Sei sulla pagina 1di 5

Hfz. Mahmud ef.

Traljid

HFZ. MAHMUD-EF. TRALJID (1918.-2002.); tekst napisao Muharem ef. Omerdid; objavljeno u Analima GHB Biblioteke Knjiga XXIII-XIX

Hafiz Mahmud-ef. Traljid je vanredni bonjaki alim i uenjak. Iako sam vie godina pratio njegov nauni rad ne mogu tvrditi da de biti lahko istraiti i valorizirati njegovu obimnu i izvanrednu naunu zaostavtinu. Dug na je velik prema ovom skromnom ovjeku i respektabilnom uenjaku, posebno pojedinaca koji su se bavili naukom i istraivanjem nae bonjake batine, a koje je on zaduio svojom pomodi hizmet inedi nauci. Hfz. Mahmud-ef. Traljid bio mi je profesor kiraeta na postdiplomskom studiju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i ostade mi u sjedanju po svojoj dobroti, irokogrudnosti i autoritativnosti. Biografija Hfz. Mahmud-ef. Traljid je roen 28. aprila 1918. godine u uglednoj sarajevskoj porodici. Nakon zavrene osnovne kole primljen je na kolovanje u Gazi Husrev-begovu medresu, a po zavretku iste upisao se u Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu 1940., na kojoj je diplomirao 1944. godine. Po okonanju studija zapoljava se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u kojoj radi do 1947. U istom periodu obnaao je dunost profesora u Gazi Husrev-begovoj enskoj medresu i bio imam u sarajevskoj damiji Sinan Vojvoda Hatun na Vratniku. Njegova uspjena karijera istraivaa, profesora i imama nasilno je prekinuta hapenjem u junu 1947., da bi brzo iza toga u montiranom komunistikom procesu mnogim drugim bonjakim alimima, uenjacima i uglednim ljudima i on bio osuen na dugogodinju robiju. On je suen i osuen u grupi u kojoj su bili: Kasim-ef. Dobraa, Dervi-ef. Korkut, dr. Jusuf Tanovid, dr. Kasim Turkovid, dr. Salih Udvarid, Abdullah-ef. Dervievid, Ibrahim Karalid, Muharem Avdihodid, Hasan Avdid, Mustafa Hebovid i Hasan-ef. Ljevakovid. Osuen je na zatvorsku kaznu od 10 godina, a odleao je devet godina i osam mjeseci. Iz zatvora je izaao u januaru 1957. godine. Zahvaljujudi poznanstvu Hamdije Kreevljakovida sa Brankom ulidem, hfz. Mahmud-ef. Traljid se zapoljava u Narodnu i univerzitetsku biblioteku BiH u Sarajevu, u odjeljenje specijalistike zbirke. Na tom mjestu je proveo 27 godina, odakle je otiao u mirovinu 1984. godine. Za to vrijeme je, istovremeno obnaao dunost imama u Durida Jahja- painoj damiji u Sarajevu, u kojoj je uvao mihrab do 1996., kada ga je poela poputati snaga. Dugi niz godina je poasno obnaao dunosti nazira u Gazi Husrev-begovom vakufu te devrihana, duzhana i sahibi- nokte u Gazi Husrev-begovoj damiji. Od 1987. pa do 1992. godine bio je profesor kiraeta na Fakultetu islamskih nauka, a kada je otvoren postdiplomski studij postao je profesor istog predmeta postdiplomcima. U tom svojstvu je doekao svoje preseljenje u vjenost. Zadnje dvije godine svoga ivota hfz. Mahmud-ef. Traljid nije izlazio iz svoje kude jer mu je zdravlje sve vie slabilo. Svoju plemenitu duu predao je u milost njezinom plemenitom Gospodaru u subotu 28. decembra 2002. godine. Denaza mu je klanjana pred Gazi Husrev-begovom damijom, kom prilikom je slovo o ovom bonjakom velikanu odrao Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH prof. dr. Mustafa-ef. Cerid. Sputen je u mezar u nedjelju, 29. decembra 2002. u haremu Durida Jahja-paine damije u urida mahali, preko puta njegove kude, u prisustvu mnogobrojnih uglednika, prijatelja i potovalaca. Hafizova trilogija o kulturnoj historiji Bonjaka Vie stotina bibliografskih jedinica u obimnoj i bogatoj bibliografiji radova hafiza Mahmud-ef. Traljida svjedoe da je ivio svoj ivot plodno, radno i dostojanstveno. Njega su njegova djela nadivjela. to je zapisao jedan putopisac kada je doao u jedno udno mjesto i itao hronograme na nianima njihovih merhuma: ivio sam dva dana, pisalo je na jednom, ivio sam sedam dana, pisalo je na drugom, nisam uopde ivio, pisalo je na tredem... Zauen, upitao je prvog prolaznika, kako je

