obraz; drugo bi mu se oko pak naglo iskolailo i samo od sebe tako ispali na obraz. Usta bi mu se krivila sve dok se s uima ne bi sastavila plameni jezici lizali bi iz njih. Srce bi mu stalo muklo tui u grudima poput lavea psa na lancu dok vri svoju dunost, ili lava dok goni medvjede. Sred oblaka u zraku svrh njegove glave vidjele bi se kie to silovito pljute i iskre rumena plamena, izbaene nada nj od siline njegova nesputana gnjeva. Kosa bi mu se oko glave splela nad kojom kao da se to silno jabukovo stablo treslo, no po svoj prilici nedna od tih jabuka ne bi na tlo pala, ve bi se svaka nabola na po jednu njegovu vlas nakostreenu od srdbe. Junaki napadaj izbao bi mu iz ela i izgledao dui, kao i deblji, od brusa prvoklasna orunika. [I konano:] vii, deblji, krui, dulji od jarbola silne lae bio je okomiti mlaz mrke krvi to bi sa samog sredita njegova tjemena frcao uvis i zatim prtao na etiri strane sveta; time se stvarala arobna izmaglica mraka slina dimnoj tmini to kraljevski stan prekriva onda, kad mu se kralj u suton zimskoga dana blii.

. J Mjesto junakova roenja, ili daleka izgnanika zemlja iz koje se vraa kako bi poinio zrela djela meu ljudima, sredite je, odnosno pupak sveta. Ba kao to se iz podzemnog vrela iri mrekanje na povrini, tako oblici univerzuma kruno istjeu iz tog izvora.

352

Nad irokim, nepominim dubinama, ponad devet sfera i sedam podova neba, u sreditu, Pupku sveta, najmirnemu mjestu na zemlji, gdje Mjesec ne opada i Sunce ne zalazi, tu se obro Beli Momak. Tako poinje junaki mit sibirskih Jakuta. Beli Momak je poao saznati gdje se nalazi i kako mu stanite izgleda. Istono od njega steralo se iroko jalovo polje, nasred polja uzdizalo se silno brdo, a navrh brda divovsko drvo. Smola tog drveta bila je prozirna i miomirisna, kora mu nikad ne pucala i odumirala, sok mu se srebrnasto ljeskao, obilno lie nikad ne sahnulo, a rese su mu bile poput rojte obrnutih kupa. Vrh drveta dizao se ponad sedam podova neba i sluio kao kotva Nadbogu, Yryn-ai-tojonu, dok mu je korenje prodiralo u podzemne bezdane, gdje je tvorilo stupove stanita mitskih bia to onamo pripadaju. Drvo je kronjom razgovaralo s nebeskim biima. Kad se Beli Mladi okrenuo prema jugu, opazio je nasred zelene travnate ravnice mirno Mleno jezero koje vjetar nikad ne uzbiba; uz obale jezera leale su zgruane barutine. Sjeverno od njega sveano je stajala uma drvea to danonono uti; u njoj su se kretale svakovrsne zvjerke. Visoke su se gore dizale iza nje, kao odjevene u ubare od bele zeje dlake; oslanjale su se o nebo i titile ovaj meukraj od sjeverca. Na zapad se sterala ikara, a visoka smrekova uma iza nje; ponad ume sjao je niz oblih, samotnih vrhunaca. Tako je, dakle, izgledao svet u kojem je Beli Mladi ugledao svjetlost dana. Uskoro se, meutim, umorio od samovanja, pa je otiao do divovskoga drveta ivota. Velegospo asna, Majko Drveta moga i Stanita moga, pomolio se; sve to ivi u paru postoji i potomke stvara, ali

353

ja sam sm. elio bih sada na put poi i sebi srodnu suprugu nai; elio bih ogledati snagu svoju spram onih koji moje su vrste; elio bih upoznati ljude ivjeti onako kako ljudi ive. Ne uskrati mi blagoslova; unizno te molim. Klanjam ti se i pred tobom na koljena padam. Nato lie drveta zauta, a blaga, mlenobela kiica pade s njega na Beloga Mladia. Osjeti se daak topla vjetra. Drvo se stade naprezati, a iz njegova korenja do pojasa se pomoli enstven lik: ena srednjih godina, usrdna izraza lica, rasputene kose i obnaenih grudi. Boica ponudi mladia mlekom iz bujne dojke, a nakon to ga se naue, outje kako mu se snaga ustostruuje. Pritom boica obea mladiu svaku sreu i blagoslovi ga tako da mu ni voda, ni vatra, ni eljezo, ni ita drugo nikada nee moi nauditi. Junak odlazi s pupanog mjesta u ostvarenje svoje sudbine. Njegova zrela djela izlevaju stvaralaku snagu u svet. Zapoja stari Vinminen; jezera zali, zemlju strese,

S 17
354

barkreno gorje prenu, zatutnja mone stene. Gore se raskolie a obalne stene pukoe. Poj junaka-barda jei arolom mone rei; slino tome, otrica maa junaka-ratnika blista energom kreativnog Izvora: pred njom padaju ljuture Iznoenoga. Jer, mitoloki junak ne prvak nastaloga, ve onoga to nastaje; zmaj kojega treba sasjei upravo je udovite statusa quo: Svedrac, uvar prolosti. Junak dolazi iz mrane zabiti, ali nepratelj je silan i upadljiv na sjeditu moi; on je nepratelj, zmaj, tiranin, jer za svoj raun rabi ovlasti svoga poloaja. Svedrac je ne zato to uva prolost, ve zato to uva. Tiranin je uznosit, a u tome lei njegova propast. Uznosit je zato to svoju snagu smatra vlastitom; tako stjee ulogu klauna, jer brka sjenku i bit; sudbina mu je da bude prevaren. Mitoloki junak to se iznova javlja iz onoga mraka odakle proistjeu oblija jave, donosi saznanja tajne tiraninove propasti. Gestom lakom poput pritiskanja tipke on privodi kraju taj dojmljivi ustroj. Junako djelo jest trajno razbanje trenutanih kristalizaca. Ciklus se okree: mitologa se usredotouje na toku rasta. Preobrazba, uidnost, a ne uporna samodopadnost, odlike su ivoga Boga. Velika linost trenutka postoji samo kako bi se razbila, raskomadala i razbacala. Ukratko: bauk-tiranin prvak je umiljene injenice, a junak je prvak stvaralakog ivota. Svjetsko razdoblje junaka u ljudskom liku poinje tek nakon to se sela i gradovi proire zemljom. Mnoga u-

355

dovita zaostala iz praiskonskih vremena jo vrebaju po okolnim podrujima i sanjem pakosti ili oaja suprotstavljaju se ljudskoj zajednici. Valja ih dokrajiti. Nadalje, tirani ljudskog soja prisvajaju bogove svojih susjeda, uzdiu se i uzrokuju jad nadaleko. Valja ih svrgnuti. Elementarna djela junaka ienje su polja. Kut-o-yis, Djeak Ugruak, nakon to je izvaen iz lonca i izrastao u mukarca za jedan jedini dan, sasjekao je ubilaki nastrojenog zeta svojih skrbnika, te krenuo na bauke iz okolnoga kraja. Iskorenio je pleme okrutnih mjedvjeda, izuzev jedne enke koja tek to ne bila postala majka. Preklinjae ga tako moleivo da ju on potedje. Da to ne uinio, danas na svetu vie ne bi bilo medvjeda. Zatim je pobio pleme zma, ali opet izuzev jedne koja tek to ne bila postala majka. Zatim je namjerno poao putem za koji su mu rekli da je opasan. Dok je iao, ponese ga silan vihor i odnese sve do usta velebne ribe. To bae riba sisaica, a vihor njezino sisanje. Kad stie u trbuh ribe, vidje mnotvo ljudi. Mnogi bahu mrtvi, ali neki jo ivjee. On ree ljudima: Ma, tu negdje zacelo je srce. Zaplesat emo. Tako oboji lice u belo, oi i usta u crne krugove, i priveza si na glavu no od bela kamena vrkom navie. Donesoe mu i neke egrtaljke izraene od kopita. Zatim ljudi prionue plesu. Neko vreme Ugruak sjeae, lepetae rukama i pjevae pjesme. Zatim ustade i zaplesa, poskakujui sve vie, sve dok noem na glavi ne probode srce. Nato odreza srce. Potom prosee prolaz kroz rebra ribe i pusti sve ljude van. Opet Ugruak ree da mora na put. Pre no to krenu, upozorie ga da e ubrzo ugledati enu koja uvek izaziva ljude da se hrvu s njome, ali ne sme joj odgovoriti. On ne

356

hajae za njihove rei, pa kad malo odmae, ugleda enu koja ga pozva da joj prie. Neu, ree joj Ugruak. urim se. Meutim, kad ga ena etvrti put pozva da prie, on ree: Dobro, ali strpi se malo, jer umoran sam. Htio bih otpoinuti. Nakon to otpoinem, doi u do tebe da se hrvamo. Sad, pri poinku on opazi mnoga velika sjeiva gdje vire iz zemlje, gotovo skriveni slamom. Tako shvati da ena uba suparnike bacanjem na sjeiva. Nakon to otpoinu, on produi. ena zatrai da stane na mjesto gdje ono vidje sjeiva; ali on ree: Ne, nisam jo spreman. Poigrajmo se malo pre nego to ponemo. Tako se on stade igrati sa enom, ubrzo je dohvati, baci na noeve i prereza nadvoje. Ugruak opet poe na put i ubrzo doe do logora s nekim staricama. Starice mu rekoe da e malo dalje naii na enu s ljuljakom, ali nipoto se ne sme ljuljati s njom. Uskoro stie do mjesta gdje vidje ljuljaku na obali hitre rjeice. Na njoj se ljuljae ena. Neko ju je vreme promatrae i opazi da uba ljude tako to ih zaljulja i baca u vodu. Kad to otkri, on prie eni. Ima ljuljaku; da te vidim kako se ljulja, ree joj. Ne, ree mu ena, ja bih htjela vidjeti kako se ti ljulja. Dobro, ree Ugruak, ali ti se mora zaljuljati prva. Dobro, ree ena, sad u se zaljuljati. Gledaj me. A onda u ja tebe gledati. I tako se ena zaljulja nad rjeicom. Pritom on zapazi kako to ide. Zatim ree eni: Zaljuljaj se opet dok se ja ne spremim; ali kad se ena ovaj put zaljulja, on prereza lozu tako da ona pade u vodu. To se zbilo na Usjeenom Potoku. Slina su nam djela znana iz naih djejih bajki o Jacku Divoubojici i klasinim prikazima djela junaka poput Herakla i Tezeja. Njima obiluju i legende o kranskim sve-

357

cima, poput oaravajue francuske pripovesti o Svetoj Marti koja sledi. U to vreme boravio je na obalama Rone, u umi smjetenoj izmeu Avignona i Arlesa, zmaj, napola ivotinja, napola riba, vei od vola, dui od konja, zuba otrih poput rogova i silnih krila s obje strane tela; to je udovite ubijalo sve putnike i potapalo sve brodove. Stiglo je morem iz Galace. Roditelji su mu bili Levatan zmoliko udovite to ivi u moru i Onager grozna zver to u Galaci ivi i vatrom pri sve to dotakne. Tako je Sveta Marta, na usrdnu molbu naroda, pola protiv zmaja. Pronaavi ga u umi kako prodire ovjeka, poprskala ga je svetom vodicom i pokazala mu raspelo. Poraeno udovite smjesta je poput janjeta stalo svetici uz bok, a ona mu svezala svoj pojas oko vrata i odvela ga u oblinje selo. Ondje ga je ivalj dokrajio kamenjem i kolcima. A kako je narod tog zmaja zvao Tarasque, mjesto se u spomen prozva Tarascon. Dotad se zvalo Nerluc, to znai Crno Jezero, zbog tmurnih uma koje su ondje obrastale potok. Kraljevi-ratnici iz davnine svojem su djelu prilazili u duhu pogubitelja udovita. Dapae, ova formula sjajnoga junaka koji ide na zmaja posluila je kao sjajan nain opravdavanja odlazaka u sve kriarske ratove. Nebrojene spomen-ploe sastavljene su s grandioznom uniznou sljedeeg klinastog sastavka Sargona Akadskog, unititelja drevnih sumerskih gradova, iz kojih je upravo njegov narod stekao civilizacu. Sargon, kralj Akada, potkralj boice Itar, kralj Kia, paiu boga Anua, Kralj Zemlje, veliki iakku boga En-

358

S 18 lila: grad Uruk on smodi i zidinu mu razori. Sa ivljem Uruka on boj povede i zarobi ga i u lancima sprovede kroz Enlilove dveri. Sargon, kralj Akada, boj povede s ovjekom iz Ura i porazi ga; grad mu smodi i zidinu razori. ENinmar smodi i zidinu mu razori, i celi mu teritor od Lagaa do mora smodi. Oruje u moru opra

. J Premo preoteta od nepratelja, sloboda izbavljena iz pakosti udovita, ivotna energa osloboena od stege tiranina Svedrca simbolino je prikazana kao ena. To je ona djeva iz nebrojenih pogubljenja zmajeva, nevjesta oteta od ljubomorna oca, djevica spaena od neljudskog ljubavnika. Ona je drugi dio samoga junaka jer svatko je oboje: ako on ima status svjetskoga vladara, ona ima status sveta, a ako je on ratnik, ona je slava. Ona je prilika
359

sudbine koju on treba osloboditi iz zatvora okolnosti. Ali kad on ne shvaa svoju sudbinu, ili ga zavode lani obziri, nednim svojim naporom nee nadvladati prepreke. Dok je onaj dini mladi Cuchulainn boravio na dvoru svojega ujaka, kralja Conchobara, velikai su poeli strepiti za krepost svojih ena. Predloili su mu da nae vlastitu. Kralj je odaslao glasnike u svaku irsku pokrajinu, ali ne uspio nai nednu koju bi on ushtjeo snubiti. Zatim je sm Cuchulainn otiao znanoj mu djevi u Luglochta Loga, Lugovim Vrtovima. Zatekao ju je na njezinu polju za igru, okruenu posestrimama, gdje ih ui vezenju i istananu runu radu. Emer podie svoje ljupko lice i prepozna Cuchulainna, pa mu ree: Svaka te nevolja zaobila! Kad djevojin otac, Forgall Lukavi, sazna da njih dvoje razgovarae, on smisli poslati Cuchulainna da izui bojne vjetine od Donalla Vojniine u Albi, raunajui da se mladi nikad nee vratiti. A Donall mu postavi jo jednu zadau, odnosno da pree nemogu put do izvjesne ratnice Scathach i zatim je primora da ga poui svojim vjetinama nadnaravna ojstva. Cuchulainnovo junako putovanje na iznimno jednostavan i jasan nain opisuje sve kljune sastavnice klasinog ostvarenja nemogue zadae. Put je vodio zlosretnom ravnicom: na blioj strani putniku su zapinjale noge, a na daljoj se uzdizala trava i vrsto ih primala iljcima svojih vlati. Ali pojavio se naoit mladi i dao Cuchulainnu kota i jabuku. Preko prvoga dela ravnice kota se kotrljao pravim putom, a preko drugoga jabuka. Cuchulainn se samo trebao drati njihove tanke crte vodilje i ne zakoraknuti ni levo ni desno, pa je stigao do uska i opasna proplanka s druge strane.

360

Scathach je stanovala na otoku, a do tog se otoka stizalo samo nezgodnim mostom: imao je dve niske strane i povieni srednji dio, pa kad god bi netko skoio na jedan njegov kraj, druga bi se strana podigla i bacila ga nauznak. Cuchulainn je triput tako pao. Zatim ga je spopalo ono izoblienje, pa se pridigao, skoio na poetak mosta i junakim skokom lososa naskoio na sredinu; druga se strana mosta ne stigla posve pridii kad je doao do nje, pa se bacio s nje i dospio na tlo otoka. Ratnica Scathach imala je ki kako to u nemani esto biva a ta mlada djeva, onako samotna, nikad jo ne vidjela nita ni izdaleka lepo poput momka koji je zrakom stigao u utvrdu njezine majke. Kad je od mladia ula to kani, opisala mu je kako e najbolje nagovoriti njezinu majku da ga poui tajnama nadnaravna ojstva. Valja mu junakim skokom lososa naskoiti na veliku tisu gdje Scathach pouava svoje sinove, staviti joj ma meu grudi i otvoreno kazati to eli od nje. Sledei njezine upute, Cuchulainn je od ratnice-arobnice pridobio poznavanje njezinih znanja, brak s njezinom keri bez plaanja otkupa za nevjestu, saznanje svoje budunosti i spolni odnos s njom samom. Ondje je ostao godinu dana i za to vreme pomogao u silnoj bici protiv amazonke Aife, koja je s njim dobila sina. Konano, pogubivi babu koja mu se ispreila pri prolazu uska puta du ruba litice, zaputio se kui u Irsku. Nakon jo jedne bojne i ljubavne pustolovine Cuchulainn se vratio i otkrio da je Forgall Lukavi i dalje protiv njega. Ovaj put je naprosto odnio njegovu ki i vjenao se s njome na kraljevu dvoru. Sama pustolovina dala mu je sposobnost da smodi sve zapreke. Jedino ga je jedilo to

361

to je njegov ujak, kralj Conchobar, iskoristio svoju kraljevsku povlasticu nad nevjestom pre nego to je ona i slubeno pripala mladoenji. Motiv teke zadae kao preduvjeta za branu postelju potka je junakih djela svih vremena i diljem celoga svijeta. U priama ovog tipa roditelj ima ulogu Svedrca; junakovo vjeto rjeenje zadae ravno je pogubljenju zmaja. Nametnute kunje nemjerljivo su teke. One kao da predstavljaju apsolutno protivljenje roditelja-bauka da ivot nastavi svojim tokom; pa ipak, kad se pojavi dolian kandidat, nedna zadaa na svetu ne preteka za njegovu vjetinu. Neslueni pomagai i uda prostora i vremena pospjeuju njegov naum; sama sudbina (djeva) pripomae mu i razotkriva slabu toku u roditeljskom sustavu. Prepreke, okovi, provale, svakovrsne krinke rastau se pred nadmonom junakovom prisutnou. Oko nepreporna pobjednika smjesta opaa nedostatak na svakoj tvravi okolnosti, a njegov ga udarac moe raskoliti u irok procjep. Najrjeita i najdublja pojedinost u ovoj ivopisnoj Cuchulainnovoj pustolovini onaj je jedinstveni, nevidljivi put koji se junaku ukazao kotrljanjem kotaa i jabuke. Valja ga iitati kao simbol i pouku o udu sudbine. ovjeku koji ne bludi od samoga sebe zbog uvstava temeljenih na povrini onoga to vidi, nego hrabro odgovara na dinamiku vlastite prirode ovjeku koji je, kako to Nietzche kae, kota to se sam kotrlja potekoe se istapaju, a iroka se i nepredviena staza otvara pred njim dok ide dalje.

362

. J Junak djelovanja ostvaruje ciklus i u ivi trenutak sprovodi impuls koji je isprva pokrenuo svet. Kako je paradoks dvostrukog arita zapreen naim oima, smatramo da se djelo postie odvanom rukom sred opasnosti i silne boli, dok je s drugog motrita ono, poput Mardukovog arhetipskog zmajo-pogubljenja Tiamat, tek ostvarivanje neizbjenog. Vrhunski junak, meutim, ne onaj koji tek nastavlja dinamiku kozmogonskog kruenja, ve onaj koji iznova otvara oko tako da se kroz sve dolaske i odlaske, naslade i agone svjetske panorame, ona Jedna Prisutnost opet moe opaziti. Ovo trai dublju mudrost od onoga prvog, a posljedica mu ne obrazac djelovanja, nego znakovitog predstavljanja. Simbol prvoga je vrli ma, a drugoga ezlo ovlasti, ili knjiga zakona. Karakteristina pustolovina prvoga je osvajanje nevjeste nevjesta je ivot. Pustolovina drugoga je odlazak ocu otac je ono nevidljivo neznano. Pustolovine drugoga tipa izravno pristaju u obrasce religske ikonograje. ak i u jednostavnoj narodnoj pripovesti odjednom se otkre dno kad otac djevice jednoga dana upita majku: Tko mi je otac? Pitanje dotie problem ovjeka i nevidljivoga. Poznati mitski motivi pomirbe neizbjeno slede. Junak Puebla, djeak Krag, postavio je to pitanje svojoj majci. Tko mi je otac? upita je. Ne znam, ree mu ona. Opet je upita: Tko mi je otac? ali ona samo plakae i ne odgovori mu. Gdje ivi moj otac? upita je. Ona mu ne znae rei. Sutra idem pronai oca. Ne moe nai oca, ree mu ona. Nikad ne bah ni s jednim momkom, te nema

363

mjesta gdje bi mogao potraiti oca. Ali djeak ree: Imam ja oca, znam gdje ivi, idem mu u posjet. Majka ne htjede da on poe, ali on ustrajae. Tako mu sutradan rano izjutra ona pripravi uinu, a on poe na jugoistok, gdje stoji izvor po imenu Waiyu powidi, Vrh konjske mese. Dok je prilazio izvoru, on opazi nekoga gdje hoda malo podalje odatle. To bae neki ovjek. On upita djeaka: Kamo e? Idem svome ocu, ree on. Tko ti je otac? upita ga ovjek. Pa, moj otac ivi u ovom izvoru. Nikad nee nai oca. Pa, htio bih ui u izvor, on ivi u njemu. Tko ti je otac? opet ga upita onaj ovjek. Pa, mislim da si ti moj otac, ree djeak. Kako zna da sam ti ja otac? ree ovjek. Pa, znam da si ti moj otac. ovjek ga samo vrsto pogleda, ne bi li ga prepao. Djeak nastavi govoriti: Ti si moj otac. Uskoro ovjek ree: Da, ja sam tvoj otac. Izaoh iz izvora tebi ususret i zagrli djeaka. Ocu bi vrlo drago to mu sin stie, pa ga povede dolje, u izvor. Ondje gdje je cilj junakova truda otkrivanje neznanog oca zadrava se temeljna simbolika iskuenja i puta samootkrivanja. U gornjem se primjeru iskuenje svodi na uporna pitanja i zastraujui pogled. U ranoj prii o supruzi koljci sinovi su bili iskuani bambusovim noem. Ve smo, pri razmatranju junakove pustolovine, vidjeli dokle oeva strogost moe ii. Za pastvu Jonathana Edwardsa on je postao pravi ivi bauk. Junak s blagoslovom oca vraa se kako bi predstavljao oca meu ljudima. Bio on uitelj (Mojse) ili car (Huang Ti), njegova re je zakon. Kako je njegovo sredite sad u izvoru, on otkriva pogledu poinak i sklad sredinjega mjesta. On je odraz Osi Sveta iz koje se ire koncentrini krugovi Gora Sveta, Drvo Sveta on je savreno mi-

364

krokozmiko zrcalo makrokozmosa. Vidjeti ga znai ugledati znaenje bitka. Iz njegove prisutnosti poniu blagodati; njegova re je vjetar ivota. Ali u linosti oeva predstavnika moe doi do kvarenja. Jednu takvu krizu opisuje perzska zoroastranska legenda o Demidu, caru iz Zlatnoga doba. Svi prestolje pogledae, i ne vidjee i ne ue Nikoga do Demida, samo on bae Kralj to svaku misao upa; i u hvalospjevima I iskazima oboavanja tome smrtniku, Zaboravie tovati velikoga Tvorca. Uznosito on se tada velmoama obrati, Open njihovim glasnim pljeskanjem: Nema mi ravna, jer meni zemlja sav Nauk svoj duguje, nikad ne postojae Vladavina poput moje, dobrohotna I velianstvena, to iz napuene zemlje tjera Poast i neimatinu. Kuna radost i poinak Iz mene proistjeu, sve to je dobro i veliko Moj nalog eka; sveopim se glasom Uglas izrie sjaj mojega vladanja to nadilazi sve ljudskom srcu prispodobivo, A ja sam jedini vladar sveta. im te rei sioe s njegovih usana, Ohole rei to nebesa vreaju, Zemaljski mu dinost uminu svi jezici nato Zaagorie i odvaie se. Demidov dan U mrak pree, sav njegov sjaj utrnu. to ree Moralni? Dok kraljem bio si Podanici sluae te, ali svatko tko

365

Oholo zanemari tovanje Boga svoga Pokoru donosi svojoj kui i domu. A kad on opazi drskost svoga naroda Shvati da je izazvao gnjev nebeski I strava ga shrva. Prestankom pripisivanja blagodati svoje vladavine njihovu transcedentnom izvoru, car kri dvoono gledanje koje je duan odravati. On vie ne posrednik izmeu dvaju svjetova. ovjeja se perspektiva spljotava i sad ukljuuje samo ljudski dio jednadbe, a doivljaj nadreene sile smjesta nestaje. Potporni pojam zajednice se gubi. Sila je sve to je vee. Car postaje tiranski bauk (Herod-Nimrod), otima od kojega sada valja spasiti svet.

