Sei sulla pagina 1di 26

Drugi svjetski rat

Drugi svjetski rat

Konferencija u Jalti 1945. - Konferencija odrana u Jalti u kojoj su se glavni voe pobjednikih Saveznika Churchill, Roosevelt i Staljin o podjeli svijeta nakon rata.

Datum Lokacija Ishod

Casus belli

1. rujna 1939. - 2. rujna 1945. Europa, Afrika, Jugoistona Azija, Pacifik, Sredozemlje i Bliski Istok Saveznika pobjeda. Izlazak SSSR-a i SAD-a kao supersile. Poetak hladnog rata. Dekolonizacija saveznikih kolonija. Njemaka invazija Poljske 1. rujna 1939.
Sukobljeni Sile Osovine: Trei Reich Italija Japan Vichyevska Francuska NDH vi.

Saveznici: Ujedinjeno Kraljevstvo SSSR Francuska Poljska SAD Kina Jugoslavija vi.

Voe Winston Churchill Clement Attlee Neville Chamberlain Bernard Montgomery Adolf Hitler Hermann Gring Erwin Rommel Karl Dnitz

Josif Staljin Georgij ukov Vjaeslav Molotov Konstantin Rokosovski Charles de Gaulle Franklin D. Roosevelt Dwight Eisenhower Douglas MacArthur George Smith Patton Omar Bradley ang Kai-ek Mao Ce Tung Mahatma Gandhi Edward Rydz-migy Josip Broz Tito

Erich Raeder Wilhelm Keitel Erich von Manstein Benito Mussolini Hirohito Hideki Tojo Isoroku Yamamoto Ante Paveli Mikls Horthy Milan Nedi Vidkun Quisling Philippe Ptain Pierre Laval Ion Antonescu Dragoljub Mihailovi

Posljedice Poginulih vojnika: 17.000.000 Poginulih civila: 33.000.000 Ukupno: 50.000.000 Poginulih vojnika: 8.000.000 Poginulih civila: 4,000,000 Ukupno: 12.000.000

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. - 2. rujna 1945.) meunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon prvog svjetskog rata. Voen je na tri kontinenta i na svim svjetskim oceanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve drave koje su tada postojale. Rat je poeo napadom Hitlerove Njemake na Poljsku, a okonan je kapitulacijom Japana. Procjenjuje se da broj stradalih ljudi u 2. svjetskom ratu iznosi neto manje od 55 milijuna, to ga ini jednom od najveih svjetskih katastrofa.

Uzrok i povod rata


Podrobniji lanak o temi: Uzroci Drugog svjetskog rata Glavnim uzrocima Drugog svjetskog rata smatraju se Njemaka invazija Poljske, te Japanski napadi na Kinu, SAD i britanske i nizozemske kolonije. Hitlerov NSDAP na vlast u njemakoj stigao je demokratskim putem, iako je prije toga eliminirao mnoge pobornike Weimarske Republike. Popularnost stranke porasla je zbog njezinih odluka o prekidu potovanja Versajskog ugovora koji je ograniio njemake moi, o poticanju anti-komunizma, te zbog Dolchstolegende i na kraju obeanja o stabilizaciji i ekonomskoj obnovi. Sve to poticalo je na narod da razmisli o njemakom identitetu i superiornosti, to je bio jedan od glavnih motiva za poetak rata, jer su nacisti traili prikljuenje zemalja za koje su tvrdili da pripadaju Njemakoj. Japansko Carstvo za vrijeme 1930-ih bilo je pod veinskim utjecajem militarizma japanskih vojnih i mornarikih zapovjednika koji su eljeli da Japan postane svjetska kolonijalna sila.

Japanske invazije poele su 1931., kada su uli u Manduriju, a nastavile su se 1937. njihovim ulaskom u Kinu. Za vrijeme invazije pomo Kini slale su SAD i Velika Britanija, to je na kraju prisililo Japan ili na odustajanje od osvajanja Kine ili na pronalaenje novih resursa. Japan se tada suoio sa problemima povlaenja iz Kine, razvijanja vlastitih resursa, potpisivanja sporazuma, kupovanja resursa negdje drugdje ili ulaska u rat da bi dobio ono to mu je potrebno. Japan se od svega toga odluio za rat, pod velikim utjecajem Hitlerove Njemake, i poeo planove za rat. Budui da se tada vjerovalo da SAD nee ui u rat, Japan je imao prostora za osvajanja na Pacifiku. No nakon napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. i njemakog objavljivanja rata SAD-u 11. prosinca 1941., Amerikanci su uli u rat.

Sudetska kriza i izbijanje rata [uredi]


Podrobniji lanak o temi: Mnchenski sporazum Datoteka:Ww2 allied axis.gif Karta osvojenih teritorija po svijetu od 1939. do 1945. Sile Osovina su oznaene crno, Saveznici plavo, Sovjeti crveno. Novoizabrani njemaki kancelar Adolf Hitler bio je velik protivnik Versajskog ugovora. Nije elio da se tako velika nacija kao Njemaka ograniuje u bilo kojem pogledu. Idui potez bio je 1937. ugovor koji se zvao Antikominternski pakt koji su uz Njemaku potpisali Italija i Japan. Godine 1938. Hitler anektira Austriju. Taj dogaaj poznat je pod imenom "Anschluss". Hitler je isti plan imao i za ehoslovako podruje Sudeta ije su veinsko stanovnitvo takoer sainjavali Nijemci. ehoslovaka je bila spremna na oruani otpor (uz francusku pomo). Meutim, britanska vlada nije bila u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da se s Njemakom 30. rujna 1938. sklopi Mnchenski sporazum kojim je Njemakoj priznato pravo na Sudete. Veina svjetske javnosti zgrozila se ovim potezom, ali Zapad je ovo smatrao ispravljanjem versajske nepravde i pokuajem uspostavljanja svjetskog mira. No o miru nije bilo ni govora jer su, kao i Hitler, Maarska i Poljska vlada traile pravo na teritorij ehoslovake. Vlada u Pragu bila je uzdrmana, a na Hitlerov poticaj osnovan je i separatistiki pokret. U proljee 1939., pod izgovorom zaustavljanja pokreta, Njemake trupe okupiraju eku, a Slovaku uspostavljaju kao satelitsku dravu. To komadanje ehoslovake predstavljalo je ponienje za Zapadne sile. Oni su zbog nekrenja sporazuma iz Mnchena osigurali samostalnost Poljskoj i Rumunjskoj - koje su trebale biti idue mete irenja. No, irenje drave nije bio samo njemaki plan. Benito Mussolini na isti je nain (bez borbe) Italiji pripojio Albaniju, a neto prije i Etiopiju. Hitler je za idui potez irenja odabrao luku Danzig (polj. Gdansk) koja je bila pod upravom Lige naroda. No Poljaci su, za razliku od ehoslovake, bili spremni za oruani otpor. Hitler je tada primijenio ve u proljee isplaniranu invaziju koja e zapoeti rat. Bio je uvjeren kako e zapadne sile na kraju Poljsku ipak ostaviti na cjedilu isto kao to su bile ostavile ehoslovaku. Tome je u prilog iao debakl pregovora o eventualnoj vojnoj

suradnji koji su se u to vrijeme vodili u Moskvi izmeu anglo-francuskih i sovjetskih predstavnika. Na kraju je Staljin odluio kupiti vrijeme za pripreme za rat tako to je prihvatio Hitlerovu ponudu za sporazum. Pakt Ribbentrop-Molotov potpisan je 25. kolovoza 1939. Tim ugovorom Reich se osigurao od sovjetskih napada. Rat je slubeno zapoeo 1. rujna 1939. tj. kad je Njemaka napala Poljsku zbog napada (koji su zapravo izveli Nijemci) na pograninu postaju Gleiwitz (polj. Gliwice) .