mogude da ovdje ljudi tako malo ive? On mu je odgovorio: Mi raunamo da ivimo samo onoliko dana u kojima uradimo djela koja de nas nadivjeti. Doista, hafiz Mahmud-ef. Traljid svojim plodnim radom je postigao ono to ga ini nama uzorom i primjerom samoprijegornog praktinog vjernika, naunika i istraivaa koji je obiljeio svoje doba i sebe svojim djelima u tom vremenu. Mnogobrojni njegovi radovi jesu jedinstveni po svojoj temi i predmetu, jer ih je on jedini mogao napisati bududi da je dogaaje rekonstuisao po svome briljantnom sjedanju i pamdenju. U tekom vremenu kroz koje je proao, rame uz rame sa hadi Mehmed-ef. Handidem, Kasim-ef. Dobraom i drugima, doima me jedna preporuka koju mu je dao Mehmed-ef.: Ne pii! Sada se mnogo ta ne pie. Pamti! Zahvaljujudi njegovoj bistrini kojom ga je obdario Allah, d.., jakoj memoriji koju mu je jo vie pospjeivao i uvao hifz Kurana, mogao je, htio i napisao sjedanja sa neprocjenjivim podacima o ljudima i institucijama islama i Bonjaka u Bosni. Na nau sredu, Hafizova svijest o vanosti zapisanog sjedanja, agilnost, estitost i vanredna pismenost darovala nam je zlata vrijedne knjige i radove bez kojih je nezamislivo istraivanje islamske i kulturne batine Bonjaka. Njegova trilogija iz ove oblasti osigurala mu je trajno mjesto u kulturnoj povijesti Bosne: 1. Istaknuti Bonjaci (prvo izdanje: Zagreb, 1994., 191 str. i drugo dopunjeno i proireno izdanje: ElKalem, 1998., 345 str., 2. Mali podsjetnik znaajnih datuma islamske prolosti Bonjaka, El-Kalem, Sarajevo, 1996., 152 str.) 3. Iz kulturne historije Bonjaka, Travnik, 1999., 363 str. Hafiz Traljid, kao rijetko ko u naem narodu uviao je potrebu da se o znamenitim ljudima, dogaajima i institucijama napie slovo i time sauva uspomena na njih. Ovaj njegov napor, htijenje i duevna potreba oita je na stranicama njegove spomenute trilogije i drugih radova koje jeza ivota objavio. Hifz Postao je nosilac asnog zvanja hafizu-l-Kurana jo dok je bio uenik Medrese, 1935. godine. Njegov muhaffiz je bio poznati sarajevski alim hfz. Mustafa-ef. Mujezinovid, otac Mehmeda-ef. Mujezinovida. Tokom polaganja hifza pred komisijom hafiza dnevno je uio po tri duza Kuran-i kerima. Istovremeno je iao na nastavu i bio ispitivan u razredu od svojih profesora iz raznih nastavnih predmeta. Hifz se tada tretirao privatnom stvari onih koji ga ue i nisu bududim hafizima davane nikakve olakice, niti stimulacija. Hafiz Mahmud-ef. Traljid je doivio da bude najstariji hafiz te meu najistaknutijim i najuglednijim hafizima u Bosni i na Balkanu. On je bio muhaffiz mnogim naim dananjim hafizima. Izveo je 14 hafiza kako je to sam potvrdio u sehurskoj emisiji na Radiju Faderacije BiH uz ramazan 01. decembra 2002. godine. Do pred svoju smrt je bio nezaobilazan lan Komisije za presluavanje novih hafiza i dugo vremena njezin predsjednik. Svojim odnosom prema ovom asnom poslu postavio je standard i pravila za uenje hifza i dolazak do zvanja hafiza Kurana. Povjesniar bonjake kulture Od svojih studentskih dana razvijao je i unapreivao svoje spisateljske i istraivake sposobnosti. Bio je historiar bonjake kulture i izvanredan bibliograf, revnosan uesnik i svjedok autentinih zbivanja u duhovnom ivotu Bosne i Bonjaka. I sam rtva nasilja nad