. J Valja razlikovati dva stupnja inicace u oevome boravitu. Iz prvoga se sin vraa kao poslanik, ali iz drugoga sa spoznajom ja i otac smo jedno. Junaci ovog drugog, najvieg prosvjetljenja iskupitelji su sveta, takozvane inkarnace, u najviem smislu. Njihovi se mitovi otvaraju kozmikim razmjerima. Njihove rei nose autoritet vii od svega to izriu junaci ezla i knjige. Svi me gledajte. Ne svrite pogled, rekao je junak Apachea Jicarilla, Ubojica Dumana. Sluajte to kaem. Svet je velik upravo kao moje telo. Svet je krupan kao moja re. I svet je krupan kao moje molitve. Nebo je veliko upravo kao moje telo, moje rei i moja molitva. Isto

366

je i s vodama; moje telo, moje rei, moja molitva vee su od voda. Onaj tko vjeruje u mene, onaj tko slua ono to kaem, dugo e poivjeti. Onaj koji ne slua, koji na neki zao nain misli, poivjet e kratko. Ne mislite da sam istok, jug, zapad ili sjever. Zemlja je moje telo. Ondje sam. Svugdje sam. Ne mislite da boravim samo pod zemljom ili na nebu, ili u godinjim dobima, ili na drugoj strani voda. Sve je to moje telo. Istina je da podzemni svet, nebo, godinja doba, vode, sve je to moje telo. Posvuda sam. Ve sam vam dao ono ime mi morate podnositi darove. Imate dve vrste lule i imate planinski duhan. Na inkarnaci je da svojom prisutnou porekne preuzetnost tiranskoga bauka, koji je zastro izvor milosti sjenkom svoje ograniene linosti; inkarnaca, posve osloboena takve ego-sveti, izravna je manifestaca zakona. Ona u velebnim razmjerima prolazi ivot junaka izvodi junatva, satire neman ali sve to ini slobodom djela koje se ini samo kako bi se oku objelodanilo ono to se jednako dobro moglo izvesti pukom milju. Kans, okrutni Krinin ujak, uzurpator prestolja vlastita oca u gradu Mathura, jednoga je dana uo glas koji mu je rekao: Tvoj nepratelj je roen, tvoja smrt je izvjesna. Krina je sa starim bratom Balaramom bio odmah po roenju sklonjen kod kravara da se spasi od ovog indskog pandana Nimroda. A on je za njima poslao demone Putana s otrovnim mlekom bio je prvi ali nedan ne uspio. Kad mu se sve izjalovilo, Kans je mladie odluio namamiti u svoj grad. Glasnikom je pozvao kravare na r-

367

tvovanje i velik turnir. Prihvatili su poziv. Kravari su, zajedno s braom, doli i utaborili se izvan gradskih zidina. Krina i njegov brat Balarama otili su pogledati udesa grada. Bilo je tu divnih vrtova, palaa i lugova. Sreli su peraa i zamolili ga da im dade lepe odjee; kad ih je odbio s podsmehom, silom su uzeli odjeu i vrlo se naoito uredili. Uto je grbava ena zamolila Krinu da joj dopusti da mu namae telo kremom od sandalovine. Priao joj je, stao na njezina stopala, primio je s dva prsta pod bradu i podigao je, uinivi je uspravnom i lepom. I rekao joj je: Nakon to pogubim Kansa, vratit u se i biti s tobom. Braa su dola na prazno igralite. Ondje je bio postavljen luk boga ive, golem poput tri palme, silan i teak. Krina je priao luku i napeo ga, a on je uz silan prasak pukao. Kans je uo taj zvuk u svojoj palai i zgranuo se. Tiranin je poslao vojsku da ube brau u gradu. Ali momci su nadvladali vojnike i vratili se u svoj tabor. Rekli su kravarima da su se zanimljivo proveli, a onda su veerali i legli. Kans je te noi imao zloslutne snove. Kad se probudi, naredio je da se igralite priredi za turnir i da se trubljama objavi zbor. Krina i Balarama stigli su kao ongleri u pratnji svojih pratelja kravara. Kad su proli kroz dveri, naili su na ljutita slona spremnog da ih zgazi, monog poput deset tisua obinih slonova. Voza ga je usmjerio ravno na Krinu. Balarama ga je tako udario akom da je zastao i ustuknuo. Voza ga je opet potjerao, ali dva brata su ga oborila na tlo, mrtvog. Mladii su izali na polje. Svatko je vidio ono to mu je vlastita narav otkrivala: hrvai su smatrali Krinu hrvaem, ene su u njemu vidjele blago ljepote, bogovi su ga

368

prepoznali kao svoga gospodara, a Kans je drao da je to Mara, sama Smrt. Nakon to je porazio sve hrvae poslane na njega, konano usmrtivi najjaeg, skoio je na kraljevski pod, epao tiranina za kosu i ubio ga. Ljudi, bogovi i sveci oduevili su se, ali kraljeve su ene udarile u pla. Vidjevi kako tuguju, Krina ih je utjeio ovom praiskonskom mudrou: Majko, rekao je, ne tuguj. Nitko ne moe ivjeti i ne umreti. Grei onaj koji zamilja da ita posjeduje; nitko ne otac, majka ili sin. Postoji samo trajno kruenje roenja i smrti. Legende o iskupitelju kazuju da je pustono razdoblje uzrokovala moralna manjkavost ovjeka (Adama u rajskom vrtu, Demida na prestolju). No s motrita kozmogonskog ciklusa, redovita izmjena lepoga i runog karakteristina je za vremensku predstavu. Kako je u povesti univerzuma, tako je i u povesti naroda: emanaca vodi u rastakanje, mladost u starost, roenje u smrt, ivotno stvaralatvo u uteg inerce. ivot nabuja, izrodi oblija, a zatim se povue, ostavljajui naplavine. Zlatno doba, vladavina svjetskoga cara, izmjenjuje se, u bilu svakoga ivotnog trenutka, s pustom zemljom, vladavinom tiranina. Bog koji je tvorac na koncu postaje zatornik. S tog motrita tiranski bauk ne nita manji predstavnik oca od ranega svjetskog cara i je poloaj prisvojio, ili od izvrsnoga junaka (sina) koji e zauzeti njegovo mjesto. On je predstavnik ustaljenoga, ba kao to je junak nositelj mene. A budui da se svaki asak vremena oslobaa okova netom minula aska, tako se ovaj zmaj, Svedrac, prikazuje kao pripadnik narataja koji netom prethodi onome u kojem se rodio spasitelj sveta.

369

Izravno kazano: na junaku je da pogubi tvrdoglavi vid oca (zmaja, kuca, kralja-bauka) i od njegove zabrane oslobodi ivotne energe koje e nahraniti univerzum. To je mogue izvesti ili u skladu s Oevom eljom, ili usprkos njoj; on [Otac] moe izabrati smrt u korist svoje djece, ili moe biti da e mu Bogovi nametnuti tu pasu, pretvorivi ga u rtvu prinetu sebi. Ova uenja nisu proturjena, ve na razliite naine priaju jednu te istu priu; u stvari, Pogubitelj i Zmaj, krvnik i rtva, istog su uma iza kulisa, gdje nema opreka suprotnosti, ali smrtni su nepratelji na pozornici, gdje se daje vjeiti rat Bogova i Titana. U svakom sluaju, Zmaj-Otac ostaje Pleroma, nita manji zbog onoga to izdahne nego to biva ita vei od onoga to prisvoji. On je Smrt, o kojem ovisi na ivot; a na pitanje: Je li Smrt jedno, ili mnotvo odgovor glasi: On je jedan kakav je ondje, ali je i mnotvo, kakav je u svojoj djeci ovdje. Jueranji junak postaje sutranji tiranin, osim ako sm sebe danas ne razapne. S motrita sadanjice u ovom iskupljenju budunosti postoji takva nesmotrenost da nam se ini nihilistiko. Rei koje je Krina, spasitelj sveta, uputio suprugama mrtvoga Kansa imaju zastraujui prizvuk; isto vredi za Isusove rei: Ne, nisam doao doneti mir, nego ma. Ta doao sam rastaviti ovjeka od oca njegova i ker od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i nepratelji e ovjeku biti ukuani njegovi. Tko ljubi oca ili majku vie nego mene, ne mene dostojan. Tko ljubi sina ili ker vie nego mene, ne mene dostojan. Kako bi zatitila nespremne, mitologa takva krajnja otkrivenja zastire poluprozirnim krinkama, ne odustajui od postupno pouna izriaja. Lik spasitelja koji uklanja tiranskog oca i zatim preuzima

370

krunu staje (poput Edipa) na roditeljevo mjesto. Ne bi li ublaila okrutno ocoubojstvo, legenda prikazuje oca kao nekog okrutnog ujaka ili Nimroda uzurpatora. Pa ipak, napola skrivena injenica ostaje. Kad je opazimo, itav se prizor urui: sin saseca oca, ali sin i otac su jedno. Zagotnetne linosti rastau se natrag u praiskonski kaos. Ovo je mudrost svretka (i ponovnog poetka) sveta.

. J Pre nego to preemo na zadnju epizodu ivota, valja spomenuti jo jedan tip junaka: sveca odnosno asketa, onoga koji je odbio svet. Obdaren istim shvaanjem, obuzdavi jastvo vrstoom, odvrativi se od zvuka i drugih predmeta, odustavi od ljubavi i mrnje; nastanivi se u samoi, jedui tek malo, drei pod paskom svoj govor, telo i um, stalno posveen meditiranju i usredotoavanju, te oslobaanju od strasti; odrekavi se varke i moi, oholosti i pohote, srdbe i posjeda, spokojan u srcu i slobodan od ega on postaje vredan sjedinjenja s neunitivim. Obrazac predstavlja odlazak ocu, ali njegovom nemanifestiranom umjesto manifestiranom vidu: poduzimanje koraka koji je Bodhisava odbio: onoga bespovratnog. Ne cilj postii paradoks dvostrukog motrita, ve konano pravo na nevieno. Ego izgori. Poput uvela lista na vjetru, telo se jo kree zemljom, ali dua se ve rastoila u oceanu blaenstva. Toma Akvinski je zbog mistikog iskustva pri celebriranju mise u Napulju odloio pero i tintu na policu i dru-

371

goj ruci prepustio dovrenje zavrnih poglavlja njegova djela Summa Theologica. Doao je kraj, kazao je, mojim pisanjima; jer takve su mi stvari otkrivene da mi se sve to napisah i pouavah jedva bitnim ini, te se u svog Boga uzdam da e kraj, kako je mome uenju doao, tako uskoro i u moj ivot doi. Uskoro potom je, u svojoj etrdeset devetoj godini, preminuo. Nadiavi ivot, takvi junaci nadilaze i mit. Niti se oni vie njime bave, niti se mit moe njima pravilno baviti. Legende o njima se stvaraju, ali pobona uvstva i pouke ivotopisa svetaca nuno su neprimjerene; jedva bolje od banalnosti. Istupili su iz predjela oblika, u koji se inkarnaca sputa i u kojemu Bodhisava ostaje, predjela manifestiranog prola Velikoga Lica. Nakon to se otkre skriveni prol, mit postaje pretposljednja, a tiina posljednja re. U trenutku kada duh prelazi skrivenome, ostaje tek tiina. Kralj Edip spoznao je da je ena kojom se vjenao njegova majka, a ovjek koga je ubio njegov otac; iskopao si je oi i za pokoru otiao lutati svetom. Freudovci kau da svatko od nas stalno uba oca i vjenava se majkom samo nesvjesno: okolini simboliki putovi kojima to inimo i racionaliziranja posljedinih prinudnih postupaka tvore nae pojedinane ivote i zajedniku civilizacu. Postanu li osjeaji sluajno svjesni stvarnoga znaaja djela i misli sveta, spoznali bismo ono to je Edip znao: tjelesni svet odjednom bi se ukazao kao ocean nasilja nad samim sobom. Takav je smisao legende o papi Grguru Velikome, roenom u rodoskvrnuu, vjenanom u rodoskvrnuu. Zgroen, on bjei na hrid posred mora i ondje okajava sami svoj ivot.

372

Drvo je sad postalo kri: Beli Mladi to sie mleko postao je Razapeti to guta ocat. Kvarnost gmie onuda gdje je neko cvalo proljee. No ponad tog praga kria jer kri je put (Suneve dveri), a ne svretak blaenstvo je u Bogu. On me zapeati peatom svojim, da ne utim druge ljubavi doli prema Njemu. Zima je prola; grlica gugue; vinogradi se cvjetovima rascvae. Prstenom me vlastitim vjena Gospodin Isus Krist i krunom okruni kao nevjestu Svoju. Halje u koje me Gospodin odjenu divotne su halje, zlatom ispredene, a ogrlica kojom me On uresi nemjerljivo je dragocjena.

. J Posljednji in junakova ivotopisa smrt je, odnosno odlazak. Njime se epitomizira celi smisao ivota. Ne treba ni rei da junak uope ne bi bio junak kad bi ga smrt i najmanje plaila; prvi uvjet je izmirenje s grobom. Dok je sjedio pod Mamreovim hrastom, Abraham vidje gdje neto bljesnu i osjeti sladak miomiris, te se okrenu i vidje gdje mu Smrt prilazi u silnoj slavi i ljepoti. I Smrt ree Abrahamu: Ne misli, Abrahame, da je ova ljepota moja, ili da ovakova svakom ovjeku dolazim. Ne, tek za onoga kreposna poput tebe ovako u se okruniti i doi mu, ali onome grenom doi u silno iskvarena, njegovim se gresima okruniti i uzdrmati ga silovitim strahom, da u beznae ga stjeram. Abraham joj ree: A jesi li

373

ti doista ona koju Smru zovu? Ona odgovori ovako: To gorko ime nosim, ali Abraham joj odvrati: Neu s tobom poi. I Abraham ree Smrti: Pokai mi svoju iskvarenost. I Smrt otkri svoju iskvarenost, prikazavi dve glave, jednu s licem guje, drugu s glavom poput maa. Kad ugledae grozni izraz Smrti, svi Abrahamovi sluge izdahnue, ali Abraham se pomoli Bogu, koji ih opet oivi. Kako izgledi Smrti ne mogae nagnati Abrahamovu duu da se od njega rastane, Bog uze Abrahamu duu kao u snu, a arkaneo Mihael odnese je u nebo. Nakon to aneli koji donesoe Abrahamovu duu uputie Bogu silne slave i hvale, i nakon to se Abraham pokloni u tovanju, zau se glas Boji kako kazuje: Povedi Moga pratelja Abrahama u Raj, gdje stanita su Mojih pravednika i boravita Mojih svetaca, Izaka i Jakova u njedrima njegovim, gdje muke nema, ni tuge, ni uzdaha, ve mira i radosti i ivota beskonana. Usporedimo sa sljedeim snom. Bio sam na mostu i naiao na slepoga gudaa. Svi su mu bacali novie u eir. Priao sam mu blie i opazio da violinist zapravo ne slep. kiljio je i iskosa me promatrao. Odjednom je uz cestu sjedila sitna starica. Bio je mrak i obuzeo me strah. Kamo vodi ova cesta? pomislio sam. Cestom je naiao mladi seljak i poveo me za ruku. eli li doi kui rekao je, i popiti kave? Pusti me! Prevrsto me dri! kriknuo sam, i probudio se. Junak koji je za ivota predstavljao dvojno motrite i u smrti ostaje sjedinjujui lik: poput Karla Velikog, on samo spava i ustat e u odsudnu asu, ili je jo uz nas u drugom obliku.

374

Azteci pripovedaju o pernatoj zmi, Quetzalcoatlu, vladaru drevnoga grada Tollana u zlatnome dobu njegova blagostanja. Pouavao je umjetnostima, izumio kalendar i podario kukuruz. Njega i njegov narod nadvladala je, na izmaku njihova doba, snana maga osvajake rase Azteka. Tezcatlipoca, junak-ratnik mlaega naroda i njegove ere, razorio je grad Tollan; a pernata zma, kralj zlatnog doba, na odlasku je spalio svoje dvore, zakopao blaga u planine, preobrazio stabla kakaovca u mesquite, naloio arenim pticama, svojim slugama, da polete pred njim, te otiao shrvan tugom. I stigao je u grad zvan Quauhtitlan, gdje je stajalo vrlo visoko i krupno drvo; i priao je drvetu, sjeo pod njega i zagledao se u zrcalo koje su mu donijeli. Star sam, rekao je; to su mjesto prozvali Stari Quauhtitlan. Opet otpoinuvi putem na drugome mjestu, pogledao je natrag u smjeru svoga Tollana i rasplakao se, a suze su mu prodrle kroz kamen. Ondje je ostavio biljeg svojega sjedenja i otisak dlanova. Kad je produio, na putu mu se ispreila i izazov mu uputila skupina nekromanata, zabranivi mu da nastavi sve dok im ne preda znanja obrade srebra, drveta i perja, kao i umee slikanja. Dok je prelazio planine, svi njegovi posluitelji, patuljci i grbavci, pomrli su od studeni. Na drugom je mjestu susreo svoga suparnika Tezcatlipocu, koji ga je porazio u igri loptom. Na iduem je pak mjestu uputio strelu u veliko drvo pchotla; i sama je strela bila celo stablo pchotla, pa kad je njome probo drvo, nastao je kri. I tako je iao dalje, ostavljajui za sobom mnoge znakove i nazive mjesta, sve dok napokon ne stigao do mora i otplovio na splavi od isprepletenih guja. Ne zna se kako je stigao na svoje odredite, Tlapllan, odakle je izvorno potekao.

375

Ili, prema drugoj predaji, on se na obali spalio na pogrebnoj lomai, a iz njegova pepela izletjele su ptice arena perja. Njegova je dua postala zvezda Danica. Junak eljan ivota moe se odupreti smrti i na izvjesno vreme odgoditi svoju sudbinu. Zapisano je da je Cuchulainn u snu uo krik, tako uasan i strahovit da kao vrea pade na tlo iz postelje, u istonome krilu svoje kue. Istrao je nenaoruan, a za njim i njegova ena Emer, nosei mu oruje i odjeu. I otkrio je koe s upregnutim kestenjastim konjem sa samo jednom nogom, kojemu je motka prolazila telom i izlazila kroz elo. U koi je sjedila ena crvenih obrva, zagrnuta grimiznim platem. Vrlo krupan ovjek hodao je uz kou, takoer u grimiznu kaputu, i tjerao kravu ravastim tapom od bademovine. Cuchulainn je izjavio da je krava njegova, ena mu se usprotivila, a Cuchulainn je nato zatraio da mu kae zato mu se obraa ona, a ne krupni ovjek. Odgovorila mu je da je taj ovjek Uar-gaeth-sceo Luachair-sceo. Pa, nema sumnje, ree Cuchulainn, ime mu je zapanjujue dugo! ena s kojom zbori, ree krupni ovjek, zove se Faebor beg-beoil cuimdiui folt sceub-gairit sceo uath. Pravite budalu od mene, ree Cuchulainn, pa skoi u kou, stopalima joj nagazi na ramena i postavi koplje na njezin razdjeljak. Ne igraj se otrim orujem po meni! ree ona. Reci mi onda svoje pravo ime, ree Cuchulainn. Odmakni se prvo od mene, ree ona. Satiriarka sam, a ovu kravu vodim kao nagradu za jednu pjesmu. Da ujemo tu tvoju pjesmu, ree Cuchulainn. Samo se ti udalji, ree mu ena; nee me smekati drmanjem nad mojom glavom.

376

Cuchulainn se odmaknuo i stao izmeu dva kotaa koe. ena mu je uputila izazivaku i uvredljivu pjesmu. Pripravio se da opet skoi, ali u tren oka su konj, ena, koa, ovjek i krava nestali, a na grani drveta nala se crna ptica. Opasna si ti arobnica! ree Cuchulainn crnoj ptici; jer sada shvati da je to boica boja, Badb, odnosno Morrigan. Da sam samo znao da si to ti, ne bismo se ovako rastali. To to si uinio, odgovori mu ptica, zlu e ti sreu doneti. Nita ti meni ne moe, ree joj Cuchulainn. Naravno da mogu, ree ena; ja nad tvojim odrom bdijem i bdjet u. arobnica mu jo ree da vodi kravu s vilin-brda Cruachana na parenje s bikom krupnoga ovjeka, koji je Cuailgne; a kad joj tele godinu dana navri, Cuchulainn e umreti. Ona e ga sama napasti dok se bude borio na nekom gazu s ovjekom snanim, pobjednikim, spretnim, uasnim, neumornim, plemenitim, hrabrim, silnim poput njega samoga. Postat u jegulja, rekla je, i omom ti sapeti stopala u gazu. Cuchulainn je razmenio pretnje s njom, a ona se izgubila u zemlji. Ali idue godine, na pretkazanom okraju na gazu, on ju je nadvladao i uspio doivjeti smrt nekog kasneg dana. udnovat, moda propan odjek simbolike spasenja u onome svetu nejasno odjekuje zakljunim odlomkom narodne pripovesti Puebla o djeaku Kragu. Mnogo ih ivjae dolje u izvoru, ena i djevojaka. Sve one otrae do djeaka i stadoe ga grliti jer im bae drago to im je u kuu stiglo njihovo dete. Tako je djeak pronaao oca, ali i tetke. I tako, djeak je ondje prenoio, sutradan otiao kui i kazao majci da je pronaao oca. Nato se majka ra-

377

zbolje i umre. Zatim djeak ree sebi: Nema mi vajde od ivota s ovim ljudima. Stoga ih napusti i ode u izvor. A ondje mu bae majka. Tako on i njegova majka otioe ivjeti s njegovim ocem. Otac mu bae Avaiyo pii (Crvena vodenzma). Ree im da ne moe ivjeti s njima gore u Sikyatku. Zbog toga je uinio da mu se majka razboli tako da umre i doe amo ivjeti sa mnom, ree otac. Sad emo ovdje ivjeti zajedno, ree Avaiyo sinu. Tako djeak i njegova majka otioe u izvor da ondje ive. Ova pria, poput one o supruzi koljci, ponavlja mitoloku radnju toku po toku. Obje prie dopadljive su jer ostavljaju dojam da nisu svjesne svoje snage. Na suprotnome kraju stoji prikaz Buddhine smrti: duhovit, poput svih velikih mitova, ali svjestan do krajnosti. Blagoslovljeni se, u pratnji velikog skupa sveenika, primakao suprotnoj obali reke Hirannavati, gradu Kusinari i lugu sal-stabala Upavaana iz Mallasa; stigavi, on se obrati asnome Anandi: Budi tako dobar, Ananda, pa mi rasprostri lealjku uzglavljem prema sjeveru meu ovim parom sal-stabala. Umoran sam, Ananda, i elio bih lei. Da, Veleasni gospodine, potvrdno ree asni Ananda Blagoslovljenome i rasprostre lealjku uzglavljem prema sjeveru meu parom sal-stabala. Zatim Blagoslovljeni lee na desni bok kao to to lav ini, poloi stopalo na stopalo i ostade brian i svjestan. A ba tada taj par sal-stabala bae u punu cvatu, iako ne bje doba cvatnje; i latice padoe po telu Tathagate, i rasue se i ratrkae tujui Tathagatu. Jo i rajski prah sandalovine pade s neba; i on pade po telu Tathagate, i i rasu se i ratrka tujui Tathagatu. I glazba se zau s ne-

378

besa tujui Tathagatu, i nebeski korovi glasno zapjevae tujui Tathagatu. Za trajanja razgovora koji usledie, Tathagata leae kao lav na boku, a krupan sveenik, asni Upavana, stajae pred njim i hladie ga lepezom. Blagoslovljeni mu kratko naloi da se odmakne; nato se Blagoslovljenome poali njegov tjelesni skrbnik, Ananda. Veleasni gospodine, ree, zato je, molim, i zbog ega Blagoslovljeni bio grub prema asnome Upavani, kad mu kaza: Odstupi, sveenie; ne stoj predamnom? Blagoslovljeni mu odvrati: Ananda, gotovo sva boanstva diljem deset svjetova okupie se da vide Tathagatu. U krugu, Ananda, od dvanaest liga oko grada Kusinare i luga sal-stabala Upavaana iz Mallasa nema slobodna tla dostatno velika da se u nj zabe vrak vlasi, a da ne napuen monim boanstvima. A ta se boanstva, Ananda, ljute i govore: Izdaleka stigosmo da vidimo Tathagatu, sveca i Vrhunskoga Buddhu to u svetu nie; a sada, veeras, pri posljednjem bdenju, prei e Tathagata u Nirvanu; ali ovaj moan sveenik stoji pred Blagoslovljenime i zastire ga, te nismo u prilici vidjeti Tathagatu, iako se njegovi zadnji trenuci blie. Tako se, Ananda, ta boanstva ljute. to li rade ta boanstva, Veleasni gospodine, koja Blagoslovljeni opaa? Neka su boanstva u zraku, Ananda, umova zaokupljenih zemaljskim stvarima, i kose rasputaju i glasno viu, i ruke ire i glasno viu, i naglavce padaju na tlo i kotrljaju se tamo-amo, govorei: Blagoslovljeni samo to ne preao u Nirvanu; Svjetlost Sveta samo to ne nestala s vidika! Neka su boanstva na zemlji, Ananda, umova zaokupljenih zemaljskim stvarima, i kose rasputaju i glasno

379

viu, i ruke ire i glasno viu, i naglavce padaju na tlo i kotrljaju se tamo-amo, govorei: Blagoslovljeni samo to ne preao u Nirvanu; Sretni samo to ne preao u Nirvanu; Svjetlost Sveta samo to ne nestala s vidika. Ali boanstva koja su slobodna od strasti, brina i svjesna, strpljivo to podnose, govorei: Sve je prolazno. Kako je mogue da ita to je roeno, to je nastalo, to je ureeno i unitivo, ne bude uniteno? Takvo stanje ne mogue. Zavrni razgovori nastavili su se neko vreme, a u njima je Blagoslovljeni pruio utjehu svojim sveenicima. Zatim im se obratio ovako: A sada, sveenici, opratam se od vas; sve sastavnice bitka prolazne su; marljivo radite na svome spasenju. I to bae zadnja re Tathagate. Nato Blagoslovljeni ue u prvi trans; uzdigavi se iz prvog transa, ue u drugi trans; uzdigavi se iz drugog transa, ue u trei trans; uzdigavi se iz treeg transa, ue u etvrti trans; uzdigavi se iz etvrtog transa, ue u predio beskraja svemira; uzdigavi se iz predjela beskraja svemira, ue u predio beskraja svesti; uzdigavi se iz predjela beskraja svesti, ue u predio nitavila; uzdigavi se iz predjela nitavila, ue u predio bez opaaja i bez neopaaja; uzdigavi se iz predjela bez opaaja i bez neopaaja, stie u prestanak opaaja i osjeta. Nato asni Ananda ovako reknu asnome Anuruddhi: asni Anuruddha, Blagoslovljeni je preao u Nirvanu. Ne, brate Ananda, Blagoslovljeni jo ne preao u nirvanu; stigao je u prestanak opaaja i osjeta. Nato se Blagoslovljeni uzdie iz prestanka opaaja i osjeta, te ue u predio bez opaaja i bez neopaaja; uzdie

380

se iz predjela bez opaaja i bez neopaaja, te ue u predio nitavila; uzdie se iz predjela nitavila, te ue u predio beskraja svesti; uzdie se iz predjela beskraja svesti, te ue u predio beskraja svemira; uzdie se iz predjela beskraja svemira, te ue u etvrti trans; uzdie se iz etvrtog transa, te ue u trei trans; uzdie se iz treeg transa, te ue u drugi trans; uzdie se iz drugog transa, te ue u prvi trans; uzdie se iz prvog transa, te ue u drugi trans; uzdie se iz drugog transa, te ue u trei trans; uzdie se iz treeg transa, te ue u etvrti trans; uzdie se iz etvrti trans, te Blagoslovljeni smjesta pree u Nirvanu.

