ADRIAN VISPEN

KALAHAD
Sjenke prolosti

Dvorac Valveron. Uenici treniraju kako bi postali arobnjaci, ratnici, lopovi... Meu njima se izdvaja jedan djeak, siroe Kalahad. Kalahad nakon gubitka obitelji u ratu zapoinje svoje kolovanje i treniranje u tom maginom dvorcu punom mranih tajni iz prolosti... Prva knjiga i poetak sage o Kalahadu iz pera hrvatskog fantasy pisca.

SJENKE PROLOST PRVA KNJIGA Zagreb, 2008.

SADRAJ Prolog........................................................................7 I. POGLAVLJE KRHOTINE MLADOSTI.......13 Veliki Dan...............................................................13 Halderon i Saradrija.................................................17 Stranci......................................................................22 Sudbina....................................................................29 Iz pepela...................................................................39 Kovai sudbine........................................................46 Put u Velveron.........................................................55 II. POGLAVLJE POSEBAN UENIK.............64 Djeak sa sela .........................................................64 Obilazak...................................................................77 Velike kue..............................................................85 Harakonov kamen..................................................100 Inicijacija...............................................................107 III. POGLAVLJE VAMPIR.............................121 etiri zida..............................................................121 Gost u Velveronu..................................................126 Tigor......................................................................141 Balthazar Thor.......................................................159 Salamander............................................................170 Zagrobni ivot.......................................................177 Povratak meu ive...............................................185 Nepozvani gost......................................................191 Lovac i lovina........................................................201 Erethor i Balthazar.................................................218 Vampir...................................................................225 Lovac.....................................................................240 Sumnja...................................................................248 Vizija ili san...........................................................258 Crvena zora............................................................266 Probuena zvijer....................................................274 Lijek.......................................................................292

IV. POGLAVLJE STARI DUGOVI.................301 Narod sa sjevera.....................................................301 Lovina....................................................................313 Tamna prolost.......................................................322 Zvijer u klopci........................................................332 Stari dugovi............................................................336 ivot ide dalje........................................................357 V. POGLAVLJE SMRT VELVERONA..........362 Ponuda...................................................................362 Odluke...................................................................373 Priprema.................................................................377 Kraj Velverona.......................................................379 Smaragdni portal....................................................395 Epilog.....................................................................400

PROLOG
"Oprostite mi...", ree za sebe stari, krupni vitez koraajui brzo i vrsto. U rukama snano stegne svoj ma. Ljudska vojska je stupala iza njega. Deseci tisua lica blijedih, uplaenih, nestrpljivih, vrstih i ljutih vojnika. Bila je to Imperijalna vojska. Vojnici iz Halderona. Spremni na smrt. Ovdje, na posljednjem bojitu, vode svoju zadnju bitku. Onu koja e biti njihov kraj. A on? On bjee njihov general, Njihov Car. On je bio Zvijezda Svetog Neba i uvar Bijele Kule svete graevine iza njihovih lea tornja od bijelog kamena koji se ponosno uzdizao osamsto metara u visinu Kule Tel'Nul. Stari vitez je bio krupan starac, duge sijede kose, problijedjelih oiju i imao je oko ezdeset godina. Na njemu je bio vidljiv teret dugog ivota i njegovih godina, emu je dokaz bilo i staro, naborano lice. Preko njega je imao nekoliko, odavno zaraslih, oiljaka koje je zaradio u nebrojenim bitkama, sada tek sjenama prolosti. Jedan je prelazio preko lijevog oka, sve do usne, a na desnom obrazu je imao etiri velika vodoravna reza. Ali unato svojim godinama, drao se uspravno i vrsto ponosito i hrabro. Na sebi je nosio teak viteki oklop, savrenu mjeavinu crne i bijele boje harmoniju Ademantija i Mithrila iz njega je zraila silina i snaga rijetko viena meu ljudskim rodom. Sam pogled na. njega tjerao je srce da pone uzbueno kucati. Nosio je velike naramenice i teke rukavice. U rukama je sve jae i jae stezao crnu drku starog maa koji je iskriavo isijavao svjetlo, nalik na sjaj punog mjeseca u punoj snazi. Kroz glavu su mu kao blijesci munje prolijetale misli teke, snane i bolne uspomene. Stani Kalahade! Mrtva je... Tamo na zapadu Sjena je navirala poput pobjenjela vulkana za vrijeme erupcije.

Mrani, crni oblaci su bijesno jurili preko neba, nosei hladnu i neprirodnu kiu. Vjetar je grozno zavijao dok se sunce kukavno skrivalo iza oblaka. ...tamo mladi ovjek moe pronai samo smrt... sijevnu sjeanje starom generalu. On zaklopi oi. Ovo je njegova zadnja bitka. Osjeao je to u kostima. Znao je to. Ovdje, na Posljednjem bojitu u bitki za Tel'Nul, e pasti. ...jesi li ti ikada morao krasti da bi se prehranio!? uo je sam svoj glas, kako izvire iz sjeanja. ...jesi li ti ikada gladan lijegao na mokru zemlju, znajui da e te sutra ekati ista sudbina!?, ponovno je sluao svoj glas, svoje rijei koje je izgovorio nekad davno. Nekada prosjak, danas car. Neprijatelji su bili blizu. Krv e potei kroz samo nekoliko minuta. Stari ratnik je to znao. Teret njegova maa postao je vei no ikada, a vodom natopljene izme kao da su pustile korijenje u mokru travu po kojoj je gazio. Koraci su mu bili teki. Ulagao je cijeli svoj duh, svu svoju snagu, da napravi te posljednje korake. Jedva je tjerao miie da se pokrenu. Ruka u kojoj je nosio ma drhtala je. Danas, Carevom voljom i u njegovo ime, za snagu tvog duha i tijela, odanost, ponos i ast, imenujem te Paladinom... Nebo se oboji u plameno-crvenu boju ogromna vatrena kugla je letjela prema ljudima. General Kalahad je gledao. Preletjela gaje. Iza njega se prolomi vriska ljudi i snana eksplozija. Elenora je... mrtva... zau on plaljivo sjeanje u svojoj glavi. Starac zatrese glavom i razbistri misli. Podignuo je svoj ma visoko iznad glave i ubrzao korak. Potom ispusti snaan urlik, dug i pravedan. Njegovi brzi koraci preoe u trk. Vojnici su ga slijedili. Kia vatrenih strijela planula je na njih dok su srljali prema svojoj smrti. Nebo je gorilo. titovi!!! naredie asnici iza njega. Vojnici visoko uzdigoe

svoje titove. Vatrena stihija se obrui na Ljude urlici i vriska pogoenih stane se razlijegati poljem. Prve rtve su pale. Stari je ratnik trao poljem koliko su ga noge nosile. Njegov neprijatelj je bio samo stotinjak metara ispred njih. Vojska koju jo nitko u Saradriji nije susreo. Sila koja je uzdrmala same temelje ovog svijeta... ...demoni... Krilata stvorenja velikih zubi i snanih tijela. Plamene aure oko njih i grozan smrad to se irio u svim smjerovima. Grozne, ugljenasto-crvene oi su se arile u njihovim crnim kacigama dok su se neprirodni urlici irili poljem. Jedni runi i crveni, s koatim izraslinama po cijelom tijelu, drugi plavi i hladni, umrtvljenih, bezdunih pogleda. Svi zli. Jo samo pedeset metara do njih. Novi val strijela zapali nebo. Ovaj puta su bile mnogo blie starom generalu. Jauci i zavijanje zaue se dok su strijele sjekle zrak. Jedna letea baklja pogodi generala u desno rame. Bol se razli tijelom. Ne! On ne smije pasti! On mora izdrati! Mora dati vilenjacima vremena! Ne smije pasti! Jo samo dvadesetak ljudi. Neemo preivjeti no... sjeanja su ponovno navirala NEMA MILOSTI!!! NEMA PREDAJE!!! prodere se Kalahad, a njegova se vojska, svi poput jednog, oglasi jednim snanim, dugim poklikom RAAAAA!!! Tata! Nemoj ii! Molim te! zauje starac u svojoj glavi, samo trenutak prije nego e se sudariti sa juriajuom hordom zla. Poklikne i on, dok je toplina demonskih vatri zapahnula njegovo lice i dok su demonska koplja planula prema njima. Starac skoi ravno meu njih i zarije svoj ma duboko u demonsko meso. Njegovi vojnici su ga slijedili... Kia plamenih strijela i dalje je sukljala prema njegovoj vojsci. Stotine vatrenih kugli progrizalo je zrak i hrlilo prema Ljudima. Graja i vrisci se stadoe rasplamsavati vriska bol mrnja sve je to pokretalo te dvije strane armade dok su se sjekli i ubijali u aru

nikada dosad vienom. Ubrzo su i jedni i drugi bili demoni. I ljudi izgledae i zvuae udovino dok su sjekli svoje protivnike. Fanatino su ulijetali meu kopljanike pakla i umirali na dugim iljatim otricama. No, general strani, moni, mrani general Ljudi, silovito je mahao oko sebe razbacivao je demone dok su horde crnih sjenki i plamenih nakaza dolazile iz svih smjerova. "Nel HoriaNeidos!" izricao je vilenjake kletve dok je njegov strani ma kidao komade paklenih divova. Bio je isprskan vrelom, kljualom krvlju. Nebom se prolomie fijuci bijelih strijela to doletjee iza ljudskih redova Vilenjaci su stajali iza njih, spremni poloiti svoje besmrtne ivote u ime slobode. Bijele toke svjetla zarie se u demone. Ogromni Borgrili, strani titani visoki etiri metra uletjee meu ljudske snage razbacujui ih na sve strane divljatvom i bijesom uroenim samo njima. Gigantske sablje, to su ih nosili, komadale su ljude na pola i bacale ih na desetke metara u zrak. Odjednom se zaue urlici ponosnih Griffina patuljci su poslali svoje jahae u pomo. Njihove snage su prekrivale nebo u irokom luku. Strane zvijeri, to su ih patuljci pripitomili, nosile su ih ravno u ar borbe u krajnji sukob s krilatim spodobama iz nonih mora. Patuljaki kralj Storig je jahao s njima posljednji put u ime asti u ime slobode. Dim koji se uzdizao iza demonskih hordi sukljao je visoko u oblake zaodijevao je cijelo nebo u crni plat. Negdje u daljini se nazirao gigantski plameni prsten Sedma vrata. Tamo nekada bijahu drevne ume Aravasa, dom vilenjaka. A sada vie ne. U daljini se nazirae i grdosije na desetke metara visine nemrtvi zmajevi i Plameni Titani. Horde krilatih demona uletjee meu patuljke bijahu to harpije rogata udovita enskih figura, s miiavim nogama i pandama na rukama i. Krvava bitka otpone i gore, na nebu. Dolje na zemlji, pakao je bio otvoren. Nerzijski psi iz Donjih Sfera

demonskih svjetova puteni su s lanca uletjeli su meu fanatinu ljudsku vojsku koja je uzvikivala "Za Cara!" i napredovala, meu koplja, zube i pande. arobnjaci iz ljudskih redova udarali su svom silinom to su je imali. Valovi magine moi komadae i palie demone. Ljudska konjica je udarila sa strane, gazei demonske bokove. Krilate spodobe iz zraka kidale su vojnike i prodirale ih zajedno s konjima. No General je i dalje vodio svoju borbu na elu svojih vojnika, okruen desecima najboljih, sjekao je put kroz utvare i gazio po njihovim goruim truplima. U svoj silini to ju je imao u sebi, gotovo je svijetlio i zaista je njegovo tijelo isijavalo snanu, bijelu svijetlost, dok je grevito mahao maem i sjekao protivnike pred sobom. Morao je ii dalje vilenjacima treba jo vremena. aroliji treba vremena da se pokrene. Znao je to. To gaje dralo na ivotu. To ga je guralo dalje zbog toga je njegov talisman, po kojem je nekada, prije dugih ezdeset godina, dobio ime, sada blijetio zasljepljujuom bijelom svjetlou. To je njegov duh, njegova volja. Njegova je snaga isijavala svoj put van, a zraio je snagom kakvu niti jedan smrtnik nikada nije mogao ni pojmiti. A injenica daje talisman to se njihao oko njegova vrata svijetlio, bila je znak da su vilenjaci poeli svoju zadnju veliku aroliju. Sveta e Zvijezda zasvijetliti posljednji put. Starac skoi dalje meu demone i iz sebe oslobodi straan, razarajui val sirove energije i razori demone u krugu od sto metara. Njihova tijela sagorjee u zasljepljujuoj bijeloj svjetlosti pretvorivi se u crni prah. Ljudi ostadoe netaknuti njihov juri je postao jai i neizdrljiviji njih je vodio oaj koliko i odanost ako ne uspiju ovdje, njihovog svijeta vie nee biti cijeli Silor e nestati u tami. Nee biti budunosti samo Plamen i Sjena. A tu je i njihov Car, njihov General njihova sveta Zvijezda Kalahad.

Zvijezda koja u bijelom plamenu oaja i nade svijetli posljednji put...

I. POGLAVLJE

KRHOTINE MLADOSTI

VELIKI DAN
Ovo je prva knjiga o njegovu ivotu. Ona prati njegovo djetinjstvo i odrastanje. U njoj se otkriva njegovo uenje u Velveronu te poetak Rata za Tron. Godina je 1359. esnaesti, dan, etvrtog mjeseca. Danas je veliki dan za narod Halderona. Praznik je po imenu Rida1. Vodenasto sunce jo je izvirivalo iza brda i bacalo prve zrake sunca na uspavanu dolinu. No se povukla. Tiha rijeka je nastavljala svoj nezaustavljivi tok, a ume odisale svjeinom. Trone kue sela Etrona su blistale naranasto od sunca koje se dizalo sve vie i vie. Uskoro prvi ljudi poee izlaziti, svaki traei svoj posao i rutinu, jadikujui i raspravljajui. Poput mrava, vrijedno i marljivo, seljaci su ili na farme. Prianjali su na posao, zastavi tek na minutu dvije ne bi li potegnuli gutljaj hladne potone vode za okrjepu. Za tili as je bilo skoro podne. Rida je veliki praznik za itav Halderon. Legenda kae da je Trisfal, bog svjetla i dobrote na taj dan pobijedio tri opasna demona i zauvijek ih bacio u svijet zaborava. Od tada se to slavi kao dan slobode i ope dobrote. Na taj dan se ne radi, a susjedi meusobno dijele razne kolae, dok se u hramovima posveenim Trisfalu ostavljaju novani prilozi.
1

Iz kue obitelji Jorsoran dopirao je djeji pla. Kroz prozor kue se vidio sluzav i krvav maleni djeai koji je plakao u rukama stare ene. Njegova majka je umorno leala na krevetu razvukavi blijed, umoran, ali zadovoljan osmijeh. Otac je skoio na noge, neko vrijeme ponosno gledao u sina, a onda pogledao u enu, kao da joj pogledom eli zahvaliti za nasljednika. Ime joj je bilo Helvina, a njenom muu Garet. Garet bjee tridesetosmogodinji farmer, a Helvina krojaka. Helvina je tada imala 30 godina. Danas su dobili drugo dijete. Drugog sina. Majka Helvina, posve umorna, ipak je uspijevala na nagovore stare ene izdrati da ne zaspi odmah nakon poroda to je za enu vrlo opasno. Stara ena to je pomogla pri porodu oprala je i pobrinula se za dijete, dok je Garet, nakon to je poljubio Helvinu u elo, izaao van i proirio radosnu vijest. Bio je presretan. Iao je od kue do kue, pozdravljao ljude i dovikivao im "Dobio sam sina!" Uavi u krmu, jo je jednom glasno viknuo da je dobio sina a onda je sve astio po jednim pivom. Tamo je bio i seoski starjeina koji je takoer bio radostan. Garet je sjeo do njega i njih su njih dvojica razvezali veselu priu. Nakon nekih pola sata, Garet se prisjetio kako je ostavio enu samu kod kue. Pozdravio se s prijateljima koji ga srdano ispratie a onda pouri kui. Tamo je ugledao Helvinu kako dri sina u rukama, mazei ga i gledajui njegovo nevino lice. Garet doe do nje i ree "Svima sam objavio radosnu vijest." Helvina mu se nasmijei. Tog dana, oko etiri sata poslijepodne, u selo ue nekoliko visokih osoba. Svi bijahu obueni u duge, zelene, iste pelerine. Kose su im bile zlatne, duge i ravne, lica ista i lijepa, a iljate i duge ui probijale su se kroz kosu. U oima im je svijetlila radost, neki unutarnji mir. Bili su to vilenjaci. Spustili su se glavnom ulicom ravno do gomile ljudi koja je gledala tandove s kolaiima i sokovima to su ih ene pripremile za blagdan. Ljudi su ih zadivljeno gledali, trudei se

izgledati nezainteresirano. Nisu im esto dolazili vilenjaci, a uli su da sa sobom obino nose blagoslove i zanimljive prie. Oni ive na sjeveru ili u veim gradovima. Ne zanimaju ih mala sela poput Etrona. No eto ih ba ovdje, u njihovu selu. "Arevas Al-duhn!", pozdravie vilenjaci svojim toplim glasovima blago se naklonivi svjetini. Seljani se odmah okupie oko ovih neoekivanih, ali dobrodolih gosti. "Arevas Al-Duhn", uzvrati Garet vilenjacima, jer je znao pomalo vilenjakog. "Vidim da poteni ljudi Halderona danas neto slave", primijeti jedan od vilenjaka. "Da. Danas se slavi Rida, ali nae selo ima razlog vie za veselje", radosno ree starjeina sela digavi prst u zrak. "Ah da?", zainteresira se vilenjak. "A koji je taj?" Starjeina stavi ruku Garetu oko vrata i ree: "Ovaj dobri ovjek ovdje, danas je dobio sina!" Vilenjak pogleda u Gareta i ozbiljno mu se zagleda u lice, a onda se nasmijei i ree: "estitamo. Kod nas je obiaj da darujemo novoroenad. Uinili biste nam veliko zadovoljstvo kada biste nam dopustili da vidimo vaeg sina", zamoli ga vilenjak. Garet bjee vrlo iznenaen. Nije oekivao ovo, iako je znao da vilenjaci to uistinu rade. "Drage volje", rekao je i odluio ih povesti u kuu. Kua je bila skromna, ali to vilenjacima, koji bijahu putujui sveenici, nije smetalo. Uli su unutra, a voa najstariji od njih pokloni se majci predstavljajui se: "Ja sam Aluven." Majka je sva u udu gledala, i rekla: "Oprostite zbog nereda. Nismo ba stigli istiti ovih dana. Bilo je puno posla oko priprema i... recite mi ime zasluujemo ovu posjetu?", snae se Helvina. "Mi veliamo snagu prirode i dobrote, svjetla i mira. Ti si na ovaj svijet donijela jedan novi ivot. Ima li iega vrjednijeg od toga?", ree joj vilenjak. Helvina porumeni. Vilenjak Aluven tada paljivo uzme dijete u ruke i njeno ga njiui, zagleda se u njega. Mali je spavao i nije niti sanjao da se nalazi u rukama tako uzvienog bia. "On e raditi velike stvari u ivotu!" , tiho zakljui vilenjak prouavajui mu crte lica. "Evo", ree on, vraajui bebu

njegovoj majci. Potom se okrenu svome pratiocu, te ga zapita: "Vedurase? Gdje je onaj talisman to ga naosmo u umama oko Terasa?" Vilenjak odgovori: "Uinio sam to si i preporuio pa sam ga iz zabave ukrasio. Zato pita?" Aluven se nasmijei i ree: "Odlino! Daj mi ga." Pratioc zavue ruku duboko u unutarnji dep svoje pelerine izvadi neto i preda Aluvenu u ruke. On se okrene Helvini i obznani joj: "Mi moramo ii. Za rastanak, imamo mali dar za njega", ree vilenjak, srdano se smijeei. "Ne moemo nita prihvatiti od vas", stidljivo ree Helvina. "Molim vas. Ovaj dar je za njega", ree vilenjak, i onda pokaza zlatni medaljon to ga je Veduras nainio. Unutar njega je bio veliki, sjajni kristal. Medaljon je bio mali, ali nije bilo sumnje da je vrlo skupocjen. Bio je trokutast, s nekoliko slojeva irine, koji su se poveavali kako je medaljon prilazio centru, gdje se nalazio jedan veliki, blijedo plavi kristal koji je isijavao plavetno svjetlo... "Ovaj medaljon predstavlja nau najsvetiju zvijezdu zvijezdu Kalahad", ree Veduras, dok je Aluven polagao medaljon pokraj bebe. "Ne znam kako da vam se oduimo. Nemamo puno... ali ako elite...", zamuca otac, no vilenjak ga prekine: "Kao to rekoh nema potrebe za ovim razgovorom! Uistinu, ovaj medaljon nama nije od nikakve koristi. Samo bi leao ovdje meu ostalim stvarima, zaboravljen. Miljenja sam da e njemu moda i posluiti jednog dana", ree Aluven. Usprkos tome, Garet je bio uporan: "Htio bih vam dati makar neto zauzvrat." Znao je da su oni putujui sveenici i da ive vrlo skromno. Vilenjak pogleda u bebu: "U stvari, moete nam se oduiti tako to ete ga odgojiti u potenog i hrabrog ovjeka", ree vilenjak, nasmijeeno gledajui suzne oi majke. Vilenjaci se tada okrenue te pooe van. Ali kada su doli do vrata sobe, Aluven se okrenu i zapita: "A kako je malomu ime?" Majka pogleda u sina, a onda, nakon krae stanke ree: "Kalahad.

Ba kao i vaa zvijezda." Onda se zahvalno nasmijei Aluvenu. Vilenjak joj uzvrati topao smijeak, duboko se nakloni, i izae iz kue. I tako je Kalahad Jorsoran dobio svoje ime. Po zvijezdi Svetog neba.

HALDERON I SARADRIJA
est godina je prolo od Kalahadovog roenja. Izrastao je u nemirnog ali simpatinog djeaka koji je marljivo radio s ocem Garetom i bratom Thomasom. Bio je upola visok kao njegov brat i nosio staru sivu koulju, koju je naslijedio od brata. Na nogama je imao hlae koje mu je saila mati. Kosa mu je bila crna kao no, a zelene oi svijetle kao zvijezde. Svaki dan je s ocem i bratom odlazio u polje na rad. To ga je u mladim godinama uinilo vrlo marljivim i spremnim za posao. No, malo prije njegovog estog roendana, mati mu je preminula. Tjedan dana leala je u krevetu, borei se s tekom bolesti. Na kraju je izdahnula. Kalahadu je to palo veoma teko. Cijelu no je leao uz njeno tijelo bdijui i alei gubitak voljene osobe. A na dan pogreba je pobjegao sakrio se u malenu pilju, za koju su znali samo on i njegov brat, i tamo je proveo cijeli dan, tugujui i sjeajui se majke. Smrt voljene osobe Kalahadu je pala vrlo teko. Bio je to za njega ogroman gubitak. Ali i mnogi drugi su umirali u to vrijeme. Bilo je to vrijeme nemira. Ljudska rasa je jo uvijek bila razdvojena u dvije odvojene zemlje. Vrebali su jedni druge poput pasa to halapljivo tite svoju hranu. Postoji legenda koja kae da su Halderon i Onderon nekada bili jedna zemlja, jedno mono carstvo po imenu Amidal. Po legendi, to se carstvo je razdvojilo u vrijeme Graanskog rata. Tadanji car je imao dva sina, koja su se nala na suprotnim stranama bojita, pa da bi zaustavio krvoprolia, car je podijelio zemlju na dva dijela, a tim dijelovima dao imena po sinovima Halderon i Ondreon. Obje, naseljene ljudima, od tada postoje jedna uz drugu, sklapajui pokoji dogovor. Obini ljudi, pogotovo oni na granicama, bili su u dobrim odnosima sa susjedima. Trgovina je ila. No to nije bilo to. Kada bi jedna zemlja bila u problemima, uglavnom bi bili krivi oni drugi. Takvo je uglavnom bilo miljenje siromanijih Halderonaca.

U posljednje vrijeme u Halderonu vlada tmurna atmosfera. Krvoedna plemena divljih Orkova s granica Songorna su se nakupila na granicama i pljakaju sela kad god zaele, pa je Halderon u stanju podizanja vojske. Divlji Orkovi su i prije navirali, ali nikada nisu ostali na granicama ovako dugo. Spalili bi pokoje selo, a zatim se izgubili u daljini veliajui svoje prljave bogove Mrnje i Bola, zahvaljujui im na krvavom plijenu. No sada su uporno izazivali sukobe i zbog toga je u Halderonu vladala teka situacija. Carstvo je skupljalo poveane poreze od ljudi, kako bi platilo trokove podizanja vojske. U Saradriji su vladale dvije valute zlato i srebro. Jedan zlatnik je imao vrijednost pet srebrnjaka. Prosjena plaa Halderonskog vojnika je bila 125 zlatnika na mjesec. To je bilo relativno malo, s obzirom na to daje cijena jedne zdjele hrane kotala jedan srebrnjak. Sreom po vojsku, hranu su dobivali besplatno, kao i mjesto za noenje. Ali narod je to osjeao na svojim leima. Umjesto 5 zlatnika po glavi, je narod morao plaati 8, to nije bilo malo. No, moralo se. To je bilo neophodno. U suprotnom, Halderon bi mogao zavriti u plamenu. Ostale rase nisu slale nikakvu pomo. Patuljci, koji su vrsto vladali svojim planinama u Berenoru, nisu niti pomiljali poslati pomo. Njima je tamo bilo udobno, jer krupni orkovi nisu zalazili duboko u planine, niti su se motali po dubokim piljama poput patuljaka. Jedina prijetnja patuljcima su bili goblini, kojih, sreom po njih, nije bilo u blizini. Oni su bili u Grimiznom gorju i Songorskim planinama. Patuljke nisu zanimali problemi ljudi. Patuljakom kralju Storigu je bilo vano da dobro iskoristi nalazita Mithrila, zlata, te nove, rijetke rude Adamantija. Bilo mu je vano graditi ogromne podzemne gradove i majstorske skulpture. Ratoboran narod jesu, ali su se primirili u zadnje vrijeme. Rijetko kad se uje pokoja rije od patuljaka, a donose je putnici i trgovci koji su odsjedali kod njih, a ti su uistinu rijetki, jer patuljci ponajprije cijene osobe koje imaju umijea u izgradnji, koje su nadarene za stvaranje, ali i one sa sirovom snagom i snanim karakterom. Osim toga, ljudi i

patuljci imaju lou povijest. Nekada davno, jo u drugoj eri, oni su vodili nekoliko ratova. Vilenjaci na sjeveru uivali su u bujnim i zelenim umama Aravasa koje su bile njihovo nasljedstvo jo iz vremena kada nije bilo pisane povijesti, kada ljudi nisu bili nita drugo nego Divlja rasa.2 Aravas je oduvijek bio mjesto mira i nikada niti jedna vojska nije okaljala svetost tog mjesta. Reeno je da e, kada se to dogodi, to biti znak posljednje bitke izmeu dobra i zla bitke koja e odluiti kraj jednog i nadmo drugog. ume Aravasa su oduvijek bile sainjene od Esmirona, vrste drveta koje raste samo u blizini vilenjaka, jer jedino vilenjaci znaju kako njegovati ta drevna stabla. Te ume su oduvijek bile mjesto spokoja i sigurnosti. Mnogi se nikada nisu vratili iz tih uma. Ljepota vilenjaka i njihovog ivota je tolika da mnogi, ponajvie ljudi, nemaju srca napustiti njihove zemlje, a mnogi ne prekidaju plakati danima nakon to su napustili vilenjake. Ta uzviena rasa je oduvijek bila aneo uvar Saradrije. Ali trenutno, nikakva pomo nije poslana ljudima. Glasine stiu sa svih strana da oplakuju umrlog kralja. Poznavajui besmrtne vilenjake, kojima vrijeme ne igra ulogu, to bi moglo potrajati dugo. Bilo kako bilo, Halderon i dalje stoji sam. Hobiti na sjeverozapadu iz zemlje zvane Meldor nikada nisu marili za rat. Oni su jednostavan narod iji je najsloeniji instrument lopata i motika. Otvorenih su srca i milostivi, spremni na suosjeanje i pomo onima kojima je to potrebno. Ali u zadnje vrijeme i oni se dre samo sebe. ini se da su zaboravili na ljude i dane kada je njihova krv bila prolijevana kako bi zemlje hobita i danas bile slobodne. Zaboravili su dane kada su ljudi ginuli u ime slobode hobita i sigurnosti njihovih zemlja dane kada su Murili izranjali iz Langarskog mora i kaljali Divljim rasama se smatraju one rase koje nemaju svoga doma, rase koje nemaju zemlje koju zovu svojom. Takvih rasa ima mnogo, a Ogrimi, Gnolovi, Gnomovi i Kentauri su samo jedni od njih.
2

istou plodnih ravnica oko rijeka Duravas i Peligad te pritoka Rorosa i Melingora. Tako danas ljudi ne dobie niti kilograma hrane, niti jedan ma ili luk od hobita. Nijedan hobit nije doivio slavu u ratu i nikada i nee. Onderon, u kojem ive plavooki ljudi sa sjevera je odavno izoliran i neprijateljski raspoloen prema Halderonu. Neko staro rivalstvo, djetinje i, nerazumljivo bilo kojoj drugoj od rasa, vladalo je izmeu njih, ljudi sa sjevera i Halderonaca, naroda s juga. Nikada Onderonci nisu eljeli pomagati svojoj junoj brai, zbog prepiranja iz starih vremena, koje obian puk ak nije niti znao, jer to su prie stare gotovo koliko i samo vrijeme, a koje su lako mogle biti i izmiljene. Samo u nekoliko navrata su vojske Onderona stigle u pomo svojoj junoj brai, spaavajui ih od krvnike sjekire sila mraka. No, ta sjekira, koju ovaj puta digoe Divlji Orkovi, se ponovno nadvila nad nezatieni vrat Halderona, koji opet stoji sam. Daleki narod iz neprohodnih uma Ethilium Kerena tamnoputi Ardeni, ija koa bjee plava poput neba, obeavae slati pojaanja, ali sve je ostajalo na tome. Slabi ratnici po prirodi, ali nadareni empatiari i arobnjaci, Ardeni su imali veliki i snaan osjeaj za pravdu i dobrotu, gotovo razvijenu kao u vilenjaka. Obeanja su zasipala ljudske ui eljne pomoi u ovo doba mrnje i tame kada se neka nepoznata Sila uzdizala nad Saradrijom. No, to ostadoe puka obeanja. Niti jednog vojnika nije poslalo Visoko vijee Ardensko. Ruku na srce, brod pun arobnih napitaka, magino ojaanog oruja i kojekakvog materijala i arolija na pergamentima je stao u luku grada Semida, i ljudi hvalie Ardene i njihovog gospodara do samoga neba, ali to bjee sve to su dobili. Ni priblino dovoljno u ovo vrijeme. "No, hvala Ardenima na ovim znacima panje koje im ne smijemo zaboraviti", rekao je jednom prilikom Car Halderona, mudri starac Malvin Eiregon svom sinu, princu Berradrasu. Glavni problem kod orkova je taj to oni uivaju u ratu. Ako ih se

izazove na rat, oni priliku sigurno nee propustiti, 21 pa je zato tako teko napasti ih, a ne riskirati otvoreni rat, ali niti nije mogue ostaviti ih da pljakaju pogranina sela i gradove Halderona. No, ovaj puta kao da ih je neka sila tjerala. Bili su odve organizirani i efikasni. No, narod Halderona je oduvijek bio granica za orkove, s kojima su bili u neprestanom sukobu. Divlji Orkovi su mnogo puta provalili u Halderon, mnogo puta ruili njegove gradove, ali nikada nisu uspjeli poraziti Ljudsku rasu i njihove ratnike. Azgard, grad koji bjee prijestolnica Halderona, uvaju Paladini, sveti ratnici, uvari cara,i zatitnici' ovjeanstva i svega to je u milosti dobrote i svijetla. Njihov poredak postoji jo od carstva Amidala. Titula Paladina je najvea ast koju moe zaraditi vojnik u carevoj slubi, kako u Halderonu tako i u Onderonu. Ali rijetki postaju paladini. Njihov red broji svega pedesetak ratnika. No njihova odanost i izdrljivost e ponovno biti stavljena na kunju. Car Halderona, Malvin Eiregon i njegov sin, Berradras Eiregon, ija loza vodi do legendarnog Terenora Plemenitog i Euina Bijelog e nositi teka vremena na svojim pleima.

STRANCI
Prolo je dva mjeseca od kako je Kalahadova majka umrla, i on je gotovo u potpunosti prebolio taj dogaaj. Veliki oiljak je bio na njegovu srcu, ali vie nije krvario. Kalahad se ba vraao s farme na koju ga je otac poslao. Morao je vratiti motiku koju je zaboravio ponijeti kui danas poslije posla. Upravo je prolazio pored znaka "Dobro doli u Etron", kada primijeti kako naslonjen na znak, mirno stoji jedan ovjek. Bio je zagrnut u smeu pelerinu, i pogled mu je bio sputen u tlo, pa mu Kalahad ne razazna lice. ovjek je bio prljav i neugledan, a brada mu je virila ispod kapuljae. Njegove hlae su bile tko zna koliko puta krpane i prljave. Oito je bilo i Kalahadu da ovaj ovjek dugo nije bio u gradu, i da je jedan od lutalica3. uo je od pokojne majke da takve lutalice mogu biti vrlo opasne, pogotovo oni koje radije troe zlatnike na vino i rakiju nego na poten komad odjee i tanjur topla jela. Kalahada uhvati jeza. Osjeao je strah prema tom ovjeku koji je, ini se, nekoga ekao. Najednom ovjek pogleda Kalahada. Ovaj shvati da bulji u tog ovjeka ve nekoliko minuta, pa se naglo tre. ovjek razvue osmijeh preko lica. On tek tada primijeti da stranac ima dugu, plavu kosu, koja bjee masna i prljava. Dva maslinasto zelena oka krijesila su se dok su ga gledala. Kalahad se pokrene s mjesta i krene uurbano hodati k selu. Jednostavno je koraao. Nije imao hrabrosti skrenuti pogled s ceste. Iza sebe zauje teke korake, i srce mu stane lupati kao ludo. Onaj ga ovjek prati. to sad!? Jedva se Lutalica je u to vrijeme bilo puno, a to su bile osobe, najee plaenici ili putujui ratnici i Aratari, koji obilaze zemlju i trae posao za svoj ma, luk ili oruje koje ve nose. Osim toga, mnogi su pomagali i u nekim jednostavnijim poslovima kada bi im ponestalo novaca.
3

suzdravao da ne potri od straha. Pokuavao je zvidati, ali jednostavno nije mogao ispustiti niti jednog jedinog tona. Koraci su bili sve blii i blii. Pone trati prema selu koliko su ga noge nosile. Grabio je tlo pod sobom kao da je odrasli ovjek. Najednom, krajikom oka, uhvati lik jo jednog ovjeka kako ga promatra s oblinjeg uzvienja. Uinilo mu se da taj ovjek dri ma u rukama. Skok za skokom, i zamaknuo je iza prve ograde od ivice. Sjeo je bez zraka. Tko su ti ljudi, i zato ga proganjaju!? Nakon to je povratio dah, Kalahad proviri iznad ivice, nebi li ponovno ugledao te ljude. Obojica su bili na onom uzvienju, i, ini se, razgovarali. Onaj plavi, prljavi sa smeom pelerinom se gromoglasno nasmija, tako da gaje i Kalahad uo. Onaj drugi, koji je bio krupniji i vei, nije imao kapuljau na glavi. Njegova kratka kosa je bila crna kao ugalj, lice izduljeno. Pelerina koju je nosio bila je uska. Bio je vrlo irok u ramenima. U zemlju je zabio ma, i laktovima se oslonio na njega dok je razgovarao s plavokosim ovjekom, koji je i sam skinuo kapuljau. Kalahad ih je promatrao minutu-dvije, iako ih nije mogao uti, kad najednom zapuha hladan vjetar. Ve se smrkavalo, i zahladnilo je, a on je na sebi imao samo kratku majicu. Zbog toga zakljui kako je najbolje ostaviti te strance i otii kui, te ispriati nekome starijem to se dogodilo. Kod kue gaje ekala veera, ali i otac eljan objanjenja Kalahad je kasnio. im je uao na vrata, otac izviri iz kuhinje i prekori ga: "Gdje si do sada? Vidi li da se ve poelo smrkavati?" Kalahad mu na to odgovori: "Izvan sela oe, ba pored znaka je bio neki stranac. Bio je sav prljav i gadan. Gledao sam ga dugo vremena, i onda se on naljutio. Ja sam pobjegao u selo i vidio kako taj stranac razgovara s jo jednim drugim ovjekom, koji je krupan kao medvjed!" Otac se raskesi: "Medvjed, ha? Pa, uvijek si to znao opisati. No dobro. uo sam i od drugih da se oko sela motaju lutalice. Nije da je to neto udno, ali obino ih nema u ovim krajevima. Njihovo

podruje je odmah uz granicu." Zatim Garet otie do prozora i zagleda se van, kao da promatra ne bi li i sam vidio nekoga nepoznatoga. Stiskao je aku, vjerojatno nesvjesno. Ali nije imao sree selo je bilo prazno. Jedino se vjetar igrao po njegovim ulicama. Najzad, Garet progovori: "Nita se ti ne brini. Nee takvi stvarati probleme u ovom selu. Nego, hajde ti veerati. Thomas je ve jeo." Kalahadu se jelo nikada nije trebalo nuditi dva puta. On je ve zaboravio strance i ugodno mljackao komad pileeg batka. Idueg jutra, Kalahad je rano ustao. Sino je do kasno razmiljao o strancima, i bivao sve znatieljniji. elio je popriati sa svojim prijateljem Arnoldom, koji je ivio samo dvije ulice dalje, odmah iznad svratita "Kod debelog Toma". Debeli Tom je bio Arnoldov otac, i otvorio je to svratiste davno prije nego je Kalahad bio roen. Tamo bi se naveer esto okupljali seljaci i priali zgode i nezgode uz topao kamin i pokoji vr vina ili piva. Kalahad nije smio zalaziti unutra, ali bi se ipak katkad iskrao unutra kako bi doao do Arnoldove sobe. Ba je veselo etao ulicama, kada ispred sebe ugleda stranca kako na dobrih sto metara udaljenosti marira u njegovu smjeru. Ovaj je nosio kono odijelo, i imao je zeleni plat i kapuljau navuenu preko glave. Preko usta je nosio crni rubac, a preko ramena mu se ljuljao dugaak luk dok mu se na leima klatio tobolac sa strijelama. Izgledao je miran, i nekako je hladnokrvno prolazio kroz selo, dok su ljudi okretali pogled za njim. Oito mu nije smetalo da drugi bulje u njega. Kalahad primijeti da je skrenuo prema svratitu, koje je bilo i njegovo odredite. Mirno je stao dok je stranac prolazio pored njega. Mirisao je na borove, a za razliku od ostalih, njegovo odijelo je bilo sasvim uredno i isto. Ovaj stranac u Kalahada nije izazvao strah. Naprotiv, Kalahad je bio zadivljen. Pratio ga je u stopu a zatim, kada i on, uao u svratiste. Kada je stranac uao u tamnu krmu, tihi amor naglo utihnu, i mnoge oi sijevnue prema vratima. Kalahad osjeti blagu nelagodu, a stranac hladnokrvno ueta i krenu ravno prema stolu u kutu, za kojim je sjedilo jo nekoliko stranaca. Svi su aputali, i kada je ovjek, kojeg je Kalahad pratio u krmu,

doao do stola, oni ustadoe i pozdravie se s njim rukujui se, a onda mu ponudie mjesto. Kalahad krene uza stepenice, a pogledom je strijeljao po krmi. Za ankom je sjedio onaj krupni stranac kojeg je vidio juer na brdu. Debeli Tom, ovjek s velikim podbratkom i ogromnom, okruglom trbuinom je bio pomalo uznemiren, ali je na licu imao zadovoljan osmijeh oito je da e svi seljaci eljeti popriati o ovim doljacima i iznijeti svoje teorije o njihovu dolasku, a najbolje mjesto za to je bila njegova krma. Kalahad tiho otvori vrata koja su vodila na kat, i povue bravu. Vrata se uz kripanje otvorie i on ude i ode ravno do Arnoldove sobe i uulja se unutra. Kalahad oito nije imao naviku kucati. Arnold je bio sitan djeak kratke, plave kose. Lice mu je bilo okruglo i zdepasto. Djeak je imao nekoliko kilograma vika to se vidjelo na njegovom trbuhu. Piljio je kroz prozor dok gaje Kalahad pozdravljao s jednim "Hej", a onda se namjesti do Arnolda. "Hej!", odzdravi Arnold. "Ba gledam, eno tamo, iza onog drveta sam jutros vidio nekoliko stranaca kako razgovaraju. Ali sada ih nema", nastavi Arnold. "Moda su dolje u krmi?", zapita Kalahad. "Moda. Otac mi ne doputa da siem. Kae, moe postati opasno ako bi se neki od njih napio... Glupost!", planu Arnold na kraju. Kalahad se odmakne od prozora i sjedne na krevet, jer vani nije bilo niega zanimljivog. Ulice su bile prazne. "to misli, jesu li opasni?", zapita Kalahad, kao da nekako potajno oekuje potvrdan odgovor. Arnold ree: "Sigurno. Sino je kasno ovdje doao jedan ogroman ovjek i na leima je nosio ovoliku sjekiru!", i razvue ruke koliko god je mogao. Prema njegovim poimanjima, sjekira je bila ogromna. Kalahad je zadivljeno gledao u Arnolda, a u glavi je zamiljao kako bi takvo oruje izgledalo. Arnold mu je jo neto objanjavao, ali je Kalahad bio zatoen u vlastitim mislima. Naposljetku, Arnold povisi glas: "Jel' 'oe il' nee?". Kalahad ga zbunjeno pogleda. Arnold ponovi: "Hoe li da odemo do rijeke i borimo se drvenim maevima? Neki dan sam napravio nove. Ovi se ne bi trebali slomiti tako brzo kao stari." Kalahad razmisli koju sekundu, a onda kimne

glavom, i obojica izletjee iz sobe i projurie kroz krmu. Svi stranci su i dalje mirno sjedili, te tajanstveno aputali. Jedan od njih je pokazivao neto rukom po stolu, kao da pravi plan neega. Kalahad se vie nije bojao tih ljudi. tovie, imao je elju da ba sada ode tamo do njih i upita ih kako se zovu i to hoe u njegovu selu. Kada je taj plan izjavio Arnoldu, on samo propiskuta: "Zar bi to smio?" Kalahad osjeti nagli nalet hrabrosti, i navue hlae, isprsi se i ode se ravno do stola za kojim su sjedili stranci. Kada je stao pred njih, oni svi odreda utihnue i zagledae se u njega. U naletu uzbuenja zaboravio to je mislio rei. Stranci su ga i dalje hladno gledali svojim prodornim oima. Odjednom, poput munje, Kalahadu sijevne pred oima i on se nae na zemlji. Shvatio je daje dobio pljusku. Pogledao je gore i ugledao Debelog Toma, koji se ispriavao za incident, crven u licu kao rak. Onda Kalahadu dobaci jedan otrovan pogled i ode nazad za ank. Stranci nisu niti trepnuli. Kalahad je sada opet bio uplaen. Najzad, jedan od njih ustade i prui ruku Kalahadu, te ga podie sa zemlje. Kalahad je piljio u njega. "Kako se zove?", dobroudno ga zapita stranac, koji imae crnu kosu, dugu do ramena. Oi su mu bile lijepe i sjajne. Na sebi je imao kono odijelo, ali skrojeno vrlo precizno i s umijeem. Kalahad je zurio u njega, prouavajui lice, koje je imalo krajnje dobroudan izgled, a onda odgovori: "Kalahad." Stranac kimnu glavom, a onda ree: "Dobro, Kalahad. Treba li ti neto?" Na to on odgovori: "Ne, ali elio bih znati tko si ti i ovi tvoji prijatelji?" Onda pogleda u njegove prijatelje, a jedan od njih gaje promatrao krajnje mrko. "Najbolje da za sada za tebe ostanemo stranci. Tako e biti bolje za sve nas." Onda izvue blijed osmijeh. Na to se Kalahad ohrabri i upita: "A to radite ovdje?" Stranac tada pogleda u prijatelje, i s blagom primjesom tuge u glasu odgovori: "Slijedimo sudbinu. Nadam se...", i onda se jo jednom nasmijei. Poslije toga potapa Kalahada po glavi i vrati se za stol

pratei to rijeima: "Bolje je da ode i ostavi nas da razgovaramo." Kalahad se na te rijei okrene i ode do Arnolda koji je sve to gledao i grizao nokte. "to su rekli!?", odmah zapita Arnold kada je Kalahad priao. Kalahad odgovori: "Idemo do rijeke. Ispriat u ti kasnije, kada izaemo." Na putu do rijeke, Kalahad mu je ispriao tu priu, ali u izmijenjenoj verziji. Naime, u toj verziji, onaj stranac mu je rekao da lovi zmaja koji ivi ispod Arnoldove sobe, u to Arnold nije povjerovao, jer je Kalahad svaki put kada bi iznova priao tu priu, ubacivao nove detalje, koji se nisu slagali s onima iz prolih pria. Kada su napokon stigli do rijeke, Kalahad je dograbio drveni i zamiljao da dri pravi ma. Neko vrijeme su se igrali maevanja. Jedan je bio vitez, a drugi razbojnik, pa bi mijenjali uloge. Kada se ve smrklo, krenuli su kui. Malo prije nego e izbiti na cestu, zaue topot konjskih kopita. Netko je jahao prema selu. Bila su to dva jahaa. Polako su prokaskali pored dva djeaka i nastavili prema selu. Nosili su velike maeve za pojasevima. Kalahadu je sve to bilo strano sumnjivo. Nije mogao doekati kada e napokon otkriti tajnu tih silnih lutalica. Nakon to su jahae izgubili iz vida, oni se pogledae, slegoe ramenima i nastavie pjeice kui. Bili su umorni i gladni pa nisu previe priali. Put do sela je bio uobiajen. Zrikavci su ih pratili svojom pjesmom, a mladi mjesec im se smijeio s neba, polagano izvirujui iza oblaka. Ali u zraku se osjeala neka napetost. Samo to Kalahad nije mogao znati to je to.

SUDBINA
Idueg dana, Kalahad je ustao poprilino kasno. Sino se najeo kao nikada do tada, a zatim se toplo uukao, tako daje spavao sve do podneva. Nakon to je ustao i protegnuo se, na brzinu je bacio staru pidamu sa sebe i obukao svoju dnevnu odjeu. U kui nije bilo nikog. Nakon to je pojeo jabuku, izaao je van. Na ulici takoer nije bilo nikog. Kalahad odlui potraiti Arnolda. Samo to je zaao u ulicu gdje je bila krma, ugleda desetak stranaca kako, poredani u krug, razgovaraju. Kalahad se priulja blie, sakrivajui se iza stare prikolice. "...to nije dobro. Troje nas nedostaje", govorio je jedan. "Nema veze. Moemo izdrati i ovako. Moramo", odgovori drugi. Trei se ubaci u razgovor: "Je li itko vidio Aranoksa?" Svi odgovorie da nisu. Na to onaj, to se obratio Kalahadu u krmi, progovori: "Sa, ili bez Aranoksa svejedno nam je. Na cilj je i dalje prisutan. Selo mora biti zatieno!" Onda se povue korak unazad. Ostali poee da kimaju glavom kao da odobravaju. Jedan u gomili progovori: "Tako je. U Velveronu smo se uvijek drali zajedno! Drimo se i ovdje!" Tada nastane kratki amor i onaj prvi ponovno progovori: "Znate to vam je initi. Kada vrijeme doe, budite ovdje." Nakon toga se razioe. Kalahad tada izae iz svog zaklona i ue kod Arnolda. Nakon to mu je ispriao to je uo, ponovno su cijeli dan smiljali prie i povremeno uzimali drvene maeve i igrali se. U tome im proleti dosta sati. Najednom, kroz prozor se zau graja i tutnjava koraka. Kalahad proviri kroz prozor i ugleda desetke ljudi kako ubrzano i krajnje uznemireno hodaju prema izlazu iz sela. Kalahad uzbueno ree: "Neto se dogaa! Idemo vidjeti stoje!" Arnold i on izletjee van. Slijedili su nekoliko ljudi i s njima doli do gomile koja se okupila

na samom ulazu u selo. Kalahad nije shvaao to se dogaa, a nije nita vidio, jer je bio prenizak. Zato se pope na jedan ovei kamen uz cestu i prope se na prste. Sunce je bilo zaarilo nebo, i crveni tonovi su obojili oblake u krvavu boju, a negdje s jugozapada se dizao gust i crn dim. Sukljao je visoko u nebo. To nije slutilo na dobro. Kalahad je opet osjetio napetost u zraku, blisku opasnost i to mnogo jasnije nego proli put. Neto loe se spremalo. To se vidjelo i na licima odraslih. Bila su blijeda i uplaena. Neki su cvokotali, a drugi su opet blijedo buljili u dim, koji se poput nekog krilatog demona, irio po nebu, bacajui hladnu, ukletu sjenu na tlo. Kalahad je pogledom traio svog oca ili brata u toj gomili, ali ih nije bilo. No pogledom je uhvatio onu grupu stranaca kako stoje uza zid i neto se doaptavaju. Ni oni nisu izgledali presretni. Lica su im bila ozbiljna, a oi su im izgubile stari sjaj. Pogledi su im bili ukoeni. Kalahad osjeti neku muninu na sve to i spusti se s kamena. Ba se zaputio kui, kada zau glas svog brata kako ga doziva. Brat gaje traio. Otac je htio da se vrate kui. Kada su uli u kuu shvatie da tamo vlada polutama. Zavjese su bile navuene na prozore, a otac je sjedio za stolom piui neko pismo. Kalahad sjedne do njega, ali nije znao itati, pa nije shvatio to otac pie. vrljanje po papiru je zavrilo za nekoliko minuta i Garet pozove svog starijeg sina da to pismo dostavi zna ve kome, i da se potom odmah vrati kui. Kalahad nije vidio nita udno u tomu, jer nije to bilo prvi puta da njegov otac pie nekakva pisma i alje ih po drugima. Thomas je dograbio jabuku a onda izaao. Otac pone pripremati veeru, dok je Kalahad vrljao po komadu papira. Poslije veere, Kalahad ode u svoju sobu i poe se pripremati za poinak. Taman je legao, ali prije spavanja bi uvijek oednio, to je bila vie loa navika nego potreba. Odlui otii po au vode. Kada je doao do kuhinje, zauje razgovor izmeu oca i brata, koji se oito vratio nedavno, jer je bio zadihan. Otac ga je upitao: "Kako je prolo?" Thomas, hvatajui dah, odgovori: "Aranox nije tu. Njegove kolege kau da mu nema niti traga ovih mjeseci. Sumnjaju da je

moda poginuo." Otac je lupao akom o stol i govorio: "Poginuo? On mi je bio najvea nada. I prijatelj. Sudbina je posebno okrutna ovih dana. Ahhh. Morat emo bez njega. Sluaj me sada, Thomase!" Potom zauje korake, te kripanje stola po drvenom podu. "Pomozi mi!", ree promukli oev glas, koji se jedva suzdravao od suza vijest ga je ozbiljno potresla. Garet je zvuao kao da gura neto teko. Zatim odjekne glasan i tup udarac o pod. Kalahad sada ve nije mogao odoljeti, pa proviri kroz vrata. Vidio je oca i brata kako sjedne pored one zlatne krinje to ju je Kalahad vidio onog dana kada mu je majka bila pokopana. Otac ju otvori, a iz nje prodre prigueno svijetlo. Oi njegovog brata se zakrijesie. Otac stavi ruku u krinju i zazvui struganje metala, a nakon toga otac izvue prelijep ma. Bio je sjajan poput zvijezda, a njegov balak od zlata bio je ureen poput grana vilin-drveta, Esmirona. Ma se doimao posve laganim, jer ga je otac okretao u ruci poput tapa. Kalahad je zadivljeno gledao dok je otac govorio: "Thomase, slijedi nam crno vrijeme. Ako se meni to dogodi, uzmi ovaj ma. uvaj sebe i svog brata. Ma je vilenjaki i lagan je kao perce, pa zato nee imati problema koristiti se njime. Jesi li me razumio?" Thomas potvrdi i upita: "Oe, otkud tebi taj ma?" Garet odgovori: "Nije bitno. Ma e biti ovdje, u krinji. Ne diraj ga ako ba ne bude morao, jesi li razumio?" Onda odloi ma nazad u krinju, pa ree: "Sutra se moda bude morao suoiti s Orkovima4. Priao sam ti o njima i ranije, ali prva borba s tim stvorovima je najgora. Najvanije je da se ne uplai." Thomas se zagleda u oca i zapita ga: "A onaj dim na jugozapadu oe? To su Orkovi, zar ne?". Otac ostavi ma nazad u krinju pa ree: "Da, sine. Vjerojatno" Orkovi su pripadnici krvolonih plemena to ive uz granicu Halderona i Songorna. Opasni su, nemilosrdni i strani protivnici. Obino se koriste crnom magijom i skloni su velianju demona. ive od pljake i ve mnogo godina su ozbiljan problem Halderonu.
4

Onda pogleda u pod razmiljajui. "Vjerojatno su spalili Einhalon", doda. Thomas obori pogled i nakon nekoliko trenutaka tiine upita: "Zato onda ne bjeimo? " Potom podie pogled i predloi: "Ostavimo ovo selo i bjeimo u divljinu. Tamo nas nee pronai!" Garet ustane i vrati stol na svoje mjesto, a zatim smireno uzme stolac i sjedne. Kada je ve udobno sjedio na stolcu, obrati se Thomasu: "Ne. To ne bi imalo smisla. Orkova je daleko vie. Pohvatali bi nas prije nego bismo preli rijeku. Osim toga, nisu samo Orkovi problem, ve ono to ih vodi. Orkovi su samo zvijeri koje pale i pljakaju. Ali postoji neka sila koji ih trenutno vodi... bojim se samo da to nisu oni..." Thomas tada upita: "A tko su oni? Na to Garet samo okrene glavu. Oito nije htio odgovoriti, ili ni sam nije znao odgovor. Kalahad je ve zaboravio na e i vratio se u krevet. Nije imao pojma da njegov otac ima vilenjaki ma i da zna toliko o orkovima. Hvatao ga je strah radi sutranjice, ali bio je spreman suoiti se s njom. Opet je ostao budan do duboko u no, ovaj puta oslukujui korake koji su odzvanjali ulicom, razmiljajui o svemu to je upravo uo. Na kraju, san ga ipak obori, i on zadrijema. Neto je lupilo u njegov prozor. Kalahad se tre iz kreveta, i skoi na noge. Bio je pospan, a napolju je jo bio mrak. Zauo je tutnjanje koraka po ulici, a zatim lupanje na kuna vrata. Njegov otac odmah doe do vrata i otvori ih. Kalahad tada zau neki snani glas: "Tu su! Stigli su! Budite se! Spremite se!" Prepoznao je taj glas. Bio je to onaj stranac iz krme. Odmah je otrao do oca, koji je ve vadio ma iz krinje. Kada je Garet primijetio da je Kalahad budan, on povika: "Kalahade! Potrai sebi negdje skrovite i ne izlazi dok te ne zovemo! Jasno?!" Kalahad zakima glavom, mada nije niti planirao traiti skrovite nego saznati to je razlog tolike buke. Kroz prozor je vidio ljude sa bakljama kako protravaju pored njegove kue. Otac je uzeo ma, a zatim i sam izaao van. Thomas je izaao odmah za njim. Kalahad nije vidio razlog da ostane u kui. Na brzinu je obukao svoju dnevnu odjeu, a onda izjurio van.

Na ulazu u selo se okupljala gomila mukaraca, ukljuujui i njegovog oca i brata koji je dograbio sjekiru iz dvorita. Neki glas je neprestano vikao: "Evo ih idu. Vidim plamenove! Tu su, odmah ispred sela!" Kalahad prie blie, i vidje strance kako skidaju pelerine iza jedne kue. Ispod pelerina su imali kone i eljezne oklope, a u rukama oruje. Veina je koristila maeve, ali onaj veliki je nosio ogromnu sjekiru, dok su druga dvojica nosili luk i strijele. Najednom iz daljine zatuli zvuk roga. Melodija je zlokobno zvuala, a otegla se u ono to se Kalahadu inilo kao vjenost. Njegovo srce je kucalo oteano, udisaji su mu bili ispresijecani, pogled uplaen. Kada se vie nije ulo, oni stranci se razioe na naredbu jednoga od njih, a ona je glasila: "uvajte selo! ivotima ako treba!" Onaj iz krme se popne na kamen na kojemu je Kalahad tu istu veer stajao i obrati se ljudima koji su se nagurali na ulaz sela: "Ljudi! Sasluajte me! Noas ubijamo Orkove! Ali noas Orkovi nisu sami! S njima su mnogo gora bia! Stvorovi koji nisu s ovoga svijeta! Savjetujem vam da ih se klonite ako ikako moete! Nitko od vas im nije dorastao! Ostavite nama da se pobrinemo za njih!" Netko iz gomile mu dobaci: "A koji su to stvorovi!?" Stranac odgovori: "Jesi li ikada uo za Armithrose?" Nije bilo odgovora, na to stranac ree: "To sam i mislio. Ako ih vidite, ne suprotstavljajte im se! Lako ete ih razlikovati od Orkova, pa nema potrebe a niti vremena da ih opisujem. A sada se maknite s ulaza u grad ili ete biti pokoeni poput slamica. Sretno i neka vas Trisfalova zvijezda veeras prati", zavri on, te sie s kamena. Gomila se udalji od ulaza u selo i ode dublje u njega, te se naposljetku rairi po svim ulicama. Na ulazu su ostali samo oni stranci i jo jedan ovjek iz sela koji je bio naoruan kopljem. Kalahad se sakrio u visoku travu pored onog kamena i odatle promatrao daljnji slijed dogaaja. Jedan od stranaca povika: "ivi hrabro!" Ostali ujedan glas uzvratie: "Umri asno!" Podigoe svoja oruja u zrak. Dvojica sa strijelama se popee na stabla i stadoe

izviati okolinu. Drugi su ostali ukipljeno promatrati prema cesti, iznad koje su crveni platneni lizali nebo. Ubrzo se, uz zagluujuu tutnjavu koraka ispred sela, razli mala rijeka Orkova. Bilo ih je nekoliko stotina. Orkovi su bili gruba i na prvi pogled, stvorenja jaa od ljudi. Zelenkasto-siva koa im je bila hrapava i izborana, a nosovi obli i debeli. Zubi su golemi i otri. Ui su im bile duge i zailjene, ali suprotno od vilenjaka, nisu bile pribijene uz glavu nego odvojene i visjele su niz nju. Orkovi su bili vii od ljudi i primjetno krupniji. Nosili su razliite, najee crne, oklope od eljeza. to se tie oruja, svaki je grubo drao po jedan tamni ma. Pogled na tu gomilu u Kalahadu je zaustavljao krv u venama, ali jo vie straha su izazivala etiri tamna jahaa na konjima koji su bili ispred Orkova. Konji su bili crnji od noi, a oi su im bile crvene i jarke poput plamena. Na konjima su sjedili jahai u mranim, crvenkastocrnim oklopima, koji su imali visoko podignute iljate naramenice. Konjanici su imali kacige koje su imale samo dva mala otvora za oi, iz kojih je dopiralo crvenkasto svijetlo i bile su ukraene s dva roga. Svi jahai su bili krupni i irokih ramena, a na leima im se jasno vidjela drka maa. Odjednom, jedan od jahaa izjaha ispred ostalih, te doe do samog ulaza u selo. Zauo se dubok i hrapav glas: "Ahhh... Nisu li to Aratari iz Velverona5? Oekivao sam da u ovdje zatei nekoga od vas. Hahahaha! Hrabri jeste, to vam priznajem. Ali smrt jo uvijek moete odgoditi. Samo nam predajte Skirime, i vratit emo se nazad." Stranci su isukali oruje i vrsto ga stisnuli, ali ne dadoe odgovora. Mrani jaha ponovno progovori: "to? Radije bi rtvovali cijelo selo nego nam predali nekoliko bijednika!?" Na to su stranci jo Rije Arta'Orea na vilenjakom ima znaenja rijei plaenik, avanturist i heroj u isto vrijeme. Ljudi to izgovaraju Aratar. Aratari se koluju u Velveronu, kojega naputaju kada postanu punoljetni i sposobni za samostalan ivot. Cesta su pojava diljem Saradrije i povjeravaju im se svakakvi poslovi i zadaci uglavnom oni opasniji.
5

jae stisnuli svoje oruje. "Tim bolje!", povika jaha pa se zlobno nasmija. Kroz otvore za oi njegove kacige stane sjati uareno, crveno svjetlo. Najednom neto procijuka kroz zrak i jaha se trne. Iz ramena mu je strila strijela. Konj se propne a jaha se prodere: "POBIJTE IH!!!" Najednom se razli graja Orkova iza njega, a zemlja se zatrese od stupanja vojske. Stranci se povukoe nekoliko koraka, a onda ukopae na mjestu. Orkovi su projurili ravno kroz ulaz te se sjurili na grupu ratnika. Jedan od stranaca podie ezlo u zrak i zamahnu prema Orkovima. Odjednom kao da se neki val zraka obruio na njih i Orkovi u prvim redovima bijahu razbacani. No ostali su i dalje jurili. Strijelci su ih obarali, no Orkova je bilo puno. Uli su u borbu sa strancima. Onaj veliki sa sjekirom se razmahao uokolo, bacajui po pet Orkova odjednom. Ostali su se obraunavali s njima kako su znali. Maevi su sijevali i iskre zujale na sve strane. Dvojica Aratara padoe pod otricama Orkova. Najednom se iz sela zauje dernjava, a iz mraka izroni cijela eta hrabrih seljana koji su juriali k orkovima. Orkovi se rairie po ulici i stadoe nasrtati na ljude. Kalahad je leao na zemlji, sakriven u travi prestravljen, zgroen ali odluan pokuavao se izvui odatle to je bre mogao. Otpuzao je iza jedne kue se odatle oduljao do idue. Bitka je i dalje trajala na glavnoj ulici. Orkovi su potiskali ljude u unutranjost sela. I stranci su se borili, ali su padali jedan za drugim. Ve su ih petorica bili mrtvi, ukljuujui oba strijelca na stablima. Kalahad na brzinu protra od jedne kue te se sakri iza druge. Nadao se da ga nitko nije primijetio. Provirio je da vidi kako se odvija bitka. Ljudi su gubili. Orkovi su ih potisnuli prema sreditu sela. Najednom iz gomile izletjee oni jahai te se probie kroz ljude, gazei sve na svom putu i odsijecajui glave svima koji bi im doli pod ma. Kalahad ugleda kako se ljudi povlae prema unutranjosti sela, a stranci su ili za njima. Tada on skoi iz svog zaklona, i pone bjeati prema kui svog oca. Izbjegavao je sresti se s Orkovima, sakrivajui se iza bavi, kutija ili kua. Orkovi su se ve bili rairili po cijelom selu, ubijajui ljude i

palei kue. Kalahad je napokon stigao do kue svoga oca. Kuna vrata su bila otvorena, a iznutra je dopirala galama. Njegov otac se borio s jednim Orkom. Ork je nosio sjekiru i mahao je njome oko sebe, a njegov otac je izbjegavao te napade. Ork najednom zamahnu sjekirom i promai Gareta, te se ona zabode u drveni stol, na to Garet potegnu ma i Orku odrubi glavu jednim udarcem. Kada je ugledao Kalahada, glasno ga pozva u kuu. Kalahad utra unutra, i sakri se iza oca, koji ga opomenu: "Zar ti nisam rekao da se sakrije unutra? Traio sam te! Ve sam pomislio da su te oteli!... Bjeimo iz sela! Neemo se moi obraniti!" Samo to je to rekao, dvojica Orkova i jedan jaha stanu pred kuu. "Dovedite mi djeaka!", naredi jaha. Orkovi se nagrnue unutra, a Garet ih stane obarati jednog po jednog. Kalahad je uzeo no kojim je obino rezao kruh, ali sada ga je koristio kao oruje i ubo je u ruku jednog Orka koji ga je pokuao oteti. Ubrzo Orku odleti glava s ramena, a Kalahada poprska orkovska krv. Otac je bio ranjen, ali gaje i dalje titio. "Bjei iz kue!", naredi mu. Kalahad pogleda oko sebe, ali nije znao kuda da izae. Okrenuo se i traio prozor, ali nije bilo niti jednog. Najednom zau glasan uzdah svog oca. Kada se Kalahad okrenuo, vidio je da je mrani jaha njegovog oca probo maem kroz lea. Maje Garetu izaao na trbuh. Sobom se razli glasan smijeh i Garet padne na koljena, a onda pogleda u ranu i vrak maa kako stri iz nje. Jaha ga odgurnu nogom i izvue ma iz njega. Kalahad je bio prestravljen. "Znai, samo si jo ti ostao!", siktao je jaha, inei teke korake prema djeaku koji je stajao u kutu. Oko jahaa je primijetio plamenu auru. Jaha doe do djeaka, a onda ga po obrazu dotakne vrhovima prstiju na kojima su bili ogromni nokti. Kalahad ga naglo napadne onim noem koji je imao u ruci i odsjee jahau dva prsta, koji padoe na zemlju i istog trena isparie. Jaha vrisne, a onda posee za svoj ma. Podigao ga je i tren prije nego je udario, ogromna dvostrana sjekira

zabi mu se u desno rame, gotovo mu odsjekavi ruku. Jaha bolno zareza i padne na koljena. Kalahad iza njega ugleda onog ogromnog stranca i svog brata Thomasa do njega. Stranac dubokim glasom dobaci Thomasu: "Hajde, to eka?! Vodi maloga na sigurno!" i izvue sjekiru iz jahaa koji se sruio na zemlju. Thomas je zgrabio oev ma, uzeo Kalahada pod ruku i iznio ga van kue. Stranac ih je slijedio. Prije nego su doli do prvog skretanja, iz kue se izvukao onaj jaha, te pone dozivati svoje suborce. Ubrzo se oko njega okupila gomila Orkova te jo jedan jaha. "Bjeite!", drekne dubokim glasom stranac i stane u obrambeni stav. Thomas kimnu glavom, a zatim stane trati onoliko brzo koliko je mogao. Iza sebe je uo galamu i odzvanjanje elika koji sijee meso. Orkovi su urlali. Zveket metala mu je buio ui. Izaao je iz sela kroz mala vrata u vrtu iza neke kue. Plamen je sada zahvatio cijelo selo i inilo se da i samo nebo gori. Thomas je nosio Kalahada prema rijeci, u ono njegovo tajno skrovite. Kalahad je tek sada shvatio da mu je otac poginuo i putem je zaplakao. Kada su doli tamo, Thomas ue zajedno sa njime u jazbinu, te ga prigrli uz svoje, krvlju pokriveno tijelo. "! Smiri se", govorio je on Kalahadu koji je jecao. Kada se Kalahad napokon smirio, Thomas se potrudi govoriti mirnim glasom, koji je ipak podrhtavao: "Sluaj me sada dobro! Ja se moram vratiti u selo! Moram pronai Marijanu!" Kalahad ga je gledao zbunjeno. Upita brata: "A zato me ostavlja samoga?" Thomas, kao daje oekivao to pitanje, odgovori: "Zato to je ona moja djevojka. Ostala je zatoena u Trisfalovom hramu, zajedno s ostalima. Bojim se da bi im Orkovi mogli nauditi ako vide da su tamo. Vratit u se odmah! Obeavam!" Kalahad ree: "Nemoj ii!" Thomas uzvrati: "Moram! Ona mi je djevojka!" Na to Kalahad zajeca: "Ja sam ti brat!" Thomas ree: "Oprosti, ali to je jae od mene. Znam da e to shvatiti jednog dana." Onda se polako izvukao iz jazbine i nestao u noi. To je bio posljednji put da je Kalahad vidio svog brata...

IZ PEPELA
Koliko li je samo vremena prolo? Sati? Ili moda dana? Kalahad nije znao odgovoriti na to pitanje. Osjeao se kao da svijet oko njega ne postoji. Nije osjeao nita. Nije znao niti gdje je. Je li dan ili no? Nije bilo vano. Otkucaji srca su odjekivali poput bubnjeva u njegovoj glavi. Dugo je vremena proveo u tom stanju izgubljenosti. Najednom, kao da je netko ponovno udahnuo ivot u njega, Kalahad naini duboki uzdah koji bjee ispresijecan drhturenjem plua. Nakon to je jo jednom snano udahnuo, Kalahad otvori oi. Kao da je u tom trenutku ponovno oivio. Sva osjetila su mu proradila istodobno. Oi su ga pekle, lea su mu bila ukoena, a koljena iskrvavljena i bolna. eludac mu je zavijao i krao i toliko se bio uvukao da se inilo kako je stao probavljati samoga sebe. Kalahad je sjedio u istom poloaju, ubrzano diui jo nekoliko minuta. A onda se odlui pomjeriti. Rukama se oslonio na tlo, istegnuo lea, a zatim na sve etiri ispuzao iz jazbine. Napolju ga zaslijepi jutarnje sunce. Kalahad je ustao i gledao kako rijeka tee. Posvuda u blatu su bili tragovi orkovskih izama i otisci konjskih potkova. Kalahad je to gledao hladno. Kao da je u njemu neto umrlo. Vie nije osjeao niti tugu, niti bol. Sve je to zamijenila velika praznina. Znao je da je preko noi izgubio sve to je imao i volio da mu slijedi teak ivot, ali to kao da ga nije brinulo. Kao da mu je bilo svejedno. Znao je daje izgubio oca, no bio je miran i pomiren s time. Sve to mu je sada zaokupljalo um je bila glad. Uhvativi se za trbuh, polako je epao prema selu. Hodao je oborenog pogleda. Nakon pet minuta hodanja, u nosu osjeti miris paljevine i smrad trulei. Kada je podigao pogled, pred njim se ukazalo crno polje smrti. Kue su bile popaljene i crne. Neke su jo

dogorijevale, a iz mnogih se dizao dim. Po ulici su bile gomile leeva. Ljudska i orkovska krv je bila izmijeana i skorena diljem ceste kojom je Kalahad koraao. Osjeao je blagu muninu od smrada, ali se borio s njom. Nastojao je ne misliti na dogaaj od prije dvije noi, koliko je proveo u onoj jazbini. Sjeanja su mu sada navirala u glavu. Lupanje Orkova i tutnjava njihovih tekih stopala pored samog ulaza, te dernjava i cika zarobljenika koje vodili. Sve se to mijealo s prizorima osakaenih i izmasakriranih trupala, ratrkanih diljem sela. Kalahad je nastojao doi do mjesta gdje mu je bila kua. Znao je da nee nai puno na tom mjestu, ali neto gaje vuklo da proba. Nije se nadao niemu. Nikakvom udu. I tada se zaustavio. Doao je do mjesta gdje mu je bila kua. Sve je bilo spaljeno, do temelja. Nekoliko greda je stajalo uspravno, ali bile su spaljene i crne, toliko slabe da su izgledale kako e puknuti i na najmanji daak vjetra. Kalahad ue u prostor gdje je nekada bila njegova soba, te sjedne na mjesto gdje mu je bio krevet. Nije plakao niti je tugovao. Samo je sjedio i nije mislio ni na to. Najednom mu padne na pamet neto ega se prije nije sjetio. Farme. Otac je tamo esto drao neto hrane za okrjepu poslije tekog rada. Polako se podigao sa svog mjesta, te prekoraio preko spaljenog kostura svoga pokojnog oca i nekoliko kostura Orkova. Mirno je izaao iz sela. Put koji je vodio prema farmi je bio ugaen. Orkovi su proli tuda. Kada je doao do farme, uvidio je kako je sve to su sadili ugaeno, a da su vrata male upe razvaljena. Kalahad produi k njima. Uavi u upu, shvatio je daje sve razbacano i uniteno. Koara s hranom je bila sruena, a pored nje su bili ratrkani komadii kruha ni sam ne zna koliko starog, te nekoliko kruaka. Kalahadu kao da je pao kamen sa srca. Sjeo je na pod do hrane i poeo lakomo jesti, trpajui nove zalogaje prije nego to bi progutao stare. Dvije kruke i komadi starog kruha su umirile njegov trbuh. Jo je bio gladan, ali osjeao se spokojnije. Mozak mu je radio daleko bolje. Poeo je shvaati to se dogaa oko njega. Postao je svjestan svoje situacije.

Ali ona praznina unutar njega je jo ostala. Jedan djeli njega je bio mrtav. Sada je znao samo da mora preivjeti. Pronai sklonite i jelo. Odluio je obii selo, potraiti mogue preivjele, mada se nije nadao tomu, ali se zato nadao da e pronai neto to bi mu moglo biti korisno. U selu ga je opet doekao onaj smrad. Ali Kalahad je ve bio priviknut na njega, pa mu je sada smetao manje nego prije. Poeo je obilaziti ulice. Prolo je pola sata, i on je ve bio obiao cijelo selo, ali nije pronaao nita to bi mu moglo koristiti u ovoj situaciji. Otiao je do jedne kue koja nije izgorjela do kraja, nego joj je bio samo zahvaen krov, te je tamo pronaao gomilu stare odjee. Pokrio se njome i tamo ostao leati. Utonuo je u nemiran san. Probudio se uz snaan osjeaj gladi. Pogledao je kroz prozor i uvidio da se vani smrkavalo. Odluio je potraiti hranu. Izaao je, ali nije pronaao nita ak ni poslije cijelog sata lutanja. Najednom se sjeti ovaca djeda Williama. Uvijek su bile zatvorene u toru odmah iza sela. S nadom je otrao tamo. Kada je stigao do tora, uvidio je da su ovce bile poklane sve do zadnje. Nekoliko njih je nedostajalo i vjerojatno su ih odveli Orkovi. Ipak, ostale su dvije strvine. Njihova trupla su ve poela, trunuti i muhe su zujale oko njih. Kalahadu se zgadi taj prizor i odlui potraiti jelo drugdje. Sat vremena poslije, pomisao da se one ovce pojedu i nije zvuala tako loe. Razmiljao je: "Pa to ako je mrtva? Ionako se ovce kolju kada se trebaju pojesti. Mnogo puta sam gledao oca kako pali vatru. Ako bih dovoljno oprao meso, a onda ga ispekao kako treba, moglo bi biti ukusno." Glad ga je nagnala da uzme sjekiru, koja je jo uvijek bila grevito stisnuta u mrtvoj ruci djeda Williama, ode do ovce koja je bila manje osakaena. Podigao je sjekiru visoko iznad glave, a onda udario iz sve snage... Deset minuta poslije, vatra je pucketala uz zid jedne kue uz koju se Kalahad smjestio. Na tap, koji je negdje pronaao, nabio je povelik komad mesa, kojemu je povrinski sloj bio sastrugan od pranja. Komad mesa je sada polagano rumenio cijedei se iznad vatre.

Kalahad je bio strpljiv i svako malo okretao meso da ne izgori. Nije mu se sviala pomisao da ostane bez veere nakon to se poteno naradio za nju. Kada je meso bilo gotovo, Kalahad ga pokua zagristi, ali onda shvati da je jo uvijek prevrue, pa gaje drao na tapu jo neko vrijeme. im se meso ohladilo pojede ga s uitkom. Sit i zadovoljan, sjedio je naslonjen uz zid i gledao u zvijezde. Pitao se, da li stvarno postoji neka via sila koja je uzela njegove roditelje i da li ga oni sada gledaju iz nekog skrivenog, svetog mjesta? Slina pitanja su mu se neprestano motala po glavi. Kalahad osjeti da mu se opet spava pa odlui otii na farmu potraiti neki smjetaj. Ustao je i otiao po odjeu. Ba je planirao vratiti se nazad na farmu, kada zauje neko komeanje i bolan smijeh. Okretao se oko sebe, ali nije primijetio nikoga. Opet se netko nasmije. Kalahad tada pogleda u kamenu kuu koja nije bila dogorjela do kraja. Jedan zid je stajao uspravno. Uz njega je, naslonjen, sjedio jedan Ork. Imao je ranu na trbuhu. Iz usta mu je kapala krv. Kalahad prie tom stvorenju na nekoliko metara. Ork ga je gledao jedno vrijeme a onda ree: "to sad eka!? Dolazi ovamo!" Kalahad je i dalje mirno stajao na mjestu. Ork je nastavio priati, a Kalahadu se inilo da Ork pria sam sa sobom "ini se da je jedan ostao iv..." Onda duboko i bolno udahnu, pa nastavi: "Mora da je to onaj koji je zaboravljen sino. Ha! Bolje za mene. Dojadilo mije jesti hladno meso. Zna, ljudi nisu ba ukusni kada se ohlade. Ali ti... da... ti..." , Ork je gledao Kalahada. "Ti mora da si topao. Dolazi ovamo!... to eka kojeg vraga! Dovui te bijedne noge ovamo! Odmah!" Kalahad stisne ake, ali se ne makne s mjesta. Ork, uvidjevi kako ne vrijedi vikati, nastavi tiim glasom: "Hajde, doi. Obeavam, neu ti nita. Evo, pogledaj! elim ti dati dar!! Nita vie! Obeavam!" Ork se zagleda u Kalahada. Kada je vidio da mu ovaj ne pilazi, Ork se prodere: "Ahhh! Ti malo derite! Pokvareno ljudsko smee! Dolazi ovamo, kad ti kaem! im se oporavim, uhvatit u te i onda u ti vlastitim akama iupati utrobu i pojesti je pred tvojim oima! uje li me!? Dolazi ovamo!!!"

Kalahad vie nije stajao na mjestu, nego je odluno koraknuo prema njemu. Ork se nasmijei. Kalahad napravi jo jedan odluan korak. Najednom se sagne i uzme u ruke ma koji je leao pored jednog trupla, te produi prema Orku. Ovaj se pokua pomaknuti, ali nije uspio nogama ni mrdnuti. Kalahad stane ispred njega, podigne ma iznad Orkove glave i udari iz sve snage. Ovaj je podigao ruke kako bi se zatitio, ali udar mu odsjee obje ake i on ciknu. Kalahad nastavi udarati iz sve snage. Udario gaje po desnom ramenu. Odsjekao je desnu ruku do kraja, pa je na kraju usmrtio Orka udarcem u elo. Iako je Ork bio mrtav u Kalahadu se probudilo neto divlje. On nastavi udarati iz sve snage. Mrcvario je truplo. Udarao je i udarao i otkidao komade tijela i uporno mlatio maem po truplu sve dok se nije umorio. Napokon ispusti ma iz aka, padne na koljena, tik pored Orka. Bio je zadihan i hvatao je dah, kada zau pljesak iza sebe i neiji glas: "Bravo! estitam mome. Ali trebao si stati ranije. Bio je mrtav ve poslije treeg udarca. Nisi ga ba morao udariti punih dvadeset puta!" Na to se Kalahad trgne i okrene. Desetak metara iza njega je bila grupica ljudi. Bilo ih je estero. Petorica su nosila svijetle eline oklope i poluotvorene kacige to su im titile ui i nos. Na leima su imali plateve. Kalahad je esto viao ljude koji su bili tako odjeveni. To su bili halderonski vojnici koji su esto patrolirali ovim podrujem. Onaj esti je Kalahadu bio nepoznat. Bio je to mlad ovjek, najvjerojatnije dvadesetogodinjak. Na sebi je nosio zlatno odijelo s crnim arama koje su inile oblik velike kule, unutar pravilne krunice. Na leima je takoer imao plat, ali na glavi nije imao kacigu. ovjek je bio dosta svijetle puti, plavih oiju, imao bujnu smeu kosu. Bio je lijep, a eljusne kosti su mu bile vrlo izraene. Kalahad ga je promatrao neko vrijeme, a onda ponovno dograbi ma u ruke te se podie na noge. "Polako, mome! Nema razloga za paniku! Mi smo ti prijatelji", ree taj mladi, a njegova pratnja se sloi tako da je svaki od njih rekao: "Da." Kalahad je bio pomalo sumnjiv, pa upita: "Tko ste vi?"