bonjakom duhovnodu u vremenu instaliranja druge Jugoslavije kada su nasilno presjeeni najvaniji tokovi izvorne bonjake tradicije i kulture, hafiz Mahmud-ef. Traljid je kao naunik, istraiva i pisac istrajao u prezentiranju i afirmiranju kulturnih vrijednosti Bonjaka. Vjerovatno je dugi niz godina bio najbolji poznavalac povijesti naih institucija i znamenitih Bonjaka. On ne samo da je o tome pisao ved je sve to u pamdenju pohranjeno imao. Teko je danas dati odgovor na brojna pitanja u vezi sa ulogama koje su imale neke institucije Islamske zajednice i bonjakog naroda, pogotovo to se o tome nije dovoljno pisalo niti je dokumentacija sauvana. Za nas je sasvim znaajno dodi do tanih historijskih podataka o svim naim ljudima, ali i o institucijama. U tom traganju jako je znaajno dodi do istine otkrivanjem tanih podataka o ukupnom naem naslijeu. Dva su puta: otkrivanjem originalne dokumentacije i biljeenjem i kazivanjem savremenika. To su znaajni koraci u izgradnji svijesti naroda koji de ga

svakim svojim djelidem i elementom uvati od zaborava, gajiti mu ponos, poticati ga i podsjedati na neto to je sudbinski vano za njegovu bududnost. Ono to je Hafiz napisao jeste rekonstrukcija podataka o nekoliko znaajnih institucija i mnogih istaknutih ljudi iz bonjake prolosti koje su imali snaan peat i ulogu u osvjedivanju naroda i njegovom osposobljavanju za ivot i bududnost. Ogledalo kulturnoga, vjerskoga i svakog drugog nivoa razvijenosti jednoga naroda jesu njegove kulturne i odgojno-obrazovne institucije. Stoga je za na podrobniji uvid u stanje jednog dijela obrazovnog sistema vano u Bosni i iitavanje Hafizovog djela Iz kulturne historije Bonjaka. Hafiz je na sebi svojstven nain predano istraujudi podastro itateljima ove knjige vrlo precizne podatke koje nede modi zaobidi bududi istraivai odgojno-obrazovnoga sistema nae zemlje iz vremena koje ona prati. To se posebno odnosi na Gazi Husrev-begovu medresu, a naroito na stanje u njoj nakon donoenja Pravilnika iz 1925. godine kojim je ova odgojno- obrazovna ustanova stupnjevana na srednji i vii rang, s ciljem preustroja obrazovnih institucija u skladu sa zahtjevima vremena i potrebama muslimana. Taj vii stupanj Gazi Husrev-begove medrese - Alijja, bio je u rangu fakulteta prema miljenju akademika Hamdije Kreevljakovida, kojega citira hafiz Mahmud-ef Traljid. Hafiz u ovoj svojoj knjizi prouava i Gazi Husrev-begovu biblioteku i Mekteb-i nuvvab, stavljajudi akcenat na njihov doprinos u obrazovanju Bonjaka i razvoja ovoga muslimanskog evropskog naroda na svim poljima. No, kako se da zakljuiti na stranicama ove knjige, sve te institucije su nosili vanredni pojedinci o kojima je Hafiz u svojim knjigama pisao i dao vlastitu ocjenu njihovog rada, uvajudi tako spominjane velikane od zaborava. Moje prijateljstvo sa Hafizom Sa Hafizom se poznajem od 1981. godine kada sam doao na rad u Starjeinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevo. Povremeno smo se viali i u radu raznih komisija zajedno uestvovali. Bolje poznanstvo de brzo uslijediti kada je rjeenjem predsjednika Starjeinstva dr. Ahmeda Smajlovida, formirana sluba za islamska istraivanja, dokumentaciju i informacije, u kojoj se poeo razvijati centar Islamske zajednice za dokumentaciju. To je bilo krajem 1981. godine. Za odlaganje dokumentacije osigurana je posebna prostorija i napravljeni duboki plakari sa fajlovima za razvrstavanje prikupljene grae. Dr. Muhamed Hadijahid je ranije napisao klasifikacionu shemu (august 1980.) i poelo se sa sakupljanjem grae. U ovoj ekipa su bili: hfz. Mahmud Traljid, dr. Muhamed