Oruane snage i planovi zaraenih sila [uredi]


Sile Osovine [uredi]
Podrobniji lanak o temi: Sile Osovine Njemaka [uredi] Suprotno uvrijeenom miljenju, Njemaka u vrijeme izbijanja rata za njega nije bila spremna, odnosno, po objektivnim kriterijima, bila je u mnogo inferiornijem poloaju s obzirom na stanje na poetku Prvog svjetskog rata. S druge strane, u kvalitativnom smislu bila je u velikoj prednosti u odnosu na svoje protivnike. Njemaka vojska imala je tri grane. Najbrojnija grana bila je kopnena vojska, poznatija pod nazivom Wehrmacht. Njome su zapovijedali vojni strunjaci kao von Manstein, Rommel, Keitel, Jodl i drugi. Kopnena je vojska veinu rata vodila metodom koja je nazvana Blitzkriegom ("munjeviti rat"). Luftwaffe, odnosno ratno zrakoplovstvo bilo je pod zapovjednitvom dopredsjednika Gringa, letakog asa iz Prvog svjetskog rata, nanijela velike tete po Europi. Kriegsmarine, tj. ratna mornarica, bila je trea grana Njemake vojske. Ona u pomorskim bitkama nije postigla neke vee pobjede, unato tome to je bila pod vodstvom izvrsnih vojnih strunjaka - admirala Dnitza i Raedera, a ponajvee uspjehe je postigla podmornika flota. Italija [uredi] Brojano, od svih rodova vojnih snaga, talijanska mornarica je do pred Drugi svjetski rat toliko ojaala da je mogla biti ozbiljnim protivnikom i francuskoj i britanskoj mornarici. Time je postala 3. po snazi u Europi. Najkvalitetniji dio mornarice zasigurno su inile diverzantske postrojbe, tzv.ljudi abe, koje su tijekom rata imale brojne uspjene akcije. Mussolinijev je reim jednako veliki napor uloio u stvaranje kvalitetnog i relativno modernog zrakoplovstva koje se 1930-ih moglo mjeriti s veinom velikih sila. Tome je pogotovo u prilog ila doktrina generala Dueta koji je drao da e upravo avijacija biti kljuan faktor pobjede u buduem ratu, odnosno da se nadmonom zrakoplovstvu nita ne moe suprotstaviti. Talijani su pomou raznih doktrina pokuali napraviti taktiku slinu blitzkriegu, no njihov glavni nedostatak bila je slaba kopnena vojska.

Ipak, najvea talijanska slabost bio je moral, uzdrman traumatskim iskustvima bitaka na Soi koje nije izbrisala ak ni pobjeda u prvom svjetskom ratu. Japan [uredi] Od svih velikih sila Japan je godine 1939. imao najvie ratnog iskustva, zahvaljujui svojem pohodu na Kinu koji ne samo da je na poetku postigao spektakularne uspjehe, nego je bio i sjajna prilika za testiranje novih tehnologija, pogotovo na mornarikom i zrakoplovnom polju. Japanska ratna mornarica bila je meu najjaima i najmodernijima. Nastojei odrati korak s Britancima i Amerikancima, Japanci su bili skloni inovacijama i primjeni modernih tehnologija i strategija. Meu njima veliku je vanost imala orijentacija na visoku koordinaciju mornarice i avijacije, to je dovelo do gradnje nosaa aviona i stvaranja vrhunski obuenog kadra mornarikih pilota sposobnih za najsloenije operacije. Japanci su takoer veliku vanost udijelili povrinskim snagama, pri emu se razvio tzv. dugi torpedo koji e postati jedno od najubojitijih oruja rata i omoguiti Japancima pomorsku nadmo na samom poetku rata na Pacifiku. Za razliku od mornarikog, japansko ratno zrakoplovstvo u sastavu kopnenih snaga po kvaliteti aviona i pilota poneto je zaostajalo za veinom drava u svijetu, a poseban nedostatak bila je orijentacija na neposrednu podrku kopnenim snagama. Kopnene snage su, pak, slino kao i u Italiji, predstavljale najslabiju japansku kariku, iako je to postalo vidljivo tek u kasnijoj fazi rata. Japanci su smatrali da e se budui rat odvijati po slabo nastanjenim otocima gdje primjena tenkova ili sline moderne opreme nije tako bitna. Tome su u prilog ila i iskustva iz Kine gdje su veliki uspjesi postignuti protiv, u pravilu tehniki inferiornih, kineskih snaga. Zbog svega toga japanska je vojska po kvaliteti opreme i oruja bila na razini prvog svjetskog rata, ali je sve to nadoknaivano fanatinom indoktrinacijom i vrhunskom izvjebanou ljudi.

Saveznici [uredi]
Podrobniji lanak o temi: Saveznici u Drugom svjetskom ratu Velika Britanija [uredi]

Britanski zrakoplov, model Spitfire, najbolji britanski zrakoplov u II. svj. ratu. Velika Britanija godine 1939. ula je u rat s planovima prilino slinima onima s kojima se ulo u prvi svjetski rat.

Britanske kopnene snage bile su relativno malobrojne i profesionalne naravi, te su se na poetku trebale koristiti u ogranienim akcijama, odnosno kao podrka brojnijoj francuskoj vojsci, sve do trenutka kada se popuni novacima. S druge strane, malobrojnost je britansku vojsku uinila jedinom potpuno motoriziranom vojskom u svijetu, te je kvalitetom i obuenou ljudstva bila iznad europskog prosjeka. S druge strane, meuratni period predstavljao je i svojevrsnu stagnaciju, jer su na temelju iskustava prvog svjetskog rata, pogotovo u primjeni i taktici tenkova izvueni pogreni zakljuci. Nedostatke kopnenih jedinica nadomjestila je Royal Navy, tj. Kraljevska mornarica, koja je imala sve mogue vrste brodova. Od torpednih amaca pa do nosaa aviona. Koristili su strategiju kao i u napoleonskim ratovima to je Britancima omoguilo voditi rat protiv cijele Europe. Najvredniji i najmoderniji dio britanskih oruanih snaga predstavljao je Royal Air Force, tj. Kraljevsko ratno zrakoplovstvo. Bilo je sastavljeno od mnogih tipova aviona koji su uglavnom sluili za strateko bombardiranje, no kasnije je vei naglasak stavljen na lovake avione koji e braniti Britansko otoje i njegove industrijske centre, za to su razvijeni kvalitetni lovci "Spitfire" i "Hawker Hurricane", od kojih se potonji pokazao i dobrim izborom za podrku kopnenim snagama. Francuska [uredi]

Jedan od mnogobrojnih bunkera na Maginot liniji. Francuska je 1939. godine bila pod snanim utjecajem iskustva prvog svjetskog rata koje se odrazilo, kako na vojnu doktrinu, tako i na moral nacije. Francuzi su zbog ofenzivne taktike u Prvom svjetskom ratu pretrpili velike gubitke u ljudstvu. Zato su u ovaj rat odluili ui defenzivnije. Takvom je doktrinom postavljena poznata "Maginot linija" koja se protezala uz granicu s Njemakom, a dralo se da je neprobojna. Francuzi su zbog velikih trokova odluili da na belgijskoj granici ne naprave takvu liniju, no to su napravili i zato da bi potakli Belgiju da vie surauje sa Saveznicima. Francuska vojna oprema bila je zastarjela, osim tenkova koji su bili najsuvremeniji u svijetu, no nisu doli do izraaja u ratu zbog krive taktike. Francuski zapovjedni kadar uglavnom su inili, osim izuzetaka kao to su general de Gaulle, stari i nesposobni zapovjednici koji nisu bili prilagoeni novim vojnim taktikama i nainima borbe.

Francuska ratna mornarica, s druge strane, bila je prilino moderna, ali ona u ratu, s obzirom da je bila koncentrirana u Mediteranu, uglavnom nije dola do izraaja. Francusko je ratno zrakoplovstvo, pak, bilo inferiorno njemakom brojem i kvalitetom. Tek je krajem 1930-ih uloen odreeni napor da se ponu proizvoditi moderni tipovi aviona, no to je bilo prekasno da bi se odrazilo na bojitu. Sovjetski Savez [uredi] SSSR je od svih velikih sila godine 1939. imao najbrojnije oruane snage, kako po pitanju ljudstva, tako po pitanju broja zrakoplova, tenkova i drugog suvremenog oruja. Pravi razmjeri sovjetske vojne sile postali su oiti tek kasnije tijekom rata. Takoer, mnogo novca uloeno je i u nabavu najmodernijih tehnikih sredstava za ratovanje. No poetkom Staljinovih istki, cijela jedna generacija izvrsnih vojnih zapovjednika izbrisana je s lica zemlje. Staljin je zbog svoje antipatije prema Trockom oslabio Crvenu armiju. No Zimski rat, koji je izbio u Finskoj, prisilio je Staljina obnoviti kopnenu vojsku i ojaati Crvenu armiju. Sovjetsko zrakoplovstvo bilo je impresivno, no sluilo je uglavnom kao potpora kopnenim jedinicama. to se tie sovjetske RM, bila je u podreenom poloaju zbog toga to je SSSR imao malo izlaza na more, pa je bila najslabije razvijana.

SAD [uredi] Zbog oceana koji su ih odvajali od Europe i Azije, te u domaoj politici vladajueg izolacionizma, SAD su 1930-ih vrlo malo ulagali u obranu, drei kako e se budui rat izbjei, odnosno da SAD u njemu nee sudjelovati. No izuzetak je bila mornarica, koja se razvijala sve vie i vie. Imali su sve tipove brodova, a posjedovanje mnogih oceanskih otoka omoguilo je izgradnju luka izvan matinog kopna. To je bila kljuna injenica u amerikim pobjedama na moru. SAD je tada jo uvijek tehnoloki zaostajale. No zahvaljujui golemoj industrijskoj bazi te veliini dobro obrazovanog stanovnitva bili su kadri u veoma kratkom vremenu razviti svoje oruane snage.