381

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

. K Silni junak iznimnih moi onaj koji moe podii goru Govardhan prstom i ispuniti sebe uasnom slavom svemira svatko je od nas: ne ono tjelesno ja vidljivo u zrcalu, ve onaj unutarnji kralj. Krina kae: Ja sam Jastvo to sjedi u srcu svih stvorenja. Ja sam poetak, sredina i kraj svih bia. Upravo je ovo smisao molitvi za umirue u trenutku osobnog rastakanja: da se pojedinac sad vrati besprekornoj spoznaji onog svjetotvornog boanstva koje mu se za ivota odraavalo u srcu. Kad onemoa onemoala ona od starosti ili od bolesti ova osoba oslobaa se od ovih udova ba kao to se mango, smokva ili bobica oslobaa stapke; i hita, ve prema mjestu ulaska i roenja, natrag u ivot. Kao to plemii, redarstvenici, koai i seoski glavari ekaju s hranom, piem i odajama kralja koji stie, viui: Evo ga! Evo ga! upravo tako sve eka onoga koji to znade, viui: Evo Neunitivoga! Evo Neunitivoga! Ista ideja izraena je ve u Lesnim tekstovima staroga Egipta, gdje umrli pjeva o sebi kao o sjedinjenome s Bogom:

383

Atum sam, ja koji sm bah; Re sam pri prvoj njegovoj pojavi. Veliki Bog sam, samotvorac, Koji svoja imena saini, gospodar bogova, Kome ravna meu bogovima nema. Juer sam bio, sutra poznajem. Bojite bogova stvori se kad prozborih. Znam ime onoga Velikog Boga u njemu. Slava Rea ime mu je. Veliki sam Feniks iz Heliopolisa. Ali, kao pri Buddhinoj smrti, mo potpunog vraanja kroz epohe emanaca ovisi o ovjekovoj linosti za ivota. Mitovi pripovedaju o opasnom putovanju due, gdje valja prei prepreke. Eskimi s Grenlanda navode kipue kuhalo, karlinu kost, veliku upaljenu svjetiljku, udovine uvare i dve stene koje se sudaraju i opet rastvaraju. Takvi su elementi uobiajena pojava u narodnoj predaji i junakim legendama sveta. Razmotrili smo ih gore, u poglavljima o Junakovoj pustolovini. Doivjeli su najsveobuhvatnu i najznaajnu razradu u mitologi posljednjeg putovanja due. Azteka molitva koju valja izrei u smrtnom asu upozorava umiruega na opasnosti to vrebaju putem do kosturnog boga mrtvih, Tzontmoca, Onoga Kome Ispada Kosa. Drago dete! Proao si ivotne tegobe i preivio ih. Naem se Gospodinu sada svidje da te odnese. Jer ne uivamo doveka u ovome svetu, ve tek nakratko; ivot nam je poput granja na suncu. A Gospodin nam podari blagoslov meusobna poznavanja i openja u ovome postojanju; ali sada, u ovome asu, bog po imenu Mictlan-

384

tecutli, ili Aculnahucatl, ili pak Tzontmoc, te boica po imenu Mictecachuatl, odnesoe te odatle. Doveden si u Njegovu dvornicu; jer svi onamo moramo: svima nam je namenjeno, i golemo. Tebe se vie sjeati neemo. Obitavat e u tome najmranem mjestu, gdje ni svjetlosti ni prozora nema. Nee se vratiti ni otii odande; niti e pomiljati i baviti se pitanjem povratka. Zanavek e izbivati od nas. Ko ubogu siroad djecu svoju i unuke svoje si ostavio; a ne zna kako e oni skonati, kako e proi ivotne tegobe. to nas se tie, poi emo uskoro onamo gdje ti valja biti. Azteki starjeine i inovnici pripremili bi telo za pogreb, a nakon to bi ga dolino umotali, uzeli bi malo vode i prolili je na elo, kazujui preminulome: U ovom si uivalo za ivota u svetu. I uzeli bi malen vr vode i pruili mu ga, kazujui: Ovo ti je za put; stavili bi ga u nabor njegova pokrova. Zatim bi obavili preminuloga pokrivaima, vrsto ga zavezali i stavili pred njega, jedan po jedan, izvjesne pripremljene papire: Gle, ovim e proi izmeu sudarajuih gora. Ovim e proi putem gdje zma vraba. Ovim e umiriti zelenoga gutera Xochitnala. I gle, ovim e prei osam studenih pustinja. Evo ime e prei osam brdaaca. Evo ime e izdrati vihor opsidanskih sjeiva. Preminuli je trebao sa sobom povesti psetance jarkorie boje. Oko vrata bi mu stavili meki pamuni konac; ubili bi ga i kremirali s telom. Preminuli je na toj ivotinjici plivao preko reke u podzemnom svetu. A nakon etiri godine puta stizao je s njom pred boga i davao mu papire i darove. Zatim bi, s vjernim pratiocem, bivao priputen u Deveti Bezdan.

385

Kinezi pripovedaju o prelasku Vilinskog Mosta uz adnu Djevu i Zlaanog Mladia kao vodie. Hindusi predoavaju silno visok stup nebeskih svodova i podzemni svet s mnogo paklenih razina. Dua se nakon smrti primie onoj prii koja odgovara njezinoj razmjernoj gustoi, te ondje razmatra i upa celo znaenje svojega prolog ivota. Nakon to naui lekcu, vraa se u svet i sprema se za sljedeu razinu iskustva. Tako postupno prolazi svim razinama ivotne vrednosti, sve dok se ne probe kroz ovojnicu kozmikoga jajeta. Danteova Boanstvena komedija iscrpan je prikaz ovih stada: Pakao, jad duha vezanog za oholosti i djelatnosti tela; istilite, postupak preobraavanja tjelesnog u duhovno iskustvo; Raj, stupnjevi duhovnog ostvarenja. Duboko i velebno vienje ovoga puta donosi egipatska Knjiga mrtvih. Preminuli mukarac ili ena poistovjeuje se s Ozirisom i ak zove njegovim imenom. Nakon hvalospjeva Reu i Ozirisu, tekstovi prelaze na mistere odmatanja duha u svetu podzemlja. U Poglavlju o davanju usta Ozirisu N. itamo izraz: Ustajem iz jajeta u skrivenoj zemlji. Ovo je objava ideje smrti kao ponovnog roenja. Zatim, u Poglavlju o otvaranju usta Ozirisa N., duh u buenju moli se: Neka mi bog Ptah otvori usta, i neka mi bog moga grada otpusti ovoje, ak i ovoje preko mojih usta. Poglavlje o davanju sjeanja Ozirisu N. u Podzemnom svetu i Poglavlje o davanju srca Ozirisu N. u Podzemnom svetu odnose proces ponovnog roenja dva stada dalje. Zatim poinju poglavlja o opasnostima koje samotni putnik mora doekati i nadii na putu prema prestolju velebnoga suca.

386

S 19 Knjiga mrtvih sahranjivala se uz mumu kao vodi kroz pogibelji tegobnoga puta, a njena poglavlja recitirala su se pri pokopu. U jednom stadu pripreme mume srce preminuloga rasecalo se i u njega se stavljao skarabej od bazalta umetnut u zlato, simbol Sunca, uz molitvu: Moje srce, moja majko, moje srce, moja majko: moje srce preobraaja. Nju prepisuje Poglavlje o spreavanju da se Ozirisu N. oduzme srce u Podzemnom svetu. Zatim Poglavlje o odbanju krokodila navodi: Odb, krokodilu to na zapadu ivi Odb, krokodilu to na jugu ivi Odb, krokodilu to na sjeveru ivi Stvorene stvari na dlanu su mi, a one to jo ne postoje u telu su mi. Odevaju me i itavoga hrane tvoje magske rei, o Re, to na nebu su nadamnom i na zemlji podamnom Sledi Poglavlje o odagnavanju guja, a za njim Pogla387

vlje o tjeranju Apshaita. Dua na ovog potonjeg demona vie: Od mene, ti s usnama to glou. U Poglavlju o rjeavanju dvu boica Merti dua izjavljuje svoj naum i titi se polaui pravo da bude sin oca: Sjam iz lae Sektet, ja sam Horus, Ozirisov sin, i dooh u posjet ocu svome, Ozirisu. Junak u Poglavlju o ivljenju od zraka u Podzemnom svetu i Poglavlje o odbanju guje Rerek u Podzemnom svetu odmie jo dalje, a zatim stie velika izjava u Poglavlju o tjeranju klanja to se izvode u Podzemnom svetu: Moja kosa je kosa Nu. Moje lice je lice Diska. Moje oi su oi Hathor. Moje ui su ui Apuat. Moj nos je nos Khenti-khasa. Moje usne su usne Anpua. Moji zubi su zubi Serget. Moj vrat je vrat uzviene boice Izide. Moje ruke su ruke Ba-neb-Taua. Moje podlaktice su podlaktice Neith, gospe Saiske. Moja kraljenica je kraljenica Suta. Moj falus je falus Ozirisa. Moja stegna su stegna gospodar Kher-abe. Moja prsa su prsa Stravinog Monika Nema dela moga tela koji ne dio nekog Boga. Bog Thoth titi celo moje telo, a ja sam Re iz dana u dan. Nee me se odvui natrag za ruke, i nitko me nee silom epati za ruke Kao i u mnogo kasnemu budistikom prikazu Bodhisave u emu nimbusu stoji petsto preobraenih Buddh, svakoga slui petsto Bodhisav, a svakoga od njih, pak, nebrojeno mnotvo bogova, tako i ovdje dua dosee punou svoga dosega i moi putem upanja boanstava za koja se pre mislilo da su odvojena i izdvojena od nje. Ona su projekce njezina vlastita bitka; a kako se dua vraa u svoje pravo stanje, sve ih iznova upa. U Poglavlju o njuenju zraka i ovladavanju vodama Podzemnog sveta, dua izjavljuje da je uvar kozmikog

388

S 20 jajeta: Zdravo, ti smokvino stablo boice Nut! Podari mi vode i zraka to u tebi obitavaju. Opasujem prestolje to u Hermopolisu stoji, i budno uvam jaje Velike Gakue. Ono raste, ja rastem; ono ivi, ja ivim; ono njui zrak, ja njuim zrak, ja Oziris N., pobjedonosno. Zatim slede Poglavlje o spreavanju da se ovjeku oduzme dua u Podzemnom svetu i Poglavlje o penju vode u Podzemnom svetu tako da vatra ne opee, a zatim stiemo do velike kulminace Poglavlja o izlasku danju u Podzemni svet, gdje se spoznaje da su dua i univerzalni bitak jedno: Ja sam Juer, Danas i Sutra, i imam mo ponovnoga roenja; ja sam boanska skrivena Dua koja bogove stvara i koja grobne objede daje iteljima Podzemnog sveta Amenteta, kao i Neba. Ja sam kormilo istoka, posjednik dvu boanskih lica u kojima se njegove zrake vide. Ja sam gospodar uzdignutih ljudi; gospodar koji izlazi iz tame i i oblici postojanja pripadaju kui u kojoj su mrtvi. Zdravo, vi dva sokola koji se na svojim poivalitima koite, vi koji sluate ono to on kazuje, koji vodite nosila mrtvih do skrivenog mjesta, koji vodite Rea putem i koji ga sledite do najviega mjesta oltara to na nebeskim visinama stoji! Zdravo, ti gospodaru oltara to usred zemlje stoji. On je ja, a ja sam on, a Ptah kristalom prekri svoje nebo
389

S 21

Nakon toga dua se moe kretati univerzumom kako je volja, kao to pokazuju Poglavlje o podizanju stopala i izlasku na zemlju, Poglavlje o putovanju u Heliopolis i dobivanju prestolja u njemu, Poglavlje o ovjeku koji se preobraava u koji god oblik eli, Poglavlje o ulasku u veliku kuu i Poglavlje o odlasku pred boanske vladarske prineve Ozirisa. Poglavlja takozvane Negativne ispovedi iskaz su moralne istoe iskupljenoga ovjeka: Ne poinih nepravde Ne opljakah silom Ne bah nasilan ni prema jednom ovjeku Ne poinih krae Ne ubih mukarca ili ene Knjiga se zakljuuje upuivanjem hvale bogovima, a zatim: Poglavlje o ivljenju odmah uz Rea, Poglavlje o navoenju ovjeka da se vrati i vidi svoju kuu na Zemlji, Poglavlje o davanju savrenstva dui i Poglavlje o plovidbi u velikoj Sunevoj lai Rea.

390

. K Kao to se stvoreno oblije pojedinca mora rastoiti, mora se i univerzum: Kad se spozna da po isteku stotinu tisua godina ciklusu predstoji obnova, bogovi po imenu Loka byuhe, itelji nebeskog predjela uvstvena uitka, razmile se svetom, raspustivi kosu da vori na vjetru, plaui i rukama otirui suze, odjeveni u rumene, unereene halje. I ovim reima objavljuju: Gospodo, po isteku stotinu tisua godina ciklusu sledi obnova; ovaj e se svet razoriti; moni ocean takoer e presuiti; a sva ova iroka zemlja, kao i Sumeru, prvostolnik svu gora, izgorjet e i ieznuti sve do Brahmina sveta proirit e se svjetski smak. Stoga, gospodo, gajite praznost; gajite suosjeanje, radost i ravnodunost; skrbite za svoje majke i poasti iskazujte starjeinama svojega roda. Ovo se zove Cikliki mete. Predodbu smaka sveta koju su gajili Maje prenosi ilustraca to prekriva celu zadnju stranicu Dresdenskog kodeksa. Taj drevni rukopis biljei cikluse planeta i iz njih rauna goleme svjetske cikluse. Zmski brojevi smjeteni pri kraju teksta (zvani tako zato to se javljaju u simbolu zme) predstavljaju svjetska razdoblja od oko trideset etiri tisue godina dvanaest i pol miluna dana a ona se ponavljaju i ponavljaju u zapisu. U tim praktiki neprispodobivim razdobljima moe se drati kako se svi manji odsjeci primiu vie-manje posve podudarnu kraju. Je li uope bitno nekoliko desetaka tisua godina amo ili tamo u toj praktikoj vjenosti? Konano, zadnja

391

stranica rukopisa prikazuje Smak sveta, kojemu su najvii brojevi utrli put. Tu vidimo kinu zmu rastegnutu nebom kako riga bujice vode. Potopi kuljaju iz Sunca i Mjeseca. Stara boica s tigrovim kandama i preteim likom, zloudna zatitnica poplava i provala oblaka, izleva zdjelu nebeskih voda. Suknju joj rese prekriene kosti, taj strani simbol smrti, a zgrena zma kruna joj je na glavi. Pod njom, s kopljem uperenim poda se kao simbolom univerzalnog smaka, crni bog jezdi prostorom, s razjarenom sovom to mu kreti na strahotnoj glavi. Tu se doista na veoma ivopisan nain predoava konana, sveobuhvatna kataklizma. Jedan od najsnanih prikaza donosi Poetska Edda starih Vikinga. Odin (Wotan), glavar bogova, upitao je kakav e usud snai njega i njegov panteon, a Mudra Proroica, utjelovljenje same Majke Sveta, re Sudbine, ovako mu odgovara: Brat e spopast brata | i u boju sasje, Sestrinski sinovi | srodstvo e oskvrnut; Zlopati se zemlja | zaprljana bludom; Koplja doba, maa doba | kalaju se titovi Vjetra doba, vuka doba | ve propada svet; Nedan se nednome | smilovati nee. U Jotunheimu, zemlji divova, kukureknut e svetlorumeni pevac; Valhall e probuditi pevac Zlatnokrest; u Helu e se oglasiti tamnocrveni. Pred viseom jamom, ulazom u svet mrtvih, pas Garm e razjapiti ralje i zaurlati. Zemlja e se potresti, litice i stabla raskoliti, more e provaliti preko zemlje. Rastrgnut e se svi okovi kojima

392

su nemani bile sapete u prapoetku: vuk Fenris otet e se i pohrliti, zarivi donju eljust u zemlju, a gornju u nebo (jo bi i vie razjapio usta, samo kad bi bilo vie mjesta); plamenovi e mu sukljati iz ou i nosnica. Zma to obava zemlju u kozmikom oceanu uzdii e se u velebnu gnjevu i pohrliti uz vuka zemljom, trcajui otrov, prskajui njime sav zrak i vodu. Otkvait e se Naglfar (brod sainjen od mrtvakih noktu) i prevesti divove. Zaplovit e jo jedan brod, sa stanovnicima Hela. A s juga e nahrupiti plameni ljudi. Straar bogova puhnut e u reski rog i ratnike Odinove sinove pozvati u konani boj. Sa svih strana sveta, bogovi, divovi, demoni, patuljci i vilenjaci izjahat e na bojno polje. Strest e se svjetski jasen Yggdrasil, i nita ni na zemlji ni na nebu nee biti neustraeno. Odin e se suprotstaviti vuku, Tor zmi, Tyr psu najgoroj od svih nemani a Frey Surtu, plamenome ovjeku. Tor e sasjei zmu, odmaknuti se devet koraka od nje i pasti mrtav na zemlju zbog otrova koji je zma trcnula na njega. Odina e progutati vuk, a Vidar e nato jednom nogom vuku nagaziti na donju eljust, dohvatiti mu gornju eljust rukom i razdreti mu drelo. Loki e se boriti s Heimdallom, i jedan e drugome doi glave. Surtov e plamen suknuti po zemlji i spaliti itav svet. Sunev sjaj se mrai | svu zemlju guta more Nestaju s neba | najsjajne zvezde estok bukti plamen | pri stup ivota Velika vruina | vrh nebeski lie. Glasno laje Garm | pred Gnipa-jamom Okovi se kidaju | oslobaa se vuk;

393

Veliko mi znanje | vidim jo i vie Bogove to eka | bojovnike mone. Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupie k njemu uenici nasamo govorei: Reci nam kada e to biti i koji e biti znak tvojega Dolaska i svretka sveta? Isus im odgovori: Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi e doista doi u moje ime i govoriti: Ja sam Krist! i mnoge e zavesti. A ut ete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to jo ne svretak. Narod e ustajati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit e gladi i potresa po raznim mjestima. Ali sve je to samo poetak trudova. Tada e vas predavati na muke i ubati vas. I svi e vas narodi zamrziti zbog imena moga. Mnogi e se tada sablazniti, izdavat e jedni druge i mrziti se meu sobom. Ustat e mnogi lani proroci i mnoge zavesti. Razmahat e se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svretka, bit e spaen. I propovedat e se ovo evanelje Kraljevstva po svem svetu za svjedoanstvo svim narodima. Tada e doi svretak. Kada dakle vidite da grozota pustoi, po prorotvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu tko ita, neka razume: koji se tada zateknu u Judeji, neka bjee u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti to iz kue; i tko bude u polju, neka se ne okree natrag da uzme haljinu! A jao trudnicama i dojiljama u one dane! I molite da beg va ne bude zimi ili subotom jer tada e biti velika tjeskoba kakve ne bae od poetka sveta sve do sada, a nee je ni biti. I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit e se dani oni.

394

Ako vam tada tko rekle: Gle, evo Krista! ili: Eno ga! ne povjerujte! Ustat e, doista, lani kristi i lani proroci i izneti znamenja velika i udesa da, bude li mogue, zavedu i izabrane. Eto, prorekao sam vam. reknu li vam dakle: Evo, u pustinji je!, ne izlazite; Evo ga u lonicama!, ne vjerujte. Jer kao to munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako e biti i s dolaskom Sina ovjejega. Gdje bude strvine, ondje e se skupljati orlovi. A odmah nakon nevolje onih dana sunce e pomrati i mjesec nee vie svetljeti i zvezde e s neba padati i sile e se nebeske poljuljati. I tada e se pojaviti znak Sina ovjejega na nebu. I tada e proplakati sva plemena zemlje. I ugledat e Sina ovjejega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moi i slavom. I razaslat e anele svoje s trubljom velikom i sabrat e mu izabranike s etiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.

395

Joseph Campbell
Junak s tisucu lica

Mit i drutvo

. M Nema konanog sistema tumaenja mitova, i nieg slinog nikada nee ni biti. Mitologa je poput boga Proteja, drevnoga morskoga, i govor tai. Taj bog e iskuati i uzeti na se svakojake oblike stvorova to gmiu zemljom, tako i vodom, i jarom vatrom gore. ivotni putnik koji eli uiti od Proteja mora ga postojano epati i tiskati ga jo i vie, a on e se naposljetku ukazati u primjerenom liku. Ali ovaj udljivi bog ak ni vjetom ispitivau nikad ne otkriva sve to sadri njegova mudrost. Odgovorit e samo na pitanja koja mu se postave, a to to otkre bit e velebno ili nitavno, kakvo je ve bilo i pitanje. Kad god Sunce na putu svodom zastane navrh neba, tad iz pjene izae drevni morski itelj, i govor tai; pred dahom zapadnjaka stigne, a tamni ga valii prekru. A oko njega tuljani, potomstvo krasne morske keri, svi u stadu spavaju, iskradeni iz sinje morske vode, a gorak vonj udiu dubokoga slanog mora. Grki kraljratnik Menelaj, kojemu je ki ovoga starog morskog oca pritekla u pomo, odvela ga u njegov divlji brlog i pouila kako da od boga izmami odgovor, elio je samo saznati

397

tajnu svojih osobnih potekoa i poloaja njegovih osobnih pratelja. A bog mu ne uskratio odgovor. Suvremeni intelekt tumaio je mitologu kao primitivan, nespretan pokuaj objanjavanja prirodnog sveta (Frazer); kao proizvod poetske mate iz pretpovesnih vremena, koji su potonji narataji pogreno shvaali (Mller); kao riznicu alegorskih naputaka kojima se pojedinac prilagoava zajednici (Durkheim); kao skupni san, simptom arhetipskih poriva u dubinama ljudske psihe (Jung); kao tradicionalni prenosnik ovjekovih najdubljih metazikih spoznaja (Coomaraswamy); i kao Boje Otkrivenje Njegovoj djeci (Crkva). Mitologa je sve to. Raznovrsnost presuda uvjetovana je motritima sudaca. Jer kad se proui ne u smislu onoga to jest, ve naina na koji djeluje, na koji je u prolosti sluila ovjeanstvu i na koji mu moe sluiti danas, mitologa se pokazuje prilagodljivom poput samoga ivota opsesama i potrebama pojedinca, soja i doba.

. U , U svom ivotnom obliku pojedinac je nuno tek djeli i izoblienje ukupnog ovjejeg lika. Ogranien je kao mukarac ili kao ena; u bilo kojem datom razdoblju ivota opet je ogranien kao dete, mladi, zrela odrasla osoba ili starac; nadalje, u svojoj ivotnoj ulozi neizbjeno se usavrio kao obrtnik, trgovac, sluga, ili lopov, sveenik, voa, suprunik, redovnik ili razvratnik; ne moe se biti sve. Otuda ukupnost punoa ovjeka ne poiva u izdvojenome lanu, ve u cjelini drutvenog tela; pojedinac moe

398

biti samo organ. Iz svoje je zajednice izveo tehnike ivljenja, jezik na kojemu misli, ideje koje ga podupiru; iz prolosti toga drutva nasledio je gene koji su mu sazdali tijelo. Ushte li se odvojiti, bilo djelom, bilo milju i stavom, samo e prekinuti sponu s izvorima svoga postojanja. Plemenske ceremone roenja, inicace, braka, pokopa, namjetenja i tako dalje imaju ulogu prevoditi ivotne krize i ivotna djela pojedinca u klasine, neosobne oblike. Ona ga otkrivaju njemu samome, ne kao ovu ili onu osobnost, ve kao ratnika, nevjestu, udovicu, sveenika, poglavara; istodobno ostatku zajednice prenose staro uenje o arhetipskim stadima. Svi sudjeluju u ceremoni prema svome starjeinstvu i dunosti. Celo drutvo spoznaje sebe kao neunitivu ivotnu jedinku. Narataji pojedinaca prolaze poput anonimnih stanica u ivome telu; ali bezvremenski, odravajui oblik ostaje. Prihvativi ovog natpojedinca u svoje shvaanje, svatko otkriva da je poboljan, obogaen, poduprt i uvean. Uvia da je njegova uloga, ma koliko neznatna, neophodan dio divnoga lika ovjeka-svetkovine upravo onog, mogueg no nuno sputanog, lika koji nosi u sebi. Drutvene dunosti produuju pouku svetkovine u uobiajenu svakodnevicu, gdje pojedinac i dalje dobiva potvrdu. Obrnuto, nehaj, opiranje ili izgon prekidaju ivotvorne spone. S motrita drutvene jedinice, odvojeni pojedinac je naprosto nita gubitak. Onaj mukarac ili ena, pak, koji iskreno moe rei da je proivio svoju ulogu bilo kao sveenik, bludnica, kraljica ili rob jest neto u punome smislu glagola biti. Obredi iniciranja i namjetenja, dakle, prenose pouku sutinske istovjetnosti pojedinca i skupine; svetkovine

399

obiljeavanja godinjih doba otkrivaju ire obzorje. Kao to je pojedinac organ drutva, tako je i pleme ili grad kao i itavo ovjeanstvo tek faza u silnome organizmu kozmosa. Uvreilo se opisivati svetkovine obiljeavanja godinjih doba u takozvanih uroenikih naroda kao nastojanja na upravljanju prirodom. To je pogreno tumaenje. Nastojanje na upravljanju uvelike je sadrano u svakom ovjekovom inu, a napose u onim magskim ceremonama za koje se dri da dovode kine oblake, lee bolesti ili spreavaju poplave; pa ipak, prevladavajui poriv u svim istinski religskim (za razliku od nekromantskih) ceremonama jest pokoravanje neminovnostima sudbine a taj je poriv napose izraen u svetkovinama obiljeavanja godinjih doba. Ne jo zabiljeen nedan plemenski obred koji bi pokuao spreiti dolazak zime; ba naprotiv: svi obredi pripravljaju zajednicu da izdri, zajedno s ostatkom prirode, doba grozne studeni. A u proljee obredi ne nastoje primorati prirodu da smjesta podari ito, grah i sokove izgladnjeloj zajednici; ba naprotiv: obredi posveuju celi narod djelu toga godinjeg doba. Tu se udesni ciklus godine, s nedaama i razdobljima radovanja, slavi, razgraniuje i prikazuje kao trajna sastavnica u ivotnome kruenju ljudske skupine. Svet mitoloki upuene zajednice pun je jo mnogih simbolikih iskaza ovoga trajnog sleda. Na primjer, klanovi amerikih lovakih plemena mahom su se drali potomcima predaka koji su bili napola ivotinje, a napola ljudi. Ti su preci bili praoci ne samo ljudskih pripadnika klana, ve i ivotinjskih vrsta po kojima je klan nosio ime;