Mladi odgovori: "Ja sam Berradras Eiregon i sluim ovoj zemlji kao njen princ. A kako se ti zove?" Kalahad je utio neko vrijeme, a onda promuca: "Ka-Kalahad." Princ se okrene prema svojim ljudima i neto im apne, a jedan od njih mu odgovori isto apatom. Princ se tada okrenu prema Kalahadu i upita: "Kalahad? Zar to nije ime najsvetije vilenjake zvijezde?" Kalahad nije znao to bi rekao, jer nije imao pojma o tome. Samo je utio i gledao. "Naravno da jest. Lijepo je to ime, Kalahade", ree mu princ. Zatim prie na korak od njega i ree mu: "Hajde, spusti taj ma. Ne vrijedi ti mahati njime sada kad je sve prolo. Ide s nama. Igrat emo jednu igru. Ti e nama ispriati sve to se dogodilo ovdje, a mi emo tebi dati hrane i mjesto za spavanje. Dogovoreno?" Kalahad se na to namrti i ree: "Nije mi do igranja." Princ se nasmije a onda ozbiljnim glasom ree: "Naravno da nije. Gdje mi je pamet? Hajde. Baci taj zahrali ma i poi za nama. Bit e na sigurnom. Ovdje nema nita. Ako hoe, dat u ti bolji ma!" Iz korica izvadi snjenobijeli ma koji je bio velik skoro kao i sam Kalahad, te ga preda djeaku. Kalahad ga prihvati u ruke i stane ga razgledati. Onda ree: "Ovaj je teak. Moj otac je imao bolji." Princ je neko vrijeme samo gledao u Kalahada, a onda mu ree: "Ma nemoj. Da zna koliko stoji taj ma koji dri, drugaije bi mislio. No hajdemo sada. Sigurno si puno proivio u zadnje vrijeme. U blizini sela imamo kamp, i tamo emo sada otii. Nije ba daleko. Kada stignemo, jedna gospoa e te okupati i donijeti ti hrane. Kada se odmori, porazgovarat e s nekoliko ljudi, ukljuujui i mene. Rei e nam to se dogodilo ovdje. U redu?" Kalahad odgovori: "U redu." Princu vrati njegov ma. Tada mu princ stavi ruku na rame pa se zaputie van sela, gdje su ih ekali konji. Princ podie Kalahada na konja, a onda se popne na svog. Grupa vojnika je napustila selo Etron. Nijemo su otili vijugavom cestom izmeu umaraka, polako nestajui u sjenama sjevera...

KOVAI SUDBING
Kalahad se probudio u toplom krevetu. Pokriven ugodnim i mekanim pokrivaem. Soba je bila smirujua i lijepa. Pored kreveta je bio stoli na kojemu je bila zdjela jabuka, rumenih i lijepih. Na suprotnom dijelu sobe je bilo veliko zrcalo. Kalahad je sebe jasno vidio u njemu. Bio je prljav i umrljan crnilom. Soba je bila ukraena vazama cvijea i crveno-zlatnim vrpcama. Kalahadu se uinilo da sanja. Nije nikada vidio takav luksuz. Polagano se otkrio i spustio noge na mekani tepih. Uivao je u njemu. Toliko mu je bio drag, da se sagnuo i opipao ga rukama. U tom trenu u sobu ue jedna starija gospoa prosijede kose zavezane u punu. Nije izgledala ba presretna to se Kalahad onako prljav ispruio po njenom skupocjenom tepihu, ali jedan tajni sjaj u njenim oima, koji je Kalahad odmah primijetio, pokazivao je da ona voli djecu. "Jesi li izgubio neto, djeae?", zapita ga ona visokim glasom i podignute glave. Kalahad ustade i ree: "Nisam. Samo sam mirisao ovaj tepih. Ba je lijep." Na to se stara gospoa nasmija. Prila mu je i posjela ga na krevet do sebe. "Ja se zovem Antonia. Kako je tvoje ime?" , upita ga gospoa na to on odgovori kako se zove. "Dobro, mladiu. Sada e se oprati, a onda emo na veeru. Slukinja e ti pokazati gdje je kupaonica i kako daju koristi." Kalahad je prestao sluati kod "onda emo na veeru". Bio je gladan i nije vidio razloga da se kupa. Bio je sasvim ist, ako se njega pitalo. Ali otac ga je uio da se mora ponaati kulturno kada je u gostima i blago poputati domainima, naroito damama. Zato se silom osmjehne, ustade i kriomice zgrabi jednu jabuku stoje bila na stoliu pored kreveta. Antonia se nasmija i ree mu: "Slobodno ih uzmi sve. Imamo vie nego dovoljno jabuka. Ja i gospodin Reginald ne jedemo puno. Sami ivimo ovdje s jednom slukinjom. Vidi, mi nikada nismo imali djece. Tako smo usamljeni na naem imanju.

Uvijek nam je drago kada nam stignu gosti." Kalahad je odmah zavolio ovu gospou. Podsjeala ga je na njegovu majku. Ubrzo u sobu doe slukinja. Bila je obuena u crno-bijelo odijelo i nosila je kapicu na glavi koja se Kalahadu inila vrlo smijenom. Slukinja gaje uhvatila za ruku i provela ga kroz dugaak hodnik. Zatim su skrenuli lijevo, i nastavili jednim malo kraim hodnikom, a onda su sili niz stepenice u jednu prozranu prostoriju. Odmah do stepenica su bila vrata kroz koja gaje slukinja provela i on se nae u kupaonici. Bila je to miriljava soba ukraena raznim cvijeem. Usred sobe je bio bazen pun tople vode. Slukinja naredi Kalahadu da se skine, to on i uradi a onda bez ekanja naredbe uleti u vodu. Tamo gaje slukinja izribala sapunom i etkom, te mu oprala kosu. Kalahad je uivao u kupki. Kada je zavrila, veselila gaje pomisao o veeri. Pred jednim velikim ogledalom slukinja gaje posjela na stolac i poela eljati. Rekla je da se zove Eliza, i da slui obitelj Stolner ve pune etiri godine. Savjetovala je Kalahadu da pazi kako e se ponaati na veeri, jer gospodin i gospoa Stolner nemaju djece i ve neko vrijeme trae neko na usvojenje. Takoer se raspriala kako je Kalahad savrenih godina, i da e, uz malo dobrog ponaanja, zadobiti njihova srca. Kalahad ju je paljivo sluao. elio je mjesto gdje e ivjeti, ali nije elio nove roditelje. Nije elio nikakvu obitelj. Bilo bi mu prebolno ponovno je izgubiti. Kada je eljanje bilo gotovo, Kalahad se pogleda u ogledalo, i shvati kako izgleda sasvim lijepo. Koa mu je sada bila daleko svjetlija. Eliza mu je donijela lijepu i kvalitetno skrojenu odjeu. Bila je tu bijelo-uta koulja s crnim hlaama. Zatim je dobio cipele i izgledao je kao pravo plemiko dijete. Tada ga Eliza odvede u blagovaonicu. Bila je to raskono ureena hala s velikim stolom oko kojega je bilo poredano desetak kvalitetnih i mekanih stolica. Na stolu je bilo rasporeeno skupocjeno posue i pribor za jelo. Kalahad je dobio stolicu udaljenu za dva mjesta od kraja stola. Do njega je sjedila gospoa Antonia. Preko puta Kalahada je sjedio neki vojnik sa skupocjenim rukavicama koje je upravo skidao i odlagao na stol. Imao je neki taman pogled i Kalahad mu se nije

previe dopao. Lice muje bilo duguljasto i blijedo, pomalo ukasto oko usana. Odmah do njega, a preko puta gospoe Antonije, je sjedio princ Berradras Eiregon. Slukinja se vraala nekoliko puta iz kuhinje, svaki puta donosei na prvi pogled ukusna i sona jela, od kojih je Kalahadu eludac zakrulio jo jae. Poelio je dograbiti batak i umoiti komad kruha u juhu od govedine. No ipak se na vrijeme sjetio Elizinog savjeta, pa je ostao miran, ekajui posljednju osobu koja je nedostajala, a to je vjerojatno bio gospodin Stolner. Nedugo poslije, nakon to su ga svi odmjerili pogledima, jedni ugodnim, a drugi tekim i neugodnim, otvorie se dvokrilna vrata i u sobu uoe tri osobe. Prva osoba je bio jedan stariji ovjek, debeljukast i rumen u licu, proelav, punanih usna i irokih nosnica. Nosio je male naoale. Druga osoba je bio jedan vojnik u sjajnom oklopu, ba istom kao to gaje imao i vojnik preko puta Kalahada. Bio je neobrijan. Oi su mu bile zelene i radosno su gledale u Kalahada cijelim putem do stolice. Imao je duu kosu crne boje koja je bila zavezana u konjski rep. Trea osoba je bila jedna ena neobinog izgleda. Koa joj je bila tamno plava. Bila je mlada, zgodna i visoka. Imala je dugu, ljubiastu kosu i svijetle oi. Na elu je nosila dijademu s velikim rubinom. Bujna kosa joj je dopirala do lea. ena je nosila dugu plavu haljinu. Haljina je imala prorez, tako da je jedna noga bila vidljiva. Uza se je nosila dugo ezlo, na ijem vrhu je bio plavi dijamant. Kalahad je pratio pogledom ta tri gosta, a naroito enu, sve do njihovih mjesta. Podeblji gospodin je sjeo na proelje stola. Onaj vojnik je sjeo do Kalahada, a ena odmah do vojnika, preko puta Kalahada. Nastao je kratki amor. Svi su neto priali osim Kalahada, koji je opinjeno zurio u onu enu s druge strane stola. Jednom prilikom, ona mu uzvrati pogled i zagleda mu se ravno u oi. Kalahad pomsli kako je ena nevjerojatno lijepa. Tada ga najednom prooe trnci i osjeti nekakvu toplinu. Zau mekan enski glas, koji kao da je dopirao negdje iz daleka: "I ti lijepo izgleda, Kalahade. Ne brini se

nita. Danas emo vijeati o tvojoj sudbini. to god odluili, bit e dobro za tebe..." ena se nasmijei, a Kalahad stane trljati oi. Nije mogao vjerovati svojim oima uo je kako ta ena govori, ali nije vidio da joj se usta otvaraju. Najednom Kalahad zauje lupkanje lice o au, i svi se okrenue prema debelom gospodinu na proelju stola, koji je uzeo rije: "Hvala vam to ste svi doli i priutili mi ovakvu ast da ugostim sve velike osobe ovog vremena. Veina me poznaje, ali za one koji me ne znaju, ja sam Reginald Stolner. Danas smo tu da na prinev zahtjev porazgovaramo o nekoliko vanih tema, ali prije toga, elim vam dobar tek." Zatim sjedne i svi mu se zahvalie. Tada Kalahad primjeti da su ostali poeli jesti, pa i on zgrabi batak i pone jesti. Bio je slastan. Tek kada je krenuo uzeti drugi, shvatio je da ga princ promatra udno ali s osmjehom. Veera ja bila vie nego ukusna. Ostali su polagano dovravali svoje jelo. Eliza ue u sobu te oisti stol. Nedugo poslije, svi se uozbiljie, te sasluae princa Berradrasa koji je uzeo rije: "Dragi moji prijatelji, ovdje smo jer trebam va savjet. Kao to znate, Orkovi su ponovno na naim granicama. Prije etiri dana su spalili Einhalon, a prije dva Etron. Ovaj mali djeak to je s nama, a ime mu je Kalahad, je jedini preivjeli. Kalahade", princ pogleda prema njemu, "elim ti predstaviti osobe koje su s nama veeras. Nai domaini, gospodin i gospoa, Reginald i Antonia Stolner." Onda rukom pokaza gospou koja je sjedila do njega i u gospodina na proelju stola. "Zatim", nastavi princ "do mene sjedi Lord Erwin." Pokaza u onog mrkog vojnika. "Do tebe sjedi general Mathew. Preko puta tebe je ljupka arobnica Evelin.". Kalahad je promatrao sve te osobe, a onda zapitao: "Zastoje ona plava?" Princ odgovori: "Nikad nisi uo za Ardene? Ona je jedna od njih. Ona je Ardenka. Oni su plavi po prirodi. Zato, to bi ti bolje objasnila ona sama. Ali nemoj se zalijetati sine starija je nego se ini, jer njihova rasa ima mnogo slinosti s vilenjakom rasom. Za razliku od nas ljudi, Ardeni ive daleko due, ak i do etiristo godina. Nadam se da ne grijeim,

ali Evelin ima blizu osamdeset, zar ne?" Ona se nasmijei i kimnu glavom u znak odobravanja. Princ se takoer nasmijei te nastavi "Problem s Orkovima je velik, jer moramo znati kako ih zaustaviti. uo sam glasine iz Einhalona da Orkovi nisu sami, ve da ih vode zla i opaka bia, koja su daleko opasnija i pametnija od njih. Nadam se da nam Kalahad moe ispriati priu o unitenju njegova sela", ree princ i sjedne. Kalahad shvati da svi zure u njega. Imao je tremu, no ipak pone svoju priu. Priao je punih pola sata, opisujui svaki detalj kojeg se sjeao, esto se vraajui unazad kroz priu, ne bi li ju dopunio nekim detaljima. Govorio im je o Armithrosima, o strancima, o bratu i ocu. Svi su pozorno pratili, a gospoa Stolner gaje uasnuto gledala. Kada je doao do onog dijela kada je ubio ranjenog Orka, priu je preuzeo princ: "Nakon to je bez milosti ubio tu gadnu zvijer, djeaka smo pokupili i doveli ovdje, na imanje Stolnerovih. Mali je bio premoren, pa je spavao cijelu no i ovaj dan." Princ zastane, uzme au vode, te nastavi: "Prije nego nastavimo odgonetati razlog pojave Armithrosa i invazije Orkova, molio bih vas da prvo skrenemo panju na Kalahada. Vrlo me je dojmio svojim duhom i voljom. Mogao bi biti veliki ratnik. Razmiljao sam danas cijeli dan o tome da ga poaljemo u Velveron k Aratarima na obuku. On je dijamant kojeg samo treba izbrusiti. Razmislite o tome. Trebam odmah va odgovor", princ sjedne i dozvoli ostalima da razmisle. Odjednom, gospoa Antonia ree: "Mislim da je ovaj djeak vidio vie nego dovoljno krvi za svoje godine. Zar ga stvarno morate tamo poslati? Meu ljude koji ne rade nita drugo nego ratuju cijeli svoj ivot? Zato djeaku ne bi dopustili da ivi svoj ivot mirno, kako netko poput njega i treba! Ja i Reginald ne moemo imati svoje djece i bili bismo vie nego zadovoljni da Kalahadu pruimo udoban dom i kolovanje kakvo zasluuje." Ona sjedne, sva crvena u licu. Princ joj se zahvali na prijedlogu, a onda zapita ostale za miljenje. Lord Erwin, koji je sjedio do princa, ustade s krajnje neugodnim izrazom lica i ree: "Vae visoanstvo, mislim da nema smisla slati Kalahada u Velveron. Znate li vi koliki su trokovi kolovanja u takvom mjestu? To nije obina kola! To je kola za Aratare!

Ionako smo tanki sa zlatom, a sada kad su se pojavili i Orkovi. to mislite, gdje bi ovo carstvo dolo kada bi plaali kolovanje svakom djeaku koji ima imalo talenta za mahanje maem!?", zavri Lord Erwin, oito zadovoljan samim sobom. Tada general Mathew doda na isti nain: "Mislim da bi nae carstvo tada bilo jedno od najjaih u Saradriji. Taj ulog bi nam se vratio vie nego pedeset puta! Da li vi znate koliko vojnika vrijedi jedan sposoban Aratar? Imate li pojma koliko su Aratari iz Velverona imali utjecaja na povijest ne samo Halderona, nego i cijele Saradrije!? Mislim da nema veeg ulaganja od onog u nadarene ljude. Ja sam vrsto za to da poaljemo Kalahada u Velveron. Uostalom, Erwine, mislim da pretjeruje. Cijena uope nije velika. Neemo plaati treniranje legije djeaka, nego samo jednog Kalahada. Mislim da carstvo moe ivjeti i bez bijednih tisuu zlatnika. Ionako bi to otilo na njegovu prehranu i plae uiteljima. Opet ponavljam, ja sam u potpunosti za Velveron!" Svi su rekli svoje, osim Evelin. Ona je utjela, i pogledom promatrala Kalahada cijelo vrijeme dok su ostali raspravljali o njemu. Princ na kraju zatrai i njeno miljenje. Ona ustane, na brzinu pogleda Kalahada. On opet zauje ugodan i topao glas, koji je izgledao kao da dolazi negdje iz daleka: "ini se da tebe ovdje nitko ne pita to eli. Reci mi, duo, eli li biti ratnik? Jesi li ikada u ivotu sanjao o karijeri velikog ratnika ili arobnjaka? Hajde, reci mi, slobodno." Kalahad pone govoriti: "Pa, ovaj... mislim da bi htio biti ratnik. Hou osvetiti svog oca i brata." Tada opet zau Evelinin glas: "Dobro. Ali taj put vodi na tamnu stranu. Nemoj biti ratnik kako bi osveivao, ve kako bi sprijeio da se to ne dogodi drugima. Nema veeg poziva od ratnika koji spasi tui ivot. A, na alost, mi danas trebamo sve vie takvih ratnika." Odjednom Kalahad shvati kako je prolo samo nekoliko sekundi od kako je razgovarao s Evelin. Ona tada pone govoriti normalno, poput ostalih: "Ja mislim da danas trebamo svakog potenog ratnika kojeg moemo dobiti. U snovima vidim stvari koje vi ne vidite. I znam da emo u budunosti trebati ratnike koji e izvesti ne samo Halderon,

nego i cijelu Saradriju iz tame. U njemu vidim veliki talent. Ali pored samog talenta, posebno me se dojmila njegova volja, njegova elja da uspije. Mislim da Kalahad ne bi nigdje disao slobodnije nego u Velveronskim Arenama. Na njemu treba poeti raditi sada, dok je mlad, dok je njegovo srce jo neiskvareno. Tada moemo biti sigurni da e on uistinu vratiti dug od bijednih tisuu zlatnika ovom svijetu. U njemu stvarno vidim snagu koju nemaju neki odrasli ljudi. Ja stojim iza Velverona. Neka ide tamo. To je njegova sudbina. Tamo je njegov ivot. Za to je on roen." Na to se Lord Erwin podie te zagalami: "Imate li vi pojma koliko je krvolonih Aratara izalo iz Velverona!? Koliko zlih arobnjaka i danas lunja svijetom!? A gdje su stekli su svoju mo? U Velveronu! tovie, ja mislim da to mjesto treba biti zatvoreno! Treba od njega nainiti tvravu. Tada bismo imali daleko vee koristi od tog prokletog mjesta!" Najednom, on pogleda u Evelin, i u trenu se zacrveni, kao da mu je netko opalio pljusku, te sjedne na svoje mjesto. Evelin mu tada ree: "Lorde, potujem injenice da je Velveron izveo mnogo krvolonih Aratara i zlih arobnjaka, ali to nije njihova krivica. Tamo mogu nainiti ratnika od obinog ovjeka, ali ne mogu kontrolirati neiju duu. Aratari sami odluuju to e biti. Izbor izmeu svjetla i tame je oduvijek bio samo njihov. Ja sam upoznata s injenicom daje vaa ker poginula od maa jednog Aratara, ali gledajte dalje od tog dogaaja. Pogledajte samo koliko je dobrih Aratara izalo! Koliko je njih poloilo svoje ivote za vrijeme Velike Kuge? Koliko je njih nestalo dok su po Pustoiji traili Smaragdni prsten? to bi bilo da nije bilo njih? Nadam se da ste svjesni da danas nitko od nas ne bi postojao da nije bilo Aratara koji su zaustavili otvaranje Sedmih vrata prije dvjesto godina! Molim vas da ne zaboravite njihove zasluge, i ne zaboravite da su jednom i oni bili djeca. Samo kraljica Sudbine zna Kalahadovu budunost. A da smirim vau, ja sam pogledala u Kalahadovu duu. Nisam nala tamu, nego veselu i nevinu duu." Ona sjedne. Vladala je tiina pune dvije minute, dok je princ razmiljao. Onda on ree: "Dakle, odlueno je.

Kalahad ide u Velveron. Za dva dana, poi e s Lordom Erwinom do tamo. Nadam se da nee iznevjeriti nae povjerenje, i da e jednog dana nastati legende o njemu." Gospodin Reginald, koji je do tada sjedio sav crven u licu, progovori: "K vragu. Ba sam se nadao da u imati nekoga na koga bih mogao prenijeti svoje imanje, ali nema veze. Svatko ima pravo na svoju sudbinu, a Kalahadova je odluena danas. Djeak mi se ini dragim, pa u mu rado platiti kolovanje. Dobro, makar polovinu trokova. Tisuu zlatnika je puno za mene. Deko, sretno ti bilo!" Tada Evelin doda da Kalahadova sudbina nije odluena veeras, nego prije njegovog roenja. Onda princ nastavi: "Dobro. Erwine, molim te povedi djeaka i upii ga u Velveron." Lord Erwin plane: "Neu! Dostaje tih skitnica na ovom svijetu! Ne elim biti odgovoran kada novi krvoloni Aratar bude harao po svijetu. Ne elim!" Princ se tada namrgodi i vikne: "Ne eli!? Onda ti, po pravima koje mi daje moja kruna, nareujem da ga odvede u Velveron. Nema vie razgovora na tu temu. Kalahade, vidjet emo se sutra. Ostali, nastavljamo nakon pauze. Moramo otkriti poloaje Orkova. Neka slukinja poalje po izviae i odvede djeaka u njegovu sobu." Kroz nekoliko minuta, slukinja je odvela Kalahada nazad u onu istu sobu gdje se probudio te veeri. Dobio je nekoliko igraaka, kojima se igrao do duboko u no, sluajui kako se dolje prepiru priajui o Orkovima i broju vojnika koje treba pozvati kako bi branili to podruje. Kalahad se osjeao nekako povrijeeno. Veeras su drugi odluivali o njegovoj sudbini. Obeao je samome sebi da e u budunosti on sam odluivati o svom ivotu. Iako nije znao to su oni dolje odluili, znao je da e ii u kolu, i to gaje veselilo.

PUT U VELVERON
Idueg jutra Kalahada je Eliza probudila u samu zoru. Morao se pripremiti za put. Vani je vladala strka. Kalahad se umio u zdjeli hladne vode koju mu je donijela Eliza, a onda otiao do prozora. Jo niti jednom nije pogledao kroz prozor te kue. Tek sada je vidio koliko je zapravo imanje Stolnerovih. U njihovom dvoritu je bilo na desetine baklji. To su sve bili imperijalni vojnici. Sunce jo nije poelo izlaziti, pa je Kalahad samo nazirao obrise ljudi koji su se vrzmali po dvoritu i oko sjenovite kamene ograde koja je okruivala cijelo imanje. Eliza mu da odjeu i on se presvue. Odmah poslije toga, odvede ga u prizemlje. Tamo mu je dala tanjur toplog jela kojeg je brzo pojeo. Kua je bilo sablasno umrtvljena. Samo je veliki sat, to je visio na zidu, uporno kucao. Kalahadu se zadrijemalo. Tek to je zakunjao, a elini koraci razbie zid tiine i vrata sobe zakripae. Ue neki vojnik i upita: "Jesi li ti Kalahad?" Djeak odgovori da jest, a vojnik mu ree: "Kreni za mnom. Karavana samo to nije krenula i Lord Erwin te eka. Pouri se!" Kalahad se na te rijei podigne i krene za vojnikom. Pratio gaje do izlaznih vrata. Kada je izaao iz kue, hladan i svje zrak ga razbudi, a on zijevne razjapivi usta poput soma. Kolona od desetak vojnika ekala je uz koiju i nekoliko konja. U koiji je sjedio Lord Erwin. Nestrpljivo je oekivao polazak. Vojnik koji je vodio Kalahada doe do vrata koije i ree: "Gospodaru, djeak je stigao." Iz koije dopre neko gunanje i mrzovoljan glas: "Neka ue, idiote! Moramo krenuti to ranije! Dug je put do Velverona, a onda jo do Sinduina!" Odmah potom Kalahad se ukrcao u koiju, sjeo na suprotnu stranu od Lorda Erwina. "to je sada? Neu te pojesti!", naceri se Lord. Onda promrmlja: "Glupo derite", i naredi vojnicima pokret. Kalahad je pospano zurio kroz prozor koije, samo kako bi izbjegao pogled Lorda Erwina. Gledao je kako kamena ograda prolazi

pored njega, a zatim kako se redovi drva izmjenjuju. Sve je postalo poput nekog igrokaza. Poput neke predstave. Ubrzo je poeo kiljiti, jer se sunce poelo uzdizati iznad oblinjih brda. Okrene glavu na suprotnu stranu i zaspi. Budio se jo na kratko kada su prolazili preko velikoga mosta. Na tren zauje tok rijeke ispod sebe, a onda opet zaspi. Kroz nekoliko sati Kalahada probudi jedan vojnik. Karavana je stala kako bi se konji i ljudi odmorili. Jela se suha hrana. Nije dobio puno. Tek toliko da nije gladan. Ionako je bio izgubio apetit. Bio je previe uzbuen da bi mislio na glad. Stalno je razmiljao o koli u koju treba ii. Kolika je? Hoe li tamo biti djece poput njega? to e sve tamo uiti? Sunce je uprilo i bilo je jako vrue. Vojnici su etali uokolo, odmarajui noge od jahanja. Lord Erwin je razgovarao s njih nekoliko. Kalahad je promatrao predio oko njih. Bio je to brdovit kraj. U stvari tek su bili ulazili u brdovitiji kraj, jer su jo bili blizu rijeke Dvokrake. Posvuda su bili borovi umarci. Kolona dobije naredbu da nastavi put. "Imamo tri dana puta, i ne elim to ostati vie nego to moram!", stalno je ponavljao Lord Erwin. Nedugo potom, koija je opet vijugala po cesti dok su za njom i ispred nje ili konjanici. Putovali su u pravcu sjevera, predjelom nazvanim Cistoput. Valjda zato to je cesta cijelo vrijeme ila samo u jednom pravcu, ne zavijajui niti malo. A osim toga, u blizini nije bilo niti jednog naselja, sve do Paukovog sjecita cesta, gore na sjeveru. I tako je karavana nastavljala svoj dosadni put. Korak za korakom. Kalahad se trudio zaspati, ali nije mogao. Nekoliko muha su mu cijelo vrijeme smetale, a vruina u koiji je bila neugodna. Lord Erwin je itao neku knjigu. Kalahad se zastidi to jo ne zna itati. Najednom zapita Lorda: "Gospodine, zato vi mene ne volite?" Lord samo podie oi s knjige i znatieljno se zapilji u Kalahada. Kalahad pocrveni, a Lord spusti knjigu pored sebe, paljivo stavljajui komad tkanine kao oznaku dokle je stao. Nakon toga ree: "Zato ja tebe mrzim? Da vidimo! Kada sam ja to rekao da te

mrzim?", ree Lord znatno drugaijom intonacijom nego prije. Djelovao je mirnije. "Pa, vidim da se stalno derete na mene, mislite da sam glup i elite mi zabraniti odlazak u kolu i..." Lord ga prekine: "Dosta! Prvo i prvo, ja se tebi ne moram pravdati nizato. Drugo, ne volim kada ljudi dobivaju neto to nisu zasluili. A ti nisi niime zasluio da ide u Velveron. Princ je premekan u srcu. Saalio se nad tobom, i odjednom ti eli pruiti priliku da se osveti. Kome? Orkovima!? Ako ikada u ivotu bude htio ubijati Orkove shvatit e daje to daleko tee nego izgleda. Ima ih na desetke tisua. I jaki su poput volova. Oni nisu pokorili nas samo zato to sve rase pomau jedne drugima. Ovih dana Halderon stoji sam, i zato sam ljut na sve! Cime si ti zasluio Velveron! I ja sam kao dijete trebao ii u Velveron. A otac mi nije dao! Zato bi onda ti iao!? Ha!?", izdere se Lord na Kalahada, koji se nije uplaio, ve je rekao: "Ja u tamo ii zato to to tako kae princ!" Na te se rijei Lord zacrveni poput raka. Ruka mu je zadrhtala i izgledao je kao da eli pljusnuti Kalahada iz sve snage, ali nije smio. "O ne brini, mome. Princ je rekao da te upiem u Velveron, ali nije rekao kako niti u koju klasu. Nemoj misliti da e tamo lagodno ivjeti! Ja ti obeavam da e eljeti da se nikada nisi ni pribliio tom mjestu!" Kalahad je samo gledao u Lorda. Nije mu htio odgovoriti. Samo se okrenuo, te se skupio na sjedalo, pokuavi zaspati. Ostatak dana je proao u tiini. Karavana je stala jo jednom da se odmori, i nastavljala put, da bi se naveer u devet ulogorila i zanoila. Ujutro Kalahad nije dobio hranu. Pretpostavljao je daje tako htio Lord Erwin. Ipak, jedan vojnik mu je kriomice dobacio komadi kruha, koji je pojeo na brzinu. Karavana je poslije doruka nastavila put prema sjeveru. Ovaj puta je u koiji s Lordom sjedio jedan vojnik. Zajedno su pregledali kartu. inilo se da je taj vojnik izvia, te da ima neke informacije koje su zanimale Lorda. "Koliko vojnika ima naa legija kod Sinduina?", zapitao je Lord. Vojnik je odgovorio:

"Oko 350 strijelaca i 250 pjeaka. Svi konjanici su po carevoj naredbi napustili grad prije tjedan dana. Mislim da su otili pojaati redove osme legije kod Alfhaima. ujem kako tamo traju borbe ve due vremena, ali grad se dri. Vjeruju da e odbiti Orkove." Lord je samo kimao glavom, a onda ree: "U redu. Vojnika ima vie nego to sam oekivao. Hou da ode u Pah, te zatrai jo 50 strijelaca i zaliha koliko mogu poslati. ini se da e biti estoke bitke kod Einhalona. Sva okolna sela su pala, ali grad se jo dri. Orkovi se trude popaliti sve oko grada, to su i uspjeli, ali ini se daje moral na zavidnoj razini. Moramo se s vojskom pouriti nazad to je ranije mogue. Moramo pomoi makar da se grad evakuira. Zato reci legijama iz Paha da nas ekaju kod Velveronskog sjecita za pet dana", zavri Lord, a onda pogleda u kartu. Na to se onaj vojnik zamisli i ree: "Lorde, mislim da se vojska moe organizirati i ranije. Mogli bi vas ekati za etiri dana. Jedan dan bi mogao biti presudan u ovakvim trenucima." Tada Lord pogleda u vojnika i ree: "Imam nekog posla u Velveronu. Moram odvesti ovo derite na upis. Zato u malo kasniti u Sinduin." Vojnik tada ree: "Lorde, dopustite meni da odvedem djeaka u Velveron. Vi ete tako utedjeti dosta vremena." "Ne. Moram to obaviti osobno". Vojnik samo ree: "U redu." Ubrzo je vojnik izaao iz koije i odjahao prema sjeveru. Karavana je nastavljala putovati. Cijeli dan nisu stajali, a jeli su u pokretu. Oito je Lord elio nadoknaditi vrijeme koje e potratiti, kako je to sam govorio, vodei Kalahada u Velveron. Tog dana su proli Paukovo sjecite cesta. To je bilo mjesto u umovitom kraju gdje su se sjekle etiri velike ceste. Kalahad nije shvaao zato je to mjesto nazvano Paukovo sjecite. Do veeri je karavana putovala na sjever, dok je cesta blago naginjala na sjeverozapad. Zanoili su na pola puta od Paukova sjecita do Velverona. Idueg jutra su opet krenuli u zoru. Lordu se nije gubilo vrijeme. Jedva da su stigli jesti odmah su krenuli na put. Oko podneva, karavana stie do mjesta gdje se jedan puteljak odvajao od glavne ceste, i vodio na sjeveroistok. Odmah pored puta je stajao veliki kip nekog ovjeka kako dri ogroman tit podignut iznad glave, a na titu

je pisalo: "V". Tu se karavana odvoji od glavnog puta, te nastavi putovati manjom cestom. Ta manja cesta je bila dosta kvrgava, pa je koija poskakivala cijelo vrijeme. Srea za Kalahada da je bila obloena nekim finim i mekanim materijalom, tako da nije zadobio nikakve ozljede od poskakivanja. Te veeri je karavana napokon izala na istinu. Kalahad pogleda kroz prozor koije, jer mu je nekakvo svijetlo privuklo pozornost. Kada je pogledao, ostao je bez daha. Pred njim je stajao pravi pravcati dvorac. Protezao se stotinjak metara u duinu. Nasred glavnog zida su bila velika elina vrata obasjana s pedeset baklji. Odmah do vrata su bila dva ogromna tornja na ijim vrhovima se ponosno uzdizao kip ratnika, koji je u visini prsa drao ma, s otricom okrenutom prema zemlji. Ta otrica se polagano sputala niz toranj sve do zemlje. Oba tornja su bila identina. Na lijevoj strani dvorca je bila utvrda unutar njegovih zidina. Bila je visoka i prepuna prozora. Kalahad je nazirao krovove mnogih graevina koje su provirivale preko zidina dvorca. Kada je karavana prila blie velikim vratima, uvidi nekakav znak na vratima. Bilo je to "V", ugravirano u crvenoj boji preko svijetlih vrata. Kada je karavana stigla pred vrata, zaustavie je straari koji su uvali vrata. Lord je izaao. Kalahad je uo kako razgovara s nekim ovjekom. "Dobra veer", pozdravi Lord. "Dobra veer, gospodine". "to vas dovodi do zidina Velverona?". Lord odgovori: "Imam za vas jednog novog uenika. Neki sirotan koji je ostao bez roditelja u napadu na Etron, i sada je dobio kartu za Velveron. Mogu se kladiti da nije niti pismen!", nasmije se Lord na svoju zadnju reenicu, kao da je ispriao neki dobar vic. "Dobro, gospodine. Dolazite nam ba u pravo vrijeme. Kroz petnaestak minuta bi trebala otpoeti veera u glavnim holovima Velikih kua. Ostanite i odmorite se. Nai ljudi e se pobrinuti za djeaka". Zaue se koraci, vrata koije se otvorie, i neto stane ispred Kalahada. Kada se on bolje zagledao u sjenu, shvatio je da pred njim stoji prazan oklop. Oklop u kojemu nije bilo nikoga. Samo je nekakvo zelenkasto svjetlo

kruilo unutar ljema. Netko ree: "Hajde! Izai mome!" Kalahad primijeti da se ono zelenkasto svjetlo oblikovalo i formiralo lice i usta. to je due gledao u tu udnu pojavu, sve je vie uviao pravilnosti u kretnjama svjetlosti, koja je sada izgledala kao pravo lice, samo providno. Kalahad Upita oklop: "to si ti?" Oklop odgovori: "Ja sam Sentinel." Taj odgovor ga je samo zbunio jo vie. Najednom se pored koije pojavi jedna visoka osoba, nosei pelerinu. Kada je prila blie koiji, Kalahad primijeti da je to bio vilenjak. Imao je dugu plavu kosu, koja je nestajala pod pelerinom. Kalahadu su bile zanimljive duguljaste vilenjake ui to su izbijale kroz kosu. "U emu je problem?", zapita vilenjak, kada je provirio unutra. Sentinel odgovori: "ekam da djeak izae iz koije, gospodine." Vilenjak tada na brzinu proui crte Kalahadova lica, te ree: "Dobro nam doao, mome. Ti si sigurno taj novi uenik. Tvoj Lord je toliko pourio veerati, da je zaboravio na tebe u potpunosti. Nego, hajde, izai. Sigurno si umoran." Kalahad je do tada bio blago okiran onime stoje vidio, ali kada je uo topao vilenjaki glas, smiri se i izae iz koije. Sada je gledajui na zidine dvorca iz ove perspektive, dvorac izgledao jo vei. Baklje diljem ivice zida su ga osvjetljavale daleko u daljinu. "Velianstven je, zar ne?", upita vilenjak. Kalahad odgovori: "Aha." Sentinel zatvori vrata koije, te otpremi konje u staju. "toje ono bie?", upita Kalahad vilenjaka. "Sentinel? Oh! Neka te oni ne brinu. To su nae, nazovimo ih tako, magine lutke, koje imaju ulogu sluga. Posluni i izdrljivi, ali nisu previe bistri. Ne jedu, ne piju, ne spavaju. Savreni su kao straa. Pomau i oko nekih jednostavnijih poslova. Ja i jo nekoliko mojih kolega se brinemo o njima... Ali nisam se predstavio! Ja sam Selevin, velearobnjak. Pouavam magiju. A tko si ti?" Djeak odgovori: "Ja sam Kalahad. Ja sam derite. Lord Erwin je rekao da se tako predstavim." Selevin se iznenadi, nakalja se te zapita Kalahada apuui: "Ovaj, zna li ti to znai rije derite!" Kalahad

mu odgovori da nije siguran. Selevin potapa Kalahada po glavi, a onda mu ree da ga slijedi. Tada vilenjak prie velikim vratima, unutar kojih su bila jedna manja vrata, veliine ovjeka. Selevin ih otvori, a Kalahad ue za njim. Nali su se u suncem obasjanom dvoritu, kroz koje je vodila jedna poploana staza. Kalahad je gledao oko sebe, i vidio mnoge udne sprave i terene za obuku. Proli su pored streljane, gdje su bile poredane slamnate lutke, na kojima su strijelci vjebali gaanje lukom. Zatim su prolazili pored nekakve pozornice, pa pored raznih kua i dijelova dvorca. Ubrzo su prili velikom dvorcu, samom centru, kojeg su one silne zidine i uvale. Uli su na velika vrata, te proli hodnikom kojim su hodale mnoge udno odjevene osobe. Bilo je tu mnogo ljudi, vilenjaka, ardena, hobita, patuljaka i nekih udnih bia, za koje bi se Kalahad zakleo da izgledaju slino Orkovima. Svi oni su nosili sline odore. Jedni su nosili ute pelerine, drugi crvene, trei plave, poneki bi nosili zelene. Ali nisu imali na sebi samo pelerine. Neki su nosili i kone oklope iste boje. Kalahad se osjeao izgubljeno u tom mjestu. Drao se za Selevinovu pelerinu. Ubrzo su uli na jedna velika vrata i nali se u ogromnoj dvorani, u kojoj je bilo poredano jedanaest velikih metalnih stolova, pored kojih je bio nebrojeni broj stolica od istog materijala. Za stolovima su sjedili uenici te kole, te jeli raznovrsna jela. Kalahad je primijetio da uenici sjedne u skupinama, grupirani po bojama. Bila su po dva velika stola za svaku od boja koju je vidio. Jo tri stola su bila za uenike koji su na prvi pogled bili vidljivo stariji, i nosili su bijelu odjeu. Selevin provede Kalahada kroz redove, te ga odvede ravno do stola gdje su sjedili uenici u bijelim odijelima. Tamo Selevin zamoli jednu vilu da pripazi na Kalahada dok se on ne vrati. Selevin tada ode, a vila se ugodno nasmijei Kalahadu, te ga posjedne do sebe. Ponudila mu je jelo, koje je on nevoljko poeo jesti. Ipak, prisutnost vile mu je godila. Osjeao se nekako sigurnije i slobodnije u prisustvu vila. Vila do njega je bila vrlo draga. Stalno mu se smijeila i on pomisli kako bi volio da mu ona bude sestra.

Pogledavi oko sebe, Kalahad shvati da njegova pojava nije izazvala nikakvu reakciju medu uenicima ovog mjesta. ini se da je njima bilo normalno da im dolaze novi uenici. "Ja sam Aluvien", ree mu vila, razvukavi veliki osmijeh preko lica. "Ja fam Kavafad", predstavi se Kalahad, govorei punim ustima. Aluvien se nasmije od srca, a Kalahad pocrveni. Zatim joj se, nakon to je progutao zalogaj, predstavi kako treba. "Ti si novi ovdje?", zapita ga Aluvien, a Kalahad kimne glavom, jer su mu usta bila prepuna da bi govorio. "Ne brini se. Dobro e proi. Samo pazi na ono to uitelji govore i preivjet e i kvalifikaciju i sve treninge te e ubrzo biti Senior." Kalahad ju zapita: "Zar se u ovoj koli moe poginuti?" Ona mu odgovori: "Pa, na neki nain. Ako si neoprezan ili previe ambiciozan, mogao bi poginuti. Dogaalo se, dodue, da neki ratnici poginu u Areni, ali to su rijetkosti. Ve deset godina, od kako je ravnateljica Miranda preuzela vodstvo, zabranjeni su smrtonosni meevi. Ratnici koji se natjeu u Areni sada koriste samo drvene maeve, mada se dogodi da i od njih ponekad neki strada. Ali s vremenom se na to navikne. Godinje pogine najvie pet uenika, uglavnom zbog vlastite krivice." Odjednom Kalahad primijeti kako se stolu pribliavaju Selevin i jo tri osobe. Dvoje, jedan mukarac i jedna ena su bili ljudi, a trei je bio patuljak. Prili su Kalahadu koji ih je sumnjivo promatrao. Selevin stane pored djeaka, a onda ree: "Dame i gospodo, to je on. To je Kalahad Jorsoran..."

II. POGLAVLJE

POSEBAN UENIK

DJEAK SA SELA
Zvijezde su klonule, a mjesec je izblijedio. Ubrzo se tama poela pretvarati u sivkastu izmaglicu. Zora je bila blizu. Velveron je sada bio uspavan. Tiina je bila sve to gaje okruivalo i sve to gaje ispunjavalo. Unutar kamenih zidina, u jednom od mnogih tornjeva, nalazila se jedna soba. Unutra je bilo desetak sivih kreveta na kojima nije nitko spavao. Samo je jedan bio topao. Tu je spavao Kalahad. Nije nita sanjao. Sivilo je dopiralo kroz poluotvoreni prozor to je bio oroen jutarnjom rosom. Malo po malo i sivilo se rastopi zlatnim zrakama toplog sunca. Zaue se koraci i odjekne neki tup udarac. Netko je otvorio, a onda glasno zatvorio vrata sobe. Kalahad otvori oi i pospano stane kiljiti u strop. Nije imao pojma da je netko s njim u sobi. U stvari, nije znao nita. Kratka buka ga je nakratko probudila, a onda je nekoliko trenutaka kasnije ve ponovno zatvarao oi i tonuo u topao san. Koraci stadoe tapkati po podu. "Mome! Dii dupe! Danas ima puno zadataka!", zagrmi duboki glas neke niske, bradate osobe pored kreveta. Kalahad se okrene na drugu stranu, kao da nije uo poziv. "Misli da si pametan ha? E pa nisi! Ajd'! Di' se!", ponovi ovaj, a onda svue sivu deku s Kalahada. Kalahad otvori oi, pogleda u patuljka koji je bio do njegova kreveta, mirne par puta, te se skupi u znak protesta. '"Oe na tei nain, jel?" ree patuljak s nekom prikrivenom uznesenou i zavue ruke pod madrac na kojemu je Kalahad leao. U

iduem trenutku Kalahad je tresnuo o pod, a madrac je leao preko njega. "Ajd', deko! Mi u Velv'ronu ustajemo rano! Ehe! Samo da s' vidio kako mi patuljci radimo u rudnicima Ogrina! Eh! Vidio bi ti to znai ustajat' rano! Al' neka! Nauit e!" Dok je patuljak zaneseno govorio, Kalahad je ve stajao na nogama i gledao tu osobu. Na prvi pogled je bilo jasno kako je taj ovjek odrastao, tovie, da je postariji. Taj patuljak bio samo malo vii od njega. On nikada vidio patuljka prije. Upita: "Zato si ti tako malen?" Patuljak iskolai oi kao da ga je netko utinuo, nakalja se i ree: "Ovaj... Kako misli nizak? Mi patuljci smo normalne visine, ak' se mene pita! Vi ljudi i vilenjaci ste o'li predaleko u visinu!... 'Oe re' da nikad nisi vidio patuljka? O' re' da ne zna za nas? E, moj deko! Ovd'e e si do'o trebat e puno vie znanja ako misli izdrati!... Ja nisam ovjek, ako to misli! Nipoto! Ako mene pita, ne znam kako bi' izdr'o jedan dan kao ovjek! Ja sam, vidi, patuljak!... Jest! I drago mi je to sam patuljak! Malen, ali gadan! Jakko' vol! I jai!" Bio je prosjeno visokom ovjeku do prsa, ali je bio vrlo irok u ramenima, i u trbuhu. Bez obzira na njegovu visinu snaga je doslovno prtala iz tog stvora. I tipino obiljeje patuljaka su bile njihove dugake brade. Ovaj patuljak je svoju imao upletenu u tri pletenice, jednu iroku po sredini, te dvije ue sa strane. Brada mu je bila do trbuha. "Ja sam Morin, uitelj rukovanja sjekirom i ekiem, a pored ostalog, kad stignem, predajem i Tehniku kad' stignem. To je posao profesora Ornona", ree patuljak, zadovoljno mrsei svoju crvenu bradu. "Ja sam Kalahad", predstavi se on. "Da, znam. 'Ajde sad, moram te odvest' do onih starih lijenina. Mrsko im bilo do' ovd'e, pa mene poslali da ja doem po tebe. 'Ajd sad lijepo za mnom! Usput u ti objasnit' par stvari!" Kalahad je sada bio posve priseban i budan, spreman na sve to e sudbina donijeti. Morin je izaao kroz vrata, a Kalahad gaje pratio. Nali su se u hodniku koji je vodio do stepenica. Stepenicama se

sputalo nanie. Oni su sili sedam katova. Kalahad je ve mislio da nikada nee sii, i da e se zauvijek vrtjeti u krug. Malo prije nego e Morin da kae "Evo nas mome!", Kalahad je bacio pogled na dvoranu u kojoj su se nali. Bila je ogromna. Pod je bio poploan velikim bijelim ploicama, a ploice ukraene crvenim sagom, sa zlatnim arama. Dvorana je bila ukraena i velikim stupovima. Na kraju dvorane, smjeten na velikom zidu, je visio zlatni sat. Pokazivao je ravno est sati. "Evo nas, mome! Ovo ovdje ti je Velika dvorana, ilitiga Glavna dvorana. To ti je najstariji dio Velverona. Ni moj aa nije bio roen kada su je izgradili patuljci iz njegovog grada. Moj prapradjed mora daje bio me' njima." Kalahad je gledao dvoranu i divio joj se. Nikada nije niti mogao zamisliti da takvo neto moe postojati. Toliko velika soba, mislio je on. Taj ogromni prastari prostor je odisao drevnom moi, neutaivom snagom, misterijem i bio je nevjerojatno nabijen energijom. '"Ajde! Moram te odvest' do onih starkelja! Neta 'oe da te upoznaju!" Morin je krenuo, a Kalahad ga je slijedio u stopu. U dvorani nije bilo ba puno uenika, i koraci su odzvanjali uzdu i poprijeko. Tek pokoji pospani uenik zijevajui je proao i bacio nezainteresiran pogled na djeaka i patuljka. Jedini koji je pokazao malo vie zanimanja za njih je bila Aluvien, koja je Kalahada pozdravila velikim osmijehom i namignula mu. Kalahad osjeti kako ga oblijeva crvenilo. Patuljak gaje . proveo kroz dvoranu i doveo do velikih zlatnih vrata ukraenim nevjerojatnim bakrorezima. Vrata su bila visoka tri metra, i bila su dvokrilna. Izgledala su kao planina. Patuljak im prie uz rijei: "Koji ih vrag zatvaraju... pa znaju da se ovuda mora i' svaki dan!" Kalahada je zadivila snaga patuljka. Vrata su bila velika i dvokrilna, a on ih je otvorio kao da su od pera. Kada je Kalahad dotaknuo vrata rukom, shvatio je da uope nisu teka. I on ih mogao micati jednom rukom. "Mora priznat' tim dugouhim vilenjacima jednu stvar znaju

napravit' udne ali korisne stvari! Eto, ja ni danas ne znam kako su ovol'ka vrata izradili da budu tako lagana da ih i djeak k'o ti moe micat' kako 'oe! Da bi se zakljuala, treba izgovorit' par rijei na vilenjakom, tako da ih niti horda planinski trolova ne bi mogla otvorit', makar svi guraju zajedno! udni su ti vilenjaci! Al' su pravi majstori!", ree Morin kad je vidio kako djeak zaneseno gleda u velika vrata, ponosno drei ruke na bokovima, kao da govori o svom narodu. '"Ajde. Ostavi vrata. Bit e ona tu cijelo vrijeme. Uostalom, ima ih posvuda, diljem dvorca! Dok se bude kolov'o dosadit e ti kol'ko e ih puta vidit'!", Morin proe kroz vrata. Uli su u veliku sobu, takoer poploanu ogromnim mlijenobijelim ploicama koje su se presijavale na jutarnjoj svijetlosti i podsjeale na povrinu jezera. Mali se puteljak, sainjen od crvenog tepiha, isto i jasno prostirao preko sobe do velikih drvenih vrata. Unutar sobe je bilo nekoliko stolica i stolova, te gomila papira na njima. Kao ukras, po zidovima su visjeli zlatni titovi Kalahadove veliine, i prekriena koplja. Patuljak skrene s tepiha na desno i stane ispred velikog kamenog luka koji je stajao uza zid. S obje njegove strane su bila dva zlatna svijenjaka. Morin je stao na jednu, naizgled staklenu ploicu, koja se razlikovala od ostalih, jer je isputala malo plaviastog sjaja. Kada je stajao na njoj, rukom dohvati desni svijenjak, i povue ga. Zrak malo zadrhta, a zid unutar luka se zatrese, i propade u zemlju, tako da njima ostavi otvoren prolaz. Morin uhvati Kalahada za ruku, te ga povede unutra. "Ovd'e ti je neto kao zbornica. Tu se sastajemo kad je neto vano i laprdamo da li neto treba uradit' il' ne treba. A ponekad i veeramo tu. Puno bolja primjena sobe ako se mene pita! Ovo ti je kao neko tajno mjesto, ali svi u koli znaju za njega", ree Morin kezei se dok je etao kroz dugi sivi hodnik sainjen od krupnog kamena. Svako malo bi naili na stepenicu-dvije dok nisu doli do samog kraja. Tu su bila drvena vrata, blago odkrinuta. Iznutra je dopirala ukasta svijetlost i mnotvo glasova. inilo se kao da unutra vlada topla i ugodna atmosfera. Morin se okrenu Kalahadu i pogleda u njega, te mu stane prstima

popravljati kosu. "Vidi, tu unutra su ti sad skoro svi profesori. Nemam pojma zato im je tako vano upoznat' se s jednim novim uenikom, al nek' im bude. Obino to uradi ravnateljica Miranda, dua od ene, aF sino su dugo razgovarali i odluili da 'oe da razgovaraju s tobom. Sad kad' ue, budi miran i odgovaraj na sva pitanja koja te pitaju bez straha. Svi smo mi ovdje dobar narod. Neki su malo mrgudni k'o onaj Lord Erwin il' profesor Luther al nitko nije opasan. A vidi mene, razvez'o jezik k'o stara baba. 'Ajde sad lijepo unutra pa vidi ta e bit'!" Morin to ree, otvori vrata i ue vodei Kalahada za sobom. Kada je Kalahad uao u sobu, nastane muk. Znao je da svi zure u njega. Uzbuenje ga obuzme i sve mu je bilo nekako mutno. Znao je daje uao u polukrunu sobu i da uz zidove vidi stolove i stolce na kojima sjedi mnogo ljudi. Niti sam nije znao koliko ih je. Vidio je razna lica, ali niti jedno nije mogao razaznati. Neka su bila zainteresirana, neka su pokazivala dobru volju, neka sreu ili opinjenost, a druga mrzovolju i dosadu. Kada gaje Morin potapao po ramenu, te i sam otiao k tim osobama, Kalahad doe sebi. Shvatio je kako je soba polukrunog oblika, a da su stolovi i stolice stepenasto poredani jedni iznad drugih, tako da mu se inilo kao da je u nekoj areni, a profesori ga promatraju dok on izvodi neki veliki podvig. Sada je lica vidio mnogo jasnije. Meu profesorima je bilo ljudi, patuljaka, vilenjaka, hobita, pa ak i ardena i ebrosa. itav arsenal lica ga je promatrao poput kolekcije emocija nekog kolekcionara. uo se amor, koje je Kalahadovo lupajue srce nadglasavalo. "Tiina!", zau se snaan enski glas. Kalahad pogleda enu koja je to izgovorila. Stajala je, poprilino visoka, obuena u bijelu pelerinu, ukraenu zlatnim zavrecima. Ispod pelerine je nosila plavu majicu. Lice joj je bilo staro i izborano, ali jo uvijek lijepo. Oi te ene su bile poput dva blijeda bisera. Lice dobroudno i blago, kosa sijeda i zavezana u dugaak konjski rep. Na elu je nosila zlatni ukras koji je drao kosu da ne padne preko lica.

"Tiina! Nemojte plaiti djeaka!" Onda pogleda Kalahada i obrati mu se njeno i umiljato: "Reci, duo, kako se zove?" To je bilo pitanje koje je uo najee u zadnje vrijeme. "Ka... Kalahad... gospoo", promuca on. "Zamolit u te da bude glasniji, duo", ree mu ena uz iroki osmijeh. "Kala... had! Kalahad Jorsoran!", ree on ohrabren osmijehom. "Eto, vidi da nije sve tako strano. Ja sam Miranda, ravnateljica Velverona. To je ova kola. Odakle dolazi?", upita ga ena. "Iz... ne znam", ree Kalahad postieno. "Ne zna? Kako slatko", nasmijei se ena. "Sigurno zna. Sigurno si iz Etrona, zar ne?" "Jest. Dolazim iz Etrona... gospoo", odgovori Kalahad, neprirodno naglaavajui ono gospoo. "Duo, kako ti se zvao otac?", zapita ona. "Ummm... Garet. Zvao se Garet", ree Kalahad razdragan to je odgovorio kako treba. "Vidim. A kako ti se zvao djed?", zapita ga Miranda. Kalahad razmisli, a onda ree: "Pa... ne znam. Ja nemam djeda!" Tada se zau osoran i teak glas iz vijea profesora: "Koliko ujem, nema ni oca! Hah!" Miranda pogleda u proelavog ovjeka koji je sjedio u smeoj pelerini zgrenih ruku, skvrenih preko prsa. Bio je nizak i namrgoen, ali je bio nabijen i jak. "Luthere, sram te bilo!", prekori ga Miranda. "to je!? Samo sam rekao istinu? Njegov otac je sada hrana za crve! to je sad problem? To znai da ga nema! Hehehe!", ree on krajnje zabavljen. "Dri jezik za zubima elavi ili e morati nauiti priati bez njega", doapnu mu prijetei, dubok i snaan glas. Dolazio je od dugokosog ovjeka koji je sjedio odmah iznad Luthera. ovjek je bio u jednostavnom konom oklopu, a na rukama je nosio rukavice. Lice mu je bilo prepuno brazgotina i oiljaka. inio se dobroudnim, ali njegovo liceje u ovom trenutku izgledalo barbarsko i opasno.

Luther se namrti jo vie i nelagodno nakalja. Miranda nastavi: "Uhm. Oprosti zbog ovoga. Profesor Luther zna biti pomalo mrzovoljan ujutro." Kalahad primijeti kako mu je Morin namignuo. Miranda krene silaziti prema Kalahadu i, kada je stala pored njega, ree mu: "Dopusti da ti objasnim gdje si sada i to treba raditi... Vidi, sigurna sad da si mnogo puta uo za Velveron". To je bila istina, jer je tu rije posljednjih dana Kalahad jako puno puta uo. "Daj da ti objasnim to je to Velveron. To ti je kola. Ali ne obina kola, poput one u koju si moda iao, nego kola za ratnike i arobnjake! kola za Aratare... Sigurna sam da e s vremenom nauiti sve to treba o njoj, ali sada u ti objasniti nekoliko detalja ova kola je velika! Ogromna! U stvari, to je jedan stari dvorac, izgraen s namjerom da bude kola. Velveron moe primiti oko tisuu mladih uenika. Imamo spavaonice, u kojima e i ti spavati, imamo veliku halu u kojoj objedujemo svi zajedno, vani imamo arene koje su dio kole i u kojima stariji uenici iskuavaju svoje sposobnosti, zatim imamo terene za vjebanje maevanja i svih ostalih borba prsa u prsa, zatim streliarska vjebalita u kojima nai strijelci bruse svoje znanje, pa onda imamo i razna mjesta u kojima se prakticiraju magije, kako one opasne tako i one bezopasne. Ti si danas postao dio te kole. Jo uvijek ti neu rei zato, ali si nam vaan uenik. Kada bude stariji, obeavam da e saznati. Sada si jo uvijek premlad da se osposobljava zajedno s ostalim uenicima, pa e za neko vrijeme usvajati jednostavnija umijea i uiti. A za dvije godine, kada ti bude osam... Sada ti je est zar ne?", zapita ga ona a Kalahad kimnu glavom da potvrdi da jest, te Miranda nastavi: "A za dvije godine, kada ti bude osam, pridruit e se novacima koji e se tada upisivati. Tada emo odluiti za to si najpogodniji za hrabrog ratnika, spretnog strijelca ili mudrog arobnjaka. Dopusti da te upoznam s profesorima i objasnim ti nekoliko pravila koja vladaju u naoj koli. Miranda pokaza na vilenjaka koji je sjedio posve lijevo u prvom redu, i kada je on ustao i naklonio se, Miranda ga predstavi: "Ovo je Elenil, na najbolji strijelac. On predaje Streliarstvo."

Vilenjak mu se srdano nasmijei i sjedne. "Do njega je profesor Nobin koji predaje Herbalizam." A onda se Miranda blago sagne te Kalahadu apnu na uho: "Malo je udan, ali je drag. Vidjet e." Dok je ona to objanjavala, ustao je hobit prosijede i neobino bujne kose, i zapljeskao sam sebi. Nosio je bijelu kutu umrljanu zelenom bojom, vjerojatno od trava. Bio je neuredan ali simpatian. Sjeo je. Zatim je ustala vitka i visoka ena, vrlo mrava. Koate ruke je ukrstila ispod prsa, a na blijedom, koatom licu, joj je treperio siuan i ukoen osmijeh. Kosa joj je bila crna i pripijena uz elo dok je padala preko lijevog oka. Ravnateljica ree: "Ovo je Minerva. Ona predaje Umijee sjene, kako to nazivamo ovdje. Najbolje se ulja u cijeloj Saradriji i, ako smijem dodati, a brave su joj naklonjene. Iako malo udna, njena predavanja su vrlo interesantna i korisna. Sjedi, Minerva", ree Miranda i rukom pokaza prema dolje, kao znak da Minerva sjedne. Ona ree svojim tankim glasom, udno uvrui i razvlaei rijei: "Dooobrooo. Draagoo mije to smo se upooznalii." Ravnateljica nastavi: "Dobro. Do nje sjedi profesorica Luna. Ona je naa predavaica Povijesti i Zemljopisa. Naizgled dosadni, ali ipak vani predmeti. ak e vidjeti da su zanimljivi." Podigla se plava Ardenka, zanosna i lijepa, takoer vrlo bujne kose, ba kao to ju je imala i Evelin, samo to je njena kosa bila malo kraa. Kalahad nije znao kako bi tu enu drugaije opisao nego lijepom. Sada je ravnateljica prela na drugi red, koji je sjedio iznad prvog reda. Ila je s desna na lijevo: "Ovo je profesor Benrog. On predaje Crnu magiju. Opasna i teka predavanja, ali vana ukoliko elimo nauiti nae uenike da se obrane od takvih sila. Profesor Benrog je vie nego dorastao crnoj magiji, to e se vjerojatno i uvjeriti u budunosti. On je takoer i zamjenski predava Destruktivne magije. Tu je vie dobar u praksi nego kada predaje, ali se dobro nosi s tim zadatkom kada je to potrebno, zar ne profesore?", upita ga Miranda veselo, a visok i lijep Arden ustade i nakloni se Kalahadu. I on je imao

malo duu kosu, ali njegova je padala samo do vrata. Pokrivala mu je elo u par uredno postavljenih pramenova. Bio je u crno-smeoj pelerini na ijim je leima visila ogromna kapuljaa. Benrog sjedne, a Miranda nastavi: "Naa predavaica Restoracije i Bijele magije, Kailena, sjedi odmah do njega. Ako ima bilo kakvih problema, obrati se njoj. Njena predavanja iz Restoracije govore o maginim lijeenjima i oporavljam'ima te o upotrebljavanju sila harmonije i mira za oporavljanje i vraanje snage. Bijela magija koristi i pojedincima i drugim, za razliku od Crne magije koja koristi sile tame kako bi nabacila kletve i opasne ini na protivnike i oslabila ih." Dok je Miranda to objanjavala, mlada vilenjakinja je stajala s rukama sklopljenim kao da se moli. Bila je u dugoj, bijeloj haljini, nalik na vjenanicu. Duga, plava kosa joj je bila ukraena prelijepim svjetlucavim kamenjem. "Do nje sjedi profesor Luther. Njega si upoznao maloprije, s njegovim neugodnim komentarom. On predaje Alteraciju, vrstu magije koja se bavi kontroliranjem okoline i naeg okruenja. Vrlo vana disciplina je, na primjer, telekineza, najdraa magija veini naih uenika, a vjerojatno i profesora. Ujedno je jedna od najkorisnijih." Profesor Luther je hladnokrvno sjedio na stolici kao da je uvrijeen ovim predstavljanjem. "Odmah do njega sjedi profesorica Rita, naa predavaica Alkemije. Kod nje se ui o napitcima i njihovom spravljanju. Njena predavanja paljivo sluaj, jer mogu biti vrlo korisna za sve, a pogotovo za one koje putuju esto!... Uit e od nje, osim stvaranja otrova i protuotrova, jo i to kako se prave razne tekuine koje pomau i u mnogo emu drugom." Ustala je pripadnica ljudskog roda, crvenokosa ena umornog pogleda, ali veselog dranja. Bila je debela, ali ne previe. Manhnula je Kalahadu i sjela. Opet su stigli do kraja reda. Miranda je prela na posljednji, trei red, idui ponovno s lijeva na desno "Njega si upoznao, pretpostavljam, a to je profesor Morin. On predaje predmete

Tupa oruja i Borbu sjekirama. Kod njega se najvie istiu oni jai i krupniji. Njegova oruja su teka, mona i jaka. On pouava kako zavitlati ogroman eki i smrskati neprijatelje. Pouava kako drati sjekiru kao oruje koje dostojno parira mau." Morin je ustao i ponosno se poeao po bradi. "Do njega je profesor Ornon, koji predaje Tehniku. Od njega e nauiti kako izgraivati sprave koje ti mogu pomoi u bilo kojoj situaciji. On e vas nauiti kako izgraditi bilo to; od jednostavnog samostrijela do gigantske sprave za opsjedanje dvoraca. Mudar i poten profesor, ako mogu dodati." Ornon je imao dugu, prljavo utu bradu koja je podsjeala na ovju vunu. Imao je malene oi koje su veselo gledale u Kalahada. Na bucmastim, rumenim obrazima mu je titrao osmijeh. Ornon sjedne. Ustade onaj dugokosi mukarac koji je zaprijetio Lutheru kada se rugao Kalahadu. On se predstavio sam, tihim, razumljivim govorom: "Ja sam Erethor. Ja u biti tvoj uitelj Maevanja. Pouavam kako koristiti najstarije i najuzvienije oruje od svih ma! Poavam rukovanje katane, maeva s dvostrukom otricom, borbu s dva maa... A tek toliko da zna u tvojim oima vidim plamen ratnika!..." Prekine ga Miranda: "Lijepo od tebe Erethore, ali nema potrebe da ga odmah uzima za svog uenika. Saekaj da vidimo na to e ispasti kada bude imao osam godina. Molim te sjedni, i dopusti da predstavim ostale... Do Erethora sjedi profesor koji predaje Ratnike magije, a ime mu je Belendor. Njegova predavanja se tiu magija koje slue ratniku za blisku borbu. On i Erethor rade ruku pod ruku. Kod njega e nauiti magiju za obranu od udaraca ili za zadavanje viestrukih udaraca, ili magiju za pojaavanje refleksa! udna neka magija, ali kako ujem, korisna!" "Da. Krajnje korisna", ree Belendor, mukarac odjeven u pelerinu zelene boje. Imao je krupne oi i kratku kosu. Nos mu je bio iskrivljen. Belendor sjedne. Miranda nastavi: "Do njega je naa profesorica Diplomacije, Linda. Ona pouava kako bolje pregovarati, te o vezama izmeu rasa i njihovim nainima ivota i tradicijama. Prati njena predavanja ako

eli nauiti kako se upoznati ili ivjeti s pripadnicima neke druge rase." Ustala je lijepo graena ena duguljastog lica. Bila je rumena i zgodna. Imala je kratku smeu kosu, a na sebi je nosila formalnu velveronsku odjeu, neto kao pelerinu, to je imalo i odlike konog oklopa. Odjea joj je bila bijele boje sa velikim crvenim V preko prsa. Miranda nastavi: "Do nje sjedi profesor Desglen. On predaje Graniarstvo. On je jedini graniar meu nama. I dolazi s dalekog juga, iz pustinjske zemlje Teredor. Pripadnik je ponosnih Ebrosa. Njegov predmet se tie preivljavanja u divljini. To je vano za veinu Aratara. teta to nemamo jo profesora njegovog kalibra." Miranda je govorila o krupnom crncu koji je sjedio bez majice. Prsa i trbuh su mu bili miiavi i snani. Bio je elav, a lice mu je imalo grub ali miran izgled. Miranda stane pred Kalahada i ree: "Naposljetku, ja sam Miranda. Ravnateljica sam Velverona, a predajem mnogo predmeta, kao na primjer Jezike Saradrije, Egzorcizam i Dozivanje. to se tie Jezika, sve je jasno. Govorim teno jezike svih rasa u Saradriji, onih inteligentnijih naravno, i to znanje pretaem svojim uenicima. Egzorcizam se bavi istjerivanjem duhova iz opsjednutih osoba... to se tie Dozivanja, radi se o drevnoj vrsti magije dozivanja raznih stvorenja i predmeta... Pored svih ovih profesora i profesorica, neki nisu mogli doi, kao to je profesor Darwin, hobit koji predaje predmet zvan Bia Saradrije. To je uenicima obino najzabavniji predmet. Uenje o hipogrifima, grifinima, trolovima, divovima, gnolovima, kentaurima, minotaurima, hidrama i ogrimima, te ostalim mnogobrojnim biima. Naravno, ne smijemo zaboravati ni profesoricu Dorijanu, koja predaje Destruktivnu magiju. Ona pripada ljudskoj rasi, i trenutno je na vanom putovanju. Pored toga, imamo jo mnogo arobnjaka i ratnika koji pomau u nastavi ili su jednostavno u funkciji kole. Jedan od njih je i Selevin, kojeg si upoznao sino. On predaje sve vrste magije ako je to potrebno. To bi bilo to o profesorima u Velveronu. A sada na red dolaze ona zlatna pravila koja se ne smiju

kriti. Ima ih deset, a glase: Prvo Nikada ne poinji dvoboj koji nije prethodno ugovoren s deurnim profesorom. Drugo Zabranjeno je krasti od bilo kojeg lana Velverona! Tree Zabranjeno noenje oruja osim na odgovarajue sate! etvrto Zabranjeno je ii u umu Tigor! Peto Nije doputeno bjeanje s nastave! esto Zabranjeno je unoenje bilo kakvih opasnih ivotinja unutar dvorca! Sedmo Zabranjeno je hodati po dvorcu poslije ponoi! Osmo Zabranjeno je ulaziti u rivalske Velike kue. Deveto Uvijek mora nositi velveronsku odjeu koja pripada tvojoj Velikoj kui. Deseto Zadnje, ali nimalo manje vano je, nikada ne ii u Zapadni toranj!" Kalahad je stajao zbunjen s toliko puno informacija. Nije popamtio niti pola profesorskih imena, a sada su ga i ta pravila zbunila. inilo mu se da e ivjeti u zatvoru. Ali ravnateljica Miranda ga je uporno kljukala informacijama: "U Velveronu postoji pet velikih kua. Bijela pripada Seniorima, Aratarima koji su skoro zavrili svoje kolovanje, i u nju ulaze svi mladi studenti koji su proli sve potrebne ispite... Pored nje tu su jo etiri kue. Svaka ima svoje ime, boju i osobine koje predstavlja, ali nemam vremena da ti ih objanjavam. Dobit e knjigu koja e te uputiti u sve to." Kalahad samo promrmlja: "Ja ne znam itati." Miranda podie jednu obrvu, a onda ree: "Ne zna? udno... No, ti si ipak samo djeak sa sela. Nema veze. Nauit e! Tu si da naui!" Pogleda u vilenjaka u prvom redu i ree mu: "Elenile, odvedi Kalahada u obilazak dvorca, molim te, a onda ga vrati na doruak!... A vi ostali ste slobodni. Uskoro vam poinje nastava, a uenici moraju dobiti svoja predavanja!"

Zauje se amor, i udna ekipa profesora pone ustajati i kretati se k izlazu. Vilenjak Elenil prie Kalahadu i uhvati ga za ruku: "Kako si? ini mi se malo umornim? Daj da ja tebe prvo odvedem na doruak, pa onda u obilazak. to kae?", zapita ga vilenjak, a Kalahad se sloi. Dok su izlazili s gomilom profesora, Kalahada su morila dva vana pitanja Miranda mu je rekla daje on vrlo vaan uenik za ovu kolu, ali nije rekla zato. Zato li je ba on vaan? Druga tajna koja mu je izazivala znatielju je bio Zapadni toranj. toje, dovraga, toliko vano u Zapadnom tornju!?

OBILAZAK
"Kalahad, probudi se!", govorio je Elenil dok je njeno drmao Kalahada po ramenu. "Hajde! Ide upoznati mjesto koje e ti biti dom iduih 12 godina!" Bio je umoran. Juer je trebao obii kolu, ali mu se zadrijemalo poslije doruka, pa je legao i spavao do podneva. Poslije toga gaje posjetila ravnateljica Miranda. Taj dan ga je ispitivala o napadu na Etron, o njegovom ocu, a onda je otila po neku knjigu. Kada se vratila i dala tu tanku ali pranjavu knjiicu Kalahadu, on je bio presretan to napokon dri knjigu u rukama, ali onda je se sjetio kako ne zna itati. Miranda mu je objasnila daje to poetnica i da e ga ona uiti kako itati i pisati na Saradu, univerzalnom jeziku za sve rase, a koji potie od ljudskog jezika pa Kalahadu ne bi trebalo biti teko savladati ga. Djeak je oduevljeno otpuhao prainu s prve stranice, te gledao kako poput duha blijedi i raspruje se po sobi, a onda se sav sretan zagledao u prva slova. Bio je to uvod u knjigu u kojem su bili podaci o autoru, ali Kalahad je to smatrao prvom lekcijom. Miranda je sjela s njim i objanjavala mu prvo slovo A. Nauila gaje kako to slovo izgleda i kako se pie. Poto nisu imali olovke, vrljali su prstima po praini koje je posvuda bilo dosta.

Cijeli dan im je protekao tako. Stigli su do slova D, i Kalahadu je to ve dosadilo, pa su otili na veeru. Kalahad je bio veoma gladan jer je preskoio ruak. Poslije veere je dobio neke slikovnice od Mirande, koje je do kasno sam pregledavao u svojoj sobi. Jedno jutro ga je Elenil doao odvesti da razgleda kolu. Kalahad se jedva digao iz postelje, razmiljajui jo uvijek o svom snu. Sanjao je daje njegov otac jo uvijek iv i da zajedno itaju ono pismo koje je otac napisao Aranoxu malo prije napada. Ali sada, kada je bio budan, nije se sjeao to je pisalo u pismu. Dodue, nije bio niti siguran da je uspio proitati ita, jer ipak, znao je samo etiri slova. Elenil je imao irok osmijeh na licu, i Kalahad se razveseli kada ga je vidio. Odjednom osjeti potrebu da zagrli dragog vilenjaka, pa to i uradi. Elenil se malo iznenadio tome inu, ali onda i on zagrli Kalahada. Pomislio je: "Jadni mali, nedostaju mu roditelji." Kalahad je pratio Elenila niz sedam katova tornja u kojemu je bio (nikada nije saznao zato su njega slali da sam spava gore u tom tornju), i siao u Veliku dvoranu. Odatle su izali na orijaka vrata, visoka sedam metara, kroz koja je mogao proi neki div bez saginjanja. Vrata su bila neprestano otvorena. Izali su van i Kalahada je zaslijepilo jutarnje sunce. Zadivio ga je taj cik zore, veliki plameni dragulj koji se uzdizao iz sivila negdje u daljini. Hodali su po velikoj kamenoj cesti. Posvuda je bilo lijepog zelenog drvea, visokog i ponosnog. Uenika jo nije bilo. Njihovo vrijeme za ustajanje je obino bilo oko sedam, kada im je poinjao prvi sat. Elenil je morao ii predavati u sedam, pa je Kalahada probudio ranije kako bi stigli pregledati makar mali dio dvorca. "Jo nikoga nisam vodio u obilazak dvorca. Uglavnom uenicima dajemo karte s popisom vanih mjesta i zabrana, ali ti si poseban uenik", rekao mu je Elenil, dok je Kalahad zagledao u velike drvene lutke koje su stajale ispod drva. Bile su prepune brazgotina i rupa od strijela. Elenil mu objasni da se na tim lutkama vjeba udaranje i gaanje strijelama. Rekao mu je da te lutke izrauju uenici profesora Ornona, koji predaje Tehniku. Takoer mu je objasnio kako su

pojedine lutke magine i znaju bjeati ili uzvratiti slabim udarcima. Nastavili su dalje. Proli su pored velikog prostora ograenog drvenom ogradom. Elenil mu je objasnio da je to teren za vjebu borbe prsa u prsa. Rekao mu je da profesor Erethor tu izvodi svoje uenike i objanjava im to je bit maevanja, pokazuje im kako stati u odreene pozicije i kako pravilno drati ma. Hodali su kamenim puteljkom jo neko vrijeme, dok se sunce podizalo. Kalahad je vidio veliku kamenu zgradu koja se uzdizala na suprotnom kraju velikog dvorita. Elenil mu objasni kako je to njihova Velika Arena. U njoj se svake godine odrava natjecanje svih uenika i tu se osvajaju medalje i druge nagrade, te zadobiva slava. Neki su uenici ostavili ivote u toj areni, dodao je i napomenuo kako je tomu doao kraj sada kada je Miranda ravnateljica. Ree kako bi jednog dana volio vidjeti Kalahada kako je glavni u Areni. Nastavili su dalje. Sada su pospani uenici ve prolazili pored njih, obraajui vie panje na Kalahada i Elenila. Stigli su do Streliarskog terena. Elenil podie Kalahada i postavi ga na ogradu te mu ree: "Ja sada moram odrati predavanje svojim uenicima. Ti malo gledaj, pogledaj moe li uhvatiti togod pa kada zavrim nastavit emo. Imamo jedan sat slobodan poslije!" Elenil mu se ponovno osmjehne i ode kroz malena vrata na teren te stane ispred meta i lutaka. Njegovi uenici su se poeli okupljati. Nosili su zelena odijela. Kalahad se divio raznolikosti rasa koje je tamo vidio. Bilo je tu i vilenjaka, mladih i neiskusnih, ljudi, ak i jedan mladi patuljak. Kalahadu je bilo smijeno vidjeti patuljka bez brade. Elenil je saekao da se veina uenika okupi i poeo im govoriti o luku u strijeli: "Kada gaate lukom i strijelom, potrebna vam je koncentracija. Potrebna vam je gracioznost i jak karakter. Kada uzmete luk u ruke, on postaje dio vas, on se stapa s vama. Luk morate drati tako da vam ne umara ruke, strijelu tako da ne sijee prste. Ruke moraju biti mirne, a disanje umjereno. Koljena moraju biti blago savijena. Glava mora biti blago nakoena. Sve su to detalji koji s vremenom postaju refleksi, detalji koji postaju instinkt. Kasnije, vie neete morati ciljati metu da

bi ju pogodili. Bit e to kao da ujete kako netko doziva vae ime, a vi se okrenete, pogledate ga i aljete mu odgovor. Tako je i sa strijelom. Vidite neprijatelja i jednostavno je ispalite. Ona sama pronalazi svoj put. Ali, do takvog savrenstva trebaju vam godine vjebe. Ne talenta vjebe! Roni! Doi ovamo!", dozvao je jednu djevojku. "Uzmi ovaj luk. Tako... Sada napni ovu strijelu i pogodi crveni centar one mete" ree i pokae najudaljeniju metu. Bila je udaljena preko pedeset metara. Djevojka pone gunati, ali Elenil ree: "Vjeruj sebi! Vjeruj strijeli! Ona sama pronalazi svoj put, sjea se? Ako je sueno promaiti, to e se i dogoditi. Zato se nemoj brinuti. Sjea se kako to ide. Glava, koljena, stopala, disanje. Pazi na te detalje. Sve mora biti savreno. Uvijek su bitni ti detalji. Kada su oni u ravnotei, tada dolazi do pogotka. Cilj strijelca je uspostaviti tu ravnoteu. Strijela dalje sama pronalazi svoj put.", ponovi on ono od prije i kimnu glavom djevojci da pone. Ona se umiri, podie strijelu u visinu oiju, malko nakrivi glavu u desno i nacilja. Blago je isplazila jezik dok se spremala pustiti strijelu. Zaustavila je disanje. Bila je posve mirna. Pustila je strijelu, koja fijukne kroz zrak i padne na par metara od mete. Elenil ree: "Nisi pazila na disanje. Ne smije zaustaviti disanje. Mora disati, ali pravilno. Kada si to uinila, tvoji miii su postali napeti, nekontrolirani. Mora paziti na takve stvari. Pogledaj sada kako to treba. Obrati pozornost na moj stav. Obavit u to dvaput." Onda uzme luk i dok ju je jo uvijek gledao u oi, dohvati strijelu iz tobolca i onda, na samo jedan trenutak, okrene glavu prema meti, nasloni strijelu na tetivu luka, potegne i pusti je. Strijela se, kao voena nekom nevidljivom rukom, zabode ba u crvenu toku mete. "Ali, nisam nita vidjela! Tako ste to brzo...", ree djevojka. Elenil ree: "Znam! To sam uinio da vam pokaem kako je takvo gaanje mogue, i kako to treba izgledati jednog dana kada budete usavrili svoje reflekse. A sada usporenije..." Elenil je uzeo jo jednu strijelu i polako objanjavao i radio svaki pojedini detalj koji se maloprije odigrao velikom brzinom. Uenici su ga opinjeno pratili pogledima. I Kalahadu je to bilo krajnje

zanimljivo. Uskoro se veliko zvono na Istonom tornju oglasi i to bjee znak daje prvi sat zavrio. Elenil doe po Kalahada i njih dvojica nastavie svoj obilazak. Proli su pored velike kamene graevine ugraene u kamene zidine, iz koje su dopirali udni krikovi i glasni urlici. "To je naa tamnica i staja za divlje ivotinje. Nemoj ulaziti onamo. Unutra ima trolova, ogrima, a uo sam da su neki dan doveli i jednog salamandera. Prole godine je jedan uenik htio zadiviti soju djevojku i uao tamo kako bi ukrao jaje planinskog pauka. To je bila najvea pogreka koju je napravio. Te zvijeri su velike i po tri metra. Bio je najbolji uenik na satima prikradanja, i mislio je da e proi pored pauka neprimijeen. Ali nije ga pauk primijetio. Zapleo se, jadnik, u mreu. Koprcanje je privuklo ogromnu zvijer. Otkrili smo jadnika tri dana kasnije, zamotanog u svilenu kukuljicu. Bio je mrtav... Nemoj ii unutra bez profesora Damina. On zna umiriti te ivotinje." Nastavili su dalje. Doli su pred ulaz dvorca, na ona velika vrata kroz koja je Kalahad proao kada je tek doao. Ispred njih primijeti neto ega tu nije bilo prije. Tamo je bila velika statua. Kip, posveen nekom krupnom ovjeku. Kalahad stane pred njega i zagleda se. Taj ovjek gaje toliko podsjeao na njegovog oca. "Tko je ovo?", upitao je Elenila, dok je paljivo promatrao veliki ma na njegovim leima. "To je uvar Velverona. udan kip. Vidljiv je samo po danu. im sunce zae, kip izblijedi i postane nevidljiv. Ne znam zato. Miranda kae da je on osniva Velverona. Ime mu je Velveron Jorsoran. To je tvoj pra-pra-prapradjed, Kalahade. On je bio slavni ratnik koji je podigao temelje onoga to e danas biti ovaj dvorac i tu se nastanio sa svojih trideset i est uenika, koje je obuavao u svim disciplinama posve sam. Kasnije je tu doveo i svoje prijatelje koji su mu pomagali. On je bio iskusan i jak ratnik, ali njegovo vrijeme je ve bilo prolo. Vrijeme avantura i istraivanja je bilo zavrilo i djed ti je morao pronai neki drugi posao. Tako mu je palo na pamet da u poetku besplatno obuava ratnike a kasnije je to radio za novac. Tu je cijela povijest Velverona, napisana

na ovom kamenu, samo ako zna itati kako treba. Tvoj djed je dobio pomo od patuljaka, vilenjaka i ljudi u podizanju ovog dvorca, koji su izgradili patuljci, magijom ojaani vilenjaci a opskrbili su ga ljudi, i uinili ga mjestom kakvo je danas. Tvoj pradjed je umro bogat i slavan. Ne znam to se dogodilo u prolosti tvoje obitelji, niti kako je to silno bogatstvo potroeno, ali evo danas se jorsoranska krv ponovno vraa na mjesto njene najvee slave. Ali nemoj oekivati nikakve olakice zbog toga. Ti si ovdje samo uenik, Kalahade, poput bilo kojeg drugog." Kalahad je opinjeno gledao u tog kamenog ratnika. On mu je bio djed. Nije mogao vjerovati. Srce mu je lupalo od radosti. U njegovom rodu takav ratnik. Takva slavna linost. elio je zagrliti kip. Elenil je govorio i dalje, gotovo sam sa sobom, kao da je razmiljao naglas: "Uistinu ne znam kako je nestala ta silna slava i to bogatstvo. Nisam uo o slavnim ljudima iz vaeg roda jo od njegova vremena. Njegov sin je neto malo radio, ali nita u usporedbi s Velveronom. to kae na to, Kalahade? Hoe li jednog dana i ti stajati ovdje, pored svog djeda? Hoe li ui u povijest?" Elenil, kao da je oekivao od malenog djeaka da odgovori na to pitanje. Normalno da nije dobio odgovor. Ali ne zato to Kalahad nije znao odgovoriti, nego zato to je njegov um bio zauzet snovima o slavi i uspjehu. Tog trenutka je roen san o velikom ratniku kakav bi Kalahad elio postati. Taj tren je u njega usadio volju i elju da uspije. Tada su poeli prvi snovi koji e biti njegova zvijezda vodilja u ivotu. Elenil ga potapa po ramenu: "Hajde, Kale! Idemo! Dvorac je uistinu veliki, a tek smo malo pregledali. Ovaj kip e biti ovdje svakog jutra. Gledaj ga koliko god hoe!" Tada je Kalahad dobio i svoj prvi nadimak Kal. Do sada su ga svi zvali njegovim imenom, potujui podrijetlo te rijei, ali Elenilu je bilo svejedno. Kalahad za njega nije bio sveta zvijezda, nego djeak koji je upravo poinjao obuku koja e trajati dokle god je iv. Uzeo je djeaka za ruku i nastavio mu pokazivati dvorac. Obilazak je trajao dugo, i vidjeli su mnoge stvari, poput glavne kuhinje, utvrde koja je bila opsjednuta, dodue, bezopasnim

duhovima, te su obili sva tri velika tornja samo u etvrti, Zapadni toranj, nisu ulazili. toje u njemu!? Elenil je oko podneva vratio Kalahada nazad u dvorac, te ga predao Mirandi. Prvo su jeli jelo koje e biti uestalo za svaki budui dan proveden u Velveronu pire i komad mesa. Poslije ruka, Kalahad je otiao na spavanje, a predveer gaje posjetila Aluvien koju je poslala Miranda da mu pokae nekoliko novih slova. Vjebali su dugo... Idue dvije godine je Kalahad proveo u Velveronu sretno i veselo. Aluvien ga je pazila prvu godinu dana, dok je jo bila u koli. A onda se jedne veeri oprostio od nje na maturi, koju je ona poloila. Ona je postala Aratar i sada je bila slobodna sama kovati svoju sudbinu. Rekla je Kalahadu kako je odluila otii do Aravasa posjetiti vilenjake i svoj drevni dom, a onda obii Saradriju. Obeala je Kalahadu da e ga obilaziti s vremena na vrijeme, koliko joj to ivot bude doputao. Poslije toga je bio pomalo usamljen. Bio je premlad za druenje s ostalima. Ali sada je znao itati i pisati, za to se pobrinula Miranda. Zato je, kada nije trkarao po dvoritu dvorca i radio nered, itao knjige. Danju bi to bilo pored kipa svog pra-pra-prapradjeda, a nou u svojoj sobici u sredinjem tornju. Dani su tekli kao minute. Jutro, podne, sumrak i no... Jutro, podne, sumrak i no... I tako dvije pune godine. Tada su prvi puta su u njegovu sobu stigle nove pridolice a njegovo kolovanje je poelo...