Tijek rata godine 1939. [uredi]


Podrobniji lanak o temi: Invazija na Poljsku

Karta njemake i sovjetske invazije Poljske, rujan 1939. Prije izbijanja neprijateljstava, Poljska je veinu vojske koncentrirala na granicama, nastojei demonstrirati volju za otporom, odnosno krenuti u protuofenzivu ako se ukae prilika. Time je, s obzirom na poljski geostrateki poloaj, Nijemcima omoguena prilika da na samom poetku izvedu seriju obuhvatnih manevara kojima e poljske snage biti odsjeene od svoje pozadine i prisiljene na predaju. Dva dana nakon njemakog napada, Njemakoj su rat objavile Francuska i Britanija, ime je rat i formalno dobio karakter svjetskog, pa zato neki povjesniari navode 3. rujna 1939. kao datum njegovog poetka.

Vjaeslav Molotov potpisuje pakt Ribbentrop-Molotov 1939. Iza njega su drugi potpisnik Joachim von Ribbentrop, Josif Staljin i Boris aponjikov. Sve nade Poljaka da e se uspjeti obraniti vrlo su brzo rasprene iz dva razloga: Nijemci su, u potpunosti iznenadili Poljake brzinom svog napredovanja, a francuska ofenziva u Saarskoj oblasti, koja je trebala rasteretiti Poljake, odmah je zaustavljena, mada je bila poduzeta isto demonstrativno bez volje i dovoljnih snaga da postignu bilo kakav znaajan uspjeh. 17. rujna, SSSR je poduzeo invaziju s istoka i bez nekog veeg otpora izbio na unaprijed dogovorenu demarkacijsku liniju koja manje-vie odgovara dananjoj istonoj poljskoj granici. Dio poljske vojske izbjegao je u Rumunjsku, odakle e prijei na Zapad, dok je ostatak zarobljen

do poetka listopada. Istoni dio Poljske anektirao je SSSR, a zapadni je bio pod tzv. Generalnim guvernerom u sastavu Treeg Reicha. Saveznika vrhovna komanda nakon toga je zakljuila da nikakva ofenziva na Njemaku nema smisla, nego da se rat treba dobiti pomorskom blokadom, odnosno ogranienim operacijama u cilju sprjeavanja Nijemaca da dobivaju strateke resurse iz neutralnih zemalja. U meuvremenu se ispostavilo da odluka Italije da bude neutralna ima zapravo koristan efekt na Njemaku, jer je preko nje nesmetano iao uvoz tih istih sirovina. Dotle se na zapadnom bojitu razvilo stalno zatije, povremeno prekidano ogranienim akcijama - period poznat kao tzv. "Lani rat". U meuvremenu je SSSR konsolidirao svoje pozicije u Istonoj Europi, uspostavivi vojne baze u baltikim dravama Estoniji, Latviji i Litvi, pripremivi tako teren za formalnu aneksiju sljedee godine. Pokuaj da se Finska natjera na ustupanje teritorija sjeverno od Lenjingrada doveo je krajem studenoga do finsko-sovjetskog ili tzv. Zimskog rata u kojem su Finci ispoetka uspjeno zaustavili nadmone sovjetske napade, zahvaljujui i dobro utvrenoj Mannerheimovoj obrambenoj crti i "motti" taktikom ratovanja.

Tijek rata godine 1940. [uredi]


Norveka operacija [uredi] Podrobniji lanak o temi: Operacija Weserbung Zimski rat saveznikim je planerima uinio zanimljivom Skandinaviju. Stvoreni su planovi da se poalje ekspedicijski korpus s ciljem pruanja pomoi Finskoj, odnosno njenog stavljanja na savezniku stranu. To je kasnije trebalo posluiti kao izgovor za blokadu dopreme Njemakoj strateki vanih zaliha eljezne rudae iz vedske. Na planovima se nastavilo raditi i nakon finske kapitulacije u oujku 1940. godine. Djelomino uznemiren najavama o takvim planovima, Hitler je zapovjedio da se pripremi invazija Danske i Norveke. Dana 9. travnja 1940. godine Nijemci su bez otpora osvojili Dansku koja e biti okupirana sljedeih pet godina. U Norvekoj su kralj i vojska pruili otpor, ali su Nijemci, koristei lokalnu nadmo u zraku te brzo osvajanje aerodroma, uspostavili mostobrane koje nije bio u stanju unititi ni dolazak relativno malobrojnog saveznikog ekspedicijskog korpusa. Iako je Britanska mornarica njemakoj mornarici nanijela velike gubitke, Norveka je u lipnju 1940. pala pod potpunu njemaku kontrolu, ime je stvorena vana baza za budue podmornike operacije na Atlantiku. Pad Francuske [uredi] Podrobniji lanak o temi: Bitka za Francusku Dana 10. svibnja, nakon viestrukog odgaanja i promjene planova, otpoela je velika njemaka ofenziva na zapadnoj fronti. Kao to se bilo i oekivalo, Nijemci su odluili zaobii Maginotovu liniju i Francusku napasti preko teritorija neutralne Belgije. Zbog toga su saveznici odmah poslali svoje najbolje i najbrojnije snage u dubinu belgijskog teritorija da ih tamo, prema prethodnom planu, zaustave.

Ono to se nije oekivalo bilo je da e Nijemci zajedno s Belgijom napasti Nizozemsku koja je, za pet dana i nakon teroristikog bombardiranja Rotterdama, odmah kapitulirala, odnosno da e glavni udar biti kroz umovite Ardene za koje se dralo da su neprohodni za tenkove i druga moderna vozila. Francuske su snage bile potpuno iznenaene, te, kada su njemake snage ve za tri dana izbile na rijeku Meuse kod Sedana, nisu bile u stanju pruiti adekvatan otpor. Nijemci su preli rijeku i tenkovskim kolonama brzo odsjekli glavninu saveznikih snaga u Belgiji od Francuske. Pokuaji saveznika da se razbije njemaki klin nisu uspjeli, a 28. svibnja Belgija je slubeno kapitulirala. Saveznike su snage bile svedene na sve manji mostobran kod Dunkerquea gdje je do 4. lipnja izvedena jedna od najspektakularnijih i najuspjenijih evakuacija u vojnoj povijesti. Osvajanje Dunkerquea Nijemcima je omoguilo da se okrenu na jug prema uglavnom demoraliziranim francuskim trupama i 5. lipnja zaponu ofenzivu koja je brzo probila njihove poloaje. Francuska je vojska, uz sve vei defetizam, bila paralizirana velikim brojem izbjeglica na cestama te sve veim politikim podjelama u vladi, gdje je poelo prevladavati miljenje Philippea Ptaina da dalji otpor nema smisla. Dana 10. lipnja, smatrajui je da su saveznici izgubili rat te da se jeftino moe domoi njihovih kolonija, Italija se i slubeno pridruila Hitleru kao saveznik. Prva vanija talijanska ofenziva bio je napad na francuske poloaje na granici, tokom koga je nekoliko francuskih bataljuna uspjeno zaustavilo cijelu jednu talijansku vojsku. Taj uspjeh nije imao skoro nikakav efekt na ope stanje u Francuskoj, gdje je vlada i slubeno otpoela pregovore o kapitulaciji. S time se nije sloio general de Gaulle koji je 18. lipnja odletio u London i stao na elo tzv. Slobodnih Francuza koji e iz emigracije nastaviti pruati otpor Nijemcima. etiri dana kasnije Ptainova vlada potpisala je primirje temeljem kojeg je Francuska podijeljena na sjeverni dio pod njemakom okupacijom, i juni dio kojim je upravljala Ptainova vlada u Vichyju, tzv. Vichyjevsku Francusku. Dana 28. lipnja SSSR je, koristei njemaku zauzetost na Zapadu, ultimatumom natjerao Rumunjsku da preda Besarabiju - teritorij koji danas predstavlja republiku Moldovu. Bitka za Britaniju [uredi] Podrobniji lanak o temi: Bitka za Britaniju Poetkom ljeta 1940. Hitler se nalazio na vrhuncu moi i veina europskih politiara i vlada smatrala ga je pobjednikom rata. Nakon sloma Francuske cijeli se kontinent nalazio pod njegovom kontrolom, bilo preko okupacijskih snaga, saveznika, ideoloki bliskih vlada ili neutralnih drava koje je bilo lako ucijeniti. Jedino mu je na putu stajala usamljena Britanija. No britanska vlada na elu s Winstonom Churchillom bila je odluna nastaviti rat do konane pobjede, to je pokazano ve 5. srpnja napadom na francusku pomorsku bazu Mers-el-Kebir. Cilj te operacije bio je sprijeiti da flota pod kontrolom vichyjevske Francuske bude predana silama Osovine te tako ugrozi britansku pomorsku nadmo. Napad je izazvao velike rtve meu Francuzima i na due vrijeme pokvario odnose bivih saveznika. U meuvremenu je Hitler nastojao s Britanijom ishoditi mir nudei garanciju opstanka Britanskog carstva u zamjenu za povrat bivih njemakih kolonija. Kada su Britanci te