400

tako su ljudski pripadnici dabrova klana bili krvni srodnici dabrova i zatitnici njihove vrste, a taj ih je umski ivalj zauzvrat titio svojom ivotinjskom mudrou. Uzmimo jo jedan primjer: hogan, koliba od blata naroda Navaho iz Novog Meksika i Arizone, gradi se prema tlocrtu kozmike sheme Navaha. Ulaz je okrenut prema istoku. Osam stranica predstavlja etiri strane i meustrane sveta. Svaka uzduna i poprena greda odgovara elementu u velikom hoganu sveobuhvatne zemlje i neba. A kako se dri da je i sama ljudska dua oblikom istovjetna svemiru, koliba od blata prikaz je osnovnog sklada ovjeka i sveta, kao i podsjetnik na skriveni ivotni put savrenstva. Ali postoji jo jedan put dametralno suprotan putu drutvene dunosti i opeprihvaena kulta. S gledita puta dunosti, svi koji stoje izvan drutva nitavni su. S drugoga gledita, meutim, takvo izgnanstvo predstavlja prvi korak u pohodu. Svatko u sebi nosi sve; stoga se ono moe traiti i nai u sebi. Razliovanja spolom, dobi i zanimanjem nisu sutinske za nau linost, ve puki kostimi koje na neko vreme nosimo na svjetskoj pozornici. Lik ovjeka u nama ne valja brkati s odorom. Smatramo se Amerikancima, djecom dvadesetog stoljea, Zapadnjacima, civiliziranim kranima. Kreposni smo ili greni. No takve odrednice ne kazuju to znai biti ovjek, ve opisuju tek sporedne datosti zemljopisa, datuma roenja i prihoda. to nam je jezgra? to je temeljna odlika naega bia? Askeza srednjevjekovnih svetaca i indskih jogina, helenske misterske inicace, drevne lozoje Istoka i Zapada, tehnike su odvlaenja teita svesti pojedinca od odore. Uvodne meditace novaka odvajaju njegov um i sklonosti od sporednih datosti ivota i vode ga prema je-

401

zgri. Nisam to, ni to, meditira on: ni moja majka ili sin, to su netom preminuli; ni moje telo, to je bolesno ili ostarjelo; ni moja ruka, ni moje oko, ni moja glava; ni skup svega toga. Nisam moj osjeaj; nisam moj um; nisam moja intuica. Takva ga meditiranja tjeraju do vlastite dubine, te se konano proba do nedokuivo dubokih spoznaja. Nitko se ne moe vratiti iz takvih vjebi i nastaviti sebe vrlo ozbiljno shvaati kao gospodina Tog-i-Tog iz Takvogi-Takvog grada u SAD-u drutvo i dunosti postaju nebitni. Gospodin Taj-i-Taj, otkrivi puninu ljudskosti u sebi, postaje povuen i izdvojen. Ovo je stad Narcisa koji gleda u jezero ili Buddhe koji sjedi udubljen pod drvetom, ali to ne krajnji cilj; to je nuan korak, ali ne i ispunjenje. Cilj ne uvidjeti, ve shvatiti da ovjek jest ta bit; tada je slobodan kroiti svetom kao ta bit. Nadalje: svet je od upravo te iste biti. Bit ovjeka i bit sveta: njih dve su jedno. Stoga odvojenost i povuenost prestaju biti potrebne. Kamo god junak odlutao, to god uinio, uvek je u prisutnosti vlastite biti jer usavrio je svoje oko da to vidi. Izdvojenost ne postoji. Tako, ba kao to put sudjelovanja u drutvu moe u konanici dovesti pojedinca do shvaanja Svega u sebi, tako izgon dovodi junaka do shvaanja Sebstva u svemu. U pojedinca usredotoenog u ovoj stoernoj toki pitanje sebinosti naspram altruizma nestaje. Prestao je postojati pred zakonom i iznova se rodio istovjetan sa celim smislom univerzuma. Svet je stvoren za Njega i kroz Njega. O, Muhamede, rekao je Bog, da tebe ne bje, ne bih bio stvorio nebo.

402

. J Sve to je doista vrlo daleko od gledita dananjice; jer demokratski ideal samoodreujueg pojedinca, izum stroja na unutranji pogon i razvoj znanstvene metode istraivanja tako su preobrazili ljudski ivot da se bezvremenski, iz davnine nasleeni univerzum simbola uruio. Reeno sudbononosnim, epohalnim reima Nietzcheovog Zaratustre: Mrtvi su svi bogovi. Pria se zna; ispriana je na tisuu naina. To je junaki ciklus suvremenog doba, bajka o udesima sazrevanja ovjeanstva. ini prolosti i spone tradice razorene su vrstim i monim udarcima. Mrea mitskih snova spala je; um se otvorio punini budne svesti; a dananji se ovjek izvukao iz drevnoga neznanja kao leptir iz ahure, ili sunce to se raa iz rodnice majke noi. Ne samo re o tome da se bogovi vie nemaju gdje skriti od prodorna oka teleskopa i mikroskopa; vie nema onakova drutva kakvo su bogovi neko podupirali. Drutvena jedinica ne nositelj religskog sadraja, ve ekonomsko-politika organizaca. Njezin ideal ne heratska pantomima to na zemlji uprizoruje oblija neba, ve svjetovna drava u otrom i neumornom nadmetanju za materalnu nadmo i resurse. Izdvojena drutva, opasana snovima u mitoloki bremenitom obzorju, danas jo postoje jedino kao podruja koja valja eksploatirati. A unutar samih naprednih drutava ba svi preostaci pradavnoga ljudskog nasljea obreda, morala i umjetnosti u potpunom su propadanju. Problem dananjega ovjeanstva je stoga upravo suprotan problemima ljudi iz razmjerno stabilnih razdoblja

403

onih velebnih usklaujuih mitologa koje su danas prozrete kao lai. Tada je sav smisao poivao u skupini, u velikim anonimnim uobliavanjima, a nikakav u samoiskazujuem pojedincu; danas nikakva smisla nema u skupini niti u svetu; sve je u pojedincu. Ali u njemu je smisao apsolutno nesvjestan. ovjek ne zna kamo ide. ovjek ne zna to ga goni. Sve komunikacske spone izmeu svjesnih i podsvjesnih zona ljudske psihe presjeene su, ostavivi nas raspolovljenima. Junako djelo koje valja izvesti ne danas onakvo kakvo je bilo u Galilejevom stoljeu. Ondje gdje je tada bio mrak, danas je svjetlost; ali, takoer, gdje je bila svjetlost, danas je tama. Suvremeno junako djelo mora biti odlazak u pohod ne bi li se opet na svjetlost iznela ona izgubljena Atlantida usklaene due. Oito, to se djelo ne moe izvesti odbanjem, ili pak nekanjem, onoga to je suvremena revoluca postigla; jer problem ne ni u emu drugome doli u davanju duhovnog smisla suvremenome svetu ili, tone (iskazujui isto naelo na obratan nain), ni u emu drugome doli u omoguavanju mukarcima i enama da steknu punu ljudsku zrelost kroz datosti suvremenoga ivota. Doista, upravo su zbog tih datosti drevne formule postane nedjelotvorne, varljive, pa ak i tetne. Zajednica je danas celi planet, a ne omeena naca; otud obrasci agresivnosti usmjerene prema van, koji su neko sluili usklaivanju unutarnje skupine, danas mogu dovesti samo do razbanja na zaraene strane. Pojam nace, sa zastavom kao totemom, danas slui tek velianju djetinjega ega, a ne dokidanju infantilnog stanja. Njezini parodski obredi paradnih mimohoda slue Svedrcu, zmaju tiraninu, a ne Bogu u

404

kojem se osobni interes ponitava. A brojni sveci tog antikulta odnosno domoljubi, e sveprisutne fotograje, ureene zastavama, slue kao slubene svete slike upravo su oni mjesni uvari praga (na demon Ljepljivlas) preko kojih junak najpre mora proi. Niti velike svjetske relige, kakvima se danas shvaaju, ne udovoljavaju potrebama. Jer one su se vezale uz ciljeve borbe zaraenih strana, kao sredstva propagande i samohvale. (ak je i budizam u nove vreme pretrpio ovo kvarenje, reagirajui na poduku Zapada.) Sveopa pobjeda svjetovne drave bacila je sve religske organizace u tako denitvno sekundaran, a u krajnosti i nekoristan poloaj, da je religska pantomima danas jedva ita vie od bogomoljske vjebe za nedjelju ujutro, dok poslovna etika i domoljublje vode glavnu re u ostatku tjedna. Takva majmunska pobonost ne odgovor na potrebe djelotvornog sveta; zapravo, nuna je preobrazba celog drutvenog poretka, kako bi se kroz svaku pojedinost i in svjetovnog ivota ivotvorni lik univerzalnog boga-ovjeka, istinski imanentnog i djelotvornog u svakome od nas, nekako uinio spoznatljivim svesti. A to djelo sama svest ne moe izvesti. Svest ne moe izmisliti, pa ak ni predvidjeti djelotvoran simbol nita vie nego to moe predvidjeti ili uobliiti noanji san. Sve to se razrauje na drugoj razini, postupkom koji e neizbjeno biti dug i vrlo straan, ne samo u dubinama svake ivue psihe u suvremenome svetu, ve i na onim titanskim bojitima u koje je celi planet odnedavno pretvoren. Danas gledamo grozno sudaranje Simplegada, kroz koje dua mora proi ne poistovjetivi se ni s jednom stranom.

405

Ali jedno moemo znati: odnosno, kako novi simboli budu izlazili na vidjelo, oni nee biti istovjetni u razliitim delovima globusa; sve okolnosti mjesnoga ivota, rase i tradice moraju se spregnuti u djelotvorne oblike. Stoga je nuno da ljudi shvate, i da mogu vidjeti, kako se kroz razliite simbole otkriva jedno te isto iskupljenje. Istina je jedna, itamo u Vedama; mudraci je mnogim imenima zovu. Jedna jedina pjesma preinauje se kroz sva raznozvuja ljudskoga zbora. Openito promicanje ovog ili onog lokalnog rjeenja stoga je suvino ili, mnogo izgledne, predstavlja pretnju. Put do oovjeenja lei u uenju prepoznavanja Boje sri u svim udesnim raznolikostima ovjekova lica. Time dolazimo do konanoga naputka o tome kakvo to konkretno usmjerenje suvremene ljudske zadae mora biti, te otkrivamo stvarni razlog raspadanja svih religskih formula koje smo nasledili. Sredite sile tee, da je tako nazovemo, predjela otajstva i pogibelji nepreporno se premjestilo. Za primitivne lovake narode iz onih najdaljih tisuljea ovjeka kad su sabljasti tigar, mamut i nia bia iz ivotinjskog carstva bila primarne manifestace onoga tueg u isti mah izvori opasnosti i preivljavanja veliki ljudski problem bilo je psiholoko povezivanje sa zadaom deljenja divljine s tim biima. Dolo je do nesvjesnog poistovjeenja, a ono se konano osvestilo u napola ljudskim, a napola ivotinjskim likovima mitolokih totemskih predaka. ivotinje su postale uitelji ljudi. Postupcima doslovnog oponaanja kakvi se danas javljaju samo na djejem igralitu (ili u ludnici) postiglo se djelotvorno ponitavanje ljudskoga ega, a drutvo je dolo do kohezivnog ustroja. Slino tome, drutva koja su se

406

izdravala biljnom prehranom postala su nerazdvojna od biljke; ivotni obredi sjetve i etve poistovjeivali su se sa zaetkom, raanjem i sazrevanjem ljudi. I biljni i ivotinjski svet, meutim, naposljetku su potpali pod ovlasti drutva. Nato se veliko polje pounih uda premjestilo na nebesa a ovjeanstvo je izvelo veliku pantomimu svetoga mjeseevog kralja, svetoga sunevog kralja, heratske planetarne drave i simbolikih svetkovina sfera to upravljaju svetom. Danas su sva ta otajstva izgubila svoju snagu; njihovi simboli vie ne zanimaju nau psihu. Pojam kozmikog zakona, kojemu slui sav bitak i kojemu se i sm ovjek mora pokoriti, odavno je ve proao uvodne mistike stade predstavljene u staroj astrologi, te se danas jednostavno mehaniki prihvaa kao neto samorazumljivo. Sputanje zapadnih znanosti s nebesa na zemlju (od astronome iz sedamnaestog do biologe iz devetnaestog stoljea) i njihovo dananje usredotoavanje na, napokon, samoga ovjeka (u antropologi i psihologi dvadesetog stoljea) obiljeavaju put silnoga prenosa arine toke ljudske oparanosti. Ni ivotinjski svet, ni biljni svet, ni udo sfera, ve sm ovjek danas je presudno otajstvo. ovjek je ona tuinska prisutnost s kojom se moraju pomiriti sile egoizma, kroz koju e ego proi razapinjanje i uskrsnue, i na u sliku i priliku valja preoblikovati drutvo. ovjek, meutim, shvaen ne kao Ja ve kao Ti: jer ideali i privremene instituce nednog plemena, rase, kontinenta, drutvene klase ili stoljea ne mogu biti mjerilo neiscrpnog i mnogostruko udesnog boanskog bitka koji je ivot u svima nama.

407

Dananji junak, suvremeni pojedinac koji se usudi odazvati na poziv i poi u potragu za stanitem one prisutnosti s kojom se itavom svojom sudbinom moramo izmiriti, ne moe, dapae ni ne sme ekati da njegova zajednica odbaci glib oholosti, straha, racionalizirane pohlepe i institucionaliziranog neshvaanja. ivi, kae Nietzche, kao da je taj dan svanuo. Ne drutvo to koje e povesti i spasiti stvaralakog junaka: odnos je upravo suprotan. I tako se svatko od nas suoava s vrhunskim iskuenjem noenjem iskupiteljeva kria ne u dinim trenucima velikih pobjeda svojega plemena, ve u nemim vremenima svoga osobnog oajanja.

408

Biljeke

Sigmund Freud, The Future of an Illusion (prema prevodu Jamesa Stracheyja i drugih, Standardno izdanje, sv. XXI; The Hogarth Press, London .), str. -. (Izv. .) Clement Wood, Dreams: Their Meaning and Practical Application (New York: izdao Greenberg, .), str. . Graa o snovima iz ove knjige, navodi autor (str. Viii), prvenstveno potjee iz tisuu i vie snova koji mi se svakoga tjedna podastiru na analizu, vezano uz moju dnevnu kolumnu koju prenose listovi diljem zemlje. Nadopunjuju ih snovi koje analiziram u svojoj privatnoj praksi. Za razliku od veine snova koje donose standardna djela o ovoj temi, snovi iz ovog popularnog uvoda u Freuda potjeu od ljudi koji ne prolaze psihoanalitiki postupak. Izvanredno su domiljati. Gza Rheim, The Origin and Function of Culture (Nervous and Mental Disease Monographs, br. , New York .), str. -. D. T. Burlingham, Die Einfhlung des Kleinkindes in die Muer, Imago, XXI, str. ; citira Gza Rheim, War, Crime and the Covenant (Journal of Clinical Psychopathology, Monograph Series, br. , Monticello, N. Y. .), str. . Rheim, War, Crime and the Covenant, str. . Freud, Tumaenje snova (prevela Vlasta Mihavec, Stari Grad, Zagreb .), str. . (Izv. .) Freud, Three Essays on the Theory of Sexuality, III: The Transformations of Puberty (prema prevodu Jamesa Stracheyja, Standardno izdanje,VII; The Hogarth Press, London .), str. . (Izv. .)

409

Sofoklo, Kralj Edip (preveli Koloman Rac i Nikola Majnari, Zaloba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb .), stihovi -. Zameeno je da se otac moe doivjeti i kao zatitnik, a majka, time, kao zavodnica. Ovo je put od Edipa do Hamleta. O Boe, mogao bih biti zatvoren u orahovu ljusku i smatrati se kraljem beskrajna prostranstva da nemam runih snova. (Hamlet II, , preveo Josip Torbarina, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb .). Svi su neurotiari, pie dr. Freud, ili Edip, ili Hamlet. A to se tie sluaja keri (koji je za stupanj sloeni), sljedei e ulomak dostajati za ovu uvodnu skicu. Sino sam sanjala da je otac zabio no majci u srce. Izdahnula je. Znam da ga nitko ne krivio zbog toga to je uinio, iako sam ja gorko plakala. San se tada nekako promenio, te smo on i ja zajedno ili na nekakav put, a ja sam bila vrlo sretna. Ovo je san mlade, neudane dvadesetetverogodinjakinje. (Wood, navedeno izdanje, str. ). Wood, navedeno izdanje, str. -. U ceremonama poput onih vezanih uz roenje i sahranu znaajne posljedice, naravno, doivljavaju roditelji i rodbina. Svi obredi prolaza za namjeru imaju dotaknuti ne samo kandidata, ve i sve pripadnike njegova kruga. A. van Gennep, Les rites de passage (Pariz .). Gza Rheim, The Eternal Ones of the Dream (International Universities Press, New York .), str. . C. G. Jung, Symbols of Transformation (prema prevodu R.F.C. Hulla, Collected Works, sv. : New York i London, . izdanje ), odl. . (Izvorno .-., Wandlungen und Symbole der Libido, u engleskom prevodu Beatrice M. Hinkle Psychology of the Unconscious, . Preradio Jung .) Harold Peake i Herbert John Fleure, The Way of the Sea i Merchant Venturers in Bronze (Yale University Press, . i .). Leo Frobenius, Das unbekannte Afrika (Oskar Beck, Mnchen .), str. -. Ovide, Metamorfoze (preveo Tomo Mareti, Matica hrvatska, Zagreb .), VIII., i dalje; IX, i dalje.
410

T. S. Eliot, The Waste Land (Harcourt, Brace and Company, New York; Faber and Faber, London .), -. Arnold J. Toynbee, A Study of History (Oxford University Press, .), sv. VI, str. -. Oblici ili prizori kolektivne prirode to se javljaju u praktiki celome svetu kao kljune sastavnice mitova i istodobno kao samosvojni, individualni proizvodi nesvjesnog podretla (C. G. Jung, Psychology and Religion [Collected Works, sv. ; New York i London .], odl. . Izvorno napisano na engleskom . Vidi takoer njegovo djelo Psychological Types, kazalo.) Kako istie dr. Jung (Psychology and Religion, odl. ), teora arhetipova nipoto ne njegov izum. Usporedi s Nietzcheom: Dok spavamo i dok sanjamo prolazimo kroz cjelokupnu misao prethodeega ovjeanstva. Hou rei, isto onako kako ovjek razmilja u snovima, on je razmiljao na javi tisuama godina San nas odnosi natrag u rana stanja ljudske kulture i prua nam nain da je bolje razumemo (Friedrich Nietzche, Human all too Human, sv. I, ; navodi Jung, Psychology and Religion, odl. , bilj. .) Usporedi s teorom Adolfa Bastiana o etnikim Elementarnim idejama koje, u njihovu prvotnom psihikom karakteru (kojemu odgovara Logoi spermatikoi stoika), valja smatrati duhovnim (ili psihikim) zaetnikim naklonostima iz kojih se organski razvila cjelokupna drutvena struktura, te koje bi, kao takve, trebale sluiti kao temelji induktivnog istraivanja (Ethnische Elementargedanken in der Lehre vom Menchen, Berlin ., sv. I, str. Ix). Usporedi s Franzom Boasom: Nakon Waitzove temeljite rasprave o pitanju jedinstva ljudske vrste ne moe vie biti sumnje da su osnovne mentalne karakteristike ovjeka iste u celome svetu (The Mind of Primitive Man, str. . Copyright . The Macmillan Company, citirano s njihovim doputenjem). Bastian je bio ponukan prozboriti o zaprepaujuoj monotoni fundamentalnih ideja ovjeanstva diljem celoga globusa (isto, str. ). Izvjesni obrasci povezanih ideja mogu se prepoznati u svim tipovima kulture (isto, str. ).

411

Usporedi sa sirom Jamesom G. Frazerom: Ne moramo nuno, kao neki istraitelji starine i suvremenosti, pretpostaviti da su narodi Zapada od starih civilizaca Orenta posudili zamisao Boga koji umire i iznova se raa, zajedno sa sveanim obredom u kojem se ta zamisao dramatino iskazivala pred oima tovatelja. Vjerojatne je da je slinost koja se u ovom pogledu moe pokazati izmeu religa Istoka i Zapada ne vie od onoga to obino, makar i netono, nazivamo sretnom sluajnou, posljedicama slinih uzroka s podjednakim djelovanjem na sline ustroje ljudskoga uma u razliitim zemljama i pod razliitim nebeskim svodovima (The Golden Bough, izdanje u jednom svesku, str. . Copyright . The Macmillan Company, citirano s njihovim doputenjem). Usporedi sa Sigmundom Freudom: od samog poetka [sam] prepoznao [simboliku u snovima]. No do potpune ocjene njena opsega i znaenja dospio sam tek postupno, uveavanjem iskustva i pod utjecajem radova W. Stekela Stekel je svoja tumaenja simbola pronaao u intuici, zahvaljujui sebi svojstvenom daru da neposredno shvati simbole. Bogato iskustvo psihoanalize pronalo je i pacente koji su izneli takvo neposredno razumevanje simbola snova na iznenaujui nain. ta simbolika ne pripada snu kao njegovo vlasnitvo, nego je dio nesvjesnog predoavanja, posebno u narodu, pa se kao potpunija pre moe pronai u mitovima, legendama, uzreicama, u mudrosti poslovica i dosjetkama koje kolaju, negoli u snu. (Tumaenje snova, prevela Vlasta Mihavec, Stari Grad, Zagreb .), str. -. (Izv. .) Tako Gza Rheim prevodi pojam australskog plemena Aranda, altjiranga mitjina, koji oznaava mitske pretke koji su kroili zemljom u dobu zvanom altjiranga nakala, predak bae. Re altjira znai: a) san, b) predak, bia koja se javljaju u snu, c) pria (Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. -). Valja zapaziti, ipak, da profesoru Toynbeeju ne ide u prilog to to ozbiljno iskrivljuje prikaz mitoloke pozornice kad promie kranstvo kao jedinu religu koja nauava ovaj drugi zadatak. Sve ga relige nauavaju, kao i sve mitologe i narodne predaje posvuda. Profesor Toynbee dolazi
412

do svoje iskrivljene konstrukce putem plitka i netona tumaenja orentalnih ideja Nirvane, Buddhe i Bodhisave; nakon toga on te ideale, onakve kakvima ih krivo tumai, stavlja u opreku s vrlo sosticiranim novim itanjem kranske ideje o Gradu Bojem. To ga dovodi do pogrene pretpostavke da bi spas za sadanju svjetsku situacu mogao leati u povratku u okrilje Rimokatolike crkve. Frederick Pierce, Dreams and Personality (Copyright D. Appleton and Co., izdava), str. -. Rei napisane nad Paklenim vratima: Per me si va nella ci dolente. Per me si va nell eterno dolore, Per me si va tra la Perduta Gente. Dante, Pakao, III, -. Dante Alighieri, Boanstvena komeda (preveo Mihovil Kombol, Globus media, Zagreb .) Usporedi s Danteom, Pakao, XIV, -, (navedeno izdanje, str. ): reka mala jo me jeza stara hvata na spomen krvavih joj vala. Usporedi s Danteom, istilite, XXVIII, - (navedeno izdanje, str. ): reka mala to valovima sitnim, kud se sliva, nalevo sva travu du obala. I najbistra zemna voda iva jo bi se uvek mutnom mogla zvati kraj ove koja nita ne sakriva. Danteov Vergile. Moda su stari to pjevati znaju o sretnom stanju za zlatnoga veka, na Parnasu o ovom snili kraju. Tu nevin bjee koren ljudskog hreka; tu vjena proljet, svaki plod se goji, slavljeni nektar voda je tih reka. (istilite, XXVIII, ; navedeno izdanje, str. -). Katha Upanishad, -. (Ako ne drugae navedeno, citate iz Upaniada uzimat u iz Robert Ernest Hume, The Thirteen Principal Upanishads, translated from the Sanskrit, Oxford University Press .) Upaniade su razred hinduistikih rasprava o prirodi ovjeka i univerzuma, to tvore kasni dio ortodoksnog spekulativnog nauka. Najrana od njih datira iz otprilike osmoga stoljea p.n.e.