VELIKE KUE
Rat s orkovima je zavrio. Princ Berradras je poveo vojsku i isprijeio im se na Einhalonskom mostu, gdje je unitio armiju koja je opsjedala grad, te protjerao krvoedna bia nazad na jug. Proganjao ih je mjesecima, dok se njihova vojska sve vie usitnjavala i dijelila na jo sitnije, privatne vojske pojedinih voa. Nije bila sluajnost da su

se te male orkovske vojske meusobno sukobljavale i olakavale posao princu. Izmorena glavnina orkovske vojske, koja je brojala jo oko dvije tisue orkova, pokuala je opljakati utvrdu Rumar na svom bijegu prema jugu, ali princ je uspio uz pomo Ardena, koji su poslali svoje trupe u pomo, razbiti opsadu i pobiti gotovo tisuu i pol orkova. Ostatak se razbjeao kuda je stigao. Dva armithrosa, opaka bia koja su predvodila orkove, su preivjela i povukla se na jug i bez traga nestala. Poslije toga je bilo vie manje mirno. Vojska koju je princ sakupio izgubila je oko petstotinjak vojnika, to i nije bilo puno s obzirom, na orkovske gubitke. Ali ta vojska nije bila rasputena. tovie, ojaana je i postavljena u obranu svih pograninih gradova. Podignuto je i mnogo utvrda diljem granice i uspostavljene su guste mree patrola. Poveani porezi su ostali na snazi. To je poprilino oneraspoloilo stanovnitvo, a Lord Erwin je ak provodio proteste protiv cara. Bila je jo pokojih pljaki sela od strane orkova, ali to vie nije bila prijetnja po carstvo. To su bile grupe od dvadesetak orkova, koje je vojska polako unitavala kada bi ih srela. Tako je narod Halderona iskusio jo jedan rat. Kalahad je bio upoznat s tom injenicom, jer je sada, kao osmogodinjak, shvaao mnogo vie. U Velveronu je bila velika proslava pobjede. Kalahad je bio svjestan injenica da obuku u Velveronu pohaaju i odreeni orkovi, jer ni jednoj rasi nije bio zabranjen pristup. Primijetio je takoer da su se mnogi prema njima odnosili s mrnjom. I on ih je mrzio, sve do asa kada su u Velveron stigli novi uenici koji su se trebali upisati u kolu. Svi su imali po osam godina, a meu njima je bilo i mladih orkova. Kalahad ih je gledao kako izgubljeno i zbunjeno po prvi puta ulaze u dvorac, divei se njegovoj veliini i glamuru, kao to se i on divio prije dvije godine. U rukama je drao knjigu pod nazivom Trenkovi samotnjaci. To je bila zbirka pria o nekom kapetanu Trenku, koji je u ivio u drugoj eri. Knjiga je opisivala njegove pothvate u kojima je preivio sa svojom malom formacijom vojnika nakon stoje ljudska vojska bila katastrofalno poraena u bitci protiv patuljaka kod Armarskog Vrha. Volio je itati takve knjige, iako nije sve razumio.

Knjiga mu je bila zanimljiva, ali sada je njegovu pozornost zaokupila skupina djeaka i djevojica koja se probijala sa Selevinom na elu. Pored njega proe neki djeak plave kose, nosei udnu, debelu knjigu pod pazuhom. Djeak se spotakne i padne, a knjiga tresne u pod. Kalahad refleksno prie i pomogne svom novom prijatelju ustati i pokupiti listove. "Uff', mrmljao je djeak dok je skupljao listove. Kalahad mu preda one to je on sakupio. "Hvala ti. Ja sam Glenroy!", ree djeak i prui Kalahadu ruku, koju ovaj prihvati. Imao je poprilino jak stisak. "Kako se ti zove?", zapita ga Glenroy. "Ja? Ovaj... Kalahad!" ree mu on i nasmije se. Glenroy ga zapita "Jesi li ti ovdje due vremena?", na njegovom licu je titrala znatielja. Imao je plave oi i kratko oianu kosu. "ivim tu ve dvije godine", odgovori Kalahad kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, to za njega i jest bila, a djeak razjapi usta od iznenaenja. "Ne mogu vjerovati!", iznenaeno se uhvatio za glavu. "Toliko dugo!?" Na to Kalahad ree: "Da. to je tu udno?" Djeak zavrti glavom, a onda, samo tren prije nego to je stigao rei, Selevin ih prekine: "Okani se sada razgovora, deko! Kreni za kolonom! Poi i ti, Kalahade. Ovo se tie i tebe. Sada si i ti dio njih. Oni su tvoja generacija." Kalahad poskoi. Bio je sretan to se neto napokon dogaa. Osjetio je daje i on sada u centru pozornosti. Ijedna djevojica crvene kose ga je promatrala zadivljeno. Ila je za njim, rumena i ozbiljna, gledajui ga. To je Kalahadu bilo svejedno. Djevojke ga nisu jo zanimale. Pratio je Selevina u Glavnu dvoranu, hodajui pored Glenroya, koji je zadivljeno gledao u ogromna vrata dok je prolazio pored njih. Djevojica je uporno ila za njima, pratei njihov hod gotovo istim njihovim stopama, kao da gaze po minskom polju. Selevin ih je proveo kroz Veliku dvoranu i stao pred velikim satom koji ih je mrko nadgledao, visei iznad njihovih glava. Selevin stane na jedno malo postolje koje Kalahad tu nije viao prije. Obino bi bio unutra na dan kada bi novi uenici doli, ali sada je on bio jedan od njih. Koliko li je samo bio sretan. Njegova prava

obuka upravo poinje. Nije mogao vjerovati. Do sada se etao dvorcem, promatrao to rade drugi, stariji uenici i ponekad razgovarao s Elenilom ili se upustio u djetinjast razgovor s Nobinom, koji ga je gnjavio o smrdopoljki, gadnoj malenoj biljci koja se zalijepi za mokru kou i isputa gadne smradove koji doslovno grizu za oi. Kalahadu je bilo smijeno dok mu je stari hobit to objanjavao, i to poprilino ozbiljno. Njemu je, kao profesoru Herbalizma, bilo jako vano da se ta, pokvarena mala biljka, moe skuhati u posoljenoj vodi kako bi se stvorio udotvoran lijek za mamurluk i bolove u elucu. Ali sada Kalahad nije vie morao sluati Nobina. Sada e i on postati uenik u Velveronu, pa e na sate ii kao i svaki drugi uenik. Jedva je ekao da se Selevin i Miranda neto dogovore i da jedno od njih napokon odri govor dobrodolice za nove uenike, koji su nesigurno, gotovo uplaeno promatrali te visoke i nepoznate ljude. Kalahad je stajao pored Glenroya. "Zato ivi ovdje toliko dugo? ekaj! Izgleda mi da si stvarno bogat?", upita ga on. Kalahad se trne kao da ga je netko ubo iglom. Sjetio se one noi i napada na Etron. "Ne. Nisam bogat. Ovdje sam, jer nemam gdje ivjeti. Moji roditelji su... nema ih", ree Kalahad i mrko pogleda u jednog od mladih orkova, kao daje on kriv za sve pokolje u Saradriji. Napokon, ravnateljica Miranda stane na postolje uz Selevina, te pone govoriti: "Djeaci i djevojice, budui ratnici i arobnjaci, dobro doli u Velveron! Ja sam Miranda, ravnateljica ovog mjesta. Kao to su vam moda ve rekli, ovo je kola stara i drevna kola, prepuna tajni i drevnog, opasnog znanja. Ali ne bilo kakva kola! Ovo je kola za Aratare! kola za heroje koji vjerovali ili ne, ponekad dre budunost carstava pa i cijele Saradrije u svojim rukama! Vi ste ovdje kako bi postali aratari. Kao to i svake godine kaem, ne morate svi postati aratari. Mnogi od vas e pasti, iz mnogih razloga. Moda nee biti dovoljno izdrljivi, moda nee biti dovoljno sposobni i ambiciozni, a moda e biti pretjerano ambiciozni. Moda e neki nastradati ili zakljuiti kako ivot aratara nije za njih. To je doputeno i nije sramota. U iduih nekoliko dana, vaa sposobnost i talenti e biti

procijenjeni svakome pojedinano! U svakom od vas lei talent koji samo treba probuditi. U svakom od vas lei sila koju treba uzdrmati i osloboditi. Neki e biti nadareni za magiju, neki nee. To e biti odlueno. Da li ste sposobni da budete arobnjak, ili ne. Ako jeste, bit e vam preporueno da se prikljuite kui specijaliziranoj za arobnjake. Ako niste za magiju, bit ete testirani za ostale sposobnosti kakvi su vam refleksi, kakvi su vam ivci i strpljivost. Preporuit emo vam smjer strijelca, ratnika ili bilo koju drugu klasu koju smatramo prikladnom. Ipak, krajnji izbor je na vama i na vaim skrbnicima. Morat ete biti strpljivi ovih nekoliko dana, dok svi ne budete testirani. etiri dana od ovog trenutka, zapoet e ceremonija Inicijacije u Velike kue. Molim vas za strpljenje i mir. Takoer vas molim da ne izlazite iz tornja ako uistinu ne morate, i ne istraujete dvorac bez pratnje. Vrlo ste mladi, a dvorac je opasan. Mnogo drevnih sila, koje mogu biti koliko dobre, toliko i opasne, lei na svakom kutu njegovih hodnika. Molim vas da potujete ova pravila, ili ete biti izbaeni, ako ne nastradate prije toga. Sada vas molim da pratite Selevina, velearobnjaka, do vaih soba. Gore ete dobiti raspored spavanja i bit e vam doputeno da se odmorite. Netko e doi po vas kada bude vrijeme objeda. I jo jedna stvar. Molim vas da na putu k tornju, odmah do stepenica uzmete jednu knjigu poput ove koju sada drim u ruci i daju, kada se smjestite, prelistate i po mogunosti prouite. Unutra su vana poglavlja o samom Velveronu i obredima koje ete proi u iduih nekoliko dana moja preporuka i prva lekcija je Uvijek budite spremni! I, molim vas, nemojte otetiti knjige! Morat ete ih vratiti kako bi bile predane iduim generacijama. Naposljetku, jo jednom Dobro doli i sretno! Selevin zapljeska, a mladi uenici se povedoe za njegovim primjerom. I Kalahad je pljeskao. Zau se Selevinov glas, jasan i ravnomjeran: "Molim vas sada da me slijedite u stopu, u koloni po dvoje! Kada budete prolazili pored tanda s knjigama, neka desni u koloni prihvati dvije knjige, za njega i njegovog partnera. To e biti sve! Hajde, sada! I bez galame!" Potom je zapljeskao rukama i oni su se umirili. Ubrzo se uenici

stadoe sakupljati i organizirati neravnu kolonu od po dva uenika. Glenroy bjee izguran ispred Kalahada, a ona djevojka, stoje gledala njih dvojicu cijelo vrijeme, se ubaci pored Kalahada, koji ju pogleda i zacrveni se. "Ja sam Karisa!", ree djevojka i prui Kalahadu ruku, kako bi ju poljubio, a on ju stisne jako i vrsto. Djevojka se snae, pa i ona stisne njegovu ruku. "Ja sam Kalahad", ree on. "Je li te Glenroy previe gnjavio?", zapita ga ona. "Ne, dobar je", ree joj Kalahad iskreno dok su se kretali. "Dobar je, ali ponekad zna biti pravi dave, zar ne Glen?", upita ga Karisa, i potapa plavokosog djeaka koji je polagano hodao ispred njih, iskrivivi vrat od prislukivanja. "Nisam znao da sam ti dosadan Karisa. to si onda sjedila sa mnom kada sam ti bio toliko dosadan?", zapitaju Glenroy i izbelji joj se. Karisa se tre kao da se uvrijedila, iako joj je u stvari prijala sva panja, i ree: "Sjedila sam pored tebe jer nije bilo mjesta nigdje drugdje! Sve je zauzeto! Proklete koije!". Glenroy se okrenu kada im je Selevin dobacio prijekoran pogled. "Ovaj... da li se vi to poznajete odnekuda?", upita Kalahad, iako je odgovor bio vie nego oit. "Da" "Ne", odgovorie u isti mah Glenroy i Karisa. "Ne" "Da", opet odgovorie, samo s izmijenjenim odgovorima. "Da, poznajemo se!", povisi Karisa glas. Glenroy ree: "Ma putovali smo zajedno od Ningrena! Ona je odatle pa se morala ukrcati ba u moju koiju, od njih pedeset tisua!" Karisa planu: "Kao prvo, nije ih bilo pedeset tisua, nego p edeset! Bez one tri nule na kraju! Kao drugo, nisam znala kakav stvor je u toj koiji! Da jesam, budi siguran, radije bih hodala za karavanom!" Odjednom se zau visok i zapovjedni glas: "Ako bi mlada gospoica bila tako dobra da stia svoj glas i nastavi hodati u tiini, moda bi primijetila da treba uzeti knjige za sebe i gospodina Kalahada!" Bio je to profesor Benrog, onaj koji predaje Crnu magiju. "Hvala ti, mlada gospoice. Dalje!", ree on, a Karisu prooe trnci od naina na koji je izgovarao ono mlada gospoice. Krenuli su uza stube. "Koliko je jo do gore?", zapita Glenroy apatom, okrenuvi se prema Kalahadu. "Uhhh. Ako budemo hodali ovako sporo, bit e jo

punih deset minuta! Ovo udo ima sedam katova!", ree mu Kalahad koji je ovuda prolazio svaki dan protekle dvije godine. Glenroy slee ramenima. Hodali su polagano prema vrhu. Napokon, kada su stigli, Selevin otvori vrata velike spavaonice u kojoj je Kalahad provodio svoje veeri. Jedan krevet je bio neuredan i nepospremljen, a taj je bio Kalahadov. Na ostale nije lijegao. Bio se navikao na jedan i uivao je u njegovoj toplini. Na njemu je imao i gomilu razbacanih slikovnica i knjiica punih bajki, ali i s pokojim ozbiljnim romanom. Selevin ree: "Poto je Kalahad svoj krevet drao ovako urednim, ostavit emo mu to mjesto. Ostali se razmjestite kako koji eli i bez svae! Ne elim ovuda trkaranje i galamu! I za ime Trisfala, nemojte skakati po krevetima!" Selevin zatim prepusti mladim uenicima da se razmjeste kako je koji htio. Trka i zbrka je trajala par sekunda. Glenroy je naao krevet odmah do Kalahada, a Karisa je uspjela dograbiti onaj preko puta Kalahada, na suprotnoj strani sobe. Njih troje su se brzo zbliili. Kalahadu je bilo drago to ima nove prijatelje, koji su bili njegovih godina, a njima je odgovaralo to imaju nekoga tko je due u dvorcu i zna ovdanju rutinu. Profesor je due vremena stajao na vratima, gledajui razmjetaj i zapisujui sve na papir. Kada je zavrio, napomene svima da pregledaju knjige i izae iz sobe, koja je bila prepuna raspriane djece. Karisa odmah skoi s kreveta i ode pravo do Kalahada i Glenroya. Kalahad se prebacio na Glenroyev krevet i tamo su otvorili knjige. I Karisa im se pridruila. Knjige su bile poprilino stare, puno starije od njih. Mnoge stranice su bile ispucane i suhe, a korice izlizane. Kalahadova knjiga je bila najbolje ouvana, pa se sve troje okupie oko nje. Otvorili su prvu stranicu i pogledali naslov na kojem je velikim slovima pisalo "Velveron", a ispod toga, manjim slovima je pisalo "Ostavtine i obredi". Potom prebacie stranicu i tu se nae kazalo. Kalahad je prstom prelazio preko naslova, dok nije doao do

velikog poglavlja koje se zvalo "Velike kue" bilo je to na stranici 83. Kalahad prelista i otvori tu stranicu. Pred njihovim se oima ukazao stari tekst, izlizan od upotrebe. Velike kue Uzghul-Namor je drugo ime za velike Velveronske kue. Te kue potjeu jo iz prvih godina, kada je dananji Velveron bio tek traak mate u oima njegova osnivaa. Prvi ratnici i magovi koji su odluili predavati na ovom mjestu nisu bili propisno kolovani, i nisu poznavali psihu uenika. No ipak su zakljuili kako bi se, radi lakeg uenja, trebali razdvojiti u odreene grupe. Svaka grupa bi trebala imati odreene vrline i predstavljati odreenu klasu aratara. Tako su nainili magnetizam. etverostrani magnetizam. Postoje etiri velike kue, koje predstavljaju etiri osnovne klase aratara: ratnike, arobnjake, graniare ijednu posebnu kuu, u koju bi ili uenici koji imaju mnoge sposobnosti, no niti jednu pretjerano izraenu. Svaka kua trai svoje. Svaka prima razliite uenike, i produbljuje njihove osobine. Tako i danas imamo te iste etiri kue: Kua Argenor, ili kua Plemenih uvara, iji je zatitni znak Plameni ma, a boja joj je Crvena. To je Kua Ratnika. Druga kua je Kua Endelon, ili kua Nebeskih Lavova, iji je zatitni znak krilati lav, a boja je Plava. Ona trenira arobnjake. Trea kua je Kua Karsiv, ili kua umskih Tigrova, iji je znak tigrova glava, a boja im je Zelena. To je Kua Graniara. etvrta kua je Kua Erdos, ili kua Zmajeva Sunca, iji je znak veliki zmaj, a boja je uta. Ona je posebna kua za uenike koje je teko svrstati u neku od drugih kua. Peta i posljednja kua, je kua koja pripada Seniorima, uenicima koji su zavrili osam godina standardnog kolovanja u jednoj od etiri prole kue. U nju prelaze samo oni sposobni za to i ova kua je dodana tek nakon stotinu godina postojanja prvobitnog Velverona To je kua Soran ili kua Aratara, iji je znak runa "A", a boja im je Srebrenasto-bijela. Ova kua oznaava posljednje dvije godine

kolovanja i usavravanja prije putanja u svijet. Da bi se ulo u veliku kuu Soran, prvo se mora poloiti test i oni vrijedni e biti primljeni. Kako bi se diplomiralo i zavrilo kolovanje u Velveronu, potrebno je poloiti Soranov test. Test je opasan i mnogi uenici od njega odustanu. Poneto o samim kuama, vrlinama koje cijene i osobinama koje one predstavljaju: ARGENOR Ova kua cijeni klasu otvorenog ratnika preko bilo koje druge. U ovoj kui se najee pronalaze takvi uenici preteito razvijeni, jaki i agresivni. Iako je poznato nekoliko arobnjaka koji su bili lanovi ove kue, uglavnom ih ovdje nema. Ova kua cijeni hrabrost, izdrljivost i snagu. Neki od najveih ratnika u povijesti su izronili iz nje, poput Hermesa Crnog ili Grotira Snanog. ENDELON Ova kua je kontrast kui Argenor, i privlai arobnjake duhove, uenike koji imaju jak duh i snanu volju. Od uenika ove kue se zahtjeva dobro pamenje i velika snaga u magiji. Ako proete pored uenika ove kole vidjet ete mnogo arobnjaka, a niti jednog ratnika. To je zato to kua Endelon ne vjeruje u snagu maa i sjekire. Najvei arobnjak u povijesti je potekao iz ove kole Namitrel Srebreni. KARSIV Ova kua potuje osobine poput plemenitosti, hrabrosti, upornosti i mudrosti. Njeni uenici su preteito miroljubivi, ali to nije pravilo. Uenici ove kole su daleko najprecizniji i najtoniji u obavljanju svojih zadataka. Jedan od najveih strijelaca je potekao iz ove kue, a to je Serethil. ERDOS Ova kua stoji iza osobina poput prilagodljivosti, brzine, ali i snage

i smjelosti. Prihvaaju i uenike nadarene u magiji a i one bez nje. Uenici ove kue su raznoliki i prilagodljivi, brzi i sposobni za mnoge zadatke. Ova kua jo nije rodila niti jednog velikog Aratara. SORAN Kua Soran prihvaa sve uenike, neovisno o njihovim osobnostima, talentima ili svojstvima. U ovoj se kui postie savrenstvo, i stvara se konana vaga izmeu najboljih i najloijih sposobnosti nekog uenika. Ovdje se razbija natjecateljski duh koji je namjerno stvoren, razdijelivi uenike u etiri toliko razliite kue. Neovisno o snazi, upornosti, inteligenciji ili kapacitetu mane, svi uenici iz ove kole su naueni da su svi oni Aratari, i da je ponajprije potrebno ivjeti u jedinstvu, za razliku od nadmetanja i ratova. Svi Aratari koji su izali iz ove kole, bili oni veliki ili ne, bili oni dobri ili zli, proli su kroz kuu Soran, kuu Seniora i viih studenata. Kalahad protrlja oi i odmakne se od knjige. Glenroy je sjedio pored njega, zavravajui par zadnjih reenica. Karisa je otila nekamo. Nije niti primijetio kada je nestala. Malo je razgledao po sobi, prepustivi knjigu Glenroyu. Karisa je razgovarala s jednim mladim orkom. Ork je ponizno sjedio na svom krevetu sluajui kako mu mlada djevojka neto objanjava. Kalahad prie. uo je: "...i onda sam vidjela taj ogromni val svijetla kako prilazi sve blie i blie! I tada je taj Surenam iskoio pred mene i zatitio me svojim tijelom! Kaem ti da je nevjerojatno! Nikada nisam vidjela toliku snagu u nekog bia! Dugujem mu svoj ivot! A arobnjak koji je bacio tu kletvu bio je uhvaen istog trenutka, odmah im je Surenam ustao!" Kalahad zapita: "Tko je Surenam?" Gledao je u oi mladog orka, koji je ve sada bio krupniji od svih svojih vrnjaka. "Ma on je jedan ork koji mi je spasio ivot kada je neki ludi mag iz mog sela pokuao oivjeti neke mrtvace. Ja sam se nala na groblju tog dana, i on me je htio ubiti, ali taj ork, za kojeg sam kasnije saznala daje Aratar, spasio me ubivi tog luaka. ini se da kletva nije

djelovala na njega. Nemam pojma zato. Uglavnom, tada sam poeljela da i ja jednog dana budem Aratar i spaavam ljudima ivote. I zaradim puno zlata." Kalahad pogleda orka i ree: "A ti? to ti eli? Klati seljane i ubijati ljude?" Ork ga, oito naviknut na takve komentare i dobacivanja, pogleda s izrazom dosade i odgovori: "Ne. Moda me jesu odgojili vilenjaci, ali nisam budala. Ja elim biti veliki ratnik kao moj otac koji je poginuo u vojsci cara Eiregona, borei se protiv Songornskih orkova." Kalahad se postidi svojih rijei i prui orku ruku kako bi se sprijateljili. Ork odgovori hladnim pogledom, a onda i on prui svoju ruku i vrsto se rukovae. "Ja sam Kalahad. Kako se ti zove?" Ork odgovori: "Ako eli znati, ime mije Ornox." "Kae da su te vilenjaci odgojili? Kako to?", zapita Karisa. "Moj otac je bio Aratar prije mene. Kada je stupio u slubu kod cara kao plaenik, nije se mogao brinuti o meni. Zato me dao vilenjakoj karavani koja je u prolazu ila u Aravas. Tamo sam odrastao, a otac me je obilazio s vremena na vrijeme, ukoliko bi ga posao tamo odveo." Karisi je, ini se, ovo bilo odurno, pa ree: "I ti ga potuje nakon to te je tako odbacio?" Ork ju pogleda znatieljnim pogledom i ree: "Pa naravno. Otac mi je. Ratnik je. Nema vremena za odgajanje djece. To rade majke, a moju su ubili ljudi, malo poslije mog roenja. Ne sjeam je se." Kalahad proapta: "Onda nismo previe razliiti. Tebi su ljudi pobili obitelj, a meni orkovi. Dodue, moja majka je umrla od bolesti, kada sam ja bio mlai. Ne sjeam je se ba dobro, ali sam joj zapamtio lice. Volio bih da se sjeam makar jednog razgovora s njom..." Ornox ree: "Moja je majka umrla asno. Na ponos mi je. I ona i otac. I ja u jednog dana poginuti kao ratnik." Karisa ree: "udni ste vi orkovi. Razmiljate samo o ratovanju i umiranju. Zato?" Ornox ne ree nita. Samo slee ramenima. "Hajdemo... kako ti je ono ime?", ree Karisa Kalahadu. On odgovori: "Kalahad."

"Da tako je. Idemo do Glenroya. Usput, smijem li te zvati Kal?" Kalahad se nasmije i ree joj da smije. Ostavili su Ornoxa da se odmara, i otili do Glenroya. On je prelistavao ostale dijelove knjige. "Hej!", pozdravi ga Karisa kao da se nisu vidjeli cijeli dan. "Ovaj... znate li da e nas ispitivati neki profesori koji e zakljuiti kojoj velikoj kui bi se trebali pridruiti?" "Ne. Ne znamo. A kako si to saznao?", upita ga Kalahad. "Pie u knjizi. teta to je vama dosadno pa neete nastaviti itati." Karisa ga mrko pogleda i zgrabi mu knjigu iz ruku. Malo poslije toga, Selevin je ponovno doao po njih i poveo ih u blagovaonicu. Sjeli su pored Seniora iz kue Soran. inili su se tako maleni i slabi pored tih velikih uenika. Poslije jela, Selevin ih je vratio nazad u njihovu sobu gdje su se trebali odmarati. Reeno im je da e ih sutra povesti u obilazak dvorca i pokazati gdje e se obuavati. Kalahad je prihvatio ii u taj obilazak samo iz dosade i kako bi razgovarao s novim prijateljima, Glenroyem, Karisom a pomalo i Ornoxom koji gaje blago impresionirao. Kalahad je poznavao itavo dvorite kao svoj dep, i sve arene. Dok je sami obilazak trajao, on je vodio Karisu, Glenroya i, jedno vrijeme, Ornoxa po raznoraznim zakutcima koje je sam otkrio, a zatim se pola sata hvalio pred kipom starog Velverona, njegovog pra-praprapradjeda. Glenroy je pokazao zanimanje za kip, a Karisa ga je prestala sluati nakon prvih deset minuta. U stvari, Kalahad je ponavljao jedno te iste informacije, jer niti on nije znao puno vie. Rekao je ono to mu je Selevin objasnio u ove dvije godine, i ono to mu je Elenil rekao kada ga je prvi puta doveo pred kip. U biti, jedina stvar u Velveronu koja je u stvari bila nova je jedan klub za uenike (mada su i profesori bili viani na tom mjestu poprilino esto) koji je ravnateljica Miranda dala izgraditi na nagovor starijih studenata. Dodue, Kalahad nije smio ulaziti unutra, jer je bio premlad, pa stoga nije znao to se unutra dogaa. Selevin im je samo objasnio da e, kada budu imali dovoljno

godina, a to je etrnaest, moi ulaziti po volji, a alkohol e moi piti tek sa esnaest. Obilazak je zavrio formalnom veerom, a kada je zavrila Selevin je objasnio pridolicama da e ubudue ovdje svaki dan tri puta dnevno moi objedovati. Napomenuo je: "Od vas se ne oekuje da dolazite to je va izbor. Ako elite gladovati, samo izvolite, nitko vas nee zaustaviti. Mada, sva hrana koju ovdje dobijete besplatna je." Vie nije gnjavio uenike ve ih je poslao ravno u spavaonicu. Kalahad je sjedio do kasno u no i razgovarao s Glenroyem, Ornoxom i Karisom. Ispriao im je detalje o svojoj prolosti i tekom djetinjstvu, koje je u stvari zavrilo one noi kada je prvi ork stao pred njegovo selo. Takoer im je ispriao o onim strancima koji su se okupljali da pokuaju spasiti njegovo selo i objasnio im je kako su i oni bili iz Velverona. Zatim je sasluao Glenroya i njegovu prolost. Glenroy je imao udnu naviku da kilji na jedno oko kada bi neto pokuavao precizno opisati, emu se Karisa cijelu no rugala, pravei grimase koje su nasmijavale Kalahada. Glenroy je objanjavao: "Ja sam iz Numerona. Putovao sam u koiji, kao i ostatak nas, i prolazili smo kroz Ningren, kako bi pokupili tamonje uenike, i tu je Karisa sjela u moju koiju. U Numeronu, tamo gore u Onderonu, svijet je drugaiji nego ovdje u Halderonu. Ljudi su oputeniji, mirniji. Ovdje mi se sve ini nekako napetije, tee. Na primjer, gore su obitelji s po petero djece sasvim normalna pojava, dok je ovdje, kako ujem, najvie troje po obitelji." Kalahad nije znao puno o tome, jer nikada nije bio u Onderonu. Nije znao niti gaje bilo briga tko ima koliko djece. Glenroy je bio miran djeak. Bio je vrlo inteligentan, daleko inteligentniji od svojih vrnjaka. Glenroy je volio uiti, stjecati nova znanja i koristiti ih. Nije volio uiti neto to mu nikada nee zatrebati. Osim toga je bio temeljit. Svaki posao koji bi krenuo odradio bi ga kako treba, s mnogo razumijevanja, truda i preciznosti. Uvijek bi obraao pozornost na detalje. Glenroy e kasnije izrasti u velikog borbenog maga, no sa snanom ljubavi prema knjigama, znanjima i

poeziji. Karisa im je ispriala o sebi: "Ja dolazim iz Ningrena, gdje imam stariju sestru, Ariu. Mi smo sva djeca koju nai roditelji imaju. Roditelji su mi siromani, pa jedva mogu uzdravati sami sebe, a kamoli mene i sestru, zato sam ja izvukla krau slamku i poslali su me ovamo da postanem Aratar. Ne znam tko plaa upis i sve to, ali ini se da su nali neku donaciju... Nije bitno. Mislim da e mi biti lijepo ovdje, iako mi obitelj ve nedostaje", ree Karisa s tunim izrazom lica. Ona je bila vrijedna djevojica i vrlo otvorena prema novim iskustvima. Pomalo je bila brzopleta, spremna reagirati prije nego dobro razmisli. Kalahad ree: "Znam kako je to biti bez obitelji. Ja sam svoju izgubio prije dvije godine, kada sam imao est. Majka mi je umrla od bolesti, a brat i otac su poginuli u napadu na moje selo. Svi u selu su pobijeni. Nemam nita za uspomenu, ak niti onaj talisman koji sam ga dobio kada sam roen." Kada je spomenuo rije "talisman" Karisa i Glenroy ivnue. "Kakav talisman?", zapita ga Karisa. Kalahad im ispria sve to je znao o talismanu prisjeajui se rijei majke, koja mu je govorila kako gaje dobio od vilenjaka i kako je dobio ime po tom talismanu. Ornox je bio poprilino utljiv. Njegovo lice je bilo ozbiljno, oi smrknute, sumnjiave. Koa oko oiju naborana. Ree: "Ja sam roen u Onderonu. Otac je bio Aratar lutalica, pa me je majka odgajala. Jednog dana, ja ga se i ne sjeam, pred nau kuu je dola ljutita rulj a. Majka me je sakrila nekoliko trenutaka prije nego su je seljani izvukli iz kue i ivu zapalili. Mrzili su orkove. Mislim da mi je otac jednom rekao da su to uinili jer ju je netko u selu optuio za pijunau. Nije bitno... Poslije njene smrti, otac me je poslao gore u Aravas. Tamo me je odgojio jedan skromni vilenjak po imenu Fori]. Od malih godina uio me je rukovanju maem. Nauio me je itanju, pisanju i kako se brinuti o sebi. A onda je doao dan kada sam ga morao napustiti. Stavio me je na konja i odvezao ravno do koija koje su ile ovamo u Velveron. I eto. Tako sam dospio ovdje", zavri Ornox. Bio je povuen. Nije govorio ako nije morao. Veinu svojih misli bi

zadravao za sebe. Bio je vrlo uporan u uenju. U neku ruku, moe se rei da mu je ivot bio satkan od obuke, borbe i putovanja do idue borbe i idue obuke. Iako su orkovi poznati po tome da izrastaju u visoka i snana stvorenja, Ornox e biti zapamen kao jedan od krupnijih, ak i po njihovim mjerilima. Razgovor je trajao jo dugo, i raspravljalo se o svemu i svaemu, kada je pria o obiteljima i podrijetlu zavrila.

HARAKONOV KAMEN
Sutra ujutro su svi bili probueni dosta rano, oko osam, kako bi bile odreene njihove sposobnosti. Probudio ih je Selevin. A i magino zvono sa sjevernog tornja, koje se oglaavalo svaki sat, nije pomagalo u spavanju. "Hajde! Buenje! Danas je vaan dan! Danas gledamo kakvi ste glede mane. Buenje!", dozivao je Selevin, dok se Kalahad lijeno podizao iz kreveta. Obino je ustajao i ranije, ali je sino dugo razgovarao s Karisom i Glenroyem. To ga je blago izbacilo iz takta. Ustao je, navukao novi par arapa koji gaje ekao na rubu kreveta, a potom i novo, izglaano odijelo. Kalahad je primijetio da prije nije viao takva odijela na uenicima i uinilo mu se neto posebno. Svi su uenici dobili po jedno. Bilo je to maleno bijelo odijelo od nekog, vuni nalik materijala, s velikom crnom arom preko sredine. Imalo je i priivenu kapuljau. Kalahad ga radosno obue. Gledao je kako se ostali oblae. Za njegove pojmove, bili su spori. Kada su svi bili spremni, Selevin im se obrati: "Danas emo vidjeti i ocijeniti koliko ste dobri u magiji. Provjerit emo koliki je va prirodni kapacitet mane, vrijedne magine energije koja je dio gotovo svakog ivog bia. Neki ju imaju vie, neki manje, a neki nikako, ali ti su posve rijetki. Ta, takozvana mana nam doputa da inimo ono to zovemo magija. Izvodei neku magiju, mi troimo manu, sabijajui je u istu energiju, i fokusirajui je u jedan vid oitovanja destruktivan, za unitavanje i razaranje; restoracijski, za lijeenje i obnavljanje; alteracijski, za

manipuliranje i kontroliranje fizikim svijetom oko nas. Pored ovih, postoje i bezbrojni drugi naini, otkriveni i neotkriveni, na koji se magija i mana mogu koristiti. Ima li pitanja?", zapita na kraju Selevin. "Ovaj, toje manipluriranje, zapita jedan djeak sitnih zuba i kosom podijeljenom jednim velikim razdjeljkom. Selevin ga pogleda i uz smijeak ree "Ne kae se manipluriranje, ve manipuliranje. To znai upravljati neime, protiv njegove volje ili bez njegova znanja. U sluaju ove magije, to bi mogli navesti primjerom padajueg kamena. Uz pomo magije koju nazivamo telekineza, moemo iz daleka zaustaviti taj kamen u padu i usmjeriti ga negdje drugdje, u bilo kojem smjeru. Mi smo tako manipulirali taj kamen, prkosei njegovoj volji da padne na zemlju", zavri Selevin, ponosan na svoje znanje. "No, hajdemo sada. Idemo na doruak, pa onda na test." Doruak je bio lagan. Jedno jaje na oko, aa mlijeka i malo kruha. Kalahad nije bio zadovoljan, ali je bio koliko-toliko sit. Poslije doruka, Selevin ih je ponovno okupio i poveo ih iz hale za objed u glavnu dvoranu, te odatle kroz velika vilenjaka vrata, kroz koja je Kalahad proao kada je slijedio Morina do profesora u zbornici. Ovaj puta nisu ili u zbornicu, nego su produili dalje, kroz druga vrata u toj sobi, a potom hodajui niz jedan hodnik i uavi na malena vrata, nali se u jednoj zamraenoj prostoriji bez prozora. Osvjetljavale su je magine svijee koje su isijavale plavo svijetlo. U sobi je bila ravnateljica, profesor Benrog i profesor Luther. Tamo je takoer bio okrugli stol, na kojemu je bilo neto okruglo, prekriveno srebrnastom tkaninom. Miranda ree: "Molim sve uenike da se pomaknu u kutove, i zatim dou do stola kada budu prozvani. Molim vas da utite ako je to ikako mogue, jer je potrebno dosta koncentracije u ovom poslu." Potom rukom dohvati tkaninu i makne je s predmeta koji je do sada titila. Ispod se razotkri staklena kugla, s lebdeim ljubiastim kamenom u sredini. "Ovo je Harakonov kamen. Zasvijetli kada god ga dotakne netko tko ima mane u sebi i tko ima dara za magiju. Danas emo provjeriti svakoga od vas. Na osnovu vae snage u magiji, preporuit emo vam

neku disciplinu za Aratare. Te discipline su u stvari klase Aratara, i odnose se na obuku za odreenu klasu za koju se budete odluili. To moe biti strijelac, arobnjak, iscjelitelj itd. O tome emo raspravljati sutra." Nastala je kratka tiina, a potom profesor Luther proita prvo ime: "Ornox Orethor." Istupi ork s kojim se Kalahad nedavno upoznao. Na licu mu se ocrtavala nelagoda, pa ak i strah. Doao je do stola i poloio ruke na njega. "Ono to sada elimo je, razbistri svoj um i mirno poloi ruke na Harakonov kamen. Osjetit e blago peckanje na dlanovima, ali vjeruj mi kada kaem da nita ne boli", objasni mu Miranda. Ornox drhtavo podie ruke i poloi ih na kuglu. Svi zinue od napetosti. Nita se nije dogodilo. Niti se kugla promijenila, niti Ornox, koji je zbunjeno gledao u Mirandu. "Nita, mome", ree Miranda nasmijano. "ini se da magija ne tee kroz tebe. Taj dio ovog svijeta je zatvoren za tebe. ao mi je. Morat e se zadovoljiti nekom ratnikom klasom", ree mu Miranda uz ugodan i topao smijeak prepun ohrabrenja. Ornox se okrene i nasmijano ode nazad u gomilu, i stane pored Kalahada. Izgledao je kao da mu je kamen pao sa srca. "Zato si zadovoljan?", upita ga Kalahad. "Bojao sam se da e htjeti napraviti glupog arobnjaka od mene. Ja hou biti ratnik, kao i moj otac." Kalahad kininu glavom, kao odobrenje. Profesor Luther proita i drugo ime: "Kalahad Jorsoran." Kalahadu na trenutak zastane srce i obuzme ga uzbuenje. Svijet je nakratko ispao mutan i nejednak, totalno nepravilan. Sve je izgledalo nepovezano. Noge su mu neposluno cupkale po zemlji dok se kretao prema kugli. Nije niti znao kada je stao pred nju. Kada je doao k sebi, Miranda je ve zavravala svoj govor koji mu je uputila: "...biti hrabar i snaan, ali kao to ve rekoh, magija pomae svima u ivotu, htjeli mi to ili ne. Hajdemo sada vidjeti koliko e tebe sluiti." Kalahad podie ruke i primijeti kako drhte. Pokrenuo ih je prema kugli. Vrhovi prstiju mu dotakoe hladno staklo, a potom i dlanovi.

Osjeao je siuno peckanje diljem koe, gdje god je bila u dodiru s kuglom. Najednom se siuno svijetlo pone iriti iz srca kristala, i pojaavati. Kalahadu je srce lupalo divljaki. Svjetlo je postalo dovoljno jako da mu je osvijetlilo cijelo lice i lica profesora. "Odlino, Kalahade! Oito da ima neke magije u sebi! I ima prilike poveati njen kapacitet! Rijetki to mogu! Ako hoe, uz vjebu, mogao bi postati dobar arobnjak..." Kalahad trne ruke s kugle i svjetlo, koje je do sada srameljivo gorjelo, utihnu poput svijee ugaene naglim naletom vjetra. Miranda ga pogleda i ree: "Dobro. Ti si prvi uenik koji je danas pokazao kako radi Harkonov kamen. Budi ljubazan, vrati se na mjesto i saekaj svoje drugove da zavre test, pa smo svi slobodni, u redu?", ree Miranda i nasmijei mu se. Kalahad se vrati nazad, pomalo uasnut. Kada mu je spomenula mogao bi biti dobar arobnjak, neto se u njemu prelomilo. Nije znao zato se toliko uplaio mogunosti da moe postati arobnjak u budunosti samo ako bude vjebao. Prozvae idue: "Heather Vorn." Djevojka pospanog izgleda izae pred kuglu. Kada je stavila ruke na kuglu, kugla istog trena zasvijetli, malo jae nego Kalahadu. "Odlino, Heather. Mislim da bi mogla imati dobru karijeru kao arobnica. Razmisli o tome. Treba samo probuditi ostatak sile koji se sakriva u tebi!", namignu joj Miranda. Luther proita idue ime: "Glenroy Roneroth"Glenroy izae gutajui pljuvaku. Kalahad mu je drao fige. "Hmmm. Mislim da e biti neto od tebe", ree mu Selevin. "Hajde, stavi ruke", naredi mu Miranda. Glenroy prui ruke. Dlanovi mu nisu niti dotakli staklo, a kamen je ve isputao svijetlo. Glenroy stane. "Hajde, mome, Nastavi!", ohrabri ga Miranda. On poloi ruke na kuglu i blijesak svjetla gotovo zaslijepi sve u sobi. Svjetlo je bilo isto i bijelo, a Mirandino lice, koje je to zaneseno promatralo, naziralo se poput neke vizije kroz njegove snopove. U sobi se ulo glasno zujanje. "E ovo je pravi talent za magiju. Deko... Glenroy ti je ime, zar ne? Glenroye, vjeruj mi da e napraviti najveu pogreku u ivotu ako ne bude bio arobnjak.

Ovakva snaga se rijetko via kod osoba tvojih godina. Mora iskoristiti svoj talent, a mi emo ti u tome pomoi." Glenroy spusti ruke s kugle. Bio je sretan to se u njemu krije takva sila. Kalahad osjeti blagu zavist. Glenroy se vrati nazad na svoje mjesto. Malo prije nego je Luther proitao idue ime, Karisa se javi: "Mogu li, molim vas sada ja?" Miranda upita: "uri vam se nekamo gospoice?..." "...Karisa", ree ona Mirandi. "Ako ba insistirate, samo izvolite gospoice. Profesor Luther imena ionako izvlai nasumce." "Odlino!", ree Karisa a zatim izae pred kuglu. Profesor Luther razmjesti papire amo-tamo i izvue onaj na kojoj je pisalo Karisino ime te ga odloi na stranu, uz pitanje: "Ti si Karisa Aldegorn?" Karisa potvrdi da jest. Profesor Luther makne papiri sa strane i stavi ga na prola etiri koja su ve bila isprobana. Karisa namjesti ruke pred kuglu. Gledala ju je kao veliki izazov, poput vatrenog obrua kroz koji treba skoiti. Smjelo stavi ruke na kuglu i soba bi blago osvijetljena, kao kod Kalahada. Osmijeh na licu je pokazao daje Karisa zadovoljna time to vidi. "ini se da si u rangu s mladim gospodinom Kalahadom. Vaa magina sila je otprilike jednakog intenziteta. Vama dvoje su otvorena oba puta moete biti arobnjaci ili pripadati nekoj ratnikoj klasi, ili biti neto izmeu. Izbor je va", ree Miranda i onda blagonaklono zamiri, pokazujui Karisi da se vrati nazad. Karisa stane pored Klahada i ree mu: "I?" Kalahad uzvrati: "Kako misli P." Karisa se nasmijei i ree: "Zar ti nije drago to smo jednaki?" On odgovori: "Da." Ustvari mu je bilo svejedno. Iako gaje magija zanimala, nije joj vjerovao. U stvari, nije znao njenu pravu silu, tako da ju je smatrao blago inferiornijom u usporedbi s maem. Uskoro se zauje idue ime iz smjera profesora Luthera: "Dorian Artis"... 1 Kalahad je te veeri spavao nemirno. Sanjao je napad na Etron, ali stvari su primjetno bile drugaije. On je u tom snu ponovno hodao gradom, pokuavajui upozoriti ljude da se pred gradom okupljaju orkovi i da e ih pobiti, te da moraju bjeati, ali svi su mu odgovarali jednako: "Potrai Zvijezdu Skirime. Ona je dio tebe! Zar ne eli ispuniti sudbinu?"

Koliko ga je to ljutilo. Potrao je prema kui, a dim se polagano uzdizao s horizonta. Znao je da orkovi stiu. Nekako je podsvjesno znao da je sve to samo san, ali opet se nadao, elio promijeniti povijest. Uletio je u kuu, a tamo je bila cijela njegova obitelj majka, otac i brat. "Bjeite! Moramo ii! Orkovi su tu! Pred selom!" Otac ga pogleda ukoeno i ree: "Oh, kako si, Kalahade? Vrijeme je lijepo danas, zar ne?" "toje vama!?", prodera se Kalahad. "Potrai Zvijezdu Skirime. Ona je dio tebe! Zar ne eli ispuniti sudbinu?" , ree mu brat. Jedino gaje majka gledala ozbiljno. "Hajde! Idemo!", vukao je brata za rukav, a on se samo blesavo smijeio. "Ne, Kalahade. Moram ostati i spasiti Marijanu. Orkovi e ju zarobiti." Kalahad primijeti kako ga majka ozbiljno gleda. "Mama!" , ree on i pouri se prema njoj. "Ti mi vjeruje, zar ne?", ree i zagrli ju. Majka se sage i uzvrati mu zagrljaj. Onda prui ruku u dep i izvadi Kalahadov medaljon, prelijepi talisman, koji su mu vilenjaci dali kada je roen. "Ovo je tvoje Kalahade", ree mu ona. "Znam! Ali pusti taj glupi nakit! Idemo odavde!", vukao ju je. Ali njegova majka je nastavljala. "Ne, Kalahade. Mi smo mrtvi. Tako je, i tako mora ostati. Ti si preivio. Sudbina je tako htjela." Kalahad ju pogleda suznim oima. Ponovno mu je nedostajala obitelj, i sada je stao plakati kao da se trudi nadoknaditi to to nije radio protekle dvije godine. "Ti si sada uvar, sine. Ti si posljednji Skirim. uvaj ga! To je sada tvoja sudbina, tvoja budunost", ree mu majka, preda mu medaljon u ruku i stisnu mu aku. Kalahad je plakao. Nije znao to se to dogaa. Najednom osjeti kako ga neka nevidljiva sila vue dalje od majke. Svijet oko njega se izduivao, nestajao, blijedio. Vidio je kako kroz vrata provaljuju neke visoke spodobe, a onda je svijet izblijedio, i Kalahad se naao u totalnom mraku. "Kalahade!", zauo je enski glas. "Probudi se!", uo je ponovno

Karisu. Otvorio je oi i ugledao Glenroya i Karisa kako ga uplaeno gledaju. "Jesi li dobro? ini se da si sanjao neto loe. Cijelo se vrijeme baca uokolo i jeca!", ree mu Glenroy. "Dobro sam", ree Kalahad i ustade. Bio je sasvim mokar. Otvori dlan i pogleda u njega, kao da oekuje da e tamo pronai talisman, ali onda shvati kako je to bio samo san.

INICIJACIJA
Malo kasnije, kada su se svi obukli, Selevin je posljednji put doao po njih kako bi ih odveo u velike kue na ceremoniju inicijacija. Poredao ih je u kolonu, dvoje po dvoje. Kalahad je stao s Glenroyem, koji je bio krajnje uzbuen. "Mene e sigurno staviti u onu Plavu kuu, Endelon", ree on. Kalahad ga blijedo pogleda. Nije se osjeao dobro. Jutros nije mogao jesti niti malo. Samo je popio au mlijeka, i to na Glenroyev nagovor. "Kalahade, jesi li dobro? Da li te neto mui?", zapita ga on. Kalahad ree: "Ne. Dobro sam." Glenroy zavrti glavom nekoliko puta kao znak nijekanja, i ree: "Ako se brine za velike kue, ne brini. U koju god te kuu stave, sve e ti biti jednako. Predaju ti isti profesori, ide na iste sate, samo e nositi drugaiju odjeu. Vidi, ja u morati nositi one velike plave pelerine. Zamisli kako e to biti kada temperature stvarno narastu!" Kalahad ree: "Nisu kue u pitanju. Nego, imao sam jedan san... toliko dojmljiv, toliko realan. Sanjao sam obitelj. Bili su tako ivi, tako... stvarni. Ne mogu vjerovati da je to sve samo san." Glenroy ga gurne laktom po rebrima. Kalahad podie pogled i ugleda Selevina kako ga paljivo promatra. "Siguran sam da je va razgovor vaan, ali molim vas da ga nastavite kasnije. Sada ete biti upisani u jednu od Velikih kua. Mislim daje to trenutno najvanije!" Kalahad ree: "Oprostite." Selevin ga pomiluje po glavi, a onda ode na poetak kolone. Kalahad nije niti primijetio da su se ve nali u velikoj hali, gdje je sve bilo ureeno i isto, a gomile starijih uenika

su stajale sa strane u napetoj tiini. Razgledao je oko sebe i shvatio daje ceremonija ve poela. Podigao se na prste da vidi to se dogaa naprijed, ali kolona se pomjeri. Selevin svima naredi da sjednu. Kalahad sjedne, a pored njega se smjesti Ornox. Iza njega je sjedila Karisa, pored Glenroya. Profesori su neto govorili ispred njih, sjedei za stolom, ali Kalahad ih nije uo. S Kalahadove lijeve strane je sjedila jedna djevojka. Neprestano je neto mljela sa svojom prijateljicom. Nije zatvarala usta. Kalahadu je to ilo na ivce. "Molim te, budi tia", ree joj on apatom. Djevojka se samo zamiljeno okrene, pogleda Kalahada, i nastavi govoriti kao da se nita nije dogodilo: "...i pitam ti ja njega, koliko on eli tu stajati, a njegova sestra da, da, sestra, skoi na mene i kae 'Vidjet e ti tko je lud!', aja mislim, ono, to e ti i..." Kalahad je zamoli da bude tia, a ona mu gestom pokae daje lud. Gledao ju je jo neko vrijeme, dok je crvenio. "Zavei!!!" , izdere se on toliko jako daje cijela dvorana utihnula, ukljuujui i profesore. Svi su gledali u njega dok je djevojka problijedila. Selevin mu prie brzim korakom. "Smiri se! Nema potrebe vikati! A vi, gospoice, sram vas bilo! Ovo je vana ceremonija! Molio bih vas da makar jedan sat utite, kada to ne moete ostala 23!" Ode, pomalo ljut, to se rijetko vialo na njemu. Napokon je vladala tiina. Kalahad je gledao u profesore koji su razvrstavali papire na stolu. Svi profesori su stajali poredani sa strane, kao i uenici, jedva vidljivi u gomili. U centru dvorane, za stolom su bili Selevin, Miranda i dvoje Ardena profesorica Luna i profesor Benrog. Neko vrijeme su neto mrmljali, svako malo pogledavajui uenike, a onda potom ponovno gledajui u papire. Zatim se svi razmjestie i sjedoe na stolce. Na sredini su sjedili Ardeni. Njima sa lijeve strane je bio Selevin, a s desne Miranda. Miranda ustane i pone govoriti: "Potovani profesori, uenici i novaci. Evo, ponovno smo stigli do

ove ceremonije, Inicijacija u Velike kue. Ova ceremonija se odrava svake dvije godine, a meni je vrijeme od prole ceremonije proletjelo vrlo brzo. Kada pogledam prole uenike koje smo ovdje upisali, vidim da su sada drugogodinjaci, i ve su navikli na ivot u Velveronu. A evo, opet nam stiu novi uenici. Nova generacija Aratara. Poto je ova ceremonija posveena ba vama, bit e red da vam uputim i nekoliko rijei. Kao to znate, ovdje u Velveronu su etiri velike kue. Svaka je posebna i drugaija, a u stvari, sve su iste. Hou rei, nije bitno u koje ete kue biti razvrstani, jo uvijek ste isti. Svatko od vas ima kvalitete i te kvalitete e razvijati kako on to eli. Mi smo tu da potaknemo taj razvoj i ubrzamo ga. Naime, vi od veeras poinjete usvajati drevno ratniko i magino znanje. Znanje koje ete upotrijebiti samo onako kako to vi elite, kako biste inili velike stvari na ovom svijetu, nadam se. Veeras postajete dio kole koja e od vas napraviti Aratare. Osvrnite se natrag za deset godina. Sjetite se tada koliko ste znali u ovom trenutku dok ste sluali moje rijei, a koliko znate tada, kao slobodni, mladi Aratari. Ova kola je postojala mnogo prije vas. I postojat e, nadam se, i poslije vas. Mnogo velikih ljudi je izalo odavde. Pridruite se velikanima koji su zauzeli svoje mjesto u povijesti, meu legendama prolosti. Postanite jedan od tih ljudi. Napravite neto veliko u ivotu, zbog ega ete biti pameni vjekovima i vjekovima koji e nailaziti. Ali da bi to mogli postii, treba vam znanje. Znanje i obuka obuka koju jedino Velveron moe pruiti. Zato veeras budite paljivi i s ponosom i voljom sluite kuu iji lan postanete. Neka vam ona daruje to vie znanja. Jer vaa obuka sutra poinje. Neka vam kolovanje ovdje bude uspjeno. I neka vae ime jednog dana osvane na ploi kolskih velikana. Hvala na pozornosti i sretno... Sada vas molim da polagano, jedno po jedno priete stolu i sjednete na ovu stolicu ispred nas, kako bi bili procijenjeni i smjeteni u jednu od kua... Kada zavrimo s vama, vratite se na svoje mjesto. Jo jednom, hvala." Miranda sjedne, a pljesak se razli dvoranom. Kalahad je pljeskao i gledao veliku plou iznad njihovih glava, koju do sada nije primijetio.

Na njoj su bila upisana razna imena, a do njih je opisano djelo koje je neki uenik uinio dok je jo bio uenik u ovoj koli. Opisana su mnoga djela. Bilo je upisano sedam imena: Alezar Rot Spasio tri uenika od Planinskih pauka na satu Bia Saradrije. Ariana Servenox Posve sama ugasila veliki poar, koji je prijetio unitenju dvorca, koristei satno svoju snagu Restoracije... Berijan Onin Ubio odraslog trola koji je pobjegao iz tamnice. Bilo je jo etiri natpisa, ali Kalahad nije stigao proitati, jer je Selevin proitao prvo ime: "Jaz'Bar Groin". Jedan mladi patuljak s vrlo kratkom bradom ode do stolca i sjedne. Ardeni privukoe stolce, i rekoe mu da isprui svoje ruke na stol. Patuljak to uini. Profesorica Luna uzme njegovu lijevu ruku, a Benrog desnu. Jedno vrijeme su sjedili u tiini, a onda profesorica Luna glasno ree: "Kua Argenor!" Na to patuljak ustane i krene na svoje mjesto, ali profesorica Miranda ga zaustavi rekavi mu: "Samo malo. Uzmi prvo svoje odijelo. Od sada e nositi samo odijela tvoje kue. Molim sve idue uenike da, kada budu svrstani, takoer priu ovamo i uzmu odijela svoje kue." Potom se sagne i ispod stola izvadi jedan koni oklop, s crvenim arama. Patuljak ga uzme, a onda se, sav ponosan na sebe, vrati nazad na stolac. Selevin proita idue ime: "Ron Selenon" Jedan djeak ustane i arogantno hodajui uz veliku buku sjedne. Ardeni uzee njegove ruke, a onda zavlada tiina. Svi troje su mirili. "Kua Karsiv!", ree Benrog. "to!?", drekne se djeak u naletu bijesa. "Ja, da idem meu njih!? to vi mislite tko sam ja!?" Selevinu se oi zakrijesie, a djeak nastavi protestirati: "elim u kuu Endelon!" Ardeni se pogledae i rekoe uglas: "Ne!". Djeak bijesno ode do Mirande, i doslovno joj otme zeleno odijelo iz ruku, i ode nazad na svoje mjesto. Dvoje ili troje ljudi mu je pljeskalo. Idua imena su brzo prolazila. "Jerry Smith!", proitao je Selevin, a Ardeni su, nakon to su ga primili za ruke rekli: "Kua Argenor!" "Sophia Rosa" "Kua Endelon!"

"Mehrun Broin" "Kua Argenor!" "Vist Arisan" "Kua Erdos!" "Mily Velia" "Kua Karsiv!" "Liliy Velia" "Kua Karsiv" "Elly Velia" "Kua Erdos" Napokon, zau se i :"Kalahad Jorsoran!"Kalahad ustade i dotetura do stolca. Sjeo je na nju. Osjetio je kako je stolac topao. Pruio je ruke na stol, kako su to radili ovi prije njega. Ardeni ga primie za ruke, uz veliki smijeak na licu. "Ahhh, ovaj je poseban", zauje neki daleki, prigueni govor profesorice Lune. Gledao ju je u usta koja se nisu otvarala. Dogaala mu se ista stvar kao i s Evelin na imanju Stolnerovih. "Velika hrabrost, velika", uo je kako mu govori profesor Benrog, dok je njegov glas lebdio negdje u daljini, tiho i slabano, ali opet razgovijetno i ujno. "Kalahad, zar ne? Hmmmm. Da... zanimljivo... zanimljivo", uo je kako se njihovi glasovi isprepleu u njegovoj glavi. "Snaan da, ali... ne. Argenor, moda? Hmmm. Ne. Ne. Prestriktno. Endelon? Moglo bi proi. Moglo bi", uo je glas profesora Benroga. "Ne. Ne Endelon. Nije on za to. Magija mu moe biti pomona karta u ivotu, oslonac kada bude najtee, ali volja, upornost, snalaljivost i snaga su njegove glavne odlike", ree profesorica Luna. "KUA ERDOS!", zau on kako glasno govori profesor Benrog, tako da ga svi uju. Kalahad osjeti kako se vraa u svijet sadanjosti. "Kalahad, uzmi svoje odijelo." ree mu Miranda. Kalahad ustane, doe polagano do nje i saeka dok nije izvadila platneni oklop, ukraen utim prugama. "Sretno!", ree mu ona, dok se Kalahad vraao nazad na svoje mjesto. Poslije toga, imena su ponovno uslijedila: "Ornox Orethor" "Kua Argenor!" "Sam Bendin" "Kua Karsiv!" "Beniar Joy" Kua Endelon!" "Glenroy Roneroth" "Kua Endelon!"

Glenroy ustane, i uzme svoju plavu pelerinu. Vratio se nazad na svoje mjesto. Bio je sretan stoje na putu da postane arobnjak. "Dorian Artis!" "Kua Erdos!" "Karisa Aldegorn!" Ona ustade. Kalahad je rije "sretno" oblikovao usnama. Karisa sjedne za stol, a skoro istog trena se zau profesor Benrog: "Kua Erdos!" Karisa gotovo skoi sa stolca kada je to ula. Otila je do Mirande, i dobila isto platneno, uto odijelo, poput Kalahada. Vratila se, i sjela na svoje mjesto, a onda se ispruila i stavila Kalahadu ruku na rame: "Idemo u istu kuu!". Kalahad se okrene i ree: "Znam! Odlino!" bio je sretan zbog toga. Bilo mu je ao to Glenroy nije s njima. Jo je mnogo djeaka i djevojica bilo prozvano, a kada su svi zavrili s prozivanjem, i kada je svatko u krilu drao odijelo u boji njegove kue, odvedeni su na sveanu veeru. Nakon veere, puteni su na etnju dvoritem dvorca. Sada su bili prvai. Sutra e im je poeti nastava. Bili su slobodni kretati se dvorcem daleko vie nego prije. Izali su van u dvorite, i stali pored dva velika bora koji su rasli jedan do drugoga, tako da su im se grane isprepletale. Svo troje su sjeli. "to emo sad?", zapita Karisa. Kalahad ree: "Nita. Ii emo u kolu, uiti i rasti." Glenroy doda: "Da. I najvanije, ostat emo prijatelji. Zauvijek!" "Zauvijek!": ree Kalahad i prui ruku na prazno mjesto. Glenroy prui svoju ruku na Kalahadovu. "Zauvijek!", a onda i Karisa stavi svoju ruku na Glenroyevu: "Zauvijek!". "to emo sada raditi?", zapita Glenroy, a Kalahad ree: "A to drugo, nego ii na spavanje. Sutra nam poinje prava obuka. Prva prava obuka." Karisa na to ree: Neu jo na spavanje. Hou se malo odmoriti prije spavanja!" "Hoe se odmoriti prije spavanja?", zapita ju Glenroy zaueno. "Da. to je tu udno? Toliko sam uzbuena oko svega ovoga, da u vjerojatno to i sanjati veeras. Uostalom, ne znam ni gdje su nam spavaonice. ula sam da sada spavamo u svojim Velikim kuama.

Nemam pojma gdje je kua Erdos." "Ni ja", ree Kalahad. "Vjerojatno e doi profesori po nas", zakljui Glenroy. Zaue se koraci u travi i ukanje neijih stopala i za nekoliko trenutaka se pred njih troje stvori visok mukarac izbrazdana lica. Bio je to profesor Erethor. "Zdravo", ree on mirnim glasom. "Mogu li sjesti ovdje s vama?", zapita ih. "Pa... naravno", ree Karisa. Profesor sjedne. "Oprostite na smetnji, ali ja ovdje volim dolaziti razmiljati", ree im profesor. "Oh, otii emo", ree Glenroy. Erethor ree: "Ne, ne! Nisam to mislio! Ovo mjesto je vae koliko i moje. Uostalom, stoje loe upoznati nekoliko svojih uenike?" "Kako to mislite nekoliko svojih uenika?", zapita Kalahad. "Ja vodim kuu Erdos. Mnogi bi rekli da vodim kuu Argenor, ali grijee. A dvoje vas je u kui Erdos, ako se ne varam?", upita on i letimino pogleda u Karisu pa u Kalahada. "Ovaj, jesmo", potvrdi Kalahad. "Znam. I tvoj otac prije tebe bio je u kui Erdos, Kalahade", ree mu Erethor. "Vi ste uili i mog oca!?", zaudi se Kalahad. "Uio? Nikako. Nisam ba toliko star. Iao sam s njim u kuu Erdos. Bili smo ista generacija, ja i on." "Poznavali ste mog oca? Bili ste prijatelji", zapita Kalahad. "Da, jesmo. I to vraki dobri. Bilo mi je uistinu ao uti daje poginuo. Prava teta. Bio je dobar borac", ree Eretehor, s primjesom tuge u glasu. "Nisam znao da mi je otac bio ovdje", ree Kalahad. "Mnoge stvari ti nezna. Moda je tako i bolje za sada. Kasnije e ti se sve one ukazati... kada bude stariji", promrmlja Erethor. "Zato mi on to nikada nije rekao?" , upita Kalahad. "Ne znam. Moda nije imao razloga. Bio je sretan s vama. Sjeam se njegova pisma koje mi je poslao prije dvadeset godina. Jo uvijek ga imam." "toje napisao!?", zapita Kalahad.

"Hoe li vidjeti?", upita ga Erethor sa smijekom. "Naravno!", izleti Karisi, koja je razgovor napeto sluala, a onda se zacrveni. Erethor pogleda u Kalahada, koji kimnu glavom. "Dobro onda", ree on i zavue ruku u njedra i izvue stari, izguvani, davno poutjeli komad papira, i preda ga Kalahadu. "Evo. Tada je on prestao aktivno biti Aratar." Kalahad uzme pismo i razmota ga. Nije bilo dugako. Dragi Erethore, Znam da se dugo nismo uli, i da te nisam pronaao kod Paukovog sjecita, kao to sam i obeao, ali neto je iskrsnulo. Zaljubio sam se. Neki dan sam blizu jednog sela, Etron se zove, naiao na grupu bandita kako pljakaju neku djevojku. Otjerao sam ih, i na prvi pogled se zaljubio u nju. Zove se Helvina. Mislim da je to sudbina. Volim je vie od svog maa. Vjenali smo se prije tri dana. Od malo uteevine to sam imao kupio sam kuu. Mislim da e nam ivot biti sretan... Mislim da su dani lutanja za mene zavrili. Doi nas posjetiti ako stigne. Pitaj bilo koga u selu, svi znaju tko smo. P. S. Jesi li se uo sa Aranoxom ovih dana? Nikako da mu uem u trag. Volio bih i njemu poslati pismo. Javi mu novosti ukoliko ga vidi prije mene. I obavezno doite! Hou vas upoznati s Helvinom! Tvoj vjeni prijatelj, Garet Jorsoran Kalahad vrati pismo Erethoru i ree: "Vi ste stvarno bili dobri prijatelji?" "Itekako. Praktiki smo odrasli zajedno. I ja i Aranox smo ga posjetili odmah idueg mjeseca. Razgovarali smo dugo vremena, i shvatio sam kako ni ja vie ne elim lutati okolo i boriti se. Bilo mi je dosta krvi i smrti. Do tada sam zaradio veliku svotu novaca. Dovoljnu za pristojan ivot. Odluio sam se smjestiti negdje, ali nisam volio niti jedno mjesto poput ovoga. Osim toga, krv mi je jo uvijek kljuala kada god bih ugledao ma. Zato sam odluio biti profesor. Nikada se nisam niti nadao da u jednog dana uiti i Garetovog sina."

Kalahad gaje gledao, a u njemu je vrilo pitanje "Tko je Aranox?" "Takoer poznanik. U stvari prijatelj. Nas trojica smo bili nerazdvojni. Aranox je bio najozbiljniji od nas. On jo uvijek luta negdje po divljini. Zagrieni Aratar. Nepopravljiv. Nisam se uo sa njim ve etiri godine. Moda je ak i mrtav. Neznam. Borbeni arobnjak. Najjai u naoj generaciji. Mislim da su se svi prijatelji iz nae generacije okupili kod tvog sela, pomagati u obrani. Ja nisam mogao. Bio sam gadno ozlijeen. Imao sam okraj s trolom ovdje u koli i nisam znao za sebe nekoliko dana. Kada sam se probudio, sve je bilo gotovo." To nije bio pravi razlog Erethorova nedolaska, ali to Kalahad nije znao: "uo sam da je Etron spaljen do temelja. elio sam propasti u zemlju, jer nisam mogao pomoi. Vjerojatno je Aranox poginuo zajedno s ostalima. Moda sam ja jedini iv od starog drutva. Moda zato i pouavam ovdje na Velveronu. Iz grinje savjesti." "Aranox nije bio u Etronu na dan napada. Sjeam se da je moj otac pisao pismo nekom Aranoxsu i poslao mog brata po njega, ali brat se vratio i rekao da Aranox nije tu", ree Kalahad. "Zanimljivo. Moda je onda jo uvijek iv!?", zapita se Erethor. "Moda", sloi se Kalahad. "Kalahad, manimo se sada prolosti. Pred nama je budunost. Zakleo sam se samom sebi da u paziti na tebe kao da si moj onog dana kada si prvi put stao pred moje oi. Dugujem to tvom ocu... i sebi." "Kalahad je sretan to je njegov otac imao prijatelje poput vas", ree Glenroy. "Moda i nije. Da sam mu bio prijatelj, pomogao bih mu da ostane iv onog dana u Etronu. Ali nisam. Ja sam ovdje leao, u nesvijesti." "Niste vi krivi! To je sudbina!", ree Karisa. "Moda. Ali, sada je ve kasno. Trebao bih okupiti sve uenike i povesti ih u spavaonice nae kue. Ali prije toga, elim da zna jednu stvar, Kalahade. Prema tebi u biti dodatno strog. Znam da si sposoban, kao i tvoj otac prije tebe. Velveronova krv tee kroz vau lozu. Znam da moe biti veliki ratnik. I bit e. elim da daje sve od

sebe. Za dodatne sate uzmi Maevanje." "Ummm... dodatne sate? " zapita Karisa. "Da. Niste itali knjigu? Vidite, svaka kua voli predmete koji njoj odgovaraju, pa njih imate vie puta tjedno. Vi i dalje idete na sve sate, ali tih glavnih predmeta imate vie nego obino. Zbog toga dobivate pravo na jedan dodatni sat koji moete potroiti na bilo koji predmet, vama na volju. Volio bih kada bi taj dodatni sat potroio na maevanje", ree on Kalahadu. "Zato!?", zapita on. "Kako bi izbrusio tu tehniku. Kako bi je usavrio. Svaki dan ima po jedan sat maevanja. Ako uzme dodatni sat maevanja, imat e ga devet puta tjedno. Ponedjeljkom i srijedom po dva sata na dan." "Razmislit u", ree Kalahad. "Dobro. To sam htio uti. Hajdemo sada. Spavaonice su nam u Istonim zidinama. Glenroy, ti potrai profesoricu Kailenu. Ona vodi kuu Endelon." "Dobro. Gdje je ona sada?", zapita ga Glenroy. "Mislim da je u glavnoj dvotrani, neto razgovara s ravnateljicom." "U redu onda. Vidimo se ujutro. Naemo se ovdje?" "Moe", ree Karisa. Kalahad kimne glavom. Glenroy polagano nestade u mraku. "Idemo vas dvoje. Moramo okupiti ostale uenike iz kue Erdos." Erethor ode na dvorite i iz svega glasa ree: "Svi prvaci kue Erdos neka se okupe kod ulaza u Glavnu dvoranu!" Onda pogleda drugo dvoje i ree: "Idemo i mi." Stane koraati dugim i vrstim koracima. Kalahad ga je gledao s potovanjem, ali i blagim strahom. On i Karisa krenue za njim. ekali su u tiini dok su se okupljali uenici kue Erdos. "Ja vodim kuu Erdos. Ako bude ikakvih problema, obratite se meni. Ako budete stvarali probleme, ja u se obratiti vama. Je li to jasno?" Uenici su ga promatrali blijedo. "Je li jasno!?", ponovio je. "Jest", ree Karisa.

"Dobro onda", ree Erethor. "Slijedite me!" Krenuo je po dvoritu i putem se probijao na istok. Doao je do Istonih zidina, i tamo stao pred vrata. "Vidite ovu malu rupicu ovdje pored vrata?", zapita on uenike pokazujui prstom na maleni otvor, u kojemu je u kamen bila urezana slika zmaja. "To je klju za ova vrata. Svatko od vas e dobiti svoj klju, koji e nositi na narukvici ili prstenu. Vrata su zakljuana svima koji nemaju klju. Ako hoete ui, samo stavite klju, a to su ovi maleni medaljoni na narukvici ili prstenu. Kada kljocne, znai da su vrata otvorena. Gurnite pogrean klju tri puta, i vrata se magino zakljuavaju. Ako vam je zdravlje milo, nemojte to raditi. Kada uete unutra, svatko e dobiti svoj klju. uvajte ga kao oi u glavi. Ja svoj uvam ve osam godina. Ako ga sluajno izgubite, prijavite mi to, kako bi se poduzele potrebne mjere pronalaenja kljua. A sada, upadajte." Otvori vrata kljuem. Kada je kljocnulo, Erethor povue bravu i otvori vrata. Unutra je sve bilo ukraeno zlatnom bojom. "Svatko od vas ima svoju sobu. U njoj smijete drati svoje stvari, ako ih imate. Tu imate krevet, stol za pisanje, i ormar za stvari. Svatko e sada dobiti svoju sobu. Nemojte ulaziti drugima u sobe ako ne morate. Sobe moete zakljuati i otkljuati rijeima: "Oria Sentorum". To magino zakljuava vae sobe. Vrata kasnije reagiraju samo na vas, pa ih samo vi moete otvoriti. Na viim katovima su sobe starijih uenika, pa nemojte ii tamo ako nemate potrebe. Ove sobe ete zadrati cijelo vrijeme vaeg kolovanja u kui Erdos, zato ih dobro odravajte... Saekajte malo dok vam ne podijelim kljueve i dodijelim sobe." Erethor ode zlatnim hodnikom do lijepo ukraene sobe, koja je vjerojatno bila njegov ured i iz nje donese desetak malenih kljueva u obliku medaljona. Na svakom je bio utisnut zmaj. "Idemo podijeliti te sobe", ree Eretohr te stane smjetati uenike nasumino. Kalahad je dobio onu usred hodnika, sobu broj 8, a Karisa je dobila onu na samom kraju, pred ulaz u Zajedniku sobu, jednu veliku prostoriju gdje svi zajedno borave po danu. Njena soba je nosila broj 12. Kalahad je uao u svoju sobu i odmah probao zakljuati vrata. Oria

sentorum, ree on, i vrata blago zasjajie ljubiasto, a onda se umirie. Pokuao je mrdnuti bravu, ali bila je kao od kamena. "Oria sentorumV', otkljua vrata. "Lijepo je ovdje", zakljui Kalahad. Razgledao je sobu. Nije bila pretjerano velika, ali je prikladna za njegove potrebe. U njoj je imao lijep i udoban krevet, maleni, blago izguljeni, stoli za pisanje na kojemu je bila uredno sloena hrpica papira i pero. Uz suprotni zid je stajao ormar na kojemu je bila velika zastava kue Erdos. Kalahad otvori ormar i unutra nae etiri odijela kue Erdos. "Lijepo", ree on. "Zanima me gdje da ih nosim na pranje", zapita se. Onda se baci na krevet i odskoi nekoliko puta. Uivao je u tiini sobe. "Mislim da e mi se svidjeti ovdje", ree. Zavukao se pod deku, i zatvorio oi. Uzbuenje ga je jo uvijek dralo budnim. Gledao je u zastavu kue Erdos, a u glavi zamiljao kako je to izgledalo ovdje u vrijeme njegovog oca i Erethora. Zamiljao je kako e on izgledati kada odraste. Pitao se od kuda Erethoru onoliki oiljci na licu. Pokuavao je shvatiti svijet prije njegovog roenja. Neto to veina nas pokua barem jednom u ivotu. Ipak, san ga je prevladao, i uskoro je tihi mrak ispunio sve kutke Kalahadove sobe, i same kue Erdos. Cijeli je Velveron utihnuo...

III. POGLAVLJE

VAMPIR

ETIRI ZIDA
Prolo je pet godina. Velveron je ostao isti. Sunce je bilo visoko, dok su oblaci plivali po nebu nekom svetom gracioznou. Blagi daak vjetra je rashlaivao sparni dan. Muhe su uporno zujale, ali to nije smetalo Sentinelu koji je hladnokrvno uvao ulazna vrata. Unutar dvorca, u jednom pranjavom hodniku, dvojica Sentinela vodila su jednog uenika. Ueniku su ruke bile zavezane grubim konopcem. Na sebi je nosio utu odjeu, koja je izgledala kao laki oklop s malenim naramenicama i lakim izmama. Glava mu je bila pognuta, a duga kosa do ramena padala mu je preko lica. Izgledao je ljut, ali je bio smiren. Sentineli ga dovedoe do jedne sobe. Uenik ue bez rijei. Bio je to pritvor. Sentineli mu odvezae ruke i zatvorie vrata za njim. Uenik podie glavu, te stane razgledati svoj novi boravak. Bila je to soba isklesana od kamena, bez ukrasa, samo s jednim prozorom to je bacao pogled na dvorite za obuku maevanjem. U sobi je bio i jedan drveni krevet, bez pokrivaa. Sjeo je na krevet koji zakripa glasno i osorno. Jo je bio ljut. Sjedio je tako na krevetu neko vrijeme, a onda se izvalio i buljio u strop. Odjednom zau korake, a potom i kucanje na vrata elije. "Jesi tu? Kako si?", zauje se djevojaki glas. "Dobro sam, Karisa. Tko ti je rekao da sam ovdje?" Djevojka s druge strane vrata odgovori: "Stari Nobin, a tko drugi? I Glenroy je tu!" Zau se neko mekoljenje, a onda i glas jednog djeaka: "Kalahade,

je li sve uredu?" Kalahad, koji je sada ustao s kreveta i priao vratima, ree: "U redu? Misli na udarce? To je u redu. Ron udara kao curica. Ali problem su ovi prokleti zidovi!" Zavladala je kratka tiina. Razbi je Karisa: "Kal, zna da smo uz tebe." Kalahad ree: "Da, znam. Hvala vam na tome." Zau se Glenroyev glas, grublji nego je to bio prije etiri godine: "Ron je to zasluio. Neka si mu pokazao, ali drugi puta treba to pokuati uiniti kada nema profesora u blizini." Kalahad se nasmijei. "Da", potvrdi on Glenroyeve rijei. "Sluaj, Kale", ree Karisa. "Ja i Glenroy emo pokuati neto dogovoriti s Mirandom da te pusti. Ipak, Ron te je izazivao. Uostalom, ako nita ne uspijemo, ovdje ostaje najdulje dva dana. U tom sluaju se pokuaj odmoriti." Kalahad se sloi ali zamoli: "Molim vas da se potrudite da me izvuete iz ovog mjesta. Poludjet u ovdje od dosade!" Kalahad zau kako se ono dvoje napolju smiju, a onda: "Dobro, Kale. Vidimo se kasnije. Ja u napraviti tvoju zadau iz Povijesti." Kalahad e na to: "Hvala, Karisa. Vidimo se." Tog dana, na dodatnom satu maevanja, koji je morao odraditi s uenicima kue Karsiv, zaradio je ovu kaznu. Naime, uenik Ron Pestar, iji je otac general u kraljevoj vojsci, trudio se na sav glas poniziti Kalahada. "Za razliku od nekih koji dolaze sa sela,", tu je jasno mislio na Kalahada jer gaje podrugljivo gledao ", ja znam kako pobjeivati, jer sam roeni pobjednik." Kalahadu to nije smetalo. "Ja sam roeni pobjednik, kao i moj otac!", dodao je Ron, s opakim osmijehom na licu. "Za razliku od Kalahadovog oca, koji je, kako ujem, umro ljubei orkovima noge da ga potede!" Onda se opali smijati, a pola se uenika Karsiv kue, koji su mu bili skloni, smijalo s njim. Kalahad, koji je do tada hladnokrvno sluao njegova lupetanja, naglo baci svoj drveni ma na zemlju, tako da se prelomio. "Uuuuu! Mali sirotan je bijesan! Evo gae mi se tresu od straha!", rugao mu se Ron. Kalahad je pocrvenio. "to e napraviti?", iritirajue gaje izazivao.