ponude odbili, Hitler je naredio da zapone bombardiranje Britanskog Otoja i, u svrhu dodatnog psiholokog pritiska, zaponu javne pripreme za invaziju koja je dobila ifru Operacija Morski lav. Plan za invaziju izazvao je velike podjele i nesuglasice meu njemakim vojnim krugovima, ali su se svi, pa i Hitler, sloili da je za njegovo uspjeno izvoenje nuno prethodno osigurati zranu nadmo nad Britanijom, odnosno eliminirati RAF. U tu je svrhu zapoeta vietjedna serija zranih napada kojima su se Britanci suprotstavili u nizu zranih okraja koji se zovu Bitka za Britaniju. Zahvaljujui nizu pogodnosti - posjedovanje radara, bra proizvodnja lovakih aviona te mogunost ponovnog angairanja vlastitih pilota sruenih nad britanskim tlom - Britanci su uspjeli ouvati prednost te tako prisiliti Hitlera da sredinom rujna otkae invazijske planove. Hitler je za tu odluku bio djelomino motiviran oigledno nezadovoljavajuim stanjem invazijskih priprema i planova, kao i sve veom eljom da zapone pohod protiv SSSR-a. Britaniju je umjesto invazijom trebalo pobijediti iscrpljivanjem njenih resursa kroz bjesomuno zrano bombardiranje gradova, pomorsku blokadu te napade na uporita na Mediteranu i Bliskom istoku. Bitka za Atlantik [uredi] Podrobniji lanak o temi: Bitka na Atlantiku Kako se u Prvom svjetskom ratu Atlantski ocean pokazao kao bitno bojite izmeu Britanske Kraljevske Mornarice i Njemake ratne flote, Njemaka je znala da bi eventualni sukob sa Britanijom zahtijevao jau flotu. S time u planu, Njemaka je zapoela Plan Z kojim bi trebala obnoviti ratnu flotu unitenu nakon 1. svjetskog rata. Plan je trebao biti zavren tek 1949., pa je Njemaka mornarica doekala rat relativno nespremna i kao najslabiji element Njemake vojske - a situacija je ila samo na gore jer su resursi predvieni za Plan Z preusmjereni na prioritetnije stvari. Ipak, tijekom rata Njemaka je uspjela staviti u pogon dva velika bojna broda (Bismark i Tirpitz), te dvije bojne krstarice (Scharnhorst i Gneisenau). Glavni element flote, pak, bila je podmornika sila koja je u poetku bila brojano slaba, ali je tijekom rata jako ojaala da bi postala ozbiljna prijetnja. Njemaka je strategija bila jednostavna: sve mogue jedinice mornarice poslane su u lov na teretne brodove u Atlantik gdje su trebali prekinuti dohod zaliha za Veliku Britaniju. Strateka pomorska situacija Njemake i golema premo Britanske mornarice su znaili da je plan teko izvediv, ali se situacija ipak popravila kada je Njemaka 1940. zauzela pomorske baze u Norvekoj i Francuskoj. To im je omoguilo laki izlazak iz Britanske blokade na Atlantik gdje su mogli u lov. Tako je ve 1940. godine dolo do nekoliko veih sukoba na moru (npr. Lov za Bismarkom i Bitka kod River Platea) koji su uvijek slijedili istu formulu: njemaki bi brodovi krenuli u lov na Atlantik, to bi rezultiralo potjerom vee skupine britanskih brodova i na kraju potapljanjem Njemakog broda. Takvo je stanje samo iscrpilo ionako slabu Njemaku flotu koja je do 1943. efektivno smanjena na samo jedan kapitalan brod. Te je godine i dolo do zaokreta u mornarici, kada Hitler smijenjuje Erich Raedera (proponenta velikih brodova) i umjesto njega postavlja Karl Dnitza (odanog podmorniarskoj struji) i mornarica se sasvim preusmjerava na pomorsko ratovanje.

Kako su Saveznici ve do tada razvili efektivna sredstva za borbu protiv podmornica (npr. sonar), podmornika sila vie nije bilo toliko efektivna kao u doba 1940. i 1941. - godine koje su nazvane 1. i 2. "Sretno doba" radi nedostatka pratnje kod teretnih brodova - i do 1944. je potpuno istisnuta sa Atlantika. Pred kraj rata, Njemaka je ulagala u razvoj podmornica, posebno revolucionarnu tip XXI podmornicu, ali je taj trud doao prekasno. Operacije u Mediteranu [uredi] Teite rata od jeseni 1940. godine poelo se prebacivati sa zapada na Mediteran, odnosno Bliski istok, gdje je Hitlerov cilj bio Britancima oduzeti strateki vane naftne izvore, odnosno glavnu prometnu arteriju u Sueskom kanalu. Ovo potonje bio je zadatak Talijana, koji su u Libiji i istonoj Africi (Etiopija, Somalija) imali znatne snage. U rujnu je iz Libije na Egipat krenula velika talijanska ofenziva koja je nakon kraeg napredovanja brzo zaustavljena od strane viestruko malobrojnijih britanskih snaga, pokazavi jo jednom talijansku vojnu inferiornost. Talijanske snage u istonoj Africi, pod komandom vojvode od Aoste, pokazale su se neto uspjenijim te su Britance istjerale iz britanske Somalije, napale Keniju i Sudan te tako prisilile Britance da tamo dovlae svoje kolonijalne snage. U meuvremenu su se u Mediteranu poele voditi otre borbe izmeu talijanske i britanske mornarice. Zahvaljujui kvalitetnijoj taktici i boljoj opremi, Britanci su u njima imali neto vie uspjeha, a ravnotea se dodatno pokrenula u britansku korist napadom kojim su 11. studenog u napadu na Taranto koji su izvela britanska flota torpednim avionima onesposobljena tri talijanska bojna broda. Kako bi dodatno oslabio britanski poloaj, Hitler je u to doba na stranu Osovine nastojao dovui panjolsku, smatrajui kako e Francisco Franco uzvratiti za potporu dobivenu prilikom graanskog rata. No, ispostavilo se kako je panjolska previe iscrpljena da bi mogla sudjelovati u novom ratu te je umjesto toga Franco Osovinu podrao posredno, kao formalno neutralna drava. Najvaniji dogaaj bila je Mussolinijeva odluka da, u svrhu izjednaavanja prestia s Hitlerom, poduzme vlastiti blitzkrieg u formi napada na Grku. Pohod koji je zapoeo 28. listopada , i koji se ponekad naziva Talijansko-grki rat, vrlo se brzo, zahvaljujui uspjenom otporu slabo opremljene ali dobro voene grke vojske, pretvorio u jo jedan talijanski vojni fijasko. Ne samo to je talijanska ofenziva zaustavljena, nego su talijanske snage odbaene u dubinu albanskog teritorija. Jo je vanije bilo to da se Grka stavila na stranu Britanije i tako dala mogunost Britancima da ugroavaju njemake pozicije na Balkanu, odnosno bombardiraju strateki vane naftne izvore u Ploestiju.

Tijek rata godine 1941. [uredi]


Pohod na Balkan [uredi] Podrobniji lanak o temi: Travanjski rat Podrobniji lanak o temi: Invazija na Grku Krajem 1940. Britanci su pokrenuli Operaciju Kompas - prvu vaniju savezniku ofenzivu u ratu - koja je za posljedicu imala potpuno rasulo talijanske vojske u Sjevernoj Africi. No, taj

se uspjeh nije mogao iskoristiti, jer je Churchill donio odluku da se britanska pojaanja i drugi resursi upute u Grku, ime je izazvao Hitlera da zapovijedi napad na Grku, poznat pod ifrom Operacija Marita. Bilo je planirano da se napad izvede s teritorija Bugarske i Jugoslavije - drava koje su do proljea 1941., isto kao i Maarska i Rumunjska, prikljuene Trojnom paktu. No, 27. oujka u Jugoslaviji je izveden pu i ustanovljena nova, pro-britanska vlada na elu s generalom Duanom Simoviem. Razbjenjeli Hitler odluio je da zajedno s Grkom bude napadnuta i Jugoslavija, to se i dogodilo 6. travnja. Demoralizirana jugoslavenska vojska brzo je savladana i prisiljena na kapitulaciju 17. travnja. Grka vojska odrala se neto due - do 20. travnja, nakon ega su njeni ostaci, zajedno s britanskim ekspedicijskim korpusom nali utoite na Kreti. Nijemci su 20. svibnja izvrili padobranski desant na Kretu te je zauzeli, iako uz velike gubitke meu svojim elitnim padobranskim jedinicama.