413

James Joyce, A Portrait of the Artist as a Young Man (The Modern Library; Random House, Inc.), str. . Aristotel, On the Art of Poetry (preveo Ingram Bywater, s predgovorom Gilberta Murrayja, Oxford University Press .), str. -. Robinson Jeers, Roan Stallion (Horace Liveright, New York .), str. . Euripid, Bakhe, (preveli Koloman Rac i Nikola Majnari, Zaloba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb .). Euripid, Kreanke, ul. , takoer Porre, De abstinentia, IV. , prema prevodu Gilberta Murrayja. Vidi raspravu o ovoj stro u Jane Harrison, Prolegomena to a Study of Greek Religion (tree izdanje, Cambridge University Press .), str. -. Ovide, Metamorfoze, XV., -; - (preveo Tomo Mareti, Matica hrvatska, Zagreb .). Bhagavad Gita, : (prema prevodu Swama Nikhilanande, New York .). Re monomit potjee iz djela Jamesa Joycea Finnegans Wake (Viking Press, Inc., New York .), str. . Vergile, Eneida (preveo Bratoljub Klai, Globus media, Zagreb .), VI, . Ovo je najbitni pojedinani trenutak u orentalnoj mitologi, pandan Razapinjanju na Zapadu. Buddha pod Stablom prosveenosti (stablom Bo) i Krist na Svetome raspelu (Stablu iskupljenja) analogni su likovi, to spajaju arhetipski motiv Spasitelja sveta, Svjetskoga stabla, to potjee iz pamtiveka. Jo emo mnoge varace ove teme pronai meu epizodama koje slede. Nepomino mjesto i Kalvarska gora prikazi su Svjetskoga pupka, odnosno Svjetske osi (vidi dolje, str. ). Pozivanje Zemlje da svjedoi prikazuje se u tradicionalnoj budistikoj umjetnosti prizorima Buddhe koji sjedi u svojem klasinom poloaju, desne ruke oslonjene na desno koljeno, s prstima to lagano dodiruju tlo. Smisao je u tome da se drugome ne moe priopiti stanje Buddhe, Prosveenost, ve samo put prema Prosveenosti. Ova doktrina nepriopivosti Istine koja stoji onkraj imena i oblika temeljna je u velikim orental414

nim, kao i platonikim uenjima. Dok su znanstvene istine priopive, kao dokazive hipoteze razumski utemeljene na opazivim injenicama, ritual, mitologa i metazika tek su vodii do ruba transcedentnog prosvjetljenja, gdje konani korak mora uiniti svaki od nas vlastitim muklim iskustvom. Stoga je jedan od sanskrtskih izraza za mudraca mni, mukli. Skyamni (jedan od naziva Gautame Buddhe) znai mukli (odnosno mudrac, mni) iz klana Sakya. Iako je on utemeljitelj nairoko poduavane svjetske relige, krajnja jezgra njegovoga uenja ostaje, neizbjeno, zastrta tiinom. Vrlo saeto iz Jataka, Uvod, i, - (preveo Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations [Harvard Oriental Series, ], Harvard University Press, Cambridge, Massachusses ., str. -) i Lalitavistara, prepriao Ananda K. Coomaraswamy u Buddha and the Gospel of Buddhism (G. P. Putnams Sons, New York .), str. -. Izlazak, :-. Louis Ginzberg, The Legends of the Jews (The Jewish Publication Society of America, Philadelphia .), sv. III, str. -. Ova kruna pustolovina junaka javlja se u negativnom obliku u tipskim priama o potopu, gdje ne junak taj koji odlazi po mo, ve je mo ta koja se nadie protiv junaka, te iznova povlai. Prie o potopu javljaju se u svakom kraju sveta. One tvore integralan dio arhetipskog mita o povesti sveta, te im tako pripada mjesto u II. delu sadanje rasprave, naslovljenom Kozmogonski ciklus. Junak potopa simbolizira zaetniku vitalnost ovjeka koji preivljava ak i najgore plime katastrofe i greha. Ova knjiga ne bavi se povesnim razmatranjem te okolnosti. Ta zadaa odvojena je za djelo koje upravo pripremam. Ova je knjiga komparativna, a ne genetika studa. Svrha joj je pokazati da sutinske paralele postoje u samim mitovima, kao i u tumaenjima i primjenama koje su im naznaili mudri. Prema prevodu don Ansgara Nelsona, benediktinca, u The Soul Are (Pantheon Books, New York .), str. . Navodi Epifane, Adversus haereses, xxvi, . Gore, str. .
415

To je ona zma koja je titila Buddhu petoga tjedna njegovog prosvjeenja. Vidi gore, str. . Alice C. Fletcher, The Hako: A Pawnee Ceremony (Twenty-second Annual Report, Bureau of American Ethnology, part ; Washington .), str. -. Pri stvaranju sveta, kazao je jedan visoki sveenik Pawneeja gospoici Fletcher, objanjavajui joj koja se to boanstva tuju u ovoj ceremoni, ureeno je tako da e postojati i nie sile. Tirawa-atius, mona sila, ne se mogao pribliiti ovjeku, koji ga ne mogao ni vidjeti ni osjetiti; stoga su doputene nie sile. Dobile su ulogu posrednika izmeu ovjeka i Tirawe (isto, str. ). Vidi Ananda K. Coomaraswamy, Symbolism of the Dome, The Indian Historical Quarterly, sv. XIV, br. (oujak .). Ivan, :. Isto, :. Isto, :. Kuran, :. Heraklit, fragment . Heraklit, fragment . William Blake, The Marriage of Heaven and Hell, Proverbs of Hell. Leo Frobenius, Und Afrika sprach (Vita, Deutsches Verlagshaus, Berlin .), str. -. Usporedi s upeatljivo slinom epizodom koja pripoveda o Othinu (Wotanu) u Proznoj Eddi, Skldskaparml I (Scandinavian Classics, sv. V, New York ., str. ). Usporedi i Jahveovu naredbu u Knjizi Izlaska, :: Neka svatko pripae ma o bedro i poe taborom od vrata do vrata pa neka ube tko svoga brata, tko svoga pratelja, tko svoga susjeda. Grimmove bajke, br. , Kralj abac. The Psychopathology of Everyday Life. (Standardno izdanje, VI; izvorno .) Evelyn Underhill, Mysticism, A Study in the Nature and Development of Mans Spiritual Consciousness (E. P. Duon & Co., New York .), II. dio, The Mystic Way, II. poglavlje, The Awakening of the Self.

416

Sigmund Freud, Introductory Lectures on Psycho-Analysis (preveo James Strachey, Standardno izdanje, XVI; The Hogarth Press, London .) str. -. (Izv. -.) Malory, Le Morte dArthur, I, xix. Ovaj progon jelena i pogled na lajuu zver oznaava poetak otajstava vezanih uz Pohod za Svetim Gralom. George A. Dorsey i Alfred L. Kroeber, Traditions of the Arapaho (Field Columbia Museum, Publication , Anthropological Series, sv. V; Chicago .), str. . Pretiskano u Stith Thomson, Tales of the North American Indians (Cambridge, Massachusses .), str. . C. G. Jung, Psihologa i alkema (prevela tefana Halambek, Napred, Zagreb .), ulomci , . (Izv. .) Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes (Verlag von J. F. Bergmann, Wiesbaden .), str. . Dr. Stekel istie odnos krvavog rumenila i pomisli na krv koju iskaljavaju suiavci. Preneto uz doputenje izdavaa iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations (Harvard Oriental Series, ), Harvard University Press, Cambridge, Massachusses, ., str. -. U gornjem odjeljku, kao i na stranicama to slede, nisam ni pokuavao iscrpiti dokaze. Kad bih to uinio (kao to to, primjerice, ini Frazer u Zlatnoj grani) uvelike bih produljio svoja poglavlja, a da bitni smjer monomita time ne bi postao nita jasni. Umjesto toga u svakom odjeljku dajem nekoliko upeatljivih primjera iz niza nairoko rasprenih, reprezentativnih tradica. S odmakom djela postupno mijenjam svoje izvore, tako da itatelj moe okusiti osebujne kvalitete pojedinih stilova. Kada stigne do posljednje stranice, iza njega e biti uvid u pozamaan broj mitologa. Ushtjedne li tada dokazati jesu li sve mogle biti navedene u svakom pojedinom odjeljku monomita, dovoljno e mu biti samo da posegne za nekim od izvornih izdanja navedenih u biljekama i proe kroz nekoliko pripovesti iz ovoga mnotva. Izreke, :-, . Duhovne knjige katkad navode [ovu] latinsku izreku, koja je prestravila ne jednu duu (Ernest Dimnet, The Art

417

of Thinking, Simon and Schuster, Inc., New York ., str. -). Francis Thompson, The Hound of Heaven, uvodni stihovi. Isto, zavrni stihovi. Ovide, Metamorfoze, I, - (preveo Tomo Mareti, Matica Hrvatska, Zagreb .). Gore, str. . Freud: kastracski kompleks. Jung, Psihologa i alkema, ul. , . Guja (u mitologi simbol zemaljskih voda) precizno se podudara s Dafninim ocem, rekom Penejem. Grimm, br. . No, preveo Esad Durakovi (Ljiljan, Sarajevo .), Prva knjiga, str. . Postanak, :. Werner Zirus, Ahasverus, der Ewige Jude (Sto- und Motivgeschichte der deutschen Literatur , Berlin i Leipzig .), str. . Gore, str. . Vidi Oo Rank, Art and Artist, preveo Charles Francis Atkinson (Alfred A. Knopf, Inc., New York .), str. : Usporedimo li neurotini i produktivni tip, bjelodano je da ovaj prvi pati od pretjeranog suzdravanja impulzivnog ivota Oba se iz temelja razlikuju od prosjenog tipa, koji se prihvaa onakvim kakav je, time to su skloni iskazivati voljni napor na preobliavanju sebe. Razlika je, meutim, u ovome: neurotiar u voljnom preobraavanju svoga ega ne ide dalje od preliminarnog razaranja, te ne moe odvojiti celi kreativni proces od sebe samoga i preneti ga u ideoloku apstrakcu. Produktivni umjetnik takoer zapoinje s ovim ponovnim stvaranjem sebe, koje rezultira ideoloki konstruiranim egom; [ali u njegovu sluaju] ego uspeva premjestiti kreativnu voljnu snagu s vlastite osobe na ideoloke prikaze osobe i dati joj time objektivnost. Valja priznati da je ovaj proces donekle ogranien na unutranjost samog pojedinca, i to ne samo u konstruktivnim, ve i u destruktivnim vidovima. To objanjava zato se praktiki nedan produktivni posao ne privede kraju bez morbidnih kriza neurotine prirode.
418

Prilagoeno iz No, preveo Esad Durakovi, navedeno izdanje, Druga knjiga, str. -. Bruno Gutmann, Volksbuch der Wadschagga (Leipzig .), str. . Washington Mahews, Navaho Legends (Memoirs of the American Folklore Society, sv. V, New York .), str. . Pelud je simbol duhovne energe meu Indancima s amerikog Jugozapada. Obilato se rabi u svim ceremonama, i za odagnavanje zla, i za obiljeavanje simboline ivotne staze. (Za raspravu o simbolici junakove pustolovine u plemenu Navaho vidi Je King, Maud Oakes i Joseph Campbell, Where the Two Came to Their Father, A Navaho War Ceremonial, Bollingen Series I, . izd., Princeton University Press ., str. -.) Dante, Raj, XXXIII, - (preveo Mate Maras, navedeno izdanje, str. -). Vidi Oswald Spengler, The Decline of the West, prema prevodu Charlesa Francisa Atkinsona (Alfred A. Knopf, Inc., New York -.), sv. I, str. . Pretpostavimo li, dodaje Spengler, da je sm Napoleon, kao empirska osoba, pao na Marengu onda bi se ono to je on oznaavao aktualiziralo u nekom drugom obliku. Junak, koji je u ovom smislu i u ovim razmjerima prestao biti pojedinac, za trajanja svog epohalnog djelovanja utjelovljuje dinamizam kulturnog procesa; izmeu njega kao injenice i drugih injenica postoji harmona metazikog ritma (isto, str. ). Ovo je sukladno Thomasu Carlyleu, koji pojmi Kralja Junaka kao Sposobnoga (On Heroes, Hero-Worship and the Heroic in History, VI. lekca). U razdoblju helenizma stvoren je amalgam Hermesa i Thotha u liku Hermesa Trismegistosa, Hermesa Triput Najveega, smatranoga zatitnikom i uiteljem svih umea, a naroito alkeme. Hermetiki zapeaena retorta, u koju su bili stavljeni mistini metali, smatrala se zasebnim predjelom posebnim podrujem povienih sila, usporedivim s mitolokim predjelom; ondje su metali prolazili kroz udnovate metamorfoze i transmutace, simboline prikaze transguraca due pod skrbnitvom nadnaravnoga. Hermes je bio gospodar drevnih inicacskih misteri419

ja i predstavljao onaj silazak boanske mudrosti u svet koji takoer predstavljaju utjelovljenja boanskih spasitelja (vidi dolje, str. -). (Vidi C. G. Jung, Psihologa i Alkema, III. dio, Alkemistika simbolika u religsko-povesnome okviru. (Izv. .) Za retortu vidi odl. . Za Hermesa vidi odl. i kazalo, sub verbo. Sljedei san daje ivopisan primjer stapanja suprotnosti u nesvjesnome: Sanjao sam da sam otiao u ulicu s bordelima i posjetio jednu djevojku. Kad sam uao, ona se promijenila u mukarca, koji je napola odjeven leao na kauu. Rekao je: Ne smeta te (to sam sada muko)? Izgledao je kao starac sa sedim zaliscima. Podsjetio me na izvjesnog nadlugara, dobrog pratelja moga oca. (Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes, str. -.) Svi snovi, zamjeuje dr. Stekel, imaju biseksualne sklonosti. Kad se biseksualnost ne moe zapaziti, skrivena je u latentnome sadraju sna (isto, str. ). Bunar ovdje simbolizira nesvjesno. Usporedi sa zdencem iz bajke o Kralju apcu, gore, str. -. Usporedi sa apcem iz bajke. U predmuhamedanskoj su Arabi dini (izvorni oblik jednine: m. jinni, . jinniyah) bili demonski duhovi nastanjeni u pustinjama i divljinama. Krznati i izoblieni, ili pak izgledom slini ivotinjama, nojevima ili gujama, predstavljali su veliku opasnost za nezatiene osobe. Prorok Muhamed priznao je postojanje tih poganskih duhova (Kuran, :) i uvrstio ih u muhamedanski sustav, koji poznaje tri vrste inteligencije stvorene pod Allahom: Anele, stvorene od svjetlosti, Dine, od suptilne vatre, te ovjeka, od praha zemaljskog. Muhamedanski dini imaju mo uzeti koji god oblik poele, ako ne nii od tvarnosti vatre i dima, te se tako mogu smrtnicima prikazati u vidljivu obliku. Postoje tri reda dina: letai, hodai i ronci. Za mnoge se pretpostavlja da su prihvatili Pravu vjeru, te ih se smatra dobrima; ostali su loi. Ovi potonji ive i rade u bliskoj sprezi s Palim anelima, i je vladar Iblis (Beznadnik). Ifrit (izv. . ifritah) moan je din (izv. . Jinniyah). Maridi su naroito mona i opasna klasa dina. Prilagoeno iz No, preveo Esad Durakovi, navedeno djelo, Druga knjiga, str. -.
420

Usporedi sa zmom iz sna, gore, str. . Leonhard S. Schultze, Aus Namaland und Kalahari (Jena .), str. . Isto, str. , . David Clement Sco, A Cyclopaedic Dictionary of the Manganja Language spoken in British Central Africa (Edinburgh .), str. . Usporedi sa sljedeim snom dvanaestogodinjaka: Jedne sam noi sanjao stopalo. Mislim da je lealo na podu, a ja sam se spotaknuo o njega, jer nisam oekivao neto takvo. ini mi se da je bilo istog oblika kao moje stopalo. I to stopalo odjednom skoi i pone me goniti; mislim da sam skoio ravno kroz prozor, pa okolo kroz dvorite na ulicu, dajui petama vjetra. Mislim da sam otrao skroz u Woolwich, a onda me ono odjednom sustiglo i protreslo. Tada sam se probudio. Nekoliko puta sanjao sam to stopalo. Djeak je prethodno uo vest da mu je otac, mornar, nedavno pretrpio nezgodu na moru u kojoj je slomio gleanj (C. W. Kimmins, Childrens Dreams, An Unexplored Land, George Allen and Unwin, Ltd., London ., str. ). Stopalo je, pie dr. Freud, od pamtivjeka simbol spolnosti koji se javlja ak i u mitologi (Three Essays on the Theory of Sexuality, str. ). Ime Edip, valja primetiti, znai onaj s nateenim stopalom. Usporedi s V. J. Mansikka, u Hastingsovoj Encyclopaedia of Religion and Ethics, sv. IV, str. , prilog Demons and Spirits (Slavic). Niz priloga brojnih strunjaka, okupljenih u ovoj knjizi pod nadnaslovom Demoni i duhovi (zasebno su obraeni afriki, oceanski, asiro-babilonski, budistiki, keltski, kineski, kranski, koptski, egipatski, grki, hebrejski, indski, dainistiki, japanski, idovski, muslimanski, perzski, rimski, slavenski, teutonski i tibetski oblici), predstavlja izvanredan uvod u ovu tematiku. Isto, str. . Usporedi s Lorelei. Mansikka svoju raspravu o slavenskim duhovima ume, polja i vode temelji na iscrpnome djelu Hanusa Mchala Nkres slovanskho bjeslovi (Prag .), koji se u skraenom obliku na engleskom jeziku moe nai u Mchalovoj knjizi Slavic Mythology (The Mythology of All Races, sv. III, Boston .).
421

U aleksandrsko se doba Pan poistovjeivao s itifalikim egipatskim boanstvom Minom koje je, izmeu ostaloga, bilo zatitnik pustinjskih putova. Usporedi s Dionizom, velikim trakim pandanom Pana. Wilhelm Stekel, Fortschrie und Technik der Traumdeutung (Verlag fr Medizin, Weidmann und Cie., Be-LeipzigBern .), str. . Kako tumai dr. Stekel, uvar je simbol svesti, ili, ako vam je tako drae, utjelovljenje moralnosti i ogranienja zastupljenih u svesti. Freud bi, nastavlja dr. Stekel, uvara opisao kao superego. Ali on je zapravo tek svojevrstan interego. Svest spreava izbanje opasnih elja i nemoralnih postupaka na vidjelo. U tom smislu valja openito tumaiti uvare, redarstvenike i asnike u snovima (isto, str. -). A. R. Radclie-Brown, The Andaman Islanders (. izdanje, Cambridge University Press .), str. -. Morsko-kopnena zma prepoznatljiva po tamnim i svijetlim prugama, koja uleva strah u veoj ili manjoj mjeri svugdje gdje se pojavi. R. H. Codrington, The Melanesians, their Anthropology and Folklore (Oxford University Press .), str. . Jataka, :. Saetak prema prevodu Eugenea Watsona Burlingamea u Buddhist Parables (Yale University Press .), str. -. Preneto uz doputenje izdavaa. Zameeno je da je ova pustolovina princa Petorunika najrani poznati primjer glasovite i praktiki univerzalne prie o katranskom djetetu iz narodne predaje. (Vidi Aurelio M. Espinosa: Notes on the Origin and History of the TarBaby Story, Journal of American Folklore, , ., str. ; A New Classication of the Fundamental Elements of the Tar-Baby Story on the Basis of Two Hundred and Sixty-Seven Versions, isto, , ., str. -; te Ananda K. Coomaraswamy, A Note on the Stickfast Motif, isto, , ., str. -.) Munja (vajra), jedan od kljunih simbola budistike ikonograje, oznaava duhovnu mo stanja Buddhe (neunitive prosveenosti) koje razara iluzorne stvarnosti sveta. Apsolutni, odnosno Adi Buddha, u Tibetu se prikazuje kao

422

Vajra-Dhara (na tibetskom: Dorje-Chang), Onaj koji dri adamantsku munju. U prikazima bogova koji nam dolaze iz drevne Mezopotame (Sumera i Akada, Babilone i Asire) munja istog oblika kao i vajra istaknut je element (vidi Otisak XXI); odande ju je nasledio Zeus. Znamo i da u primitivnim narodima ratnici esto svoje oruje nazivaju munjom. Sicut in coelo et in terra: inicirani ratnik sprovodi boansku volju; on izuava ne samo djelatne, ve i duhovne vjetine. Maga (nadnaravna mo munje), zajedno s zikom snagom i kemskim otrovom, njegovim udarcima daje smrtonosnu energu. Potpuni majstor uope ne bi trebao ziko oruje; dostajala bi snaga njegove mage. Parabola o princu Petoruniku ilustrira ovu temu. Ali ona ujedno nauava da je onaj koji se uzda tek u svoj empirski karakter, i ponosi njime, ve poraen. Ovdje imamo prikaz junaka, pie dr. Coomaraswamy, koji moe biti zapreten u estetsko iskustvo [pet toaka pritom je pet ula], ali je u stanju putem uroene moralne nadmoi osloboditi sebe, pa ak i druge (Journal of American Folklore, , ., str. ). Jataka, :. -. Prilagoeno, uz manja kraenja, prema prevodu Eugenea Watsona Burlingamea, navedeno djelo, str. -. Preneto uz doputenje izdavaa, tvrtke Yale University Press. Nikola Kuzanski, De visione Dei, , ; navodi Ananda K. Coomaraswamy, On the One and Only Transmigrant (Supplement to the Journal of the American Oriental Society, travanj-lipanj .), str. . Ovide, Metamorfoze, VII, ; XV, . Gore, str. . Longfellow, The Song of Hiawatha, VIII. Pustolovine koje Longfellow pripisuje Hiawathi, poglavici plemena Iroquois, zapravo pripadaju Manabozhu, kulturnom junaku Algonquina. Hiawatha je bio stvarna povesna linost iz esnaestog stoljea. Vidi biljeku na str. , dolje. Leo Frobenius, Das Zeitalter des Sonnengoes (Berlin .), str. .

423

Henry Callaway, Nursery Tales and Traditions of the Zulus (London, .), str. . Ananda K. Coomaraswamy: Akimcanna: Self-Naughting (New Indian Antiquity, sv. III, Bombaj .), str. , biljeka , pri citiranju i raspravi o Toma Akvinski, Summa Theologica, I, , . Sarkofag ili les alternativa su utrobi kita. Usporedi s Mojsem u trstiku. Sir James G. Frazer, The Golden Bough (jednosveano izdanje), str. -. Copyright . The Macmillan Company, preneto uz doputenje. Duarte Barbosa, A Description of the Coasts of East Africa and Malabar in the Beginning of the Sixteenth Century (Hakluyt Society, London .), str. ; navodi Frazer, isto, str. -. Preneto uz doputenje izdavaa, tvrtke The Macmillan Company. Re je o onoj rtvi koju je kralj Minos odbio podneti kad je Posejdonu uskratio bika. Kako je Frazer pokazao, ritualni regicid bila je opa tradica u davnini. U junoj Indi, pie on, kraljeva vladavina i ivot okonavali su se s obilaskom planeta Jupitra oko Sunca. U Grkoj je pak kraljeva sudbina vjerojatno bila u neizvjesnosti s istekom svakih osam godina Bez neprimjerene prekosti moemo odatle zakljuiti da je danak od sedam mladia i sedam djevica, koji su Atenjani bili duni slati Minosu svakih osam godina, imao neke veze s obnavljanjem kraljeve u narednom osmogodinjem ciklusu (isto, str. ). rtvovanje bika koje se trailo od kralja Minosa podrazumevalo je da e on kao rtvu prineti sebe, u skladu s obrascem naslijeene tradice, po isteku svojeg osmogodinjeg mandata. Ali on je oito kao zamjenu ponudio atenske mladie i djevice. Tako je moda boanski Minos postao neman Minotaur, samozatorni kralj tiranin Svedrac, a heratska drava u kojoj svatko ispunjava svoju ulogu, pak, trgovako carstvo, gdje se svatko brine za sebe. ini se da je takva praksa supstituiranja postala opeprihvaena u starome svetu pri kraju velikog razdoblja prvotnih heratskih drava, tekom treeg i drugog tisuljea p. n. e. Apulej, The Golden Ass (Modern Library Edition), str. .
424

Knud Leem, Beskrivelse over Finmarkens Lapper (Kopenhagen .), str. -. Engleski se prevod moe nai u John Pinkerton, A General Collection of the Best and Most Interesting Voyages and Travels in All Parts of the World (London .), sv. I, str. -. U sluaju da ene ne uspu odrediti amanov poloaj u onom svetu, njegov se duh moda ne uspe vratiti u tijelo. Mogue je i da lutajui duh neprateljski nastrojenog amana s njim zapodjene borbu, ili ga pak zavede na krivi put. Kazuje se da se mnogi amani nisu uspjeli vratiti. (E. J. Jessen, Alandling om de Norske Finners og Lappers Hedenske Religion, str. . Ovo djelo pripojeno je Leemovu navedenom izdanju kao dodatak sa zasebno obrojanim stranicama.) Uno Harva, Die religisen Vorstellungen der altaischen Vlker (Folklore Fellows Communications, br. , Helsinki .), str. -; prema G. N. Potanin, Oerki evero-zapodnoj Mongolii (St. Petersburg, .), sv. IV, str. -. Gza Rheim, The Origin and Function of Culture (Nervous and Mental Disease Monographs, br. ), str. -. Isto, str. . Isto, str. . Underhill, navedeno djelo, II. dio, III. poglavlje. Usporedi gore, str. , biljeka . Wilhelm Stekel, Fortschrie und Technik der Traumdeutung, str. . Svedenborgs Drmmar, , Jemte andra hans anteckningar eer original-handskrier meddelade af G. E. Klemming (Stockholm, .), navedeno u Ignaz Jeower, Das Buch der Trume (Ernst Rowohlt Verlag, Berlin .), str. . Komentar samoga Swedenborga o ovome snu glasio je: Zmajevi te vrste, koji se zmajevima ne otkrivaju sve dok im se ne opaze krila, simboli su lane ljubavi. Upravo piem o toj temi (Jeower, str. ). Jeower, navedeno djelo, str. . Plutarh, Temistoklo, ; Jeower, navedeno djelo, str. . Stekel, Fortschrie und Technik der Traumdeutung, str. . Isto, str. .
425

Isto, str. . Isto, str. . Isto, str. . Isto, str. . Isto, str. . Isto, str. . Stekel, Die Sprache des Traumes, str. . Naravno, pie dr. Stekel, ovdje biti mrtav znai biti iv. Ona poinje ivjeti, a policajac ivi s njom. Zajedno umiru. Ovo nelagodno jasno obasjava popularnu fantazu dvostrukog samoubojstva. Takoer vredi zametiti da ovaj san sadri praktiki univerzalan mitoloki prizor mosta od maa (ruba britve, gore, str. ), koji se javlja u romanci o Lancelotovu izbavljenju kraljice Guinevere iz dvorca Kralja Smrti (vidi Heinrich Zimmer, The King and the Corpse, ur. J. Campbell (Bollingen Series, New York .), str. -; takoer D. L. Coomaraswamy, The Perilous Bridge of Welfare, Harvard Journal of Asiatic Studies, ). Stekel, Die Sprache des Traumes, str. . Isto, str. . Problem ne nov, pie dr. C. G. Jung, jer sva su doba prije naega vjerovala u bogove u ovom ili onom obliku. Samo nam osiromaenje simbolike za kakvo nema presedana moe omoguiti da iznova otkremo bogove kao psihike imbenike, odnosno, kao arhetipove nesvjesnoga Nebo je za nas postalo kozmiki prostor ziara, a boanski empirej lepa uspomena na stvari iz davnine. Ali srce se ari, a tajna nelagoda gloe korene naega bia. (Archetypes of the Collective Unconscious, navedeno izdanje, odlomak .) Kuran, :. S. N. Kramer, Sumerian Mythology (American Philosophical Society Memoirs, sv. XXI; Philadelphia, .), str. . Mitologa Sumera od posebnog je znaaja za nas na Zapadu; jer iz nje su proizale predaje Babilona, Asire, Fenike i Bible (a iz ove potonje i muhamedanska i kranska), a imala je i vaan utjecaj na poganske relige Kelta, Grka, Rimljana, Slavena i Germana.