Hadijahid, Ismet Buatlid, Demal Salihspahid i Muharem Omerdid. Shema je odreivala raspored grae u tri velike oblasti: personalna imena, geografski pojmovi i ostali pojmovi. Primjerak te sheme uvam u svojoj biblioteci. Bila je sakupljena ogromna i vrijedna graa. Mlai su uili od starijih. Odlaskom dr. Smajlovida sa dunosti predsjednika Starjeinstva ekipa je prestala sa radom, a sakupljena bogata dokumentacija je baena u stari papir. Kada je dr. Hadijahid vidio kako se to baca u kamion rekao je Hafizu da kada umre u listovima IZ-e o njemu niko nita ne smije pisati. Hfz. Traljid me nazvao telefonom i prenio mi njegov vasijjet. Kad je ved Doktor bio teko bolestan sa Ismetom Buatlidem sam ga posjetio. Pitao sam ga je li odustao od svog zahtjeva koga je saopdio Hafizu, ali mi je odluno ponovio svoju raniju odluku. Kad je na bolji svijet preselio dr. Hadijahid, Hafiz me je nazvao i zaelio da me vidi. U razgovoru je istaknuo skori izlazak Anala GH biblioteke i napomenuo dr. Hadijahidevu odluku. Ona je kao emanet bila na nama dvojici. Pitao me hodu li sa njim dijeliti dio odgovornosti za prekrenu doktorovu odluku da on u Analima napie neto o njemu. Prihvatio sam prijedlog nadajudi se da de nam taj veliki ovjek halaliti na Sudnjem danu. Hafiz je, potom, napisao u Analima prelijep tekst o svom velikom prijatelju. Ovu priu navodim u namjeri da ukaem na dvije stvari vezane za Hafiza: prvo, njegovo insistiranje da Islamska zajednica ima svoj dokumentacioni centar ija de arhiva imati vanu ulogu u istraivakim projektima, u emu je njegova zasluga najveda, uspio je u toj nakani i za nekoliko godina sakupljeno je i u uloke razvrstano vie hiljada primjeraka dragocjene grae; drugo, voenje rauna o detaljima, kao to je bila elja dr. Hadijahideva i njezino smirivanje na nain kako je reeno naprijed. Kada sam doao u Gazi Husrev-begovu biblioteku na dunost direktora u njezinom fondu periodike nisam zatekao asopis El-Hidaje, jer su je ranije posudili organi dravne bezbjednosti kad su zatvorili Muharem-ef. Hasanbegovida, tada na dunosti glavnog imama u Goradu. Traiti od njih da se to vrati bila je pogibelj, pa sam se poalio Hafizu i traio savjet. Nemoj, rekao mi je on, ved

napii oglas u Preporodu i trai ko ima da pokloni ili proda, a ja i ti demo raditi da se svi brojevi saberu. Nije proteklo puno vremena a svi brojevi El-Hidaje su bili u policama Biblioteke. Volio je ovu Biblioteku i esto u nju svradao. U jednoj prilici razgovarao sam sa njim o normiranju rada u obradi rukopisa. Rekao je kao iskusan bibliotekar i nauni radnik: Norma bi trebala biti tri kodeksa dnevno. To sam rekao kolegama koji su radili na tim poslovima i oni su prihvatili njegov stav i posao se veoma dinamizirao. U rezultatima kolektiva ove Biblioteke ima velikih njegovih zasluga. Posebna mu je zasluga za mnogobrojna uvakufljavanja i poklone knjigama, rukopisima i namjenskih donacijama. Bio je dostojanstven kao rijetko ko. Bio je prepoznatljiv po urednom i skromnom odijevanju. Jednom prilikom mi je ispriao: Kad sam zavrio Medresu, otac mi je rekao: - Nemoj hodati gologlav! - Od tada kapu nisam skidao. Uvijek je bio s kapom na glavi, a blgo je prigovarao to se klanja i ui Kuran gologlav. Na ispitu prilikom polaganja hifza novih hafiza nije dao da se uenje Kuran-i kerima slua bez kape. Isto tako, duzhani u Gazi Husrev-begovoj damiji su svoj duz uili pokrivene glave dok je on bio Sahib-i nokta. Smatrao je to naom tradicijom i znakom potovanja prema namazu i kiraetu Allahove Knjige. Bilo malo, bilo mnogo, za njega je tue bilo nepoznanica. Priao mi je da, dok je