Erwin Rommel je bio najproslavljeniji general Drugog svjetskog rata, zbog svojih sposobnosti bio je potovan i kod protivnikih asnika U tom trenutku britanske su se pozicije na Mediteranu i Bliskom istoku nale na najnioj toki. Serija njemakih uspjeha, ukljuujui protuofenzivu u Sjevernoj Africi koju je vodio Erwin Rommel, potakla je pro-njemakog premijera Rashida Alija da u Iraku otpone pobunu protiv Britanaca. Pobuna je relativno brzo uguena, ali ne prije to su vichyjevske vlasti u Siriji i Libanonu pristale da se tamonji aerodromi koriste za njemako snabdijevanje pobunjenika. To je Britancima dalo povod da zaponu ofenzivu s ciljem zaposjedanja tih teritorija. Ona je, uz dosta potekoa, uspjeno zavrena sredinom lipnja. Operacija Barbarossa [uredi] Podrobniji lanak o temi: Operacija Barbarossa

Operacija Barbarossa naziv je za njemaku invaziju Sovjetskog Saveza 22. lipnja 1941. godine. Njemake snage, koje su brojile vie od 150 divizija iz Njemake i satelitskih zemalja, napale su 22. lipnja 1941. Sovjetski Savez. Sovjetske su divizije u poetku padale jedna za drugom to je dovelo do skorog kolapsa SSSR-a. Njemaka ofenziva ila je u tri smjera: jedan prema Lenjingradu, drugi prema Moskvi, a trei prema Staljingradu. Moskva, Lenjingrad i Staljingrad izdrali su napade. Najsudbonosnija bitka za SSSR bila je bitka za Staljingrad - vano vorite za jugoistonu Rusiju s naftnim nalazitima. Zahvaljujui otporu sovjetskih vojnika, Nijemci su bili suzbijeni. Srea na frontu preokrenula se u korist Sovjeta poetkom 1943. godine kada su se Nijemci poeli povlaiti prema Njemakoj to je znailo propast monog Wehrmachta. Ulazak SAD u rat [uredi]

Ameriki brodovi u plamenu za vrijeme Napada na Pearl Harbor. Od samog poetka rata ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt nije krio svoje probritanske simpatije, odnosno uvjerenje kako je u amerikom interesu da sile Osovine budu poraene. No, direktno ukljuivanje u rat onemoguavalo je uglavnom izolacionistiko raspoloenje amerike javnosti, odnosno miljenje kako se Amerikanaca pitanje kontrole nad Europom i ostatkom Starog svijeta ne tie. Roosevelt je, s druge strane, koristio svoje predsjednike ovlasti da bi Britaniji pomagao na svaki nain osim vojnom intervencijom. Britanci su dobivali izdanu vojnu pomo, a njihove narudbe dovele su do postupnog procvata amerike vojne industrije. Roosevelt je SAD u rat nastojao uvui tako to je slao amerike ratne brodove da prate konvoje s amerikom robom za Britaniju i tako provociraju sukobe s njemakim podmornicama u Atlantiku. No u jesen 1941. prava je kriza nastala na Pacifiku, umjesto Atlantiku. Japan je godinu dana ranije, koristei zauzetost zapadnih sila, okupirao Indokinu, dotada pod vlau vichyjevske Francuske, te tako stekao vrijedan izvor sirovina. Sljedea na redu trebala je biti Nizozemska Istona Indija, s obzirom na svoje izvore nafte. SAD su na to, kao i na nastavak rata u Kini, reagirali naftnim embargom koji je posebno pogodio japansku mornaricu. Suoena s krizom, japanska vlada odluila je vojnom akcijom zauzeti Nizozemsku Istonu Indiju. No, to je sa sobom povlailo oruani sukob s Britanijom i SAD. Amerika je vlada,

kao dodatno upozorenje, bila premjestila vei dio svoje Pacifike flote iz San Diega u bazu Pearl Harbor na Havajima. To je japanskim planerima dalo sjajnu priliku da smisle akciju koja je na samom poetku trebala ostvariti japansku premo na Pacifiku i omoguiti neometana osvajanja po ostatku Azije. Dana 7. prosinca ameriku su bazu napali japanski avioni te potopili, odnosno otetili veliki broj brodova i aviona. Taj je napad, izveden bez formalne objave rata, izazvao veliki bijes amerike javnosti te otklonio sve sumnje oko toga trebaju li se SAD aktivnije ukljuiti u dogaaje u svijetu. Dan prije napada na Pearl Harbor Sovjeti su pokrenuli jednu od svojih prvih velikih ofenziva. Ona je ne samo odbacila Nijemce od Moskve nego im nanijela i velike gubitke, sruivi tako mit o nepobjedivosti Wehrmachta. Dok se sve to dogaalo, Hitler je smatrao kako bi pritisak na istonom frontu mogao smanjiti ulaskom Japana u rat protiv SSSR-a. U tu svrhu Njemaka je formalno objavila rat SAD, ali je, na Hitlerovo veliko razoaranje, Japan odrao neutralnost u odnosu na SSSR.

Tijek rata godine 1942. [uredi]


Osovine u ofenzivi [uredi] Ulazak SAD, sa svojim ogromnim ljudskim, materijalnim i industrijskim resursima, predstavljao je veliko olakanje za Britaniju i SSSR, ali je trebalo vremena da se svi ti resursi mobiliziraju i ponu efikasno koristiti. U meuvremenu su Sile Osovine na razliitim bojitima nastavile biljeiti uspjehe. Najspektakularniji bili su oni na Pacifiku. Japanci su uspjeli osvojiti Malaju te 15. veljae prisiliti na predaju veliki britanski garnizon u Singapuru, to je predstavljalo jedan od najsramotnijih poraza u britanskoj povijesti. Slino je bilo s Filipinima, Nizozemskom Istonom Indijom, Sredinjim Pacifikom te Burmom, a daljnje napredovanje preko Nove Gvineje do Australije zaustavljeno je tek pomorskom bitkom u Koraljnom moru. Neto kasnije u bitci kod Midwaya zaustavljen je jo jedan japanski pokuaj daljnjeg osvajanja, pri emu je potopljeno nekoliko nosaa aviona sa stotinama elitnih pilota. Na istonom frontu sovjetska zimska ofenziva zastala je na proljee, dijelom zahvaljujui Hitlerovoj zapovijedi da se ne odstupa ni milimetar, a prekritelji najstroe kanjavaju. Novi sovjetski pokuaj ofenzive u svibnju je doveo do katastrofalnog poraza u harkovskoj bitci. Time su Nijemcima olakani uvjeti za zapoinjanje velike ljetne ofenzive kojoj je, ovoga puta, cilj bio ogranien na Kavkaz i tamonja naftna polja, odnosno eventualno izbijanje na Bliski istok. Ofenziva koja je zapoela u lipnju izazvala je sovjetsko povlaenje, no rasulo iz godine 1941. nije se ponovilo. Sovjeti su s vremenom bili u stanju usporiti njemako napredovanje, a dodatni problem predstavljalo je razdvajanje njemakog nadiranja na dva pravca - jedan prema Kavkazu, drugi u smjeru Staljingrada, industrijskog sredita na rijeci Volgi. Shvaajui strateku vanost Staljingarada, Sovjeti su ga odluili odluno braniti, to je dovelo do staljingradske bitke. Njemako zapovjednitvo nadalo se prodrijeti na Bliski istok i s junog pravca zahvaljujui novoj Rommelovoj ofenzivi kojom su britanske snage teko poraene u bitci kod Bir Hakeima i prisiljene na povlaenje iz Libije u dubinu egipatskog teritorija. Rommel se nadao zauzeti Aleksandriju, izbiti na Sueski kanal te se poslije spojiti s njemakim snagama na Kavkazu,

odnosno japanskim u Indiji. Ali taj ambiciozni plan sredinom ljeta zaustavila je loa logistika te reorganizirana britanska obrana pod zapovjednitvom generala Bernarda Montgomeryja koja je Rommelovo napredovanje konano zaustavila u bitci kod Alam Halfe. U meuvremenu se, u skladu sa zakljucima konferencije u Wanseeu u sijenju, na teritorijima pod vlau Njemake i njenih satelita poelo provoditi tzv. Konano rjeenje idovskog pitanja, danas poznatije pod nazivom Holokaust. Prekretnice [uredi] Sredinom 1942. SSSR se ponovno naao u tekoj situaciji, te je Staljin to iskoristio kako bi zapadne saveznike natjerao na otvaranje tzv. drugog fronta u Zapadnoj Europi s ciljem rastereenja Crvene armije. Ameriki vojni krugovi takoer su se zalagali za takav plan iz politikih razloga, nastojei da rat u Europi bude to krai, odnosno da se mogu obraunati s Japanom. Churchill je, pak, smatrao kako do otvaranja drugog fronta treba doi na obalama Mediterana koje je on nazivao "mekim trbuhom" Hitlerove Europe. Propast kanadskog prepada na Dieppe u lipnju je Amerikance uvjerila u snagu njemake obrane na atlantskim obalama, odnosno prihvaanje Churchillovih argumenata.