U iduem trenutku, Kalahad nije znao za sebe. Vidio je blijesak pred oima, osjetio je divlji bijes i neto vrsto u rukama. Nekoliko trenutaka kasnije, vidio je bolne grimase na Ronovom licu i shvatio je da stoji nad njime i udara ga svojim polomljenim drvenim maem. Ron je bio sav krvav. Nos mu je bio rascvjetan, a elo iskrvavljeno. Kalahad shvati kako ga dragi uenici vuku od Rona. Bijes ga ponovno obuze. Razmahao se oko sebe i s nekoliko zamaha mlatnuo jo nekoliko uenika. Loria!, zau on neki muki glas i idueg trena je leao na tlu. Svi miii su mu bili paralizirani. Gledao je u nebo. Nad njim se nadvije profesor Benrog. "to je, dovraga, ovo!? to se ovdje dogaa!?" Bio je ljut. Kalahad gaje ukoeno gledao. Nije mogao nita rei. "Tko je ovo poeo!?", vikao je profesor. "On je!", ree Ron, koji je uspio tek malo doi k sebi. Kalahad osjeti kako ga efekt magije naputa, i da se ponovno moe kretati. "Dii se!", glasno e profesor. "Straa! Ovamo!", povika on. Kalahad je mrko gledao u Rona, koji se sakrivao od njegovog pogleda iza profesora. "Kalahade, zna li da je ovo kanjivo djelo! Ii e u pritvor dok se ne utvrdi kazna za tebe!" Uskoro se pojave dva Sentinela i stave Kalahadu konopac oko ruku. "Odvedite ga u pritvor!", naredi im Benrog. Ron je bio posve nasmijan i sretan, iako mu je krv i dalje lijevala iz nosa. "to se ti smije!?", upita ga Benrog, dok je Kalahad pognut odlazio sa Sentinelima. "I ti si sudjelovao u ovome! Trk sada u bolniki odjel! Poslije emo vidjeti to emo s tobom! Sara! Poi s njim!", naredi profesor Benrog. I tako je Ron zavrio u bolnici, a Kalahad u eliji. Sada je leao tamo, hladnokrvan i miran. Nije mu bilo teko trpjeti zatvor, iako je mislio da nee izdrati. Naime, odmor mu je dobro dolazio. Kalahad je u ovih pet godina postao vrlo marljiv i vrijedan uenik. Ustajao je ujutro ranije nego ostali uenici i pripremao se za nastavu. Najvie se isticao na satu maevanja kod profesora Erethora ali i na ostalim satima gdje se iziskivao neki tjelesni napor ili vjeba. Bio je i solidan

strijelac, ali povijest mu je bila slabija strana. Glenroy mu je esto morao pomagati oko zadae, koju je ponekad, morala raditi Karisa. Glenroy je bio vrlo bistar za svoje godine i dobro mu je ilo uenje, a i magija, kojih je znao pravi arsenal. Neke su bile zabranjene za uenike njegovih godina, ali ih je on ipak uio i vjebao. I Kalahad je bio dobar u magijama. Nauio je kako magino zakljuati vrata, kako stvoriti svjetlo i jo mnotvo poetnikih magija. One jae magije nije niti probavao previe, a profesori ga nisu tjerali na uenje. Kada je opet, pomo zatrebala Glenroyu ili Karisi oko vjebi s nekim orujem, tu je Kalahad vie nego drage volje upadao u pomo. Zbog svog to g silnog vjebanja bio je umoran i odmor u eliji mu je dobro doao. Bio je zadovoljan samim sobom u tom trenutku. Prolazili su sati, a on je spavao. Predveer se probudio i gledao kroz prozor kako njegovi prijatelji treniraju na terenu. Poslije sata je vidio kako Karisa razgovara s profesorom Erethorom, koji je svako malo pogledavao na prozor kroz koji je Kalahad gledao. Kada je razgovor zavrio Karisa je mahnula Kalahadu. I on je mahnuo njoj, a onda je otiao na spavanje. Legao je i pokrio se, te nakon nekoliko minuta utonuo u dubok san. Ujutro ga je probudilo nekakvo lupkanje oko vrata i zveckanje kljueva. Otvorio je oi i shvatio da netko otkljuava vrata. Ustao je i proao rukom kroz kosu. Vrata se otvorie. Vani su stajali profesor Erethor i jedan Sentinel. Uli su unutra. "Vidim da si se fino smjestio ovdje", ree Erethor. Kalahad razgleda uokolo i ree: "Nije toliko loe." Erethor sjedne na krevet: "Danas sam primijetio da te nema na satu. Pitao sam Karisu to ti se dogodilo, a ona mi kae da si u zatvoru! Vjeruj mi na rije kada kaem da se nisam malo iznenadio. 'Koji bi mogao biti razlog za to?' upitao sam je, a ona mi kae 'Pa razbio je nos onom Ronu iz kue Karsiv'. Raspitao sam se juer malo oko tog incidenta i, poto sam razgovarao s profesorom Nobinom, koji je ini se, sve to gledao i uo, shvatio sam da te on uistinu izazivao. Ali to nije razlog da poinje tue, Kalahade. Na neki nain, ti si sada prekrio zlatno pravilo ove kole. Ali to me ne mui toliko kao injenica da je to bilo na mom satu. Mislim, ostavim vas na deset

minuta, s naredbom da vjebate 'Ori' stav, a vi ovako! to bi bilo kada bih vam rekao da sami odrite jedan sat? Izazvali bi rat! Kalahade, zapamti ovo to u ti sada rei Neu da se ovo ponovi! Da li je to jasno!?" Kalahad ree: "Jest. Ali nadam se da e drugi puta neki profesor biti u blizini da to sprijei! Ako me ova kola ne bude branila, to u uvijek, i to drage volje, morati sam", ree Kalahad, blago povisujui glas. "Sluaj me deko!", naljuti se Erethor "Pripazi na taj ton. Ja ti nisam kolega s kojim dijeli klupu ve profesor. Znam da si ovaj puta ti bio rtva, ali za tvoje dobro, kako bi se nauio pameti, ostavit u te ovdje hladiti se jo jedan dan! Ovo ozbiljno naruava ugled nae kue! To nije u redu! Siguran sam da to zna!" "Znam", potvrdi Kalahad. "U redu. Osobno, ja nemam nita protiv toga da spusti na zemlju neku budalu koja vrijea uspomenu na tvog oca. Vjerojatno bih ga i ja sam izmlatio da sam bio tamo, ali sreom nisam. Zato sam se pobrinuo da te puste jo veeras. Ubudue, zadri svoj bijes, i prijavi to nekom profesoru, jer te bijes nee odvesti u dobre situacije. Zapamti Vrijeme i strpljenje su ratniku najbolji prijatelji!", zavri Erethor. Onda ustane, te krene prema vratima. Kada je bio na izlazu, okrene se i ree: "Poslat u ti doruak po nekome, uskoro." Onda izae. Potom izae i Sentinel te zakljua vrata za sobom. Kalahad je ponovno ostao sam. Legao je na krevet i uivao u tiini etiri zida u kojima je bio zatvoren. Kalahad je na to gledao kao na odmor, a ne kao na zatvor.

GOST U VALVERONU
Kalahad je puten te veeri, kako mu je i bilo obeano. Prva to je uinio bilo je to da je proetao dvoritem. Nakon toliko leanja, elio je protegnuti noge. Neko vrijeme se vrtio ispod kipa starog Velverona, a onda mu panju privue neki Senior koji je iao

uokolo po dvoritu i posvuda lijepio plakate. Kalahad prie jednom od plakata i upita Seniora: "O emu se radi?" Senior odgovori: "Pogledaj." Kalahad pogleda u plakat. Tada je shvatio da je to u stvari obavijest. Pisalo je sljedee: Obavijest svim uenicima! Za tri dana nau kolu posjeuje vana osoba. Molimo sve uenike da ne prave nered po koli i da ne bacaju smee. Takoer se mole svi uenici da operu i spreme svoja najbolja odijela za ponedjeljak. Dodatne informacije ete dobiti kod svojih razrednika i redara. Ravnateljica Miranda Elidal "Zanimljivo", pomisli Kalahad. "Vana osoba? Tko bi to mogao biti?", upitao se. Vratio se nazad pod bor, i sjeo tamo. Sjedio je jo neko vrijeme, i gledao Veliki mjesec6 kako pospano nadgleda Velveron i njegovu okolinu. "Vrijeme mi je za spavanje", ree Kalahad na glas i ustade, te ode u svoju kuu. Postala mu je rutina ulaziti kasno. Imao je jo petnaest minuta do ponoi, kada svako boravljenje izvan Velikih kua postaje zabranjeno. Stavio je prsten, na kojem je bio klju, u odgovarajui procjep u zidu, i zauje se kljocanje. Vrata se otvorie. Uao je, i na prstima se kretao kroz hodnik. Karisina vrata su bila odkrinuta. Poto mu se nije spavalo, Kalahad ju je odluio posjetiti. Otiao je do njene sobe, i provirio unutra. Vladala je tmina, a tiina je doslovno odzvanjala u uima. "Nema je", pomisli Kalahad. "Gdje je otila u ovo doba?" Vratio je vrata u poloaj u kojem su bila, a onda je otiao na prstima do svoje sobe. Otvorio je vrata i uao. Na krevetu je zatekao Karisu kako ita neku knjigu. Kada je primijetila daje netko uao u
6

Saradriju nadgledaju dva mjeseca. Prvi je nazvan Veliki mjesec, i vidljiv je svaku veer, sa svojim ciklusima starenja (mladi mjesec, polumjesec i puni mjesec). Drugi se zove Mali mjesec, i pokazuje se svake druge godine, i njegova pojava je vidljiva svega dva dana. Patuljci vjeruju da e svijet nestati u noi kada Mali mjesec bude vidljiv.

sobu, podigla je glavu. im je shvatila da je to Kalahad, ree:"Pa gdje si ti do sada? Ja i Glenroy smo gotovo poludjeli od zabrinutosti!" "Vidim", ree Kalahad gledajui u knjigu koju je ona drala u rukama. "Ne pametuj! Erethor nam je rekao da e biti puten veeras. Kada smo otili u eliju da te posjetimo, tebe nije bilo! Gdje si lunjao!?" "Pustili su me ranije nego ste vi stigli. Lutao sam po dvoritu, sjedio ispod borova, razmiljao", ree Kalahad. "Da. Glenroy je rekao da bi mogao biti pod borovima, ali ja te nisam htjela tamo traiti. Oprosti." "Zato?", upita Kalahad. "Zaboravi. Priam gluposti kada sam pospana", ree Karisa i krene prema izlazu, nosei knjigu sa sobom. "Ovaj, napolju stavljaju neke obavijesti da nam u kolu dolazi netko poznat, i da moramo spremiti naa najbolja odijela koja imamo za ponedjeljak! to misli o tome?", upita on Karisu. Ona odgovori: "Pa, mislim da i ti pria gluposti kada si pospan!" "Ozbiljan sam", ree Kalahad. "Stvarno?", upita Karisa i vrati se u sobu. "Zanimljivo. Ali nemam pojma tko bi to mogao biti. Moda bi trebali pitati Erethora? On tebe voli. Pitaj ga ti!" "Pitat emo ga zajedno", zakima glavom Kalahad. Karisa ga pozdravi, i izae s rijeima: "Laku no, Kale. Vidimo se!" I idueg jutra, Kalahad je pokucao na Karisina vrata. "Samo trenutak!", zauo je iz njene sobe. Potom je zauo nekakvo lupanje, lom, odmah potom i psovku i konano Karisa otvori vrata. "Hej", ree mu. Kalahad proviri preko njenog ramena, i uvidi da je soba u blagom neredu. Odjea je bila razbacana. "Traila sam najbolju haljinu", objasni mu Karisa. "Idemo po Glenroya!", ree Kalahad zatvarajui vrata za njom, a Karisa ree: "Oria sentorum!" Vrata se zakljuae. "Ne elim da netko vidi kakva mi je soba!", objasni Karisa. Kalahad slee ramenima. Njemu je bilo svejedno to mu je soba u

jo veem neredu. Izali su iz Velike kue, i zaputili se prema borovima. Tamo su se sastajali svako jutro prije prvog sata, a i na odmorima. Glenroy ih je ekao sjedei. "Znate li vi tko je ta slavna linost to nam dolazi u ponedjeljak?", upita ih Glenroy. "To smo mi mislili pitati tebe", ree Kalahad. "Znai, ne znate ni vi?", Glenroy e. "Ne", ree Karisa. "Kale, zato ne pita Erethora? Zna da ti je on naklonjen", podsjeti ga Glenroy. Kalahad je samo neodluno gledao. "Eto! To sam mu i ja rekla!", Karisa e glasno. "Da. Uostalom, oglasi kau 'Razrednici i redari e nam objasniti vie'", naglasi Glenroy. "Dobro onda. Pitat u Erethora danas na Maevanju. Mislim da je drugi sat, zar ne?", upita on Karisu. "Jest. Glen, mi imamo zajedniki sat Povijesti danas, je li tako?" Glenroy kimnu glavom. "Onda emo ti na satu javiti." "Moe", ree Glenroy "Sada moram ii. Zurim se na Herbalizam. Imam ga tri sata za redom! Boe! Tko e sluati Nobina kako tri sata melje o Trnozuboj repi!?", poali se Glenroy. To je samo izazivalo smijeh kod drugo dvoje. "Odlino. Idemo onda, Kale.", ree Karisa i potapa Glenroya po ramenu. Otili su ravno do Arene za obuku. Profesor je ve bio unutra. Sat je poeo. "Ahhh. Napokon smo se odluili podii iz jastuka?", ree Erethor. "Ispriavamo se, profesore. Morali smo..." "Nije bitno, Aldegornova. Stanite u red. Danas ionako ponavljamo Visoki 'jumi' stav." "Profesore, mogu li vas neto privatno pitati?", upita Kalahad. "Poslije sata, Jorsoran", ree Erethor, izvue svoj drveni ma i stavi ga pred sebe. Kalahad stane u liniju s ostalim uenicima. "Rasporedite se", ree im Erethor. Uenici odmjerie udaljenost izmeu sebe, tako da su blago podigli ruke, i mahali oko sebe. Cilj je bio biti dovoljno udaljen jedno od drugoga da se ne mogu dotaknuti,

odnosno udariti tijekom obuke. Kada su svi bili rasporeeni, Erethor ozbiljnim glasom ree: "Tko mi moe rei to je visoki 'jumi' stav? Melisa?", upita djevojku koja upravo podigla ruku. "Visoki jumi stav je stav u kojemu je ma postavljen u visoku poziciju, stopala su u paralelnom poloaju, a koljena blago savijena, dok borac gleda na protivnika preko bokova!", ree ona. "Krivo", Erethor e. "To je stav u kojemu ma uistinu drimo u Visokom poloaju, to i nije neka mudrost za shvatiti, zar ne? Ali bitan je poloaj tijela. Koljena nisu blago savijena, nego su slobodna, i neprestano rade. To je mobilni stav, i u njemu nikada ne stojimo u mjestu! Zato, Kalahade?" Kalahad se trne, ali znao je odgovor: "Zato to smo u tom stavu ranjivi i teko se obraniti u njemu, radi kombinacije bonog dranja maa i njegovog visokog poloaja." "Tono", ree Erethor. "Ovaj stav je glupost ako se borite protiv vie protivnika. I profesori su razmiljali da ga ukinemo u pouavanju, jer se danas uglavnom borite protiv Orkova, a oni nikada nisu sami, ali rekao sam im daje ivot Aratara uvijek nepredvidiv i da e biti mnogo situacija kada emo se, u stvari boriti, u dvobojima. Tu je ovaj stav neprocjenjiv. Zato? Zamislite se u borbi protiv fiziki jaeg, teko oklopljenog protivnika. Sporiji je od vas. Ima veliki dvokatni tit7 i titi se njime, vrebajui na pogodnu priliku da vas opali svojim buzdovanom. to tada radimo? Koristimo ovaj stav. Poto je i neprijatelj spor, nee nam smetati blaga sporost u obrani, niti ona u napadu. Ali ovaj stav je specifian po snazi udarca koju zadaje. Vidite, ovaj stav se jo zove 'titopara'. To je zato to drobi titove pod sobom." Jedan uenik podie ruku. "Da, Andy?", reagirao je Erethor. "A to ako taj na protivnik promijeni ponaanje i pone se kretati
Postoje dvije vrste titova po veliini jednokatni i dvokatni. Jednokatni su maleni titovi koje koriste brzi borci skloni veoj pokretljivosti. Obino su lagani i dre se u jednoj ruci ili zakaeni na podlakticu. Dvokatni titovi su vrlo veliki i sakrivaju cijelo tijelo. Teki su ali korisni.
7

bre?" Erethor se nasmija i ree: "Tko e odgovoriti Andyju?" Karisa podie ruku. "Izvoli, Aldegornova." Karisa odgovori: "Promijenit emo stav i uzeti neki koji odgovora naim potrebama." "Genijalno otkrie, zar ne Andy?", nasmija se Erethor. Poslije sata, kada je profesor Erethor u urbi naputao arenu, Kalahad ga sustie. "Profesore, mogu li razgovarati s vama?" "Da. Sjeam se da si neto traio. to treba?", upita Erethor, i provue rukom kroz kosu, miui ju sa ela. "Ovaj, pa, zanima me... nas... ako znate..." Tko je taj gost koji nam dolazi? Znam." Kalahad se nasmijei i ree: "Ali neete mi rei, zar ne?" "Nisam mislio ali niti jedna tajna u ovoj koli ne ostaje tajna. Rije je o Balthazaru Thoru. Da li ti to neto govori?", upita ga Erethor, s ozbiljnom znatieljom u glasu. "Ne mnogo", iskreno e Kalahad. "Mislim da je on neki lovac na vampire ili tako neto", ree Kalahad, kiljei na jedno oko. "Hladno. Rekao sam ti da nee znati tko je. Pokuaj saznati", ree Erethor i namignu mu. Nainio je nekoliko koraka a onda se okrene i ree: "Sluaj, morat u otputovati na nekoliko dana kao to to radim svake godine, pa bih te zamolio za jednu uslugu, ako moe." "Svakako. toje u pitanju?", znatieljno e Kalahad. "Vidjet u te kasnije. Ovdje je previe oiju i uiju, ako zna to mislim. Javit u ti u svakom sluaju", ree Erethor i ode k zbornici. Kalahad ode do Karise koja je sve to promatrala s krajnjim uzbuenjem. "I!? toje rekao?", upita Kalahada im je priao. "Kae da je u pitanju neki Balthazar Thor. Zvui li ti poznato?" "Koliko ja znam, ne. Barem ne meni. K vragu. Oekivala sam nekog pjevaa ili neto slino. Dobro. Nema veze. Hajdemo sada moramo na sat", ree mu Karisa. etvrti sat je Kua Erdos imala zajedno s kuom Endelon u uionici koja se nalazila u sporednom dijelu knjinice. Ta soba je

nekada bila prepuna starih polica knjiga, ali je kasnije preureena u uionicu. Bila je stara i daske su bile kripave. Ipak, ploa je bila kvalitetna i velika, a na njoj je ovaj dan velikim slovima pisalo naslov: R U M A R. Kalahad je uao s Karisom, te potraio Glenroyja. Sjedio je u zadnjoj klupi. Kalahad proe uionicom do njega. Profesorica Luna je ve bila u njoj, i prije nego su svi sjeli, ona ree: "Molim za tiinu danas. Uimo vanu lekciju." cijelo vrijeme je gledala u Kalahada, kao da je znala da hoe sve ispriati Glenroyju, koji gaje oima praktiki molio da mu kae tko je taj tajni gost. Profesorica ustane i ode do ploe i pone neto pisati. "I? Tko je to?", upita Glenroy, iskoristivi priliku dok Luna nije gledala. Kalahad ree: "Meni nitko poznat. Kae daje neki..." "...sagraena prije 1600 godina!", povisi profesorica glas, "i od tada je utoite narodu Halderona, kao vana strateka pozicija izmeu Songorna i Halderona", diktirala je profesorica i dalje. "Tko?", Glenroy je bio nestrpljiv. Kalahad se pravio da pie. "Neki Balthazar Thor", doapnu mu Kalahad. "Balthazar? On!?", povika Glenroy. Profesorica ga pogleda: "Kada bi gospodin Ronertoh bio tii, moda bismo mi ostali, koji smo zainteresirani za lekciju, i neto nauili." Glenroy se zacrveni: "Ispriavam se, profesorice. Upravo sam saznao da nam stie..." Karisa ga gurne laktom "...pismo od starog poznanika. Da", ree Glenroy, glupavo se smjekajui. "Sjedite, gospodine Roneroth. I budite tii", ree profesorica Luna i nastavi diktirati. "Bila je opsjedana 17 puta, a samo je jednom osvojena. Osvojio ju je general Tefel. Godine 312. ove ere." Kalahad je za to vrijeme gledao u Glenroyja, oekujui da mu kae neto vie o Balthazaru Thoru. Glenroy narka neto na papiri i gurne ga Kalahadu. Kalahad ga kriomice primi i stavi u krilo. Naslijepo ga je razmotao,

a onda baci pogled. "Slavni znanstvenik veliki doktor, vana osoba", pisalo je na papiru. Kalahad je izgledao razoarano. On je bio uvjeren daje meu knjigama, koje je kriomice itao, dok jo nije bio upisan u kolu, negdje proitao i ime Balthazara Thora, uz neke teme vezane za vampire, samo nije znao to konkretno. Poslije sata, svi troje su se nali kod borova. "Balthazar Thor, kae?", ree Glenroy, hodajui u krug, vano drei ruke iza lea. "Jest. Tako je rekao Erethor. Ba sam se sjetio! Traio je od mene neku uslugu, ali jo neznam to. Rekao je da e mi se javiti", objasni Kalahad. "udan je taj Erethor", ree Karisa. "Mislim, stalno neto mulja, govori o prolosti..." "I jo ovi njegovi odlasci svake godine!", doda Glenroy. "Mislim, pa gdje ide svaki puta? ujem da ni sama Miranda ne zna." Kalahad ree: "Nitko ne zna. Samo se pokupi, uzme neke sitnice, i ode na tjedan-dva. Onda se vrati kao da se nita nije dogodilo, i nastavi pouavati. Uostalom, tko je taj Balthazar Thor?", upita Kalahad. "Ba smo o njemu uili prije par dana. On je otkrio lijek protiv Crne Groznice, osmislio napitke za disanje pod vodom... Ne sjeam se vie. Uglavnom, genijalan je. Uvijek istrauje neto novo i veliko", zadihano e Glenroy, jer je ovo izgovorio gotovo u jednom dahu. "Samo, neznam to...", doda jo, pomalo zbunjeno. "to e on ovdje? to ovdje ima toliko zanimljivo u Velveronu? to e istraivati? Nas?", upita Karisa. "To emo vjerojatno saznati kada doe", ree Glenroy. "Da. Pokuat u to izvui iz Erethora. Moda mi i to kae", ree Kalahad. Njih dvoje se nasmijae. "Nema veze. Nastava nam poinje za par minuta. Bolje je krenuti", napomene Karisa. "Uhh, tako je. Moramo ii. Zna, ponekad zaista mrzim ovo

mjesto", ree Glenroy. "Iz tvojih usta u Trisfalove ui!", nasmija se Kalahad. Te veeri, dok je Kalahad otkljuavajui vrata ulazio u Veliku kuu, pored njega stane djevojka, njegovih godina. To je bila Rowena, djevojka iste generacije kao i on. Bila je prelijepa. Imala je dugu, ravnu, smeu kosu, blago preplanulo lice i lijepo oblikovan nos. Oi su joj bile krupne i sjajne. Kalahad je drao klju odmah ispred utora, ali nije otkljuavao. Gledao je Rowenu. "Hoe li otkljuati ili ne?", upita ga ona. Kalahad se trne, a onda otkljua vrata. "Oprosti. Malo sam se zanio. Mislim..." Rowena mu se osmjehnu i ode u Veliku kuu. Kalahada su obuzeli, njemu, do sada, nepoznati osjeaji. elio joj je prii, zagrliti ju. Nije znao zato, nego samo je elio biti blizu nje, gledati je dok se smije. U tom trenutku, za njega je ona bila najljepe bie koje je ikada vidio. Ipak, kada je prolo nekoliko trenutaka, doao je k sebi i uao. Otiao je ravno do svoje sobe i otvorio vrata. Legao je na krevet, ne skidajui cipele. Zakunjao je. Probudilo ga je kucanje. Netko je bio pred njegovim vratima. Kalahad ustane i uperivi ruku u svoju svjetiljku na zidu ree: Eros. Svjetiljka se upali i zasja magino, bijelo svjetlo. Kucanje se ponovi, ovaj puta jae i vre. Kalahad ree: "Evo me!" Ustao je i otiao do vrata. Pred vratima je bila Karisa. "Ui", ree Kalahad i otvori joj vrata. "Ne mogu. To jest, ti ne moe." Kalahad ju zbunjeno pogleda i upita: "Kako to misli ja ne mogu?" Karisa ipak ue i objasni: "alje me profesor Erethor. Kae da doe kod njega u ured. Mora porazgovarati s tobom. Sigurno je u vezi one usluge." Kalahad ree:"Vjerojatno. Zaboravio sam na nju." "Idi sada. Nemoj da te eka", ree mu Karisa, i izae iz sobe. Kalahad izae za njom i zakljua vrata rijeima "oria sentorum!" Karisa krenu niz hodnik, k izlazu iz Velike kue. "Kuda e ti?", upita je Kalahad. "I ja moram obaviti neku malu uslugu za njega. Vraam se odmah.

Doi veeras u moju sobu ispriati to se dogodilo. U redu?", ree Karisa hodajui unazad. "Moe!", ree Kalahad, i krenu prema uredu profesora Erethora. Nije esto ulazio onamo. To je bilo samo kada bi napravio neku glupost ili kada bi morao profesoru javiti neto vano. Moda je do sada bio pet do est puta. Proao je svojim hodnikom i priao sobi u kojoj je bio njegov ured. Na vratima je bilo ispisano: "Prof. Erethor Vass" Pokucao je par puta i saekao. "Otvoreno je", zau Erethorov glas. Kalahad otvori vrata i proviri unutra. "Ah, stigao si. Vidim da te je Aldegornova obavijestila", ree Erethor. Kalahad ue u sobu. U red je bio velik koliko i Kalahadova soba, moda i manji. U njemu je imao jedan stari stol, ormar prepun raznih suvenira obinom ovjeku, bezvrijednih komada smea, a profesoru vanih sjeanja i dogaaja. Bila je tamo i stara kaciga nekog vojnika, zatim hrava izma od elika, neka malena knjiica, potom crvena, polomljena strijela. U kutu sobe je bila krinja, zatvorena s etiri lokota. Za stolom, zveckajui kljuevima, sjedio je Erethor. "Sjedi", ree mu on. Kalahad sjede na stolicu. "to ste trebali?", upita. "Sjea se da sam rekao da trebam jednu uslugu od tebe?", ree Erethor. "Da", potvrdi Kalahad. "E pa", poe Erethor, "ja uskoro opet idem iz Velverona, kao to odlazim i svake godine." Kalahad ga upita: "Smijem li znati kamo odlazite?" Erethor se osmjehne, ali ubrzo njegovo lice poprimi sivu nijansu. "Ne", ree on ozbiljno. "Recimo samo, da sam duan pomoi nekome." Kalahad kimne glavom. "Ali, da ti kaem to sam trebao od tebe. Vidi, trebao bih te da mi sakupi par rijetkih biljaka koje rastu oko Velverona." Erethor se tada sagne i iz ladice izvadi neki papir, koji je, u stvari, bilo na brzinu napisano pismo. Kalahad je uoio neki popis na njemu. "Ovako. Trebat u od tebe da mi nabavi... ummm... evo ga. Bijelu bodljorepku, otrovni umbar, onda. .. aha evo ga lozu zlobradog unjaka. To bi bilo to." Kalahad ree; "U redu, ali jeste li sigurni da te biljke mogu biti nabavljene ovdje u okolici?", glas mu je bio pomalo skeptian.

Erethor pognu glavu: "Mislim da moe. Sve njih. Ostale sastojke u ja nabaviti na drugim mjestima, ali puno bi mi pomogao kada bi mogao preuzeti ovaj dio posla na sebe. Hoe li?" Kalahad je neko vrijeme gledao u stol tupim, praznim pogledom. "Zato ne pitate nekoga od arobnjaka? Oni su puno bolji u Herbalizmu. Ja jedva da idem na te sate. Jedino to malo bolje poznajem su biljke poput miriljave jeziarke i zejeg maslaka jer su one ljekovite, ali ovo bilje, koje vi navodite je, koliko se sjeam... opasno." "Da. Znam da je situacija takva. Ali, vjeruj mi da ovo ne bih traio od tebe da uistinu me moram. Jednostavno ne vjerujem nikome drugome, a pogotovo ne arobnjacima. Uostalom, ovaj zadatak bi trebao biti nesluben... izvan konteksta zadae i kolskih dunosti, ako zna to mislim." "Pa... znate da u to uiniti, ali mogli biste mi rei makar neto vie o razlogu zbog kojeg ovo trebam pronai." "Izvini, Kalahade. Ne mogu. Mogu ti samo rei da je ovo od krajnje vanosti. Moe spasiti vie od jednog ivota. Vjeruj mi!" "Dobro. Neu vie nita pitati. Gdje otprilike ovo bilje moe biti pronaeno?", upita ree Kalahad, gotovo spreman ustati i otii, jer je oekivao da je ovaj razgovor doao do kraja. Erethor ga pogleda u oi i ree: "Pa, bijela bodljorepka raste gotovo svugdje gdje ima vode i dovoljno topline. Pogledaj bare oko dvorca. Za otrovni umbar nisam siguran, ali profesor Nobin mi je rekao daje ubrao nekoliko odlinih primjeraka, pa sam siguran da ga ima u ovim krajevima. A to se tie loze zlobradog unjaka... pa... nje ima koliko ja znam.. Jedino u Tigor umi." Kalahadu se zjenice rairie: "U Tigor umi?" "Tako je. Zato ovaj zadatak i mora biti... nesluben. Ne mogu zamoliti bilo kojeg uenika da ode u Tigor traiti jednu vrlo opasnu biljku. Vjeruj mi Kalahad, ne bih to niti traio od tebe da nisam siguran da to moe obaviti." Kalahad se uzmekolji. "U redu je, profesore. Nije da se bojim, ali..."

"Ne brini oko toga. U redu je bojati se", ree mu Erethor. "Ne bojim se gotovo niega, samo...", ree Kalahad, ali Erethor ga prekide. "Kale, ako se neega boji, a ipak se tomu suprotstavi, onda si hrabar. Ako se ne boji niega, a ipak se svemu suprotstavlja, onda si lud." Kalahad ree: "Ne, ne. Nije u vezi hrabrosti, nego... kako u ui u Tigor umu, kada ne smijemo ii tamo? Mislim, jedva da smijemo izai iz dvorca!" Erethor ustade i ode do svog ormara. Otvorio je jednu ladicu i neto prerovao po njoj. "Tu je negdje... aha! Evo je!", ree on i vrati se do Kalahada. "Dri ovo. Ova dozvola e ti dopustiti izlazak iz dvorca. Dao sam je izraditi neki dan, iako tek mora polagati kako bi je zasluio. Zato se nemoj previe razmahivati njome. U redu?... A to se tie Tigor ume, pa... profesorica Minerva kae da si dobar u uljanju, a daje Karisa daleko ispred svoje generacije. Neka ti ona pomogne", ree Erethor, a glas mu nije mogao biti ozbiljniji. "U redu, profesore. Nabavit u ovo. Za kada vam je to potrebno?" Erethor se vratio do ormara, i otvorio velika vrata. Kalahad ugleda ma kako visi. Erethor ga uzme. "Trebat e mi do srijede. Tada se vraam. Evo ti ovo. Moda ti zatreba u umi. Ima dozvolu da ga nosi. To ti je ista ona dozvola koju sam ti dao maloprije", predade Kalahadu ma. Ma je bio poprilino teak, ali Kalahad se brzo navikavao na njegovu teinu. Bio je od vrstog elika, s nekoliko grubih crta za ukras. Kalahad proe prstom po otrici i uvjeri se da je vrlo otra. "Dobro. Ja kreem na put veeras." "A sada idi na spavanje. I ne govori nikome o ovome, naroito ne profesorima. Ako ti bude trebala pomo, moe je potraiti od Karise i Glenroyja, a ako ti budu trebale kakve dodatne informacije, moe potraiti Harryja Blackbowa. On je sada Senior.8 Dobar momak.
Postoji pet redova magija prvi red se odnosi na poetnike, slabije magije. Kako je broj reda vei, to su magije u njemu sloenije, tee i opasnije. Najtee i najrjee su magije petog reda. Rijetki arobnjaci su dovoljno jaki da ih izvode. Veina ih stane kod etvrtog reda, koji je takoer vrlo opasan i teak.
8

Poprilino pouzdan. No ako ikako moe, nemoj mu se obraati, zavri Erethor. "U redu, ali, zaboravio sam koje biljke trebam traiti". Erethor pogleda u ono pismo, uzme ga u ruke i podera dobar komad papira te ga dade Kalahadu. "Evo. Nemoj da ga tko vidi. Prepii to sebi ako hoe i zapali to pismo. I vjeruj mi. Ovo je u ime dobra. Moda se ne ini tako, ali tako je", ree Erethor, i potapa Kalahada po ramenu. "Dobro. Moete imati povjerenja u mene. Neu vas iznevjeriti", ree mu Kalahad, ponosan na sebe. "To sam htio uti. Hajde sada, i ne zaboravi dozvolu", ree mu Erethor. Kalahad uzme dozvolu i izae iz ureda. Erethor ga pozdravi rukom, i zatvori vrata za sobom. U hodniku je vladala mrtvaka tiina. Krenuo je prema svojoj sobi. "Oria sentorum!", zauje se iz Erethorovog ureda. Kalahad ode do svoje sobe i sjedne na krevet. Svjetiljka je jo uvijek gorila. Pogledao je dozvolu koju je dobio. Bio je to vrst komad stakla, u kojemu je bilo ugravirano sljedee:

REDAR KUE ERDOS

Razrednik je ovu dozvolu dodijelio ovom ueniku kao dokaz da je on redar kole Erdos. Ovaj uenik ima pravo nositi oruje, koristiti magije treeg reda i koristiti prostore inae nedostupne ostalim uenicima. Dozvola je izdana na uenika po imenu:

KALAHAD JORSORAN
Kalahad je bio ponosan na tu iskaznicu, iako je znao da, u stvari on nije pravi redar, nego je to Bob Revglen. Pogledao je papir koji je dobio. Bio je to odsjeak pisma. Erethor mu je dao samo dio gdje je bio popis. Biljke koje je on trebao pronai bile su zaokruene a iznad njih je Erethorovim rukopisom napisano Kalahad!?!? Na papiru je pisalo:

(dio je poderan)...Ijka (poderano) ...isela trenja D" i i n; Kalahad!?!'.' Bijela bodljorepka Morski runolist Otrovni umbar Kaiahad Gorska rua Magliasti krenjak Loza zlobradog unjaka (raste samo u umi Tigor, odmah do Velverona) Kal"had!?!? Mlijena zelengljiva Pored toga, za tu smjesu je potrebno i nekoliko ivotinj... (poderano) Vjerujem da je glavni sastojak Trolova mas...(dio je poderan)" Kalahada je zanimao ostatak pisma. Profesor Erethor mora da priprema nekakav napitak, ali nije znao o emu je rije. Onda se dosjetio da je i Karisu zamolio za neku uslugu. Podigao je pogled na sat, koji je osvojio prole godine na natjecanju u tranju, i vidio da je pola jedan. "Sigurno spava. Neu je buditi sada. Pitati u je ujutro", pomisli Kalahad i skide izme, arape i ostatak odjee, te ode u kupaonicu, koja je bila udaljena dva hodnika od njegove sobe. U stvari, to je bila javna kupaonica, s nekoliko zahoda. Kalahad ude u jedan i istuira se. Kada se vraao, zastao je pored Karisine sobe. Nije uo nita. Vratio se nazad u svoju sobu, i legao na poinak. Po glavi su mu se vrtjele razne misli. Najvie je razmiljao o umi Tigor. Zamiljao je kako bi trebale izgledati biljke koje bi trebao ubrati. Odluio je sutra upitati Glenroyja da mu pokua nabaviti neke knjige u kojima bi to mogao pronai. Glenroy je poprilino dobro poznavao knjinicu i proitao je dosta knjiga u njoj. Kalahad je uglavnom uzimao romane, pa nije bio ba pretjerano poznavao biljke. "Moda Glenroy zna neto o njima", mislio je neko vrijeme, a onda je poeo misliti o Roweni. Dok je razmiljao kako zagrljen s njom sjedi na zidinama Velverona i gleda zalazak sunca, san gaje svladao. Smijeak mu je titrao na licu cijelu no. Imao je lijepe snove.

TIGOR
Ujutro je Kalahad ustao odmoren i svje. Spavao je lijepo. Prva misao koja mu je jurnula kroz mozak je bila Karisa kakvu je ona uslugu trebala pruiti Erethoru? to mu je ona trebala donijeti? Ustao je i odjenuo se. Bila je nedjelja. Jo nije oprao niti jedno odijelo za sutra. Zgrabio je knjigu iz Zemljopisa, jer je danas imao tri sata Zemljopisa. Ostatak dana mu je slobodan. Trebao je imati i jedan sat Maevanja, ali poto Erethora vjerojatno nema, zakljuio je da taj dan ima samo tri sata. To ga je razveselilo. Izaao je iz sobe, i otiao prema kupaonici kako bi obavio sve potrebne jutarnje radnje, i dok je prolazio pokraj Karisine sobe uoio je kako nije tu. "Gdje je ona?", upita se. Iz enske kupaonice je dopirao njen glas. Razgovarala je s nekom prijateljicom. "Tu si, znai", ree Kalahad tiho, i ode u kupaonicu. Kada je izlazio, Karisa gaje ekala. "Gdje si sino ila?", upita je. Karisa mu prie i apnu na uho: "Morala sam obaviti neto za Erethora." Kalahad joj doapne: "Ja sam svoj zadatak dobio tek sino. Erethor mi je dao ma i unaprijedio me u redara kako bih mogao obaviti taj zadatak." Karisa se odmakne: "Ne mogu vjerovati! A to mu ti treba obaviti?" Kalahad ree: "Kasnije. Sada moramo na sat." Karisa shvati daje to znailo "zidovi imaju ui". Na putu k uionici, Kalahad ispria apatom sve to se sino dogodilo i posebno joj opie koje biljke treba pronai. Kada je zavrio, Karisa ree: "Najbolje da o tome porazgovara s Glenroyem. On zna vie o tim maginim stvarima i napicima nego ja. Zna da nisam neka ljubiteljica kompliciranih magija, a kamoli napitaka. On bi ti to vjerojatno mogao napraviti, a moda bi ti i mogao rei za koji je to napitak." Kalahad ree: "Pitat u ga. Ovaj, mislio sam zamoliti vas dvoje za pomo oko ovoga. Hoe li ti pomoi?"

Karisa ga znaajno pogleda: "Misli, da idem s tobom u Tigor umu? Pa, naravno!" Kalahadu padne kamen sa srca. "to misli, hoe li Glenroy ii s nama?", upita on nju, a Karisa se nasmija: "Pa naravno da hoe! On nije poput onih ostalih knjikih moljaca od arobnjaka koji po cijeli dan dube nad knjigama i ne izlaze iz knjinice!" Kalahad je vjerovao u isto. Glenroy je bio avanturist u dui. Volio je takve stvari. "Tu smo", ree Karisa. Stigli su u uionicu Zemljopisa. To je bila jedna velika soba prepuna klupa i s jednom ogromnom kartom Saradrije na zidu. Pored karte su bile magine ljestve koje su se same micale, pa je profesorica tako mogla pokazivati eljene dijelove. I karta je bila magina. Kada bi profesorica to htjela, dio koji je imenovala bi zasvijetlio, pa su tako uenici mogli lako znati o emu se govori. Ipak, danas nisu uili o poloaju raznih zemalja, nego o rasprostranjenosti drveta esmiron. To je jedno od najrjeih vrsta drveta na svijetu. Blisko je povezano s vilenjacima, i raste samo gdje oni prebivaju. To je zato to samo oni znaju kako uzgajati to drvo. Jo nitko nije uspio odgonetnuti tajnu toga, a vilenjaci ju dre za sebe. Neki pretpostavljaju da su ume Esmirona razlog vilenjake besmrtnosti9. To je vjerojatno i razlog zato vilenjaci uzgajaju ta magina stabla. No oni bi podijelili tu tajnu s ostalima da je to uistinu razlog njihove besmrtnosti. Karisa je pisala zadau. Njoj je zemljopis bio malo slabija strana, ali gaje voljela. Kod Kalahada je bilo suprotno nije ga pretjerano volio, ali gaje znao poprilino dobro kada bi to trebao. "...drvo je visoko od tri do najveih devet metara. Lie je zlatnozelene boje cijelu godinu, a opada tek svake osme godine, kada raste novo. Lie Esmirona je izuzetno ljekovito i sastavni je dio bilo kojeg..." Kalahad je odluio pitati Karisu za zadatak koji je morala
Vilenjaci su besmrtni oni ne stare. Odrastu do zrele dobi, ali nju ne prelaze. Vjeno ostaju mladi i lijepi. Ipak, mogu umrijeti od nekog oruja, ili od starosti u sluaju da svojevoljno napuste besmrtan ivot.
9

obaviti za Erethora: "Hej, Karisa!" Nastavio je pisati, jer je profesorica pogledala u smjeru njega. "toje?", odgovori Karisa apatom. "to je Erethor traio od tebe?" Odjednom se zau profesoriin glas: "Gospodine Kalahade! Ako vas ovo ne zanima, slobodno moete izai. Nema smisla da uvijek netko iz vaeg drutva ometa nastavu! U zbornici vjeno priaju kako vi ometate nastavu! Zato je bolje da ispitamo vae znanje o zemljopisu. To e te moda smiriti i postaviti primjer ostalima. Molim vas, ustanite. Imamo danas dovoljno vremena zavriti lekciju. Koji ste broj u dnevniku?", upita ga ona ozbiljnim glasom. Kalahad se podie i ree: "Dvadeset i etiri." Profesorica otvori dnevnik na tu stranu i rukama ga popegla. "Dobro... Prvo pitanje. Tko naseljava i Berenor i...kako se zove rijeka koja tee kroz njega?" a Kalahad se zagledao u pod "Naseljavaju ga patuljci, a rijeka je... uranim... Morgod?" Profesorica ree "Jeste. Morgod. A zna li koji je najvii vrh u Saradriji?" Kalahad nije znao odgovor. Pokuavao je uti to mu Karisa apue, "...ilibej!" govorila je ona, ali Kalahad nije znao poetak. Odjednom mu sine! "Lilibej! Na planinskom masivu koji dijeli Songom od Usamljenog puta!" bio je sretan to se sjetio. Profesorica ga upita "A zna li moda, koji je glavni grad Berenora?" Kalahad nije znao odgovor na to pitanje. "Ne zna? Torgar Kalahade. Torgar. Reci mi, od koliko otoka se sastoji otoje Riva?" Kalahad se zamisli. Piljio je u prazno, pokuavajui se prisjetiti. Imao je jasnu predodbu otoja. Znao je gdje se nalazi. No, koliko otoka ima? "Mnogo? " upita Kalahad. "Osam otoka Kalahad. Sjedi. Dobit e trojku, zato to ti je pomagala Karisa. Kalahad sjedne, a profesorica zatvori dnevnik. Nastavila je diktirati, a Kalahad je utio do kraja sata, kao i Karisa. Nijemu mu bilo ao zbog trojke. tovie, mislio je da je to dobra ocjena. Ali nije elio da se profesorica ljuti na njega. Uostalom, sada je pazila na njega. Osjetio je njenu ardensku prisutnost u svom umu, kao da pretrauje njegova sjeanja i njegove misli. Trudio se ne misliti

na profesora Erethora. Uskoro se javilo veliko zvono, to je znailo kraj sata. Kalahad odmah ustane i ree Karisi: "Idemo! Glenroy nas vjerojatno eka kod borova!" Karisa, koja je bila gladna ree: "A doruak? Planira li dorukovati?" Kalahad odgovori: "Da, ali prvo idemo po Glenroyja. Hou da i on uje sve ovo. Ti e nam za jelom ispriati to je bio tvoj zadatak." Glenroy ih je ekao kod borova, kao to su i oekivali,. Kalahad ga pozdravi, a onda krenue na doruak. Na putu do tamo, Kalahad je ponovno ispriao svoju priu. Glenroy je bio zainteresiran. Dok su sjedili za stolom Kue Erdos, i ekali hranu, Karisa je poela priati svoju: "Od mene je traio da odnesem neko pismo u odjeljak hitne pote." "To?", upita Glenroy pomalo razoaran. Karisa se osmjehne "Da. Ali pokuala sam ga proitati stavivi ga pred maginu lampu. Nije bilo dobro vidljivo, jer je bilo previe sjene i bilo je predebelo, ali uspjela sam uhvatiti par redaka. Ali ini mi se da nije nita vano." na to Kalahad ree "to je pisalo!?", a Karisa je razmiljala "Paaa... govorio je o nekom sastanku i mislim daje pisalo 'Ovaj puta dolazim ranije nego obino. Budi spreman...' mislim da vie nisam mogla proitati na tom mjestu. Malo nie u pismu se spominjalo ime onog Balthazara. Pisalo je neto kao '.. .Balthazar Thor! Ovo je prilika koju smo oduvijek ekali! Jedina prilika! Kreni prema T...', a neznam to je dalje pisalo. Neznam gdje treba krenuti. Rekao mi je da pismo zaveem za nogu njegovog privatnog goluba pismonoe, kao to sam i napravila. Pustila sam goluba i vratila se na spavanje. Erethor me posebno zamolio da me nitko ne vidi kako aljem pismo." Glenroy ozbiljno ree "to vi mislite? Da on ne muti neto opasno? Moda hoe ubiti Balthazara? Moda igrate ulogu u atentatu? Mislim, rekao je da im je ovo jedina prilika. Samo, tko je ta druga osoba o kojoj je rije?" Kalahad ree "Neznam. Ali ne vjerujem da je u pitanju takvo neto. Erethor mi se zakleo daje ovo u dobre svrhe i da e biti spaeno vie od jednog ivota ako mu pomognemo ostvariti to to hoe. Neznam zato, ali

vjerujem mu." na to je Karisa odobravajue kimala glavom. "Da. Vjerojatno nije nita tako suludo. Ali opet, moramo ostati na oprezu!" ree Glenroy. "Naravno." sloi se Kalahad "Nego, hoemo li poslije nastave pokuati pronai ove biljke?" Glenroy ree "Pa, znam gdje moemo nai Bijele Bodljorepke. Nobin nas je vodio na izlet prije tjedan dana i mislim da smo ih pronali kod onog malenog hrasta, odmah do jezerceta." Kalahad odmah ree "Odlino. Nju emo prvu ubrati. Zna li za ostale?" a Glenroy malo razmisli, pa ree "Nisam siguran, ali mislim da Nobin ima Otrovnih Umbara kod sebe. Donosio nam je par njih na predavanja. Jedan jadni hobit se otrovao kada je udahnuo spore. Skoro je umro. A zna da su hobiti nevjerojatno otporni na otrove i magiju. Nisam ba siguran za tu biljku. A pogotovo za..." "Lozu Zlobradog Unjaka. Znam. Nije ni meni drago, ali to moramo pronai." Ree Kalahad. "Dobro onda." ree Glenroy. Karisa proguta zalogaj koji je valjala po ustima, a onda ree "to se tie tog Umbara, mogu gaja uzeti iz Nobinova kabineta. Otii u veeras!" a Kalahad ree "Bolje sutra, kada taj Balthazar bude doao! Siguran sam da e svi profesori biti prisutni oko njega i da e tada najlake moi otii!" a Karisa se sloi. "Ali to emo sa Zlobradim Unjakom?" ree Glenroy pomalo uplaeno. "Neznam. To je opasna biljka, ali morat emo je savladati nekako." Karisa e. "Kalahad, zna li ti to je Zlobradi Unjak?" upita ga Glenroy, a Kalahad ree "Znam samo da je jedna od opasnijih biljaka. Veina ljudi je izbjegava, ali neznam zato. Nikada je nisam vidio. Kako izgleda?" a Glenroy blago problijedi. "Nisi je vidio? To objanjava zato nisi uplaen ovog zadatka! Dri i pogledaj na 38. ili 39. stranici!" i Kalahadu da neku knjigu koju je upravo izvadio iz torbe. Kalahad otvori knjigu na 39. stranicu i tamo ugleda sliku Zlobradog Unjaka. Bila je to visoka, uspravna biljka, irokog, pri dnu blago zaobljenog trupa, koja je vie liila na ivotinju nego na biljku. Imala je osam velikih, debelih krakova, poput

hobotnice, kojima je hvatala svoje rtve, dugih po dva metra. Trup joj je bio prekriven nekim otrovnim liem koje je podsjealo na bradu. Na tri metra visine, bila je velika glava biljke, sa ogromnim ustima koja su se otvarala kada god bi krakovi neto uhvatili. Sa strane, pored slike je pisalo da biljka reagira na zvuk i da tako hvata svoje rtve. "Njena ticala spadaju meu blago otrovne tvari! Ako ticala ispuste sok u tvoju krv, moe dobiti nekakvu bolest ili ostati paraliziran!" ree mu Glenroy. "Samo malo!" javi se Kalahad "Mi moramo iupati ovu stvar i donijeti je u kolu!?" Glenroy tada zanijeka mrdajui prstom amo-tamo i ree "Pobrkao si stvari. To je Zlobradi Unjak. Mi moramo pronai njegovu lozu! One rastu pored njega! Kada loza bude dovoljno odrasla, Unjak jednim ticalom uhvati lozu i zavitla je toliko jako da odleti stotinama metara daleko. Gdje god da padne, tamo se primi i pone rasti nova biljka. Ali udno je da raste samo u Tigoru. Vjerojatno je neto u vodi to im treba." zakljui Glenroy. "Dobro onda. Ako ju moramo nabaviti, nabavit emo je. Jesi li sam mnom Glen?" upita ga Kalahad, a Glenroy ree "Normalno." "A ti Karisa? to ti kae?" okrene se Kalahad, a ona odgovori "Kaem da se krumpir nije dovoljno skuhao!" i shvati da ju ovo dvoje gleda sa uenjem. "to?" upita ona "Naravno da idem sa vama!" Kada su jo dva sata Zemljopisa zavrila i kada su znali vie nego su htjeli o povijesti Esmirona, Karisa i Kalahad izaoe u dvorite i potraie Glenroya. On ih je ekao pod borovima. Prili su mu. "Markirao sam sa Destruktivne magije." objavi on, sa blagim ponosom u glasu. "Dobro za tebe. Idemo li?" upita Kalahad. "Idemo. Ali, kako nas planira izvesti iz dvorca?" odvrati mu Glenroy. "Sa ovom iskaznicom." ree Kalahad i pokae Glenroyju iskaznicu na kojoj je pisalo daje on redar. Kalahad simbolizira pokret i oni utke krenue prema izlazu iz dvorca. Proli su pored kipa starog Velverona i stigli do vrata. Tamo je stajao jedan Sentinel. "Oprostite, ali uenicima petih razreda zabranjeno je naputati zidine dvorca bez doputenja profesora." Kalahad pokae iskaznicu i

Sentinel ju razgleda. "U redu" ree on "ali to je sa njih dvoje?" Kalahad pogleda oko sebe i zbrlja neto "Pa, ovaj... oni su mi pomo. Moram potraiti neke primjerke bilja za profesora Nobina. Ovo je njegov uenik, vidite?" ree i pokaza u Glenroya, koji se nakalja. On nam mora pokazati to traimo" "Jeli to slubeni kolski posao?" upita Sentinel. Glenroy ree "pa naravno! Misli da bi htjeli izlaziti van bez veze? to imamo napolju? Daj nas pusti, da zavrimo ovaj posao, i svi e biti sretni i Nobin, i mi, a tebe nitko nee gnjaviti." na to Sentinel napravi kratku stanku. "Mene nitko ne gnjavi. Moete proi!" i otvori vrata. Kada su izali, Kalahad ree "Sjeam se noi kada sam tek doao, Selevin mi je rekao kako Sentineli nisu ba najpametniji. Govorio je istinu, ini mi se." a Karisa doda "Bravo mi!" "Idemo prvo po Bijelu Bodljorepku." odluno e Kalahad "Kae da si je vidio? Ti onda vodi." ree on Glenroyu. Glenroy ih povede uza zid, gdje prooe pored konjunice, te nastavie malenim puteljkom to se odvajao u umarak. Kako su ulazili, Kalahad primijeti da neka osoba stoji u bijeloj pelerini i nepomino ih gleda. Kalahad nije oekivao nikakve probleme od te osobe, pa nastavi za Glenroyem. On ih je odveo niz puteljak pored malenog potoia, pa sve do velikog hrasta stoje izrastao pored malog jezerceta. udno je bilo to su to mjesto nazivali jezerce, kada nije bilo vee od pet metara. Vie je bilo kao neka bara. Kalahad je tu jednom dolazio s profesorima. Znao je da je to jezerce duboko najmanje metar i pol, iako se ini da moe dograbiti dno. Glenroy ode iza jednog velikog i tekog korijena koji se smjelo udaljio od hrasta, te ree: "Aha! Evo jedne!" Kalahad krenu za njim. Popeo se na korijen i ugledao biljku bijela bodljorepka. Bila je to od vrha do dna bijela biljka, s lijepim, miriljavim cvijetom. Kalahad primijeti kako iz zemlje oko bodljorepke izviru malene bodljice. Glenroy prie biljci i ree: "Vidi ove bodljice? im neto pokua dotai biljku, bodlje pod pritiskom izlijeu van. Nisu pretjerano

opasne, ali stvaraju gadne otekline i bolne rane." I Kalahad prie biljci. "Vlada li telekinezom?", upita on Glenroyja. "Ne. To je magija treeg stupnja. Nju uimo tek u osmom razredu." Kalahad je razgledavao oko sebe, ne bi li pronaao neko drugo rjeenje. "Daj se malo odmakni da neto probam", 149ree on Glenroyu, koji se udalji istog trena. "Koliko daleko ove bodlje lete?", upita Kalahad. "Neznam. Metar, dva. Zavisi od veliine biljke." Kalahad isuka ma koji je dobio od Erethora. Okrenuo ga je prema biljci, koja se bezbrino lelujala na vjetru. Brzim i jasnim ubodom, udario je u same bodlje te napravio veliku rupu. U istom trenu se cvijet biljke skupi, a bodlje ponu frcati na sve strane, osim oko mjesta gdje je Kalahad ubo maem. Ipak, jedna zalutala bodlja mu raspori lijevu podlakticu. Rana nije bila strana. Bodlja ga je samo ogrebla. Biljka je sada bila nezatiena. Ispucala je sve bodlje. Kalahad ju uhvati rukom i iupa iz zemlje. Bila je hladna kao led. "Zato je ovako hladna?", upita on Glenroyja. Ovaj odgovori: "Neznam. Znam da su hladne samo dok su ive. Vjerojatno e se zagrijati. Daj je ovamo. Imam dovoljno mjesta za nju u depovima." Kalahad mu preda biljku. Odmakli su od hrasta. "To je bilo lako. Sada ide tei dio", ree Karisa. "Da, Zlobradi unjak", problijedi Glenroy. "Hajdemo", ree Kalahad. Vratili su se putem kojim su doli. Kako su prolazili pored konjunice, ona osoba u pelerini je jo uvijek tamo stajala i pratila Kalahada pogledom. Kalahad se pravio daju ne vidi. Da nas to Erethor ne provjerava?, pomislio je u sebi. Povjerava da li krim pravila? Osoba koja ih je promatrala imala je ensko obiljeje tijela. Moda to radi neka profesorica umjesto njega? Kalahad protrese glavom. Takve misli ga nisu smjele muiti. Morao je pronai vaan sastojak. Iao je u opasnost. Um mu mora ostati ist. Potrudio se zaboraviti taj lik. Ubrzo su ponovno stigli do glavnih vrata. Kada su ih proli, nastavili su putovati malenim puteljkom koji se sputao, stoje stvaralo dojam da je Velveron izgraen na brdu, iako je u stvari uma bila u dolini. Puteljak je bio posut sivim, sitnim

kamenom. Kamen je kripao pod nogama dok su oni hodali po njemu. Iz daljine je dopirao udan, pomalo neugodan miris. Ispred njih se nazirao znak "Tigor uma vrati se nazad!" No oni su proli pored znaka. Molili su se da ih profesori ne uhvate, jer znaka redara im tu ne bi pomogla. Kalahadu se uinilo da uje korake iz sebe, ali kada se okrenuo, nije bilo nikoga. Uinilo mu se kao da zrak titra na nekoliko metara iza njih, ali uskoro titranje prestade. Teren se sputao na nie kako su se pribliavali ulazu u Tigor. Pred njima je pucao pogled na ogromno zeleno prostranstvo ume i visokih, bujnih drva. Iz daljine je dopirao zvuk neke divlje ivotinje. Kalahad tada prvi puta shvati daje uma uistinu opasna. Kako su silazili, to je nagib postajao sve vei. Uskoro su skoro klizili po putu. Kada su stigli do prvog velikog drveta, visokog tko zna koliko metara, shvatili su da gledaju u unutranjost ume Tigor. Put je vodio unutra jo neko vrijeme, a onda se gubio. Oito se nitko nije trudio graditi ga dalje. Kalahad zakorai unutra. Zrak je bio ustajao unutra, daleko topliji nego izvan ume. "Ovdje smrdi!", ree Karisa, maui rukom oko nosa. Svi se pogledae. Koraali su oprezno. Sasipali su ih nevjerojatni zvukovi. Zborovi kukaca, aba i ptica su stvarali pravi orkestar, koji je stvarao divlju, krajnje napetu muziku. Komari su ih boli, a miris vlane trave i rosnih kroanja drveta bio je izuzetno jak. Gotovo je smetao. Kalahad je imao irom otvorene oi ali je bio nevjerojatno miran. Dok je Glenroyjevo srce lupalo kao da se priprema za rat, Kalahadovo je pratilo jedan miran, odvojen ritam. Karisa je tiho je koraala i Kalahad se svako malo okretao da vidi je li jo uvijek s njima. Po prvi puta je primjeivao daje Karisa poela izrastati u pravu djevojku. Odjednom se Glenroy ukipi: "toje?", upita ga Kalahad. "Nema vie ceste. Kako emo se vratiti ako odemo preduboko u umu?", upita Glenyroy. "Jednostavno. Ja u nas voditi", ree mu Kalahad i nastavi da hoda. Lunjali su po mekanom, liem pokrivenom tlu.

Napokon, nakon gotovo petnaest minuta hodanja, Kalahad zauje nekakav jak i glasan, ali tup udarac. Kao da je neto ogromnom silinom tresnulo o tlo. Karisa odmah une. Ostali su slijedili njen primjer. "ujete li to?", upita ih Kalahad. "Neto veliko je u blizini." "Valjda nije kormanski guter", ree Karisa. "Oni ive na jugu", poui ju Glenroy. "utite", ree Kalahad i tiho nastavi da se kree. Stao je uza jedno veliko deblo drveta. Priao je rubu, i polagano se naslonio na njega. Onda je tiho i njeno provirio preko ruba. "Evo jedne", ree on, postavi blijed u licu. "Kako je ono rekao Erethor hrabar je onaj koji se suoi sa strahom, a ne onaj koji se ne boji niega", podsjeti ih Kalahad. "Kolika je?", upita Glenroy, vadei maleni tapi za aranje. "to e ti to!?", upita ga Karisa. "Za svaki sluaj. Moda budem trebao jae magije. A nisam ba jak bez tapia!" "to planira?", upita Karisa. "Mogao bih pokuati s paraliziranjem", ree on. Kalahad mu saopi: "Pa, probaj. Moda upali." Glenroy blago izviri, i bez ijedne izgovorene rijei baci magiju na biljku. Sablasno bijeli snop svijetla poput munje preleti rastojanje izmeu Glenroyja i biljke i udari je. Biljka podie sve svoje krake u visinu, u stanje pripravnosti. ini se da magija nije djelovala. "K vragu. Ne smijem izgovarati ime magije na glas one reagiraju na zvuk, sjeate se?", ree Glenroy, kada je primijetio kako ga ovo dvoje udno gledaju. "Daj da ja probam",ree Karisa. "Ako reagira na zvuk, moda uspijem prouljati se dovoljno tiho pored nje i uzeti lozu a daju ne uznemiravam. Kalahad je negirao glavom. Ree joj: "Preopasno je!". "Ba me briga", ree Karisa, i makne se iz sigurnosti drveta. Kalahad ju pokua zaustaviti, ali mu ona izmae. Ve je hodala prema biljci.

inilo se da biljka ne reagira. Karisa je pognuto prelazila korak po korak, zastavi svako malo. Jednom je skoro zavritala kada je biljka skoila krakom nastojei udariti pticu koja je proletjela pored nje. Ipak, Karisa ostane mirna. Nainila je jo jedan korak prema lozi. Pruila je ruku. Velika grdosija do nje vonjala je na trule. Karisi se zgadilo. Pruila je ruku da dotakne lozu. Biljka se mrdnu, a "brada" biljke dotaknu Karisinu ruku i ona jaukne. Biljka se istog trena snano pone razmahivati svojim kracima. Kalahad odmah izleti iz zaklona i povika: "Karisaaaa!" Ona pone trati i bjeati. Krakovi su lupali pored nje uz zagluujui topot. Zemlja je podrhtavala od svakog udarca. Kalahad isuka ma i bez razmiljanja poleti unutra, prema Karisi. Jedan krak se zaletio na njega. Kalahad se baci na zemlju. Krak grunu u zemlju na mjestu gdje je maloprije stajao. Drugi je ve letio prema njemu. Kalahad se prevrne u stranu i osjeti kako ga ogromna sila baca od zemlje, a onda ponovno padne na nju. Bio je oamuen od blizine udara. Podigao je pogled. Biljka je uhvatila Karisu, i vitlala ju po zraku. Kalahad podie ma i snano zamahnu prema kraku, i rasijee pola kraka, koji odmah stade gubiti snagu i polagano krene sputati Karisu. Kalahad osjeti snaan udarac koji ga obori na zemlju. Mislio je da su mu lea polomljena. Karisa padne do njega. "Hej! Ovamo!!!", vikao je Glenroy, kako bi privukao pozornost biljke. Uspjelo je. Biljka krene krakovima udarati zemlju oko njega. Glenroy se baci izvan domaaja njenih ticala. To je Kalahadu dalo dovoljno vremena da ponovno ustane i uzme ma u ruke. "Pokuaj se umiriti", apne mu Karisa. Ali to nije bilo mogue. Adrenalin je kolao njegovim venama, mladalaki polet, bijes i ratniki duh. Kalahad zamahnu maem i prereza jedan od krakova. Drugi je iao prema njemu, a Kalahad i njega prereze, tako daje vrh odskoio tko zna koliko u daljinu. Odjednom Kalahad osjeti kako mu se neto stee oko noge, i u iduem trenutku, bio je na visini od est metara. Vidio je Karisu kako bjei prema sigurnom. Ma mu ispadne.

Kalahad odmah prui ruke da ga uhvati, ali ma mu isklizne. Zabio se u zemlju. Gledao je kako ga biljka prinosi ogromnim, razjapljenim raljama u ijem je otvoru vidio gomilu kostiju raznih ivotinja. "Nee! Pusti mee!!!", vikao je. Biljka gaje pribliavala raljama. Osjetio je straan smrad. Sade gubiti svijest. Renian ifernus! zauje se enski glas i Kalahad primijeti zapanjujue jak blijesak crvenog svjetla. Idueg trena ga je zapahnula neprirodno jaka vruina. Osjetio je kako pada. Tresnuo je o zemlju. Kroz maglu je vidio svoj ma kako se presijava na tlu. Pored njega je ogromna biljka gorila. On osjeti kako ga netko vue i nae se daleko od biljke. Svijest mu se polagano vraala, ali sve je bilo nekako umrtvljeno, maglovito i blijedo. Pogleda iznad sebe, i primijeti onu osobu u bijeloj pelerini. Nije mogao razaznati lice, iako mu se inilo nevjerojatno poznatim. Zamirio je i pribrao se. Nekoliko trenutaka kasnije, jasni zvui oko njega ponovno mu zatitrae u glavi. Vatra je buktala, bube su zujale. Kalahadu odmah padne jedna stvar na pamet loza e izgorjeti zajedno sa biljkom. Ustao je i teturajui lijevo desno krenuo prema biljci, koja se u agoniji pokuavala ugasiti mlatarajui svojim krakovima uokolo i po sebi. Kalahad dograbi ma iz zemlje i krene prema lozi, koja se u vila pod teinom jednog odsjeenog kraka tako da ju vatra nije otetila. Kalahad prie i jednim snanim udarcem presjee lozu kod korijena, toliko jako daje odskoila. On je dograbi, ali se biljka pone komeati jo jae i sa svojim, ovaj puta zapaljenim krakovima, krene napadati Kalahada koji je bjeao prema sigurnom to je bre mogao. Pao je na koljena, dok je biljka isputala neki plaljiv, umirui ton koji je prerastao u prigueni cijuk. "Dobro je, imam je", ree on i pogleda gore. Ona osoba pod pelerinom jo uvijek gaje promatrala. "Ti si ili nenormalno hrabar, ili si samo nenormalan", ree ona, a glas joj je bio toliko poznat, na neki ugodan nain. Kalahad se zagleda u nju. ena makne kapuljau sa glave. Kalahad istog trena prepozna dragu osobu, koja je izala iz njegova ivota prije pet godina

Aluvien! Kosa joj je bila prljavija i dua nego prije, ali to je bila ona. Kalahad ustane i pogledaju u oi. "Kako si samo narastao za ovo vrijeme. Ne mogu vjerovati", ree mu ona. "Ti se nisi nimalo promijenila", ree joj Kalahad. "to ti radi ovdje?" Aluvien na to odgovori: "Sjea li se kada sam ti obeala da u jednom doi i posjetiti te?" Kalahad je poeli zagrliti ali ona prva zagrli njega. "Vas dvoje se poznajete?", upita smrknuta Karisa. "Da, ona je bila u ovoj koli prije pet godina, prije nego sam se ja uope upisao", ree Kalahad, ne skidajui oi s Aluvien. "Ona me je uvala i pravila mi drutvo kada nitko nije htio", objasni Kalahad. Aluvien tada ree: "to radite ovdje? Koliko sam vidjela na znaku, uma je jo uvijek zabranjena za uenike!" Kalahad utke pogleda u Glenroyja, pa u Karisu. To im je bio znak da ne govore nita. Iako mu je Aluvien bila draga, nije mogao riskirati. Nije joj htio nita rei. Karisa ree: "Pripremamo napitak, i sakupljamo potrebne sastojke." Aluvien pogleda u lozu zlobradog unjaka, pa ree: "to pravite? Otrov? Kakav god napitak spravljate, s tim sastojkom ne moe biti bezopasan!" Kalahad ree: "Oprosti, ne moemo ti sada rei. Ali im bude gotov, ti e prva znati. Dogovoreno?" "Ne radite valjda napitak za nevidljivost?", upita Aluvien, a lice joj poprimi nestaan izgled. Ovo troje se pogledae. "Pa... tako neto", ree Glenroy. "Aha. Mogli biste koristiti magiju Astra renia. Nije neto, ali te ini nevidljivim, makar na kratko." Kalahad ree: "Nemamo dovoljno mane." Aluvien se odjednom uozbilji: "teta to loza unjaka nije potrebna za sparavljanje napitka za nevidljivost. Hajde, da ujem, to e vam?" Kalahad uvidje da ne moe sakriti istinu, pa joj ispria razloge zbog kojih je ovdje, prepravljajui priu i izmiljajui dodatne dijelove. Po njemu profesor Erethor u to nije ni bio upleten. Aluvien se nasmije od srca, a onda ree: "Dobro. Vidim da neto

taji, ali nema veze. Ako hoe da bude tajna, neka bude. Sigurna sam kako nije nita opasno. Mislim, i moja generacija je svako malo ila u Tigor. Ipak, mi smo zaobilazili ova gadna stvorenja. Ubudue to radite i vi. Te loze jednostavno nisu vrijedne da se radi njih ovjek izloi opasnosti. Neu vie zabadati nos u vae poslove. Vjerujem ti na rije. No ako bude imao nekakvih problema, slobodno mi se obrati. Odsjest u u Velveronu ovih nekoliko dana i bit u tu neko vrijeme, kako bi se upoznala s Balthazarom. Onda u vjerojatno morati otii... Hajdemo sada. Ovo mjesto nije sigurno. Uostalom, sigurna sam da su profesori ve krenuli ovamo kako bi provjerili kakava je to vatra. Ako budu naili, vi se sakrijte. Vi moete nadrljati. Ja ne mogu", zavri ona i namigne. "Kako to?", upita Glenroy. "Vie nisam uenik ove kole. Sada sam slobodan Aratar." "Ohh", tiho e Glenroy. Aluvien krenu nazad, a njih troje za njom. Kalahad shvati da lozu dri toliko vrsto, da su mu ruke pobijelile. Primijetio je da mu je odijelo, prljavo i iskeljano ljubiastim sokom koji je curio iz loze na mjestu reza. Bio je ljepljiv i mastan. Karisa je gledala u ranu na ruci koju je Kalahad zadobio. "To je od bijele bodljorepe", objasni joj. Bilo je udno to kako ovdje nije zadobio niti jednu teu ranu. Imao je modricu-dvije, ali s obzirom na stvari, dobro je proao. Dok su hodali kroz umu, Kalahad upita Aluvien: "Kako si nas pronala ovdje?" Ona prekorai polomljeno deblo, pogleda u Kalahada i ne prekidajui hod ree: "Pratila sam vas. Kada sam te prvi puta vidjela, uinio si mi se poznat i shvatila sam da si to ti. Vidjela sam koliko si oprezan, a onda sam shvatila da idete prema ovom mjestu. Jednostavno sam vas pratila. Jednom si me umalo vidio kada mi je pelerina zapela za neki otar kamen. Iskoristila sam magiju za nevidljivost i sakrila se... Ima dobre instinkte, zna.. Jaku intuiciju. To je dobro kod ratnika, pogotovo kod brzopletih poput tebe." Bili su ve pred izlazom. "Pazi! Idu neki profesori!", ree Karisa. "Budite tihi", ree Aluvien, dohvati ezlo koje je do sada neprimjetno lealo na njenim leima, i uperi ga u njih troje. Ree:

Astra renia! Nakon sitnog piska u uima, Kalahad shvati da je nevidljiv. Svijet je sada bio svjetliji i tii. Nije vidio Glenroyja niti Karisu. Sigurno su i oni bili nevidljivi. Jedino je Aluvien polagano hodala prema profesorima. Meu njima Kalahad primijeti Mirandu, Benroga i Luthera. Aluvien je neto priala s njima. Jednom prilikom se okrenula i prstom pokazala prema umi i dimu koji se dizao iz nje pa se ponovno vratila objanjavanju. Kalahad nije uo niti rijei to su govorili. Najednom, profesori krenue nazad prema dvorcu. Aluvien se okrene prema Kalahadu i trne glavom, kao znak da sada mogu i oni krenuti k dvorcu. Aluvien nestane iz pogleda. Kalahad naini nekoliko koraka i shvati da je efekt magije prestao. Ponovno je bio vidljiv. I Karisa i Glenroy su takoer bili vidljivi. "Hajdemo! Morat emo kasnije zahvaliti Aluvien to nas je spasila!", ree Kalahad. Krenuli su nazad prema dvorcu. Bili su gladni. Kalahad se nadao da nije propustio ruak. Dok je sunce grijalo sve jae i jae, njih troje proe kroz glavna vrata dvorca, i zaputie se u dvoranu za objed. Ali prije toga, Kalahad odnese biljke u svoju sobu. Skinuo je odijelo i njime zamotao lozu kako ne bi curila po podu, jer je imao osjeaj da te mrlje vie nikada nee oprati. Bijelu bodljorepku je ostavio na stolu, jer ona nije bila nikakva tetoina. Biljka je jo uvijek bila hladna. Dok se stigao presvui i otii u dvoranu za objed, ruak je ve bio zavrio. Ostatak dana proveli su traei Aluvien i razgovarajui s njom. Ona im je priala o tome kako je bila u bitki kod utvrde Rumar i da je u toj bitki ula u sukob s jednim od Armithrosa, stranim biima koja su vodila napad na Etron. Priala je kako je bila strahovito poraena i da nije bilo princa koji je uletio u pomo, vjerojatno bi bila mrtva. Rekla je da je Armithros pobjegao. Zatim je ispriala kako je poslije rata lutala Saradrijom, traei zanimljive osobe, te da je propjeaila vie od tisuu milja. Priala je kako se vratila u Aravas, svoj rodni kraj. Rekla je daje vilenjaki kralj Ernos preminuo, i da ga svi vilenjaci oplakuju, a tako i ona. Nedavno je odluila ponovno krenuti na putovanje i

brodom je stigla do Semida, na jugistoku Halderona, a onda je sama prola obalnim podrujem sve do Einhalona. Kae daje odatle otila u Etron, koji se poeo izgraivati iznova. Ispalo je da je mnogo ljudi uspjelo preivjeti onu no, ali su jo tjednima poslije bili previe prestraeni da bi se vratili u selo. Neki su pobjegli sve do Ozriba, u planinama na sjeveru. Potom je rekla kako joj je Kalahad tamo pao na pamet i sjetila se svog obeanja da e ga posjetiti. U meuvremenu je ula kako bi slavni doktor i znanstvenik, Balthazar Thor, trebao odsjesti u Velveronu neko vrijeme radi nekog vanog pokusa. Odluila je iskoristiti priliku da se upozna s njim. Kalahad joj je priao kako je proveo ovih pet godina kolovanja, da se odluio za put ratnika i da ima nekoliko nagrada s malih igara koje su odravane u Velveronu. U to je sunce zalo, i Aluvien je odluila otii na poinak. Kalahad i Karisa su otili na veeru, a potom su se vratili u svoje sobe te i sami otili na spavanje. Dugo je dugo razmiljao kako e skinuti mrlju s odjee i to e uope odjenuti u ponedjeljak. Nadao se da e mu Glenroy moi pomoi.

BALTHAZAR THOR
Ujutro se probudio s osjeajem kao da ima kamen u elucu. Njegova je najbolja odjea juer bila unitena sokom od loze, a ostala odijela su bila previe stara i zakrpana. Vjerovao je da nee biti zapaen. Ako i bude, vjerojatno e mu biti oproteno radi neugledne odjee. Ali bilo mu je ao to mora kriti takva jednostavna nareenja ravnateljice. Odluio je zamoliti Glenroyja za pomo. Nadao se da e Glenroy imati neku ideju. Zbacio je jorgan sa sebe i ustao se iz kreveta. Noge su ga jo uvijek boljele od jueranje avanture. Masirao ih je neko vrijeme, a onda zakljuio da mora ii na sat, inae bi Karisa mogla podii uzbunu. Pokucao je na Karisina vrata. Nije bilo odgovora. Pokucao je

ponovno. Zauo se par lijenih koraka, a onda se vrata otvorie "Otkljuano je", pospano mu ree Karisa. "Oprosti ako sam te probudio", ree Kalahad. "Ma nema veze. Ionako bih ustala kad tad. ekaj samo da se odjenem", ree ona i zatvori vrata. Bila je vrlo spretna u presvlaenju, jer je ubrzo bila na vratima. utke su doli do hale za objedovanje. Doruak jo nije bio spreman. Sjeli su na uobiajeno mjesto. Kalahad ree Karisi: "Imam problem. Nemam prikladno odijelio. Ako to Miranda primijeti morat u namiriti sva odijela koja sam podrapao!" Karisa ga pogleda ozbiljnim pogledom i ree: "Stvarno neznam gdje si ih mogao poderati. Sva moja su u redu. Ne brojim ono to sam nosila juer." Kalahad ju upita: "Ima li kakvu ideju to da uinim?" Karisa odgovori: "Imam. Zavei i prekini se brinuti oko gluposti. Zar stvarno oekuje da e biti zapaen meu tisuu uenika?" Oglasilo se zvono sa istonog tornja, i dvorana se poela puniti. Kako su uenici dolazili za stolove, tako je postajalo sve bunije. Kalahad je utio. Razmiljao je. ekao na Glenroyja. Karisa mu se pokuala obratiti par puta, ali nije dobila odgovor. Odjednom, Kalahadu pozornost privue glas pravog redara kue Erdos, Boba Revglena. Imao je neto vano za saopiti: "Ljudi! Vau panju molim! Halo? Felicia? Felicia!? Hoe li utjeti na par minuta?" To je bila ista ona to je mljela na dan Inicijacija u velike kue. "Hvala. Imam neto vano za rei. Kao to znate, profesor Erethor je negdje otputovao. Opet. I odmah u rei da neznam gdje. Nije ni bitno. Zamolio me da vas obavijestim i da se pripremimo za dananji doek doktora Balthazara Thora. Ravnateljici je ovo posebno vano, zato vas molim da se i mi posebno potrudimo da ovo uinimo posebno uspjenim i da odradimo to to bolje moemo. Znam da mogu raunati na vas. Dakle, to trebamo uiniti? Moramo se svi lijepo odjenuti i u pola jedan svi biti u dvoritu, postrojeni po kuama. Vrlo je vano ostaviti dobar dojam na cijenjenog doktora, jer bi ova kola mogla imati velike koristi od njega

i moda bi se odluio ostati ovdje i predavati vam... Premda bi od toga najveu korist imali endelonski arobnjaci i mi emo odraditi svoj dio dogovora. Potrudimo se i svi emo biti sretni! U redu? Hvala!", ree i sjedne. Krajikom oka je primijetio kako je Glenroy doao sjesti pored Kalahada. To ga je iz nekog razloga uzrujalo. Ustao je. Kalahad je za to vrijeme razgovarao s Glenroyjem: "Hoe li mi ikako moi pomoi? Ima li kakvu ideju?" Glenroy odgovori: "Pa, neznam moe li ti ova informacija pomoi, ali saznao sam da smo mi, petogodinjaci, u prvim redovima." Odjednom se izmeu njih dvojice pojavi lice redara kue Erdos: "Dobro da ujem! Zato sjedi ovdje a ne sa svojom kuom?" Glenroy ga pogleda u udu, a onda baci pogled na Kalahada. Potom ree: "ovjee, pa ja ovdje sjedim ve etiri godine, a ti me tek sada primjeuje?" Redar se malo povue: "Ovaj, etiri godine? Kako to?" Kalahad se raskesi i potapa ga po ramenu uz rijei: "Pa sjea se kada smo s profesorom Erethorom ovdje sjedili i dogovorili se da on moe ovdje sjediti?" Redar se povue nazad i upita: "Jesmo?" Zavlada manja stanka: "Pa, ovaj... da! Naravno da jesmo! Ispriavam se. Velika strka. Malo postanem zaboravan uza sve ove probleme", ree on i ode. Kalahad ree Glenroyju: "Glen, nemam niti jednu pristojnu odjeu! Ima li ti vika?" Karisa je Kalahada gledala s izrazom krajnjeg uenja. Nakon to je neto smislila, ona ree: "Da vidim jesam li ovo dobro shvatila! Trudi se ne prekriti Mirandinu naredbu tako to e prekriti zlatno pravilo? Jesam li samo ja u pitanju, ili ovdje stvarno neto ne pae?" Shvatio je to govori, pa joj objasni svoje stajalite: "Znam, ali ovako mogu proi neprimijeeno. Ovako postoji mogunost da proem neprimijeeno. Jednostavno u stati s uenicima kue Endelon, i bit e sve u redu. No ako budem stao u odjei bez jednog rukava i s ljubiastim mrljama na njemu meu Erdose, garantiram ti da u biti primijeen!"