426

Ili, kao to to kae James Joyce: jednakosti suprotnosti, izrasle iz jedneiste sile prirode odnosno duha, kao iskljuiv uvjet i sredstvo njegova oniona iskazanja i polarizirane za ponovno sjedinjenje simzisom svojih antipata (Finnegans Wake, str. ). Jeremiah Curtin, Myths and Folk-Lore of Ireland (Lile, Brown and Company, Boston .), str. -. Gore, str. -. Ovide, Metamorfoze, III, -. Usporedi s J. C. Flgel, The Psycho-Analytic Study of the Family (The International Psycho-Analytical Library, br. , . izdanje; The Hogarth Press, London ), poglavlja xii i xiii. Postoji, zapaa profesor Flgel, vrlo openita povezanost s jedne strane izmeu pojma uma, duha ili due, te pojma oca, odnosno mukosti; i s druge strane izmeu pojma tela ili matere (materia ono to pripada materi) i pojma majke, odnosno enskog naela. Potiskivanje emocija i osjeaja vezanih uz majku [u naem judeokranskom monoteizmu] proizvelo je, zahvaljujui toj slinosti, sklonost zauzimanju stava nevjerice, prezira, zgraanja ili neprateljstva prema ljudskom telu, Zemlji i celom materijalnom Univerzumu, uz popratnu sklonost ka uzviavanju i prenaglaavanju duhovnih elemenata, bilo u ovjeku ili u opem poretku stvari. ini se vrlo vjerojatnim da bi dobar broj izrazite idealistikih tendenca u lozoji mogao velik dio svoje privlanosti mnogima dugovati sublimaci te reakce usmjerene protiv majke, dok bi dogmatski i skueni oblici materalizma mogli pak predstavljati povratak potisnutih osjeaja koji su prvotno bili vezani uz majku (isto, str. , biljeka ). Sveti tekstovi hinduizma (astre) dele se u etiri klase: .) ruti, koji se dre izravnom boanskom objavom; njima pripadaju etiri Vede (drevne knjige psalama) i neke Upaniade (drevne lozofske knjige); .) Smriti, koji ukljuuju tradicionalna uenja pravovjernih mudraca, kanonske upute za kune ceremone i izvjesna djela svjetovnog i religskog zakona; .) Purana, koji su hinduistika mitoloka i epska djela par excellence; oni razlau kozmogonsko, teoloko, astronomsko i zikalno znanje; te .) Tantra, tekstovi
427

koji opisuju tehnike i obrede tovanja boanstava i postizanja nadnormalne moi. Meu Tantrama se nalazi skupina naroito vanih zapisa (zvanih Agame) koje su prema predaji objavili izravno Bog univerzuma iva i njegova Boica, Parvati. (Zapisi se stoga nazivaju Petom Vedom.) Na njima se temelji mistina tradica zvana upravo Tantra, koja je imala snaan utjecaj na kasne oblike hinduistike i budistike ikonograje. Srednjevjekovni je budizam prenio tantriki simbolizam iz Inde u Tibet, Kinu i Japan. Sljedei se opis Otoka dragulja temelji na Sir John Woodroe, Shakti and Shakta (London i Madras .), str. , i Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, uredio J. Campbell (Bollingen Series, New York .), str. -. Za ilustracu tog mistinog otoka vidi Zimmer, slika . The Gospel of Sri Ramakrishna, preveo i uvodom popratio Swami Nikhilananda (New York, ), str. . Isto, str. -. Standish H. OGrady, Silva Gadelica (Williams and Norgate, London ), sv. II, str. -. Inaice e se pronai u Chaucerovim Canterbury Tales, The Tale of the Wyf of Bathe, u Gowerovoj Tale of Florent, u pjesmi iz sredine petnaestog stoljea, The Weddynge of Sir Gawen and Dame Ragnell, te u baladi iz sedamnaestog stoljea, The Marriage of Sir Gawaine. Vidi W. F. Bryan i Germaine Dempster, Sources and Analogues of Chaucers Canterbury Tales (Chicago .). Guido Guinicelli di Magnano (.-.?), O blagome srcu, prema prevodu Dantea Gabriela Rossea, Of the Gentle Heart, u Dante and His Circle (London, Ellis and White, izdanje iz .), str. . Antifoni za blagdan Uzaaa Blaene Djevice Mare (. kolovoza), za veernjicu: iz Rimskog misala. Hamlet, I, , -. Edip na Kolonu, -. Shankaracharya, Vivekachudamani, i , prema prevodu Swama Madhavanande (Mayavati .) Jacobus de Voragine, The Golden Legend, LXXVI, Saint Petronilla, Virgin. (Usporedi s pripoveu o Dafni, gore,
428

str. .) Kasna je Crkva, nesklona podravanju dranja da je sveti Petar mogao zaeti dete, nazivala Petronilu njegovom tienicom. Isto, CXVII. Gustave Flaubert, La tentation de Saint Antoine (La reine de Saba). Coon Mather, Wonders of the Invisible World (Boston .), str. . Jonathan Edwards, Sinners in the Hands of an Angry God (Boston .). Otisak IX. Simboliku ovog rjeitog prizora podrobno razlau Ananda K. Coomaraswamy, The Dance of Siva (New York .) i Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, str. -. Ukratko: ispruena desna ruka dri bubanj, i ritam je ritam vremena, pri emu je vreme prvo naelo stvaranja; ispruena leva ruka dri plamen, koji je plamen razaranja stvorenoga sveta; druga desna ruka zauzima gestu ne boj se, dok druga leva, koja pokazuje podignuto levo stopalo, ima simboliki poloaj slona (slon je onaj koji proba put kroz dunglu sveta, tj. boanski vodi); desno stopalo osovljeno je o lea patuljka, demona Neznanje, koji oznaava prelaz dua od Boga u materu, ali levo je podignuto, to prikazuje oslobaanje due: u to levo upire ruka-slon, dajui razlog za uvjeravanje Ne boj se. Boja glava je uravnoteena, spokojna i mirna, usred dinamizma stvaranja i razaranja simboliziranog rukama to se njiu i ritmom desne pete koja polako udara. To znai da u sreditu vlada potpuni spokoj. ivina desna naunica je muka, a leva enska; jer taj Bog ukljuuje parove opreka i nadilazi ih. Izraz ivina lica ne ni alostan ni radostan, ve je lik Nepokrenutog Pokretaa, koji nadilazi blaenstva i boli sveta, a ipak nazoi u njima. Rasuti uvojci njegove kose predstavljaju godinama neianu kosu indskog Joga to sada vori u plesu ivota; jer prisutnost znana u radostima i alostima ivota, te ona naena u povuenoj meditaci, tek su dva vida jednog te istog, univerzalnog, nedvojnog, Bitka-Svesti-Blaenstva. ivine narukvice, grivne, obrui oko glenjeva i braminska nit ive su zme. [Braminska nit je pamuni konac koji nose pripadnici tru viih kasta (takozvani dvaput roeni)
429

u Indi. Nosi se preko glave i desne ruke, tako da poiva na levome ramenu i prelazi preko tela (prsa i lea) do desnog boka. To simbolizira drugo roenje dvaput roenih, dok sama nit predstavlja prag, ili Suneva vrata, tako da dvaput roeni istodobno boravi u vremenu i u vjenosti.] To znai da je stekao ljepotu Zmske sile tajanstvene Stvaralake energe Boga, koja je materalni i formalni povod njegove manifestace u vidu svemira i svih njegovih bia, kao i unutar njega. U ivinoj se kosi mogu zapaziti lubanja, kao simbol smrti, alma Gospodara Smaka, te mladi mjesec, kao simbol raanja i rasta, ostalih blagodati koje donosi svetu. U kosi mu je takoer cvet dature biljke od koje se spravlja opojno sredstvo (usporedi s Dionizovim vinom i misnim vinom). Mali lik boice Ganges kre mu se u uvojcima; jer on je taj kojemu se na glavu silovito sleva boanski Ganges s neba i koji zatim puta da te vode to daruju ivot i spasenje blago otjeu zemljom za tjelesnu i duhovnu okrepu ovjeanstva. Plesni stav Boga moe se predoiti kao simboliki slog AUM [] ili ][, koji je glasovni ekvivalent etiru stanja svesti i njihovih iskustvenih podruja. (A: svest na javi; U: svest u snu; M: spavanje bez snova; tiina oko svetoga sloga je ono Nemanifestirano Transcedentno. Za raspravu o ovome slogu vidi dolje, str. -, te biljeku , str. .) Bog se tako nalazi unutar tovatelja, kao i izvan njega. Ovakva gura ilustrira ulogu i vrednost slikovnog prikaza i pokazuje zbog ega duge propovedi nisu potrebne poklonicima idola. tovatelju je doputeno upati znaenje boanskoga simbola u dubokoj tiini i na miru. Nadalje, tovatelj nosi grivne i obrue na glenjevima, ba kao i bog; a oni znae isto ono to i na bogu. Izraeni su od zlata, umjesto od zma, pri emu zlato (kovina koja ne hra) simbolizira besmrtnost; tj. besmrtnost je tajanstvena kreativna energa Boga, koji je ljepota tela. Mnoge druge pojedinosti ivota i mjesnih obiaja na slian se nain oponaaju, tumae i tako vrednuju u pojedinostima ovjekolikih idola. Na taj se nain celi ivot pretvara u potporanj meditaci. ovjek celo vreme ivi usred nijeme propovedi. Odnosno interego (vidi gore, str. , biljeka ).
430

Usporedi s brojnim pragovima koje prelazi Inanna, gore, str. -. Ove etiri simboline boje, to prikazuju strane sveta, imaju znaajnu ulogu u ikonograji i kultu naroda Navaho. To su bela, plava, uta i crna, koje oznauju istok, jug, zapad, odnosno sjever. One odgovaraju crvenoj, beloj, zelenoj i crnoj na kapi afrikog boanstva-varalice Edua (vidi gore, str. ); jer Oeva je kua, poput samoga Oca, simbol Sredita. Junaci Blizanci bivaju iskuavani putem simbola etiru strana sveta, kako bi se otkrilo ima li u njima mana i ogranienja bilo koje od tih etvrti. Mahews, navedeno djelo, str. -. Ovide, navedeno djelo, II (prilagoeno prema prevodu Tome Maretia). Kimmins, navedeno djelo, str. . Wood, navedeno djelo, str. -. Gore, str. . W. Lloyd Warner, A Black Civilisation (Harper and Brothers, New York i London, .), str. -. Otac [tj. obreziva] je onaj koji odvaja dete i majku, pie dr. Rheim. Od djeaka se zapravo odseca majka Glavi u koici jest dete u majci (Gza Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. -). Zanimljivo je uoiti kako se do dananjih dana obred obrezivanja nastavlja u hebrejskom i muhamedanskom kultu, gdje je enski element pomno istjeran iz slubene, strogo monoteistike mitologe. Bog ne oprata greh spajanja drugih bogova s Njim, pie u Kuranu. Pogani ostavljaju Allaha i zazivlju samo enska boanstva (Kuran, :, ). Sir Baldwin Spencer i F. J. Gillen, The Arunta (Macmillan and Co., London .), sv. I., str. -. Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. i dalje. Isto, str. . Isto, str. , gdje se navode R. i C. Berndt, A Preliminary Report of Field Work in the Ooldea Region, Western South Australia, Oceania, XII (.), str. .

431

Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. -, gdje se navodi D. Bates, The Passing of the Aborigines (.), str. -. Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. . R. H. Mathews, The Walloonggura Ceremony, Queensland Geographical Journal, N. S., XV (.-.), str. ; navodi Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. . U jednom zabiljeenom sluaju dva su djeaka pogledala kad nisu smjeli. Tada su im prili starci, svaki s kamenim noem u ruci. Nagnuli su se nad djeake i rasjekli obojici ile. Krv je pokuljala, a svi su ostali mukarci ispustili krik smrti. Djeaci su ostali beivotni. Stari wirreenuni (vraevi) umoili su kamene noeve u krv i njome dotakli usne svih nazonih Tela rtava iz obreda Boorah su skuhali. Svaki koji je proao pet obreda Boorah pojeo je komad mesa; nitko drugi ne smio vidjeti kako se to ini (K. Langloh Parker, The Euahlayi Tribe, ., str. -; navodi Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ). Zapanjujue otkrie preivljavanja simbolinog sustava u biti istovjetnog egipatsko-babilonskom, trojsko-kretskom kompleksu labirinta, iz drugog milena pre nove ere, u suvremenoj Melanezi, navodi John Layard u Stone Men of Malekula (Chao and Windus, London .). W. F. J. Knight u knjizi Cumaean Gates (Oxford .) raspravlja o oitoj sponi izmeu makekulskog putovanja due u podzemni svet s klasinim sputanjem Eneje, odnosno babilonskim Gilgamea. W. J. Perry u The Children of the Sun (E. P. Duon and Co., New York .) smatra da uspeva prepoznati dokaze o kulturnom kontinuumu to se prua sve od Egipta i Sumera, preko oceanskog podruja, do Sjeverne Amerike. Mnogi su znanstvenici ukazali na blisku slinost pojedinosti obreda inicace u klasinoj Grkoj i primitivnoj Australi, pre svega Jane Harrison, Themis, A Study of the Social Origins of Greek Religion (. preraeno izdanje; Cambridge University Press .). Jo ne jasno na koji su se nain i u kojim erama mitoloki i kulturni obrasci pojedinih arhajskih civilizaca mogli rairiti do najdaljih kutova sveta; no kategoriki se moe izjaviti da retko koja (ili ak nedna) od takozvanih primitivnih kultura koje izuavaju nai antropolozi poiva na
432

izvornoj klici. Pre bi to bile lokalne prilagodbe, provincska kvarenja i nemjerljivo stare okamine narodnih puteva stvorenih u vrlo raznorodnim zemljama, esto pod mnogo manje jednostavnim okolnostima, od strane drugih rasa. Euripid, Bakhe, -. Eshil, odlomak (Nauck); navodi Jane Harrison (Themis, str. ) u svojoj raspravi o ulozi egrtaljke u klasinim i australskim obredima inicace. Za uvod u temu egrtaljke, vidi Andrew Lang, Custom and Myth (i preraeno izdanje; Longmans, Green, and Co., London .), str. -. Sve njih opseno opisuje i o njima raspravlja Sir James G. Frazer u knjizi Zlatna grana. Hebrejima, :-. Le P. A. Capus des Pres-Blancs, Contes, Chants et Proverbes des Basumbwa dans lAfrique Orientale, Zeitschri fr afrikanische und oceanische Sprachen, sv. III (Berlin .), str. -. Kuran, :. Gore, str. . Gore, str. . Plemena Basumbwa (pripovest o Velikom poglavici Smrti) i Wachaga (pripovest o Kyazimbi) istonoafriki su narodi; pleme Yoruba (pripovest o Eduu) nastava Nigeru na zapadnoj obali. Kuran, :, . Luka, :. Ovide, Metamorfoze, VIII, -. Kuran, :. Katha Upanishad, :. Job, :-. Isto, : -. Isto, : -. Prema Leon Stein, Hassidic Music, The Chicago Jewish Forum, sv. II, br. (jesen .), str. . Budizam Hinayana (oblik budizma koji se zadrao na Cejlonu, u Burmi i u Samu) tuje Buddhu kao ljudskog junaka, vrhunskog sveca i mudraca. Budizam Mahayana (oblik budizma sa sjevera), pak, smatra Prosvetljenoga

433

spasiteljem sveta, utjelovljenjem univerzalnog naela prosvjeenja. Bodhisava je osoba koja tek to ne postala Buddha: prema uenju Hinayane, to je adept koji e postati Buddha u sljedeoj reinkarnaci; prema uenju Mahayane (kako e pokazati sljedei ulomci), to je vrsta spasitelja sveta, koja u prvom redu predstavlja univerzalno naelo suuti. Sanskrtska re bodhisava znai: bie ili bit mu je prosvjeenje. Budizam Mahayana razvio je panteon s mnotvom Bodhisavi i mnogih bivih i buduih Buddha. U svima se njima prelamaju manifestirane moi transcedentnog, jednog i jedinog Adi-Buddhe (Prvotnog Buddhe) (usporedi s biljekom , gore, str. ), koji je najvei prispodobivi izvor i krajnja mea svakog bitka, smjeten u praznini nebitka kao u udesnu mjehuru. Prajna-Paramita-Hridaya Sutra; Sacred Books of the East, sv. XLIX, II. dio, str. ; takoer str. . Vajracchedika (The Diamond Cuer), ; isto, str. . Amitayur-Dhyana Sutra, ; isto, str. -. Yang, svetlo, aktivno i muko naelo, te Yin, tamno, pasivno i ensko naelo, svojim meuodnosom temelje i tvore celi svet oblika (deset tisua stvari). Oni proistjeu i zajedno manifestiraju Tao: izvor i zakon bitka. Tao znai put, odnosno smjer. Tao je put kretanja prirode, sudbine, kozmikog poretka; manifestirani oblik Apsoluta. Tao je stoga takoer istina, ispravno ponaanje. Yang i Yin se zajedno, kao Tao, prikazuju ovako: Tao potcrtava kozmos. Tao nastava svako stvoreno bie. Mukarcima sam Hermes; enama se prikazujem kao Afrodita: nosim obiljeja obaju roditelja (Anthologia Graeca ad Fidem Codices, sv. II). Jednim je delom oev, sve ostalo na njemu majino je (Marcal, Epigrami, , ; Loeb Library, sv. II, str. ). Ovidev prikaz Hermafrodita javlja se u Metamorfozama, IV, i dalje. Mnogi klasini prikazi Hermafrodita doprli su do nas. Vidi Hugh Hampton Young, Genital Abnormalities, Hermaphroditism, and Related Adrenal Diseases (Williams and
434

Wilkins, Baltimore .), I. poglavlje, Hermaphroditism in Literature and Art. Gozba. Postanak, :. Midra, komentar o Knjizi Postanka, Rabbah :. Gore, str. . Dolje, str. -. Usporedi James Joyce: in the economy of heaven there are no more marriages, gloried man, an androgynous angel, being a wife unto himself (Ulysses, izdanje Modern Library, str. ). Sofoklo, Kralj Edip. Vidi takoer Ovide, Metamorfoze, III, i dalje, te . Za druge primjere hermafrodite kao sveenika, boga, odnosno proroka, vidi Herodot, , (Rawlinsonovo izdanje, sv. III, str. -); Teofrast, Characteres, . -, te Voyage and Travels J. Pinkertona, . poglavlje, str. : A New Account of the East Indies, Alexandera Hamiltona. Njih navodi Young, navedeno djelo, str. i . Vidi Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, slika . Vidi otisak X. Vidi B. Spencer i F. J. Gillen, Native Tribes of Central Australia (London .), str. ; Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. -. Subinciza umjetno proizvodi hipospadu slinu onoj u izvjesnih pripadnika klase hermafrodita. (Vidi portret hermafrodita Marie Ang u Young, navedeno djelo, str. .) Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. . Isto, str. -. Usporedi sa sljedeim gleditem na Bodhisavu Darmakaru: Iz usta mu izdahnu sladak i vie no nebeski miris sandalovine. Sve pore njegove kose odisae mirisom lotosa, i svima bae mio, onako skladan i lep; obdaren puninom najkrasne jarke boje. Kako mu telo bae ureeno svim dobrim znacima i obiljejima, iz pora kose i dlanova ruku izdizae se svakojaki dragocjeni uresi u obliku svakovrsna cvea, tamjana, mirisa, venaca, pomada, suncobrana, stjegova i barjaka, te u vidu svu vrsta glazbala.
435

I javie se jo, gdje mu teku uz dlanova ruku, svakovrsna jela i pila, hrane tvrde i meke, slatka mesa i svakojaki uici i naslade (The Larger Sukhavati-Vyuha, : Sacred Books of the East, sv. XLIX, II. dio, str. -). Rheim, War, Crime, and the Covenant, str. . Isto, str. -. Samuel I, :. Kuran, :. Mrnja se nikad ne smiruje mrnjom, mrnja se utiava nemrnjom. To pravilo vai oduvek (iz budistikog Dhamma-padama, :; Napred, Zagreb ., preveo edomil Veljai). Luka, :-. Usporedimo to sa sljedeim kranskim pismom: Ljeta Gospodnjeg . Vama, vremenome i ljubljenome gospodinu Johnu Higginsonu: Puinom upravo plovi brod po imenu Welcome, to prevozi ili vie onih heretika i zlotvora zvanih kvekerima, kojima je na elu W. Penn, glavna nitara. Glavni je sud stoga izdao svetu zapoved kapetanu Malachu Huscou, s briga Porpoise, da iz zasjede zaskoi reeni Welcome to je blie mogue Cape Codu, te da zarobi reenog Penna i njegovu bezbonu posadu, na slavu Gospodina i izbjegavanje poruge Njemu na tlu ove nove zemlje kroz neznaboake obrede tih ljudi. Dobar se utrak moe postii prodajom svih njih na Barbadosu, gdje robovi postiu dobru cenu u rumu i eeru, te emo tako ne samo Gospodinu uiniti veliko dobro kanjavanjem izopaenih, ve i postii veliko dobro Njegovome pastoru i narodu. Va, u Kristovoj nutrini, C M (Prenose profesor Robert Phillips, American Government and Its Problems, Houghton Miin Company ., te dr. Karl Menninger, Love Against Hate, Harcourt, Brace and Company, ., str. .) Matej, :-, Marko, :-, Luka, :-. Prenosi se i da je Isus pozvao svoje apostole da uine njegovim uenicima sve narode (Matej, :), ali ne i da progone i plja436

kaju, ili da svjetovnoj grani predaju one koji ne ele uti. Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove. Budite dakle mudri kao zme, a bezazleni kao golubovi! (isto, :). Dr. Karl Menninger primjeuje (navedeno djelo, str. ) da iako se idovski rabini, protestantski pastori i katoliki sveenici mogu ponekad navesti na pomirenje svojih teolokih razlika u najirim crtama, svaki put kad ponu opisivati pravila i uredbe kojima treba doi do vjenog ivota, nepremostive razlike izau na vidjelo. Sve do te toke program je besprekoran, pie dr. Menninger. Ali ako nitko ne zna tono kakva su pravila i uredbe, sve skupa postaje apsurdno. Odgovor na to, naravno, dao je Ramakrishna: Bog je stvorio razliite relige u skladu s razliitim tenjama, razdobljima i zemljama. Sve su doktrine tek pojedini putevi; ali put nikako ne Sm Bog. Dapae, do Boga se moe doi sleenjem bilo kojeg puta s potpunom predanou Torta se moe jesti s glazurom postrance, ali i pobono. Bit e slatka i ovako i onako (The Gospel of Sri Ramakrishna, New York ., str. ). Matej, :. Druba je sveenika kao zasjeda razbojnika: ubaju na ekemskom putu; odista, sramotu poinjaju! Svojom zloom razveseljuju kralja, a knezove podlou svojom. (Hoea, :, :). Ne spominjem islam, jer se i ondje doktrina propoveda kroz pojmove svetog rata i time zamrauje. Svakako je tono da su ondje, kao i ovdje, mnogi shvatili da pravo bojite ne zemljopisno, ve psiholoko (usporedi Rumi, Mathnawi, . : to znai odrubiti glavu? Sasjei tjelesnu duu u svetome ratu.); svejedno, popularni i ortodoksni iskazi i muhamedanske i kranske doktrine celo su vreme tako okrutni da je potrebno vrlo sosticirano itanje ne bi li se u obje mise opazilo djelovanje ljubavi. The Hymn of the Final Precepts of the Great Saint and Bodhisava Milarepa (oko .-. n.e.), iz knjige Jetsn-Kahbum, odnosno Biografske povesti JetsnaMilarepe, prema engleskom prepjevu lame Kaza DawaSamdupa, uredio W. Y. Evans-Wentz, Tibets Great Yogi Milarepa (Oxford University Press, .), str. .

437

The Hymn of the Yogic Precepts of Milarepa, isto, str. . Praznina Svega (sanskrtski: unyat, nitavilo) odnosi se, s jedne strane, na iluzornu prirodu protenoga sveta, a s druge na neprilinost pridavanja osobina koje znamo iz iskustva protenog sveta na Neunitivi. U Nebeskom Sjaju Nitavila, Ne postoji ni sjenka stvari ili pojma, A ipak ono proima sve predmete znanja; Odaj poast Nepromjenjivu Nitavilu. (Hymn of Milarepa in praise of his teacher, navedeno djelo, str. .) Avalokita (sanskrtski) = gledati odozgo, ali i biti vien; ivara = Gospodar; otud ujedno i Gospodar koji [saalno] gleda odozgo i Gospodar koji se vidi [unutra] (a i i stapaju se u e u sanskrtskom; otud Avalokitevara). Vidi W. Y. Evans-Wentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine (Oxford University Press .), str. , biljeka . Ista se ideja esto iskazuje u Upaniadama; tako, Ovo ja daje se onome ja, ono ja daje se ovome ja. Tako se meusobno stjeu. U tom obliku stjee onaj drugi svet, u tom obliku doivljava ovaj svet (Aitareya Aranyaka, . . ). Poznaju je i islamski mistici: Trideset mi godina transcedentni Bog bae zrcalo, sad sam sm svoje zrcalo; odnosno, ono to bah, vie nisam, transcedentni je Bog sm svoje zrcalo. Kaem da sam sm svoje zrcalo; jer Bog to govori mojim jezikom, a mene vie ne (Bajazid, prema navodu u The Legacy of Islam, uredili T. W. Arnold i A. Guillaume, Oxford Press ., str. ). Izaoh iz Bajazidstva kao zma iz koe. Zatim se obazreh. Vidjeh da su ljubitelj, ljubljena i ljubav jedno, jer u svetu jedinstva sve moe biti jedno (Bajazid, iz istog navoda). Hoea, :-. Brihadaranyaka Upanishad, . . . Usporedi dolje, str. . Glagol nirv (sanskrtski) doslovno znai ugasiti, ne prijenosno, ve onako kao to vatra gasne Kad ostane bez goriva, vatra ivota biva umirena, tj. utaena, a kad se um obuzda, stjee se mir Nirvane, despiraca u Bogu Prestankom potpaljivanja svojih vatri postiemo onaj mir
438

za koji jedna druga predaja kae da nadilazi shvaanje (Ananda K. Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism; The Philosophical Library, New York, bez datuma, str. ). Re de-spiraca sroena je iz doslovne latinizace sanskrtskog nirvna; nir=van, iz, dalje, prema van, izvan, podalje, vna=gaen; nirvna=ugaen, utrnut, potrt. Sigmund Freud, Beyond the Pleasure Principle (preveo James Strachey; Standard Edition, XVIII; The Hogarth Press, London .). Vidi i Karl Menninger, Love against Hate, str. . Vajracchedika, ; Sacred Books of the East, navedeno djelo, str. . Manja Prajna-Paramita-Hridaya Sutra; isto, . Nagarjuna, Madhyamika Shastra. Ono besmrtno i ono smrtno skladno su izmeani, jer oni nisu jedno, a nisu ni odvojeni (Ashvaghosha). To gledite, pie dr. Coomaraswamy, dramatino iskazuje aforizam Yas kleas so bodhi, yas samsras tat nirvnam, Jer greh je i Pudrost, jer Predio postajanja je i Nirvana (Ananda K. Coomaraswamy, Buddha and the Gospel of Buddhism, G. P. Putnams Sons, New York ., str. ). Bhagavad Gita, :, . Ovo predstavlja savreno ispunjenje onoga to je gica Evelyn Underhill nazvala cilj Mistikog puta: Stvarni objedinjujui ivot: stanje Boanskog stvaralatva: Obogotvorenje (navedeno djelo, esto). Gica Underhill, meutim, poput profesora Toynbeeja (gore, str. , biljeka), grei kao i mnogi kad pretpostavlja da je taj ideal kranska osebujnost. Slobodno se moe rei, pie profesor Salmony, da se okcidentalni sud krivotvori sve do dananjih dana, iz potrebe za nametanjem sebe (Alfred Salmony, Die Rassenfrage in der Indienforschung, Sozialistische Monatshee, , Berlin ., str. ). Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism, str. . To je Rajski zid, vidi gore, str. i . Sad se nalazimo unutar njega. Hsi Wang Mu enski je vid Boga koji je stvorio ovjeka na svoju sliku, muko i ensko (Postanak, : ).