Bernard Law Montgomery, britanski general, koji je svojim pobjedama nad Rommelom u Africi oznaio prekretnicu u II. svj. ratu. Iako su Rommelove osovinske snage u Sjevernoj Africi dugo vremena bile brojano, tehniki i logistiki inferiorne Britancima, tek je Montgomery to uspio shvatiti, odnosno praktiki iskoristiti za jednostavan plan koji je 23. listopada doveo do poetka bitke kod El Alameina. Rommelove snage teko su poraene i natjerane na povlaenje koje e postupno dovesti do gubitka Libije. Zato se ta bitka smatra prvom prekretnicom Drugog svjetskog rata. U meuvremenu su osovinske pozicije 4. studenog dodatno oslabljene operacijom Torch, anglo-amerikim iskrcavanjem na obale Maroka i Alira, koji su bili pod kontrolom vichyjevske Francuske. Nakon kraeg otpora vichyjevske su se snage predale, odnosno prele na stranu Saveznika, ali je daljnje napredovanje u Tunis zaustavljeno zbog iskrcavanja njemako-talijanskih snaga te loeg vremena. Bez obzira na to, uspjeh sloene amfibijske operacije pokazao je kako su Saveznici slian pothvat u stanju ponoviti drugdje, tjerajui Hitlera da na raun istonog fronta alje trupe na zapad radi obrane europskih obala. Zato se Torch naziva drugom prekretnicom drugog svjetskog rata.

Najvanija prekretnica ipak se dogodila na istonom frontu, gdje su uline borbe u Staljingradu bile toliko iscrpile njemako ljudstvo da je njemako zapovjednitvo bilo prisiljeno popunjavati bone linije trupama svojih saveznika, Rumunjske, Maarske i Italije. To je sovjetskoj vrhovnoj komandi (Stavka) dalo sjajnu priliku da dvostrukim bonim udarom 19. studenog te linije probije i u Staljingradu opkoli 6. armiju generala Friedricha Paulusa. Pokuaji da se obru probije i opkoljena armija izbavi nisu uspjeli, pa su se 1. veljae 1943. njeni ostaci predali, oznaivi najveu katastrofu u dotadanjoj njemakoj vojnoj povijesti. Poraz kod Staljingrada Nijemce je natjerao na povlaenje s Kavkaza, ali je imao i ozbiljnije politike posljedice. Unitenje vojski na Istonom frontu vladine je krugove u Rumunjskoj, Maarskoj, pa i u Italiji, natjeralo da razmiljaju o naputanju Njemake i priklanjanju Saveznicima prvom povoljnom prilikom. Prekretnica se dogodila i na Pacifiku, nakon to su 2. kolovoza ameriki marinci izvrili desant na strateki vaan otok Guadalcanal na Solomonskim Otocima. Japanci su ih odatle pokuali otjerati vlastitim desantom to je dovelo do estomjesenih estokih borbi na kopnu, moru i zraku. Iako su obje strane pretrpjele ogromne gubitke, Amerikanci su ih lake nadoknaivali te su se Japanci poetkom veljae 1943. povukli, oznaivi uspjeh prve velike saveznike ofenzive na tom ratitu.

Tijek rata godine 1943. [uredi]


Slom Osovina u Sjevernoj Africi [uredi] Saveznikim snagama u Sjevernoj Africi Tunis je, nakon relativno lakog zauzimanja Alira i Maroka, predstavljao veliki problem, to zbog loeg vremena, to zbog tekog planinskog terena koji je vjeto koristila njemako-talijanska ekspedicijska armija na elu s generalom von Arnimom. Saveznici su dodatni problem imali u slaboj koordinaciji izmeu britanskih, amerikih i francuskih kolonijalnih trupa. Jo vei problem bilo je neiskustvo amerikih snaga koje je 19. veljae dolo do izraaja u bitci kod Kasserinea prilikom koje je Rommel uspio probiti amerike poloaje i izazvati panino povlaenje koje je zaustavljeno tek krajnjim britanskim naporima. No taj Rommelov uspjeh nije mogao biti iskoriten jer je u Tunis s juga, iz Libije, prodirala britanska Osma armija na elu s Montgomeryjem. Dana 6. oujka Montgomery je Rommela porazio u bitci kod Medenina, a 17. oujka zapoeo je pustinjskim manevrom zaobilaziti utvrenu Marethsku liniju na tuniko-libijskoj granici. Uspjean proboj tih poloaja zapeatio je sudbinu osovinskih snaga u Tunisu, jer nisu imale dovoljno ljudstva ni materijala kako bi se oduprle saveznikim ofenzivama iz dva pravca. Iako su pojedini osovinski komandanti traili dozvolu za evakuaciju, Hitler je to odbio iz politikih razloga, plaei se dodatne demoralizacije nakon staljingradske katastrofe. Evakuacija je s vremenom postajala sve tea, isto kao i snabdijevanje trupa zbog sve oitije pomorske nadmoi Saveznika u Mediteranu. 14. svibnja posljednji su se ostaci osovinskih snaga predali, oznaivi konani kraj rata u Sjevernoj Africi. U meuvremenu su se sile Osovine mogle utjeiti djelominim uspjehom njemake ofenzive na istonom frontu, tokom koje su Sovjeti odbaeni iz podruja Harkova koji su bili oslobodili poetkom godine. To je Wehrmachtu povratilo optimizam, odnosno potaklo planove za jo jednu veliku ljetnu ofenzivu, dok su Sovjeti odluili zaustaviti daljnje napade i

posvetiti se konsolidaciji svojih redova. To je dovelo do relativnog zatija na istonom frontu koje e trajati nekoliko mjeseci. Desant na Sjevernu Afriku meu osovinskim je snagama potakao strah od eventualnog saveznikog iskrcavanja na druge dijelove Sredozemlja. Zato su poduzete mjere za jaanje obrane na tom podruju - vichyjevska je Francuska okupirana, nakon ega se njena flota u Toulonu samopotopila kako ne bi pala u ruke Nijemcima. Na Balkanu, gdje se razgranao iroki partizanski pokret, pokrenute su ofenzive u cilju njegovog guenja, pogotovo u Jugoslaviji gdje su pokuaji unitenja Titovih partizana doveli do bitaka na Neretvi i Sutjesci. Bitka kod Kurska [uredi] Podrobniji lanak o temi: Bitka kod Kurska

Onesposobljeni sovjetski tenk T-34 za vrijeme bitke kod Kurska. Kurska bitka (5. srpnja - 23. kolovoza 1943.) voena je izmeu sovjetskih i njemakih snaga tijekom ljeta 1943. godine. To je najvea tenkovska bitka u povijesti ratovanja i najznaajnija saveznika pobjeda tijekom 1943. godine. Namjera njemakih kopnenih snaga (Wehrmacht) bila je razbiti sredinji dio istonog fronta, s juga obuhvatiti Moskvu i nanijeti odluujui udarac. Njemaka ofenziva poela je 5. srpnja pod tajnim nazivom Zitadelle (tvrava, citadela). U bitci je s njemake strane angairano 50 divizija (od ega 14 oklopnih i 2 motorizirane) - ukupno oko 800.000 vojnika, 2.700 tenkova i samovoznog topnitva, 10.000 topova i minobacaa, uz podrku oko 2.000 zrakoplova, a sa sovjetske 12 armija (od ega 2 oklopne). Rusi su imali izvjesnu brojanu nadmonost u ljudstvu i naoruanju - 20.000 topova i minobacaa, 920 raketnih bacaa, 3.600 tenkova, uz podrku 2.400 zrakoplova. Ruske snage izvele su uspjean protunapad i do 23. kolovoza Nijemci su poraeni: iz stroja im je izbaeno oko 60.000 poginulih i oko 150.000 ranjenih vojnika. Stvarni ruski gubici objelodanjeni su tek 1991. i iznosili su oko 80.000 poginulih uz velik broj ranjenih i nestalih. Pobjedom Crvene armije u ovoj bitci, inicijativa na Istonom frontu prela je na sovjetsku stranu. Od tada pa sve do kraja rata njemake jedinice nalaze se u konstantnoj defenzivi. Pad Italije [uredi] Podrobniji lanak o temi: Kapitulacija Italije U skladu s Churchillovim stratekim zamislima, zapadni su saveznici 10. srpnja zapoeli iskrcavanje na Siciliju, to je bio prvi korak prema izbacivanju Italije iz rata. Iako su osovinske snage, pogotovo njemake, pruale estok otpor, brzo je postalo jasno da se moraju povui na talijansko kopno. U meuvremenu su svi ti dogaaji imali utjecaj na faistike voe u Rimu, koji su 21. srpnja svrgnuli i uhitili Mussolinija, a nova vlada odmah je zapoela tajne pregovore o kapitulaciji.