Karisa zavrti oima i ree: " Kako god hoe! Sretno!" Kalahad se okrenu Glenroyju: "I? Hoe li mi moi dati neto od svoje odjee? Sigurno ima jednu pelerinu vika?" Glenroy je neko vrijeme gledao u tanjur, a onda ree: "Imam. Ali nisam siguran u taj tvoj plan. to ako te prokue? I ja i ti emo upasti u nevolje!" Kalahad se rastui. Kada to Glenroy vidje, odmah ree: "Stani malo! Nisam rekao da ti neu dati odijelo!" Kalahad u nevjerici podie pogled. "Odmah sada, poslije doruka, otii u po jednu od pelerina. Donijet u ti je samo pazi daju ne vide u tvojim rukama!" Kasnije tog jutra, Kalahad je u rukama ponosno drao plavu, uredno sloenu pelerinu. "Spusti je dolje!", upozori ga Glenroy, koji se namjetao ispred nje, kako bi blokirao pogled svima koji su sluajno pogledali u tom smjeru. Kalahad prui Glenroyu ruku uz rijei: "Hvala! Pravi si prijatelj! Saekaj me ovdje par minuta, i odmah dolazim, samo da se presvuem!" Kalahad otra s pelerinom u svoju sobu, te tamo zbaci odjeu sa sebe, a navue plavu pelerinu kue Endelon. "Osjeam se pametnijim", pomisli Kalahad. Uredno je sloio svoje prljavo odijelo i pospremio ga u ormar. Onda je priao vratima i provirio kroz njih nije smio biti vien kako u plavoj pelerini lunja zlatom obasjanim hodnicima kue Erdos. Uhvatili bi ga i vjerojatno nalemali kao pijuna. Zato se izvukao polagano i tiho zatvorio vrata za sobom. Na prstima je preskakivao po metar-dva, ne bi li to tie i bre izaao iz kue. Kad je stigao do izlaznih vrata, povukao ih je stoje bre mogao i izletio van kao ep pod pritiskom. Polagano je krenuo prema borovima. Osjeao se kao posve nova osoba kao da ga nitko ne poznaje, kao da nikada ni s kim nije razgovarao. Priao je Glenroyu, koji se zabavljao nekom bubom to mu je milila po dlanu. "Kako izgledam?", upita on Glenroyja, koji podie pogled i ree: "Kalahade! Majko mila! Uplaio si me! Zaboravio sam da si to ti! Mislio sam daje netko iz moje kue! Pogledaj samo to! Pelerina ti odlino stoji!"

Uto naie i Karisa. "Hej, Glene, jesi li vidio Kalahada? Moram mu neto..." Onda se zagleda u lice osobe u plavoj pelerini, i shvati daje to Kalahad. Obila je krug oko njega, a onda, sa smijekom nevjerovanja, ree: "Ovo nee upaliti! Predobro je da bi bilo istina!" Kalahad to shvati kao kompliment. "to kae? Mogao bih biti dobar arobnjak?", upita Kalahad uz irok osmijeh. "Svakako. Nedostaje ti jo samo malo vie pameti i pet godina panje na satovima magije!", Karisa e njemu. Svi se nasmijae. Oko podne su krenuli na svoja mjesta u dvoritu, gdje su se ostali ve poeli okupljati. Kalahad je instinktivno krenuo prema uenicima kue Erdos, ali ga zaustavi Glenroyjeva ruka uz rijei: "Ovo nee upaliti! Bolje da se presvue!" Ali Kalahad je bio vrst u svom naumu. Iao je za Glenroyjem, i stao odmah iza njega, kako bi to manje ubadao u oi. Ali bilo je oito da je daleko razvijeniji od ostalih, iako je imao iroku pelerinu na sebi. I profesori su se poeli okupljati i ekati na trenutak kada e slavni doktor Balthazar ui kroz glavna vrata. Uenici svih pet kua su se poredali, ostavljajui prolaz kojim je doktor trebao proi. Ispalo je mudrom odlukom to to je Kalahad posudio pelerinu od Glenroyja, jer je Miranda otkrila nekoliko uenika koji su bili neuredno odjeveni, pa ih je udaljila s mjesta dogaaja uz prijetnje, cijelo vrijeme ih pratei otrovnim pogledom razoaranja. Njoj osobno nije previe smetalo, ali je znala, eli li doktor ostati u Velveronu kao profesor, mora se ostaviti to bolji dojam na njega. Sve je moralo biti u savrenom redu. Profesori su nekoliko puta prelazili i pregledavali redove i poravnavali ih. Kalahad je primijetio daje doao i orkestar koji su inili seniori iz kue Soran. Imali su violine, trube i bubnjeve. Vidio je da su profesori stali u red pred vratima i da oekuju da se neto veliko dogodi. Balthazar Thor je bio pred vratima Velverona. Kalahad je bio sretan to ga nitko nije primijetio, i nadao se da nee biti primijeen. Odjednom se vrata otvorie, i poprilino visok, postariji ovjek ue u dvorite Velverona. Kalahad je teko razabirao detalje na njemu dok se rukovao s profesorima.

Kada je Balthazar krenuo, epajui na desnu nogu, prema uenicima, primijetio je da ovjek ima samo nekoliko sijedih dlaka na glavi. Lice mu je bilo pjegavo i izborano, a na desnom obrazu je imao mali oiljak. Usta su mu bila objeena na desnu stranu, a desno mu je oko bilo poluzatvoreno. To je Kalahada navelo na pomisao da se doktoru neto loe dogodilo. Ipak, primijeti da se ispod, na prvi pogled hladnog dranja, krije poprilino interesantna i topla osoba. Balthazarove oi su skakutale uokolo, pregledajui ogromni zbor lica, dok se na ustima svako malo oslikao topao smijeak. Prolazio je tik do Glenroyja i Kalahada. Kalahad razabra da je srebrenkasto odijelo koje nosi u stvari pelerina. Balthazar odepa dalje, i ne pogledavi prema Kalahadu. Profesori su ili za njim. Ravnateljica pogleda prema Glenroyju, a Kalahadu se uini kako je krajikom oka uhvatila i njega. Ali nije. Bila je previe zadubljena u svoje misli. Odjednom orkestar pone svirati, a negdje, od Kalahadovih oiju skriven, zbor zapjeva neke pjesme na vilenjakom. Kalahad pomisli da je Balthazar vilenjak, ali bacivi pogled na njegove ui, zakljui daje on ovjek. Balthazar Thor je neko vrijeme gledao u orkestar i sluao zbor, a kada je pjesma zavrila zapljeska im, udahnu duboko i zadovoljno, te nastavi epati prema ulazu u halu za objed. Do uenika se vrati profesor Morin, koji im naredi da u tiini krenu ulaziti u halu, dvoje po dvoje, poevi od kue Argenor. Tako je i bilo. Uenici kue Argenor su polagano ulazili u parovima. Kada je kua Argenor bila unutra, Kalahad shvati da se pokrenula kua Endelon, a s njima i on. Hodao je pored Glenroyja, izguravi neku djevojku koja se bila smjestila na to mjesto. On i Glenroy prooe kroz vrata, i kako su uli, shvatili su da je dvorana bila ureena. Toliko prelijepih ukrasa, koji su bili vaeni samo za blagdane, sada se vidjelo posvuda uokololo. Gomile svijea su bile na zidovima. Profesorski stol je bio prelijepo ukraen arenim

stolnjacima. Kalahad sjede za stol kue Endelon, a odmah do njega je bio Glenroy. Hrana je ve bila na stolu, a iz nje se isparavao blaeni miris toplog jela. Iako nije bio pretjerano gladan, Kalahad je poeo jesti. Kako su zalogaji prolazili, on je postajao sve gladniji, jer jo nikada nije jeo tako ukusnu hranu u koli. Pojeo je apsolutno sve. Sada je bio sit i osjeao se nadasve ugodno. Kalahad pogledom proara oko stola za kojim je sjedio, a onda shvati da ga mnogi gledaju s nevjericom a ponegdje i neodobravanjem. Ipak, on nije bio lan njihove Kue. Bio je uljez. Kalahad se osvrnu i pogleda za stol gdje je obino sjedio s Karisom, i ugleda nekog momka kako sjedi pored nje. Spopala ga je ljubomora. Glenroy je to primijetio, pa mu ree: "Pusti ju. Pa mora s nekim razgovarati, zar ne?" Kalahad ga ljutito pogleda. Pogledao je prazan tanjur i zabuljio se u njega. U dui mu je bilo stalo do Karise. Nije bio zaljubljen u nju, ali mu je bila draga. Borio se sa samim sobom. "Molim malo panje!", zau se ravnateljiin glas. "Doktor Balthazar vam se eli obratiti!", obavijesti ona uenike. Svi se uz ukanje i struganje stolica okrenue prema profesoroskom stolu. Doktor Balthazar je stajao na nogama, jednom rukom naslonjen na stol. Ree: "Potovani uenici i uenice ove ugledne kole, elim rei kako mi je veliko zadovoljstvo to u boraviti meu vama jedan period vremena." Kalahad primijeti kako Balthazar pomie drugu ruku dok govori, kao da dirigira. Doktor nastavi: "Pretpostavljam da ste ve uli od profesora sve ono to o meni trebate znati, ali kulturno je da se predstavim. Dakle, ime mi je Balthazar Thor, i ja sam znanstvenik, doktor, istraiva, alkemiar i arobnjak. Cijeli ivot sam proveo traei i, ako se smijem pohvaliti, pronalazei vana otkria koja su pomogla u uvanju i spaavanju mnogih ivota. Znam da su mnogi od vas zainteresirani zato sam ovdje i to u raditi na ovom mjestu. Odmah u vam rei ovdje sam kako bi nainio nekoliko eksperimenata i vanih pokusa, te eventualno, pronaao lijek za jednu

bolest koja je ve predugo meu nama. Sigurno se pitate zato ba Velveron, zar ne?", ree on. Potom rukom pogladi bradu i ree: "Velveron sam odabrao iz samo jednog razloga! Suma Tigor njegov pogled je sada bio negdje u praznom, negdje u njegovim mislima. Vjerojatno je zamiljao umu. "Njena bogata ivotinjska i biljna struktura je posebna. Odreene biljke ili ivotinje neete pronai nigdje osim u toj umi. Zbog ove malene udaljenosti, koja je potrebna da iz ovog dvorca doem do ume, a i zbog velike blizine ratnika i uenika, koji bi mi mogli pritei u pomo, ako bude kakvih... neprilika... ovo mjesto je savren izbor za moja istraivanja. Zao mi je to vam nemogu rei nita vie o prirodi mog eksperimenta, ali mogu vas uvjeriti da e mnogi ivoti biti spaeni zahvaljujui lijeku, ako ga ve pronaem. Hou jo samo da vam kaem da u moda tu i tamo pozvati neke od vas da mi pomognu, povjerivi vam odreeni zadatak. Vjerujte mi da e odabrani biti dobro nagraeni za svoj rad. I jo samo jedna stvar... U meuvremenu, dok sam ovdje, u svoje slobodno vrijeme u vam vjerojatno predavati neki predmet. Ali prvo se moramo dogovoriti to e to biti... Eto, toliko od mene za sada. Ako netko bude imao kakvih pitanja, moe mi ih uputiti kasnije, ili jo bolje sutra, kada budem odmoren od puta. Hvala to ste me sasluali", zavri profesor, a potom sjedne i trenutano se zamisli. Zaulo se kako netko pljee. Uskoro se tom usamljenom pljeskanju pridrui jo nekoliko, a potom i prava bujica glasnog pljeskanja. Baltzar nije niti primijetio da mu se pljee. Dodue, moda su mu ve toliko puta pljeskali, da mu je jednostavno postalo svejedno. Kada je pljesak prestao, njegovo mjesto je zauzeo dobri stari amor. Stotine glasova su govorile i aputale u isti trenutak. Nedugo zatim, prve stolice stadoe kripati i uenici su poeli naputati dvoranu. Kalahad je bio meu prvima koji su to uradili. Glenroy ga je pratio u stopu. Izali su van i kada je Glenroy stao pored Kalahada, Kalahad ga upita: "to sad?" Glenroy ree: "Neznam za tebe, ali ja moram ii na sat. Imamo Strjeliarstvo. Nije da ne volim taj predmet, ali iskreno, mislim da

nikada neu biti sposoban pogoditi niti planinu a kamoli pokretnu metu na deset metara." Kalahad na to slegnu ramenima. "U stvari, zna to bi ti mogao uraditi?", glasno e Glenroy Kalahad ga pogleda. "Mogao bi skinuti tu pelerinu! Ako te Miranda uhvati, nee ti biti svejedno. Mislim, ipak si prekrio..." Primakne mu se uhu i apnu: "...Zlatno pravilo." Kalahad ne odgovori. Znaajno je kimnuo glavom, potapao Glenroyja po ramenu i rekao: "Eto me za sekundu. ekaj me kod borova. 1 ja uskoro imam Bia Saradrije." Kalahad svue pelerinu i doda ju Glenroyju. Ostao je samo u gaama. Glenroy ga je gledao sa zaprepatenjem. Uistinu nije imao rijei. No Kalahadu je bilo svejedno to su ga mnogi gledali sa uenjem. Njemu je bilo vanije da je izaao iz pelerine koja nije bila njegova. Sada se osjeao ugodnije. Ipak, najjai .osjeaj koji je tinjao u njemu je bila nestrpljivost. Jedva je ekao da se Erethor vrati. Krenuo je koraati po travi i, izmeu arena za obuku, dok su ga mnogi pratili s udnim pogledom, grimasama ili smijehom, naroito djevojke. Kalahad se uope nije obazirao. esto bi se on u ljetno vrijeme, kada bi vruine bile ogromne, znao izvui iz svojih odijela pa etati uokolo u krajnje oskudnoj odjei. Najednom pred njega stade Elenil, profesor Strjeliarstva, koji ga uz smijeak na licu pozva u stranu, pored staze na kojoj su stajali. Rekao mu je: "Kale, nije da meni smeta, ali ova kola ima odreena pravila. to se mene tie, ne mora nositi svoje propisano odijelo, ali kolska kultura zahtijeva da bude u punoj opremi dok si u dvoritu ili na satu. Kada bude u svojoj Velikoj kui, onda smije raditi to te volja. Bilo bi mi drago kada bi sada otiao i obukao se." Kalahad se ispria i ree profesoru kako je upravo krenuo na presvlaenje, jer mu je staro odijelo upravo uniteno, pa ga se je morao na brzinu rijeiti. Samo se osmjehnuo i otiao svojim putem. Kalahad je ubrzanim korakom nastavio prema kui Erdos. Uao je unutra, i zaputio se pravo prema svojoj sobi. Unutra je dograbio jedno starije odijelo iz ormara.

Desni rukav je bio poderan. Kalahad je imao igala i konaca, jer je mnogo puta io svoja odijela. Na alost, nije imao mnogo novaca, pa nije mogao sebi priutiti puno konca ili ostalog materijala. kola uenicima daje samo ono to je osnovno, a uenici sami sebi nabavljaju sve ostalo to im je potrebno. Kalahad je kod sebe trenutno imao jedan zlatnik i tri srebrnjaka i taj je novac uvao skoro godinu dana. Sva srea da odijela mijenjaju svake godine. Dobili bi po tri odijela, koja su mogli mijenjati kako je njima odgovaralo. Postoje Kalahad davao sve od sebe na satima Maevanja, esto bi zadobio posjekotinu. Tako je imao dosta problema s odjeom koja se cijepala. Sada je uzeo u ruke bijeli konac i iglu, te sjeo ivati poderano mjesto. Dobro je ivao. Uvjebao se u tome ovih zadnjih godina. Nije prolo puno vremena, i Kalahad je zavrio. Uzeo gaje i odjenuo. Bilo je ugodno. Mjesto koje je upravo bilo uiveno bilo je jae zategnuto pa ga je malo stezalo na tom mjestu, ali osjeao se vrlo sigurno i slobodno u tom odijelu. Kalahad ugleda ma koji mu je ostavio Erethor, uzme ga i zatakne ga na lea. Netko zakuca na vrata. Kalahad ustade, ode do ormara te unutra odloi svoju ivau opremu. Potom je otiao do vrata i otvorio ih. Tamo ga je ekala Karisa, nervozno lupkajui jednim stopalom o pod. "Zdravo", ree joj Kalahad. "Da nisi neto zaboravio?", upita ga Karisa. Kalahad ju pogleda sumnjiavo i odgovori: "Ne." Karisa zakoluta oima te povue Kalahada za rukav. Dok su ili niz hodnik, k izlazu iz Velike kue, Karisa mu ree: "Moramo na sat! Osim toga, obeao si Glenroyju da e se nai s njim ispod borova. Jadnik te je ekao tamo tko zna koliko, a onda se pokupio i otiao!" Kalahad se ugrize za usnu. Uistinu je zaboravio na Glenroyja. Karisa ga je vukla za rukav gotovo preko pola dvorita dok se nije umorila. Tek tada je shvatila da Kalahad hoda za njom bez opiranja. Odatle su produili do tamnice koja je bila ugraena u zidine. U njoj su se drale razne ivotinje, mnoge vrlo opasne. Uenici su smjeli biti tamo samo uz prisustvo profesora. Tamo su imali sate iz Bia

Saradrije kod profesora Damina. Velika elina vrata su bila odkrinuta dovoljno da se odrasla osoba moe unutra provui. Iznutra je dopiralo urlikanje neke zvijeri i ozbiljan, ali tih glas profesora Darwina. Provukao se kroz vrata i uao u mraan i jeziv prostor...

SALAMANDER
Veliki prostor u kojemu se naao bio je osvijetljen samo bakljama i s malo svjetla stoje dopiralo kroz vrata. Glasanje koje je uo dolazilo je s donjih katova. Stepenice su bile iroke i vlane, a tunel kroz koji su vodile mraan i opasan. Kalahad i Karisa krenue dolje. Svaki korak je odjekivao nekoliko puta. Neka ivotinja je urlikala i siktala. Nakon dugog silaenja, Kalahad i Karisa su stigli do velike sobe u kojoj je bilo mnogo jama. Sve te jame su sadravale primjerke neke vrste ivotinje i svaka je bila ograena visokom ogradom. Profesor i ostali uenici su bili usred rasprave.. Kalahad im prie. Profesor, koji je bio hobit, primijeti da je Kalahad stigao, pa kimnu glavom kao znak da ga je primijetio. Nije elio prekidati govor. Upravo je priao o podrijetlu ove ivotinje i njenom originalnom stanitu. Kalahad prie ogradi i pogleda dolje. Ugledao je kako po jami ee dva metra visok guter. Hodao je na dvije, izrazito snane, noge po kojima su crnom bojom bile iscrtkane razne pjegice i crtice. Tijelo tog stvorenja je bilo pokriveno krljutima arko crvene boje. Glava je bila neobino duguljasta i uska, omeena debelim kostima, a eljust je bila prepuna sitnih zuba. Oi tog zmaja su bile male i ute. Jasno su otkrivale nasilnu prirodu tog stvorenja. Odjednom guter ispljunu val vatre na Kalahada koji se pomakne unazad i za dlaku izbjegne opasnu opekotinu. Profesor istog trena utihne i okrene se da vidi to se dogodilo. Odmah je povukao Kalahada jo dalje od jame: "Koji ti je vrag!? Hoe da te iva spali!? Mladiu, salamanderi nisu

kuni ljubimci da ih gladi i gleda! Njih mora izbjegavati! Oni su opasni! Da si doao na vrijeme, moda bi uo moje upozorenje kako se ne smije naginjati preko ograde dok ja to ne kaem. Sada stani mirno i sluaj to imam rei o njima, a onda emo ga prouavati!" Kalahad se ispria a onda ustane i stane pored drugih. Profesor Darwin je nastavio diktirati lekciju, opisujui odakle dolaze ti guteri. On nije obiavao tjerati uenike da piu u biljenice. Njegova teorija je bila da uenici ne mogu kopati po knjigama kako bi preivjeli susret s nekom opakom ivotinjom, nego da moraju paziti na satu, ulaui svu koncentraciju u to da shvate i zapamte to on govori. Profesor Darwin se okrenuo prema jami, govorei: "Dakle, kao to sam ve rekao, ovi opasni guteri dolaze iz patuljakih zemalja, iz velikih dubina koje se nalaze meu njihovim planinama. Patuljci oduvijek mrze zmajeve, pogotovo salamandere. Cesto bi u svojim kopanjima otili preduboko u njihove podzemne jazbine i tamo na sebe navukli gnjev ovih krajnje agresivnih stvorova. itave ekspedicije su ponekad bile izlovljene i pobijene. Zbog toga patuljci daju sve od sebe kako bi ulovili i istrijebili ove stvorove. injenica je da su potroili mnogo zlata na plaenike koji su donosili glave ovih stvorenja kao dokaz o njihovoj smrti. Ipak, ova vrsta zmajeva jo nije izumrla. Naime, ova stvorenja podnose nevjerojatno velike vruine. tovie, oni ive u takvim okolinama. Najvie ih se okuplja oko podzemnih rijeka tekue lave. Vrlo je poznato da ovi zmajevi, kada ostare, znaju ponekad i zaplivati kroz nju radi otpornosti koje njihova koa tada razvije. Zbog toga je lov na njih jako teak. No, patuljci ni dan danas nisu odustali od istrebljivanja ovih bia kako bi njihove planine bile sigurne. Vidite, salamander moe biti opasan na vie naina. injenicu da nisu pretjerano pametni nadoknauje njihova velika brzina koju postiu radi izrazito jakih nogu te jaki plamenovi koje mogu isputati kroz usta. Ovaj primjerak koji mi imamo ovdje je, hvala zvijezdama, odgojen u zatoenitvu i mirniji je nego ostali. Ipak, jo uvijek je relativno mlad. Kada naraste jo malo, morat emo ga pogubiti. Obino narastu do tri metra, ali ovaj na je oko dva metra. Sada ete svi polagano prii rubu jame i

umiriti se. Nemojte praviti nikakvu buku. Pitajte me to god hoete tek kada se odmaknemo. Zaboravio sam rei da ovi zmajevi svoje rtve prepoznaju po toplini njihova tijela, jer tamo gdje oni dolaze, teren je usijan, a oni koji tamo ive imaju niu temperaturu tijela, tako da love sve to je hladnije od okolia. Zato smo mi ovdje sigurni. Ali problem je buka. On i dalje moe uti. Njuh im je vrlo slab, no zato imaju prilino dobar sluh. Zato budite tihi." Svi su prili jami i u tiini se zagledali u salamandera. Gledali su kako zmaj nervozno hoda s jednog kraja na drugi kraj svoje elije. Svako malo bi se zagledao gore ali nije reagirao. Svi su bili tihi. Kalahad je primijetio kako Salamander ima velike pande na nogama, a na repu dvije iljate izrasline. Odjednom se zau glasan enski vrisak. Djevojka po imenu Rowena je primijetila igraku pauka na ruci, koju joj je postavio jedan mladi, i stala je vritati i skakati uokolo, gurajui ostale. Uspjela je nekako zbaciti igraku sa sebe. Odjednom se zmaj zaskoi i snanim eljustima zagrize za ogradu koju su uenici grevito drali, te odvali ogroman komad. Rowena izgubi ravnoteu i padne dolje, ali se rukama uhvati za rub jame. Jedan djeak nije bio te sree. Prevrsto je drao ogradu i strovalio se ravno u jamu. Kalahad odmah skoi do djevojke i pone ju vui van. Djevojka se derala: "Ne elim biti Aratar! Ne elim! Hou kui! Hou kuu! Neu biti Aratar! Vodite me kui!" Onaj djeak, koji je pao u jamu, glavom je snano udario o zemlju i onesvijestio se, tako da nije privlaio zmajevu pozornost. Ali zapazio je ostale uenike koji su se probijali kroz guvu i mete koji su sami stvorili. Zmaj srdito ispusti jednu snanu plamenu kuglu koja pogodi strop i razli se na sve strane. Jo jedna kugla poleti i raznese drvenu konstrukciju i grede koje su drale kameni strop. ulo se kripanje, vriska i Rowenino zapomaganje dok ju je pokuavao izvuci iz jame, glasno hrskanje, snano lupanje, a onda osjeti jak udarac po leima i potiljku. Idueg trena je leao pored Rowene na hladnom betonu. Pored njega je bila gomila zapaljenog drveta i tkanine. Kalahad se okrene na lea, i shvati kako zmaj stoji tik

do njega, skaui prema izlazu iz jame i bljujui vatru na uenike koji su pobjegli odatle. uo se profesorov glas: "Kalahad! Budi miran! ini se da mjeseev arm10 ne radi! Idem po pomo! Samo ostani miran!" Kalahad je polagano dolazio k sebi. Bilo mu je jako vrue. Prvo je pomislio daje zmaj do njega topao, ali onda shvati kako lei odmah do vatre. Rowena je leala pokraj njega onesvijetena. ini se da je on jedini koji je bio dovoljno jak da izdri snaan udar o beton poslije pada. Polako se podigao na koljena pokuavajui odvui Rowenu dalje od vatre, jer se njeno odijelo poelo paliti. Odjednom mu na pamet padne Salamander, te se niice baci na zemlju. Zmaj je jo uvijek gledao prema gore, odakle je dopirala zagluujua buka vriske i panine cike. Kalahad je leao na podu i gledao kako guter okree svoju pozornost prema unutranjosti svoje jame. Sada je unutra imao vatru, to gaje, ini se, jo vie osnailo. Kalahad shvati kako ga je zmaj za dlaku prekoraio i zario njuku u vatru, mrdajui njom tamo-amo i raspisujui je. Tada zauje mumljanje i uplaeni pisak djeaka koji je prvi pao u jamu. Guter se naglim trzajem okrene prema njemu i napravi nekoliko prijeteih koraka. Kalahad podie glavu koliko je smio, te ugleda kako djeak sjedi uza zid podigavi ruku iznad ela kako bi se zatitio. Stao je vritati. Zmaj ga istog trenutka zgrabi svojim snanim eljustima za vrat i djeakov vrisak se utia u trenu. Kalahad je zapao u ok. uo je snane i ubrzane otkucaje svog srca, a pucketanje vatre je bilo nekako udaljeno i tiho. Svijet mu je izgledao magliast. Boje su se prelijevale jedna u drugu, pravei jo vie zbrke u njegovu umu. Odjednom shvati da stoji na nogama, u potpunosti uspravan. U rukama je drao ma koji mu je dao Erethor. Sva srea da ga je ponio. Svijest mu se vratila i sada je gledao kako zmaj prodire truplo njegovog prijatelja. Upravo mu je otkinuo glavu uz glasno mljackanje
Mjeseev arm je arolija koja smiruje svoju metu i ini ju miroljubivom prema svim biima u svojoj okolini. Taje magija uroena svim hobitima, dok ju drugi magiari prvo moraju nauiti.
10

i hrskanje kostiju. Kalahad primijeti kako je pod prekriven krvlju koja je natapala prainu. Zmaj je nogom stao na truplo koje je skliznulo uz zid, a eljustima je upao novi komad mesa. Kalahad se pribrao i unato mjeavini osjeaja alosti, straha i gaenja okrenuo se Roweni te ju pokuao odvui dalje od vatre. Odvukao ju je u suprotni kraj jame. Ona je nesvjesno mumljala. Kalahad primijeti kako je primila snaan udarac u elo, koje je sada krvarilo. On je osjeao da mu je glava mokra, ali nije znao da li je to krv ili znoj. Nije mu to bilo vano. Sada je bilo bitno samo da preivi. Nita vie. vrsto je stisnuo ma. Odjednom Rowena vrisne. Probudila se i, ugledavi krv na podu gdje je leala, instinktivno je vrisnula. Salamander se trne. Odmah je okrenuo svoju krvavu njuku prema njima. Kalahad se protrese. Snaan strah ga je pritisnuo u tom trenutku, ali uz veliki napor, on gaje uspio potisnuti. Salamander stade koraati prema Kalahadu koji je mirno i vrsto drao ma u rukama. Guter je gledao u Rowenu, jer je vritala. Odluio ju je napasti,. Nainio je strahovit skok u elji da je zgrabi eljustima, kada odjednom u njegovu usnu upljinu uleti Kalahadov ma i zasjee meso i jezik. Salamadner se izmakne i skoi u stranu. Nije predvidio takvo neto. Nije imao pojma da je Kalahad tu. Jednostavno ga nije vidio. Ali sada je odjednom poeo shvaati da je topla toka u stvari ono to on trai, posve u suprotnosti svim njegovim instinktima. Odluio je napasti Kalahada. Jurnuo je na njega, a on se bacio zmaju baci pod noge, napravivi kolut po zemlji, i pri ustajanju maem zareza zmajevu desnu nogu. Guter poklekne. Kalahad se ba okretao kada ga Salamander udari svojim snanim repom, i Kalahad osjeti kako mu je rame porezano. Kroz glavu mu proleti sjeanje na dvije iljate izrasline na zmajevu repu. Guter je u trenutku ponovno stajao nad Kalahadom, koji ga pokua udariti, ali zmaj ovaj puta izbjee taj napad. Salamander ga pokua ugristi, ali Kalahad ga duboko zareza maem po licu, iskopavi mu jedno oko. Stvor se tre i stade rikati i reati. U aru

bijesa je krenuo na Kalahada. Ovaj ga put gaje pokuao zgrabiti svojim otrim pandama. Kalahad se otkotrlja u stranu i za dlaku izbjee smrtonosni rez. Digao se i taman se stigao ponovno baciti u stranu kada je zmaj na njega ispalio plamenu kuglu. Kalahad je za tren ponovno bio na nogama. Upao je u divlje stanje, stanje praiskonskih instinkta, kada je svaka radnja bila spretna poput refleksa brza i snana. U tom aru nagle mrnje prema zmaju, Kalahad se baci na njega i napravi mu veliku ranu na leima. Zmaj se odbaci podalje od Kalahada, ali za tren je ponovno nasrnuo na pomahnitalog mladia. Pokuao gaje ugristi, ali Kalahad se ponovno bacio na zemlju ravno pored zmajevih nogu, a pri ustajanju je udario po njegovu repu snanom, divljakom silinom tako da gaje otkinuo. Vrela krv ga poprska po licu, a guter se stade razbacivati na sve strane bjesnei i urlajui od bola. Kalahad je podigao je svoj ma visoko, i zario ga zmaju u lea. Guter klone. Kalahad pomisli da je sve gotovo. Onaj osjeaj barbarizma ga napusti. Ponovno je uo kako mu srce kuca. Kalahad odjednom osjeti kako ga netko grli i ljubi. Tek nakon par trenutaka je shvatio daje to Rowena. Okrenuo se prema njoj i ugledao lice prepuno suza, na prijelazu iz smrtnog straha u bezgraninu zahvalnost. Nije se mogao nasmijati. Bio je nekako prazan u sebi. Neto nije bilo uredu. Bio je savreno smiren. Bez alosti, straha, mrnje ili radosti. Samo miran. Nije mogao da shvati zato je to tako. Najednom ga ponovno obuze adrenalin Salamander je ustao i uz stranu riku skoio na njega, koji je uspio tek odgurnuti Rowenu od sebe. Svoje snane pande je Salamander silovito zario u Kalahada, koji padne na lea. Gledao je kako krvava eljust zjapi iznad njegove glave. Kalahad je bio spreman na smrt. Zmaj zine u elji da ga smrvi snanim eljustima. Kalahad je zatvorio oi. Kada ih je otvorio vidio je gdje je zmaj leao irom otvorenih usta u lokvi vlastite krvi. Iz oka mu je strila velika strijela. Guter je jo disao. Jo jedna strijela raspara zrak i zari se u zmajevo grlo. Uz

panino koprcanje, zmaj se umiri i napokon, uginu. Kalahad se okrenu i baci pogled iznad jame. Na vrhu je stajao profesor Elenil. Kalahad se osmjehne blijedo i umorno, a zatim ustade uz golemi napor. Osjeao je veliku slabost. Vrtjelo mu se. Pogledao je niz sebe. Prsa su mu bila posve krvava, a odijelo razderano i krvavo. Kalahad padne na koljena. Glasno je udahnuo. Zamaglilo mu se pred oima. Izdahnuo je. uo je kako mu netko neto govori, ali nije mogao shvatiti to je to bilo u pitanju. Jo jedan snaan udisaj. Lupanje srca. Zujanje u glavi. Tonuo je u sve vei mrak, nestajao negdje u tami. Tresnuo je o pod. Onda je u potpunosti izgubio svijest.

ZAGROBNI IVOT
Sve je bilo crno. Tako crno. Kalahad nije imao svijesti. Plutao je po nekom bezdanu. Jesam li mrtav? To je bilo pitanje koje mu je stalno prolazilo kroz glavu. to sada?, pitao se on. Neprestano je gledao na prsa, pokuavajui pronai rane, ali ih nije bilo. "to se dogodilo?", ree Kalahad na glas. Naravno, odgovor nije stizao. Pitanje koje je postavio odjekivalo je negdje u daljini. Kalahad zamiri. Bio je neoekivano miran, tako da je samoga sebe iznenadio. Zamirio je i pokuao zaspati... Svijest mu je ponovno tonula. Nestajala je sve dublje i dublje. Zau se kukurikanje pijetla. Kalahad prokilji. Neko jako svjetlo mu je ilo ravno u oi. mirkajui, on shvati da je to sunevo svjetlo. Nije znao gdje je. Osjetio je da lei u tvrdom krevetu, koji mu je bio nevjerojatno poznat, toliko vrsto urezan u sjeanje. Ali nigdje ga nije mogao smjestiti. Pokuao se podii. Leima se naslonio uz rub kreveta. Protrljao je oi. Razgledao je mjesto u kojemu se naao. Bilo je tako poznato! Soba je bila prepuna jednostavnih stvari domae izrade. Zastori na prozorima su bili jednostavni, vrata oronula

i stara. Soba mala a zidovi outjeli. Kalahad ustade. Nainio je nekoliko koraka po drvenom podu koji bjee pokriven jednostavnim sagom. Sjeanje mu se polagano vraalo. Sada je bio siguran da nije u Velveronu. Srce mu je zaigralo. Lice je poprimilo osjeaj sree. Sjetio se. On je kod kue. U svojoj sobici u oevoj kui. U Etronu. Uhvatio se za glavu. Kako je dospio ovdje? Pogledao je niz prsa. Rane nije bilo nigdje. Tada shvati da nosi svoju staru pidamu, koju je nosio kada je imao est godina. Pidama je sada bila vea. Kalahad krene prema kuhinji. Povukao je kvaku na vratima i uivao dok je sluao kako kripi. Otvorio je vrata i uao u kuhinju. Za stolom je sjedio njegov otac, a njegova majka je sjedila u kutu, pletui neke arape. Kako je Kalahad uao u sobu, otac i majka podigoe pogled. Ustali su istog trena. Nisu nita govorili. Kalahadu se oi napunie suzama. Toliko su mu nedostajali a da toga nije bio svjestan. Nije mogao nita rei. Njegova majka gaje gledala pogledom punog ljubavi. Otac napravi gestu rukom, nudei mu stolicu da sjede. Kalahad nije htio sjesti. "Doi", ree mu majka. Kalahad prie roditeljima, a oni ga odmah zagrlie. "Pogledaj samo kako je narastao", ree majka. Oi su joj bile pune suza. Zagrljaj je trajao dugo. Onda Kalahad upita: "Kako?" Roditelji su ga gledali. Nisu znali to time eli rei. Kalahad upita: "Kako je ovo mogue? Vi ste... mrtvi." Roditelji opet nisu odgovarali. "Ova kua je izgorjela! Sjeam se toga! Sjeam se dana kada je..." Majka se osmijehnu. Onda i otac. "Mi jesmo mrtvi, sine", ree mu majka. Kalahad pogleda u sebe i opipa tijelo. "To znai da sam...", ree on ali prekide u pola reenice. Bilo mu je to teko izgovoriti. Onda smoe hrabrosti te izgovori do kraja: "...i ja... mrtav?" Otac mu ree: "Ne jo, sine. Ne jo, ne posve." Kalahad se iznenadi: "Ne posve. "Tvoje tijelo je jako, sine. Ponosni smo na tebe", ree mu majka.

Kalahad ode do prozora i pogleda van: "Znai, tijelo je jo ivo?" Otac ree samo: "Da." Majka ga upita: "eli li malo razgledati okolo?" Kalahadu nije bilo do razgledanja. Upitao je: "Gdje je Thomas?" "On nije a nama", ree otac. "Kako to?", upita Kalahad. Otac prie Kalahadu, stavi mu ruku na rame a onda ree: "Nije mrtav." Kalahadovo srce stade ubrzano kucati. Ali kako ga onda nije naao onaj dan kada je lutao uokolo? I zato ga je sanjao onda s roditeljima? "Kakvo je ovo mjesto?", upita Kalahad. "Ovo je Etron", odgovori majka. "Ne, Etron je sruen. Vi ste mrtvi. Ovo nije stvarnost. to je ovo?", upita Kalahad. "Ovo je... zagrobni ivot", ree otac. "Etron je zagrobni ivot!?", prenu se Kalahad. "Ne, sine. Zagrobni ivot je na mjestu koje je tebi najdrae. Okruen si ljudima koji su tebi najdrai. Svaki ovjek ima zaseban zagrobni ivot. Onako kako on to najvie voli. Ili mrzi", ree mu majka. "A iji je ovo? Tvoj oe ili tvoj, majko?" upita Kalahad. Prije nego su odgovorili, on opet upita: "Ili je ovaj od Boga?" Otac zanijeka okretima glave: "Ovo je tvoj raj sine." Kalahad osjeti kako mu srce lupa jo jae i bre nego prije. "Znai, ja sam uistinu mrtav!?", ree on njima. "Nisi jo", ree otac. "Ali kako sam onda ovdje!?", povika Kalahad. Majka ga zagrli, a onda njeno apnu: "Ne brini se, sine. Tvoje vrijeme na svijetu ivih jo nije zavrilo. Ono e tek doi. Preivjet e. Tvoje tijelo je u tekom stanju, ali ne brini. Preivjet e. Vratit e se tamo gdje i pripada. Meu ive." Kalahadu su opet kapale suze niz obraz. Majka mu ih obrisa. "Zato plae sine?", upita ga ona. "Opet vas moram napustiti", ree on. "Ne brini radi toga, sine. Mi emo uvijek biti uz tebe. Uvijek. Uvijek emo te voljeti", ree mu majka. Kalahad ju pokua vre

zagrliti, ali njegove ruke se spojie oko njega samoga. Kalahad otvori oi. Majke vie nije bilo. Kroz sobu je njeno lebdio zlaani prah. Otac je stajao pred njim. "Sine", ree Garet. "uvaj se. Svijet je opasan. Budi blizu Erethora. Neka te on pouava. Reci mu da se ne ljutim na njega. Reci mu da je postupio ispravno na dan kada je Etron pao. Aranoxu reci da je bio dobar prijatelj, i da nije on kriv radi svoje sudbine. Neka se prestane mrziti. Tek e tada moi ponovno ivjeti sa samim sobom." A onda se okrenu prema vratima. Kalahad bre bolje ree: "Ali ja neznam Aranoxa!", na to se njegov otac i osmijehnu: "Znat e. Vrati se jednom ovdje u Etron. Potrai svog brata. Potrai Zvijezdu!" Kalahad krenu za ocem, ali vrata se zatvorie, a lik njegova oca ostade iza njih. Otvori vrata, ali vani nije bilo nikoga. Samo stara, Etronska ulica i zlaani prah to se njeno caklio na zalazeem suncu. Kalahad zajeca. Bilo mu je ao to je opet ostao bez roditelja. Gledao je po Etronu. Nigdje nije bilo nikoga. elio je otii do krme Kod Debelog Toma, vidjeti da li je Arnold jo uvijek tu. Ali nekako je znao da nije. Sve je ovo samo san, zakljui. To je ono ega se on i bojao. Negdje iz daljine dolazio je zvuk roga. Kalahad pogleda prema izlazu iz sela. Tamo su se pomicale neke tmurne, sive sjene. Usporene i nijeme, gotovo nepostojee. Traci ivota u bezdanu vremena i nepostojanja. Kalahad se okrenu. Orkovi vie nisu bili bitni. Etron je za njega ve odavno mrtav. Bit e najbolje da ga takvog i ostavi. Prie kui te odkrine vrata. Unutra je bio mrak. Velika tiina. Onaj bezdan u kojemu se prvobitno pojavio. Zakorai unutra, ali se naglo predomisli. Okrenuo se. Etrona vie nije bilo. Stajao je na pragu izmeu dva crna bezdana. Dva velika nitavila. Zakorai negdje u tamu. Okrenuo se oko sebe. Praga vie nije bilo. Nije bilo niega. Negdje iz daljine je dopirao neiji glas. Poznat glas.

Poeo je koraati po mraku, slijedei udaljeni glas. Svaki korak je odjekivao nadaleko. Ponavljao se stotinama puta. Opet. I opet. Ali to je bilo nemogue. Nije bilo niega. Kalahad nije gazio ni po emu. Samo po mraku. I nitavilu. Glas je postao jai. Razgovjetniji. Jo malo, pa e ga moi razumjeti. U daljini se zasjajila tokica svjetla. Glas je postao jasan i glasan. Bio je Mirandin. Kalahad ispred sebe ugleda groblje kako pluta nasred mora crnila. Prepoznao je to mjesto. To je bilo Velveronsko groblje. Pourio se onamo. Tamo je bila okupljena gomila ljudi. Svi su nosili ista crna odijela, ispeglana i sveana. Uenici svih kola bili su izmijeani. Kalahad je prepoznao Karisu i Glenroyja jedno do drugoga. Oboje su imali suze u oima. Miranda je drala tuan govor. Kalahad prie i pokua se probiti kroz gomilu. Kako je priao velikoj skupini, jedna djevojka se naglo okrenu briui nos u maramicu, i proe ravno kroz Kalahada. On ostade zateen. Bio je duh na sprovodu. Protrao je kroz gomilu i stao pored lijesa koji je ve bio u zemlji, ali ne i zatrpan. Nije se vidjelo tko je unutra. Kalahad pokua otvoriti lijes, ali njegove ruke prooe kroz ruku. Nije imao elje gurati glavu u koveg kako bi vidio truplo. Odluio je sasluati Mirandu. "...I neka nam ovo bude podsjetnik! alim to moram rei daje bilo mnogo ovakvih dogaaja u povijesti ove kole. Oni su njen dio. Ali neka nam ovo bude podsjetnik! Podsjetnik na sigurnost svih nas. Podsjetnik na nau malenkost. I njihovu veliinu. Uistinu su veliki ovi momci to nas napustie ovako rano. Iako tek trinaestogodinjaci, oduprijeti su se salamandru i spasili ivot djevojici. Neka nam oni budu podsjetnik da je veliina u ovjeku i njegovim djelima, a ne u njegovoj koli, novcu ili podrijetlu. Neka vam Kalahad Jorsoran bude podsjetnik i primjer da veliina dolazi iz osobe i da je ostvariva. Neka Kalahad i Morien budu podsjetnici na opasnost ivota i potrebnu ozbiljnost. Neka vam njih dvojica budu podsjetnik da heroji uistinu postoje." Kalahad nije mogao vjerovati. Upravo je gledao kako ga pokapaju. Bio je siguran daje to on. Gledao je kako uenici bacaju

grudice zemlje u grob. Pogledom je pratio Mirandu dok se odmicala od gomile nakon to je. i sama bacila svoju grudicu. Razgovarala je s Elenilom. Na licu joj je titrala mrana sjena. Kalahad im prie, zaustavivi se odmah do Elenila. Miranda mu je govorila: "Kako tuno. Dva dobra mladia. Kakva teta. Kalahad je uistinu obeavao." Elenil ree: "Ispunio je svoja oekivanja." Miranda na to kimnu glavom u tiini, ali naposljetku ipak ree: "toje s njim?" Elenil ree: "Loe je. Vrlo loe. Dva seniora i medicinska sestra su uvijek uz njega, ali sve mi se ini da nee izdrati. U komi je ve dugo vremena. Snaan je, ali bojim se daje takva rana previe za djeaka njegovih godina. Miranda ga upita: "Kako je reagirao na lijeenje do sada?" Elenil pone lagano hodati dajui znak Mirandi da ga slijedi: "U poetku je pokazivao znakove oporavka. Ali onda je naglo prekinuo. Kao daje... odustao od ivota. Vie ne reagira ni na to. Ali tijelo die. Bolno i usporeno, ali die. Neznam to jo moemo uraditi osim ekati. Sada je sve na njemu..." Elenil nestade uavi u veliki bezdan. I Miranda izblijedi i nestade im je izala iz kruga groblja. Kalahad sjedne na zemlju. Bio je sam na groblju. Sada je znao da je ovo bio sprovod njegova poznanika. Njegovo tijelo je bilo u medicinskom odjelu. Groblje je nestajalo. Posljednji traak tla nestade pod njim i Kalahad se opet nae u beskonanom crnilu. vrsto je zamirio i legao na lea. Osjeao se kao da pluta. Kao da je na vodi. Otvaranje oiju mu nije moglo pomoi. Ionako nije znao kuda bi krenuo. Nije bilo niega. Niti toke svjetla. Niti traka zvuka. Niega. Kalahad otvori oi i zabljesnu ga svjetlo. Stajao je na putu za Etron. Pred njim je bio znak "Dobro doli u Etron". Tlo je bilo pjeskovito. Ba onakvo kakvog ga se on sjea. Nigdje betona i odravanog travnjaka. Prepuno kvrga i neravnina. Divlje, a ne pitomo. Bilo mu je tako drago, tako privlano. Tako mona elja je gorila u njemu. Osjetio je jak nagon da potri u Etron i baci se na svoj stari krevet,

izljubi majku i pomogne ocu oko njive, da proba kravlje mlijeko i zagrize jo jednom krupne jabuke iz susjedovog vonjaka. Da se prepusti sebi. Svojim snovima. Da bude ono to mu je najdrae. Sagnuo se i u ruku uzeo aku krupnog, pijeska. Lice mu je bilo nasmijeeno. Nakon dugo vremena, bio je istinski sretan. Bio je kod kue. Tamo gdje i pripada. Pogledao je prema gore. Roditelji su ga zagrljeni ekali na ulazu u selo. Mahali su mu. Shvatio je. Svatko ima svoj raj. Svaiji zagrobni ivot je stvoren po onome stoje njemu najmilije, po onomu to on najvie voli. to najvie treba. Ono to on jest. Za Kalahada je to njegova obitelj. I Etron. Ustao je i zakoraio. Svakim korakom se osjeao sve slobodnijim. Sve lakim. Gledao je kako mu roditelji mau. Majka je plakala. Stane. Znao je daje pred njim izbor. Okrenuo se nazad. Dolje, niz cestu je bio maleni komadi crnila. Jo jedna trunka bezdana. Svakog trenutka je bila sve manja i manja. Suavala se. Unutar te male oaze nepostojanja je lebdio krevet. Na krevetu bjee tijelo. Njegovo tijelo. Umotano u zavoje i s ranama obloenim ljekovitim travama. Lealo je tamo blijedo i spokojno. Na licu mu je bio smijeak. Kalahad shvati da uistinu mora napraviti izbor. Ostati ovdje, u zagrobnom ivotu i biti s onima koje voli i biti voljen, biti na mjestu koje najvie eli, postojati na mjestu i svijetu kakvog najvie voli. Postojati u svojim najintimnijim snovima u svom raju. Ili ivjeti. Nainio jo nekoliko koraka prema roditeljima. Sve je bilo tako lako. Svijet je bio tako ljepi. Svako osjetilo tako oputeno i ugodno. Brige su brzo nestajale. Napravio je jo nekoliko koraka. Najednom se zaustavi. Guio ga je osjeaj kako to nije u redu. Okrenuo se prema crnilu. Bilo je tako malo, tako usko. Granice bezdana su gotovo zahvatile krevet i ruku Kalahadovog tijela koja je beivotno visjela niz rub. Kalahad zadrhta. ake se stisnue. Oi zasuzie. Pogledao je u majku. Zatim u oca. Odluio je.

Okrenuo se prema crnilu i s tekom mukom krenuo koraati prema njemu i potrao. Osjetio je kako ga osjeaj spokoja i mira naputa. Muke i problemi su provaljivali u njega na velika vrata. Bol mu je parala srce i duu. Glava je zujala. Jo samo nekoliko koraka i tamo je. Rupa se irila. Bezdan je postajao sve vei. Rane su boljele. Prsa prokrvarila. Osvrnuo se u trku i bacio pogled na roditelje. Mahali su mu mirno i spokojno. Gotovo sretno. Njihov sin se vraao meu ive. Bol je bila sve jaa. Noga je trnula. Rame je bilo tako teko. Prsa su pekla. Neka. Trao je. Bio je nadomak crnila. Bezdana. ivota... Skoio je unutra. Osjetio je kako mu suze miluju obraze. Njeno plutaju po beskonanosti. Svijet je stao. On s njim. Najednom ga presijee najvea bol koju je ikada osjetio. Bol na koju ne moe biti spreman. Bol na koju nitko nije spreman. Bol ivota.

POVRATAK MEU IVE

Opet crnilo. Ovaj puta popraeno velikom sparinom. Kalahad otvori oi. Iznad sebe je ugledao sivi, nezanimljiv strop. Leao je s glavom na znojnom jastuku. Osjeao se polomljeno i slabano. Umorno. Pokuao se podii, ali nije imao snage. Ostao je leati. Disao je teko. Imao je osjeaj da mu se prsa raspadaju. Leao je i dalje. Znao je daje iv. elio je ponovno ustati i udahnuti punim pluima, ali pitao se da li e to biti ikako mogue. U tom trenutku je gotovo pobjesnio. elio je ustati. Morao je ustati. Napad tvrdoglavosti i bezobrazne upornosti ga je protresao jo dublje. Uz nadljudski napor se podigao iz kreveta i ustao. Prepoznao je mjesto. Bio je u bolnikom odjeljenju. Jednom je ovdje bio pretprole godine, kada je Glenroy pao s drveta i iaio ruku. Mjesto je bilo tako depresivno. Osjetio je muninu. Samo je htio van iz te prostorije. Stao je na noge. Upornost mu je sada ulila i hrabrost. elja je

postala opsesija. Morao je izai iz ove sobe. Makar na kratko. Doteturao je do balkona i otvorio vrata. Pridravajui se rukama za zid, izaao je na balkon. Zrak je bio tako ist, tako jak. Tako oslobaajui. Poelio je udahnuti punim pluima, ali ga prekine snana bol. Sjedne na klupu i zadovolji se obinim udisajima. Nije vie osjeao potrebu raditi nemogue. Gledao je van u mrak. Cijeli Velveron je spavao. Cvrci su ispunjavali dvorite. Mjesec je bio jasno vidljiv i ostavljao je jak dojam. Zvijezde su bile iste i blistave. Vjetri hladan i ugodan. Sve je izgledalo tako lijepo. Tako savreno. ak je i mjeseava rua11 mirisala jae nego inae. Kalahad osjeti naglu oputenost. Odjednom vie nije alio stoje odabrao ivot umjesto zagrobnog ivota. tovie nije to mogao zamisliti drugaije. Gledao je dolje po dvoritu. Nije znao koliko vremena je bio u komi, ali nedostajalo mu je. Nedostajala mu je obuka i drka maa u ruci. ula se neka kripa. Otvarala su se glavna vrata Velverona. Pogledao je tamo. Neka osoba se uljala. Paljivo je pregledala dvorite, nebi li ugledala nekoga. Osoba zakljui daje zrak ist, pa se okrene i nastavi neto vui. Zatim ta osoba izae iz Vevlerona. Nakon nekoliko trenutaka se vrati, ali ne sama. Na ramenu je, taj smioni, sjenoviti lik, nosio neku drugu osobu koja je najvjerojatnije bila u nesvijesti. Tihim, brzim i odlunim koracima, sjena pretra dvorite i nestane u tami Zapadnih zidina. Kalahad zauje kako se neka vrata otvaraju uz kripanje, ali nije uo kada su se zatvorila. Za to se sigurno pobrinula ta osoba. Tko li je to? Nije mogao rei. Odluio je odmah u jutro prijaviti Mirandi. Naglo se prene. Uinilo mu se da se jo neto mrdnulo dolje u dvoritu. Kao da jo netko hoda dolje. Ali trenutno nije bilo niega. Zakljui kako je previe napet i da umilja stvari. Podigao je pogled i zagledao se u mjesec. Bio je tako lijep. Mjeseeva rua je jedan od najljepih cvjetova u cijeloj Saradriji, a cvjeta samo kada je prisustvo mjeseca jako.
11

Odmarajui mozak i tijelo, opijen ljepotom prirode, on zaspi. Cvrci su pjevali jo duboko u no. Vjetar gaje nastavljao milovati i hladiti. Ravnateljica Miranda je bila vrlo zabrinuta za Kalahada. Cijelu tu no nije oka sklopila. Sjedila je u svojim odajama iznad zbornice i pregledavala drevne knjige iz osobne knjinice, traei mogui nain kojim bi spasili njegov ivot. Dok je jo bilo sunca pomagala joj je i Rowena, ali kada je pala no, Miranda je ostala sama. Tiinu bi tu i tamo prekinulo pucketanje i ukanje lista koji je okretala. Traila je bilo kakav lijek, magiju ili blagoslov koji bi mu pomogao da preivi, da se vrati. Jo nije znala da se Kalahad izborio za vlastiti ivot snagom svoje volje. Zato je ona uporno pregledavala mnotvo stranica traei bilo to. Oi su joj bile crvene od umora i napora, a ruke i noge utrnule od sjedenja kada je pijetao najavljivao zoru. To ju je prenulo iz polusna, vrativi njenu svijest nazad. "Koga moe zanimati kako abu pretvoriti u orah?", poali se ona na glupavi recept koji je zadnji proitala u knjizi. Ustala je i protegnula noge i ruke. Lea su joj bila bolna i ukoena. Odluila je otii do Kalahada i provjeriti njegovo stanje. U glavi je i dalje prelistavala mogue napitke i mogunosti za Kalahadov spas dok je hodala preko dvorita i uspinjala se u medicinski odjel. Poto je Miranda imala sve kljueve za sva vrata u Velveronu, otkljuala je vrata za medicinski odjel, te njeno prodrmala Rowenu koja je spavala. Ona podie glavu a onda se naglo prenu iz sna ustajui istog trena i ekajui na ulazak. "Je li ga tko obilazio veeras?", upita Miranda Rowenu. Ova odgovori: "Ne. Ja sam trebala biti pored njega veeras, ali sestra je zakljuala vrata kada je odlazila." Miranda se naljuti na medicinsku sestru. Medicinska sestra se zvala Abigail i bila je relativno stara. Kosa joj je bila veim dijelom sijeda, koa oko oiju naborana i oputena. Bila je dobra srca, ali starost i stalne brige su joj dokrajile ivce i pamenje.

"Zna li kamo je otila?", upita Miranda Rowenu, polagano otvarajui vrata. "Rekla je da ide do svoje sobe uzeti neke stvari i neto pojesti pa e se vratiti, ali nije dola sve do sada." Miranda zakljui kako je sve to sumnjivo, ali ne ree nita. Otvorila je vrata i ula unutra. Napravila je nekoliko koraka prema Kalahadovu krevetu ali odjednom se skameni. Njega nije bilo unutra. Odmah je stala pogledom traiti po sobi, ali nigdje ga nije bilo. "Rowena! Da lije netko bio u ovoj sobi veeras!? Bilo tko!?" Rowena kroz pla odgovori da nije. Miranda se uhvati za elo, kada na sebi osjeti povjetarac. Okrenula se prema vratima balkona i tada shvati da je balkon otvoren. Odmah je krenula tamo i izala razmaknuvi zastor. Tamo se zaprepastila. "U ime... Rowena, pogledaj ovo!", povika Miranda. Djevojka proe pored store i Mirande a onda pogleda prema mjestu gdje je Miranda pokazivala. Kalahad je sjedio na klupi, udiui snano i ivahno. Ruke je sklopio preko prsa, a noge podvio pod sebe. Zaspao je u tom poloaju. "Ne mogu vjerovati", ree Miranda. Srce joj je tuklo to od sree, to od iznenaenja. Nije mogla vjerovati. Kalahad je ustao i sam sjeo na terasu. Kako je to bilo mogue? Rowena ga prodrma, ali ju Miranda zaustavi: "Nemoj. Sigurno je umoran. Pusti ga da spava. Svje zrak e mu koristiti." Rowena se sloi i ostavi ga na miru. Lice mu bjee spokojno i mirno. Bio je u dubokom snu bez snova. Miranda je gotovo plakala. Jedva je suzdravala suze. Bila je duboko ganuta onim stoje vidjela. Ustavi iz mrtvake postelje, Kalahad je smogao snage izai na balkon i sjesti tu. Odluila gaje nagraditi za to. U tom trenutku je odluila staviti njegovo ime na kamen Velveronskih Velikana koji se nalazio u Velikoj Dvorani. Dala je znak Roweni da bude tiha, a onda je sjela i zagledala se u Kalahada. Um joj se naglo oslobodio briga i problema. Bila je slobodnija. Laka. Rowena je sjela na klupu do Kalahada, poto nije imala gdje drugdje. Ona mu je bila vrlo zahvalna to joj je spasio ivot. Zalila je zbog Moriena koji je poginuo, ali sva njena zahvalnost za novu ansu, za dar ivota pripadala je Kalahadu. Ne bi sebi nikada mogla oprostiti daje Kalahad umro.

Kroz manje od dva sata, Kalahad se probudio. Zabljesnula gaje gomila lica, od kojih najpoznatije bjee Erethorovo. Pogledao je oko sebe i shvatio da su ga prenijeli u krevet. U sobi pored njega je bila jo gomila uenika i profesora Elenil, Miranda, Morin, Darwin pa i Nobin. Takoer su tamo bili Glenroy i Karisa, te Rowena. Kalahad se osjeti vrlo poaenim to se oko njega okupilo ovoliko osoba. Ali najdrae lice meu svima njima je bilo Erethorovo lice on mu je sada bio neto najblie ocu, to e ikada imati. Erethor je bio vrlo zabrinut za Kalahada. Mislio je daje nastradao u Tigoru, ali onda su ga sasuli vijestima daje u neprilike upao na satu Bia Saradrije. To ga nije oraspoloilo, ali je zbacio osjeaj krivice sa sebe. "Kako si?", upita ga Elenil. "Bio sam i bolje", odgovori Kalahad. Elenil se nasmije. "Naravno", potvrdi on. "Treba li ti to?", upita ga Miranda. Kalahad odgovori da ne treba. Otvorite se vrata a unutra ue doktor Balthazar Thor. U ruci je nosio nekakvu boicu sa crvenkasto-roza tekuinom. Doao je do Mirande, dao joj boicu i rekao: "Evo ga. Trebali ste traiti moju pomo ranije. Imao sam sve potrebne sastojke. "Naravno... Samo to sam bila potpuno potresena", odgovori mu Miranda. "Ovaj napitak e izlijeiti sve njegove rane u as posla! Najjai je koji znam", ree joj Balthazar. "Kako se uzima?" ,upita ga Miranda. "Kako god elite. Izlijte ga na rane ili neka popije. Svejedno je. Mada kod fizikih rana preporuujem da ga prelijete po tijelu. Kod slabosti i kojekakvih unutarnjih lomova i uganua dobro je popiti ga." Miranda kimnu glavom. Okrenula se Kalahadu: "Ovo je napitak za zdravlje. Najjai je koji ovaj dio svijeta poznaje. Napravio ga je doktor Balthazar. Oni napici za zdravlje koje ja poznajem su odve slabi. Nego, daj da te izlijeimo. Doktor Balthazar garantira da e do sutra

biti na nogama." Kalahad umorno pomakne glavu i dopusti da mu skinu zavoje. Peklo je i boljelo. Kada su zavoji bili skinuti, pogleda u prsa. Bila su unakaena i isjeena. Veliki dijelovi koe su nedostajali. Kalahad okrenu glavu. Osjetio je kako se neka hladna tekuina razlijeva po prsima, a potom jaka bol. Stisnuo je zube to je jae mogao, a onda se naglo opustio. Bol je prolazila. "Kalahad! Popij ovo stoje ostalo!" Kalahad se podie i uzme boicu a Elenil mu pomogne da se odri u uspravnom poloaju dok je ispijao napitak koji je imao okus jagode. Kada je popio sve, vratio je boicu Mirandi i ponovno legao. Za nekoliko trenutaka je napitak poeo djelovati, to se moglo vidjeti i na Kalahadu. Naglo se zacrvenio, ali bilo mu je prohladno. Osjetio je neku lakou u trbuhu, poletnost, nagli prodor snage. U poetku je taj pritok snage bio malen, ali onda se Kalahad osjeti dovoljno jakim da opet ode do balkona. Ali nije smio. Znao je da mora ostati leati i odmarati se. "Koji je danas dan?", upita Kalahad. "Srijeda", odgovori Erethor. "Vratili ste se. Kada?", upita Kalahad. "Jutros", Erethor e. "Nemoj nita vie pitati. Spavaj sada. Odmaraj se. Proao si kroz pravi pakao." A Kalahad mu na to odgovori: "Raj profesore. Raj." Erethor ga na to upita: "to?" Kalahad ree: "Ma nema veze." Izatvori oi. Osjetio je slabo peckanje na prsima i straan svrbe. elio se poeati, ali nije. Nekako je znao da ne smije. Osjetio je neiju ruku kako mu opipava elo i provjerava temperaturu. Ubrzo poslije, opet je spavao. apati oko njega su utonuli u tiinu, a koraci ostali negdje u daljini.

NEPOZVANI GOST
Novo buenje je uslijedilo tek nakon 24 sata, koliko je proveo

oporavljajui se. Kada se probudio, pored njega je bila Karisa, a Glenroy je gledao kroz prozor. Kalahad se osjeao odlino. Prtio je od snage. Bacio je pogled na prsa. Tamo nije bilo niega osim dva velika oiljka koja su se sjekla malo iznad trbuha. Kalahad je bio svjestan da e oni ostati tamo do kraja njegova ivota, ali nije ga bilo briga. Bio je presretan to je iv i to e moi ponovno hodati. Karisa je bila pospana i blijeda, pregladnjela i umorna. Bdjela je uz Kalahada cijelo vrijeme. Glenroy je bio malo popustljiviji na tu temu pa je donio neto hrane, ali Karisa nije imala apetita. Glenroy je imao, pa je sve pojeo sam. On je vjerovao u Kalahada od samog poetka. I Karisa je, ali s vie brige. On sa lakoom odgurnu njenu ruku i ustade u sjedei poloaj. Bio je gladan kao nikada do sada. Osjeao se kao da bi sam mogao pojesti peenog vola. "Kako se osjea?", upita ga Glenroy. Kalahad odgovori: "Nikad bolje." Karisa mu opipa elo i zakljui da nema povienu temperaturu. "Dobro doao nazad", ree mu ona i iznenadi ga zagrljajem. Kalahad ustane iz kreveta, ode do prozora i proviri napolje. Profesor Erethor je s uenicima uvjebavao katu. Svi su se nekako dodatno trudili. Kalahad je svima bio inspiracija da se trude vie. U koli je on bio vijest dana. Svi su se eljeli upoznati s Kalahadom. Dobro, moda ne ba svi. Dobar dio njih je bio vie nego ljubomoran. Oni koji su uivali odreenu slavu sada su naglo bili zapostavljeni i zaboravljeni, to ih je tjeralo da ga mrze iz dna due. Kalahad za to nije znao. No sada je njegov glavni problem bila glad. elio se najesti kao nikada do sada. "Ima li ovdje iega za jelo?", pitao je Karisu otunim pogledom. Karisa skupi usta kao da je lizala limun, pa ree: "alim. Nema. Mogu ti neto donijeti". Kalahad na to ree: "Ne. Idem i ja. Ne mogu vie sjediti u ovoj rupi." Karisa se nasmijei odobravajue. Iako joj je Miranda naredila da mu ne doputa izlazak dok ona ne bude prisutna, Karisa je bila

zaboravila sve to. Jedva je ekala da vidi lica svih uenika kada Kalahad bude prolazio pored njih posve zdrav. Kalahad krenu prema vratima. Glenroy ga zaustavi: "Hej, zaboravio si obui gornji dio!" Kalahad pogleda niz sebe i shvati da stvarno nema nikakve majice. "to e mi?", ree on te mahnu Glenroyu da krene. Sili su niz stepenice velikom brzinom, jer se Kalahad vrlo urio. Onaj napitak je uinio uda na njemu. inilo mu se da je jai nego prije. Glenroy mu ree: "uj, priao sam sa doktorom Balthazarom i on mi kae da taj napitak razliito djeluje na razliite osobe. ini se daje na tebe imao povoljniji uinak nego na ostale." Kalahad pomisli kako je to vrijedna informacija koju bi mogao iskoristiti u budunosti. No trenutno mu je bilo vrlo vano da sjede za stol Erdosa i najede se. Izali su na dvorite, a Kalahad je brzim korakom hodao po dvoritu, ne bi li izbjegao poglede koji su se lijepili na njega i djevojako hihotanje. Mnogi su zadivljeno aputali o njegovim oiljcima no on se pravio da nije uo nita, iako mu je sve to laskalo. Napokon je doao pred blagovaonicu, pa je uletio unutra to je bre mogao i sjeo za stol. Iako je doruak gotovo zavrio, na stolu je bilo jo puno hrane. Odmah se bacio na slasnu piletinu i presoljeni krumpir, zbog ega bi obino gunao satima, ali gaje sada gutao sa zahvalnou. Glenroy i Karisa su sjedili i jeli do njega. Kalahad nije niti primijetio da je do njega dola grupa starijih djevojaka iz kue Karsiv, te nekoliko njih iz njegove vlastite kue. Jedna od njih mu prie i na uho ree: "Bi li htio danas ruati za naim stolom. Ja i moje prijateljice bi bile vie nego poaene ako bi..." Kalahad je prekine: "Ne bih. Oprostite. Imam ve s kime u ruati. S njima ruam ve proteklih pet godina pa u tako raditi i ostatak svog boravka u Velveronu." Sve djevojke odreda sloie kiselu facu a onda na Kalahada ispalie plotun otrovnih pogleda, no to njemu nije niti najmanje smetalo. On je uivao u slasnom bataku. Djevojke se pokupie i otioe vidljivo razoarane, i bijesne. Nisu

mogle vjerovati da ih je odbio. Na drugu stranu, Glenroy i Karisa su izgledali kao da im je pao kamen sa srca. Sumnjali su da e ih Kalahad ostaviti radi djevojaka, ali sada su bili sigurni da im je on pravi prijatelj. Nakon to se najeo, Glenroy ree: "Kale, daj sada poi s nama. Moramo ti neto pokazati. Moglo bi te zanimati." Kalahada je ba zanimalo to bi to moglo biti. Karisa i Glenroy su ve bili na nogama. On ustane i krene za njima. Njih dvoje ga prevedoe preko dvorita te pravo u Veliku Dvoranu. Uli su unutra te stali otprilike na pola dvorane. "I?" , upita ga Glenroy. "to kae?", nadopuni ga Karisa. Gledao je uokolo, no nije shvatio to treba gledati. "Pogledaj na plou, Kale", ree mu Glenroy. Kalahad u poetku nije znao u koju plou treba gledati, a onda ga prooe trnci. Glenroy je mislio na plou slavnih. Kalahad podie pogled odmah je to ugledao njegovo ime je bilo urezano na plou. Nije pogledao na tu plou jo od dana kada su bili svrstavani u Velike kue, a i tada je samo virnuo na nju. A sada je prvi puta tamo ugledao ime svoga oca. Bilo je odmah iznad njegovog: Garet Jorsoran Samostalno se probio kroz opsadne snage orkova koje su tri dana drale Velveron oknpkanim te, trei od Velverona i pritom izbjegavajui potjeru, doao do Srnduina, dozvavi pojaanje koje je spasilo dvor od unitenja. Kalahad Jorsoran Spasio uenice i sebe prilikom napada salamandra tijekom nesree na sata Bia Sararije. Ubio salamandera I oporavio se od rana smrtonosnih za veinu osoba. Bio je prvi uenik koji je dospio na ovu plou a da nije senior kue Soran.

Kalahad je bio ponosan. Taj ponos je jo vie rastao jer je znao daje i njegov otac uradio neto veliko. Ali kako nije to primijetio do sada? Kako je mogao biti tako nepaljiv? Tog trenutka je odluio biti koncentriran i odluan u svemu to radi. Sve mu se inilo tako nestvarnim. No svijet mu se uvijek ini ljepim nego to jest nakon nonih mora. Nije bio svjestan da njegova mora jo nije zavrila, i da on jo uvijek ima vrlo vanu ulogu u dogaajima koji e ponovno potresti Velveron od temelja do najvieg tornja. Glenroy je stao pored Kalahada i stavio mu ruku na rame poprativi to rijeima: "Zasluio si Kal. Uistinu si zasluio." Najednom se Dvoranom razli glasno ensko vikanje. Neka djevojka je dozivala Kalahada. Bila je to Rowena. Trala je prema njemu. Nije razumio to je sada problem. Zato je toliko uzbuena? Rowena mu prie i snano ga zagrli. Kalahad osjeti da je pocrvenio. Glenroy je to smatrao smijenim, no Karisa je izgledala poput raka. Neko vrijeme su stajali zagrljeni, dok su ih ostali promatrali u tiini. Na kraju ga Rowena pogleda i promuca: "Hvala." Kalahad je sporo razabirao na emu mu se zahvaljivala. Gotovo je zaboravio daje ba ona bila s njim u onoj jami. Rowena se odmakne od njega. Nije mu smetala sva ta panja. Bio je malo zbunjen, jer nije razumio zato mu je ta djevojka tako draga i zato mu je tako lijepo u njenom zagrljaju, iako ju jedva poznaje. Prvi puta je doivljavao zaljubljenost. Tada se umijea Karisa i ree: "Kale, moramo ii! Ne smije biti izvan medicinskog odjela!" Kalahad kimnu glavom. "Idemo", ree on Karisi i Glenroyju. Njih troje izaoe iz velike dvorane i krenue nazad prema Medicinskom odjelu. Kalahad je imao neki lo predosjeaj. Nije to bilo nita izriito, nita ekstremno. Nikakvo zvono koje je lupalo i upozoravalo na opasnost, nego samo neko prigueno tinjanje unutar njegova duha unutar njegova bia mu je neto govorilo da neto ne valja. Taj rijetki dar koji su imali svi mukarci u njegovoj krvnoj lozi se pojavio i kod njega.

Kada su stigli pred medicinski odjel, ugledali su blijedo lice ravnateljice Velverona. Predosjeao je probleme. Miranda je sjedila na Kalahadovom krevetu, a do nje je bio profesor Benrog. "to se dogodilo?" upita Glenroy. Miranda umorno podie pogled i zagleda se u njih troje. "Kalahad se osjea odlino! Samo je bio gladan! Ako ete nas kazniti, ja preuzimam svu krivcu!", pravdala se Karisa. Miranda na to nije niti trepnula. "Abigail, medicinska sestra je... mrtva", ree ravnateljica. Njih troje se sledie. "Mr... mrtva?", zamuca Glenroy. Kalahad se nadoveza sjedni m: "Kako?" "Uenici su je pronali. Netko ju je ubio", uznemireno e Miranda, ne odvajajui pogled s njih troje. "Zato bi itko uinio takvo to?", upita Karisa. Miranda ustane, ode do prozora i tamo se zagleda u dvorite. "Moda je to zato to se brinula o Kalahadu? Moda netko vreba njega?", ree Glenroy. "Ne onda bi ubili doktora Balthazara!", ree Karisa. "Nema to veze sa mnom, zar ne?", upita Kalahad. "Nema, sine. Mislim da nema. Ali bojim se da veeras nitko od nas nee mirno spavati", ree Miranda. "Znam to mislite. Abigail je bila draga starica. Nedostajat e nam", ree Karisa. Miranda zamiri, odajui paljivom oku kako Karisa nije bila niti blizu istine: "Ne, djeco moja. Sama smrt nije toliki problem, nego ono to ju je prouzroilo." "Mislite, ubojica?", upita Kalahad, na to ga Miranda pogleda sablasno hladnim pogledom i ree: "Gore. Meu nama je vampir." Kalahad osjeti kako su mu se sve dlake na tijelu najeile. "Vampir?", upita Glenroy, elei biti siguran daje dobro uo. "Da, vampir. Lovac noi. Bie tame" dopuni Miranda. Karisa ju upita: "Kako moete biti sigurni da je u pitanju vampir? Ta bia su poprilino rijetka kod nas, zar ne?" No odgovor nije stizao. Miranda je utjela i razmiljala. "Zar ne?", ponovi Karisa.

"To mi mislimo, no vjerujem da vampira ima vie nego bi itko od nas to htio povjerovati", Miranda e. "Ravnateljice, jeste li sigurni da je u pitanju vampir?", ponovno upita Glenroy, u kome je samo spominjanje rijei 'vampir' izazvalo veliki nemir. "Sigurna sam. Na vratu sam joj pronala dvije krvave, oteene rupice kod snanog ugriza. U stvari, ugrizom toliko snanim da joj je slomio vrat. Jadnica je umrla prije nego je shvatila to ju je zadesilo." Odjednom zavlada tiina. Nitko nije imao to za rei. Miranda ih zamoli: "Obeajte mi da neete nikome rei za ovo! Ne elim da uenici paniare! U strahu bi mogli napasti jedni druge! Zakunite se da neete nita govoriti nikome! Ukoliko osjetim potrebu, ja u upozoriti profesore, ali vi drite jezik za zubima! I nemojte se vie smucati po noi! Opasno je!" Sada kada je Miranda spomenula smucanje po noi, Kalahadu padne na pamet ono vrijeme kada je sjedio na terasi i gledao kako se netko ulja po dvoritu, nosei neku drugu osobu na leima. Sve je odmah ispriao Mirandi, dok su ga ovo dvoje gledali a krv im se ledila u ilama od jeze. "To je uistinu uznemirujue. Moram sjesti i razmisliti o tome... No zaboravila sam pitati, Kale, kako se osjea? Kako tvoje rane?" Kalahad prstom pree preko oiljaka i ree: "Pa, ostali su samo ovi oiljci. Nita vie." "Dobro si proao, uistinu dobro. Iako si premlad da bi imao takve oiljke, mislim da si dobro proao." Miranda krenu prema vratima sobe. Na pragu Miranda zastade tek toliko kako bi rekla: "Nema potrebe da ostaje ovdje, Kalahade. Idi nazad u svoju Veliku kuu. Ako vas budem trebala, javit u vam se. Ako vi budete imali meni neto rei bilo to nai ete me u mojim odajama." Izala je i ostavila Karisu, Glenroyja i Kalahada u tiini. "Idemo i mi. Gadi mi se ovo mjesto", ree im Kalahad. "Naravno, idemo", sloi se Glenroy. Izali su iz medicinskog odjela i nasumino se zaputili nekamo.

Nisu ni sami znali kuda hodaju. Samo su koraali blijedi i tihi. Kada su bili negdje na pola puta izmeu kipa starog Velverona i medicinskog odjela, neki prva dotra do njih troje i pone vui Kalahada za rukav. "Kalahad!", vikao je mali djeak. "toje?", upita Kalahad. "Profesor Erethor hoe da doete kod njega veeras! Kalahad pogleda u oi Glenroyju pa Karisi, a onda ree djeaku: "Dobro. Reci profesoru da u doi." I njih troje nastavie prema kipu, no ubrzo Kalahad opet osjeti kako ga mali vue za rukav. "to je sad?", upita ga Kalahad. "Profesor Erethor je rekao da e mi dati srebrnjak ako ti prenesem poruku." Kalahad opet pogleda u Glenroyja i Karisu. Problem je bio to kod sebe nije imao novaca. "Zna to? Ako sad prenese moju poruku profesoru Erethoru, on e ti dati 3 srebrnjaka! to kae na to?" Djeak naglo rairi oi i potra nazad to je bre mogao. Njih troje odoe do kipa i tamo sjedoe. "ini se da e biti kie", ree Glenroy, gledajui u crne oblake to su se gomilali daleko na zapadu. "Da", potvrdi Kalahad. Karisa je izgledala uznemireno. Upitala je: "A to ako je vampir neki od profesora? " Glenroy ju pogleda i ree: "to time hoe rei?" "to ako je Erethor vampir? Moda se zarazio negdje na svom putovanju?" "Zato to misli?", upita je Kalahad. Karisa odgovori: "Na primjer, zato osobno nije doao ve poslao tog djeaka da prenese poruku?" "Kakve to veze?", upita Kalahad. Karisa ree: "Zna da vampirima smeta sunce. A jo uvijek je dan i to sunan. Mislim, jo ga nismo vidjeli po danu otkako je doao, zar ne?" Glenroy uleti u razgovor: "U stvari, bio je pored Kalahada ono jutro kada se on probudio. Sjea se?"

Karisa na brzinu prekopa svoj sjeanja i lice joj se vidiljivo opusti. Odahnula je: "U pravu ste. Nije Erethor." "Misli da je meni lake? to misli kako u veeras na spavanje? Pogotovo kada ste vas dvoje na suprotnom kraju dvorita", ree Glenroy. "Misli da bi te nas dvoje mogli zatititi?", upita Kalahad. Glenroy nasmijei. Ozbiljnim glasom ree: "ovjee, pa ubio si salamandra! to je jedan vampir za tebe, ha?" Kalahad se poeli nasmijati, no sve to je uspio je napuiti usne. Opet gaje neto titilo. Zastoje morao biti tako ozbiljan? esto je sebi postavljao to pitanje. No nije znao odgovora. "Idemo mi dalje! Ne elim biti ovdje dugo", ree Glenroy. "Zato? Najsigurniji si ovdje, gdje je sunce", ree Karisa. "to ti misli?", upita Glenroy Kalahada. Kalahad je bio iskljuen iz razgovora. Razbijao je glavu svime onime to se dogodilo. Nije nikako uspijevao naslutiti tko bi mogao biti ta zvijer. "to ti misli?" , ponovno ga upita Glenroy. "O emu?", javi se Kalahad. "Jesmo li sigurniji unutra ili vani?", upita Glenroy. "Svejedno mi je", ree Kalahad i ustade. "Ja idem u svoju sobu. Umoran sam... umoran. Nita vie. Karisa, moe li me, molim te probuditi veeras da odem porazgovarati s Erethorom." "U redu", namignu mu ona. "Jesi li nabavila onu biljku od Nobina?" Karisa se nagne do Kalahada i doapnu: "Jesam. Nalazi se na tvom stolu, pored ostalih biljki." "Hvala. Dunik sam ti", ree joj Kalahad. "Zaboravi", nasmijei mu se Karisa. "Vidimo se, Glene" ree mu Kalahad, a onda polagano krenu prema Kui Erdos. Naglo ga je zaboljela glava. Uistinu se zaelio svog kreveta i dobrog, vrstog sna. Za nekoliko trenutaka Kalahad je leao u svom krevetu i gledao u strop. Bacio je pogled na stol i tamo vidio sve tri biljke koje je morao

nabaviti za Erethora. Pogled mu se opet vrati na strop i tako se umiri, te na kraju utonu u san. Snovi su mu bili mjeavina udnih oblika i bezlinih zvukova. Negdje u daljini je pravilno poput kakvog srca bubnjao jaki bubanj i unosio jedini sklad u taj cijeli san. Nita nije imalo smisla. Nita nije bila vano. Nije bilo niega. Negdje bi ponekad protrala kakva sjena takoer neprepoznatljiva i utljiva poput kakvog jezivog drveta. No itava atmosfera nije bila niti strana, niti jeziva. Djelovala je oputajue. Bezlini zvukovi su se oblikovali u pjesmu, a mumljanje u pjevanje. Nesklad je postao lijepi sklad, nemir postade mir, a neugodni osjeaji oputenost i smirenost.