439

Usporedi E. T. C. Werner, A Dictionary of Chinese Mythology (anghai, .), str. . Vidi Okakura Kakuzo, The Book of Tea (New York .). Vidi i Daisetz Teitaro Suzuki, Essays in Zen Buddhism (London .) te Lafcadio Hearn, Japan (New York .). Morris Edward Opler, Myths and Tales of the Jicarilla Apache Indians (Memoirs of the American Folklore Society, sv. XXXI, .), str. . Usporedi gore, str. , biljeka. Za usporedbu, hinduska boica Kali (gore, str. ) prikazuje se gdje stoji na liku polegnutog boga ive, svojega supruga. Vitla maem smrti, tj. duhovne discipline. Ljudska glava iz koje kaplje krv tovatelju kazuje da e onaj koji izgubi ivot zbog nje pronai ivot. Geste ne boj se i pruanje blagodati ue da ona titi svoju djecu, da parovi suprotnosti univerzalne agone nisu ono to se ini, te da za osobu utvrenu u vjenosti fantazmagora vremenskog dobrog i loeg ne nita drugo doli reeks uma jer je i sama boica, premda na prvi pogled gazi boga, zapravo njegov blaeni san. Ispod boice s Otoka dragulja (vidi gore, str. -) prikazana su dva boja vida: jedan je, podignuta lica, sjedinjen s njom, kao stvaralaki vid koji uiva u svetu; ali drugi, odvraena lica, jest deus absconditus, boanska bit u sebi i po sebi, ponad zbivanja i mena, neaktivan, uspavan, prazan, smjeten ak i iznad uda hermafroditskog otajstva. (Vidi Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilisation, str. -.) Usporedi s bubnjem stvaranja u ruci hinduistikog ive koji plee, gore, str. , biljeka . I Re telom posta; stih Angelusa to slavi Isusovo zaee u Marinoj maternici. U ovom su poglavlju uspostavljene sljedee jednakosti: Praznina Svet Vjenost Vreme Nirvana Samsara Istina Opsjena Prosvjetljenje Suosjeanje Bog Boica
440

Nepratelj Pratelj Smrt Roenje Munja Zvono Dragulj Lotos Subjekt Objekt Yab Yum Yang Yin Tao Vrhunski Buddha Bodhisava Jivan Mukta Re telom posta Usporedi s Kaushitaki Upanishad, :, gdje se opisuje junak koji je dostigao svet Brahme: Kao to onaj koji vozi koe pod sobom vidi dva kotaa koe, tako on pod sobom vidi dan i no, tako vidi dobra djela i zla djela, i sve parove suprotnosti. On, lien dobrih djela, lien zlih djela, znalac Boga, samom Bogu ide. Curtin, navedeno djelo, str. -. Vidi Melanie Klein, The Psychoanalysis of Children, The International Psycho-Analytical Library, br. (.). Rheim, War, Crime, and the Covenant, str. -. Rheim, The Origin and Function of Culture, str. . Isto, str. -. Isto, str. . Usporedi s neunitivou sibirskoga amana (gore, str. -) koji golim rukama vadi ugljevlje iz vatre i udara se sjekirom po nogama. Vidi Frazerovu raspravu o izvanjskoj dui, navedeno djelo, str. -. Isto, str. . Pierce, Dreams and Personality (D. Appleton and Co.), str. . The Descent of the Sun u F. W. Bain, A Digit of the Moon (G. P. Putnams Sons, New York .), str. -. Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. . Talisman je takozvani urunga (ili uringa) mladieva totemskog pretka. Mladi je primao jo jednog urungu prilikom obrezivanja, kao simbol totemskog pretka po majci. Jo rane,
441

kad se rodio, u kolevku mu je stavljen urunga-zatitnik. egrtaljka je vrsta urunge. urunga je, pie dr. Rheim, tvarni dvojnik, a izvjesna nadnaravna bia najprisne vezana s urungom su, po srednjeaustralskom vjerovanju, nevidljivi dvojnici uroenika Kao i urunga, ti nadnaravnici zovu se arpuna mborka (drugo telo) pravoga ljudskog bia kojega tite (isto, str. ). Izaa, :-. Ginzberg, navedeno djelo, sv. I, str. , -. Vidi iscrpne biljeke o mesanskoj gozbi u Ginzberg, sv. V, str. -. Dante, Raj, II, -. U objavljenoj psihoanalitikoj literaturi analiziraju se izvori simbola u snovima, kao i njihova latenatna znaenja za nesvjesno, te uinci njihovih djelovanja na psihu; ali daljnja injenica da su ih veliki uitelji svjesno rabili kao metafore ostaje neobraena. Preutna pretpostavka pritom glasi da su veliki uitelji iz prolosti bili neurotiari (izuzev, naravno, izvjesnih Grka i Rimljana) uvjereni da su njihove nekritizirane fantaze bile otkrivenja. U istom duhu, otkria psihoanalize mnogi laici smatraju proizvodima razbludna uma dra. Freuda. Brahma, Vinu i iva, redom Tvorac, Zatitnik i Unititelj, tvore trojstvo kao tri vida djelovanja jedne te iste kreativne supstance u hinduizmu. Nakon sedmog stoljea pre nove ere Brahmina je vanost poela opadati, te je postao puki stvaralaki initelj Vinua. Tako je dananji hinduizam podeljen u dva glavna tabora, jedan prvenstveno posveen tvorcu-zatitniku Vinuu, a drugi ivi, unititelju sveta, koji sjedinjuje duu s vjenou. Ali njih dvojica su u konanici jedan. U navedenom mitu upravo se njihovim zajednikim djelovanjem dolazi do eliksira ivota. Ramayana, I, , Mahabharata, I, , Matsya Purana, -, te mnogi drugi tekstovi. Vidi Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilization, str. i dalje. Marco Pallis, Peaks and Lamas (. izdanje; Cassell and Co., London .), str. . Shri-Chakra-Sambhara Tantra, prema prevodu s tibetskog lame Kazi Dawa-Samdupa, uredio Sir John Woodroe (pseudonim Arthur Avalon), Tantric Texts, VII. Svezak (London .), str. . Doe li do dvojbi u boanstvenost
442

tih prikazanih boanstava, nastavlja tekst, valja rei: Ova Boginja je tek sjeanje na telo i prisjetiti se da Boanstva tvore Put (navedeno mjesto). Za spomen Tantre vidi gore, str. , biljeka , te str. - (tantriki budizam). Usporedi, primjerice, C. G. Jung, Archetypes of the Collective Unconscious (izv. .: Collected Works, sv. , dio I; New York i London .). Moda je mnogo onih, pie dr. J. C. Flgel, koji jo ele zadrati pojam kvazi-antropomorfnog Oca-Boga kao izvansvjesne stvarnosti, iako je posve mentalno izvorite takva Boga postalo oito (The Psychoanalitic Study of the Family, str. .) Raj, XXXIII, i dalje. Vidi gore, str. . J. F. Stimson, The Legends of the Maui and Tahaki (Bernice P. Bishop Museum Bulletin br. ; Honolulu .), str. . Ovaj ulomak nedostaje u standardnom asirskom tekstu legende, a javlja se u mnogo ranem babilonskom fragmentu teksta (vidi Bruno Meissner, Ein altbabylonisches Fragment des Gilgamosepos, Mieilungen der Vorderasiatischen Gesellscha, VII, ; Berlin ., str. ). esto se navodi da je sibilin savjet hedonistiki, ali valja zametiti i to da ovaj ulomak predstavlja inicantski tekst, a ne moralnu lozoju drevnih Babilonaca. Jednako se tako stoljeima kasne u Indi onaj uenik koji doe upitati uitelja o tajni besmrtnog ivota najpre odbe opisom smrtnih radosti (primjerice, Katha Upanishad, : , -). Tek ako ostane uporan, pripusti ga se u narednu inicacu. Babilonski prototip biblskog Noe. Iako je junak bio upozoren da ne dotie te vode pri isplovljavanju, sad nekanjeno moe zai u njih. To je iskaz snage koju je stekao posjetom gospodaru i gospodarici Vjenoga otoka. Utnapitim-Noa, junak potopa, arhetipski je lik oca; njegov otok, Pupak sveta, predasnik je kasnih grko-rimskih Otoka blaenih. Prepriano prema P. Jensen, Assyrisch-babylonische Mythen und Epen (Keilinschriliche Bibliothek, VI, I; Berlin .), str. -. Citirani stihovi javljaju se na str. . ,

443

-. Jensenova verza prevodi stih po stih glavnog sauvanog teksta, asirske inaice iz biblioteke kralja Ashurbanipala (.-. p. n. e.). Fragmenti uvelike starije babilonske inaice (vidi gore, str. ) i jo drevneg sumerskog izvornika (iz treeg tisuljea p. n. e.) takoer su otkriveni i proitani. Ko Hung (zvan i Pao Pu Tzu), Nei Pien, VII. Poglavlje (prema prevodu navedenom iz Obed Simon Johnson, A Study of Chinese Alchemy; Shanghai ., str. ). Ko Hung je dao jo nekoliko vrlo zanimljivih recepata. Jedan tako telu daje divotu i uzbibanost, a drugi mo hodanja po vodi. Za raspravu o mjestu Koa Hunga u kineskoj lozoji vidi Alfred Forke, Ko Hung, der Philosoph und Alchimist, Archiv fr Geschichte der Philosophie, XLI, - (Berlin ), str. -. Herbert A. Giles, A Chinese Biographical Dictionary (London i anghai, .), str. . Tantriki aforizam. Lao Tse, Tao The King, (prema prevodu Dwighta Goddarda, Laotzus Tao and Wu Wei; New York ., str. ). Usporedi s biljekom, gore, str. . Raj, XXXIII, -. Kena Upanishad, : (prema prevodu Swama Sharvanande; Sri Ramakrishna Math; Mylapore, Madras .). Poetic Edda, Hvaml, (prema prevodu Henryja Adamsa Bellowsa; The American-Scandinavian Foundation, New York .). Jataka, Introduction, i, (preneto uz doputenje izdavaa iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations [Harvard Oriental Series, ], Harvard University Press, Cambridge, Massachuses ., str. -.) Ova pojedinost predstavlja racionalizacu ponovnog roenja od hermafroditskog oca-inicanta. Vishnu Purana, ; Bhagavata Purana, :; Harvanisha, . Ulomak je zasnovan na prikazu Heinricha Zimmera, Maya, der indische Mythos (Stugart i Berlin .), str. -.

444

S Krinom, kao arobnjakom sveta, usporedi afrikog Edua (str. -, gore). Usporedi i s polinezskim varalicom Mauem. Taliesin, prema prevodu Lady Charloe Guest, The Mabinogion (Everymans Library, br. , str. -). Taliesin, Glavni Bard Zapada moda je bio stvarna historska linost iz estoga stoljea n. e., suvremenik poglavice koji e u kasnim romancama postati Kralj Artur. Predanja i pjesme ovog barda sauvale su se u Taliesinovoj knjizi, rukopisu iz trinaestog stoljea, jednoj od etiru drevnih knjiga Walesa. Mabinog je na velkom bardov uenik. Izraz mabinogi, mladenaka poduka, oznaava predaje (mitove, legende, pjesme itd.) koje mabinog usvaja i mora nauiti naizust. Mabinogion, mnoina rei mabinogi, ime je koje je Lady Charloe Guest nadjenula svome prevodu (.-.) jedanaest romanci iz Drevnih knjiga. Bardska predaja Walesa, kao i kotske i Irske, potjee iz vrlo stare i izdane pogansko-keltske mitske grae. Nju su preobrazili i oivjeli kranski misionari i ljetopisci (u petom stoljeu i posle), koji su zapisivali stare prie i pomno ih se trudili uskladiti s Biblom. U desetom je stoljeu iznimno razdoblje stvaranja romanci, smjeteno prvenstveno u Irskoj, preobrazilo tu batinu u vanu suvremenu silu. Keltski bardovi odlazili su na dvorove kranske Europe; keltske teme preraivali su poganski skandinavski skaldi. Velik dio nae europske predaje bajki, kao i temelj arturovske predaje, vue podretlo iz tog prvog velikog stvaralakog razdoblja zapadne romance. (Vidi Gertrude Schoepperle, Tristan and Isolt, A Study of the Sources of the Romance, London i Frankfurt a. M. .) Harva, navedeno djelo, str. -; navodi se Pervji burjatsk aman Morgon-kara, Izvesta Vostono-Siberskoga Otdela Russkogo Geograeskago Obestva, XI, - (Irkutsk .), str. i dalje. John White, The Ancient History of the Maori, his Mythology and Traditions (Wellington .-.), sv. II, str. -. Grimm, br. . C. G. Jung, The Integration of the Personality (New York .), str. .

445

Vidi Apolone s Roda, Argonautika: beg je preprian u IV. knjizi. Ko-ji-ki, Records of Ancient Maers (. n. e.), prireeno prema prevodu C. H. Chamberlaina, Transactions of The Asiatic Society of Japan, X. svezak, Dodatak (Yokohama .), str. -. Jaimuniya Upanishad Brahmana, . . . U mnogim mitovima o junaku u utrobi kita njega spase ptice koje iskljuju stenku njegova zatvora. Frobenius, Das Zeitalter des Sonnengoes, str. -. Ko-ji-ki, prema Chamberlainu, navedeno djelo, str. -. into, Put Bogova, japanska domorodaka tradica (za razliku od uvezenog Butsuda, odnosno Puta Buddhe), nain je tovanja uvara ivota i obiaja (mjesnih duhova, predakih moi, junaka, boanskoga kralja, ivih roditelja i ive djece), a ne moi koje pruaju oslobaanje od kruenja (Bodhisavi i Buddh). Put tovanja prvenstveno tvori uvanje i njegovanje istoe srca: to je ritualno pranje? To ne tek ienje tela svetom vodom, ve sleenje Pravog i Moralnog Puta (Tomobe-no-Yasutaka, Shinto-ShodenKuju). Krepost i iskrenost mile se boanstvu, a ne materijalna podastiranja, ma koliko ih bilo (Shinto-Gobusho). Pramajka Kraljevske kue Amaterasu glavno je boanstvo brojnih narodnih panteona, no sama je tek najvia manifestaca nevienog, transcedentnog no imanentnog Univerzalnog Boga: Osamsto Miradi Bogova tek su razliite manifestace jednog i jedinog Boanstva, Kunitokotachi-no-Kama, Vjenostojeeg Boanskog Bia Zemlje, Velikog Jedinstva Svega u Svemiru, Prvotnoga Bia Neba i Zemlje, vjeno postojeega od poetka do kraja sveta (Izawa-Nagahide, Shinto-Ameno-Nuboko-noKi). Koje to boanstvo Amaterasu tuje pri odricanju na Ravnini Visoka Neba? Oboava vlastito unutarnje Ja kao Boanstvo, nastojei njegovati boansku krepost u vlastitoj osobi putem unutarnje istoe i tako postati jedno s Boanstvom (Icho-Kaneyoshi, Nihonshoki-Sanso). Kako je Boanstvo imanentno u svemu, sve valja smatrati boanskim, od kuhinjskog pribora do Mikada: to je into, Put Bogova. Kako je Mikado na najviem poloaju, on prima najuzviene tovanje, ali ono se vrstom ne razli446

kuje od onoga pruenog svim stvarima. Udivljenja vredno Boanstvo manifestira Se ak i u jednom jedinom listu drveta ili tanahnoj vlati trave (Urabe-no-Kanekuni). Svrha tovanja u intoizmu jest odavanje poasti tom Boanstvu u svemu; sluba istoe jest odravanje Njegovih manifestaca u nama sledei uzvieni primjer boanskog samotovanja boice Amaterasu. S nevienim Bogom koji u tiini sve tajno vidi, srce iskrena ovjeka opi sa zemljom pod sobom (iz pjesme cara Mea). Svi navedeni citati nalaze se u Genchi Kato, What Is Shinto? (Maruzen Company Ltd., Tokio .); vidi takoer Lafcadio Hearn, Japan, An Interpretation (Grosset and Dunlap, New York .). Usporedi s kranskom molitvom Vjeruju: On sie u Podzemlje, treeg se dana On uzdignu iz mrtvih Enlil je bio sumerski bog zraka, Nanna bog Mjeseca, a Enki bog vode i mudrosti. U vreme sastavljanja naega dokumenta (tree tisuljee p. n. e.) Enlil je bio glavno boanstvo sumerskoga panteona. Lako bi se raestio. Upravo on poslao je Potop. Nanna je bio jedan od njegovih sinova. U mitovima se dobroudni bog Enki najee javlja u ulozi pomagaa. On je pokrovitelj i savjetodavac kako Gilgameu, tako i junaku potopa, Atarhazisu-Utnapitimu-Noi. Motiv suparnitva Enka i Enlila nastavlja se u klasinoj mitologiji kroz protivnitvo Posejdona i Zeusa (odnosno Neptuna i Jupitra). Kramer, navedeno djelo, str. , . Zavretak pjesme, tog vrednog dokumenta izvora mitova i simbola nae civilizace, zauvek je izgubljen. Matej, :; Marko, :; Ivan, :. Mandukya Upanishad, . Washington Irving, The Sketch Book, Rip van Winkle. Fenci su bili narod Finna MacCoola, listom divovi. Oisin je, kao sin Finna MacCoola, bio jedan od njih. Ali njihovi su dani tad ve odavno bili istekli, a zemlju vie nisu nastavali negdanji velikani. Takve legende o arhajskim divovima zatjeu se u narodnoj predaji celog sveta; vidi, primjerice, gore preprian mit (str. -) o kralju Muukundi. Usporedivi su iznimno dugi ivoti hebrejskih patrarha:

447

Adam je ivio devet stotina trideset godina, et devet stotina dvanaest, Eno devet stotina pet, itd. (Postanak, ). Curtin, navedeno djelo, str. -. Iz Sir James G. Frazer, The Golden Bough, izdanje u jednom svesku, str. -. Isto, str. -. Prilagoeno iz No, preveo Esad Durakovi, navedeno izdanje, Druga knjiga, str. -. Doista ne znao to da kae jer bahu prestraeni. (Marko, :). Matej, :-. Donekle komian dojam moe se stei u Petrovoj smjesta smiljenoj nakani (iskazanoj jo dok mu je vienje bilo pred oima) da pretvori ono nedokuivo u kameniti temelj. Samo est dana pre toga Isus mu je kazao: Ti si PetarStena i na toj steni sagradit u Crkvu svoju, a tek trenutak potom: Sablazan si mi jer ti ne pameti to je Boje, nego to je ljudsko! (Matej, :, ). Re je o kljunome tekstu suvremene hinduske pobonosti: o etikom dalogu u osamnaest poglavlja to se javlja u VI. knjizi Mahabharate, indskog pandana Iladi. Bhagavad Gita, , :-; :. Prema prevodu Swama Nikhilanande (New York .). Om. Glava rtvenog konja zora je, oko mu je Sunce, ivotna sila zrak, otvorena usta plamen po imenu Vaishvanara, a telo rtvenog konja jest godina. Njegova lea nebesa su, trbuh mu je nebo, kopito mu je zemlja, bokovi etiri strane sveta, rebra meustrane sveta, udovi godinja doba, zglobovi mjeseci i polumjeseci, stopala dani i noi, kosti zvezde, a meso oblaci. Nesvarena hrana u njemu pesak je, krvne ile su mu reke, jetra i guteraa gore, griva bilje i drvee. Njegov prednji dio Sunce je na izlasku, stranji dio Sunce na zalasku, zev mu je munja, drhtaji tela grmljavina, mokraa kia, a njegovo rzanje glas je. (Brihadaranyaka Upanishad, . . .; prema prevodu Swama Madhavanande, Mayavati .). arhetip Telo ivota kljunate mesoderske elje Samodree na punim krilima oluje: ali oi
448

Bahu mlazovi krvi; oi bahu iskopane; tamna krv Tekoe iz razdrtih onih duplji do kuke kljuna I lie na puste prostore praznih nebesa. No veliki ivot nastavi se; no veliki ivot Krasan bae, i napi se poraza, i prodre Svoju glad za hranom. (Robinson Jeers, Cawdor, str. .) Kozmiko Stablo dobro je poznata mitoloka prilika (npr. Yggdrasil, Jasen sveta, iz Edd). Bogomoljka ima kljuno ulogu u mitologi junoafrikih Bumana. (Vidi i Otisak XVI.) Jainizam je heterodoksna hinduistika religa (tj. odbacuje autoritet Veda) u oj se ikonograji mogu prepoznati izvjesne izvanredno arhaine crte. (Vidi dolje, str. i dalje.) Summa contra Gentiles, I, , odjeljak . Kena Upanishad, :. Bhagavad Gita, :-. Matej, :. Shankaracharya, Vivekachudamani, i . Bhagavad Gita, :-. Isto, : i :. Taliesin, prema navedenom prevodu, str. -. Ovide, Metamorfoze, XV, -. Grimm, br. ; svretak. Gornji prikaz Jazonova povratka (s jedne vaze u Vatikanskoj etruanskoj zbirci) ilustrira inaicu legende koja se ne zatjee ni u jednom sauvanom zapisu. Vidi komentar u Tablici ilustraca, gore, str. XV. Za raspravu o ovoj temi vidi moj pogovor knjizi Grimms Fairy Tales (Pantheon Books, New York .), str. -. Velika subota, dan izmeu Smrti i Uskrsnua Isusova, koji je u utrobi Pakla. Trenutak obnove eona. Usporedi s gore razmotrenim motivom lui. Vidi Katoliki dnevni misal pod stavkom Velika subota. Ovaj ulomak prenosi skraenu verzu, zasnovanu na prevodu dona Gaspara Lefebvrea, benediktinca, koju u Americi izdaje E. M. Lohmann Co., Saint Paul, Minnesota.
449

U Indi se snaga (shakti) pojedinog boga prikazuje utjelovljena u enskom liku kao njegova druica; u ritualu o kojemu je ovdje re, milost je simboliki prikazana na slian nain. Ivan, :-. Usp. C. G. Jung, On Psychic Energy (izv. .; Collected Works, sv. ), u najranoj inaici teksta naslovljen The Theory of the Libido. Vidi Kant, Kritika istog uma. Sanskrt: my-akti. Povrh kategora, pa tako i povrh odreivanja ednim dijelom para suprotnosti zvanih praznina i bitak. Takvi pojmovi predstavljaju tek naznake na putu prema transcedentnosti. Ovo shvaanje sekundarne prirode osobnosti boanstva koje se tuje, ma koje ono bilo, odlikuje veinu svjetskih predaja (vidi, primjerice, gore, str. , biljeka ). U kranstvu, muhamedanstvu i judaizmu, meutim, ui se da je osobnost boanstva konana to pripadnicima tih vjera razmjerno oteava shvaanje naina na koje je mogue nadii ogranienja vlastitog antropomorfnog boanstva. Usled toga je dolo, s jedne strane, do openitog zamuivanja simbola, a s druge, do bogomoljske zatucanosti kakvoj nema ravne u ostatku povesti religa. Za raspravu o moguem podretlu ovog zastranjenja vidi Sigmund Freud, Moses and Monotheism (preveo James Strachey; Standard Edn., XXIII, .) (Izv. .) Luka, :. Gore, str. . Gore, str. -. Gore, str. . Gore, str. -. Fernando de Alva Ixtlilxochitl, Historia de la Nacin Chichimeca (.), Capitulo I (objavljeno u knjizi Lorda Kingsborougha Antiquities of Mexico, London .-., sv. IX, str. ; takoer u Alfredo Chavero, Obras Histricas de Alva Ixtlilxochitl, Ciudad de Mxico, .-., sv. II, str. -).