radio u Narodnoj i nacionalnoj biblioteci u Sarajevu, nikada svojoj kudi iz kancelarije nije ponio niti jedan list papira, ni olovku, ni gumicu, a kamoli neto vrednije. Opisati njegovu narav mogao bih ovim rijeima: vedar, nasmijan, odrjeit, otvoren, direktan, konkretan, uvjerljiv, povjerljiv, bez zadnjih misli, sa vlastitim stavovima... Deavale su se mnoge promjene u politikom i vjerskom ivotu u Sarajevu, u emu je bilo mnogo podvala i neasnih radnji meu rivalskim stranama, ali u tim intrigama Hafiz nikada nije uestvovao. Za mnoge ljude trailo se njegovo miljenje. Ako je imao pozitivan stav govorio je otvoreno, a ako nije preutio bi... Njegova supruga Naila-hanuma mi je priala da se u ivotu samo dva puta od nje odvajao. Jednom je iao u Beograd a jednom u Skoplje, oba puta kao referent na naunim skupovima. On se svikao pamdenju onoga to ga je interesiralo, a bio je jo i hafiz, tako da se pretvorio u ivi izvor znanja i podataka. Mnogi diplomski i magistarski radovi nastajali su primanjem uputstava o izvorima od Hafiza. Bio je inspirator mnogim naunim skupovima i uesnik u njima. Dugogodinji je uesnik na akademijama ebi-arusa te referent na njima, a nakon smrti ejha Fejzullah-ef. Hadibajrida i njezin moderator i organizator. Oi njegove due bile su pronicljive, iako mu se u pozne godine njegove ivotne dobi smanjio vid. Snana i blistava memorija, zahvaljujudi daru Boijem, inteligenciji, urednom islamskom ivotu, mirnoj kudnoj atmosferi i hifzu Kuran-i kerima, inila ga je rudnikom znanja i informacija. Oslabljenost njegovog tijela nije utjecala da mu misao i znanje bude u punom cvatu to bi rekao Seneka. Njegovo znanje nije vie nita stiskalo, bio je potpuno slobodan i otvoren, u to sam se lino uvjerio dva mjeseca prije njegovog preseljenja. Moralni napredak i svoj nauni uzlet mnogi su doivjeli zahvaljujudi druenju sa Hafizom. On, kao i dr. Hadijahid uputili su me u metodologiju istraivanja, odabira, sortiranja i uvanja grae, kao i formiranje vlastitog arhiva iz podruj svoga interesovanja. Ovo de te uvijek initi spremnim za pisanje, za predavanja i javne nastupe, govorili su. Hafiz je uvijek afirmirao dinamiku kod mladih, razvijao tenju za islam, za Bosnu, za uvanje svoje tradicije... Bio je talentovani vizionar i znao se opredjeljivati za prave vrijednosti. Svojim ugledom i znanjem bio je cijenjen uitelj i uzor vedem dijelu dananjih intelektualaca u Sarajevu koji prouavaju islam i bosansku tradiciju. Bio je iva enciklopedija. Kao niko od svojih savremenika pamtio je podatke o ljudima i dogaajima. Po onome to znam o Hafizu to je bio jedan vrli dostojanstvenik, gospodin i mudar alim. Kako su hafizi elita Ummeta, ja mislim da je on bio proelnik te elite kod nas u Bosni. Bio je jedan fini i skromni musliman, iskren prijatelj, mudar savjetnik i prijatan sagovornik. Imao sam sredu estog druenja sa njim. Posebno to je on u lancu mojih uitelja pred kojima sam i od kojih sam uio. Pred njegovu smrt na par mjeseci dugo smo razgovarali u njegovoj kudi. Vie stvari mi je ispriao koje sam zabiljeio. Evo, dok ovo piem gledam te biljeke. Da to nisam zabiljeio otilo bi sa njim nepovratno. U njegovom sluaju, doista, moe se razumjeti Poslanikov, a.s., hadis kada je rekao: Smrt alima je kao smrt naroda! Zaista je Hafiz iza sebe ostavio veliko dobro. Sva sjedanja ljudi na njega su pozitivna. To nije lahko, jer ivot je teak a kontakti sa ljudima su puni iskuenja. O njegovom ivotu i

radu trebaju pisati oni koji su ga poznavali kako bi se od zaborava sauvalo to vie detalja vezanih za njegovo ime. Rahmetullahi alejhi rahmeten wasiah!