LOVAC I LOVINA
"Kale! Kale!", dozivala je Karisa. "Probudi se, Kale!" Kalahad otvori oi i ugleda Karisu kako ga drma po ramenu. "Vrijeme je, Kale. Erethor te eka." Kalahad se naglo razbudi i podie iz kreveta. U sobi je bila tiho, kao da se nalazio u hramu. "Koliko je sati?", upita on Karisu. "Pola dva nou", odgovori ona. "Tako kasno?" upitaju on iznenadivi se. "Da. Cijelu no sam bila budna, Kale. Bojim se. Dok to bie tumara uokolo, ne smijem spavati. Neznam kako si ti mogao." "Hvala to si me probudila. Sada moram ii. Ovaj, je li Erethor budan?" "Jest", ree Karisa. "On me je i poslao po tebe." Kalahad se zagleda u nju: "Misli, doao do tebe i naredio ti da me doe probuditi? Zato nije doao sam?" Na to Karisa ree: "U stvari, ja sam bila kod njega, Kale. Nisam smjela biti sama. Razgovarala sam s njim o svojoj budunosti i budunosti Saradrije. O ovoj koli. O njenim uenicima i profesorima. Ali nisam mu

spominjala vampira. Bojala sam se njegove reakcije." "Zato si se bojala? Moda bi bilo bolje da mu kaemo?", upita Kalahad. "Neznam ba. Zna, to je rekla Miranda. Naredila nam je da utimo. Nita nije sigurno!" "Svjestan sam toga, Karisa. No mislim da moemo vjerovati Erethoru." Na te rijei Karisa ga pogleda alosnim pogledom. "Ako nita, prvo emo porazgovarati s njim i uvidjeti moemo li mu vjerovati ako mu kaemo." Na to se Karisa barem prividno razvedri. "Idemo sada. Profesor te eka, Kale", ree Karisa. Kalahad se odjene u novu odjeu. Lijepo je mirisala. "Idemo", ree on Karisi i usput uzme ma. Njih dvoje izaoe iz Kalahadove sobe i naoe se u tihom, tamnom hodniku. Nesigurni koraci su odzvanjali tihim prostranstvom mraka dok su svi oko njih bili u dubokom snu. Najednom se Karisa ukopa u mjestu bila je sva najeena i blijeda pogled joj je bio zaleen na nekoj tamnoj toki u sjeni. im je Kalahad shvatio da se Karisa uplaeno ukipila, stegnuo je svoj ma. "toje!?", upita Kalahad piljei u sjene, ne videi nita. "Uinilo mi se da sam vidjela neto! Tamo u onom hodniku!", povie Karisa, ne skidajui pogled s mranog hodnika koji je zjapio kao ralje neke gladne zvijeri. "Ja ne vidim nita! Hajdemo!", ree Kalahad uznemireno. Nosio je svoj ma vrsto ga stegnuvi i okreui se svako malo. Odjednom naioe na vrata koja su im znaila sigurnost. Kalahad se potrudi pokucati stoje tie mogao. "Naprijed", zauje se Erethorov glas. Kalahad i Karisa uletjee unutra to su bre mogli i zatvorie vrata za sobom. "Kako si, Kalahade?", upita Erethor pokazujui na stolac. "Dobro, profesore. Bolje nego dva dana prije, u svakom sluaju." "Da, to svakako", ree on, gledajui u Karisu i pritom sjedajui za svoj stol. "Karisa, bi li mogla ostaviti mene i Kalahada da razgovaramo nasamo?"

Karisa uputi jedan uplaen pogleda prema Kalahadu koji ree: "U redu je, profesore. Ona ve sve zna. Ona je pomogla da prikupim bilje." "Ah. nisam znao. Onda ostani", ree Erethor, i ponovno pokaza na stolac. Oboje sjednu. "Da li si uspio nabaviti svo bilje koje sam traio?" "Jesam, profesore." "Gdje je?", upita profesor. Kalahad se poee po glavi, pokuavajui pogledati u Karisu, a onda ree: "U mojoj sobi." "Zato ga nisi donio?", upita Erethor smjekajui se. Karisa upade s rijeima: "Pospan je, profesore." "To sigurno", ree profesor uz glasan smijeh. Kada se uozbiljio, za to nije trebalo dugo, ree: "Moe li ga donijeti? Treba mi za jedan lijek." "Profesore, moete li mi rei koji je to lijek? U koji lijek ide bilje otrovno i opasno poput ovog to ste traili da nabavim?" "Kalahade, Kalahade. Volio bih vie nego ita na svijetu da ti kaem za stoje takvo bilje potrebno, no bojim se da bi to moglo tota ugroziti! Vjeruj mi, kada sve ovo bude napokon gotovo, znat e sve detalje ovoga! Sve se ovo tie i tebe vie nego moe zamisliti." Kalahad pogleda Karisu i shvati da ona ve due vremena ne skida pogled s Erethora. "Moete li mi, molim vas, sada donijeti te biljke? Kasno je i volio bih poi na spavanje." "Ovaj... moete li vi ii s nama?", upita Karisa. "Zato?", upita Erethor, a lice mu naglo poprimi ozbiljne grimase. Naslutio je po tonu Karisinog glasa da je u pitanju neto vano. "Pa... hodnici vie nisu sigurni kao to si bili do sada, profesore", ree Karisa. "Kako to misli?", upita profesor. "Vi stvarno ne znate?", upita Kalahad. "Neznam to?", upita Erethor, a glas mu bjee ozbiljniji od lica. "Znate li kako je umrla Abigail?", upita ga Karisa.

"Da. Netko ju je ubio. Ako se toga bojite, onda nemajte straha. To ubojstvo nije izvrio uenik. Vjerojatno je bio u pitanju neki provalnik ili to ve. Siguran sam da nema razloga za strah i paniku jer..." "Profesore! Nju je ubio vampir! Zar vam ravnateljica nije rekla? Popio joj je svu krv, a ugrizao ju je toliko jako da joj je slomio vrat!", povika Kalahad. Erethor problijedi kao krpa. Lice mu se naglo izduilo a tijelo omlitavilo. "Sluaj, poi ti sada nazad u svoju sobu!", sada mu je glas bio opet glasan. "Ja u sutra ujutro uzeti one biljke! Nemojte veeras izlaziti i ne govorite nikome o ovomu! I nemojte se bojati. To e vas samo odvesti u jo vee probleme. Hajde, pourite se, vas dvoje!" Tako ih je Erethor gotovo izgurao iz ureda. Kalahad mu pokaza njegov ma i upita: "Treba li vam ovo, profesore?" Profesor odgovori: "Tebi moe zatrebati vie nego meni. Zadri ga. Poklanjam ti ga." I tada su se ponovno nali u hodniku. ak ni Erethorovo prisustvo nije nita odagnalo strah. I Kalahad i Karisa su imali oi irom otvorene, a Erethor je bio zapanjujue miran. Smiono se zaputio niz hodnik i nestao je u sjenama pravei velike korake koji ubrzo utihnue. Kalahad i Karisa se naoe u mraku. "Idemo odavde! Ne elim biti ovdje niti sekundu due nego moram, Kale!", ree Karisa. Kalahad kimnu glavom i stegnu drku maa. "Idemo. Otpratit u te do sobe. Zakljuaj se i ne izlazi do zore." Sputali su se niz hodnik vrlo, vrlo tiho. Sjene su bile beivotne i mrtve. Prazne. Kalahad je to ubrzo shvatio pa ga strah popusti. "Zato bi to bie napalo ba nas unutar nae Velike kue?", apnu on Karisi. "Zato to smo jedino mi vani", ree mu Karisa. Ubrzo su stigli do njene sobe, pa ona ue unutra i zakljua vrata magijom. "uvaj se, Kale!", povika ona iznutra. "Hou", ree Kalahad. Preao je to malo prostora do svoje sobe i uao unutra. Zakljuao je vrata i upalio svjetla. Temeljito je pregledao sobu.

Osim njega, unutra nije bilo nikoga. Kalahad lee s maem. Pokuao je tako zaspati ali neto mu je smetalo. Svjetlo. Zato ustade i prie svjetiljci. Ugasio je svjetlo i legao nazad u krevet. Sada je bilo lake. Drao je ma u ruci pored sebe i trudio se olakati svoja osjetila. Opustiti se. No to mi nije ilo od ruke. Kalahad se okrenu na drugu stranu i pokua zaspati. Pokrio se jastukom po glavi i trudio se ne misliti ni na to. No to je samo pojaavalo tmurni osjeaj. Poeo je misliti na uenje maevanja koje je proputao. Osjeao se oputenije. One zle slutnje su ga poele naputatati. Toliko se duboko zadubio unutar svojih misli daje gotovo poeo trzati rukama kada bi u glavi pokuavao zadati udarac svom protivniku. Minuta po minuta, vrijeme je prolazilo i on je zaboravljao na svoje more. Utonuo je u san. Najednom se probudio znojan i uplaen srce je lupalo a ruke drhtale. Neto se loe dogaalo neto nije bilo u redu. Prozor glasno krhnu o zid, dok su zastori mahnito lelujali pod naletom vjetra. Huka i buka ispunie sobu. Trbuh mu se grio i munina ga je hvatala dok je pokuavao ustati i upaliti svjetlo. Jedva se uspravio na noge, a kada je to uradio, stao je teturati prema svjetiljci. Unutar glave kao da mu je neto vritalo i kao da su neki bubnjevi lupali iz sve siline. Samo to je priao svjetiljci i krenuo da stavi drhtavu ruku na nju, sve naglo utihnu. Nigdje se nije ulo nita. Blaena tiina. Kalahad podie glavu i razgleda uokolo. Drao je svjetiljku u ruci jer ju je ba upalio. Soba je bila onakva kakvu ju je ostavio. Nije bilo nikakvih znakova da neto nije u redu. Nikakvih loih predosjeaja. Samo tiina. "Kvragu, to je sad ovo bilo?", upitao se na glas. Osjeti potrebu da ode pronjukati uokolo, ali se suzdra i vrati nazad u krevet. Legao je i pokrio se. Nije bilo nikakvih novih neugodnih osjeaja. Nikakve boli ili nepodnoljive tegobe. Samo tiina. to god da se dogaalo, sada je prolo.

Jutro je bilo rosno i prohladno. Oblaci sa zapada su se bliili i izgledali su sve tamniji. Dolazilo je nevrijeme. Atmosfera je bila tmurna. ak niti ptice nisu pjevale. Uenici su se polagano okupljali na svojim predavanjima, kao i obino. Jedni su ili na sate maevanja, drugi na Strjeliarstvo, trei na neko predavanje iz magije. Kalahad i Karisa su se probudili kasnije nego inae. U stvari, probudio ih je profesor Erethor. Njegovo kucanje na vrata je zvualo uznemirujue, no kada je Kalahad otvorio vrata ispalo je da je on poprilino miran. "Zdravo, profesore", pozdravi ga. "Dobro jutro, Kalahade. Trebam ono bilje to si mi ga nabavio", ree mu Erethor nestrpljivo. "Evo odmah", ree Kalahad i zgrabi sve bilje i preda ga profesoru. Erethor ga pregleda, nekoliko puta okrenu u ruci te ree: "Odlini primjerci, Kalahade. Odlini! Znao sam da se mogu u tebe pouzdati. Dunik sam ti!" Onda brzim korakom ode k svom uredu. Kalahad gaje elio pitati togod o sino zato se onoliko uznemirio na spomen vampira i kuda je onako nestao? Poeo je polagano pridavati teinu Karisinoj teoriji u koju je Ererthor bio upleten. Erethor je za Kalahada bio neto kao oinska figura. Najblie ocu to je imao. Ali sada je polagano gubio povjerenje u njega, to mu je teko padalo. Nekoliko minuta kasnije, on i Karisa su se ispod onih borova nali s Glenroyem i na brzinu mu ispriali to se sino dogodilo. Glenroy se eao po bradi, izgledajui kao da duboko razmilja. Na kraju cijele prie ree samo jedno: "Zanimljivo." Kalahad ga upita: "to misli o svemu?" Glenroy ree: "Za sada nita. Moram jo malo promukati sve po glavi. A ionako kasnim na predavanja iz Alteracije." Karisa ga pozdravi a Glenroy se polagano zaputi prema uionicama na dalekom kraju dvorita. "Idemo i mi na sat. Profesor Desglen nije zadovoljan kada njegovi graniari kasne", ree Karisa, pokuavajui da imitira duboki glas profesora Desglena.

Profesor Desglen je predavao sate Graniarstva. Danas je kua Erdos dijelila njegova predavanja s kuom Argenor. Predavanja Graniarstva su se odravala u velikom vrtu iza dvorca u koji se dolazilo jednim oteenim drvenim mostom. Njih dvoje nisu kasnili. Veina ostalih uenika su se jo uvijek sakupljali. Taj cijeli vrt je bio sastavljen iz mnogo razliitih terena, brino odravan od strane profesora Desglena i uz pomo profesora Nobina. Bilo je dijelova koji su sainjeni od pijeska i kamenja, dovezenog posebno iz Teredora kako bi teren izgledao to vie nalik na pravu, surovu pustinju oko gradova Grog'Na-Thal i Hogoth'Na-Thal. Takoer je bilo i visokih drva i guste ikare kako bi se to bolje predoile drevne praume Ethilium Kerena, slavnog doma Ardena te monih i prekrasnih Drva Vjenosti. Dok su se uenici redali i pridolazili u sve veim brojevima, Kalahad je bio zauzet razgovarajui s Ornoxom, orkom kojeg je upoznao onog dana kada i Karisu i Glenroyja. S njim je bio vrlo prisan, iako su se sastajali i razgovarali samo na satima Graniarstva i ponekad na satima Maevanja. Ornox je izrastao vii i jai od svih svojih vrnjaka. Liceje postajalo grubo i za ljudske pojmove runo. Koa mu je polagano debljala i postajala hrapavija. Kroz nekoliko godina, Ornox e biti pravi, snani ork kao i ostatak njegova roda. "to misli, Kalahade, hoe li ove godine biti natjecanja u Areni za na uzrast?" , upita Ornox sjedei na ogoljeloj kamenoj stijeni, laktovima se oslanjajui na drveni tap. Kalahad je, gledajui u nebo, odgovorio: "Ne vjerujem, prijatelju moj. Jo smo premladi." "Gluposti!", ree Ornox. "Ti si nam svima dokazao da godine nisu vane! Srce je vano, Kalahade! Srce ratnika! A moje jedva eka da zakuca na pijesku arene!" Kalahad pogleda u Ornoxa koji se strano uivio u razgovor, tako da mu je usna podrhtavala a oi se krijesile. Izgledao je kao da e rukom posegnuti prema slavi koja mu je visila tu negdje pred oima. "Ne, prijatelju. Ja sam imao vie sree nego iskustva. Mi nemamo

anse u Areni. Premladi smo stvarno smo premladi", ree mu Kalahad pogledavajui prema prsima i ogromnim oiljcima na njima. "Gluposti!, ponovno e Ornox. "Imamo anse! Samo trebamo vjerovati u pobjedu! U mojoj Kui nema nikoga tko bi me smio izazvati!" Kalahad sada ozbiljno ree Ornoxu: "Vjerujem u tvoje znanje, ali zna li da za sudjelovanje u areni mora biti barem Sedma godina! Osim toga, Ornoxe, budi iskren jesi li ikada izazvao nekoga starijeg? Seniora moda?" Ornox odmahnu glavom: "Nisam." "Zato nemoj juriti. Doi e i tvoje vrijeme. Daj Seniorima ansu, jer Arena sada pripada njima. Jednog dana e i ti stati u Arenu. I tada e biti spreman. Za sada treniraj! Profesor Erethor mi je jednom rekao da se ma stopi s tobom kada ga uzme u ruke, ali da ti treba puno vjebe vjebe strpljenja! Kae da olako plane! Zbog toga ti je mnogo puta dao lou ocjenu!", odra mu Kalahad mali govor, pitajui se od kuda mu inspiracija da tako govori. Obino je on taj koji treba savjete. "Erethorove ocjene mi ne znae nita! Moje znanje je to koje je bitno!", ree Ornox, a u njegovu glasu se osjetila kap razoaranja. "to misli koliko e ova kia padati kada oblaci stignu?", promijeni Kalahad temu, jer mu je dosadilo govoriti o maevanju i Areni o tome govori svaki puta kada se sretne s Ornoxom. "Nisam siguran. Dva dana. Moda tri", odgovori Ornox i sam se zagledavi u mrane oblake koji su izgledali poput neke gorostasne planine stoje izronila iz mora tame. "Bit e vrlo gadno nevrijeme. Moda najgore u ovom desetljeu", ree im profesor Desglen. "Moj otac, koji je bio veliki graniar i putnik, mi je priao o ovakvim olujama kada sam bio mali. Kae da su trajale i po tjedan dana. U Teredoru, mom pustinjskom domu, bi pravile cijele planine od pijeska, dok u Sjevernim zemljama donose poplave. Bojim se da bi Velveron mogao biti na udaru takve oluje", doda profesor Desglen. "Gadno", ree Kalahad.

Profesor Desglen tada ree: "Gadno ili ne, mi imamo sat nastave. Danas moramo ponoviti lekcije iz prolih sati." "Profesore!", poalie se drugi uenici. "Ovo je ve trei puta da uimo kako izvaditi glupo sjemenje iz Tuwassa!" "To je vana lekcija! Jer to sjeme vam jednog dana moe spasiti ivot! Zmija ima posvuda, a mnoge su otrovne! Da te jedna sada ugrize, misli da bi uspio napraviti sebi lijek?", grubo e profesor Desglen. Njegov glas je savreno odgovarao njegovu stasu izgledao je kao kakav mrki medvjed dok je nadgledao uenike. "Naravno da bih znao! I zavezanih oiju!", ree mu mladi iz Kue Argenor. Profesor Desglen dozva djeaka do sebe. Djeak mu prie s nekim samopouzdanim osmijehom. "Da te vidimo", apnu mu Desglen a trenutak poslije toga djeak vrisne od bola, drei se rukom za desnu nogu. Kada je maknuo ruku da pogleda ranu, tamo su bile dvije plave rane iz kojih je polagano navirala krv. Desglen je u ruci drao zmiju. "Vi ste ludi!", povika uenik. "Moda. A ti e biti mrtav za nekih pola sata ako ne pripravi lijek." Uenik se tre i poe panino zvjerati oko sebe nije znao to da radi. Profesor Desglen mirnim, zadovoljnim glasom ree: "to je? Izgubio si se? Ako trai tuwass, ima ga tamo na stolu!" Pokae rukom na stolove na kojima su radili vjebe. Svi su utjeli i zaprepateno gledali ovu scenu. Bilo je opepoznato daje Desglen vrlo grub i udna ponaanja, ali da je ovako okrutan, to nisu znali. Kalahad pokua otii do momka, no snana Desglenova ruetina ga ukopa na mjestu: "Budi miran. Ovo je njegova borba. On ovo mora sam proi, inae nee nauiti nita" i pokae Kalahadu zmiju bila je sitna, malene glave ali s velikim zubima. Po sebi je imala trokutaste, prljavo-zelene are. im je vidio zmiju, Kalahad pogleda profesora u oi a on mu kimnu glavom na odobravajui nain i on se mirno vrati na mjesto.

Za to je vrijeme mladi uporno pokuavao razrezati Tuwass, oraastu biljku vrlo tvrde, naranaste kore. Udarao je njome od stol pokuavajui je razbiti, no nije mu uspijevalo. Udar za udarom je odzvanjao po dvoritu dok su sve oi bile uprte u te oajnike poteze. Na kraju, tuwass pukne i mladi se radosno nasmije. No kada je pokuao izvaditi ljekovito sjeme koje je sadravalo tekuinu potrebnu za lijeenje zmijskog otrova, shvatio je da je svo sjeme unutar biljke uniteno i popucalo, a da je sva tekuina iz njih iscurila i pomijeala se s ostalim sokovima tog udnog ploda. Profesor Desglen se nasmijei. Neka djevojka mu donese no i pomogne probiti koru drugog tuwassa te napraviti otvor u njemu, dovoljno veliki da moe pokuati izvaditi sjemenke. Mladi pokua s noem, no nije mu ilo. Zario je unutra dva prsta i pokuao prstima izvaditi dragocjeno sjeme, no krhke stvari su pucale pod njegovim rastresenim prstima. Mladi onda pokua istresti sjeme, no i ono je pucalo. Kada se uvjerio daje tuwass prazan dobacio je Desglenu bojaljiv pogled, prepun pokajanja. "to je, Erone? Ne ide? Moda bi ti pomoglo ako bi ti zavezali oi povezom. Ipak, ti to zna napraviti i zavezanih oiju, ne?" "Idi k vragu!", prodera se Eron, a Desglen se samo slatko nasmija. Eron dohvati novi tuwass i poe ga sjei. Desglen tada ree "Pogledajte ga! On je savren primjer onoga to ne smijete biti! Ne smijete paniariti! To je u prirodi gotovo sigurna smrt! Ovaj svijet je opasani Panika vam ubija osjetila! Zamagljuje va um! Ne moete razmiljati ispravno! Ona vas tjera da uzmete tuwass i razbijete ga od stol! Od nje vam prsti drhte dok vadite ovo krhko sjeme pa ga prsti drobe! Da je Eron ostao pribran, sjetio bi se da se to sjeme mora polagano isisati ako je ve napravio rupu na tuwassu, iako je pravi nain taj da biljku prereete po sredini na dva dijela i polagano ju rascjepite! Koliko sam vam to puta rekao! Nemojte misliti da nisam primijetio kako ste se igrali i gaali tuwassovim sjemenjem na prolim satima dok ste trebali od njega pripraviti lijek! Bilo tko od vas se mogao nai

na Eronovom mjestu! Svi biste postupili isto! On od panike ak nije niti prepoznao ovu zmiju koju drim u ruci! Ona ak nije niti otrovna! Da je to znao sve bi ovo bilo izbjegnuto, no panika je uradila svoje! elim da se ubudue dobro upitate elite li paziti na mojim satima ili ne! Jer ovo to ja predajem vano je za va ivot! Ne moj! Ja sam svoje odradio! Proao sam i kroz pustinje i kroz praume! Grizle su me mnogo gore stvari od zmija i pauka! A evo me! Pred vama stojim iv i zdrav! To je zato to sam pazio na ono to mije pokojni otac govorio! Ako i vi od sada budete pazili to ja govorim vama i vi ete ostati ivi! U suprotnom, zavrit ete kao Eron, vjerojatno i gore!" Samo to je profesor zavrio govor, neka djevojka ridajui na sav glas pretra most. Dola je meu uenike i pala na zemlju jedva je disala od plaa. Profesor Desglen ju prihvati. "to je bilo, Rohana?" No djevojka kao da nije ula nita nastavljala je plakati uz velike trzaje kada god bi pokuala uzeti zraka. "Razmaknite se svi, odmah!", prodera se Desglen. "Rekao sam maknite se", ponovi on kad uvidje da se uenici ne mrdaju s mjesta. Tek tada se uenici udaljie malo vie od straha nego od elje da pomognu Rohani. "Bbbbb... bbeellll....", plakala je ona uporno, pokuavajui neto rei. "toje, djevojko? to? Reci ve jednom!" , Desglen e njoj. Tada jedna djevojka iz grupe uenika istri i prie Rohani te ju zagrli i pone umirivati apatima. Desglen prepusti Rohanu njenoj prijateljici, a zatim naredi nekom blijedom djeaku da donese vr vode to je bre mogue. "Reci Rohana to se dogodilo?", mirnim glasom joj apnu njena prijateljica. "Belll... in... daaaa... je... mrt... mrt... vaa!! jedva nekako izusti Rohana. "to!?", zaprepasti se njena prijateljica! "Mrtv...va je!", rasplaka se jo jae Rohana. Djeak je stigao s vodom. Desglen uzme vr i umi djevojku i

pokua joj dati piti. Nitko ju nije pitao nita neko vrijeme. Pustili su je da malo doe k sebi. Zato su svi naveliko razglabali o tome to bi moglo znaiti "Belinda je mrtva". Desglen je poslao nekoliko uenika da provjere s profesorima. Za kratko vrijeme, Rohana je dola k sebi tek toliko da moe razumno govoriti. "Rohana? Moe li sada rei to se dogodilo?" "Mislim da mogu", ree Rohana gledajui Desgleda suznim oima. Izgledala je kao da e se ponovno rasplakati svakog trena. "Onda izvoli i objasni! to se dogodilo?" Rohana tada pogleda svoju prijateljicu u lice, a onda pogled obori u zemlju i ree: "Pronala sam Belindu, moju prijateljicu mrtvu! U kupaonicama! Krvi ima po zidovima i po stropu plafonu! Neto ju je rastrgalo!" Desglen vidljivo problijedi. ila na njegovoj sljepooici je poput vijugajue zmije pumpala krv i irila se iz trena u tren, opet se sputajui idueg. "Ornox! Dorisa! Pobrinite se da uenici odu nazad u svoje velike kue! Brzo! I odvedite Rohanu u medicinski odjel!" Desglen krenu trati prema dvorcu a Kalahad za njim. Karisa ih je slijedila to je bre mogla. "Kamo idete!?", upita Kalahad u trku. Desglen mu odgovori: "U kupaonice kue Karsiv. Rohana i Belinda su moje uenice." Kalahad pomisli kako mu je zabranjeno ulaziti u kuu Karsiv, no onda razmisli i odlui kako je profesor s njim a da je ovo uistinu neuobiajena situacija. Pitao se da li je u redu da ide za profesorom. Nitko ga nije zvao. Uostalom, to e vidjeti? Kakvu je mranu tragediju Velveron sada pripremio za svoje stanovnike? Profesor ih odvede ravno u tamnicu tamo gdje su bile ivotinje. Kalahad je hrabro uao unutra. "Ovamo!", povika Desglen vodei Kalahada i Karisu prema jednom tamnom hodniku. Kalahad je bio tamo mnogo puta i znao je da to vodi u slijepu ulicu. No sada je i znao zato je to slijepa ulica

tamo se nalazi Velika Kua Karsiv. Dodue, to nije bila nikakva tajna, no on jednostavno nije razmiljao o tome. Profesor Desglen svojim prstenom dotaknu neko mjesto na pukotini u jednoj cigli. Odjednom se etiri ogromna bloka ispred njih razmaknue uz zvuk struganja kamena i kripe arki te ostavie otvoren prolaz. Desglen uleti unutra brzo poput munje a Kalahad i Karisa krenue odmah za njim. Kalahad primijeti kako je unutra sve lijepo i svijetlo, ukraeno prelijepim nijansama ute i zelene boje. U zraku je bilo nekakav miris prirode, osvjeujui dah umskih cvjetova. Desglen je jurio hodnicima do kupaonica. Otvorio je vrata jedne od njih, ali unutra nije bilo nikoga. Zatim je provalio vrata druge kupaonice, ni tamo nije bilo nikoga. Karisa bojaljivo otvori vrata na drugoj strani hodnika, no i ta su bila prazna. Kalahad ode na suprotni kraj i otvori vrata jedne od kupaonica i ona je bila prazna! Otvori druga vrata. Tamo primijeti crvene kapljice posvuda po podu. Kada je uao, zatekao ga je oduran prizor na suprotnoj strani kupaonice, odmah pored kabina za kupanje na plavenkastim ploicama, lealo je Belindino truplo. Djevojka je leala na boku. Jedna ruka joj je bila ispruena iznad glave, a druga je padala za lea. Noge su bile strahovito skvrene. Taj poloaj je izgledao posve neprirodan. Kalahad povie tako da su ga svi uli, istodobno prilazei truplu. Kada je priao blie, ugledao je ogromnu, tamnu ranu to je zjapila na njenom vratu. Oi su joj bile otvorene i prazne. Po rukama su bile vidljive mnogobrojne ogrebotine i duboke posjekline djevojka se branila od nekoga ili neega. Na trbuhu je imala veliku ubodnu ranu. Kalahadu se uini da moe vidjeti kroz nju. U taj tren stigoe Karisa i Desglen. Karisa pokri oi rukama taj je prizor bio previe za nju. Desglen je bio vidljivo potresen alio je smrt uenice i bojao se za sigurnost ostalih. Brutalnost ovog ubojstva je bila neviena u Velveronu. Kalahad promotri malo bolje i primjeti otiske stopala posvuda oko djevojke. Isprva pomisli kako su to moda Rohanini otisci, no onda

shvati da su ta stopala prevelika za jednu djevojku. "Profesore, pogledajte!", ree Kalahad pokazujui na otiske stopala u krvi. Bjee to krupno stopalo. Bio je to trag izama s udnim arama i velikim raspupenjem na sredini stopala. Desglen se sagnu i pogleda. Karisa je sva blijeda stajala i piljila u truplo. Nije znala to bi rekla. Do sada nikada nije vidjela ovakvo neto. "Idi odavde. Dovedi profesore!", naredi joj Desglen. Karisa se bez rijei okrenu i utee u hodnicima. "to mislite, profesore?" upita ga Kalahad. Desglen ustade i ree: "Ovaj otisak stopala nije napravio nitko iz Velverona. Mi nemamo ovakvih izama. Ovo je iz Junih zemalja." Razgleda sobu nebi li pronaao jo to bilo kakav trag koji bi ukazao na krivca. Soba je bila prelivena krvlju, koje je bilo i na zidovima, a par kapljica nalo svoje poivalite i na stropu. Desglen uvidje da su to ravni mlazovi nastali vjerojatno istim rezovima neega vrlo otrog i smrtonosnog. Tada odjednom primijeti kratki ma unutar jedne od tu kabina! Bio je krvav! Kada ga profesor Desglen podie, uvidje da ta krv nije ista kao i Belindina ova je bila mrana i gusta ta pogana tvar nije davala nikakav odsjaj kao to to rade druge tekuine. Desglen zakljui kako je djevojka u obrani ozlijedila svog napadaa. Zakljuio je da je to moda i razlog zastoje ubijena na ovako brutalan nain iz gnjeva. Kalahad je odvratio pogled od unakaenog tijela ni on vie nije mogao podnijeti takav ruan prizor. Desglen je priao djevojci i pokuao ju okrenuti. Razgledao je ranu na vratu. "Ovo nije napravio ma", ree profesor. Kalahad osjeti kako mu se niz lea slijeva snaan val hladnoe. Tog se zakljuka i bojao. "Ovo je neto drugaije. Mnogo manje. Mnogo otrije. Poput... zuba", tiho proaputa Desglen. Kalahad se jasno sjeti sinonjih doivljaja onog runog osjeaja kako neto nije u redu, kako neto ne valja onog preplavljujueg straha i neimenovane opasnosti. "toje?" , upita ga Desglen. "Jesi li dobro?" Kalahad ne odgovori. "Saberi se! Trebat e mi pomo oko ovoga, bar dok profesori ne

stignu", ree mu Desglen. Kalahad pogleda u pod. Protrljao je oi. Kada ih je otvorio na podu je ugledao neto to ga isprva podsjeti na blatnu mrlju, no ubrzo shvati da je to razvodnjena krv otisak izme saprane u vodi. "Profesore..." , ree Kalahad. "Ova rana na trbuhu je napravljena neim takoer otrim. To nije ma. Mogao bi biti neki trozubac, ali... ovo je premalo za to oruje." "Ne to, profesore. Pogledajte! Jo tragova!", povika Kalahad podrhtavajuim glasom, a Desglen se odmah prenu zagledao se u pod na mjesto u koje je i Kalahad gledao. "Netko je pokuao sprati izme", ree Desglen. "ini se", ree ravnateljica Miranda. Iza nje je izvirivala blijeda Karisa. U sobu ue i Glenroy. Miranda pokri lice kada je vidjela truplo. Glenroy je bio blijed, ali je ipak gledao. Nije mogao odvratiti pogled. Jo je stopala bubnjalo kroz hodnik. Mnogi profesori i uenici su htjeli vidjeti o emu je rije. Vijest se irila poput kuge. Glenroy se odmah tre. Izaao je u hodnik i rekao gomili: "Stanite! Pogazit ete mogue tragove! Ne smijemo hodati ovuda!" Erethor, koji je bio u gomili zastane, te zaustavljajui snaim rukama ostale koji su bili iza njega, ree: "Deko je u pravu! Stanimo! Idemo nazad! Neemo nita pomoi! Vratimo se! Ne podiite buku! Moda je i bolje da potedimo nae oi takvog prizora! Glenroy poi i ti! Pozovi i Karisu i Kalahada. Nema potrebe da to gledate." Desglen prie Glenroyju i snano mu stisnu rame: "Odlino, mome." Kalahad je vukao Desglena za odjeu: "Profesore! Mogu li otii? Nije mi ba najbolje." Uistinu je osjeao muninu. Ne zbog prizora koji je vidio muio ga je osjeaj od sino jeza koja je presijecala njegovo srce svakih nekoliko trenutaka. Nelagoda koja je rasla i rasla iz trena u tren. Morao je o tome razmisliti. Nije mogao gledajui u lokvu krvi i

isjeeno tijelo svoje vrnjakinje. Morao je sjesti. Da. To bi pomoglo. Moda i porazgovarati s nekime? "Gdje je Glenroy?", upita se Kalahad i osvrnu se oko sebe. Vidio ga je kako razgovara s Desglenom. O emu, nije znao. Nije uo. Mnogi su glasovi jo uvijek tutnjali hodnicima. Gdje je Karisa? Ona se sakrivala iza Mirande. Moda bi mogao porazgovarati s njih dvije? Ionako bi morao razgovarati s Mirandom. Da joj kae za Erethora!? Ipak, nije li on traio one sumnjive trave da mu budu dostavljene? Zato se on toliko trzao na spomen vampira? "Moram ii", ree Kalahad tiho, gotovo neujno. Nitko mu nije zamjerao. "Idem i ja", ree Karisa. Glenroy je ostao i pomagao Desglenu. Miranda se uspjela natjerati pogledati u truplo. Suze su joj se slijevale niz lice. Kalahad i Karisa krenue niz hodnik naslonjeni jedno na drugo. Kalahad je vidno drhtao. Karisa nije nita pitala i ona je vrlo bila uznemirena.

ERETHOR I BALTHAZAR
Predveerje je. Kalahad je sjedio za stolom u svojoj sobi. Razmiljao. Vampir. U Velveronu. Ubija uenike. Erethor koji trai bilje. Erethor koji odlazi. Ne govori nikome kamo. Nekako je to povezano. Znao je. Moralo je biti povezano. Ubojstva su poela onog dana kada se probudio iz kome. Onog dana kada je vidio sjene kako se vucaraju po Velveronskom dvoritu. Moda Erethor nije vampir? Ne on sigurno nije vampir! To nema smisla. No moda radi s njima. Moda... Nije znao to. Nita mu nije padalo na pamet. Stisnuo je drku maa. to da radi? Sada cijela kola zna za ubojstva. Bit e panike. Kako poznaje Mirandu, odrat e govor. Zamolit e uenike da ne izlaze nou, da ne idu sami, da ne lutaju nepoznatim mjestima i da prijave

sve stoje sumnjivo. Zanijekat e vampira, okrivit e nekoga drugog, no nitko joj nee vjerovati. Znao je on kako e se to odigravati. No znao je da to nee sprijeiti zvijer da opet ubija. Opet se blii no. to ako je on idui? To i nije problem. Snai e se on ve nekako. A to ako napadne Glenroyja ili Karisu? On ima ma, no njih dvoje nemaju nita. Oglasilo se zvono s istonog tornja. Zvonilo je mnogo due nego inae. Nije prestajalo. Kalahad odlui provjeriti. Ustao je i krenuo van. Tiho je otvorio vrata. Da li da stvarno izlazi? Uskoro e no. Uskoro nee biti sigurno. Ne, mora izai. Nije on kukavica. Izai e van. Posluat e zov zvona. Izaao je iz Velike kue. Mnogo uenika je bilo okupljeno u dvoritu i hrlili su sa svih strana. Mnogi su imali oruje i svi su krili pravila. No Miranda je to zanemarivala. Opratala im je. I Kalahad stade medu njih. Ornox je bio pored njega. Izgledao je nekako ivo. Razbueno. Spremno. No nisu razgovarali. Miranda je ekala da se uenici okupe u veem broju. eljela je odrati govor. Morala je nekako objasniti ubojstvo. Morala je objasniti smrt djevojke koju su nali nekoliko sati ranije tog dana. Morala je. Svi ve ionako znaju. Makar da ih savjetuje. Da sprijei jo ovakvih sluaja. Miranda je poinjala govor. Ornox odjednom prodrma Kalahada: "Pogledaj, Kale! Balthazar Thor ide prema vaoj velikoj kui!" Kalahad se prene iz misli. Starac je neprimjetno epao prema vratima njihove velike kue. Kada je stigao pred njih, ona se otvorie. Kalahadu se uini kako je vidio obris Erethorovog lica u sjeni. Nije mu se dalo sluati Mirandu. Morao je otkriti o emu je rije ovdje. Znao je sve o mjerama zatite koje je ona sada navodila. Ba kao stoje i pretpostavio "...ne idite nigdje sami, ne izlazite po noi..." On to sve zna. im je doao pred vrata Velike kue, ubacio je prsten u potrebno

mjesto i vrata se otvorie. Polako je uao unutra. Krenuo je niz hodnik. Balthazar nije mogao otii daleko. Kalahadu padne na pamet da je moda on vampir. Moda je epanje samo gluma? Gdje je Karisa? Nije ju vidio vani. Produio je niz hodnik. Pored Erethorovog ureda je netko stajao. Kalahad prie blie i stane pored Karise. Ona mu samo da znak da bude tih, te pokaza na poluotvorena vrata. Iznutra se uo Erethorov glas: "Zao mi je to sam vas morao zvati ovamo i to u ovo vrijeme, ali ini se da stvari izmiu kontroli. Razgovarao sam s njime, no on se kune da ne ubija on. I najgore je to mu vjerujem. Sav je izgladnjen i mrav. Slab je. Jedva da moe hodati. Nikako to ne moe biti on. U Velveronu je netko drugi, doktore." Balthazar odgovori: "Svjestan sam toga, Erethore. Svjestan sam. Ovo nismo mogli nikako predvidjeti. No to u neku ruku i nije na problem. Daj mi to bilje i ve sutra u ti napraviti taj lijek. Samo se nadam da e uspjeti. Ako su moja istraivanja ispravna, onda emo sutra u ovo vrijeme imati lijek protiv vampirizma!" "Da", ree Erethor. "Aranox e napokon opet biti normalan. Opet e vidjeti sunce. Ali doktore, molim vas, pazite! Nemojte pogrijeiti! Rekli ste i sami da bi ga isti lijek mogao i ubiti. On je spreman na rtvu, noja nisam. Stari mi je prijatelj. Puno mi je puta spasio ivot." Balthazar uzdahne dok je sjedao na stolicu pa ree: "Dosad nisam grijeio. Istraivao sam to punih est godina, Erethore. Nedavno sam upotpunio i popis svih sastojaka koji bi trebali da budu iskoriteni. Jedino mi je trebao netko na kome bih provjerio lijek. A onda sam dobio tvoje pismo, Erethore. Ovo je jedinstvena prilika i ja je neu propustiti! Ovo e biti revolucionarnije od napitka za disanje pod vodom! Siguran sam! Zato se nemoj brinuti! Previe je truda uloeno da bi sada neto polo po zlu! Samo ti dri Aranoxa zatvorenim. Moda ti jest prijatelj, no glad zna biti jaa od prijateljstva. Mogao bi ubiti... opet." "Ali on ne ubija! Zakleo mi je se! Vlastitim ivotom!", ree Ererthor.

"I ti mu vjeruje? Vampiru? Razmisli, koliko njemu vrijedi njegov ivot? Ve je dva puta ubio! Pobrini se da to ne uradi i trei puta!" Erethor je utio. "Znam da ti je teko", ree Balthazar, "no mora biti iskren prema sebi. On vie nije taj Aran..." ".. .ox", nadopuni ga Erethor. "Da, Aranox. On je vampir. Moda izgleda normalno, ali kada ga glad uhvati, teko joj je odoljeti. Ako bi ga ostavio dovoljno dugo gladnim, napao bi i tebe. Zato mu nemoj pretjerano vjerovati, Erethore. To ti je moj savjet. Ako ga uspijemo izlijeiti, sve e izai na vidjelo. Ove ene koje su umrle biti e na mojoj i tvojoj dui. Mi smo ga pustili ovamo. No to je za dobrobit svih! Ako lijek bude uinkovit, sve e se ovo isplatiti. A ako ne bude... i ako ga ne ubije... onda e to morati ti, Erethore." On je opet utio neko vrijeme. Erethor ipak ree: "Neznam. Predugo ga poznajem. Aranox je vampir ve sedam godina. Mislim da se je nauio kontrolirati. Osim toga, prijatelj mi je cijeli ivot. Poznajem ga poput brata. On to nikada ne bi uradio. Barem ne bi ubio dijete. Kaem ti, u Velveronu je netko drugi. Jo jedan vampir." Balthazar samo ree: "Dobro. Ako tako vjeruje, moda i jest tako. Svejedno, daj mi bilje. Odmah u krenuti pripraviti lijek. Nadam se da emo uspjeti i spasiti jo mnogo ivota?" "Evo. Sve to si traio. I izai drugim izlazom. Njime si trebao i ui. Ovako te je netko moda vidio", ree Erethor. "Morat e mi pomoi ovo nositi. Ima previe toga", ree Blatazar. "Naravno", ree Erethor i otvori vrata. Svjetlost obasja Karisu i Kalahada. Erethor je problijedi: "Trebao sam pretpostaviti. Vas dvoje uvijek neto morate nanjuiti!" Njih dvoje ustadoe. Kalahad dohvati drku maa. "To ti nee biti potrebno, Kale. Smiri se", ree mu Erethor. No Kalahad svejedno isuka ma. Bio je ogoren. Erethor je doista bio upleten u ove smrti. Ako je dobro shvatio, Erethor je i doveo vampira u Velveron. "Kako si mogao? Vjerovao sam ti!", ree Kalahad.

"Kalahad, Karisa, uite. Hou da vam objasnim nekoliko stvari. Neznam koliko ste uli, pa najbolje da ponem od poetka. to stojite tu? Neu vam nita! Hajde, ulazite!", ree Erethor i ue nazad u ured i proe pored zaprepatenog i blijedog Balthazara. Kalahad ue unutra. Karisa takoer. "Zna li tko je Aranox, Kale?", upita Erethor. "Znam. Tvoj stari prijatelj. Bio je i prijatelj mog oca", odgovori Kalahad. "Tako je. Vidi, onog dana kada je Etron pao, svi mi iz nae generacije, svi prijatelji smo se okupili u obranu Etrona. U stvari, svi osim mene i Aranoxa. Ne zato to nismo eljeli, nego zato to smo bili u nevolji. Lagao sam ti onog dana kada sam rekao da sam bio onesvijeten ovdje u koli jer nam je pobjegao trol. Lagao sam. Pomagao sam Aranoxu. On je bio lovac na vampire. Ja sam mu trebao pomoi oko lova. U trenutku kada smo dobili pismo iz Velverona, u kojemu nas obavjetavaju da svi idu braniti Etron, mi smo bili do grla upleteni u ienje vampirskih jazbina oko Omeda. Nismo mogli ostaviti posao nedovren. Tog istog dana je Aranox bio ugrizen. Gadno. Zvijer, koja je bila i voa opora, mu je skoro otkinula ruku. Prokleto stvorenje je pobjeglo ali uspjeli smo mu odsjei jednu aku prije nego je nestao negdje u sjenama. Nakon to smo pobili ostale, Aranox me je molio da ga ubijem. Znao je da e postati jedan od njih. 'Ne', rekao sam mu. 'Nai emo lijek! Sigurno netko ima lijek protiv vampirizma! Do tada e se moi kontrolirati! Lovit e gobline ako treba! Pit e njihovu krv, dok ne pronaemo lijek!' Pristao je ostati na ivotu. Imali smo malo vremena da doemo do Etrona, a on nije mogao putovati po danu. Tako smo zakljuili da neemo stii. A poto je njemu bilo loije i loije svakoga dana, morali smo otii negdje gdje nije bilo mnogo ljudi. Krenuli smo prema Songornu. Aranox se kontrolirao prvih nekoliko dana, njih osam ili devet. A onda me je napao. Isjekao mije lice pandama. Vidi, Kale, imam te oiljke i danas. No nisam ga ubio! Ne. Bio mi je previe drag. Zavezao sam ga i odveo ga u Songom. Vukao sam ga svake noi prema tamo. ak sam mu dopustio da se nahrani na nekim pljakaima. Tako je opet bio

normalan nekoliko dana. Mogli smo putovati mirno. Kada je poeo osjeati gubitak kontrole nad sobom, rekao mi je da ga ponovno zaveem. To sam i uinio. Kada smo stigli u Songom, Kale, odveo sam ga tamo jednom orkovskom amanu. Bio nam je prijatelj koji nam je mnogo dugovao. Prihvatio je Aranoxa. Prihvatio ga je drati u svom domu. Davao mu je nekakve napitke za smirenje od ega je Aranox mogao drati kontrolu nad sobom. 'Na kratko. Samo dok ne pronaem nekoga s lijekom!', rekao sam Belijaru kada me je pitao koliko bi dugo trebao ostati kod njega. I tako je on ostao tamo sve ove godine. Beliar je nekako znao izai na kraj s njegovom eu za krvlju. Znao je izai na kraj s njegovim ludilom koje bi zavladalo kada bi predugo ostao bez krvi. Ja sam ih posjeivao svake godine u isto vrijeme. Aranox je Beliaru pomogao da zavlada jednim cijelim plemenom tako to je za njega pobio sve lanove poglaviine obitelji i sve ostale amane. To me zaprepastilo. Beliar je iskoristio Aranoxa i injenicu da je ovisan o njemu. Aranox nije imao izbora. Svejedno, jednom prilikom sam nauo da Balthazar Thor, uveni znanstvenik moda ima lijek za vampirizam. I to sam mogao nego pokuati nabaviti lijek. Poslao sam mu nekoliko pisama u kojemu sam mu objasnio situaciju. Rekao mu sve o Aranoxu. O vampiru koji gaje ugrizao. A on mije rekao da mnoge sastojke, koji mu trebaju moe pronai samo ovdje, u Velveronu, u Tigor umi. Dogovorili smo se da e on doi i odsjesti ovdje i pokuati pripraviti lijek, a ja u dovesti Aranoxa na lijeenje, jer je Balthazar previe star da bi putovao do Songom a i izbjegavao orkove. I tako sam ga jedne noi, u stvari, prije nekoliko dana, doveo ovdje u Velveron. Aranox je nauio kako kontrolirati e vrlo dobro. Oni napici koje mu je Beliar davao doista su mu pomogli. Putovali smo prema Velveronu neprestano, skoro bez odmora. Pred kraj putovanja, Aranox je opet poeo gubiti kontrolu nad sobom pa sam ga zavezao i dao mu one napitke. Po noi sam se uuljao u Velveron i odvukao sam ga u Zapadni toranj, jer tamo nitko ne zalazi. Aranox se od tada nalazi tamo. Obilazim ga svaki dan. Govorim mu kako e lijek

stii svakog trena. No imali smo malih komplikacija kako vidite. Stvari su krenule prilino nepovoljno za nas." Kalahad je i dalje vrsto drao ma u rukama. Imao je osjeaj kako ga je Erethor izdao, a opet u neku ruku ga je razumio. elio je spasiti ivot svom prijatelju. I on bi slino uradio za Karisu ili Glenroyja. No opet, bio je glup potez dovesti vampira meu djecu. To bi i Erethor trebao znati. "Da li je Aranox zavezan i sada?", upita Karisa. "Na alost, ne. Alije cijeli toranj u kojem je, zakljuan." "Idemo tamo! Ide ga zavezati!", ree Kalahad. Erethor pogleda u doktora Balthazara, koji mu kimnu glavom da bi to bilo najpametnije. "Dobro. Neka bude tako. Idemo tajnim ulazom. Ne elim da privuemo pozornost."

VAMPIR
Krenuli su jednim tamnim hodnikom, kojim Kalahad nije iao esto. Tamo su samo jedna zatvorena vrata koja nikada nije mogao otvoriti. Zato je ostavljao taj stari, pranjavi hodnik na miru. Ali Erethor je znao kako ga otvoriti. Zavukao je ruku iza nekih starih dasaka i povukao neto. Vrata zakripae i otvorie se. "Hajde. Ovim putem emo doi do zbornice. Ovo je stari, tajni prolaz koji su profesori koristili prije. Sada vie nije sigurno prolaziti ovuda jer se krov uruio na jednom dijelu puta", objasni Erethor. Karisa je nekako bila sumnjiava prema Balthazaru. Imala je neki zloguk osjeaj u vezi njega. Bio je vie od znanstvenika. Ima neto u njegovu pogledu. Neka tajna. Neto iz prolosti to nije rekao nikome. Neto to nitko nije smio znati. Balthazar bi ponekad pogledao u nju, ali bi odmah udaljio svoj pogled od njenog. Kalahad je opet drao Erethora na oku. Iz njega je curila sva

odanost koju je imao prema tom ovjeku. Smatrao je Erethora pametnijim od ovoga. Kako je mogao biti ovako slijep? Kako je mogao dovesti tu zvijer u Velveron? Nije to sebi htio priznati, ali Erethor mu se poeo gaditi. Stigli su do dijela gdje je krov uruen. Hodnik je bio isprepletan sivom pauinom. Na podu je bila hrpa pranjavog kamenja i starih blokova. Iznad njih je zjapila crna rupetina, takoer popunjena pauinom. Svi su se polagano prebacili preko te prepreke te, paljivo gazei, izali ponovno na ist hodnik. Pratili su dugi tamni hodnik jo stotinjak metara te doli do vrlo strmih stepenica koje su vodile polukruno u lijevo. Popeli su se nekoliko katova. Tu je bilo malo vie svjetla dolazilo je iz udnovatih gljivica to su se nastanile na zidovima te vlane prostorije. Vlaga je vjerojatno bila od kie. "Idemo, nije daleko odavde", ree Erethor. Napravili su jo stotinjak metara u istom smijeru, a potom su naili na velika oronula vrata od kamena. Pored njih je bio razrueni kip. Nije imao glave. Bio je to kip neke ene koja je u rukama (sada je imala samo jednu ruku) drala bode. Erethor povue ruke kamene ene prema dolje i vrata poee da se kreu. Uz zloglasno kripanje i struganje kamena o kamen, pred njima se otvori svjetliji i daleko istiji hodnik koji vodi u zbornicu. Kalahad je ovuda proao onog dana kada se upoznavao s profesorima. Hodnik je bio okupan u naranastom svjetlu. Bio je prazan i tih. "Hajde. Zapadni toranj nam je nadomak ruke. Ui emo u njega preko zapadnih zidina. Moemo do njih kroz Veliku dvoranu. Nekoliko trenutaka kasnije pretravali su sablasno tihu Veliku dvoranu. Balthazar je epao, pa su ga morali saekati. "Volio bih daje Glen ovdje", pomisli Kalahad. Erethor ih povede kroz nekoliko hodnika u koje su uli, a potom uz stepenice. Na vrhu stepenica su ih ekale ljestve. "Idemo gore je put na zidine. Odatle emo lako ui u toranj neprimijeeni", ree Erethor. Balthazar ree: "Meni se ne ide do njega. Nemojte me shvatiti pogreno ali strah me je. Ja bih radije otiao pripraviti lijek za njega."

Erethor mu samo dobaci otar pogled. "U stvari, moda je bolje da se upoznam s njime", zamuca Balthazar Thor. Erethor se prvi pope uz ljestve. Kada se popeo, sjeo je i ekao ostale. Idua je bila Karisa. Potom se jedva nekako uspeo i Balthazar. Kalahad se popeo posljednji. Kada se popeo, shvatio je koliko su u stvari visoke zidine velveronske. Pogled je pucao na daleko velike ume tamo na zapadu, a na sjeveru obrisi ume Tigor da sunce nije ve skoro zalo, vidio bi i mnogo dalje. Visina je bila ogromna. Vidio je gomilu uenika dolje u dvoritu ravnateljica im je jo uvijek govorila. Pored ravnateljice je bio jo netko, a Kalahad je bio prilino siguran da to nije bio nitko od profesora. Neto mu je govorilo da je tako. "Idemo, ostanite sagnuti", doapnu Erethor. Vjetar je gore bio jak i hladan. Tamni oblaci to su nailazili su odavde izgledali jo zlokobnije. Kalahad se smrzavao, a vjetar je postajao sve jai i jai. Nije htio niti zamiljati kakav e biti kada oluja napokon stigne. Polagano su se kretali po zapadnim zidinama. Zapadni toranj je bio ispred njih. Dolje, ispod njega su bili sentineli uvali su ulaz iz dvorita. No ovdje gore, kuda su oni prilazili, nije bilo nikoga. Vrata koja su sakrivala unutranjost tornja su bila naizgled obina, no i njih izradie vilenjaci. A kod njih nita nije onako kako izgleda. Obina metalna vrata sakrivae tajnu. U njima je bila jaka magija. Svatko tko bi ih dotakao, bio bi udaren snanom magijom i ostao bi paraliziran jedno due vrijeme, pritom trpei groznu bol. Kalahadu se i uinilo daje primijetio neki ljubiasti sjaj tamo u desnom kutu vrata, no nestao je prije nego je mogao biti siguran. Erethor izvadi iz depa jedan prsten drugaiji od ovih koje koriste profesori u koli da bi otkljuavali mjesta na koja uenici ne smiju ii. Kalahad je znao da Erethor ne bi smio imati taj prsten. I nije ga trebao imati. Ukrao gaje od Mirande malo prije nego e krenuti na put. Miranda nikada nije otvarala Zapadni toranj bez potrebe pa i nije primijetila da prsten-kljua nema. Osim toga, imala je

i ostalih problema. Erethor pronae malenu udubinu pored vrata i u nju ubaci prsten. Vrata bljesnue ljubiasto, a onda se otvorie. "Idemo unutra, ali tiho. Ja u prvi razgovarati s njime", ree Erethor malo glasnije. Kalahad primijeti da Erethor nije izvukao prsten pa ga pokua uzeti sam, no nije ga mogao nikako pomaknuti. Prsten je bio vrsto uglavljen unutra. "Prsten e sam ispasti kada se zatvore vrata. Zato ih nipoto nemojte zatvarati za sobom!", ree Erethor. "Inae neemo moi van!" Svi krenue unutra za Erethorom a Kalahada poe obuzimati onaj stari, predosjeaj zla neka slutnja da neto nije kako treba. Neki tihi bubnjevi u njegovoj glavi su poeli da lupaju. Ali mogao je to izdrati. Mogao se boriti s time. Unutranjost Zapadnog tornja nije podsjeala na Velveron. Da se Kalahad probudio ovdje, rekao bi daje daleko od Velverona, moda ak gore na sjeveru, kod vilenjaka. Sve je bilo u bijelom mramoru, prekrasno i savreno osvijetljeno. Crveni, meki sagovi su savreno ukraavali pod. arobne lampe su isijavale maginu, plavu vatru. Znao je da moraju ii dolje, iako je tajna koju dri Zapadni toranj zapravo gore. Neto magino, no drevno, nalazilo se samo dva kata iznad. Neodoljivo gaje vuklo prema gore, to li je to? "Ne!", ree Erethor kao daje proitao Kalahadove misli. "Ne idi gore! Nema tamo nita to bi tebe zanimalo! Hajde, Aranox je dolje!" I krenue prema dolje, niz stepenice. Kako su silazili, Kalahad je blijedio. Osjeao je neku muninu, vrtoglavicu. Oni bubnjevi.Ti pakleni bubnjevi. Zato ne mogu utihnuti? Bubnjali su sve glasnije i glasnije! Misli su mu se lomile poput stakla nije mogao da misli ni na to. Ti prokleti bubnjevi. Zato ne utihnu? Zato ga mue ? Kalahad padne na koljena. Karisa ga dohvati da se ne razbije od stepenice, jer ga je do dolje ekao dugaak put. Erethor ga takoer prihvati "Isto kao i kod njegovog oca." "to to?", upita Karisa. "Cijela njegova obitelj ima tu slabost. Ne mogu podnijeti blizinu

vampira. Kao da ta stvorenja imaju neku auru koja ih gui. I njegov otac je isto ovako reagirao kada bi stao pred vampira. Ali proi e ga to. Priviknut e se. A kasnije e moda postati i otporan. Hajde pomozi mi da ga ponesem", ree Erethor a Balthazar Thor se ubaci: "Moda je bolje da ti ruke budu slobodne. Tko zna kako e Aranox reagirati moda je izgubio kontrolu nad sobom. Netko e nas morati braniti!" Erethor zastade. Nije planirao posluati ga, ali je zastao. Ta primjedba je imala smisla. "I da su mi ruke slobodne, ne bih vas mogao obraniti. Aranox je oduvijek bio jai od mene. A sada kao gospodin Vampirko ima jo veu snagu", pokua se naaliti Erethor, ali to nikome nije bilo smijeno. Kalahad je znao da ga je netko podignuo. Nekako je znao da je to Erethor. Nije razmiljao o tome samo je znao. Osjetio je to. Osjeao se ugodnije. Nastavili su da silaze dolje. Lomljava u Kalahadovoj glavi je bila sve jaa. Grmljavina i treskanje, bubnjanje i vritanje sve je to navaljivalo u isti mah. I sve je bilo gore. Daje Erethor znao kroz kakve bolove Kalahad prolazi, vjerojatno ga ne bi ni nosio dalje. Ali Erethor to nije mogao znati, pa je jednostavno nastavio silaziti, prema Aranoxu, prema vampiru. "Ostanite tu!", ree Erethor i spusti Kalahada koji je gotovo klonuo. On je bio svjestan svega, no nije mogao nita uiniti. Nije mogao kontrolirati svoje misli pucale su im bi ih stvorio. Nije mogao rei niti jednu jedinu rije. "Idem provjeriti Aranoxa. Najaviti vas. Vratit u se po vas kada sve bude u redu." Erethor sie stepenicama. Balthazarovo srce je lupalo divljaki. Nikada nije bio ovako uplaen. On je samo elio iskuati taj lijek protiv vampirizma provjeriti da li djeluje. Ako bi lijek djelovao, otiao bi u Azgard, kod kralja ili ak kod vilenjaka potom bi se pravio nevin, rekao bi da mu je 'sinula' ideja o sadraju lijeka, a onda bi ga iskuali prvi put i svi bi mu se divili, svi bi mu pljeskali i on bi opet bio na vrhu svijeta. Nevini doktor Balthazar. Takav genije. On nikada ne bi ugrozio nevinu djecu

u Velveronu. Ne. Nikada on ne bi riskirao ivote nevine djece kako bi izbjegao moguu sramotu. Sramotu da mu lijek moda ne uspije, pred najveim linostima ovog vremena. Da se ne okalja njegova savrenost. injenica da niti jedan lijek, koji je do sada pripravio, nije bio neispravan. Ali pripravio je on takvih, neispravnih lijekova i napitaka mnogo. Puno vie nego ispravnih. Ali svaki bi potajno testirao. Recimo, kada je testirao slavni napitak za disanje pod vodom, umrlo je etrdesetest ljudi prije nego je napokon dobio ispravnu formulu. etrdesetest mukaraca i ena je moralo izgubiti ivot kako se on ne bi osramotio pred vilenjacima i lordovima. Pomislio je, kad je ve prinosio takve rtve na tako beznaajan napitak, zato ne bi mogao i ovako neto uraditi. Ali nikada nije u stvari oekivao da e vidjeti vampira. On je oekivao da e Erethor uzeti napitak i odnijeti ga vampiru, a da e on, slavni, nevini, nepogrjeivi znanstvenik, sve to gledati sa sigurne udaljenosti. Iza nekakvih reetaka. Ali Erethor i Kalahad su ga prevarili. Jesu. Sada e se morati suoiti s tim stvorom. Oi u oi. Samo da mu je noga zdrava. Mogao bi on pobjei. Mogao je on trati vrlo brzo dok je bio mlai. Dok nije testirao napitak na sebi u stvari. I taj napitak to gaje testirao na sebi nije to napravio iz humanosti nego zato to nije imao novaca platiti nekim banditima da dre ljude pod vodom dok se ne ugue ili ne prodiu. Tada je tek poinjao. A morao je testirati na nekome. Napitak kojim je sebi paralizirao jednu stranu tijela je trebao biti napitak za lijeenje rana, kao onaj to ga je napravio za Kalahada. No nije imao mjeseeve rue unutra, zar ne? Njeni sokovi nisu ubili otrov koji je donijela jedna druge biljka i tako je nepogrjeivi znanstvenik ostao poluparaliziran na desnoj strani tijela. Toliko je bio ljut tada da je od muke sam sebe posjekao. Od tada i nosi onaj runi oiljak na desnom obrazu. Poeli su odzvanjati koraci. Erethor se vratio. "Aranox je u redu. Stabilan je i pri svijesti. Jo uvijek je svoj", ree on i podie Kalahada na ruke. "Bit e presretan da vidi Garetovog malog", ree on i pogleda u Kalahada sa suzama u oima. On je

stvarno volio Kalahada. I njegovog oca. I Aranoxa. Krenuli su dolje, niz stepenice. U stvari, njih voli vie nego bilo koga na ovom svijetu. Oni su mu sve. On je najmlai od njih. Aranox je bio najstariji. Najpametniji. Uvijek ih je izvlaio iz neprilika. Oni, Garet i Aranox, su ga odgojili na neki nain. Poput Kalahada i Erethor je ostao rano bez obitelji. Garet i Aranox su se brinuli o njemu. Oduvijek. On u stvari nije bio ista generacija kao i njih dvojica. Bio je tri godine mlai. Dovoljno da bude izgubljen kada je prvi puta doao u Velveron. Slab, bez imalo znanja i prijatelja. A oni su mu se tada nasmijali i pruili mu ruke. Bili su trogodinjaci. Nitko iz njegove generacije nije smio dirati Erethora. Uvijek je nad njim bio Aranox ili Garet. Bili su mu vie od prijatelja. Bili su mu braa. Najmanje to je mogao uiniti za njih bilo je da im pronae prokleti lijek. Da mu vrati sunce. Da mu vrati ivot. Da se makar brine o njihovoj djeci, ako ve nije mogao da im spasi ivot. Bila je to osobna bitka za Erethora njegovo iskupljenje. Moda i smisao ivota. Nikada Erethor nije toliko volio rat i borbu kao to je govorio ljudima. To je zavolio tek kasnije, kada se povukao u Velveron. Mnogo prije toga, jedini razlog to je bio aratar su bili Garet i Aranox. Kada se Garet oenio a Aranox postao vampir, Erethorov svijet se uruio. Povukao se na jedino mjesto koje je istinski volio Velveron. Vremenom, tu je nekako sazreo. A sada je napokon dobio priliku da se iskupi. Iskupljenje za dan kada nije mogao biti na dva mjesta odjednom kada nije mogao pomoi niti jednom od prijatelja. A sada e sve napokon da doe na svoje Aranox e ponovno biti iv. Onda e moi usmjeriti i Kalahada na pravi put. I sve e biti mnogo bolje. Jo samo malo do Aranoxa. Napokon su sili na drugi kat, koji je bio najtamniji nije bilo prozora na njemu Aranox je i bio na tom katu iz tog razloga do njega nisu mogle doprijeti ubojite zrake sunca. "Aranoxe, Tu smo!", ree Erethor. Taj kat je bio neuobiajeno tih i hladan. Soba je bila u obliku peterokuta, s runama koje su iscrtane po zidu blijedo davale malo magliastog sjaja. Tlo je bilo pokriveno crvenim tepihom, tankim i

mekim. "Aranoxe?", pozva ga Erethor ponovno. Kalahad se grio od bola. Sada vie nije imao dojam da bubnjevi lupaju negdje nego da je njegova vlastita glava bubanj koji netko udara iz sve snage. Sve vene na glavi su mu nabrekle. Kada je Erethor to vidio glasno ree: "Aranoxe! Pokuaj prikriti svoju mo nekako! Prigui je! Garetov mali je isti kao i on kad je rije o vampirima!" Kalahad osjeti kako mu postaj lake sada su ponovno bubnjali udaljeni bubnjevi, jo uvijek bili glasni, vrlo glasni. Misli su mu i dalje pucale. Ali uspijevao je da ih zadri neko vrijeme opirao se tome. Borio se protiv toga. Bubnjanje se stialo jo vie Kalahad je gotovo preuzeo kontrolu nad sobom. uo je to bubnjanje, ali sada je to vie bilo kao neko kucanje. Vrlo prigueno smetalo je ali nije bilo bolno. Kalahad stade na svoje noge. Otvorio je oi i saekao da mu se oi priviknu na mrak. Nije vidio Aranoxa. Ali je vidio da se neto mie tamo u sjeni ispod stepenica. "Aranox?", upita Kalahad. Iskoraio je naprijed. Karisa je zinula sva u zaprepatenju. Bila je blijeda i uplaena. Htjela je otii odavde, uukati se u topao krevet i zaspati zaboraviti na sve to. Balthazar Thor se sakrivao iza Erethora bojao se crnog stvora stoje uao tamo u sjeni. "Prii blie...", zau se apat glas je bio slabaan, iznemogao. "Doi da se upoznamo", ree mu lik u sjeni a potom se hrapavo nakalja. "Prilazim, izai samo malo tako da i ja vidim tebe!" Kalahad zauje struganje kao da se netko vue po podu. Netko se stvarno vukao po podu pred njim izroni slabana, mrava figura neega stoje davno, prije sedam godina prestalo biti ovjek. Stvor bjee umotan u crnu pelerinu vidno je drhtao od hladnoe. Lice mu bjee mravo i bijelo. Kosti na njemu jasno vidljive. Oi upale i tamne. Ispod njih su bila vidljiva dva tamna polumjeseca vjerojatno od neispavanosti i iscrpljenosti. Aranoxova koa je bila

oputena, naborana na elu. Usne bjehu tanane i svijetle. Beivotne. Preko lica je padao jedan pramen duge, sive kose. Kalahad je gledao u to udno lice dugo vremena. Stvorenje je piljilo u njega. Napokon, Aranox razvue osmijeh: "Ima oev nos." Taj osmijeh je totalno mijenjao ukupni dojam lica sada je izgledalo ivlje, oputenije. Sretnije. No takoer je davalo i podsvjesno upozorenje dva iljata zuba su strila van, zlobno se zacaklivi. "Pomozi mi da ustanem!", ree Aranox. Kalahad mu prui ruku a stvor ju prihvati vrstim stiskom. "Ehhh", uzdahnu on dok se dizao na koljeno, a onda se uspravivi na noge. Sada je Aranox izgledao daleko vre. Bio je vrlo visok dva metra najmanje. Imao je vrlo duge noge, a ruke je drao zgurene ispod pelerine. No ipak, njegova pogrbljenost je pokazivala iskrenu nemo umor, glad i mentalna napetost gaje iscrpila. "Ja sam Aranox. Nekadanji aratar, prijatelj tvog oca jo iz djetinjstva", ree on. "Znam", promuca Kalahad. Nije se osjeao dobro ovakva blizina vampira mu je uistinu kodila oni bubnjevi su bili aktivni i dalje. Oito Aranox nije mogao prikriti svoju prirodu u potpunosti. injenica da je vampir e zauvijek biti jasna ljudima kao to je Kalahad. "Kako se osjea?", upita ga Kalahad. Aranox ga pogleda tunim pogledom pa ree: "Sjeam se i boljih dana." Onda se opet nasmijei. Karisa prie blie. I Erethor je prilazio. "Uistinu je onakav kako si ga i opisao, Eri", ree Aranox, gledajui as u Erethora as u Kalahada. "Tvoj bi otac bio ponosan da te sada vidi", ree Aranox a onda se nakalja. "Vidio me je ve!", ree Kalahad, nesvjestan injenice da oni nisu dijelili njegove snove da oni ne znaju za Zagrobni ivot. Bar ne onako kako on zna. "Kako to?" ,upita Aranox. "Duga pria. Vidio sam ga onda kada sam bio na samrti. A i u

snovima." Erethor pogleda u Kalahada pa ree: "Nisi mi to nikada rekao?" "Mislio sam da nije vano. U stvari, sada kad ste me napomenuli, sjetio sam se kako mi je poruio da vam kaem neke stvari." "Koje?", upita Aranox. Karisa je izgledala kao da e planuti od napetosti. "Erethoru je poruio daje bio dobar prijatelj i daje dobro postupio na dan kada je Etron pao, a tebi je, Aranoxe, takoer poruio da si bio dobar prijatelj i da se prestane mrziti jer e jedino tako moi nastaviti ivjeti sa sobom." "Da. To doista zvui kao Garet. Uvijek je bio mudroser. Ali dobar", ree Aranox, a suza mu kanu niz lice, nakon tko zna koliko vremena. "Aranoxe, mogu li te neto pitati?" "Naravno", ree mu Aranox a potom prui ruku Erethoru da ga prihvati. Nije imao vie snage da se odrava na nogama. "Odgovori mi iskreno", ree Kalahad. "Najiskrenije to mogu!", ree Aranox. "asna vampirska!", doda jo i pokua se nasmijati, no prekide ga kaalj. Nitko se nije smijao. Aranox nekako nije mogao uvidjeti ozbiljnost situacije. Nije bio svjestan nepovjerenja s kojim su ga gledali Kalahad i Karisa, ali ni straha s kojim ga je pogledavao Balthazar Thor. Moda je nasluivao tako neto. Moda je to znao i pokuavao ih razvedriti pokazujui daje makar jedan dio ovjenosti ostao iv u njemu smisao za humor. No to je samo stvaralo jo vie nelagode. Kalahad je stezao ma nesvjesno ali znalaki. Izgledao je kao da e udariti Aranoxa i odrubiti mu glavu u jednom udarcu. A bubnjanje koje je osjeao u glavi gaje jo vie navodilo na to. U stvari, tjeralo gaje na to, kao da mu je to jedina svrha. "Prekini!", prodera se Kalahad umjesto da ga udari. Aranoxovo lice se istog trena ispravi i izoblii se u neto ozbiljno, tamno i iskreno. "Reci mi da li si ti ubio one ljude u Velveronu? Da ili ne?" "Ne", ree Aranox vrsto, potpuno drugaijim glasom. vrstim i snanim glasom. Ali jadnik je davao sve od sebe da bude vrst, da se

ne srui na zemlju. Noge su mu drhtale. Kalahad se pitao, je li to moda gluma. Ako jest, onda je vrlo dobra. No ne i nemogua. Stegnuo je drku maa. "Polako, sine!" , ree Erethor. "Iskren sam, mome. Pogledaj u kakvom sam stanju. Jedva stojim na nogama! Nisam nita jeo ve tri dana! I ne mislim na krv! Mislim na obinu, ljudsku hranu komad kruha i tanjur juhe! I da jesam udovite sposobno da ubije dijete, jednostavno ne bi mogao to uraditi preslab sam!" Odjednom mu Karisa stavi ruku na rame i doapnu: "Mislim da govori istinu. Pogledaj mu oi Kal on plae!" Crne tamne oi su polagano putale suze koje su neprimjetno tekle niz koate, suhe obraze. "Vjerujem ti", ree Kalahad. Postao je svjestan daje to taj detalj koji mu je nedostajao. "No tko ili to je onda ubilo Abigail i Belindu!?", upita Karisa. "Nemam pojma", ree Aranox, a onda mu pogled zastade na blijedoj osobi nasred sobe doktoru Balthazaru. "Tko ste vi?", upita Aranox. Balthazar nije odgovarao. Strah ga je stisnuo toliko jako daje mislio kako e se sruiti mrtav. "To je Balthazar Thor. On e pripraviti lijek. Imamo sve sastojke. Izdri jo jedan dan. Sve e biti gotovo za samo jedan dan", ree Erethor vrsto i glasno, glasom nekoga kome se tok bitke okrenuo u korist. "Ti si, znai", potom se nakalja najglasnije do sada zvualo je kao da mu netko ree plua, "...slavni doktor Thor. Recite, doktore, hoe li taj lijek raditi? Ali ono, stvarno raditi?", upita Aranox. "Trebao bi", natjera se Balthazar da to kae. "Pripremite i neki otrov za svaki sluaj doktore. Za sluaj da lijek ne uspije..." Balthazar ovaj puta ne ree nita samo je gledao u njega. "Reci mi, Kale", okrenu se Aranox prema Kalahadu. "Odkud ti u

Velveronu?" "Nisam imao kamo poslije Etrona. Ali pokupio me je princ. Valjda. Ne sjeam ga se ba najbolje. Platio mi kolovanje ovdje." "Da. To mi je rekao i Erethor. Samo, ima jedan detalj koji ti ne zna." Kalahad ga pogleda zainteresirano: "Koji?" "Velveron nije platio princ. Nego Erethor i Hernanda ili tako nekako ravnateljica ovog mjesta", ree Aranox uz blijedi smijeak. "Kako je to mogue?", upita Kalahad. "Pusti ga vidi da pria gluposti!", ree Erethor. "Nisu gluposti! Reci djeaku istinu! Neka se ne zahvaljuje princu bez razloga. Neka zna pravu istinu. Moda e ti tako i vjerovati malo vie" U Aranoxovom glasu se osjetila neka vatra. Karisa je gledala zbunjeno ali zainteresirano. Kalahad isto. Erethor stade objanjavati: "One noi kada si doao, uo sam da nam je stigao neki Lord Erwin. Nisam se ba usudio previe oko toga. esto imamo vane goste ovdje u Velveronu. Posvjedoio si tomu mnogo puta u ovim godinama. Dakle, nastavio sam veerati. Jedino interesantno u vezi tog njegovog dolaska je bio jedan djeak kojeg je navodno doveo u Velveron. Neto je razgovarao s Mirandom. elio ju je nagovoriti da djeaka iskoristi kao slugu ili istaa staja. Kroz njihovu prepirku, shvatio sam daje djeak trebao biti upisan u Velveron, no Lordu se nikako nije sviala ideja da djeak ide na pravu nastavu. Uporno je navaljivao da od djeaka napravimo slugu. Miranda mu je uporno govorila kako ne trebamo sluge, i da za to slue sentineli. Lord Erwin se zakleo da taj djeak nee ii u kolu jer on ne vrijedi 1000 zlatnika. Svaa me je zainteresirala pa sam pitao Mirandu o kojem je djeaku rije, a ona mi je rekla da je u pitanju neki Jorsoran. Pitao sam je da li je moda u srodstvu s Jorsoranom kao Velveronom Jorsoranom, a ona je samo odmahnula glavom i rekla da ne zna. Pitao sam se da li je mogue da je to Garetov sin. Selevin nas je oboje potom odveo do tebe. Sjedio si za stolom kue Soran. Pored neke vile.

Prepoznao sam Gareta u tebi istog trena. Imao si njegove kretnje na neki nain. Pitao sam Mirandu to planira da uradi. Hoe li te ostaviti u koli? Odgovorila je da nema sredstava za tebe. Bila su to teke godine za Velveron. Zbog rata. To se lako moglo prebiti o tvoja lea, iako si moda Velveronov praunuk. Veliko moda. No ja sam nekako znao da si ti Garetov sin. Odmah sam joj rekao da u ja platiti za tvoje kolovanje. Miranda je ponudila da podijelimo troak. Odluila je iz osobnih sredstava platiti 400 zlatnika za tebe. Imala je sumnje da ti jesi u vezi s Velveronom. Ja sam dao dodatnih 600 zlatnika i tako si ostao u koli, usprkos onom Lordu koji se prederavao i postao bogatiji za 1000 zlatnika. Sluao je na razgovor, stalno ponavljajui sebi u bradu 'Glupe budale'. Nemam pojma zato, ali nije te volio. Ubrzo je Lord Erwin otiao, a ti si nam ostao na skrbi. Ja i Miranda smo se skrbili o tebi sve dok nisi krenuo u kolu, a tek onda smo uloili onih 1000 zlata koje si trebao za upis. Dalje zna i sam. uo sam daje onaj Lord jo iv. Prokleti stvor", doda na kraju Erethor. Kalahad je bio iznenaen. Nikada nije niti posumnjao da je Erethor bio njegov aneo uvar. A i Miranda. Svo je vrijeme mislio kako je princ bio njegov aneo uvar, to u neku ruku i jest bio, jer je ipak dao novac za Kalahada. No nije znao za pravu istinu. ovjee, nije niti nagaao. "Tko je ova lijepa djevojka?", upita Aranox. "Karisa", ree Kalahad. "Moja najbolja prijateljica". "Zdravo!", mahnu ona Aranoxu. Aranox koraknu jednom, sada se opet odravajui na vlastitim nogama, i prui Karisi ruku. Rukovae se. "Oboje su tvoji uenici?", upita Aranox. "Jesu", ree Erethor. "Hoemo li ii skoro?", upita Karisa. "Moda je Miranda vani zavrila? Nemamo puno vremena." "U pravu je", podra je Kalahad. "Dobro. Idemo onda", ree Erethor. "Veeras u ti pokuati donijeti neto hrane, Arke. Dri se. Uspjet emo." Kalahad tek sada primijeti kako je ono grozno bubnjanje u

potpunosti utihnulo. Jednostavno se naviknuo na njega. Erethor pomoe Aranoxu da ode lei nazad u sjenu. Poput nekog prosjaka, koji hoda pomou drvenog tapa, tako je i Aranox odgegao nazad u svoju hladnu i vlanu postelju. Legao je unutra i zaklopio oi. Nitko ga nije mogao vidjeti, ali su nekako znali daje zaklopio oi. "Hajde!", pozva ih Erethor i krenu uz stepenice. Ekipa se skupi i krene uz stepenice, nazad prema vrhu. "Znate to? Upoznavanje s Aranoxom me nije nimalo smirilo. Naprotiv, sada sam jo nemirniji. Da je on ubio Belindu i Abigail, znao bih da u doi na kraj ubojstvima tako to u se otarasiti njega. No sada... Nemam pojma tko bi mogao biti ubojica. Da lije uope u pitanju vampir?!" "Mora biti", ree Karisa. Kalahad ree: "Nisam vie pretjerano siguran. Uope ne mora biti vampir. Neznam... moram razmisliti o tome. No opet...", naglo stia glas. "...moda Aranox glumi, Erethore. Moda izigrava i tebe i mene. Sada eka lijek, a onda e biti slobodan." "To ne slii na Aranoxa!", ree Erethor glasno. Kalahad mu dade znak da bude tii, a onda ree:"Ne! Ne mora znaiti, no nije nemogue. Moda se promijenio. Viali ste ga vrlo rijetko. I sam si rekao da je pomogao onom amanu da zavlada plemenom tako to je pobio sve koji su im smetali. Moda je..." "Moda!", ree Erethor glasnije nego proli puta. Kalahad vie nije htio nita govoriti. Sada su ve bili nazad kod vrata. Kalahad je ponovno osjetio neki tajni zov neto gaje vuklo da ode jo dva kata dalje, da dotakne izvor te magije. Pogledao je Karisu i njeno lice je udilo za istim. No Erethorova hladnoa ih je opominjala da takvo to nije mogue. Erethor im jednostavno pokaza vrata. Svi izaoe a potom i on. Zatvorio je vrata. Prsten olabavi i ispadne na zemlju. Erethor ga podigne i stavi na prst. Neko vrijeme je stajao zamiljen dok je snani vjetar mrsio njihove kose. Vrijeme je bivalo sve gore i gore. Sunce je

ve bilo odavno zalo. Magine baklje su ve gorile. Karisu uhvati mala nelagoda jo jednu no je trebalo preivjeti a niti ona nije ba vjerovala Aranoxu previe. "Idemo... ree Erethor.