450

Hastings, Encyclopaedia of Religion and Ethics, sv. V, str. . Vidi ga. Sinclair Stevenson, The Heart of Jainism (Oxford University Press, .), str. -. Boanska godina iznosi ljudskih godina. Vidi gore, str. . Vidi Mandukya Upanishad, -. Mandukya Upanishad, -. Budui da se na Sanskrtu a i u stapaju u o, sveti slog izgovara se i pie kao om. Vidi molitve na str. i , kao i biljeku , gore. Mandukya Upanishad, . Ha idra zuta, Zohar, iii, a. Usporedi gore, str. . Zohar (zhar, svjetlost, sjaj) zbirka je hebrejskih ezoterskih spisa to ju je svetu . godine predao ueni panjolski idov Moses de Leon. Tvrdilo se da graa potjee iz tajnih izvornika to vuku podretlo jo iz uenja Simeona ben Yohaa, galilejskog rabina iz drugog stoljea n. e. Nakon to je od Rimljana dobio pretnju smru, Simeon se dvanaest godina krio u peini; deset stoljea potom, ondje su pronaena njegova uenja, te su posluila kao osnova za knjige Zohara. Simeonova uenja navodno su se temeljila na skrivenoj Mojsevoj mudrosti zvanoj hokmah nistarah, tj. skupu ezoterskih predanja koja je Mojse izuavao u svome rodnom Egiptu, koja je promiljao tekom etrdeset godina provedenih u divljini (gdje je primio posebno nauavanje od anela) i koja je konano kriptino uvrstio u prve etiri knjige Petoknjija, iz kojih se mogu povratiti ispravnim razumevanjem i baratanjem mistinih brojanih vrednosti hebrejske abecede. Ta predaja i skup naina na koje se ona moe iznova otkriti i upotrebiti tvore kabalu. Kazuje se da je uenja kabale (qabblh, primljena, tradicionalna predaja) prvotno povjerio sm Bog posebnoj skupini anela u Raju. Nakon ovjekova izgona iz Vrta, neki od tih anela priopili su naukovanja Adamu, ne bi li mu tako pomogli da se vrati u blaenstvo. Od Adama je uenje nasledio Noa, a od Noe Abraham. Abraham je omakom odao dio uenja za boravka u Egiptu, zbog ega se ova
451

uzviena mudrost sada moe u ogranienom obliku susresti u mitovima i lozojama neidova. Mojse ga je prvo izuavao kod egipatskih sveenika, ali posebna nauavanja njegovih anela obnovila su predaju u njemu. Ha idra rabba qadisha, xi, - i , prema prevodu S. L. MacGregora Mathersa, The Kabbalah Unveiled (Kegan Paul, Trench, Trbner and Company, Ltd., London .), str. - i . Summa contra Gentiles, I, i. Vidi gore, str. -. Johannes C. Anderson, Maori Life in Ao-tea (Christchurch, Novi Zeland, nedatirano [.?]), str. . Sveti spisi budizma Mahayana nabrajaju i opisuju osamnaest nitavilosti, odnosno stupnjeva nitavila. Njih doivljavaju jogini, kao i dua pri prolasku u smrt. Vidi EvansWentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine, str. , i dalje. Vidi The Vedantasara of Sadananda, preveo i uvodom, sanskrtskim izvornikom i komentarima popratio Swami Nikhilananda (Mayavati, .). Prema kineskom sustavu, pet elemenata ine zemlja, vatra, voda, drvo i zlato. Prevedeno iz Richard Wilhelm, Chinesische Mrchen (Eugen Diederichs Verlag, Jena .), str. -. Vl. Richard Taylor, Te ika a Maui, or New Zealand and Its Inhabitants (London .), str. -. To je krui pod glavnim delom Slike . Usporedi kineski Tao; biljeka na str. , gore. Kenneth P. Emory, The Tuamotuan Creation Charts by Paiore, Journal of the Polynesian Society, sv. , br. (oujak .), str. -. Isto, str. . Chandogya Upanishad, . . -. A. S. Eddington, The Nature of the Physical World, str. . Entropa se uvek poveava. (Vidi takoer Eddington, str. i dalje.) Taaroa (tahiansko narjeje) jest Tangaroa. Vidi Otisak XX.

452

Kenneth P. Emory, The Tahitian Account of Creation by Mare, Journal of the Polynesian Society, sv. , br. (lipanj .), str. -. E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians (London .), sv. , str. -. Kalika Purana, (prema prevodu u Heinrich Zimmer, The King and the Corpse, The Bollingen Series XI, Pantheon Books ., str. i dalje). Brihadaranyaka Upanishad, . . -. Prema prevodu Swama Madhavanande (Mayavati .). Usporedi s motivom preobraajnog bega iz narodne predaje, gore, str. -. Vidi i Cypria , gdje Nemeza nerado lee u lonicu s ocem joj Zeusom i bjei od njega, uzimajui oblike riba i ivotinja (navodi Ananda K. Coomaraswamy, Spiritual Power and Temporal Authority in the Indian Theory of Government, American Oriental Society ., str. ). Mundaka Upanishad, . . . Zohar, i, b. Navodi C. G. Ginsburg u The Kabbalah, Its Doctrines, Development, and Literature (London .), str. . Taiiriya Upanishad, . . . Mitologe amerikog Jugozapada, kao i predaje o postanku sveta kabilskih berbera iz Alira, vrlo potanko opisuju istovrstan izlazak. Vidi Morris Edward Opler, Myths and Tales of the Jicarilla Apache Indians (Memoirs of the American Folklore Society, br. , .) i Leo Frobenius i Douglas C. Fox, African Genesis (New York .), str. -. George Grey, Polynesian Mythology and Ancient Traditional History of the New Zealand Race, as furnished by their Priests and Chiefs (London .), str. -. Teogona, i dalje. U grkoj inaici majka ne okleva; ona sma daje srp. Usporedi s maorskom oprekom Mahora-nui-a-rangi i Makua, str. , gore. S. N. Kramer, navedeno djelo, str. -. Ginnungagap, nitavilo, provala kaosa u koju e sve propasti na kraju ciklusa (u Sumraku bogova) i iz kojeg e zatim sve iznova nastati nakon bezvremenske ere ponovne inkubace.
453

Prozna Edda, Gylfaginning, ; Grmnisml, - (prevod zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prevodu Dore Maek [Edda, ArTresor, Zagreb .], engleskim aliterativnim prevodima Arthura Gilchrista Brodeura [Prose Edda, The American-Scandinavian Foundation, New York .] i Leeja M. Hollandera [The Poetic Edda, University of Texas Press, Austin .], te engleskom proznom prevodu Anthonyja Faulkesa [Edda, Everyman, London .]). Vidi i Pjesnika Edda, Volusp. Pjesnika Edda zbirka je trideset etiru staronordskih pjesama posveenih bogovima i junacima iz germanskog poganstva. Pjesme su ispjevali brojni pjevai i pjesnici (skaldi) u raznim delovima vikinkog sveta (barem jednu, tako, na Grenlandu) u razdoblju izmeu . i . g. n. e. Zbirka je, po svemu sudei, sastavljena na Islandu. Prozna Edda prirunik je za mlade pjesnike; na Islandu ga je sastavio kranin Snorri Sturluson (.-.), majstor pjesnitva i starjeina. Knjiga saeto prikazuje mitove germanskog poganstva i objanjava pravila skaldskoga govornitva. Mitologa koju ovi tekstovi biljee otkriva rani, seoski sloj (vezan uz gromovnika Thora), kasni, plemiki sloj (vezan uz Wotana-Odina) i trei, izrazito faliki skup (Njord, Freyja i Frey). Utjecaji irskih bardova meaju se s klasinim i orentalnim temama u ovom vrlo ozbiljno promiljenom, pa ipak groteskno smenom svetu simbolikih oblika. Ep o postanku, Ploica IV, stihovi -, prilagoeno iz prevoda L. W. Kinga, Babylonian Religion and Mythology (Kegan Paul, Trench, Trbner and Co., Ltd., London i New York .), str. -. Vidi Dante, Raj, XXX-XXXII. Ova se rua ovjeanstvu rascvala na kriu. Postanak, :. Moe se uspostaviti openito razlikovanje izmeu mitologa istinski primitivnih naroda (ribara, lovaca, sakupljaa korenja i beraa plodova) i pripadnika civilizaca koje su nastale po razvitku poljoprivrednih umea, mljekarstva i stoarstva oko . g. p. n. e. Ipak, veina onih koje nazivamo primitivnima zapravo su kolonalne, tj. proirene
454

iz nekog sredita visoke kulture i prilagoene potrebama jednostavneg drutva. Upravo kako bi se izbjegao neprecizan pojam primitivno nazivam nerazvene, odnosno izopaene predaje narodnim mitologama. Pojam je primjeren potrebama ovdje izloene elementarne komparativne stude univerzalnih oblika, premda svakako ne bi bio dostatan za strogu povesnu analizu. George Bird Grinnell, Blackfoot Lodge Tales (Charles Scribners Sons, New York ., .), str. -. J. S. Polack, Manners and Customs of the New Zealanders (London .), sv. I, str. . Smatrati ovakvu pripovest kozmogonskim mitom bilo bi jednako neprilino kao i ilustrirati doktrinu Trojstva ulomkom iz djeje prie Marienkind (Grimm, br. ). Harva, navedeno djelo, str. ; navod iz S. Kraeninnikov, Opisanie zemli Kamatki (St. Petersburg .), sv. II, str. . Harva, navedeno djelo, str. ; navod iz Potanin, navedeno djelo, sv. II, str. . P. J. Meier, Mythen und Erzhlungen der Kstenbewohner der Gazelle-Halbinseln (Neu-Pommern) (Anthropos Bibliothek, Band I, He , Mnster i. W., .), str. -. Isto, str. -. Univerzum se u celosti ne ponaa kao da je pod djelotvornim osobnom nadzorom i upravljanjem. Kad god ujem kako neke crkvene pjesme, propovjedi i molitve prihvaaju zdravo za gotovo ili tvrde s naivnom prostodunou da je ovaj nesagledivi, nemilosrdni kozmos, sa svim udovinim nesreama u sebi, uredno isplanirano putovanje s osobnim vodiem, prisjetim se razumne hipoteze jednog plemena iz Istone Afrike. Oni kau, prenosi oevidac, da premda je Bog dobar i svima eli dobro, on na nesreu ima maloumnog brata koji mu se stalno mea u posao. To barem donekle odgovara injenicama. Boji maloumni brat moe objasniti bar dio munih i bezumnih ivotnih trageda koje pojam svemogue osobe neograniene dobre volje prema svakoj dui posve sigurno ne objanjava. (Harry Emerson Fosdick, As I See Religion, Harper and Brothers, publisher, New York ., str. -.)

455

Harva, navedeno djelo, str. -; navod iz W. Radlo, Proben der Volksliteratur der trkischen Stmme Sd-Siberiens (St. Petersburg, .-.), sv. I, str. . Osloboen od veza s kozmogonom, negativni, klaunovsko-avolski aspekt demurke moi postao je omiljeni lik pripovesti sroenih za zabavu. ivopisan primjer predstavlja kojot s amerikih ravnica. Europska inkarnaca mu je lisac Reynard. Kalevala (Junaka zemlja) u sadanjem je obliku djelo Eliasa Lnnrota (.-.), seoskog lenika i izuavatelja nske lologe. Prikupivi znaajnu koliinu narodnog pjesnitva posveenog legendarnim junacima Vinminenu, Ilmarinenu, Lemminkainenu i Kullervu, sastavio ga je u organizirani sled i pretoio u ujednaeni metar (., .). Ukupno djelo sadri oko . stihova. Njemaki prevod Lnnrotove Kalevale doao je pod ruku Henryju Wadsworthu Longfellowu, nadahnuvi ga i na strukturu i na metriku njegove poeme The Song of Hiawatha. Prevod stihova to slede zasnovan je na engleskim prevodima W. F. Kirbyja (Everymans Library br. -, .) i Keitha Bosleyja (Oxford University Press, .). I, -. Tj. desetog ljeta nakon razbanja kruljinih jaja. I, -. I, -. I, -. Ovaj rog i ulje igraju istaknutu ulogu u narodnoj predaji June Rodeze. Rog ngona udotvoran je instrument koji moe stvoriti vatru i munju, oploditi ive i uskrsnuti mrtve. Ova se reenica uzastopce ponavlja ganutim, ceremonalnim tonom. [Biljeka izvornih prevoditelja.] Leo Frobenius i Douglas C. Fox, African Genesis (New York .), str. -. Usporedi Otisak XVIII. Re Zimbabwe okvirno znai kraljevski dvor. Goleme prethistorske ruevine u blizini tvrave Victoria zovu se Veliki Zimbabwe; druge kamene ruevine di456

ljem June Rodeze zovu se Mali Zimbabwe. [Biljeka Frobeniusa i Foxa.] Hakate Mwuetseve djece; gore, str. . Evanelje po Pseudo-Mateju, IX. poglavlje. Kingsborough, navedeno djelo, sv. VIII, str. -. Kalidasa, Kumarasambhavam (Roenje boga rata Kumare). Postoji engleski prevod R. Gritha (. izdanje, Trbner and Company, London .). E. E. V. Colloco, Tales and Poems of Tonga (Bernice P. Bishop Museum Bulletin, br. , Honolulu .), str. -. Giles, navedeno djelo, str. -; vl. J. MacGowan, The Imperial History of China (anghai .), str. -; Friedrich Hirth, The Ancient History of China (Columbia University Press .), str. -. Giles, navedeno djelo, str. ; MacGowan, navedeno djelo, str. -; Hirth, navedeno djelo, str. -. Giles, navedeno djelo, str. ; MacGowan, navedeno djelo, str. -; Edouard Chavannes, Les mmoires historiques de Se-ma Tsien (Pariz .-.), sv. I, str. -. Vidi i John C. Ferguson, Chinese Mythology (The Mythology of All Races, sv. VIII, Boston .) str. -, -. Ova formula, naravno, ne posve istovjetna onoj iz uvreenog kranskog uenja. Iako se navode Isusove rei da je kraljevstvo Boje u vama, kranske crkve tvrde kako je, s obzirom da je ovjek stvoren na sliku i priliku Boju, razliitost due i njezina tvorca apsolutna i stoga zadravaju, kao konani doseg svoje mudrosti, dualistiko razlikovanje ovjekove vjene due i boanstva. Nadilaenje ovog para opreka ne odobrava se (dapae, odba se kao panteizam i znalo se nagraditi lomaom): a ipak, molitve i dnevnici kranskih mistika obiluju ekstatinim opisima iskustva sjedinjenja, u kojem se dua razba (usp. gore, str. -), dok Danteova viza na svretku Boanstvene komede (gore, str. ) svakako nadilazi ortodoksnu, dualistiku, konkretistiku dogmu konanosti osoba Trojstva. Svugdje gdje se ova dogma ne nadie, mit Odlaska Ocu shvaa se doslovno, kao opis ovjekova konana cilja. (Vidi gore, str. , biljeka .)

457

to se tie problema pri oponaanju Isusa kao ljudskog uzora, ili meditiranju nad Njim kao bogom, povest kranskih shvaanja okvirno se moe saeti ovako: .) razdoblje doslovnog sleenja uitelja Isusa odbanjem sveta poput njega (Primitivno kranstvo); .) razdoblje meditiranja nad Razapetim Kristom kao boanstvom u vlastitom srcu, uz istodobno svjetovno ivljenje u svojstvu sluge toga boga (Rano i Srednjevjekovno kranstvo); .) odbanje veine pomagala za meditiranje, dok se pritom, meutim, nastavlja svjetovno ivjeti u svojstvu sluge, odnosno sredstva boga kojega se prestalo predoavati (Protestantsko kranstvo); .) pokuaj tumaenja Isusa kao uzoritog ljudskog bia, ali bez prihvaanja njegova puta askeze (Liberalno kranstvo). Usporedi gore, str. , biljeka . Ove tri legende donosi izvrsna psiholoka studa dra. Oa Ranka The Myth of the Birth of the Hero (Nervous and Mental Disease Monographs, New York .). Inaicu tree donosi Gesta Romanorum, pripovest LXXXI. Karlo Veliki zapravo je bio golobrad i elav. Cikluse o Karlu Velikome iscrpno razmatra Joseph Bdier u Les lgendes piques (. izdanje, Pariz .). Louis Ginzberg, The Legends of the Jews (The Jewish Publication Society of America, Philadelphia .), sv. III, str. -. George Bird Grinnell, Blackfoot Lodge Tales (Charles Scribners Sons, New York ., .), str. -. Elsie Clews Parsons, Tewa Tales (Memoirs of the American Folklore Society, XIX, .), str. . Smisao ovoga savjeta, koji bi mogao zauditi zapadnog itatelja, lei u tome da Put Predanosti (bhakti mrga) mora zapoeti od onoga to tovatelj poznaje i voli, a ne od dalekih, neprispodobivih pojmova. Kako je Boanstvo imanentno svemu, Ono e Se obznaniti u svemu to se dovoljno pomno promatra. Nadalje, upravo zbog Boanstva u sebi tovatelj moe otkriti Boanstvo u svetu oko sebe. Krinina dvostruka prisutnost tekom prinoenja rtava ilustrira ovo otajstvo. Prepriano iz Sister Nivedita i Ananda K. Coomaraswamy, Myths of the Hindus and Buddhists (Henry Holt and Company, New York .), str. -.
458

Parsons, navedeno djelo, str. . Legendarni ciklusi srednjevjekovne Irske ukljuuju: .) Mitoloki ciklus, koji opisuje seobe pretpovesnih ljudi na otok, njihove bitke i napose djela rase bogova zvane Tuatha De Danaan, Djeca Velemajke Dane; .) Milezske anale, polupovesne kronike zadnje rase koja je dola na otok, Milezevih sinova, osnivaa keltskih dinasta koje su istrajale sve do dolaska anglo-normana pod Henrikom II. u dvanaestom stoljeu; .) Ulsterski ciklus Vitezova Crvene grane, posveen prvenstveno djelima Cuchulainna (izgovara se kuhulin) na dvoru njegova ujaka Conchobara (izgovara se konohur): ciklus je snano utjecao na razvoj arturanske predaje u Walesu, Bretagni i Engleskoj Conchobarov dvor bio je predloak za dvor kralja Artura, a djela Cuchulainna za djela Arturova neaka, Sira Gawaina (Gawain je bio prvotni junak mnogih pustolovina kasnije pripisanih Lancelotu, Percevalu i Galahadu); .) Ciklus o Fianni: Fianna je bila druina junoa pod zapovjednitvom Finna MacCoola (usp. biljeka na str. , gore); najvea pripovest ovog ciklusa govori o ljubavnom trokutu izmeu Finna, njegove nevjeste Grianni i njegova neaka Diarmaida; mnoge epizode iz nje nasledili smo u proslavljenoj pripovesti o Tristanu i Iseult; i .) Legende o irskim svecima. Maleni narod iz predaje vilinskih bajki kranske Irske umanjeni je prikaz ranih poganskih boanstava, Tuathe De Danaan. Tan b Cuailnge (iz inaice djela Book of Leinster, a-b), uredili Wh. Stokes i E. Windisch, Irische Texte (Extraband zu Serie I bis IV, Leipzig ), str. -; engleski prevod objavljen je u Eleanor Hull, The Cuchullin Saga in Irish Literature (London .), str. -. Book of Leinster, B-B (Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. -); Hull, navedeno djelo, str. -. Iz Eleanor Hull, navedeno djelo, str. ; prema prevodu iz Book of Leinster, A (Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. -). Hull, navedeno djelo, str. -; iz Book of Leinster, (Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. -).

459

Usporedi s Krininom preobrazbom, gore, str. - i Otiskom IV; vidi i Otiske II i XII. Uno Holmberg (Uno Harva), Der Baum des Lebens (Annales Academiae Scienticarum Fennicae, Ser. B, Tom. XVI, No. ; Helsinki .), str. -; iz N. Goroov, Yryn Uolan (Izvestia Vostono-Sibirskago Otdela I. Russkago Geograeskago Obestva, XV), str. i dalje. Kalevala, III, -. Ovdje zadravam razliku izmeu raneg poluivotinjskog tiranina-junaka (utemeljitelja grada, davatelja kulture) i kasneg, posve ljudskog tipa junaka. (Vidi str. -, gore.) Djela potonjega esto ukljuuju smaknue pranjega, svih onih Pitona i Minotaura koji su u prolosti delili blagodati. (Nadieni bog smjesta postaje demon zatornik ivota. Oblije se mora razbiti, a energe otpustiti.) Neretko se djela to pripadaju ranim stadima ciklusa pripisuju ljudskome junaku, ili se neki od ranih junaka moe uiniti ljudskim i preneti u kasne doba; ali takve kontaminace i varace ne menjaju opu formulu. Clark Wissler i D. C. Duvall, Mythology of the Blackfeet Indians (Anthropological papers of the American Museum of Natural History, sv. II, I. Dio; New York .), str. -. Navodi Thompson, navedeno djelo, str. -. Jacobus de Voragine, navedeno djelo, CIV, Sveta Marta, Djevica. Pripadnik sveenike klase kojoj je bila povjerena priprava i nanoenje svetih pomada. Glavni sveenik, koji vlada kao boji potkralj. Dopadljiv i pouan primjer potpuna neuspjeha velikog junaka pronai emo u nskoj Kalevali, pjevanja IV-VIII, gdje Vinminen doivljava neuspjeh dok snubi, prvo Aino, a zatim i djevu iz Pohjole. Ta pria je naalost preduga za trenutani kontekst. The Wooing of Emer, saeto prema prevodu Kune Meyera u E. Hull, navedeno djelo, str. -. Parsons, navedeno djelo, str. . Firdausi, Shah-Nameh, prema prevodu Jamesa Atkinsona (London i New York .), str. .

460

Perzska mitologa ima korene u zajednikome indoeuropskom sustavu prenetom iz aralsko-kaspskih stepa u Indu i Iran, kao i u Europu. Kljuna boanstva najranih perzskih svetih spisa (Aveste) vrlo se blisko podudaraju s onima iz najranih indskih tekstova (Veda: vidi biljeku , str. , gore). Ali ova dva ogranka nala su se izloena vrlo razliitim utjecajima u svojim novim domovima, te se vedska predaja postupno pokorila silama dravidske Inde, a perzska sumero-babilonskima. Poetkom prvog tisuljea p. n. e. perzska je vjerovanja reorganizirao prorok Zaratustra (Zoroaster) na temelju strogog dvojstva naela dobra i zla, svjetlosti i tame, anela i avola. Ova kriza je ostavila snaan trag ne samo na Perzce, ve i na vjerovanja njima potinjenih Hebreja, a tako i (stoljeima kasne) na kranstvo. Ona predstavlja radikalan odmak od uobiajeneg mitolokog tumaenja dobra i zla kao uinaka to proistjeu iz jedinstvenog izvora bitka koji nadilazi i izmiruje sve polarnosti. Perzu su . g. n. e. pokorili gorljivi Muhamedovi sljedbenici. Svi koji se nisu htjeli preobratiti bili su pogubljeni. Bedan se preostatak sklonio u Indi, gdje do dan-danas preivljavaju kao Parsi (Perzci) iz Bombaja. Nakon otprilike tri stoljea, meutim, dolo je do muhamedanskoperzske knjievne obnove. Znaajna su imena: Firdausi (.-.?), Omar Hajjam (?-.?), Nizami (.-.), Dalal ad-Din Rumi (.-.), Saadi (.?-.), Haz (?-.?) i Dami (.-.). Firdausev Shah Nameh (Ep o kraljevima) prepjev je u jednostavan i otmjen pripovedni stih prie o drevnoj Perzi sve do muhamedanskog osvajanja. Opler, navedeno djelo, str. -. Prilagoeno iz Nivedita i Coomaraswamy, navedeno djelo, str. -. Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism, str. -. Matej, :-. Bhagavad Gita, :-. Antifoni asnih sestara pri njihovu posveenju kao Kristovih nevjest; iz Rimskog pontikala. Prema pretisku iz The Soul Are, str. -.

461

Ginzberg, navedeno djelo, sv. I, str. -. Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes, san br. . Smrt se ovdje javlja, zapaa dr. Stekel, u etiri simbola: kao Stari Guda, kao kiljavac, kao Starica i kao Mladi Seljak (Seljak je Sa i etelac). Bernardino de Sahagn, Historia General de las Cosas de Nueva Espaa (Mexico .), Lib. III, Cap. xii-xiv (saetak). Djelo je iznova objavio Pedro Robredo (Mexico .), sv. I, str. -. Thomas A. Joyce, Mexican Archeology (London .) str. . Tan b Regamna, uredili Stokes i Windisch, Irische Texte (zweite Serie, He. ; Leipzig .), str. -. Gornji saetak temelji se na Hull, navedeno djelo, str. -. Parsons, navedeno djelo, str. -. Tathgata: koji je stigao ili jest u (gata) takvu stanju ili dosegu (tath): tj. onaj Prosvetljeni, Buddha. Preneto iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations (Harvard Oriental Series, ), Harvard University Press, Cambridge, Massachuses ., str. -. Usporedi sa stadima kozmike emanace, str. , gore. Bhagavad Gita, :. Brihadaranyaka Upanishad, . . -. James Henry Breasted, Development of Religion and Thought in Egypt (Charles Scribners Sons, New York .), str. . Usporedi s Taliesinovom pjesmom, str. -, gore. Franz Boas, Race, Language, and Culture (New York .), str. . Vidi gore, str. -. Sahagn, navedeno djelo, Lib. I, Apndice, Cap. I; izd. Robredo, sv. I, str. -. Beli i crni psi ne mogu preplivati reku, jer beli e rei: Okupao sam se! a crni: Uprljao sam se! Samo jarkorii mogu prei na obalu mrtvih. N.: tu se navodi ime preminuloga; npr. Oziris Aufankh, Oziris Ani.

462

Zasnovano na prevodu E. A. W. Budgea: The Book of the Dead, The Papyrus of Ani, Scribe and Treasurer of the Temples of Egypt, about .. (New York .) Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations, str. -. Sylvanus G. Morley, An Introduction to the Study of the Maya Hieroglyphics (th Bulletin, Bureau of American Ethnology, Washington .), Otisak (uz str. ). Isto, str. . Prikaz to sledi temelji se na Poetskoj Eddi, Volusp, i dalje (prevod zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prevodu Dore Maek [navedeno djelo, str. -] i engleskom aliterativnom prevodu Leeja M. Hollandera [navedeno djelo, str. -]) te Proznoj Eddi, Gylfaginning, (prevod zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prevodu Dore Maek [navedeno djelo, str. -] i engleskom proznom prevodu Anthonyja Faulkesa [navedeno djelo, str. -]). Matej, :-. Odiseja, IV, , -, prema prevodu S. H. Butchera i Andrewa Langa (London .). Isto, IV, -. Nietzche, Tako je govorio Zaratustra, . . .

463

Fabula Nova d.o.o. www.fabula-nova.hr