Do kapitulacije je dolo 8. rujna, kada se trebalo dogoditi koordinirano veliko iskrcavanje kod Salerna. No, njemake snage pod komandom feldmarala Kesselringa pokazale su se kao vrlo vjete, kako u obrani od zapadnih saveznika, tako i u brzom stavljanju Italije pod okupaciju. Mussolini je osloboen akcijom njemakih komandosa i postavljen na elo kvislinke Talijanske Socijalne Republike. U meuvremenu su Nijemci, vjeto koristei planinski teren, zadravali savezniki prodor prema Rimu te postupno stvorili gotovo nesavladivu obrambenu liniju iji je centar bio Monte Cassino. Oko tog mjesta mjesecima e se voditi krvave borbe. Kapitulacija Italije imala je ozbiljne posljedice i na Balkanu. Dok je britanski pokuaj da iskoriste kapitulaciju talijanskog garnizona i na brzinu osvoje Dodekanez zavrio katastrofom, u Grkoj i Jugoslaviji partizanima su pale u ruke velike koliine oruja i opreme. Pogotovo je to imalo veliki utjecaj na Jugoslaviju, gdje se partizanska vojska i s njom povezan politiki pokret nametnula kao glavni imbenik u buduem poratnom ureenju zemlje.

Tijek rata godine 1944. [uredi]


Iskrcavanje kod Anzija [uredi] Isfrustrirani uspjenim njemakim otporom kod Monte Cassina, savezniki su zapovjednici odluili osvojiti Rim obilaznim manevrom, odnosno iskrcavanjem trupa kod Anzija, u pozadini njemakih linija. No, iskrcavanje, koje je otpoelo krajem sijenja, vrlo je brzo zapelo zbog logistikih problema i nesposobnosti amerikog generala Lucasa. To je Nijemcima dalo dragocjeno vrijeme da dovuku rezerve i pokrenu protunapad koji je saveznike gotovo uspio baciti u more. Mostobran je ouvan, ali su saveznici odustali od namjere da ga koriste kao polazite za napad na Rim. Monte Cassino osvojen je nekoliko mjeseci kasnije i Nijemci su konano prisiljeni na povlaenje, to je Amerikancima omoguilo da 4. lipnja oslobode Rim. No, dotada je Churchillova mediteranska strategija bila temeljito diskreditirana i talijansko bojite izgubilo prioritet meu saveznikim planerima. Osloboenje Francuske [uredi]

Savezniko iskrcavanje u Normandiji, poznatije kao Dan D.

Charles de Gaulle - jedan od voa operacije Overlord. Nakon poraznih iskustava u brdovitoj Italiji, saveznici su konano prihvatili ameriko stajalite da je rat najbolje dobiti direktnim udarom u Njemaku preko ravniarske Zapadne Europe. Od kraja 1943. intenzivirale su se pripreme za veliko iskrcavanje na francusku obalu, koje je dobilo ifru Operacija Overlord. Pomorski i zrani desant bio je godinama planiran, a mjesecima uvjebavan, uz dotada nevieni sustav dezinformacije neprijatelja. Sve te mjere urodile su plodom kada je 6. lipnja - datum koji e u povijest ui kao Dan D izvrena dotada najvea amfibijska operacija u povijesti. Saveznike snage iskrcale su se na irokom frontu u Normandiji, umjesto kod Pas de Calaisa gdje su ih Nijemci bili oekivali. Iako su Nijemci na sve mogue naine pokuali saveznike baciti u more, mostobran se postupno irio. Nakon mjesec i pol dana krvavih i estokih borbi, Amerikanci su uspjeli izvriti proboj i poduzeti veliki obuhvatni manevar. Hitlerovo uporno odbijanje da izda zapovijed za povlaenje dovelo je do opkoljavanja i unitavanja njemakih snaga kod Falaisea. Istovremeno je izvren i manji desant na junu obalu Francuske. Nijemci su poeli povlaenje iz Francuske koje se vrlo brzo pretvorilo u paniku i rasulo. General de Gaulle u tim je danima uspjeno ishodio da njegov pokret Slobodnih Francuza postane legitimna vlada osloboene Francuske i izbjegne savezniku okupacijsku upravu. 24. kolovoza, nakon osloboenja Pariza, to je i potvreno. Duboko uvjereni da e rat moi zavriti do Boia, saveznici su se odluili za riskantni plan zranog desanta u junoj Nizozemskoj, kojemu je cilj bilo osvajanje mostova preko Rajne. Taj plan, prozvan Operacija Market Garden, 17. rujna doveo je do velikog zranog desanta, pri emu su britanski padobranci kod Arnhema stjecajem okolnosti naletjeli na elitne njemake jedinice. Rezultat toga bila je arnhemska bitka u kojoj su Britanci desetkovani, a Nijemci stekli jednu od posljednjih velikih pobjeda u ratu.

Slom njemakih istonih saveznika [uredi] Crvena armija od kurske bitke bila je u stalnom napredovanju. U prvoj polovici 1944. godine borbe su se uglavnom vodile na sjevernom i junom dijelu istonog fronta, pa je tako odsjeen njemaki garnizon na Krimu, a Lenjingrad konano osloboen opsade. Glavni i najspektakularniji udar dogodio se u lipnju, a nosio je ifru Operacija Bagration. Njime je slomljena njemaka Grupa armija Centar i osloboena Bjelorusija, pri emu su Sovjeti stekli ogroman broj zarobljenika i bazu za daljnje napredovanje prema Poljskoj i Njemakoj. U isto vrijeme pokrenuta je i velika ofenziva na Finsku, ija je vlada odluila pristati na sovjetske uvjete za primirje. Ta odluka nije znaila kraj rata za Finsku. Nijemci su odmah pod okupaciju stavili sjeverni dio zemlje koji e postati poprite viemjesenog krvavog rata izmeu bivih saveznika. Dva mjeseca kasnije poduzet je udar na Rumunjsku, koja je imala daleko vie uspjeha u mijenjanju strana. Sovjeti su prodrli i preko bugarske granice, iako ta zemlja formalno nije objavila rat SSSR-u. Obje vojske stavile su se Sovjetima na raspolaganje i poslije uzele uee u borbama protiv Nijemaca na istonom frontu. Dolazak Sovjeta na Balkan prisilio je Nijemce na povlaenje iz Grke prema sjeveru. Nastali vakuum nastojale su ispuniti suparnike gerilske frakcije, to je dovelo do graanskog rata u koji su se upetljale britanske trupe. U Jugoslaviji su u jesen Titovi partizani uz pomo Crvene armije oslobodili Beograd te se polako transformirali u regularnu vojsku koja je drala svoj dio fronta. U Maarskoj je pokuaj kapitulacije, odnosno stavljanja na stranu Saveznika, doveo do njemake vojne intervencije protiv admirala Horthyja i instaliranja faistikog reima koji e provesti Holokaust meu dotada poteenim maarskim idovima. Osloboenje Filipina [uredi]

Douglas MacArthur, jedan od najboljih i najsposobnijih generala u amerikoj povijesti, ovjek koji se proslavio pobjedama na Pacifikom bojitu.

U 1943. i 1944. godini na Pacifiku glavna saveznika, odnosno amerika, strategija bilo je tzv. preskakanje otoka. Ona se sastojala u tome da se prodor u dubinu podruja pod japanskom kontrolom izvodi zaobilaenjem veine otonih uporita koja bi tom prodoru stajala na putu. Amerikanci bi se jednostavno iskrcali u pozadini tih uporita, tamo sagradili pomorske i zrane baze, a japanske baze ispred njih bile bi podvrgnute zranom i pomorskom bombardiranju, odnosno blokadi u cilju njihove trajne neutralizacije. Takva je strategija donijela ploda u saveznikom sporom, ali nezaustavljivom napredovanju u Jugozapadnom, odnosno Sredinjem Pacifiku. No, kako su se saveznike linije pribliavale Japanu, tako su rasle nesuglasice izmeu generala Douglasa MacArthura i admirala Chestera Nimitza. Dok se Nimitz zalagao za direktan prodor prema Japanu, dotle je MacArthur, dijelom zbog svoje povrijeene tatine, inzistirao na prethodnom osloboenju Filipina. Na kraju je iz politikih razloga prevagnulo MacArthurovo miljenje. U jesen su Amerikanci prikupili veliku invazijsku flotu i izvrili desant na Filipine. Japanski pokuaj da to sprijee doveo je do bitke u zaljevu Leyte - najveeg i najspektakularnijeg pomorskog okraja u ratu, nakon kojeg je japanska ratna mornarica prestala postojati kao ozbiljan faktor. Amerike kopnene snage na Filipinima su, s druge strane, s japanskim garnizonima vodili estoke borbe do samog kraja rata.