LOVAC
U trenutku dok je Kalahad izlazio iz Velike kue, Glenroy je ve stajao vani. Vjetar je bio grozan. Mahnito je puhao i nije pokazivao znakove stajanja. Naprotiv, izgledao je kao da e postati jo jai. A oblaci to su dolazili bili su zastraujui. Vani je bilo mnotvo uenika i jo su navirali. Zvono je uporno nastavljalo zvoniti. Glenroy je pogledom pokuavao pronai Kalahada i Karisu, no njih jo uvijek nije bilo. Svako malo je pogledavao prema vratima njihove Velike Kue. Odjednom primijeti Kalahada. Prilazio je grupi i izgledao je poprilino zamiljeno. to li mu je sad?, upita se Glenroy. Krenuo je prema njemu. Kalahad je stao pored Ornoxa. Nisu razgovarali. Ornox mu samo neto pokazao. Glenroy nije mogao vidjeti to ispred njega je upravo prolo mnotvo djevojaka. Dok se probio, Kalahada nije bilo. Nestao je. Ornox je stajao sam. "Hej", pozdravi ga Glenroy. "ta ima novo, Glen?", upita Ornox. "Gdje je otiao Kalahad? Uinilo mi se da sam ga maloprije vidio ovdje, pored tebe." "Bio je ovdje", ree Ornox. "Ali otiao je nazad u Veliku kuu. Onaj doktor Balthazar je tamo otiao. Stari ljigavac je izgledao sumnjivo." "Hvala!", ree Glenroy, i krenu prema kui Erdos. No kada je stao pred vrata, sjetio se da nema prsten-kljua. Okrenuo se i vratio se nazad odmahujui glavom. Miranda je govorila: "...koliko god to bude potrebno. Vi se nemojte

izlagati nepotrebnoj opasnosti! Pustite nas, profesore, da rijeimo ovaj problem. Ovo stanje je uistinu opasno i neuobiajeno za Velveron nikada prije nismo unutar naih zidina imali neko stvorenje kao to je vampir. I potrudit emo se da nam ovo bude posljednji put da pruamo dom takvom stvorenju. Opet ponavljam ne hodajte nou! Nikada! Nemojte nigdje ii sami! Uvijek budite u grupama! I nemojte se praviti herojima! Jo uvijek nije vrijeme za to pustite nama profesorima i seniorima da se nosimo s time. Vi se samo brinite za vlastitu sigurnost. Moram vam rei da, zbog ovih posebnih okolnosti, moram ukinuti zlatno pravilo broj tri, a to je zabrana noenja oruja. Dakle, svi od sada imate pravo nositi oruje sve vrijeme. tovie, naredila sam sentinelima da otvore oruarnicu i raspodjele oruje po kuama. Sve to imamo biti e vam raspodijeljeno jo veeras. Neka svatko uzme ono to njemu odgovara. Vi najbolje znate u emu ste dobri. Molim vas da ne uzimate vie oruja odjednom, jer nemamo dovoljno za sve. Takoer, oni koji ve imaju oruje mogli bi razmisliti o tome da ne uzimaju jo jedno ako ba ne moraju. I znajte kada uzmete to oruje u ruke na vas pada velika odgovornost kojoj ste, nadam se, dorasli... Molim vas po trei puta veeras, nemojte paniariti! To e vas dovesti u velike probleme. Profesori e ostati budni cijelu no i patrolirat e po Velikim kuama. Takoer sam naredila da se osposobi jo dvadesetest sentinela koji su drani u rezervi. Tako da e ih od sutra biti mnogo vie. Moram napomenuti jo..." zau se jak tresak vrata Velverona se zalupie svom snagom. Potom se zauje jaka eksplozija i metalni urlik jednog od sentinela komadi njegova oklopa bili su razbacani u irokom krugu, dok se iz njih dizao dim koji bjee brzo odnesen snanim vjetrom. Na vratima je stajala neka osoba. Bio je to visoki mukarac, lica sakrivenog ispod neprirodno crne kukuljice. Prije nego je itko shvatio o emu je rije, on napravi nekoliko koraka i krene prema skupini. Hodao je polako i samouvjereno. Nije podizao kapuljau. im je stigao do skupine, ona se pone sklanjati sa stranevog puta. Poto je sunce zalo, sjena koju je inila njegova kapuljaa bacala je neprobojan zid misterije na njegovo lice nitko nije vidio kako

izgleda. Koraci mu bijahu glasni i vrsti odjekivali su snano. "Tko ste vi?", upita Miranda. Glenroy primijeti kako Ornox hvata drku svog maa. Stranac ne odgovori. Otiao je pravo do Mirande. Stao je ispred nje. Njegove izme su odavale neki udan osjeaj jeze bile su ukraene urezanim slikama kostiju. Izgledale su kao da se na njima hvata led. Glenroy i Ornox su se probijali blie strancu morali su ga vidjeti bolje a Ornox je elio biti blizu ako doe do nevolje. Miranda je jasno vidjela par mrkih oiju kada je podignuo glavu. Stranac skine kapuljau, a bijela kosa se razlije niz njegova ramena. "Gospoo, ime mi je Eromar", ree on a glas mu je bio profinjen i ugodan. Izgledao je poprilino staro ali zato nita manje opasno. Preko lica je imao oiljak koji je izgledao vrlo svje. "to ovo treba znaiti!? Upasti ovako na prostor Velverona i unitavati Sentinele!?", bijesno e Miranda. Svima je nekako izgledala opasnije. Njen glas je zvuao zastraujue kao da to vie nije ona. Glenroy primijeti kako su joj se vrhovi prstiju zaarili bijelom svjetlou. Znao je da u pripravnosti dri neku razarajuu magiju. Nije joj se sviao stranac. "Va sentinel me nije elio pustiti unutra. Platio je cijenu. Ja sam lovac na vampire moja damo, a znam da imate problema s kojima bih se mogao pozabaviti", Eromar e hladno. "Nikada nisam ula za vas. Kako vi znate za nae probleme? Ni mi nismo u potpunosti utvrd. "Jednostavno znam. Slijedim jednog prema ovamo jedno due vrijeme. Jo od Songorna. Utekao mi je ovdje, u vaim zidinama. Imam jedan stari dug prema njemu. Prokleto kopile mi izmie predugo vremena. Krajnje je vrijeme bilo da napravi neku greku i posustane. Kao to je i napravio. I sada sam ga stigao", stranac se zlobno nasmijei. Bilo je neega hladnog, gotovo luakog u tom osmijehu. Ostavljao je dojam opasnosti. Glenroy primijeti kako stranac dri ogroman ma dolje ispod pelerine. Drao ga je vrsto. Prevrsto. Sigurno je i sam primijetio da mu nitko ne eli dobrodolicu ovdje, a pogotovo Miranda.

"U tom sluaju, mi doista imamo jedan problem. Izgleda daje taj vampir kojega traite doista naao dom ovdje u Velveronu. Ako ga se rijeite, bit emo vam zahvalni." Eromar se nasmije: "Moje usluge nisu besplatne. Hou 700 zlatnika unaprijed. Poslije posla, jo 300." Miranda se iznenadi no odgovori brzo: "Zar niste upravo rekli da imate stari dug za rijeiti s njime?!" Eromar pogleda u zemlju a iz depa izvadi nekakvu cigaretu i zapali je pravei malenu vatrenu kuglu u vrhovima prstiju. "Gospo", povue dim, "nije na odmet da spojim uitak s poslom. I ja trebam od neega ivjeti", ispusti obilan oblak dima Mirandi ravno u lice. Miranda rukom odmahnu dim, a onda mu ree: "Ne. Ne dolazi u obzir. To ne kota toliko. Nisi ti tako dobar. Moemo se i sami pobrinuti za taj problem ako je cijena tolika." Eromar se nakezi: "Naravno. No to ako neki od vaih profesora pogine? Ili jo gore, ako bude zaraen? Mislim, znam ja da ste vi svemoni aratari, no sumnjam da ste dorasli jednom starom vampiru. Pogotovo kada ga neki profesori podravaju", ree Eromar i raskesi se a onda povue jedan dugaak dim. "Kako misli profesori!?", upita Miranda vrlo oprezno. "Svaka informacija ima svoju cijenu. 150 zlatnika recimo." "Lae!", uzvrati mu Miranda. "Vidim da vam zlato oito pravi neki problem. Zato u vam smanjiti cijenu posla za, recimo, 300 zlatnika? A kao gratis u vam dati i tu informaciju", opet povue dim. Miranda ga je gledala. Naposljetku ree: "Imamo mi dovoljno zlata ovdje u Velveronu samo ga ne elimo davati olou poput tebe. Ako eli tog vampira, ubij ga. Od nas nee dobiti niti srebrnjaka a kamoli zlatnika. Ako ti se to ne svia, vrata su ti tamo", pokaza rukom u vrata, a prsti joj bijahu sjajniji nego prije skoro da su iskre frcale iz njih. "Velveron se moe brinuti za sebe." Eromar se uozbilji. Bacio je dopola popuenu cigaretu na zemlju i zdrobio je nogom. "Dobro. Kako god vi elite. Ne morate plaati. Ja

u ostati ovdje svejedno. Ulovit u ga, eventualno. No neu se uriti. Kroz no dvije, kada ga ne uspijete pronai, iako e ostavljati krvav trag, i kada shvatite ozbiljnost ovoga, obratit ete mi se. Nego, kol iko kota soba u ovoj rupi?" Iako je njegov glas bio hladan i na neki nain dobroudan, rijei koje je govorio nisu odavale niti trunku saaljenja niti mrvicu suosjeanja s djecom u Velveronu. "Ako elite biti gost, sobu emo vam dati besplatno. Tamo e vas otpratiti jedan od profesora. Nego, niste li malo prestari da budete lovac na vampire?", upita Miranda. "Nikako. Ja i nisam toliko star gospoo. Imam tek etrdesetest godina. No stres valjda uini svoje. Nazovite to profesionalnom deformacijom",odgovori Eromar poprilino veselim tonom. "Hajde, neka mi netko pokae moju sobu. Poprilino sam umoran. Nisam spavao dvije noi. Pa sam malo... mrzovoljan", ree on i namignu Mirandi. Bilo je nekog veselja u njegovu glasu. Miranda je opustila magiju iz svoje ruke. Naizgled se smirila. Kimnula je glavom profesorici Luni da Eromaru pokae njegovu sobu. "Smjesti ga u toranj za novake", ree joj Miranda. "Vidimo se sutra, gospoo", ree Eromar i nabije pelerinu nazad na glavu. "Jo neto, gospo", okrenu se Eromar. "Nemojte me ometati sutra. elim se dobro naspavati. Moram nadoknaditi izgubljeno." Okrenuo se i nastavio hodati za Lunom. "Sunce je zalo. Saekajte malo samo dok ne dou sentineli. Kada dobijete oruje, vratite se u svoje Velike kue. I ne izlazite!", ree Miranda i ode prema zbornici. "Ne svia mi se", ree Ornox. Glenroy zamiljeno odmahnu glavom pa ree: "Nikome se ne svia ini se." I doista, veina je apatom ogovarala pridolicu. Malo ih je sada obraalo panju na sentinele koji su nosili velika platna prepuna oruja. Njih desetorica su nosili etiri platna, velika i teka. Stali su nasred

gomile koja se razmakla kako bi oni proli. Spustili su platna i rairili ih. Tu su bile gomile oruja. Bilo je na stotine maeva, bodea, ezla, titova, lukova i strijela, samostrijela, koplja i sjekira svih veliina. I svako je oruje (osim koplja i ezla) imalo futrolu preko otrice. Uenici se odmah skupie oko sentinela koji su im pruali oruje. Mnogi su sami dograbili vlastito. Profesori su odmah prili i napravili red. Poredali su uenike u dvije grupe i svi su prilazili su po troje u redu. Glenroy je stajao pored Ornoxa koji je takoer elio oruje, iako je imao ma u rukama. Smatrao je da njegov ma nije dovoljno dobar. Kada su Glen i Ornox doli na red, sentinel ih upita: "Kakvo oruje elite?" Plaviasti dim unutar njegove kacige formirao je oblik lica, pa ak i oiju koje su treptale. "Meni daj onu veliku sjekiru!", ree Ornox i pokae na veliku, patuljaku sjekiru s dvije otrice. Bila je izrezbarena istim zlatom. Na patuljakom pismu je na njoj bilo urezano "Strigil", stoje bilo prezime jednog od najveih i najboljih proizvoaa oruja na cijeloj Saradriji. Ornox nije znao patuljaki, no u sjeanje je sebi urezao taj famozni zatitni znak koji je vidio u jednoj od knjiga. Sentinel podie sjekiru i preda ju Ornoxu. "Ova je vrijedna. Pazi je dobro." "to e ti?", upita Glenroyja drugi sentinel. "Meni daj ono ezlo tamo. Ono bijelo! S plavom vrpcom!", uzbueno e Glenroy. On je znao da su magina ezla oznaena vrpcama kao simbolinim pokazateljima koju vrstu magije nosi ezlo. Plava vrpca je oznaavala proirenje mane. Kada bi Glenroy imao ovo ezlo, vjerojatno bi imao dovoljno moi da koristi neku od jaih magija koje je kriom uio iz knjiga jednog od seniora. "Izvoli", ree sentinel i da mu ezlo. Takvih je bilo na desetine. Bilo je i onih povezanih utom vrpcom, pa crvenom, zelenom, naranastom, smeom, bijelom... Bilo je onih bez vrpci, a i onih s dvije ili tri vrpce na sebi, samo to ih Glenroy nije uoio na vrijeme. "Gdje li je Kalahad?", upita Ornox. "Njemu i Karisi bi dobro dolo neko oruje. Ovdje ima dobrih bodea koje bi Karisa mogla..." "Ne zadravajte red!", upozori ih sentinel "Ima jo mnogo

uenika iza vas. Molimo vas da produite." On i Glenroy se maknue iz skupine. Ornox je cijelo vrijeme prolazio prstom po vrhu otrice dok je Glenroy uporno okretao ezlo i divio se njegovoj ljepoti. "Na neki nain se i osjeam monije", rekao je Glenroy. I stvarno je bilo tako. Od kako je drao ovo ezlo u rukama, njegova snaga je znatno poveala Glenroyeve zalihe mane. Glenroy je osjeao kao daje oko njega neki balon. I sve to je bilo u tom balonu je mogao jasno opipati snagom uma. Osjeaj koji je Glenroy doivljavao bio je slian onomu, kada smo dugo u zatvoreni kui pa nakon toga izaemo u veliko prostranstvo. Zadivljeni smo irinom i slobodom. Ornox je opet bio zaljubljen u svoju sjekiru. Ve je razmiljao kakvo e joj ime nadjenuti. Ponosno ju je gledao jo neko vrijeme, a onda je ponosno prebacio preko lea. S njom je izgledao starije i monije. Ornox je bio svjestan da takvo oruje stoji najmanje 5000 zlatnika. Gledao je u svoj ma od tridesetosam zlatnika, to ga je kupio prole godine od jednog seniora, i slatko se nasmijao.

SUMNJA
"Vjeruje li sad da Aranox nije poinio ta ubojstva?", upita Erethor. "Aranox je dobar. Vidim to u njegovoj dui... ali...", zastade Kalahad. Erethor je utio. Upravo su ulazili u Veliku dvoranu. "Ja ga poznajem dugo vremena. Znam da Aranox ne bi uradio takvo to. Ali shvaam tvoju zabrinutost. Vjerojatno bi i ja imao iste sumnje. Dat u ti neko vrijeme da razmisli o ovome. Ali molim te da to ne prijavljuje..." Erethor se skameni. U dvorani je bio jo netko dvije osobe. Prema njima je hodala profesorica Luna a iza nje je stupao neki zakukuljeni lik. Erethor uuti istog trena i pogleda u njih dvoje. Profesorica Luna im je prilazila.

"Zato niste vani s ostalima? Uskoro e stii sentineli s orujima. Uzmite i vi sebi neto. Moe vam zatrebati." "Da. Moe i vjerojatno hoe", dobaci Eromar. Erethor nije govorio nita Eromaru. Ponaao se kao da ga i nema. Luni je rekao: "Odvest u ih van za koji trenutak. Prvo moraju zavriti razgovor s Balthazarom. Vidite", priblii joj se na uho i apnu: "Trebali su mu pomoi oko jednog poslia, no nisu postigli nita. Samo su, ini se, napravili tete. Naivcirali su doktora", nasmijei joj se. "Sada ih ja vadim iz problema. ini se da je doktor Thor ovamo izgubio neki prsten. Ako netko od uenika pronae kakav srebrni prsten s plavim dijamantiem na sebi, neka ga odnese Balthazaru. Moe li?" Profesorica Luna se nagne u stranu i pogleda Karisu i Kalahada koji su je promatrali. "Dobro. Rei u svojim uenicima. Kasnije. Sada moram odvesti naeg gosta gore u toranj za pridolice." Eromar je za to vrijeme palio jo jednu cigaretu. Imao ih je poprilino. Povukao je obilno, a onda ispustio jedan gust i smrdljiv oblak dima. "Dobro onda", ree Erethor i nastavi dalje a ostalo troje gaje slijedilo. Krenuli su van, no stali su odmah do vrata. Balthazar je bio umoran. Njegova epava noga gaje boljela. Bio je preumoran. "Erethore, ja ne idem van. Odoh u krevet moram odmoriti. Bilje sam ostavio kod tebe, pa mi ga donesi veeras ili ga poalji po nekome." "Dobro. Hoe li moi do sobe?", ljubazno e Erethor. "Nisam ba toliko nesposoban", nasmije se, vie za sebe nego za njih i odepesa prema svojim odajama. "Kao to rekoh maloprije", Erethor ponovno pone aptati, "molim vas da ne prijavljujete ovo Mirandi. Ona bi, u ime sigurnosti Velverona, ubila Aranoxa bez razmiljanja. Ja vam kaem, rado u staviti vlastiti ivot na kocku kada je rije o Aranoxu. A ako je stvarno on bio kriv za ubojstva, ubit u ga osobno. A onda i sebe." "Tie", opomene ih Karisa. Netko je dolazio.

Kroz vrata ue Miranda. Izgledala je poprilino zamiljeno. Nije niti obraala pozornost na Erethora, Karisu i Kalahada. No kada je prola nekoliko koraka od njih, ukopala se na mjestu. I ne okreui se, upitala ih je: "to vas troje mutite ovamo? Zato ne uzimate oruje vani, kao i ostali?" Samo je nagnula glavu u lijevo, kao znak da ih slua. "Pomagali smo doktoru Thoru oko jednog problemia koji mu je iskrsnuo. ini se da je izgubio nekakav prsten. Magini prsten. I zaduio je Kalahada i Karisu da ga pronau. A poto sam ja glava kue Erdos, ja ih trebam paziti", ree joj Erethor. "Mislim da je sigurnost vanija od nekog besmislenog prstena, zar ne Erethore? ini se da gubi otrinu koju si nekada imao. Trgni se mome. Treba mi naotren. Najotriji to moe biti." Nastavila je put prema zbornici kao da se nita nije ni dogodilo. "toje njoj?", upita Karisa. Miranda joj nije izgledala uobiajeno. Bila je vrlo uznemirena. Gruba na neki nain. "Veliki teret je na njenim leima. Ona odgovara za sve to se dogaa u Velveronu. To je teka odgovornost i poloaj na koji se ne dolazi lako. Niti s prevelikom voljom. No na neki nain, osoba na njenom poloaju upravlja mnogoime u Saradriji. Mirandin glas nosi znaajnu teinu i kod samog Cara", pojasni im Erethor. "No velika je to odgovornost. Moda i prevelika za jednu osobu." Karisa je virila kroz vrata. "Hej! Oni napolju uzimaju oruje! Idemo i mi!" Kalahad pogleda kroz vrata. Dvorite je bilo prepuno uenika svih uzrasta i svi su se naguravali oko nekoliko platna to su bili razastrti po podu i gomile oruja na njima. Profesori su postrojavali uenike u grupe. "Eno Ornoxa i Glenroyja!", povika Kalahad. "Idite i vi! Uzmite neto za sebe. Moe vam trebati", ree Erethor s trunkom sumnje u glasu. On je znao da ta obina oruja mogu posluiti u borbi s vampirima, no da bi bili uspjeni, potrebna su srebrna oruja, a takvih nije bilo mnogo. Bar ne u Velveronu. "Pokuajte uzeti neto od srebra ono teti vampirima", dobaci on Kalahadu i Karisi dok su koraali prema oruju.

Nisu pokazali znakove da su ga uli. Erethor i sam krene van te nastavi prema svom uredu. Odluio je odnijeti ono bilje Balthazaru jo sada, dok su guve jo uvijek male. Kroz petnaestak minuta e sve vrvjeti uenicima koji e se smjetati nazad u svoje sobe. Mora preduhitriti tu guvu. Kalahad je pogledom pratio Glenroyja i Ornoxa kako uzimaju oruja i oito zadovoljni odlaze od grupe. Njih dvoje se ubacie iza profesora, na to se Elenil, koji je tamo sve nadgledao pobuni: "Zato ne bi stao u red kao i ostali?", upita on Kalahada. "Nema razlike. Ovako emo bre zavriti. to manje provedemo vani, to e biti bolje. Dobaci mi kakav srebrni ma, ako moe." "A meni bodee!", dobaci Karisa. Elenil ih je s oklijevanjem gledao neko vrijeme a onda je neko vrijeme pogledom probirao to bi im mogao dati. Za to vrijeme je Kalahad uoio prekrasan bode ija je otrica isijavala plavetno svjetlo. Izgledao mu je magino. "Moe li joj dati onaj?", upita Kalahad. Elenil se sagne da ga uzme, no u isti mah gaje dohvatila jo jedna ruka. Bio je to neki mladi arden, vitak i nizak. Elenil gaje neko vrijeme gledao, a onda mladi popusti i poe uzeti drugi bode. Kalahad se mogao zakleti da su njih dvojica neto razgovarali umom, kao to se dogaalo i prije. "Dodaj mi i onaj tamo!", prstom pokaza Karisa na jedan bijeli bode. Bio je od elika, ali prevuen srebrom. Elenil ga dohvati dok su drugi uenici preko puta njih gledali poprilino uvrijeeno otkud pravo Kalahadu da ide preko reda i uzima ono to je lako moglo biti njihovo? Onaj Arden je izgledao zadovoljno s orujem koje je dobio unato bodeu koji je predao Elenilu. U mladievim rukama se sada presijavao jedan drevni bode skovan od legura 18 razliitih materijala. Na njemu je pisalo vilenjakim runama Strigil, ba kao i kod Ornoxa. Karisa je dobila svoje bodee. U lijevoj ruci je drala srebrni bode, a u drugoj magini. Kako je magini bode legao u njene ruke, osjetila se znatno pametnijom, sposobnom da rjeava teke zadatke i da naui mnogo toga.

Kao da je bode na nju nekako prenosio znanje onih koji su ga stvorili. Karisa je bila zahvalna na tom daru. Znala je da takav bode nee nai nigdje drugo. Jedino je Velveron imao tu skupu zbirku rijetkog i nevjerojatno monog oruja. Recimo, jedan Senior koji je pohaao kuu Endelon, sebi je prisvojio jedno iznimno staro i opasno mono ezlo ono koje je nosio drevni arobnjak po imenu Terzar isto ezlo s kojim je spalio cijeli grad vilenjaka. To je ezlo bilo oruje kojim je jedna zla dua napravila velike rane Saradriji. Niti do dananjeg dana nije ta zla, tamna sjena spala s oruja, iako je njegov vlasnik mrtav ve 367 godina. Istog trena je profesor Benrog istrgnuo to mono orue unitenja iz mladievih ruku ije su se oi ve poele krijesiti im su shvatile to ima u rukama. Prekinut je jo dok je tamna sjena sa ezla krenula stezati njegovo srce. Time je moda izbjegnuta katastrofa. "Tko je, dovraga, naredio da se iznesu raritet izdera se Benrog istog trena. Sentineli su ga glupavo odmjeravali. Nisu razumjeli pitanje njima je nareeno da iznesu oruje iz oruarnice a rariteti su takoer oruje u emu je onda problem? Benrog krene probirati pojedina oruja, koja su njegovom iskusnom oku odavala sjaj veliine oruje koje je davalo do znanja da su njima rukovale legende iz prolosti. Probrao je dva luka i etiri bodea. Sve je to natovario na jednog sentinela. Potom je uzeo i jedan ma koji je otkrio duboko ispod hrpe drugih. S njim u rukama je uletio u gomilu te pronaao jednu djevojku koja je upravo odnosila jo jedno ezlo takoer mono i jako. Gotovo joj gaje oteo iz ruku. "to je njemu?", pitao je Kalahad dok je pokazivao jednu vilinsku katanu Elenilu. Nju je odabrao za sebe. Elenil mu kimnu glavom kao potvrdu da smije uzeti oruje, a onda mu ree: "Ova glupa stvorenja su iz oruarnice povadila sva oruja koja su mogla ak i raritete koje drimo u Velveronu u ime sjeanja na velikane koji su potekli odavde. Na mnoga od tih oruja preao je djeli neutaivog duha njihovih vlasnika i ta je sila na njima ostala do dananjeg dana. Ta oruja nisu obina ona su opasna, naroito u pogrenim rukama. A te ruke su obino neiskusne i preambiciozne. Takva oruja nisu za uenike.

Osim toga, previe su vrijedna da bi bili dani bilo kome. Ta oruja vrijede cijela bogatstva, Kalahade. No hajde sada! I ti, Karisa! Zadravate me ovdje! Odmaknite se nemate vie to traiti." Iza njih je stajao Glenroy. Pored njega Ornox. ekali su da Kalahad i Karisa odaberu oruje. "Evo i nas", ree Karisa kad su prili. "to ste odabrali za sebe?", upita Ornox. Kalahad podie lijepu, uto-srebrnu katanu, dok je Karisa bezizraajno pokazala svoje bodee. Glenroyju oi zastae na prelijepom maginom bodeu. Ornox je opet odmjeravao katanu koju ju je drao Kalahad. "Vidi ovo!", pohvali se Ornox i dohvati sjekiru to mu se klatila na leima. Kalahad je bio zadivljen. "Sakrij to prije nego te neki od profesora uhvati! Mogli bi ti to oduzeti!", upozori ga Kalahad. "Bolje da krenemo onda", ree Glenroy. I njih etvero krenue prema malo udaljenijem kutku, podalje od gomile. Tamo su sjedili neko vrijeme. Kalahad i Karisa su, u potpunoj tajnosti, apuui, ispriali Ornoxu i Glenroyju ono to se dogodilo maloprije u Zapadnom tornju. Glenroy je bio zaprepaten, a Ornox samo iznenaen. Cijelo vrijeme su zapitkivali Kalahada da li ih on to moda zeza, no njegovo ozbiljno lice im je bio savren dokaz da je sve stoje rekao istina. "Zakunite se svojim ivotom da ovo neete nikome rei!", naredio je Kalahad. "Kunem se svojim ivotom, svojom asti i ponosom da u uvati tajnu!", zakune se Ornox. Njegova rije je bila ozbiljna. Veina civiliziranijih orkova radije bira smrt nego gaenje rijei. Tamna stvorenja jesu, ali ast im vrijedi vie od ivota. Barem onima koji ive uz jug Songorna. "Naravno kunem se na ivot!", ree Glenroy, jo uvijek iznenaen time to mu je Kalahad ispriao. Aranox? Erethor? Vampir? U Velveronu? Odmah je povezao sve Eromar, lovac na vampire, slijedio je nekog vampira jo od Songorna? On trai Aranoxa! "Kale, u Velveronu je lovac na vampire Eronan ili tako neto.

Kae da lovi jednog vampira jo od Songorna. Ako je tako, onda je Aranox u opasnosti. Ali... moda je tako i najbolje. Kale, Aranox je ubio ve dva puta u Velveronu. Moda bi..." "Znao sam da e to rei", prekine ga Kalahad mirnim glasom i nastavi: "Moda bi trebao sve rei Mirandi? Vjerojatno i bi. Trebao bi. Ali imam neki osjeaj da Aranox to moda nije uradio. Sve govori da jest. I imam taj prokleti osjeaj dunosti da kaem ali... Erethor me zamolio. Zakleo mi se ivotom da Aranox nije poinio ubojstva. Ja mu nekako... vjerujem. Erethoru, a ne Aranoxu. Saekat emo jo neko vrijeme. Ako bude jo napada, a nadam se da nee, idemo odmah do Mirande. Nadam se da razumije zato hou utnju o ovome, za sada. Moda taj lijek i upali. Moda Aranox postane ovjek i moda..." "To je jedan moda previe, Kale", prekide ga Gelnrov. "Ni ja ne vjerujem Aranoxu ali vjerujem Erethoru. Neznam zato, ali eto... vjerujem. Ipak, radi njega sam i ostao ovdje u Velveronu. A Aranox bi mi moda mogao rei neto vie o prolosti i... neznam. Glava me boli. Moram o tome dobro razmisliti. Znam da krim pravila i da ugroavam ivote tako to utim ali..." "Znam to misli, Kale. Uz tebe smo. Ali prvi znak nevolje i..." "Idemo kod Mirande istog asa!", potvrdi Kalahad, kao da se opravdava. No to nije bilo opravdanje. U dvorcu je bio vampir. Pravi vampir a ne jedan od onih koje je sretao u romanima. On je imao mo sprijeiti daljnja ubojstva sve to treba uiniti je otii do Mirande i rei joj da je Erethor doveo Aranoxa i gdje je on. Miranda bi u tren oka izletjela iz ureda, okupila sentinele i profesore te provalila u zapadni toranj. Aranox bi se povukao u sjenu no oni bi ga otkrili. Bilo bi borbe. Netko bi moda bio ranjen. Ali profesori bi bili daleko nadmoniji. Aranox bi dobio nekoliko gadnih posjekotina. Pao bi. Netko bi ga dokrajio. Ubojstvima bi bio kraj. No to ako je Erethor u pravu. to ako Aranox nije ubijao. Ako je stvarno nemoan i slab? Ako se moe kontrolirati? Onda samo treba saekati neko vrijeme, dok lijek doktora Balthazara ne bude spreman.

Onda bi Aranox mogao ozdraviti, postati ovjek ponovno. No tko ili moda bolje, to je ubijalo u Velveronu!? "...Kale!? Kale!?", drmao gaje Gelnroy. "to je?", odazva se on vraajui izgubljeni pogled nazad i obraajui pozornost na Glenroyja. "Izgubio si se. Kao da si u nekom svom svijetu. to je bilo?" , upita Glen. "Ma nita. Moramo ii. Hajde", ree on Karisi. Glenroy stegnu ono ezlo i zabrinuto pogleda Kalahada. Nakon toga baci pogled na Zapadni toranj i tiho ree: "Vidimo se, Kale. Vidimo se ujutro." Ornox mu je mahnuo rukom a potom se pozdravio i s Glenroyem. "Idemo, treberu", pozva on Glenroyja. "Dobro, sirovino", odgovori Glenroy. Njih dvojica krenue suprotno od Karise i Kalahada. Hodali su jo neko vrijeme, a onda Glenroy stane. "Orne, vjeruje li ti u Kalahadove odluke? Mislim, smatra li da su uvijek ispravne?" "Kakve to ima veze? Dali smo prisegu da ga neemo izdati. Trebao si o tome misliti prije nego si prisegao", odgovori mu Ornox. "Valjda si u pravu... no opet mi nije u redu ovo. Mislio sam da je Kalahad pametniji od ovoga. Mislim, znam da voli Erethora, ali...", zastane. "Ali dao si prisegu", ponovi Ornox ravnoduno kao i prije. "Valjda jesam. I sad mi nekako ao...", nesigurno i tuno ree Glenroy. "Nemoj da ti bude. Ja vjerujem Kalahadu. Ima on dobro srce. Napraviti e ono to bude trebalo", pojasni mu Ornox. "Hvala, Orne", nasmijei se Glenroy. "U pravu si. Dobar je Kalahad. Sigurno e uraditi ono to bude ispravno. A ako ne moe, mi emo mu pomoi", doda Glenroy. "Vidimo se ujutro", ree Ornox te krenu prema vlastitoj Velikoj kui. "Ujutro onda", ree Glenroy te baci pogled na gomilu to je jo

uvijek grabila oruje. No nije ih bilo mnogo. Glenroy pretpostavi da e to sve biti gotovo za nekih petnaest minuta. Kalahad je s Karisom hodao prema vratima kue Erdos u tiini. Razbijao je glavu iznova i iznova. Sve istim pitanjima. Karisa je gledala u njegovo blijedo lice. Bila je zabrinuta. Najednom se pred njima stvori visoka bijela figura. "toje bilo, Kale? Izgleda zabrinuto?", upita ga Aluvien. Kalahad podie glavu a osmijeh se probi kroz tmurnu masku koja mu se odraavala na licu. "Ma, imam nekih malih problema." "Moda ti mogu pomoi?", upita Aluvien iskreno, no Kalahad istog trena ispali: "Radije nemoj. Ovo je neto ... osobno." "U redu. Mada se ini ozbiljnim po izgledu tvog lica. Samo da ti kaem, ako se brine zbog vampira", Kalahad irom otvori oi, "nemoj brinuti! Ulovit emo ga ve. Ja radim s profesorima na strai. Ako ga uhvatimo, gotovo je. Nee biti niti trunke sjene u koju bi se sakrio kada ja obasjam ovo dvorite svojim magijama", ponosno ree Aluvien. "Pa... i jest rije o vampiru... nekako", zbuni se Kalahad. "Nisam te razumjela, ali nije niti bitno. Nemoj se zabrinjavati. Lezi i mirno spavaj veeras. Naravno, malo opreza e dobro doi. Pozatvaraj prozore i obavezno zakljuaj vrata. Ali mirno spavaj", nasmijei mu se Aluvien. "Probat u", ree Kalahad i osjeti kako ga Karisa bocka u lea. Bio je to znak da trebaju krenuti. "Oprosti mi to ne mogu razgovarati dalje, ali umoran sam i elio bih se odmoriti pa..." "U redu je. Ja ionako imam nekog posla. Vidimo se", ree Aluvien i ode. "U emu je problem?", upita Kalahad Karisu. "Problem je u tome to je no pala odavno a mi smo jo uvijek vani. To je problem", ree mu Karisa. "Vjerojatno si sigurnija ovdje vani pored ovih profesora i uenika nego unutra gdje ti malo tko moe pomoi", pokuaje ohrabriti Kalahad no samo ju je obeshrabrio.

"O ba ti hvala. Sad u ba mirno spavati unutra", odgovori Karisa. "Uostalom, nema se to brinuti. Aranox te nee dirati", ree Kalahad. Karisa mu je odmah kontrirala: "Znai ipak vjeruje da je on taj koji ubija!?" Kalahad se zagleda u nju na neko vrijeme. Nije treptao niti disao. Samo gledao. "Idemo Karisa", ree na kraju i krenu unutra, u kuu Erdos. Uli su. Mjesto je bilo hladno i tamno. "Pa, vidimo se onda ujutro, je li Kal?" "Naravno", mahnu joj Kalahad i povue bravu svojih vrata koja se otvorie: "I nemoj se previe zabrinjavati", doda joj jo, no ona je ve iezla, tako da ga vjerojatno nije niti ula. Kalahad ue. Bio je gladan jer nije veerao, no nije imao elje izlaziti do trpezarije. Jedna no s praznim elucem nee ga kotati niega. Skinuo je odijelo i legao. Krevet je bio hladan ali privlaan. Jako mu se spavalo no san mu nije nikako dolazio. Ista pitanja su se ponavljala iznova i iznova. Na kraju pone misliti o Roweni. Njena slika je na kratko odagnala teka pitanja. U tom trenutku se osjetio usamljen. Tako uplaen.

VIZIJA ILI SAN?

Kalahad se nalazio na nekom brdu. Ispod njega je bila uma prelijepog bora. Stabla su bila zdrava, zelena i visoka. Brjegovi uokolo odisali su duhom prirode. Sunce je provirivalo pozdravljajui novi dan. Priroda se ponovno budila. Ptice su poinjale pjevati. Malene ivotinje su poele trkarati po travi. Kalahad je zadivljeno gledao. Nikada nije vidio ovakvu prirodu. Ovako lijepu, u svom najdrevnijem obliku. Iz daleka je dopiralo ukasto svjetlo koje se polagano utiavalo dolaskom sunca. Popeo se na sami vrh. "Lijepo mjesto, zar ne?", ree mu netko iza lea.

Kalahad se osvrne i istog trena odskoi. Pao je na lea. Nad njim je stajao jedan od armithrosa, jedan od stvorenja to su poveli orkove na Etron. Gledao ga je kroz onu svoju runu masku. Kalahad skoi na noge. Krajevima oiju je gledao ima li kakvog oruja u blizini, no bio je na istini. Ipak, spreman na borbu. Ali uslijedilo je iznenaenje. Armithros koji je stajao pred njim je bio zapanjujue miran. Nije izgledao agresivno. Nije imao auru tame kao to ostali imaju. "Nije niti udo to mnogi ele ovaj svijet. Prelijep je", ree on ponovno. "to hoe?" , upita ga Kalahad. Stvorenje u tamnom oklopu ga pogleda a onda skide kacigu. Lice stvorenja je bilo blijedo zeleno. Imao je dva krupna crna oka bez zjenica. Kosa mu je bila bijela, kratka i nakostrijeena. "Nema razloga za paniku. Da sam te htio ubiti, ve bih to uinio dok si razgledao. Opusti se, mome" , ree armithros. "Tko si ti?", upita Kalahad znatno oputenije. "Ja? Zovu me Berziaal. Tko si ti?", nasmijei se tamni vitez svojim irokim ustima. "Zovem se Kalahad. Reci mi, zato razgovara sa mnom?", Kalahad e. Beziaal slee ramenima pa ree: "Neznam. Valjda zato to sam te sreo? to ja znam. Reci mi, mome, nisi li ti jedan od preivjelih od napada na ono selo?" Kalahadu se uzburka krv: "Jesam!", prozbori kroz zube. "teta. Toliko buke nizato. Beskoristan je bio taj napad", ree Berziaal. "to sada hoe!? Vratio si se da me dokraji!?" "Dokrajim? Ja nisam bio tamo mome. Zato se smiri. To su bili drugi. Uglavnom, ja nemam nita s napadom." "Kako onda zna za njega!?", upita Kalahad. "Recimo da je taj dogaaj u mome svijetu otvorio odreene politike diskusije", ree Berziaal.

"Tvom svijetu!?", zaprepasti se Kalahad. "to? Nisi valjda mislio da sam ja s ovog svijeta? Ili moda jesi?", upita Berziaal. Kalahad gaje gledao ozbiljno. Bez rijei. "Ne, mome. Moj dom je daleko odavde. Premda, vidim zato su mnogi zainteresirani za ovaj svijet. Prekrasan je. Uistinu jest", ree Berziaal, zaljubljeno gledajui u stabla oko njih. "to si ti?!", upita Kalahad. Berziaal ga pogleda uz osmijeh pa ree: "Smrtnici za mene obino kau da sam demon. Mislim daje to zajednika rije za sve besmrtnike iz viih sfera. Ili moda nije? uo sam i neki zaseban naziv za orethonce, no nikako mi ne ide u glavu sada." "ekaj ti si demon!?" "Kao to upravo rekoh", opet se osmjehnu Berziaal. "to eli od mene!?", upita ga Kalahad. "Nita. Pretpostavljam da dijelimo san", ree Berziaal. Kalahad nije vjerovao: "Zato bih ja sanjao ovo mjesto!? Ja nikada nisam ovdje bio!" "Moda ti nisi, ali ja jesam. Mnogo puta", odgovori mu demon. "Nemam razloga da ti vjerujem!", ree Kalahad. "Idemo probat neku tebi poznatiju lokaciju. Probaj se skoncentrirati malo", ree Berziaal i zagleda se u Kalahada. Kroz par trenutaka, svijet oko njih postane mutan a ve idueg trena su stajali pred ulazom u Etron. "Evo. Ovo bi trebalo biti neto iz tvog sjeanja. Ima jake emocije vezane uz ovo mjesto... Nije li ovo tvoje rodno mjesto?", upita Berziaal. "Lijepo je. Mirno i tiho. Ovdje se da razmiljati", no u iduih nekoliko trenutaka Etron se zamuti kao i priroda prije njega i posvuda se pojavi plamen crni dim se rasprio po zraku. Posvuda su bila trupla. Orkovi i ljudi zajedno. Krv je bila pomijeana. Ruevine beivotne i strane. "Oh. Ovo je strano drugaija perspektiva", izusti demon. "Ovo ste uinili mom selu! Vas etvorica!", Kalahad plane na njega.

Demon se okrenu i klimajui glavom ree: "Kalahade, simpatian si za jednog smrtnika pa u ti oprostiti ovu ponovnu uvredu. Kao to sam ve jednom rekao, ja nisam bio ovdje. To su napravili moji sunarodnjaci. Oni fanatiniji." "Tko su tvoji sunarodnjaci!? Zato su napali Etron!? to su demoni mogli traiti ovdje?! Kako ste... kako su naveli orkove da rade za njih?!" "Uspori, mome! Previe pitanja! ekaj da odgovorim na ona koja mogu pa onda pitaj jo neto. to se tie mojih sunarodnjaka, nemam ti ba mnogo za rei, niti osjeam potrebu o tome govoriti. Oni su etiri Vrhovna sveenika Crnog Hrama. Prije nego pita to taj hram znai, odmah u ti rei da je on vladajua ruka naih gospodara. Vie ne smijem rei. Ne bih smio rei niti zato smo napali Etron, jer bi se to moglo kositi s buduim planovima, mojih gospodara, prema ovom svijetu. No nee koditi kada bih rekao da smo, pardon da su traili jedan komadi naizgled bezvrijednog kamena. Komadi kamena koji je kroz neznanje dugouhih, glupih vilenjaka dospio u ruke obitelji Skirima. U tvoje ruke. Neto to nikada nisi smio dobiti, dragi mome." "Skirimi? ini mi se da sam uo tu rije negdje. to to znai!?", upita Kalahad. "Pitaj profesoricu povijesti. Nemam ti vremena otkrivati sjene prolosti ovog svijeta." "A orkovi?", upita Kalahad. Demon odgovori: "Njih je lako obmanuti. Nisu ba najpametnija vrsta u Saradriji. Savrena su rasa ako se mene pita. Navui ih da ratuju za tebe je neto najlake na svijetu. Nekoliko praznih obeanja, malo krvi tu i tamo, pokoje areno svjetlo da dokae svoju maginu mo i eto ga. Vojska krvoednih orkova." Kalahad je stajao i gledao. "Stalno spominje svoj svijet. Gdje je to mjesto?", upita Kalahad. "Oh, dragi prijatelju, kada bi ti ja objanjavao gdje je moj svijet trebalo bi nam puno vremena, a nae istjee vrlo brzo. Recimo daje... veoma daleko. Nalazi se u viim sferama, ako zna to je to."

 "Neznam", iskreno e Kalahad. "Pitaj nekoga od starijih profesora. Moda netko od njih zna", ree Berziaal, kome je oito odgovaranje na ova pitanja dosaivalo. "Tko su tvoji gospodari, ako mogu znati?", upita Kalahad. "Ne, ne moe", ree Berziaal. "Nego, dosta sam ja odgovarao na tvoja pitanja. Odgovori ti na nekoliko mojih. Prvo, zna li moda gdje je onaj kamen to si ga dobio kada si roen? Onaj to su ti ga dali vilenjaci?" "Misli na amajliju?", upita Kalahad. "Da, ba to", ree Berziaal zadovoljno. Kalahad je osjeao da ne bi trebao vjerovati ovom biu. Sami pogled na ruevine oko njega podsjetio gaje na no napada i natjerao ga na oprez. A u glavi mu je titrala slika pripadnika Berziaalove rase njih etvorice kako vode orkove. Tko zna? Moda je i on bio tamo? Sve to ima suprotstaviti toj pretpostavki je Berziaalova rije. A njoj nije smio vjerovati. "Ne znam. Uistinu ne znam", ree Kalahad, to je bila i istina. Berziaal se napeto zagledao u njega, kao da prebire po njegovim sjeanjima. "Da, nezgodno", ree Berziaal. "Zato ne pita vilenjake? Moda oni znaju?" "Te dugouhe budale nisu niti prepoznali kamen kada su ga prvi puta nali. Od njega su napravili komad ukrasa. Tako da od njih ne bi oekivao mnogo koristi. Osim toga, te budale su mrtve ve deset godina to takoer predstavlja odreeni problem." "Mrtvi?" , sumnjivo e Kalahad. "Ne pitaj", ree Berziaal. "Dobro neu." "Pametan deko", nasmijei se Berziaal. "Imam li ja kakve veze s time?", upita Kalahad. Berziaal ga je neko vrijeme gledao i hladno izustio: "Ne. Koliko ja vidim, nikakve. Jedina povezanost koju ti dijeli s kamenom je injenica da si ga dobio kao dar kada si bio mali. Jedna velika sluajnost. I nesrea. Ali svaka povezanost s njime zavrava one noi

kada je ovo mjesto izgorjelo." "Zar niste potraili kamen u ruevinama?", upita Kalahad. "Mome, ovo je drugi put da si me optuio da sam bio u napadu na ovo mjesto zato. "Ispriavam se! Da li su tvoji sunarodnjaci pretraili ruevine?" "E to pitanje ve ima smisla. Da, jesu. Naravno da jesu. Ali osim plamena i krvi, nisu pronali nita. Netko mora da ge je ukrao. Mnogo lopova bi se doepalo tog kamena, pogotovo nakon to su ga oni glupi vilenjaci nainili ukrasom. Skupim ukrasom, tovie", ree Berziaal. Kalahad vie nije imao to da ga pita. Demon ga je gledao neko vrijeme, ini se, opet itajui njegove misli. No Kalahad nije osjetio ono prisustvo u svom umu, kao kada to rade ardeni. Nakon nekoliko trenutaka, demon se okrene prema ruevinama te se svijet iznova zamuti i oni se opet pojavie na nekom brdu. Na svjeem zraku i njenom povjetarcu. Ali ovaj puta su bili na drugaijem mjestu. Stabla su bila mnogo via, dugih grana i puna tamno-zelenog lia, na kojima bjee mnogo papiga. Zrak je bio gust, ali mirisan i ist. Uistinu osvjeavajui. "ini se uzrujanim, mome. Godit e ti priroda. A ovo je jedno od najljepih mjesta na tvom svijetu." Kalahad je gledao uokolo. Sve gaje podsjealo na neku tropsku dunglu. Mnotvo lijana je visjelo posvuda, tlo je bilo prekriveno gustim pokrovom bilja, a mnogi su listovi bili uistinu divovski. Osvrnuo se i ugledao prizor od kojega mu je stao dah... Nekoliko kilometara u daljini, poput kakvih divova uzdizala su se tri ogromna stabla. Njihova se ljepota uzdizala do samog neba. Srednje drvo uzdizalo se do 450 metara. Ona dva sa strana su bila manja ali u usporedbi na druga stabla, giganti kakvih vie nigdje nema njihova visina je bila oko 250 metara. Stabla nisu imala grana osim visoko u kronjama iako ih nije mogao vidjeti, Kalahad je zamiljao koliko bi veliki listovi mogli biti. Deblo je bilo neopisivo iroko, a kora kestenasto smea. Korijenje koje se ispreplitalo uokolo bilo je toliko veliko da je izgledalo kao manja brda. U stvari, bilo je toliko veliko da su manja stabla rasla iz

njega. "Vilenjaci tvrde da su njihove ume udo ovog svijeta, ali ja tvrdim da njihove ume ne mogu ponuditi ljepotu Drva Vjenosti. Nigdje u njihovim umama nisam sreo nita nalik ovom. Ova drva su rijetka, mome. Rijetka i na ostalim svjetovima. Ovaj je jedan od rijetkih koji ih jo ima." "Kako su narasla ovako velika?", zapanjeno upita Kalahad. "Vjerujem da je to jedno od rijetkih stvari koje niti ja ne znam. Neki tvrde da su ostavtina bogova, stvorenja koja su postojala prije bilo koje rase prije nego su nastale Vie i nie sfere. Bilo je mnogo svjetova. Nitko im ne moe odrediti starost ta drva su stara koliko i sam svijet proklijala su vjerojatno u njegovu nastanku a rasla zajedno s njim." "Rekao si da ih nema mnogo?" ,Kalahad e. "Da. Mnoga stvorenja su ih unitila. Neki iz pohlepe, neki radi neznanja, neki u ratovima ali i iz iste mrnje. Mislim da je tvoj svijet nekada posjedovao esnaest ovakvih stabala. No preostalo ih je samo nekoliko", gotovo tuno ree Berziaal. "teta", doda Kalahad. Neko vrijeme su u tiini gledali tri prastara diva. "Bilo mi je drago razgovarati s tobom, no uskoro moram ii. Bojim se da sam si dopustio nekoliko trenutaka previe na ovom svijetu." "Ide nazad u vie sfere?" , upita Kalahad. "Da", odgovori demon. "Mogu li te upitati samo jedno pitanje prije nego ode?" "Izvoli", ree Berziaal. "to su to vie sfere?" Demon se zamisli: "Zamisli da je ivot podijeljen na poljane. Ima livade ivota ovdje, u tvojoj sferi. Tu ive smrtnici. ivot tu raste i prekida se samo da bi ponovno rastao. No iznad tih livada ivota ima ogromna prostranstva na kojima se raaju besmrtnici. Mi smo bia koja ne umiru od starosti, s puno drugaijim smislom ivota i postojanja nego vi. To su vie sfere. Postoje i nie sfere, gdje takoer postoji ivot, no nerazuman i besmislen. Horde za koje nema smisla postojanja, osim daljnjeg razmnoavanja i irenja svoje vrste. Nemaju

inteligencije. Poput ivotinja. To su nie sfere. E, sad vi smrtnici pripadnike obje sfere nazivate Demonima, to ne bi bilo ispravno, jer tako istim imenom nazivate ono stoje vrijedno i to nije. Ali za to i mi znamo biti krivi jer u svojim ratovima esto koristimo one iz niih sfera, ali to je druga pria. I ovo znanje koje sam ti sada dao je bio dar za rastanak jer se najvjerojatnije vie neemo sretati. Ja sada moram ii svojim putem. A moda bi se i ti trebao probuditi, jer neto se dogaa s tobom. Tijelo ti je nemirno", upozori ga Berziaal. "Kako u se probuditi?!", upita Kalahad. No Berziaala vie nije bilo. Nestao je. "udan san. Je li ovo bila vizija, ili samo san?" , upita Kalahad samoga sebe. Bacio je posljednji pogled na Drvo vjenosti i njegova dva potomka gotovo istog trena je zapuhao jak vjetar i on se poeo znojiti. Zrak je postao tako gust tako neukusan. Jedva je disao guio se. Pao je na koljena, a vjetar to je puhao u njega trnuo mu je lice uskoro ga nije osjeao. Vruina koju je osjeao bila je neizdrljiva. Pao je licem na zemlju i osjetio da je pao u baru. Bio je mokar. Mahao je rukama oko sebe dok se svijet mraio. Ve idueg trena naao se u svom krevetu glavom je bio zagnjuren u jastuk teki pokriva je bio preko njega i mahnitim pokretima ruku ga je bacao sa sebe digao je glavu iz jastuka i stao gutati zrak. Bio je mokar od znoja. No to je bio tek poetak problema oni bubnjevi vraali su se. Poinjali su udarati. Njih desetine. Urlali su i grmjeli nezaustavljivom silinom. Munina i bol gaje uhvatila ponovno. Trbuh se grio. Misli stadoe pucati i kliziti izvan njegova dohvata. Mozak samo to mu nije eksplodirao. A neto usijano kao da gaje prilo unutar prsa. Ui samo to mu nisu prokrvarile. To nije niti sliilo na protekla bubnjanja bilo je na desetke puta gore. Pao je s kreveta i, muno puui, pokuao doi do svjetiljke. Glava

mu je pucala. Bol je bila neizdrljiva. Doao je do zida i jedva se osovio na noge koje su klecale nekako je dohvatio lampu, upalio je, a potom opet skliznuo na pod. S poda je kroz tutnjanje i ciku u glavi pokuao pregledati sobu ustanovio je daje prazna. Naslonio se na stol i pokuao sabrati misli, utiati bol. Ali to nije bilo mogue. Stotinjak metara od njega, izvodio se pokolj.

CRVENA ZORA
Kua Argenor. Njeni su zidovi ukraeni crvenim zastavama i plamenim ukrasima. Kamen od kojeg su zidovi napravljeni ukaste je boje, kao daje pustinjski. Kroz hodnike se razlijee pjesma. Stariji su se uenici veselili u zajednikoj sobi. Nisu trebali nikakvog povoda, u stvari, zabavljali su se tek zbog tradicije tako je to u kui Argenor ve godinama. Soba je okrugla, nekih deset metara u promjeru. Na zidovima su ukrasi od titova i prekrienih maeva ili sjekira. Visoko iznad je veliki svijenjak na ijem je svakom kraku stajala baklja koja je obasjavala prostoriju nekim sveanim tonom. Nasred sobe je stajala velika bava hladnog piva. Pivo je teklo poput rijeke desetak starijih uenika i nekoliko uenica pilo je uz poprilino veselu muziku. Kao da nisu imali potovanja prema nedavno umrlima. Jedan krupni mladi je svirao trubu veselim i brzim ritmom, pravei pauzu tu i tamo tek da osvjei grlo kojim gutljajem iz svog vra. Ostali su se smijali i pokazivali svoja plesna umijea. Nedaleko odatle, profesor Morin je sjedio u svojoj sobi, mrsio je bradu i promatrao vatru u kaminu. Pored njega je bila sjekira po kojoj je tupkao prstima. Tupkanje je bilo istog ritma kao i svirka trube koja je dolazila iz oblinje sobe. Razmiljao je dali da ode i prekine to veselje. Veselje nije bilo u redu, znao je to. Takvo nepotovanje prema mrtvima nije bilo u redu. Ali opet... to mrtvi znaju o naporu i umoru kojeg ivi proivljavaju? Ali kada neto nije u redu, onda nije u redu. Morat e otii tamo i

stiati ih. Da su slavlje priredili samo par dana ranije, ne bi im rijei rekao, no sada, iz istog potovanja prema poginuloj djevojci i staroj medicinskoj sestri, mora otii tamo i zatvoriti onu bavu slatkog, hladnog piva. A Zvijezde znaju da bi i njemu dobro doao vr hladnog piva. Nije ga popio ve dugo vremena. Nevoljko je ustao iz naslonjaa i uzeo sjekiru. Utrpao je potkoulju u hlae i izaao kroz vrata. Hodao je hodnikom gegajui se, razmiljajui to da kae uenicima. Da ih jednostavno rastjera kao kada je loe volje ili da jednostavno kae istinu? Ili da i on popije jedno hladno? Prolazio je pored praznih hodnika i tihih soba. U jednom sporednom, mranom hodniiu, slabo osvijetljenom i tihom, sjene se uskomeae. Morin ue u zajedniku sobu. Uenici se osvrnue na njega i pozdravie ga dizanjem vreva. No trenutak-dva kasnije, shvatili su da je Morinovo lice poprilino ozbiljno ak s primjesom tuge. "ao mi je, momci, al' morat ete prekinuti. Nije u redu da vi pijete uz glazbu dok je dvorac kao pod opsadom. Hajde sad lijepo zatvorite tu bavu, bit e sigurna ovih par dana dok se sve ne razrijei." "Ali, profesore!", ulo se negodovanje. "Sigurni smo ovdje u Velikoj kui! Ovdje bi nas napao samo netko glup!", ree jedna krupnija uenica. "Nije problem u sigurnosti ne bojim se ja za vas dobri ste vi meni ve je problem to nije u redu piti sada dok ima mrtvih glava u Velveronu", ree Morin. "Ali, profesore! Mi pijemo njima u ast! Tako to rade pravi ratnici, zar ne?", ree jedan uenik patuljak. "Pa... ovaj... lijepo je to, ali opet nije uredu! Hajde, zatvori tu bavu!", ree Morin. "Dobro, ali prije nego je zatvorimo, dajte popijte i vi jedno u ime Belinde i Abigail! Hajde profesore!", ree krupnim glasom najstariji meu njima, veliki polu-ork, mjeanac izmeu ovjeka i orka poprilino runog lica.

Profesor Morin je izgubljeno stajao dok su mu donosili veliki vr piva iz kojeg se cijedila pjena. Uzme vr u ruku i osjeti njegovu hladnou. Grlo mu se istog trena osuilo. Morin ga podie, prinese ustima i istrusi niz grlo. Prijalo je vie nego ikada prije. "Moe li jo jedno?", upita polu-ork. "Ahhh!", oglasi se Morin. "Dobro e mi doi malo oputanja! Naspi jo jedno!", ree, a uenici mu za as donesoe novi vr hladnog, ukusnog piva. Morin ga uzme i dugim, halapljivim gutljajima iskapi vr do kraja. "Uh al' je dobro!", ree on i potom upita: "Odakle vam?" Uenik patuljak odgovori: "Eh, profesore, ovo pivo je poklon moje prabake za moj roendan. Poslala ga je iz Ramila, s nae farme!" "E pa super vam je ovo pivo! Jako dobro! A i prabaka ti je dobra dua!", ree Morin uz osmijeh na licu. "Jest. Dobra je! Al' morate znati kako to nije sasvim obino pivo! Magino je! Zaarano je tako daje uvijek hladno!", doda patuljak. "Kad je tako, natoi jo jedan vr!", ree Morin i zaboravi zato je doao. Sjeo je uz uenike i polagano nastavio ispijati svoje pivo. Bava je bila velika Morin se pitao kako su je uope unijeli bez njegova znanja ali mu sada je bilo drago to su je nabavili. Jer ovako dobro pivo nije kuao jo od svojih avanturistikih dana. Od kako je doao u Velveron, na raspolaganju mu je samo jeftino pivo iz Paha. Dok je Etron bio itav, iz njega je stizalo neto kvalitetnije pivo, no poslije pokolja, Velveron je otvorio trgovake linije s Pahom. Jedan uenik ue u sobu. Bio je blijed. Stalno se osvrtao za sobom. "Mogu se zakleti da sam vidio kako se neto mie u hodniku!", ree on. "To se mie pivo u tvojoj glavi!", odgovori mu jedan od uenika. Pridolica je neko vrijeme gledao izvan sobe, no nije se usudio niti pomiljati da opet ide u toalet te veeri. Popio je dosta, no ako kae daje neto vidio onda je neto vidio. Ornox je sjedio u svojoj sobi. Pokuavao je prenijeti savrene obline svoje sjekire na papir. Koristio je obinu ugljenu bojicu i dobro

mu je ilo imao je nekog skrivenog talenta za crtanje. Najednom mu se uini da uje nekakvu kripu. Kada je bolje osluhnuo, uinilo mu se kao da se neto vue po podu. Zvuk je dopirao iz hodnika. Iako je glazba i dalje tretala, jasno je prepoznavao taj zvuk. Zaustavio je disanje i lagano, vrlo lagano, podigao sjekiru. Poto je u njegovoj sobi bila polutama, kroz pukotine na tokovima vrata vidio je par nogu kako se polagano kreu tik ispred njegove sobe. utio je neko vrijeme, nakon ega utanje produi dalje niz hodnik, u tiinu, a stopala ispred njegovih vrata nestadoe. Ornoxovo srce je divljaki lupalo. Poto je bio u odijelu, polagano je krenuo prema vratima nije ih planirao otvoriti moglo bi biti preopasno nego samo osluhnuti. Stao je pored vrata i naslonio uho na njih. Nita. Tiho je otvorio vrata. Pogledao desno. Nita samo polutama. Pogledao je lijevo i ugledao kako se neto mrdnulo u sjeni. Prije nego je shvatio to je to nisko stvorenje bilo, oblik se izgubio iza ugla otiao je prema zajednikoj sobi. Morin je upravo zavravao svoj etvrti vr. Spustio ga na stol i glasno uzdahnuo bio je to uzdah zadovoljstva. "Sipaj jo jedno! I daj neku bru melodiju!", ree on. Odjednom se iz hodnika zauje prigueno stenjanje a nedugo poslije i hrskanje kosti. I Morinu se uinilo daje to uo, jer je svira taman gasio e. Sobom kao da se razlio hladan vjetar dok je Morin okretao glavu prema vratima na njima je stajalo neto visoko, crno i gladno. Stvorenje je bilo zamotano u poderane krpe sve crne i traljave koa mu je bila blijeda i suha jedino su mu oi bile krvavo crvene. Ruke tog stvorenja bile su due nego ljudske a nokti na njima gotovo ivotinjski. eljust je bila deformirana mnogo vea i rairenija nego u bilo koje vrste u cijeloj Saradriji i krvava. Morin gotovo istog trena uhvati svoju sjekiru i prevrne stol diui se. Ali ni gladni stvor nije tratio vrijeme bacio se na oblinju uenicu

trgajui joj glavu svojim snanim eljustima jednim jakim stiskom podrobi joj kosti glave ne ekajui ni trena okomio se na oblinjeg uenika monstruoznim noktima raspara mu utrobu. Morin se baci na stvorenje i promai ga ve je idueg trena brza panda prosjekla kroz njegovo desno oko, reui ga skoro do vrata. Morin padne u stranu. Uenici navale na vampira i nastane opi kaos borbeni poklici i prijetnje vritanje i jauk odjekivali su hodnicima kue Argenor. Ornox je hodao kroz hodnik paljivo i tiho kada je zauo prvi vrisak! Drugi je bio dublji, muki. Nedugo poslije, oglasi se i trei, vrlo poznat urlik. Vriska je tutnjala hodnicima. Ornox pouri prema zajednikoj sobi malo prije izlaza zatekao je onog uenika to je stalno provirivao van vrat mu je bio razrezan i slomljen. Ornox proe kroz lokvu krvi i stane na ulaz zajednike sobe Vampir je stajao nasred nje, drei za vrat jednu uenicu dok je krv curila niz njegovu aku. U sobi su ve bila etiri trupla. Morin je leao sa strane rukom je pokrio krvavu rupu gdje mu je neko bilo oko a drugom je traio neto otro. Ornox ispusti ratni krik i podigavi sjekiru iznad glave, zaleti se na vampira kad neto sijevnu pred njim i on se nae na zemlji lice mu je bilo krvavo, no nije osjetio boli. Krv nije bila njegova vampir je bacio djevojku na njega. Dok je Ornox bacao njeno mlitavo tijelo sa sebe, polu-ork se svojim velikim maem zaletio na njega vampir uhvati otricu, a potom udari poluorka svom snagom u trbuh. Potom ga uzme u ruke i baci na oblinji ormar on padne, komadajui njegove daske i vrata, te probode lea kroz jedan od drvenih potpornja iz prsa mu je strila krvava daska. Vampir se za to vrijeme bacio na novog uenika pao je preko njega i snano zagrizao u vrat ulo se pucanje kostiju. Neko vrijeme je pio krv taman dovoljno da se Ornox digne na noge utrao je s onom sjekirom unutra dok su drugi bjeali i rasjekao vampira ravno po leima napravio mu je duboki rez masivan rez je zijevao na leima, kaljucajui tamnu krv.

"Aranoxe! Odlazi!", naredi mu Ornox. Vampir se dizao polagano i prijetee. Okrenuo je glavu prema Ornoxu. Njegov pogled je bio prepun bijesa on nije bio gladan krvi bio je gladan ubijanja. "Znam tko si ti! Kalahad me je upozorio na tebe! Odlazi!", derao se Ornox, ne elei napadati vampir je bio usredotoen na svaki njegov pokret napad bi bio samoubojstvo. Stvorenje se die i uspravi na obje noge. Zareao je, pokazavi cijeli arsenal otrih igala u ustima i tren prije nego se bacio na Ornoxa, pokleknuo je Morin ga je lupio sjekirom po nozi, gadno ju sjeui. Zvijer urliknu gore nego kada je Ornox udario, a potom odskoi iz zajednike sobe. Ornox krene za njim. Samo to je izaao, propara ga bol po prsima. Idueg trena je leao na podu, drei se za plua. etiri velika reza su sada zijevala tamo, kao i u Kalahada nedavno. Ornox je kroz izmaglicu gledao kako zvijer epajui bjei kroz hodnike no ubrzo je gomila probuenih uenika presjekla njegov put. Neki se ukopae od straha, drugi pak nasrnue na vampira. Prvi koji je priao ostao je bez pola vrata jer gaje brza aka prosjekla. Drugi je bio odbaen na kameni zid u koji je udario glavom i onesvijestio se. Vampir je etveronoke potrao kroz hodnik kao da uope nije ozlijeen. Ipak, trag tamne krvi je govorio da jest. Ornox se podigao i osvrnuo oko sebe sjekira je leala nekoliko metara niz hodnik. On ode po nju. Morin izae istog trena iz zajednike sobe. "Svi unutra su mrtvi", ree on Ornoxu. "Idemo za njim!", odvrati mu Ornox. Morin ree: "Sumnjam da emo ga stii, ali idemo! Moram se strvinaru osvetiti za oko!" Ornox krene niz hodnik rana na njegovim prsima je krvarila jako, no nije osjeao bol. On, Morin i nekoliko drugih uenika nastavie se unjati kroz hodnike. Pokuavali su pratiti trag tamne krvi, no nakon nekoliko

kutova on se izgubi. Jedan uenik pokaza na poluotvoreni prozor i gotovo istog trena, duga ruka, zamotana u crne dronjke, proleti kroz njega i zarije pande u njegovo rame. Snano ga je povukla van, gdje je momak neko vrijeme vritao i nakon nekoliko trenutaka naglo zautio. "Prokleta kukavice! Vraaj se ovamo! Bori se!", derao se Morin dok je Ornox puhao bijesno poput bika. Morin stade psovati: "Govno jedno! Kurvin sin! Stvorenje uljivo! Zadavit u ga kad ga epam!" Ornox osjeti kako mu se prsa gre nije vie mogao drati sjekiru bol i slabost su ga preuzimali. Sruio na zemlju. Bio je svjestan svega to se dogaalo oko njega nije izgubio svijest ali nije imao snage ustati. Nekoliko ruku ga digne i odnese niz hodnik. Morin je za to vrijeme urlao: '"Hou vas vidjeti budne i pod orujem! Osvijetlite svaki metar ovog ukletog mjesta! Hou da naete tu betiju!" Ornoxa odnesoe na neki krevet. Osjetio je meku deku pod sobom. Jedan drugi ork je iznad njega drao zavoje, kvasei ih nekom tekuinom, a potom sputajui na Ornoxa. Bol se poput vrelog vala rairila tijelom, no Ornox ne zajaue. Stisnuo je zube i zaklopio oi. "Dri se! Izdrat e! Rane nisu duboke koliko sam mislio!", uo se duboki glas orka koji gaje lijeio. Isti glas se oglasi nedugo poslije: "Dovedite profesora ovamo! Daj da mu pregledam oko. Izgleda gadno!" Ornox je otvorio oi i gledao u strop. Bol na prsima se umanjivala. Ork kojeg Ornox ga nije prepoznavao, ali je znao da e idue godine biti senior je obilazio jo jednog ranjenika kada je Morin uao u sobu. "Egrone! Drago mi je to te vidim ovdje. Kako su momci? Jesu li rane opasne?" Ork odgovori: "Ornox e preivjeti, no bojim se da Eflior nee. Rana na vratu je duboka i izgubio je mnogo krvi. Trebat e nam pravo udo da ga izvuemo. Ali sjedi i ti tu! Rana na

oku se ini..." "Izgubio sam oko, Egrone! Nema od njega vie nita sve to ti preostaje je oistiti ranu i zaustaviti krv. Ve mi se vrti!", prizna Morin. "AF to je moda od piva!" doda, no Egronu nije bilo do smijeha. Ornox ga je gledao kako uzima no i grije ga na vatri u isto vrijeme sipajui nekakvu tekuinu po zavojima. "Profesore, zagrizite neto vrsto da ne polomite zube ovo e biti jako bolno", ree Egron dok je iao prema Morinu. "Uini to mora mome", ree Morin i zagrize neki, u zavoj zamotan komad drveta.

PROBUENA ZVIJER
Kalahada probudi divljako lupanje po vratima: "Otvaraj, Kale! Otvaraj!", derala se Karisa. Ustao je s poda na kojem je ukoeno spavao. Tijelo gaje boljelo od ukoenosti. Uhvatio se za glavu i polagano se dogegao do vrata. Otvorio ih je. "to je?", upita prije nego je vidio panino lice svoje prijateljice. "Pokolj! Aranox je napravio krvoprolie! U kui Argenor!", vikala je Karisa. Kalahadu zatreperi srce, a val jeze sleti niz lea. "Je li Ornox iv!?", prvo mu padne na pamet, na to Karisa ree da ne zna. "I ja sam tek ula! Seniori cijelo jutro iznose trupla! Trinaest mrtvih! ini se da je i neki profesor gadno ranjen!", ree ona. Kalahad izleti u hodnik. Odluno je iao prema izlazu iz kue. Vrata su bila irom otvorena. Karisa gaje slijedila. im su izali u dvorite, vidjeli su uenike kako se okupljaju oko ulaza u medicinski odjel. Kalahad je trao prema tamo. Gledao je kako seniori na nosilima tegle dva trupla prekrivena plahtama. Plahte su bile natopljene krvlju. Miranda je na sve to blijedo gledala izlazei iz medicinskog odjela

kako bi se obratila uenicima stala je i glasno, gotovo zastraujue rekla: "Razmaknite se! Nemate ovdje to vidjeti! Dajte prostora za rad! Da! Dogodio se pokolj! Ali vi nemate to raditi ovdje! Idite u svoje Velike kue i uzmite oruje! Okupite se u velikoj dvorani za sat vremena! elim vas sve vidjeti/" Neki vilenjaci iz kue Soran tjerali su mlae generacije dalje od prizora. Kalahad je bio dovoljno star, no niije prisustvo nije bilo poeljno. Uenici su uistinu zakrili put tako da su se Seniori jedva probijali. Kalahad ionako nije planirao ostati i gledati odluio je pronai Glenroyja te s njim i Karisom otii ravno k Erethoru, koji im je imao tota objasniti. Vjetar je ve bio podivljao. Sunca gotovo da nije bilo. Oblaci su bili crni i ogromni, veoma blizu. Nebo je tutnjalo i brujalo. Kia samo to nije zapadala. Nee joj trebati vie od sata. Kalahad je lunjao dvoritem traei Glenroyja no on je ekao kod borova. im ga je vidio kako prilazi, iskorakne par koraka s pitanjem: "Aranox?" Kalahad ree: "Nema tko drugi! Idemo pronai Erethora! Ima nam tota objasniti!", u glasu mu se osjetio bijes. Glenroy je nosio svoje ezlo u rukama. Karisa je imala bodee zataknute za pojas. Kalahad nije imao oruje. "Usput emo do mene po ma!", ree im. Krenuli su prema kui Erdos. Probijali su se kroz guvu. Kalahad je bio ljut. Razoaran. Osjeao se izdanim kako je Erethor mogao dopustiti ovo!? Kako je on sam mogao biti ovako glup!? Kako gaje Aranox samo mogao onako prevariti? Trebao je to odmah prijaviti! To stvorenje je trebalo umrijeti ali jo nije kasno Aranox e umrijeti danas i to od Kalahadove ruke ako treba. Vrata kue Erdos su bila irom otvorena uenici su stalno izlazili. Kalahad, Karisa i Glenroy uoe te svratie do Kalahadove sobe tek toliko da on uzme Erethorov ma i onu katanu stoje sino dobio. Uletio je unutra i digao maeve.

Osjeao je kako ga bijes obuzima dok ih je stavljao oko pasa. Izletio je van i zatrao se prema Erethorovom uredu. Glenroy ga je jedva stizao u onoj pelerini. im su stigli pred vrata, Kalahad udari po njima. Udarao je akama viui: "Znam da si unutra! Otvori!" No odgovor nije dolazo. Kalahad lupi nogom o vrata. "Otvaraj proklet bio!" Erethor se nije javljao. Glenroy i Karisa su bili zaprepateni ovim Kalahadovim divljatvom. Oni nisu shvaali koliko to teko Kalahad doivljava. Njihovi osjeaji prema Erethoru nisu bili isti kao i Kalahadovi. Poto Erethor nije otvarao, Kalahad izvadi ma i snano udahne, nakon ega pone mahnito sjei vrata. Glenroy ga pokua zaustaviti ali njega sprijei Karisa: "Pusti ga! Preopasno je! Mogao bi zakaiti i tebe!" Kalahad se umorio od sjeenja vrata nainio je mnogo brazgotina na njima skoro ih je probio. No bio je iscrpljen nije mogao vie. "Kale, stani! Idemo radije ravnateljici! Ona e to bolje rijeiti!", ree Glenroy. Kalahad nije odgovarao. Stajao je tamo i gledao u vrata dok mu je znoj kapao niz lice. "Idemo onda", ree znatno mirnijim glasom. Okrenuli su se i krenuli prema izlazu. Erethorova soba je uistinu bila prazna. U njoj od juer nije bilo nikoga. U stvari, Erethor vie nije bio u Velveronu... Kalahad izae van. Uenici su se razili. Dvorite je bilo skoro prazno. Trava je bila ugaena, listovi s drvea razasuti po cijelom dvoritu. U njemu je bilo jo dvadesetak uenika. Svi su ili u Veliku dvoranu. I njih troje krenue tamo. Preli su preko dvorita velikim koracima, proavi pored profesora Desglena i uli na glomazna vrata. Unutra je sve vrvjelo uenicima. Guva je bila velika a amor glasova je bio zagluujui. Bilo je veoma vrue. Kalahad se pokua probiti kroz guvu, no to nije ilo. Uenici su bili prezauzeti razgovorom i nisu ga primjeivali ili se jednostavno nisu htjeli maknuti. Kako ni on nije imao velike elje da se gura naprijed, odustao je i vratio se.

"Idemo pokuati doi do Mirande", preporui Glenroy. "Da, idemo", prihvati Kalahad. Izali su iz Velike dvorane i ponovno se nali u dvoritu. Vjetar je sada ve puhao tako bijesno da je gotovo raskopao Glenroyjevu pelerinu. Profesor Desglen je tamo vani stajao sam. Gledao je u oblake. Bio je natmuren i tih. Vidjeli su ga i krenuli prema njemu. im su stigli tamo, Desglen baci pogled na njih, a onda stade mrmljati: "Hmmmm. Ovo e biti Lak-Tekcha, Praiskonska oluja. Jedna od onih to su vrvjele svijetom dok je priroda bila mlada. Moj narod ima mnogo pria o ovakvim olujama. Prie govore kako se ove mrane oluje javljaju samo kada bogovi zarate. Traju po tjedan dana, a teta koju naine ne moe se popraviti niti godinama poslije. Takve oluje su smatrali zlim. Sakrivaju sunce. U mojoj su zemlji dizale strane zidove pijeska koji bi prekrivali cijele gradove i zatrpavali ih. Nekada najvei grad mog naroda, Serdun gro Thal , ostao je zatrpan u pijesku, negdje u pustinjama, kao i svo blago to je uvao. Bojim se da e veliko unitenje pasti i na plea Velverona. Moda ne veliki zidovi pijeska ve poplave i brzi vjetrovi. A to, udrueno sa zvijeri koja nam kolje uenike, lako moe biti i kraj Velverona. "Mislite da e oluja trajati sedam dana?", upita Glenroy. "Moda. Moda ne. Vidjet emo", odgovori Desglen, okrene se i krene prema Velikoj Dvorani. "Ne zadravajte se vani predugo. Oluja e krenuti uskoro. Doite u Veliku dvoranu to prije", ree im jo, prije nego se usredotoio na svoj put. "Hajde! Idemo do Mirande. Sigurno je jo uvijek na medicinskom odjelu", ree Kalahad. Nakon kratke etnje stigli su do medicinskog odjela. Dva sentinela su stajala pred vratima. "elimo unutra! Moramo razgovarati s ravnateljicom!", ree Kalahad.

Sentinel je samo gledao ravno. Nije davao nikakve znakove ivota. Kalahad se ohrabri i pokua proi no eljezna ruka mu isprijei put. "Ravnateljica je zauzeta. Doi kasnije", ree on Kalahadu. "Ravnateljice!", viknu Kalahad, pokuavi je dozvati. Nadao se da e izai na balkon. "Ravnateljice!", ponovio je. "Miranda!, "pokua ponovno. "Ne pali. Ili ne eli izai ili te ne uje od ovog prokletog vjetra", ustvrdi Glenroy. "Moda ja mogu pomoi", ponudi se Karisa. "Otvoren sam za sve prijedloge", ree Kalahad. "Gledaj..., ova biljka koja raste uza zid, ova penjaica...", ree Karisa i pokae veliku lozu koja se privijala uz zid medicinskog odjela sve gore do terase i uvijala se kroz ogradu. "to s njom?", Kalahad e. "Pa, dok si ti leao unutra, nisu nam doputali posjete pa sam seja penjala ovuda. Nekoliko puta. Ako hoe, mogla bi se popeti gore i...", tu zavri. "Probaj. to prije upozorimo Mirandu na Aranoxa, prije emo rijeiti sve ovo. A ne sviaju mi se ovi oblaci. Sasvim su sakrili sunce. Moda se Aranox ohrabri jo i vie. Moda pokua..." Karisa se pone penjati i usput zapita: "to da joj kaem?" "Reci joj da nam otvori vrata jer imam vane podatke o vampiru!", odgovori Kalahad. "U redu", kimne Karisa i nastavi penjanje. Obzirom na to daje bila veoma lagana i spretna, uspjela se za tren oka popeti sve do balkona. Tamo se prihvatila za ogradu i skoila preko. Sada kada je bila gore, prila je vratima i pokucala. Nita. Pokucala je ponovno, ovaj puta malo jae. Opet nita. No samo to je htjela ponovno pokucati, vrata se otvorite. Pred njom je stajala Aluvien. U ruci je drala gazu natopljenu krvlju. "Ravnateljice, mislim da vas trebaju", okrene se Aluvien unazad. Karisa je vidjela Mirandu kako stoji pored kreveta u kojem je leao

Ornox. "Nije li to Aldegornova? Opet se penje uokolo. Nema ovdje to vidjeti. Odlazi", ree joj Miranda i ponovno usredotoi pozornost na Ornoxa koji je provirivao iza nje. "Rije je o Kalahadu! Ima vrlo vane informacije o vampiru! Zna gdje je!", ree Karisa, a Miranda se istog trena okrene. "Gdje je Kalahad?", upita Miranda. "Dolje. eli razgovarati s vama!", nastavi Karisa. "Ui", ree Miranda. Aluvien za njom zatvori vrata. "Reci sentinelima da propuste Kalahada", naredi ravnateljica Aluvien. Ona samo kimne glavom i izae na vrata. Soba je bila puna leeva. Leali su posvuda. Na krevetima, na stolicama to su bile spojene, pa ak i na podovima. Sva tijela su bila prekrivena plahtama koje su sada imale grimizno crvene fleke na sebi. Na samo jednom krevetu je lealo ivo bie Ornox. Blijedo je gledao ispod onog pokrivaa kojim je i Kalahad bio pokriven kada je bio ovdje. Karisa ga je bez rijei gledala. Ornox je piljio u nju kao daje vidi prvi puta. Na licu je imao izraz bola. Uskoro u sobu ue Kalahad a potom Aluvien i Glenroy. Kalahad prie krevetu i Mirandi. "Kako je?", upita ju gledajui u Ornoxa. "iv je. Ima sline rane kao i ti ali manje. Preivjet e u svakom sluaju. No problem je to nema doktora Balthazara da nam pripravi onaj svoj lijek. Soba mu je prazna i razbacana. Sve je pokidano i uniteno. To se sve nekako uspjelo poklopiti s ovim krvoproliem. Zato sumnjam da to nije nikakva sluajnost. Da ujem, to zna o vampiru!", povisi glas Miranda. Izgledala je strano. Bila je blijeda i suha lica. Oi su joj upale u duplje, podonjaci tamni i nateeni. U oima je imala ratoborni sjaj, kao da e napasti svakog trena. "ao mi je to vam nisam javio ranije", zapone. "Znam da mi je to bila dunost ali vjerovao sam Erethoru. utio sam radi njega, zato to me je zamolio."