Tijek rata godine 1945. [uredi]


Slom Njemake [uredi] Podrobniji lanak o temi: Kapitulacija Njemake Krajem 1944. Njemaka je ostala usamljena, bez saveznika, a i njen matini teritorij ve je bio naet sa zapada i s istoka. No, Hitler je jo uvijek vjerovao u uspjean zavretak rata, uzdajui se u nova oruja poput raketa V-2 ili mlaznih lovaca Me-262. Kako bi stekao vrijeme da ih usavri, naredio je veliku ofenzivu na zapadu protiv amerikih poloaja u Ardenima. Velika ardenska protuofenziva u potpunosti je iznenadila Amerikance i nanijela im teke gubitke, ali su njihovi poloaji brzo konsolidirani uz pomo britanskih saveznika te su Nijemci postupno potisnuti na polazne poloaje. Gubitke u Ardenima vie nita nije moglo nadoknaditi, to su odmah iskoristili Sovjeti, probivi njemake linije u Poljskoj i pribliivi se samom Berlinu. U oujku su zapadni saveznici konano preli Rajnu i poeli prodirati u samo srce Njemake. Saveznici su takoer pokrenuli ofenzivu u Italiji, isto kao i Titova jugoslavenska vojska. Njemaka je vojska nakon vie od pet godina doivjela potpuni slom pa su se mnoge jedinice, pogotovo na zapadu, poele predavati bez borbe, a na istoku boriti manje zato da zaustave Sovjete, a vie zato da sebi daju priliku za predaju zapadnim saveznicima. 25. travnja sovjetske i amerike trupe spojile su se kod Torgaua, presjekavi tako Njemaku napola. U isto vrijeme otpoela je berlinska bitka tijekom koje je Hitler izvrio samoubojstvo, a sam Berlin predao se 2. svibnja. Nova njemaka vlada pod admiralom Dnitzom otpoela je pregovore o kapitulaciji koji su zavreni 7. svibnja, a 8. svibnja objavljen je prekid neprijateljstava. U nekim dijelovima

Europe, pogotovo onim istonim, borbe su se vodile jo nekoliko tjedana, ali je tog dana slubeno otpoeo mir. Slom Japana [uredi] Podrobniji lanak o temi: Kapitulacija Japana

Eksplozija atomske bombe u Nagasakiju 9. kolovoza 1945.

Douglas MacArthur, ameriki general, potpisuje japansku kapitulaciju na USS Missouriju. U prvoj polovici 1945. godine ameriki su se vojnici iskrcali na otok Iwo Jimu i nakon dugotrajnih i estokih borbi svladali tamonji japanski garnizon. Otok je poslije poeo sluiti kao baza amerikim stratekim bombarderima B-29 u njihovim napadima na ciljeve u samom Japanu. Prilikom napada koritene su zapaljive bombe to je samo u Tokiju dovelo do 300.000 mrtvih. U lipnju su se Amerikanci jo vie pribliili samom Japanu nakon iskrcavanja na Okinawi. I tamo je japanski garnizon svladan, ali uz ogromne gubitke na saveznikoj strani. Ti su gubici uvjerili amerike planere da e invazija samog Japana zahtijevati nezamislivo veliki broj rtava i doveli do odluke da se Japan na predaju pokua prisiliti upotrebom novog oruja zvanog atomska bomba. Dana 6. kolovoza na Hiroimu je baena atomska bomba koja je izazvala dotad nezamislivo razaranje i patnje meu lokalnim stanovnitvom. Dok je japanska vlada pokuavala shvatiti to se dogodilo, uslijedio je jo jedan ok u obliku objave rata od strane SSSR-a. Sovjetske

snage vrlo su brzo razbile japanske snage u Manduriji i otpoele brzo napredovati prema Koreji. Dana 9. kolovoza baena je druga atomska bomba na Nagasaki (vidi Atomsko bombardiranje Hiroime i Nagasakija). To je bilo dovoljno da japanska vlada nakon nekoliko dana shvati da daljnji otpor nema smisla, te je 15. kolovoza objavljena bezuvjetna kapitulacija. Ona je formalno potpisana 2. rujna na amerikom bojnom brodu USS Missouri u Tokijskom zaljevu, to je datum koji predstavlja slubeni zavretak drugog svjetskog rata..

Posljedice rata [uredi]


Podrobniji lanak o temi: Posljedice Drugog svjetskog rata Gubici [uredi]

Njemaki teritorijalni gubici 1919.-1945.

Njemake okupacijske zone nakon anektiranja istonih teritorija 1946. Toan broj ljudskih rtava u ratu nepoznat je i do danas. Broj se procjenjuje na oko 55 milijuna ljudi, to je najvei broj do danas. Broj ranjenih bio je viestruko vei, to, s obzirom

na tadanji broj stanovnika planeta Zemlje, Drugi svjetski rat ini najkrvavijim sukobom u povijesti. Rat je doveo do dramatinih demografskih promjena u mnogim dijelovima svijeta. Cijele su etnike zajednice ili desetkovane ili prisilno raseljene. Najalosniji su primjer tog desetkovanja i muenja europski idovi i Romi. idovi koji su preivjeli holokaust uglavnom su se iselili u SAD i Aziju gdje su stvorili Izrael. Podrobniji lanak o temi: Progon Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata Od protjeranih naroda to su bili Nijemci (iz Istone Europe). I materijalni gubici bili su veliki. U ratu su nestali i mnogi dijelovi kulturne batine, za to su najbolji primjer Varava, koju su, nakon neuspjelog ustanka godine 1944., Nijemci u potpunosti razorili, te Dresden iji je vei dio godine 1945. spaljen u saveznikom bombardiranju. Promjene granica [uredi]

Velika trojka: Winston Churchill, Franklin Delano Roosevelt i Josif Staljin na konferenciji u Jalti (1945.) na kojoj su dogovarali podjelu svijeta nakon rata. Najvidljivije promjene bile su one koje su se ticale dravnih granica. SSSR je u svoj sastav uveo Estoniju, Latviju i Litvu te se proirio na raun Finske, Njemake, Poljske, ehoslovake i Rumunjske. Mirovnim ugovorima proirila se Poljska na raun Njemake, odnosno Jugoslavija na raun Italije - s time da je pitanje Trsta rijeeno tek 1954. godine. Kina je preuzela otok Tajvan, dok je Koreja stekla neovisnost. Sama Njemaka ubrzo je nakon rata podijeljena na Zapadnu i Istonu Njemaku. Austrija je takoer povratila neovisnost i godine 1955. postala suverena i neutralna drava. Politike promjene [uredi]

Nacistiki ratni zloinci na suenju u Nrnberkom procesu. Kraj rata u Aziji preao je iz globalnog u lokalni sukob. Nakon rata bive kolonijalne sile u Aziji pokuale su vratiti svoja podruja oruanim sukobom. Britanija je bila iscrpljena i svim svojim kolonijama priznala je samostalnost, a Nizozemska je Vijetnam napustila tek 1954. Dotada je ve zapoeo proces dekolonizacije tijekom kojeg je nastao Trei svijet. Na mjesto iscrpljenih, ponienih i devastiranih bivih europskih sila dole su dvije drave SAD i SSSR. Njihovo suparnitvo, djelomino motivirano borbom za prevlast u svijetu, a djelomino nesuglasicama nazvano je hladni rat, a granica izmeu njihovih sfera u Europi prozvana eljezna zavjesa. U nastojanju da steknu propagandnu i drugu nadmo nad Sovjetima, Amerikanci su u Zapadnu Europu uloili ogromna sredstva u svrhu ekonomske obnove preko tzv. Marshallovog plana. Ubrzo nakon rata poeli su prvi diplomatski koraci koji e s vremenom dovesti do stvaranja Europske Unije. Kulturni utjecaj [uredi] Dijelom zbog svog trajanja i dimenzija, a dijelom zbog toga to je bio prvi oruani sukob u kome su ulogu imali novi masovni mediji kao radio i film, Drugi svjetski rat na svjetsku je kulturu openito ostavio snaan utisak koji traje i danas i koji se manifestira u dva esto proturjena oblika. U Drugom svjetskom ratu, koji je bio puno razorniji od Prvog, pojavio se i razvio pacifizam. On je nalagao izbjegavanje rata pod svaku cijenu. Zbog sve vee upotrebe nuklearnog oruja smatra se da bi trei svjetski rat, ukoliko bi dolo do njega, bio jo razorniji i da bi prijetio unitenju ljudske vrste. Posebno je velik zloin predstavljao Holokaust. Mnogi smatraju Holokaust teim zloinom od svih razaranja u ratu.

Potrebbero piacerti anche