Miranda je bila ozbiljna: "Govori jasno. Ne razumijem te. Bit e najbolje da krene iz poetka." Kalahad je cijelo vrijeme pokuavao izbjei njen pogled, pa je govorio sputene glave: "Pa, prije nekog vremena, malo prije nego e otii na putovanje, Erethor me zamolio da mu naem nekoliko biljaka. Trebali su to biti sastojci za nekakav napitak, i nije mi htio rei za koji. Rekao je da vjeruje u mene i ..." "Gledaj me u oi, mladiu!", naredi Miranda. Kalahad se tre. Zaledio je svoj pogled na njenim oima. Imao je osjeaj kao da gori, kao da ga Miranda bui pogledom, kao da e mu svakog trena probiti glavu. "Nastavi", ree ona hladno. "Pa... potraio sam sve te biljke, koje je traio. Neke od njih su bile opasne, kao na primjer zlobradi unjak. Njega sam naao u..." "Znai, zato si bio u Tigoru?", upita Miranda. Karisa uzvikne: " Vi znate da smo bili tamo!?" Miranda odgovori: "Pa naravno da znam. Vidjela sam vas. Niste valjda mislili da e vas ona jeftina magija zatiti? Nisam vas kaznila samo zato to me Aluvien zamolila da to ne uinim. Nastavi", naredi ona. Aluvien je bezizraajno gledala dok ju je Glenroy ispitivao pogledom. Kalahad je nastavio: "U umi smo traili lozu zlobradog unjaka. Takoer smo trebali nai i bijelu bodljorepku i otrovni umbar. Sve smo to pronali za Erethora. U to vrijeme sam nastradao u napadu onog salamandra. Kada sam se probudio, vidio sam neto kao da se neke sjene smucaju po dvoritu, kao to sam vam i prijavio. Nedugo poslije sam puten iz bolnice i Erethoru sam predao svo ono bilje. On ga je na brzinu pokupio i odnio nekamo. Jo uvijek mi nije htio rei za to mu treba." Miranda je sve to strpljivo sluala, ekajui da Kalahad doe do njoj bitnog dijela. Lice joj je bilo bezizraajno. "Ba sino sam, u vrijeme okupljanja za govor koji ste odravali vezi Belindine smrti, vidio doktora Balthazara kako ulazi u Kuu

Erdos. Slijedio sam ga. Uao je u Erethorov ured i tamo je razgovarao s njim, dok je Karisa bila sa mnom, ispred ureda. Neko su vrijeme razgovarali ali nisam mogao dobro uti o emu. No kada su otvorili vrata, vidjeli su Karisu i mene kako stojimo ispred. Erethor se iznenadio, no sjeam se kako je rekao daje i sam oekivao da u gaja otkriti prije ikoga drugog. Potom nas je pozvao unutra i objasnio mi sve." Na te se rijei Miranda pogledom zadubi u njega jo vie nego prije. Kalahad nije mogao trpjeti pogled njenih hipnotizirajuih oiju. Opet je skrenuo pogled, na to ga Miranda otro upozori: "Gledaj me u oi, mome. Dosta mi je bilo laganja. Gledaj me u oi dok govori sa mnom ili u te, kunem se Trisfalovim svijetom, dati bievati." Kalahad poslua i teke volje se natjera gledati je pravo u oi. Nastavio je govoriti, no istina, znatno tie nego prije: "Rekao je da je, osim njega i mog oca u drutvu bio jo netko. Osoba koju je zvao Aranox. On je, kako mi je Erethor ispriao, postao vampir dok su njih dvojica istili njihove jazbine. Rekao je da ga je Aranox molio za smrt, no on mu je nije elio dati, tjeei ga da ima nade nadao se da negdje postoji lijek protiv vampirizma. Tako gaje odveo kod nekog orka u Songorn, kod nekog amana kojeg su poznavali. Tamo je on ostavio Aranoxa i obeao mu da e ga obilaziti svake godine, a da e cijelo to vrijeme traiti lijek ili nekoga tko bi ga moda posjedovao. Kako je vrijeme teklo, naao je nekoga tko bi mogao imati lijek pogodite koga?", ree Kalahad. Miranda upita: "Balthazara?" Kalahad kimne glavom pa nastavi: "Erethor se javio Balthazaru i upitao ga za lijek, na to gaje Balthazar obradovao, rekavi mu da je blizu otkrivanja prave formule. Koliko se sjeam, Erethor mi je ispriao kako se neki sastojci mogu pronai samo ovdje u Tigoru, pored Velverona. Zbog toga je pozvao doktora Balthazara ovamo kako bi mogao pronai lijek ..." Miranda ga prekine: "Zato je on tako naglo elio doi ovamo. Ali kakve to veze jo uvijek ima s pojavom vampira u Velveronu?"

"Pa, Erethor je na svom zadnjem putovanju doveo Aranoxa iz Songorna jer doktor Balthazar ne bi mogao putovati sve do tamo. Mislim daje on bio jedna od onih sjena koje sam viao one veeri kako se uljaju po dvoritu. On i Aranox", ree Kalahad. "To objanjava zato je onaj prljavi lovac na vampire doao ovamo tvrdei daje na tragu nekom vampiru. Proklet bio, Erethore! Kako si mogao biti tako glup da dovodi bie sjene meu ove zidine!", naljuti se Miranda. "Mojoj prii nije kraj, ravnateljice. Erethor nas je odmah poslije odveo do Aranoxa. Vi ste u to vrijeme drali govor u dvoritu. Odveo nas je u Zapadni toranj..." "Kako!? To mjesto je zakljuano kljuem koji samo ja imam! Osim ako gaje..." "Da. Ukrao. Uzeo gaje od vas. Odveo nas je, dakle tamo u toranj, gdje mije naglo pozlilo. Ne znam zato. Erethor je rekao da je i moj otac imao istih problema kada je bila rije o vampirima, no rekao je i da u se priviknuti nakon nekog vremena." Na to mu ravnateljica ree: "Mislim da ja imam odgovor na to pitanje u jednoj od svojih knjiga. Vezano je uz skirime ali o tome emo u neka sretnija vremena!" Kalahad nastavi: "Vampir je bio na jednom od donjih katova. Bio je zamotan u crne dronjke i tamnu pelerinu. Izgledao je izmueno, bolesno i slabo. No sada znam da je sve to bila samo gluma. Prevario me je govorei mi o mome ocu! Kako gaje poznavao i kako su bili dobri prijatelji. Rekao mi je istinu i o mom kolovanju! Tko ga je platio! Da ste to uinili vi i Erethor!", povie Kalahad skoro na rubu suza, toliko se bio zanio u govor. Miranda je gledala tiho i prodorno. Lice joj se smekalo gledajui Kalahadove oi koje su se staklasto caklile. "Da, istina je. No bezvrijedna za nas u tom trenutku. Valja reagirati! Ovo to si rekao istina je koju emo skupo platiti! Znala sam Aranoxa. Bio je jedan od boljih uenika koje je Velveron imao. Predviana mu je velika sudbina, jer je imao veliku mo jo u mladosti. No onda je poginuo. Ili mi je barem tako reeno.

La je ini se, donijela sa sobom mnogo problema. Idemo sada. Ostavi Ornoxa neka se odmara. Rane mu nisu smrtonosne. Idemo pronai Aranoxa! Sinonjim pokoljem probudio je zvijer, a ime joj je Velveron." Miranda je imala neki opak sjaj u svojim oima. Izgledala je ne samo opasnom, nego i ludom. Tjerao ju je plamen bijesa. Bez rijei je izala kroz vrata, a Kalahad i drugo dvoje su ih slijedili. Aluvien je ostala uz Ornoxa. Izali su van. Kia je ve uvelike pljutala. U daljini su sijevale munje. Grmilo je snano. Kapi su bile krupne i teke. Pucale su o zemlju velikom silinom. Kalahad pogleda u crno nebo. Nebo se zacrnilo kao da je no. Nikada nije vidio ovako mrano nebo. Vjetar to je ibao dvoritem je glasno i piskutavo zavijao. Miranda je koraala dvoritem kao daje netko goni. Otila je u Veliku dvoranu, dok su Kalahad, Karisa i Glenroy morali trati za njom. Miranda se za as probila kroz guvu, dok su ovo troje imali problema slijediti je, no uspjeli su. Probili su se i stali do nje. Miranda je podigla ruke i svi u tom trenu uutjee, kao da je bacila nekakvu kletvu na njih. Miranda je sada uistinu izgledala kao zvijer. Nije ju bilo mogue prepoznati kosa joj je bila divlja i razbacana, podonjaci pod oima golemi i tamni, prsti zgreni, lice blijedo i suho. Oi su svijetlile nekim tamnim, plavim svjetlom. Podsjeala je na mranog arobnjaka koji se iz nude obukao u pelerine svog dobrog rivala. Uistinu je tamna magija izvirala iz nje, neka jeza se irila, to su i Kalahad i ostali u dvorani dobro osjeali. Ona stara Miranda, njena mrana strana, ona iz mladosti ponovno se probudila. "Uenici Velverona! Aratari! Sluajte moje rijei! Opasnost je meu nama! uli ste i vidjeli to je vampirska zvijer napravila naim tienicima! Poklala ih je kao stoku! Unakazila njihova tijela! No otkrili smo gdje je! Znamo i tko je! Dignite svi oruje! Izaite van! Opkolite Zapadni toranj! Sruit emo ga do temelja ako treba! Istjerat emo zvijer van! Raskomadat emo njegovo crno meso! Isjei ga na komade! Naplatit emo nau pravinu osvetu! Sinovi i keri! Na krivo

je mjesto doao piti krv! Ovo je Velveron! Dom Aratara! Dom ratnika! Kula magova! Gnijezdo najjaih stvorenja to su ikada koraala ovim svijetom! Izaite van! Opkolite Zapadni toranj! Ne ostavite niti jednu sjenu neuvanu! Uhvatit emo ga! I osvetiti krv krvlju!" Miranda je izgledala poput nekakve prikaze dok se derala kosa joj je leprala u divljakim, olujnim trzajima, oi prazne samo je ista, sirova magija, buktala u njima. Profesori u Velveronu, kao i mnogi seniori, stajae iza nje, spremni izvriti njenu volju. Mnogi su bili iznenaeni tim novim licem Mirande. Nitko od njih nije znao njenu mranu tajnu... onu iz mladosti. Uenici pokliknue podigavi svoja oruja iznad glave. Najglasniji su bili oni iz kue Argenor. Sva silina i mrnja koju je osjeala Miranda sada je tekla kroz njih. Svi se okrenue i nahrupie na vrata i izaoe van na oluju stoljea koja je tek poinjala svoj razorni ples. "A vi! Seniori i profesori ovog mjesta! Vi idete sa mnom i ovim uenicima! Idemo istjerati zvijer iz jazbine", ree Miranda promijenjenim glasom. Bio je polumetalan, kao da se odnekud iz njegove dubine ulo rezanje. Seniori kleknue iskazujui time svoju poslunost. Uskoro su ih slijedili i ostali. Jedino je jedna osoba stajala mirno, uvlaei duboki dim iz cigarete. "A ti ako eli, slijedi nas. Ako ne, mii nam se sa puta!" Eromar tek blago pogne glavu kao znak da e ih slijediti. Miranda krene prema Zapadnom tornju dok je mala vojska od etrdeset uenika i etiri puta manje profesora marirala za njom. Popeli su se na Zidine kojima je sino iao i Kalahad. Doli su do ulaza u toranj, a vrata su bila otvorena. Kalahad pomisli daje Erethor moda unutra. Miranda ue a Kalahad odmah za njom. Prolazili su kat po kat, zvjerajui uokolo, paljivo promatrajui svaki kut ne bi li pronali vampira. Dok su silazili dolje, Miranda je neprestano mrmljala neto, pravei grevite pokrete prstiju. Kalahad pomisli da baca nekakvu obrambenu

magiju. No kada su sili blizu drugog kata ona visoko podie ruku pratei to rijeima: Tersial Mir as Terzuhl! Na katu ispod njih se stvori crveni vir magije, iz kojeg se promoli plamena aka. Snano je zarila pande u tlo i povukla se van. Iz vira izae golemo, krilato stvorenje crvene, vrele koe, obueno u oklop od hravog metala prepun lanaca koji su visjeli na sve strane. Velika je zvijer na duguljastoj glavi imala kacigu u obliku lubanje. Svima je bilo jasno daje to demon iz niih sfera, a dozivanje njih je bilo najstroe zabranjeno zakonima ove zemlje.12 im su sili dolje, zapahnula ih je vruina to ju je stvor zraio oko sebe. Osim to je zraila toplinu, vatrena aura je oko stvorenja isijavala naranasto svjetlo. To svjetlo je pohlepno prodrto sve sjene. Vampira nije bilo nigdje. Kat je bio prazan. Na tlu ispred njih, bio je nekakav stari leaj i na njemu gomila odjee i crnih dronjaka. Malo ispred njih bila je lokvica guste, tamne krvi. Miranda je gledala zabezeknuto. "Pobjegao je!", izusti ona. Elenil prie lokvi krvi i dotakne je prstom. "Hladna je. Odavno je ovdje." Miranda potom pogleda u demona i jednim kratkim trzajem ruke ispod njega stvori isti onakav vrtlog magije koji ga je stvorio. Vrtlog sada usisa demona u sebe dok je on pokuavao zariti pande u tlo ne bi li se odrao na ovoj sferi postojanja. im je demon propao unutra, vrtlog se zatvori i on nestane bez traga, kao da ga nikada nije ni bilo. Miranda se umjesto ljutnje poela smirivati. Pogledala je krv.
Radi incidenata koji su se esto dogaali u prolosti Halderona, Demonologija (dozivanje Demona), kao i Nekromancija (podizanje mrtvih u nemrtvi ivot) su strogo zabranjeni i kanjavaju se visokim kaznama, pa ak i smru. Neki kultovi koji se bave ovim zabranjenim disciplinama jo uvijek postoje, iako je veina bila unitena u krvavim sukobima prije gotovo pola stoljea.
12

Vampirska je, sumnje. Aranox se vratio ovamo nakon krvoprolia. Zatim je zakljuio da ovdje vie nije siguran. "Gdje je Erethor? Jeste li pronali Balthazara?", upita Miranda znatno mirnije, borei se sama sa sobom. U njenom glasu se jo uvijek ula primjesa rezanja. "Nismo ih pronali. Nema ih nigdje u Velveronu", ree jedan od seniora. "Dobro onda. Nastavite ga traiti. Preokrenite svaki kamen ako treba, ali elim da ga pronaete! Ako pronaete Erethora, ne pokazujte mu milost. Ubijte ga!", glas joj je zvuao primjetno mirnije, ali ipak vrlo opasno. ake su joj se tresle bez ikakve kontrole nad njima. Svi su neko vrijeme stajali u tiini. Neka jeza im je stiskala grlo. Nisu imali hrabrosti nita rei. "Kalahade?", obrati mu se Miranda. "Da?", odazva se on. "Vidio si ime je preuivanje urodilo ovaj puta? Nemoj vie tititi nekoga ako zna da ini zlo. Vrijedi i za vas ostale". inilo se da je nadvladala ono to ju je zaposjelo nedavno glas joj je iznova bio miran. Bio je to njen poznati glas. Bila je to ponovno Miranda. "U stvari, ako naete Erethora, dovedite mi ga ivog", doda ona, a onda pokretom ruke naredi svima da izau iz tornja. Krenuli su na donji izlaz, jer im je bio blii. Jedan od profesora je otiao gore i zatvorio gornja vrata. Tek to je Miranda otvorila vrata, pred njima se ukaza rulja u prvim redovima su bili teko naoruani pripadnici kue Argenor nosei sjekire i velike maeve iza njih su bili uenici kue Karsiv sa svojim napetim lukovima dok arobnjaci kue Endelon i ratnici kue Erdos stajae sa strane. "Zvijer je pobjegla", ree kratko Miranda, i svi polagano spustie oruja. "ao mi je to sam onako divljala maloprije. Dozvolila sam da me obuzmu osjeaji. ao mi je. Molim vas da se i vi smirite i uete u dvorac. Maknite se s kie. Mislim da se blii vrijeme doruka. Hajde sada", ree Miranda.

Izgledala je kao i prije, samo izmueno i bolesno. Nekako nemono. Uenici se nevoljko poee razmicati i odlaziti. Miranda je maloprije uistinu uspalila njihovu krv i navela ih da zaele borbu. Nastupilo je razoaranje jer su naglo ostali bez nje. Miranda je krenula prema ulazu u dvoranu. "Probudite ratne sentinele. Sve do zadnjeg", naredi ona profesoru Benrogu vrlo tihim glasom, kao da nije imala snage govoriti. Polagano se odvukla do Velike dvorane i ula unutra. Kalahad je neko vrijeme stajao na kii. Nije znao to bi radio. Bio je izgubljen. Smatrao je da je on kriv za smrt onih uenika. Bilo mu je krivo to nije prijavio Aranoxa na vrijeme, jer bi ovo bi bilo izbjegnuto. A osim toga, opet je osjeao one bubnjeve. Pomislio je da je to strana Aranoxova ostavtina. Sjena koju je bacio na ovaj toranj. "Kale, hajde. Idemo. Ne moe stajati ovdje na kii. Znam da ti je teko, ali moramo ii." ree mu Glenroy. "Da. to je bilo, bilo je. Snai emo se ve nekako", doda Karisa. "U pravu ste. Hvala vam", ree Kalahad. "Na emu?", upita Glenroy a Kalahad ree: "Ba ste mi prijatelji. Neznam to bih da nema vas", ree on i krene polagano po mokroj zemlji, dok je kia, koju je vjetar razmahivao na sve strane, pljutala. Kada su stigli u dvoranu za objed, sve je bilo tiho. Gotovo nitko nije govorio. ulo se samo par aputavih glasova. Veina je samo nevoljko gledala u hranu, dok su tek neki jeli. Kalahad je sjeo za stol i u tiini gledao tanjur s jelom. Piletina. Opet. Nije elio jesti ali ga organizam podsjeti na glad i on se pridrui ostalima. Poslije jela, nastavio je da gleda u stol. Erethor ga je izdao. Slagao mu je sve. Iskoristio ga. A on je bio budala pa mu vjerovao. Zato je Ornox nastradao. A mnogo poginulo. A sino je imao onaj predosjeaj. One bubnjeve u glavi. Nekako je znao to se dogaa. Kako? U blizini njega nije bilo vampira? Zar je Aranox toliko moan vampir da je mogao stvoriti takvu auru koju on osjeti toliko daleko? Bunilo gaje to.

Moda je Aranox prolazio kroz hodnik, pored njegove sobe? Ne, to nema smisla. Onda bi pokolj bio u kui Erdos a ne Argenor. A ni Erethor mu ne bi dao ubijati uenike. Eto, opet vjeruje Erethoru. Kako on zna da bi Erethor titio uenike od Aranoxa? Moda je Erethor i nagovorio Aranoxa da napravi pokolj? "Kale, jesi dobro? uti cijelo vrijeme", dobaci mu Karisa. "Dobro sam. Ali mue me misli. Erethor, vampir. Imam osjeaj daje to sve moja krivica. Zna. Gadno je to. Mogao sam to sprijeiti", ree Kalahad. "Ali nisam." "Nemoj sebe kriviti. Nisi ti kriv. Vjerovao si Erethoru. I mi smo. No nismo znali to stvarno smjera. Nismo znali kakvi su mu planovi. Nisam siguran da je i on ovo planirao. Vjerojatno mu je Aranox izmakao kontroli. Tko zna? Vidjet emo", ree mu Glenroy. "Mogue. Vrlo mogue. Sada bi najradije otiao ponovno spavati. No bojim se lei. Uvijek kada tako osjetim, dogodi se neto loe. Probudi me bubnjanje u glavi i ujutro ujem daje netko umro. A i ludi snovi koje imam ne pomau", ree Kalahad. "to si sanjao?", upita Glen, pokuavajui ga makar malo odvratiti od teme o vampirima, mada nije znao da li su ti snovi zasnovani na istome. Riskirao je. Kalahad duboko udahne pa ispria sve snove koje je imao u zadnje vrijeme. Priao im je kako je sanjao roditelje i Etron, priao im je o talismanu to ga je dobio kada je roen. Zatim o sinonjem snu, onom o demonu s kojim je dijelio san. Priao im je kako se demon raspitivao o talismanu, a onda se prebacio na Drvo vjenosti i njegova dva manja potomka. Opisivao im je njegove ljepote kao da ih sada gleda. Poeo se unositi u opise, stalno pokazujui rukama, pokuavajui opisati oblike. To je skrenulo njegova razmiljanja o Erethoru i Aranoxu. Na kraju se ponovno vratio na Skirime, ime kojim je Berziaal nazvao njegovu obitelj. Upitao je Glenroyja da li je ikada uo neto o Skirimima, no on mu je rekao da ne zna i preporuio da odu do Lune, profesorice povijesti. Kalahad je prihvatio savjet. Smatrao je kako e to biti zanimljivo, a

i da e mu pomoi makar nakratko skinuti s uma tragediju to je zaposjela Velveron. Odluio je jednostavno ne misliti na pokolj. "Zna li gdje je ona? Ne vidim je ovdje meu profesorima?", upita Kalahad Glenroyja, na to Glenroy ree da nije siguran. Karisa tada izjavi: "Mislim da je u uionici Zemljopisa. Tamo je cijelo vrijeme neto pregledavala. ula sam je dok je razgovarala s Desglenom neki dan. Ona i jedna uenica su odluile pronai togod o olujama o kojima je on govorio." Kalahad malo razmisli a onda ree: "U redu. Idemo probati doi do nje." Ustane od stola. I njih dvoje ustadoe. Krenuli su van, kako bi stigli do uionice za Zemljopis. Pored vrata je stajao Eromar, valjajui debelu cigaretu po ustima. Pored njega je bio Elenil. "Ravnateljica poruuje da se baci na posao. Nadam se da vrijedi ono zlato to si dobio. I uo si! Ubij vampira, no Erethora i Balthazara vrati ive!" Eromar ispusti oblak dima Elenilu u lice i zlokobno se nasmijei. "Znao sam da ete se urazumiti. Morao sam samo dopustiti vampiru da se baci na posao. Svi onda odlue potraiti Eromarovu pomo. Ne brinite. Uhvatit u ga za manje od dana. Onom jadnom Desglenu bi trebalo tjedan dana da mu ue u trag. A do tada moda ne bi bilo nikoga ivog u Velveronu, ha?", nasmije se Eromar. "Samo odradi ono za to si plaen", ree mu Elenil te se okrene i ode. Kako je Kalahad prolazio pored Eromara, on mu dobaci: "Pametna vam je ravnateljica. Shvatila je da su aratari u Velveronu jo uvijek prezeleni da bi se nosili s jednom krvopijom, zar ne?" "to ti zna o aratarima?!", plane Karisa "Odavde su izali najbolji ratnici svih vremena!" Eromar ree: "Da, miledi, izali su. Ali tek pokoji. Ostali su bili nebitni. Ne, bolje reeno bespomoni. Nita vie nego obini vojnici. Nego, ugodno mi je bilo razgovarati s vama. Idem sada na posao!

Moram uloviti vampira!" Zagrnu se pelerinom i izae na vrata. Njih troje se pogledae u udu, a onda i sami izaoe van, gdje ih doeka ledena kia.

LIJEK
Erethor je sjedio na staroj koi pored atora kojeg je maloprije podigao. Nalazio se duboko u umi Tigor. Drvee je bilo toliko gusto da je jedva vidio tornjeve Velverona kako se uzdiu negdje iza brda. Gledao je u svoj ma, oprezno prelazei prstima preko otrice. Kia mu nije smetala. Padala je po njemu svom silinom, no on se nije obazirao. Previe toga je bilo u njegovu umu. Razmiljao je kako se vratiti u Velveron nakon svega? Kako svima objasniti? rtvovao je sve radi starog prijateljstva, i nije mu ao. Opet bi to napravio. Malo drugaije moda, no sigurno bi ponovio isto. Aranox je zguvano sjedio u atoru do njega. Bio je slabaan i iznemogao. Rukama je k ustima prinosio drveni tanjur juhe. Dugo nije jeo ovakvu hranu. Godila mu je. A i miris je bio lijep. Da, Erethor je uvijek znao pripremiti dobru juhu. Oi su mu izgledale dobroudno i zahvalno. Pored njega je u kleeem poloaju bio Balthazar. Mukao je posljednje sastojke svog lijeka. Imao je tri boce, razliitih, sve prljavih boja. Prljavo crvena, sliila je na vampirsku krv, uala je u prvoj boci. Onoj koja je stajala sa strane. U drugoj je bila neka gusta, masna tekuina zelene boje. U Balthazarovim rukama je bila runa i odbojna, vrlo rijetka boca ute tekuine. Nju je upravo grijao na vatri. ator im nije bio prostran, i nisu imali previe mjesta u njemu. Niti priblino. Zato je Erethor sjedio vani, na kii. Da je mogao, Balthazar bi istjerao i Aranoxa van, no poto je bio slabaan, Aranox vjerojatno ne bi izdrao. Balthazar je ve dugo grijao tekuinu. Sada su se opojna isparenja poela iriti atorom.

"Uh... Evo ga. Gotovo je. Sada moramo biti brzi, Aranoxe. Pojedi jo neto, jer eludac nebi smio biti prazan kada uzima ovako jake sastojke. Dri, udii ovo. Dii duboko, da se tijelo pripremi za promjenu", ree i doda mu boicu sa utom tekuinom. Aranoxu je taj miris bio toliko neprijatan da se skoro poeo guiti. Pa ipak, Balthazar je smatrao da je miris ugodan i blag, kao i Erethor koji ga je njuio izvana. "Gui me!", ree Aranox. "Znam. Vampiri ga teko podnose. No ne brini, nije smrtonosan. Slobodno ga udii. To e dodatno oslabiti tvoju vampirsku stranu. Nadam se da e je oslabiti dovoljno da se lijek primi i da ga tijelo prihvati. Potom uzme onu tamnu tekuinu, nalik na krv i pomijea sa zelenom. "Erethore? Jesi li vidio onaj prut za mijeanje? Treba mi sada!" Erethor mu ubrzo nae neko drvce i promoli glavu u ator kako bi mu ga dao. Balthazar odmah pone mijeati sastojke i pretresati ih u jednu veu zdjelu. "Pregusto je! Uhvati kinice u neto! Brzo!", ree on Erethoru. Erethor mu donese kinice i Balthazar nastavi s mijeanjem napitka. Sada je smjesa bila smea i dosta rijetka. Mogla se lagano mijeati. "Na kraju, trebat e mi jo Loza Zlobradog Unjaka! Zbog urbe kojom si me sino izvukao iz sobe nisam ju stigao narezati! Pouri i narei je! Na malene komadie, vrlo malene." Erethor se primi posla. Izvadio je no iz izme i majstorski narezao udnu biljku. Balthazar je sve to pohlepno pokupio, pazei da ni najmanja mrvica ne propadne. Ubacio je to u smjesu i nastavio mijeati, stavljajui to na vatru da se zagrije. "Sada nam ostaje samo ekati neko vrijeme, zar ne?" ree on. Erethor kratko odgovori "Radite svoj posao to bolje znate doktore." i izae iz atora.

Aranox je tiho gledao sve to se dogaalo. Polagano je gubio svijest od onih isparavanja to ih je udisao. Balthazar mu uzme boicu. "Uzeo si vie nego dovoljno. Lijek se sada mora prihvatiti. Samo da djeluje." ree Balthazar i istrese pola ute tekuine u smjesu koju je napravio pa nastavi mijeati. Iako je vani padala ledena kia, unutra je, radi ugljena koji je tinjao nasred atora, bilo poprilino toplo. "Erethore!" javi se Aranox. Erethor promoli glavu unutra. "toje?" "Koliko je uenika ubijeno?" upita ga Aranox. Erethor malo razmisli a onda ree "Neznam. Sigurno je veliki broj." Aranox zamiri. Nakon nekog vremena ree "Neznani to se krije u Velveronu ali kada se sredimo idemo tamo. Moramo ga nai i sprijeiti daljnje klanje. Time emo dokazati da smo mi isti od toga." Erethor je neko vrijeme mislio to bi rekao "Neznam. I ja sam razmiljao o tome. No znajui profesore i Mirandu, mislim da se nikada neemo moi vratiti u Velveron. Ili barem dugo, dugo vremena. Najbolje e biti da odemo odavde. Negdje daleko. Oni su Aratari. Znaju se brinuti o sebi. Ulovit e ga oni ve. Osim toga, meu njima je i lovac na vampire. Siguran sam da Miranda nee oklijevati ubrzati hvatanje vampira. Vjerojatno gaje ve unajmila." "Neznam kako to moe rei. Zar nema ni malo osjeaja dunosti prema toj djeci? Jedini koji se mogu suprotstaviti vampiru je nekolicina profesora. Seniori su jaki, no nemaju iskustva. Bar ne sa ovakvima kao to sam ja." ree mu Aranox tihim glasom. "Znam to eli rei ali mislim da bi nas napali onog trena kada bi se pojavili na vratima. Aranoxe, vrata Velverona su za nas od sada zatvorena. Barem dok se ne izlijei i dok ne uhvate tog stvora, tko god daje." "U redu. No ja neu napustiti ovu regiju dok ne budem siguran da je Velveron van opasnosti i da uenici mogu opet mirno spavati." "Kako god. teta to ovdje nema lijeka za tvrdoglavost."

Aranox je nastavio drijemati, kaljui tu i tamo. Balthazar je opet tiho mijesio onu svoju smjesu koja je poela iriti pomalo neugodan miris. Vonjalo je na pokvarenu, polutrulu biljku. Bio je to smrad Loze Zlobradog Unjaka, samo daleko pojaan. Iduih pola sata, smjesa se krkala na vatri koju je Balthazar stalno raspirivao. Napokon je sve bilo gotovo. "Erethore! Erethore! Mislim da moemo poeti. Vjerujem daje sve u najboljem redu i daje lijek odlian. Sada je sve na Aranoxu." ree Balthazar. Erethor se uvue u ator. Bio je mokar do koe. Voda se cijedila niz njegovu kosu. "Dobro onda doktore. Pogledajmo koliko ste stvarno dobri." ree on i probudi Aranoxa lagano ga drmajui. Kada se vampir probudio, osjetio je straan smrad, onaj koji njegova dva prijatelja nisu mogla osjetiti. Aranoxu je ovo sve zvualo mnogo gore nego smrad Loze. Ovo je bilo neto uistinu odvratno. "Doktore! Nadam se da ovaj smrad ne dolazi od mog lijeka!" ree Aranox. "Bojim se da dolazi." odgovori mu Balthazar. "O kvragu. Odjednom se premiljam." ree Aranox. "Ne priaj gluposti, nego popij to!" naredi Erethor. "Ohh. Kvragu. Dodaj to ovamo." ree Aranox i bezvoljno prui ruku. Balthazar mu ree "Aranoxe, taj smrad koji osjeti treba te upozoriti da e ti ta tekuina nakoditi. Mi ga ne osjetimo jer na nas ne djeluje. No tebe kao vampira ugroava, to znai da je tekuina uinkovita. Polaem velike nade u ovo. Popij! to vie moe!" ree mu Balthazar. Aranox pogleda u Erethora. Osim bubnjanja kie o ator i pokojeg groma, nije se ulo nita. "Erethore, mogu li te zamoliti neto?" ree Aranox. Eretohr mu odgovori "Naravno da moe." pritom pravei prikladne pokrete rukom. "Ako lijek ne uspije...ubij me. Molim te. Nemogu vie ivjeti

ovako." zamoli ga Aranox, a lice mu nikada nije bilo ozbiljnije. "Nee biti potrebe. Ako lijek ne uspije, najvjerojatnije e umrijeti. Lijek je napravljen da ubije vampirizam u tebi, pa ako te ne uspije osloboditi te grozne zaraze, bojim se da e te ubiti zajedno s njom." pojasni mu Balthazar. "U redu. Spreman sam za to." ree Aranox. Potom prinese posudu ustima. Grozan smrad koji je samo on osjeao razdirao mu je nos. Polagano je nagnuo zdjelicu i tekuina je krenula u grlo. Erethor je sve to gledao napet poput vilenjakog luka, a Balthazar gotovo da i nije disao. Naglo je problijedio budno motrei svaki gr na Aranoxovom licu i svaki pokret njegovih oiju. Aranox osjeti kako se tekuina poinje slijevati niz jezik. Grozna hladnoa ga je gotovo ledila, to je totalno prkosilo toplini zdjelice koju je osjeao na rukama. Poeo je gutati. Nepojmljiva mu je hladnoa proparala grlo dok je tekuina poput ledenih igala naela rezati put niz jednjak. Osjetio je kako se hladi! Plua su mu se ledila! Nije mogao disati! No ledene igle groznog okusa su se i dalje slijevale u njegovu utrobu. Mozak mu je naglo poeo blokirati. Pred oima mu je sve nestajalo u ledenoj, plavoj magli, kao da mu se povrina oiju zaledila. Zadnje to je osjetio prije pada, bila je iznimna, neprirodna bol u stopalima i bolno pulsiranje u onjacima. Potom se sruio bez svijesti. Sve stoje osjetio jo nekoliko trenutaka je bila hladnoa, no na kraju je i ona zamrla. Kada se probudio, vidio je Erethorovo lice. "Ne. Ne die. Mrtav je." govorio je Erethor. "Zao mi je. Dao sam sve od sebe, no ini se da mu tijelo nije prihvatilo lijek. Jako mi je ao." uo je Balthazarov glas. Pokuao je neto izustiti, no nije mogao. Glasnice su mu bile obamrle. U ustima je osjetio neto toplo i gusto. Bio je to poznat okus. Okus krvi. Toliko ga je mnogo puta kuao proteklih godina da mu se gadio. No neto gaje uvijek bilo tjeralo daje pije iznova. Ali sada, sada je

neto bilo drugaije. Krv vie nije imala onaj slad, onu ljepotu koju je osjeao prije, dok ju je gutao. Bila je grozna. Gusta, slankasto gorka mjeavina. Usta su je bila puna. Teko je disao ne nije disao uope! On se gui! Nekako se mora okrenuti! Ispljunuti tu krv! "ekaj! Oi! Pogledaj mu oi!" zauje Balthazara kako panino galami. "to!?" zau Erethora, a onda se svim silama preokrene na trbuh i ispljune lokvicu krvi. Udahnuo je puna plua zraka. Zrak je bio teak, ali bio je divan! Oh! Tako je uivao u njemu! Njemu se inilo kao daje negdje u planinama, gdje je zrak ist i sladak. Osjetio je Erethora kako ga hvata za rame, pokuava ga podii na noge ili barem koljena, no Aranox mu tiho, nemono ree "Ne. U redu sam. Ostavi me...samo da doem do daha." Aranox je neko vrijeme na tlu pohlepno udisao zrak, gutajui ga kao daje neto najfinije na svijetu. Pokua se podii na noge. Sjeo je na koljena, dok ga je Erethor budno pazio. Jo neko vrijeme je duboko disao. Jo uvijek je imao osjeaj kao da mu je grlo zamrznuto. "Jesi li dobro?" ree mu Balthazar. "Mislim da jesam. to se dogodilo?" upita Aranox. Zaprepastio se kada je uo svoj glas. Zvuao je nekako...drugaije. Ne onako hladno kao do sada. "Mislili smo da si umro. Pao si na zemlju i nisi disao. Bio si leden kao da si leao na najgoroj zimi." pojasni mu Erethor. "Koliko sam bio bez svijesti?" ree Aranox. "Gotovo pola sata. Nismo te se usudili micati." ree Balthazar. "Ahh. I svo to vrijeme sam bio bez zraka?" upita se Aranox, jer se uistinu osjeao loe. Ruke i noge su mu bile obamrle, plua bolna, a mutilo mu se pred oima. "Je li upalilo?" upita Erethor, a Balthazar ree "Neznam. iv je. Pretpostavljam daje! Moramo provjeriti" Aranox ree "Eri, moe li me iznijeti van? Hou jo zraka! Svjeeg zraka!" na to ga Erethor bez pogovora i sa velikom

panjom izvue iz atora. Aranoxovo tijelo je poelo vraati toplinu. Kada je napokon bio vani, Aranox prvo pomisli da e ga spaliti sunce, koje mu je bio neprijatelj svih ovih dugih, mranih godina, no kada je otvorio oi vidio je samo crne, glomazne oblake iz kojih su padale divovske kapi kie noene razjarenim vjetrom. Erethor poloi Aranoxa uz ator, tako da su mu lea imala neki potporanj na koji bi se mogao nasloniti. Aranox je, sjedei tako, otvorio usta poput ribe i putao da mu voda ispire grlo. Udisao je na nos napunio bi plua do kraja a potom isputao zrak glasno otpuhujui. Dok su mu usta bila tako otvorena, Erethor primijeti kako mu nedostaju onjaci na mjestu njih su sada zjapile tamne, krvave rupe. "Doktore, pogledajte ovo!" ree Erethor. Balthazar je paljivo gledao Aranoxa, koji uope nije obraao panju na njih, prouavajui tu neobinu, novonastalu ranu. "Hmmmm. Pogledaj, krv to tee iz rane! Nije vie onako tamna! Pogledaj! Zdrave je boje!" pokliknu Balthazar. Erethor i sam primijeti to. "A pogledaj mu lice! Ima boje u sebi! Doktore! Mislim da ste uspjeli!" radosno e Erethor. Na licu mu je titrao veliki osmijeh. Aranox se pomakne sa mjesta. Okrenuo se prema zemlji i ispljunuo jo jednu lokvicu krvi. I sam je primijetio da je boja mnogo svjetlija. Bila je to ljudska krv, a ne zatrovana vampirska. U bari ispod sebe vidio je svoj odraz. Poto je tijelom zaklanjao kapi, povrina je bila mirna i savreno zrcalila Aranoxov lik. Obrazi su mu bili rumeni. A i kosa je dobivala boju! Sivilo u njoj je nestajalo pod valom crne, zdrave kose. Zaplakao je od sree.

IV. POGLAVLJE

STARI DUGOVI

NAROD SA SJEVERA
Kalahad je pokucao na vrata. Tren kasnije osjetio je neije prisustvo u svojoj svijesti, kao da mu netko prebire sjeanja, a par sekunda kasnije zauje se enski glas "Otvoreno je." Otvorio je vrata i njih troje uu. Lijepa Ardenka je sjedila za stolom i prebirala neke pranjave knjige. Bila je to profesorica Luna. "Zdravo." pozdravie ju oni. "Zdravo." odgovori ona, gledajui ih paljivo dok su joj prilazili "Trebate neto?" upita ih. "Pa...eljeli bi znati neto o... Skirimima. To mije ime bilo spomenuto mnogo puta, ali nikada nisam znao o emu je rije. Moete li pomoi?" zamoli Kalahad. Luna malo razmisli i ode do oblinje police sa knjigama. Tamo je neko vrijeme prstom prebirala po rubovima knjiga i na kraju odabrala jednu koja joj je odgovarala. "Evo. Mislim da u ovom ima neto to bi ti koristilo. Samo da se malo podsjetim pa emo vidjeti to ti mogu rei o Skirimima. Nakratko je prelistala knjigu, podsjeajui se poglavlja. Zatvori ju i ree "Dobro. to te zanima o njima?" Kalahad se poeapo glavi "Pa...sve. Neznam nita." Luna kimne glavom rekavi "Ahh. Prvo me uope ne slua na nastavi, a zatim samo bane na vrata i trai da ti ispriam povijest jednog naroda." Kalahad ree "Ako je problem, otii u. ao mi je to sam vas ometao."

Na to se Luna nasmijei pa mu ree "Ma ne! Nisi razumio. Zadivljena sam tom naglom promjenom. Meni je drago to si tu! Drage volje u ti ispriati sve to budem znala o njima." "Dobro." ree Kalahad. "Pa, da ponemo. Da vidimo. Skirimi. Da. Tuna je to pria. Ali je ujedno i pria o velikoj hrabrosti i portvovnosti." zamisli se Luna, a onda nastavi "Skirimi su Kalahade, pripadnici jednog naroda. Naroda sa sjevera. Bili su ljudi, koje smo mi iz Saradrije nazivali Sjevernjacima, mada su oni sebe zvali Eskirionci. ivjeli su nekada davno, daleko na sjeveru. Da bi se dolo do zemlje Sjevernjaka trebalo je mjesecima brodom putovati prema sjeveru. Vilenjaci su nekada trgovali sa njima i posjeivali njihove zemlje, mada su ak i za njihove lake brodove ta putovanja bila teka. Zemlja Sjevernjaka se nazivala Eskiria. Bila je to brdovita zemlja hladnoe i snijega. Evo, u ovoj knjizi ima mnogo zapisa o njoj i Sjevernjacima." i odloi knjigu pred njega "Kau daje tamo sunce bilo slabano. Meave su bile strane i uestale. No narod je preivljavao. Bili su otporni, izdrljivi, snalaljivi, jaki i uporni. Gradili su svoje domove ili blizu mora, ili negdje u blizini velikih crnogorinih uma i uvijek su ih ograivali okruglim, drvenim zidinama. Gradovi su im bili izgraeni od drveta i samo od drveta, jer su vjerovali da se kua moe izgraditi samo od njega. Kamen nikada nisu koristili za gradnju, iz vie razloga. Prvi bi bio taj da nisu trebali vrste kue. Drugi razlog je bio to im je zemlja bila oskudna kamenom. A i taj to ga je bilo, bio je slabe kvalitete. Trei razlog je bio to se kamen teko zagrijava i upija mnogo topline, a drvo se lako zagrije, a opet zadrava toplotu. etvrti razlog je bio, to su oni bili majstori drvodjelje. Niti jedan narod nije tako znao dobro obraivati drvo kao oni. Njihove graevine, iako napravljene od drveta, vjerojatno i danas stoje. Razlog tomu je bio to su svoje domove i sigurnost zidova dijelili sa Gnomovima13 , koji su vrhunski graditelji. Gnomovska pomo pri
13

Gnomovi su rasa malenih humanoida. Odlikuju ih iznimno nizak rast (do jednog metra), veoma velika mravost i velike, krupne oi. Pripadnici te

dizajnu obrambenog oruja i kua je bila od velike pomoi. Brodovi Sjevernjaka su bili isto toliko jaki da su mogli izdrati udare o kamene hridi, tako se govorilo. Poznato je da je more tamo oko Eskirie divlje i uzburkano. Mnogo trgovaca iz Saradrije je izgubilo svoje konvoje pokuavajui da dou do te zemlje. Svima su ta mora predstavljala problem, osim naravno Sjevernjacima, koji su bili vrhunski moreplovci i ribari, ali i gusari. No to je sve manje vaan dio njihove povijesti. Ono to je zaista vano je, da su daleko na sjeveru imali jedan ogromni, utvreni grad, Ostrag. Bio je to ratniki grad u kojemu su ak i ene bile estoke protivnice. Uvelike su ga dijelili sa gnomovima koji su inili gotovo dvije petine stanovnitva. Skirimi su bili dobri kovai a kako su okolne planine bile bogate rudama, kovali su dobra oruja. Moda ne dobra kao patuljci, ali ipak su bila na zavidnoj kvaliteti. Ta kvaliteta oruja je poveavala i borbenu vrijednost njihovih vojnika. No nisu oni bili tako ratoborni bez razloga. Razlog im je bio vie nego opravdan njihova zemlja je bila prekrivena drevnim zvijerima koje su im bile smrtni neprijatelji. Eskiria je Kalahade, bila preplavljena vukodlacima. ume su ih bile prepune. Vrljali su i vrebali iza svake sjene. Gladne ralje su bile strana. Kau da su samo luaci nou naputali sigurnost grada. Bilo je opasno izlaziti ak i na ulice. E sada dolaze na red Skirimi. Skrimi su bili plemii, pripadnici klana Skirim. U prijevodu sa Sjevernjakog, Skirim bi znaio Vuk. Taj klanje bio jedan od monijih, najbogatijih. Bio je zaduen za obranu i izgradnju Ostraga. Prie kau da je svaki mukarac klana Skirim morao uloviti vukodlaka u svojoj sedamnaestoj godini, kada bi postajali punoljetni. Kau da su preko svojih oklopa nosili koe
vrste su vrlo bistri i inovativni. Mnoga znanstvena otkria su njihova zasluga. Gnomovi obino ive na hladnijim podrujima, pogotovo u umovitim krajevima. ive pod zemljom, na malim dubinama, ili u kuicama na visokim drvima. Nisu ratoborni, iako majstorski izrauju neka od najrazornijih oruja. Cijenjeni su graditelji i inovatori. Svaki dvorac koji dri do sebe, meu posadom ima gnoma.

ulovljenih vukodlaka, a preko glave su imali vukodlakov skalp, tako da im je lice virilo iz ralja tih zvijeri. Prie kau da su izgledali opasno i divlje. Isto kau da Skirimi nikada nisu koristili strijele nego su bacali malene sjekire na svoje protivnike. Bili su ubitano precizni. Zbog njihove zatite i vladavine, grad Ostrag razvio se do velikih razmjera. Grad je bio proirivan mnogo puta, a Skirimi su svaki puta vrijedno izgraivali sve vei drveni prsten oko grada. I koliki god da je grad rastao, klan je uvijek sakupljao dovoljno ljudi za obranu svojih zidina. Vukodlaci im nisu mogli nita. Ali, kao to sve ide kraju svom, tako je doao i kraj vladavine Skirima. Njihove zemlje, opustoile su due i hladnije zime. Trajale su pune etiri godine. Stari zapisi koji su naeni u njihovim brodovima, kau da je u to vrijeme posljednji voa klana, Olaf Gnjevni, rastrgan u zasjedi vukodlaka dok je branio sela oko Ostraga. To je dovelo do velikog raskola u klanu, i mali voe su zaratili oko vlasti. Dolo je do nereda u Ostragu. K tome, kako sam rekla, vladale su Crne Zime, kako su ih oni nazivali. Bile su hladnije nego obine i trajale su mnogo due, stoje dovelo do gladi i velike neimatine. Narod Ostraga je pokuavao izdrati no mnogi su ih nagovarali da napuste svoj grad i potrae sklonite na jugu. Razlog tome nije bila samo oskudica, ve i vukodlaci koje je glad tjerala na silazak sv e dublje u grad. A poto su Skirimi bili rascijepljeni, straari su obavljali beznaajan posao u zatiti grada. Evo ba ovdje imam prijepis dnevnika jednog od niih plemiaratnika koji je ivio u to vrijeme u Ostragu. Dopusti da ga proitam." ree Luna i otvori knjigu, paljivo listajui stranice. Kada je nala traeno poglavlje, poela je itati na glas " Trea no mjeseca Nade, godine 322. Jo jedna ledena no. Pogledao sam veeras dolje u skladite, i drva za ogrjev su nam na izmaku. Juer sam kod Erica Drvodjelje naruio jo, no bojim se da uz demonske vukove nee stii oboriti niti jedno stablo, ak niti uz tucet vojnika. Poto smo imali nekih oteenja na junoj palisadi, svi su u gradu morali dati drva za popravak. Ah.

Bojim se da bogatiji plemii nisu svjesni bijede koja vlada u gradu. Samo se nadam da e zima popustiti. Zaelio sam se sunca. etvrta no mjeseca Nade, godine 322. Danas sam na ulicama vidio obitelj gnomova kako kupe ostatke hrane, borei se sa psima za njih. Glad nas sve tjera na oajne postupke. Srce mi se rasparalo, pa sam odvojio neto od svog zlata za njih, premda je situacija i u mojoj obitelji teka. Ostava je gotovo prazna. Bojim se da e i moja obitelj za par dana biti u slinoj situaciji kao i oni gnomovi. A i hladnoa je neizdrljiva. Osma no mjeseca Nade, godine 322. Eric Drvodjelja je rastrgan na komade! Pred mojim oima! Hodao sam zidinama, bodrei vojnike, kad sam ugledao zvijeri kako ga napadaju usred bijela dana! Pogane zvijeri! Rastrgali su ga u par udisaja14! Sjekirom sam pogodio vou opora i teko ga ranio, ali mislim da e se vratiti. Glad je stegla i njih. Napadaju u pola dana. Zar su nas Bogovi uistinu napustili? Jedanaesta no mjeseca Nade, godine 322. Veeras sam ja na strai. Obukao sam tri kaputa, no ledeni zrak mi krade toplinu dok diem. Uzima je kroz moj dah. Na smjene se mijenjamo u straarskoj kuici gdje malena vatrica daje makar neku utjehu. Ove rijei to ih piem, napisane su uz vatricu. Trinaesta no mjeseca Nade, godine 322. Danas nisam nita jeo. Ostava je gotovo prazna, a djece je mnogo. Nemam srca uzeti nita za sebe. Valjda e njima trajati due. Bojim se da imamo svega za tjedan dana, a onda... bojim se i pomisliti.

Skirimi su kratke trenutke mjerili svojim udisajima. Udisaj ima trajanje priblino jednoj sekundi.

14

Petnaesta no mjeseca Nade, godine 322. ini se da su neki lovci pristigli iz Diirasa. Sa sobom su donijeli neto divljai to su uhvatili. Cijene po kojim su ih prodavali! To je isti bezobrazluk! No nisam se ni malo iznenadio to su prodali sve do zadnjeg komada mesa! Ovo je glad kakvoj moje oi nisu nikada posvjedoile. Dvadeseta no mjeseca Nade, godine 322. Jedina glasnija stvar od plaa gladne eljadi je zavijanje gladnih zvijeri oko grada. Noi koje provedemo na zidinama su stravine i opasne. Ne usuujemo se hodati sami, niti bez baklji. Posvuda se uje tapkanje tekih apa i grubo disanje. Zvijeri su nam pod samim zidinama! Dvadeset i trea no mjeseca Nade, godine 322. Ovaj mjesec se blii kraju, kao i hrana u gradskim ambarima. Moja ostava je davno presuila. Kako mi djeca ne bi skapala od gladi, prodao sam sve to je bilo od neke vrijednosti i kupio malo hrane to je ostalo. Dao bi jo toliko za samo jo jedan komadi mesa i etvrt kruha! Ali ambari su prazni. Dvadeset i peta no mjeseca Nade, godine 322. Slabana svjetla naih baklji... jasno ocrtavaju oi demonskih vukova. Gladne, bijele oi ima ih na stotine! Kuda god pogleda, tamo su! Poljane oko grada lie na nebo posuto zvijezdama! Bogovi, ako vas ima, pomozite nam sada! Dvadeset i esta no mjeseca Nade, godina 322. Vukovi nas napadaju! Zalijeu se na zidine i pokuavaju zariti svoje pande u njih! Oni stariji i krupniji mujaci uspjeli su zakoraiti na drvenu platformu i baciti van grada nekoliko dobrih vojnika! Moj brat se nije vratio kui veeras. Bojim se najgoreg, mada su njegovi problemi zavrili. ivi e ostati na mukama.

Dvadeset i sedma no mjeseca Nade, godine 322. Posjetio sam danas vijee starjeina molio ih sa jo nekoliko plemia da narede naputanje grada. Radije bih riskirao svoj ivot vani pored vukova, nego da se muimo ovdje, u ovom zatvoru. No rekli su da jo nije vrijeme za to. Navodno oekuju karavanu sa hranom iz Ogruda. Nadam se da je karavana dobro naoruana... Prva no mjeseca Plamena, godine 322. Bogovi su nas uistinu ostavili. Vukovi su danas provalili u grad! Napali su vrti! Poklali su mi djecu. Tri keri i sina! Zaklali su ih kao da su ivotinje i odvukli im leeve van grada! Mrzim ih! Mrzim sve! etvrta no mjeseca Plamena, godine 322. Beldora, moja ena, teko je bolesna. Mislim da nee preivjeti no. Sa njenom smru, izgubit u i posljednjeg lana obitelji. Od kue nemam vie nita, pa se u nju i neu vraati. U ostavi je ostalo tek toliko hrane da stane u ruksak, pa u je ponijeti sa sobom. Kuu u prodati u ogrjev. Osma no mjeseca Plamena, godine 322. Ve tri noi nisam spavao! Vukovi nasru na zidine kao da nemaju nimalo pameti! Koliko god da ih ubijemo, oni se opet vraaju! Trule njihovih leeva zaudara. Izgubili smo mnogo vojnika jer se zvijeri uspjeno uspijevaju uzverati po palisadi. Ako je ne poveamo i ne zatitimo obrambenim kolcima, bojim se da neemo moi dugo izdrati. Deseta no mjeseca Plamena, godine 322. Napokon! Starjeine su naredile da se sve preostale zalihe iznesu i da se narod pripremi za dugo putovanje na jug. Ja ovdje vie nemam nita. Izgubio sam sve. Jedanaesta no mjeseca Plamena, godine 322. To je to. Sutra kreemo. Svu hranu to sam imao, podijelio sam

gladnima. Dragovoljno sam se prijavio da budem meu prvima koji e izai iz grada. Pokuat emo odvui gladne ralje to dalje od ena i djece koji e izai neko vrijeme poslije nas. ivio sam asno i poteno svih svojih trideset i est godina. Slijedio sam uenja Bogova i sutra u umrijeti po tim uenjima. Nadam se kako e moja smrt pomoi mom narodu da preivi. Radujem se skorom susretu sa obitelji... Orgar Monnan, sin Tegrona Monnana " Luna je prekinula itanje. Ovo troje su gledali krajnje potreseno. "Eto. To je slavni dnevnik Orgara Monnana. On jasno pokazuje s kakvim su se tekoama suoili Skirimi u svojim posljednjim danima." nakratko prekine govor kako bi osvjeila grlo aom vode. Kia je lupala o prozore velikom estinom, dok je u sobi vladala tiina. Kalahad, Glenroy i Karisa su nestrpljivo oekivali nastavak. Luna nastavi "Tako su Skirimi, nakon to su dvije godine neprestanih meava bili zarobljenici u svojim zidinama, nemogavi izai iz grada i obnoviti zalihe hrane, jer su vukodlaci zaposjeli sve ceste i oblinje umarke, a nemogavi ostati unutra jer nisu imali to jesti, odluili napustiti grad. Bio je to oajniki potez. Naoruali su se koliko su mogli. Kau da su ponijeli vie oruja nego zaliha hrane i ogrjeva toliko su se bojali vukodlaka. Zvali su ih Gladite Ralje. Legende kau da su gnomovi odbijali napustiti grad. Tvrdili su da je to putovanje previe teko za njih, te da ne ele napustiti ono to su toliko dugo gradili. Bili su jednoglasni u toj odluci. Gnomovi ih pozdravie, iskreno se divei njihovoj hrabrosti i odlunosti, no alei njihovu ludost. Ljudi su napustili grad 12. 4. 322. godine. Odluili su starom cestom pokuati zaobii ume, iako je taj put bio dulji. Zakljuili su daje bolje okuati sreu sa glau i hladnoom nego sa raljama demonskih vukova. Kau da su u noima, dok su se

udaljavali od grada, urlici umiruih gnomova i zavijanje vukodlaka razdirali nebo dok su Gladne Ralje plavile grad. Ali srea nije pratila ni Skirime. Gotovo cijeli jug je bio zaposjednut gladni opori su poklali sva sela uokolo Ostraga. Mnogi gradovi klanova, koji su im nekada bili saveznici, bili su naputeni. Njihovi gradovi bjehu prazni, tek puke jazbine za vukodlake. Zima je ovdje na jugu bila blaa, no bez trajnih sklonita, bila je smrtonosna. Taj odvani, ali na smrt osueni pokuaj spasa, Skirimima je uzeo golem danak. Vie od pola je umrlo od ozeblina i gladi, a ono naroda stoje preivjelo su prodirali vukodlaci. Ipak, hrabri vojnici Skirima su obranili dobar dio ljudi i stigli do obale. Obala je bila koliko toliko sigurna. Hladnoa nije bila toliko strana, a i vukodlaci su bili malobrojniji. Skirimima je dozvoljeno da uu u jedan od obalnih gradova, gdje su pomogli izgraditi flotu brodova koja bi odnijela njihov narod prema jugu, u Saradriju, gdje su ih vilenjaci ekali otvorenih ruku. Kau da su mnogi Sjevernjaki klanovi osuivali Skirime kao izdajice i dezertere koji bjee iz svoje zemlje no novi voa koji je doao na privremenu vlast, Melona Jortiras, im je odgovorila sa Niste bili tamo da nahranite nau gladnu djecu. Niste bili tamo da s nama sakupljate ogrjev. Niste bili tamo da lijete krv sa naim ratnicima. I nas nazivate izdajicama?, samo trenutke prije nego e se ukrcati na brod i otploviti sa ostatkom klana. Otili su na jug, u zemlje vilenjaka koji su ih prihvatili i ukazali im veliku milost. No Skirimi nisu mogli dugo ivjeti meu vilenjacima. Nakon dvije godine, vratili su se nazad u Eskiriu. No Melona, posljednja nasljednica Olafa, a time i posljednji pravi Skirim, dala je svoje srce jednom vilenjaku Aronu Erosanu. Mnoge knjige su napisane u ast toj ljubavi. Arona su korili jer voli smrtnicu, a Melonu su optuivali da naputa svoj narod. No tue im rijei nisu znaile mnogo. U znak svoje ljubavi, obadvoje su napustili svoja stara prezimena i sjedinili se pod novim. Od Jortiras i Erosan nastalo je Jorosan. Tako je nastala duga loza snanih potomaka koji su uinili mnogo

za svijet koji danas poznajemo. Kroz vrijeme, ti potomci su se nastanili u Halderonu i Onderonu, gdje su priprosti ljudi, radi lakeg izgovora, krstili njihovo prezime u Jorsoran, a potomci su to prihvatili. To je prezime koje ti i danas nosi Kalahade. Jedan od kasnijih potomaka je bio i tvoj pra-pra-pra i neznam koliko puta pra pa u samo rei djed Velveron Jorsoran. A poto mnogi vjeruju da bi ti mogao imati krvne srodnosti sa Velveronom, znai da u tebi ima i krvi Jorosana a time i Skirima. Velika mi je ast stoje preda mnom vjerojatno posljednji Skirim na svijetu. " zavri Luna. "Samo malo! Zar su svi Skirimi uniteni? Mislim, zar oni to su se vratili nisu opstali?" upita Glenroy. "Ne." tuno ree Luna "Oni to su se vratili, nisu bili dobrodoli nakon naputanja Eskirie. Ostali klanovi im nisu doputali da pristanu svojim brodovima u njihove luke. Tako su se neki Skirimi pokuali iskrcati na nepristupanijoj obali. No koliko god da su im brodovi bili moni, mnogo ih je stradalo. Preivjeli narod se iskrcao i poeo graditi novi grad, tik uz obalu, no zbog nedovoljno zaliha, nisu stigli izgraditi zid dovoljno brzo. Vukodlaci su uzeli svoj danak. A ono to je preivjelo vukodlake, propalo je u napadima ostalih klanova. Neki zapisi potvruju kako su se ak etiri klana udruila u razaranju klana Skirim. U tome su i uspjeli. A tako se i zavrava postojanje Skirima. Ne od zime ili vukodlaka, nego od ljudi. Nekadanjih saveznika. Tuna je to pria. Tuna." ree Luna. Tada Karisa upita "Znai, na Kalahad je pravi, pravcati Skirim?" Luna se na to nasmija pa ree "Ne ba. Njihova krv vjerojatno i danas tee njegovim venama, kao i malo vilenjake, ali radi dugih nizova godina, ta se krv pritajila, jer su potomci Melone i Arona ivjeli na jugu, meu ljudima, i sa njima mijeali svoju krv. Kalahad je, rekla bih, u velikoj veini jedan Halderonac, u manjem dijelu Skirim a tek u malenim sitnicama ima blijede tragove vilenjake krvi." Glenroy je gledao u Kalahada sa nekim udnim izrazom lica. "Kalahad vilenjak? Nema anse. Prije bi ga usporedio sa orkom.

Mislim, Kalahad je divljak. A vilenjaci nisu divljaci. Jesu li?" upita Glenroy, smjekajui se. Kalahad ga udari bokserom u rame. "Vi se samo alite, ali postoji mogunost za to. Ako je on doista Velveronov potomak, a anse su velike, onda je on sve ovo to sam navela." "Profesorice, hvala vam na vremenu. Drago mi je t..." i ne zavri reenicu, a odjednom se srui na zemlju oni bubnjevi su ponovno zavritali u njegovoj glavi! Kalahad se zgrio i rukama uhvatio za glavu. Valjao se na podu pokuavajui utiati bol, ali nije mogao bubnjevi su lupali i lupali! Veliki valovi kao da su se zabijali u njega, komadajui mu tijelo! Svi su zabezeknuto gledali nisu znali to se dogaa! "Kal!" Kal! to ti je!?" zavika Karisa i pokua ga prodrmati no kada ga je dotakla, skoro svi miii na njegovom tijelu su bili zgreni! Bio je tvrd kao kamen! Profesorica Luna klekne do njega te stavi svoje ruke na njegove sljepoonice, a kada seje pokuala telepatski spojiti s njegovim umom, pred oima je vidjela samo jedan straan blijesak uinilo joj se da je vidjela nekakav oblik, moda neiju siluetu, no slika je samo bljesnula i slomila se! Luna padne na lea od snage svog trzaja.

LOVINA
Luna ponovno ustane i prie Kalahadu. "Neto snano se dogaa s njime! Kao da je neka mentalna sila obuzela njegov um! Toliko je snana da je nemogu niti pokuati obujmiti! Zato u trebati vau pomo, u redu?" ree ona Glenroyju i Karisi. "Naravno to god trebate!" ree Glenroy a Karisa je odluno stajala iza njega. "Brzo, daj mi ruku!" ree ona Glenroyju a on joj odmah stisnu aku svojom. "Dobro drugu daj njoj!" ree Luna.

Karisa uze drugu Glenroyevu ruku. "U redu! Sada emo pokuati ui u njegov um! Sila koja je tamo, prejaka je za samo jednu duu pa u pokuati spojiti mentalni most izmeu nas etvoro i tako, nadam se, podijeliti tu silu na etiri dijela! Ma to god bilo, ne putajte ruke!" ree Luna, a onda polagano, drugom rukom dotaknu Kalahadovu sljepoonicu. On se cijelo vrijeme grio i stisnutih zuba isputao neke priguene urlike. Kada je Luna napravila vezu izmeu svog i njegovog uma, njeno tijelo odjednom ophrva neka nepojmljiva teina! Sruila se na zemlju, ali Glenroy vre stisne njenu ruku kako mu ne bi iskliznula. Osjeao je kako joj se aka naglo zagrijava. Luna je u svojoj glavi vidjela bljeskove svjetla, neke poznate figure, no nije nikako mogla razlui to je to sve bi pucalo, bljeskalo i nestajalo iskrivljavalo se i mutilo. Glenroy osjeti kako mu se prsti griju velikom brzinom a onda odjednom zabaci glavu kao da ga je neto udarilo u elo u glavi je vidio nekakvu maglovitu prostoriju, osjetio je neija prisustva bila je to Luna, tu negdje oko njega je bio Kalahad, nemoan i u bolovima. No bio je tu jo netko. A nije bila Karisa. uo je nekakve strane bubnjeve iz daleka je vidio ogromne valove kako mu prilaze! Imao je osjeaj kao da e ga smrviti! Pokuao je koraknuti unazad, ali nije imao tijelo! Prvi val koji mu je priao rasparao mu je um veliki, strani, razdirui udar zvuka gaje skoro pretvorio u prainu! A nailazilo ih je jo! Dolazili su neprestano! Karisa je gledala kako se njih troje tresu, leei na podu i grevito stiui svoje ruke. aka, to ju je drao Glenroy, poplavila je od njegova stiska. Karisa je primijetila kako ju Glenroy stisne malo jae u ispravnim, kratkim intervalima. Tada odjednom osjeti veliku toplinu u prstima, kao da se neka vatra razlijeva kroz njeno tijelo i glava joj se zabaci natrag! U svom umu je ula glas profesorice Lune "Ovo je nekakva vizija!" Nekoje vrijeme vladala tiina, no Luna opet ree "Prejaka je da bi je jedna osoba mogla savladati! Neznam kako je Kalahad uspio

izdrati ovo! Ta silina! Pogledajte ovo! S koncentriraj te se! Pokuajte preuzeti to vie te energije na sebe!" a onda opet tiina. Jedino to se ulo su bili strani valovi to se razlijevali odnekle iz daljine. Glenroy primijeti kako vie nisu onako razorni kao do sada. Bili su pitomiji. Nekako poznati. Mutna slika pred oima mu se lagano izotravala nije vie pucala i drhtala, nije se vie kidala i bljetala! Njih etvero, bili su ujedinjeni kao jedno svi su znali to oni drugi osjeaju i ele. Slali su obavijesti drugima samo pukim mislima. im bi se stvorile u njihovom umu ostali bi ve znali za to. Sada su njihova etiri uma plutala kao jedan. Gledali su nekakav hodnik. Bio je mraan. Oni kao da ue u nekom kutu. Valovi su prolijetali kroz njih. Tup-tup-tup-tup zvuali su nekako uravnoteeno. Nimalo silno kao par trenutaka ranije. Smetali su da! Poeli otii tamo i uutkati izvor, jednom zauvijek. No sami udar bubnjeva vie nije bio razoran. Izvor kao daje bio iza oblinjeg zida. Njih etvero prepoznalo je ovu sobu to ju je u stvari Luna prepoznala no time su i ostali bila je to kupaonica u kui Endelon. Sve je bilo posuto malenim, kockastim ploicama s plavo-bijelim uzorkom. U blizini su bili umivaonici. Njih nekoliko. Bili su zatvoreni. Nikoga nije bilo pored njih. Ali negdje iz blizine se ulo neko utanje. Tiho. Ugodno. Voda je kapala. Kap po kap. Tiho. Ugodno. Oni bubnjevi su jedini remetili sklad i mir. Par lakih koraka odjeknu prostorijom. Odjednom etvero osjetie jo neije prisustvo neki mrani um, odvojen od njih. Zaseban. Pritajen, zao. Proraunat. uli su hrapavo disanje. Osjetili su kao da ih boli noga. Imali su osjeaj da su porezani. Lea su ih takoer kakljala, kao daje na njima neka rana. Jo jedno prisustvo takoer zasebno nesvjesno. Neka djevojka.

Zamiljena je. Misli na... hladnu vodu. eli se isprati hladnom vodom. Ide prema tuu. Hladno joj je po nogama. Oni bubnjevi! Bubnjali su iz nje! Valovi su se irili iz njenih prsa! Jedan za drugim! Umjereno i sigurno. U pravilnim razmacima. U stvari, sada vie uope nisu zvuali poput bubnjeva bili su vie nalik na kucanje srca. Oni kao da su pomakli nogu. Spremni su! Na to su spremni? Poloili su ape na tlo. Ploice su hladne. Ne vole hladno. Samo malo? toje ovo? Oni nemaju ape! Krv! Krv je tako topla! Djevojka je tako topla! Jasne, crvene linije slasne krvi teku kroz njeno tijelo! Stani! Ovo nije u redu! Napravili su korak! Odjeknuo je! Srce kuca bre! Djevojka je neto ula. Stali su. Napravili korak u stranu. Doi e joj iza lea. Ne! Nee joj doi iza lea! Ne smiju to uiniti! Ali krv je tako slatka! Doziva ih! To srce! Taj bubanj! Tako smeta! ele ga unititi! Uutkati jednom za sva vremena! Prili su blie! Bubanj lupa jae! Djevojka se okree! Neto govori! Uplaena je! Vidi ih! Vidi ih u mraku! Runi su! Imaju veliku eljust! Zubi su tanki! Otri! Ima ih mnogo! Djevojka pravi korake unazad! Pokuava dohvatiti bode za paom! Ne! Oni joj nee nita! Ne boj se! Ali krv! Krv je tako slasna! Oni ele krv! Oni moraju piti krv! Ona ih dri na ivotu! Napravili su korak. Pa jo jedan! Jadna djevojka uzima bode! Bubanj lupa jako! Vidi ih! Izali su iz sjene! Oni su vampir! Oni su lovac! ele krv! Noge im se gre! Skoit e! U zraku su! Ruke su ispred njih! Jedna je eljezna! Nije prava! Ali pande druge su velike! Otre! Dobro e razrezati tanku kou! Ne! Ne smiju to provesti! Ubit e je! Da! Moraju to izvriti! Razrezali su ju! Djevojka je u bolovima! Ruka! Ne osjeti ruku!

Ispao joj je bode! Djevojka vidi svoju krv! Bubanj lupa jae! Bubanj ih boli! Dohvatili su djevojku i gurnuli je na zid! Djevojka je udarila glavom! Izgubili su njenu svijest! Ne osjete je tako dobro! Prili su djevojci! Otri zubi! Lako e probiti kou na vratu! Uskoro e da piju krv! Krv je tako slasna! Ona im daje ivot! Moda ulove jo koju djevojku kasnije! arili su zube u meko meso! Osjete kako krv prica po njihovom nepcu! Tako je topla! Tako slasna! Ummm! ele jo! Siu krv snano! Grizu dublje! Da! Krv! ele jo krvi! Moda jo malo vilenjake krvi?! Prije nego ulove drugog vampira. Ve su dobili zlato nema urbe! Bubanj je tii! Skoro je zamro! Oni ele jo krvi! Zato vie nema krvi!? Ljuti su! ele jo! Gladni su! Stiu jae! Drobe kosti! uju kako kosti pucaju! Ali nema vie krvi! Bubanj vie ne kuca! Nema vie krvi! to su to uinili!? Kako mogu biti ovakva udovita!? Sada ele cigaretu! Cigareta je dobra! Ubija elju za jo krvi. Smiri ih. Toliko mnogo tihih bubnjeva oko njih. Da. Kasnije. Kasnije e popiti jo krvi. Ugasiti jo bubnjeva. Zauvijek. Gledaju svoju ruku. Polagano se pretvara u ljudsku! Pande se uvlae u meso, izrasline se povlae! Koa je siva. Tijelo im je hladno. Ali krv to su je popili, grij at e ih. Druga ruka uvijek hladna. Nije prava. eljezna je. Crna pelerina slabo pomae da se ugriju! U depu imaju cigaretu! Izvadili su cigaretu! Napravili su malu vatrenu kuglu! Cigareta gori! Dim je tako ukusan! Tako topao! Sada moraju otii! Prije nego ih netko uhvati! Prozor! Doli su kroz prozor! Eno ga! Popet e se kroz prozor! Sunca nema! Ne kodi im! Ne pee ih! Mogu hodati i po danu! Prili su prozoru! Noga ih boli! Porezana je. Glupi patuljak im je porezao nogu! Ta tamna svijest vampirska svijest nestajala je! Bila je tiha!

Njen govor kao udaljeni apat! Skoili su i uhvatili se rukama za prozor. Uskoro e... Gotovo. Nestali su! Vie nisu u kupaonici! Nali su se u uionici! Svi lee na podu i dre se za ruke! Umovi su im jo uvijek bili spojeni! Odjednom, veza pue i svatko se nae sam. Osjeae se tako siromano, tako maleno. Kao da su izgubili duge i duge godine ivota kao i sva iskustva to su ila sa njima! Profesorica Luna ustade. Glenroy i Karisa takoer jedino je Kalahad leao na podu. Bio je hladan i mrk. Teko je disao. Glenroy ga uhvati za ruku. Vie nije bio zgren. Ali bio je bez svijesti. Djelovao je slabo i nemono. Podigao ga je i stavio na stol. "Profesorice, moete li neto napraviti za njega?" upita Karisa. Luna se istog trena zadubi u misli a onda sa olakanjem ree "On samo spava. U redu je. Ali ona djevojka! Ona vilenjakinja! Ta zvijer! Ubila ju je!" planu na kraju. Karisa je bila u kutu i povraala. "Jesi li u redu?" upitaju Glenroy. "Okus krvi! Tako je jak u mojim ustima! Nemogu ga isprati!" poali se ona. "Ta veza to smo ju ostvarili! To je bilo preko Kalahada! On je nekako povezan sa tim stvorenjem! Ima vizije! U njegovim sjeanjima sam pronala jo tih vizija! Imao ih je dosta u zadnje vrijeme! Kau da su Skirimi osjetili vampire! Valjda im je to prelo u krv zbog blizine vukodlaka, koji su zakleti neprijatelji vampira! Ako je tako, onda je krv u Kalahadu uistinu aktivna i jaka i on osjeti vampire oko sebe!" ree Luna. "Izgleda da je taj doivljaj koji vampir proivljava toliko jak i toliko moan da ga Kalahad osjeti na daleko! Ali je prejak da bi ga... pojmio! Ne moe ga shvatiti! Ali kada smo podijelili njegovu teinu meusobno! Oni strani bubnjevi iz njegovih sjeanja postali su..." ".. .otkucaji srca." ree Karisa. "Znai, mi smo sada bili u svijesti vampira?! Toga koji ubija po Velveronu?" upita Karisa. "Da. Mislim da smo bili u kolektivu sa njime. Iako nisam sigurna

da je on osjetio nas. On je samo snano odailjao misli, nije ih primao." "Ali on nimalo ne lii na Aranoxa! Njegove misli! Njegov glas! On nije Aranox!" ree Karisa "Znam Aranoxa! Vidjela sam ga! ula ga! Njegov glas je drugaiji!" ree ona, borei se da ne povrati ponovno. Glernov ree "Meni je taj glas bio poznat! uo sam ga negdje! To je... to je...onaj lovac na vampire!!!" planu Glenroy! Osjeaji ga ponesoe! "Ono je njegov glas! Mogu se zakleti! Ono je njegov glas! uo sam ga maloprije dok smo ili prema ovamo! I oni su!" "Smiri se! Smiri se! Vjerujem ti!" ree Luna pokuavajui utiati uzavrelu krv u Glernovu. Osjetila je kako magina energija kljua u njemu. Bio je spreman eksplodirati svakog trena! "to emo sada?" upita Karisa. "Trebamo otii i to prijaviti Mirandi!" ree Glenroy "Moramo sprijeiti jo klanja!" "Idemo do nje! Pokuat u probuditi Kalahada!" ree Luna i prstima dotaknu njegove sljepoonice. Kalahad otvori oi gotovo istog trena. "Gdje je!?" upita on, vrljajui pogledom po sobi. "Nema ga! Ono je bila samo vizija!" ree Karisa. "Kako je to mogue! On je lovac na vampire! Kako..." izgubi se Kalahad, dok se znoj poinjao cijediti sa njega. "Razmisli! Kud bolja maska za vampira nego da bude lovac na njih?!" ree Glenroy. "A ubojstva prije njega? Prije nego je on doao?" upita Kalahad. "Nisam sigurna...ali mislim da sam uhvatila traak njegovih sjeanja. Nekako... znam...da je on ubio sve dosadanje rtve." ree profesorica Luna. "A Aranox!?" upita Kalahad. "Mislim da on nije kriv. Mislim da su i on i Erethor nevini." ree Luna, dobro upoznata sa Kalahadovim stajalitem prema Erethoru i

Aranoxu. "To.. .nema smisla." ree Kalahad i sie sa stola. "Znam da nema. Zato u potraiti profesora Benroga. Spojit u um sa njime. Dopustiti mu da pretrai dio nekih sjeanja koje je upio moj um. Ja nemogu doprijeti do njih. Osjeaji su prejaki da bi uspjela zasjenjuju ono to je bitno. No on bi mogao doprijeti do toga bitnog, ako uspije zanemariti slike pokolja i odrati hladnokrvnost." ree Luna. "to je sa djevojkom!? Moramo joj pomoi!" ree Karisa. "Ne! Nemoemo tu vie nita uiniti! Mrtva je! Znate to i sami! Osjetili ste to! Kada joj je srce prestalo raditi! Osim toga, ova sjeanja to smo ih ukrali nisu vjena! Nestat e uskoro! im umovi shvate da ne pripadaju njima!" ree Luna. "Znate to!? Dosta prie! Idemo rei ovo Mirandi! Moramo sprijeiti Eromara! Dovoljno je krvi prolio!" ree Glenroy. Svi se sloie, a onda bez rijei izaoe iz uionice i krenue prema velikoj dvorani, nadajui se da e tamo zatei profesora Benroga i Mirandu. Kia je udarala snano. Naleti vjetra su nosili cijele valove vode koji bi snano zapljusnuli Kalahada i ostale. Suncu nije bilo niti traga bilo je mrano kao u najtamnijoj spilji. Njih etvero banue u veliku dvoranu u kojoj je bilo poprilino buno. Mnogi uenici su brujali i avrljali. Neki su nervozno tupkali orujem po podu, ekajui da se neto dogodi. "Idemo u zbornicu!" ree Luna i mahnu ostalima da ju slijede. Uli su u onu sporednu sobicu gdje je bio ulaz za zbornicu. Luna stane na plaviastu ploicu ispred luka na zidu te povue desni svijenjak. Zrak je zadrhtao dok se zid unutar luka tresao i sputao u zemlju. S druge strane je bio profesor Luther. Bio je mrzovoljan, kao i uvijek. "Neke koristi i od vas." ree i proe pored njih, pitajui se zato Luna vodi uenike u zbornicu. Njih etvero uoe unutra i brzim koracima krenue da prolaze

kroz dugi hodnik. Kroz njega su odjekivali glasovi u zbornici je bila neka svaa. Mirandin glas je bio najglasniji.

TAMNA PROLOST
"Narode! Ovo vie nema smisla!" uo se glas profesora Ornona "Galamom se ne postie nita! Zato se svi smirimo i..." "Nita! Zvijer e nastaviti ubijati! Ovo je katastrofa! Ne samo da trebamo dii glasove nego i oruje!" galamio je Selevin. "MIR! Ovdje ja govorim to se radi! Vi ste vijee, ali moja rije je zadnja. Ne zaboravite to!" ree Miranda. Luna pokua otvoriti vrata no bila su zakljuana. Njih troje stanu. "Saekajmo!" ree im Luna, i oni ostanu stajati pred vratima i prislukivati. "Da. Kao da bi mogli to zaboraviti!" ogoreno ree Selevin. "Sjedi! Vijee nije zavrilo! Luthor se izvukao, ali sa njime u se obraunati kasnije! Ali Selevine, od tebe, kao dosta pametnijega, oekujem malo vie suradnje." ree Miranda. "Malo suradnje? Otkako ste saznali da je Erethor u dosluhu sa vampirom, nemamo mira! Dva sentinela mi neprestano vise za vratom, a barem po jedan nad ostalim profesorima! Bolje bi bili iskoriteni da patroliraju hodnicima! Gledate nas preko ramena i prijetite silom! E pa znate to draga ravnateljice? Ja ovdje nisam rob. Niiji sluga! Ovdje sam svojom voljom! Radi ove djece! A tvoja optuivanja vie neu sluati! Bio sam miran jedno vrijeme! Poputao ti! Uvjeravao se da si pod velikim stresom. Ali postaje sve gora! to se uvuklo u tebe!?" upita je Selevin. "U mene? Dragi Selevine, nisi osjetio bol izdaje zar ne? Nisi vidio strah u oima one djece? I nisi razmislio o mogunosti da je jo

profesora umijeano u ovo? Bilo tko, i ponavljam bilo ko od nas moe raditi sa Erethorom i Aranoxom! Ovdje je moda i rije o otmici doktora Balthazara kojeg nema ve dueg vremena, a incident sa vampirom vjerojatno je samo sluajnost koja je izmakla kontroli! Zato mi nemoj govoriti da se smirim! Moja je dunost uvati ovaj dvorac! Ovu djecu! Pruiti im primjer!" derala se Miranda. "A kakav si to krasan primjer pruila!? Skoro su zapalili zapadni toranj! Nisu bili Aratari! Nego razjarena rulja! To ti naziva primjerom? Ui ih putanju svoje tamne strane na slobodu? Oslobaanje mrnje? to? To ti naziva snagom?" upita je Selevin. "to ti zna o snazi!? Da! Mrnja! Bez nje nema pobjede! Ako ne mrzi protivnika, nemoe ga pobijediti! Vi proraunati arobnjaci nemate nikakvih osjeaja! U svemu traite korist! Sve mora imati razlog!" ree Miranda. "Mi arobnjaci! Ako se sjea, i sama si prela u redove arobnjaka! Ili moda nisi? Moda jo uvijek doziva demone? Carvali? Tako ste se nazivali, zar ne? Carvali pozivatelji demona! toje? Mislila si da neznamo? Ja sam bio u vijeu koje ti je potedjelo ivot, Miranda." "Govori gluposti!" ree mu Miranda. "Gluposti? Sada su to gluposti Miranda? Ili da te moda nazovem... Eraklia? Sada su to gluposti?" upita ju Selevin ponovno. "O emu on govori?" zabrujae glasovi unutar zbornice. "Pria gluposti." ree Miranda, znatno tiim glasom. Kao da se srami neega. "Da im kaem Eraklia? O da! Hou! Posluajte me dobro! Vaa ravnateljica je bila, vjerovali ili ne, jedna od Carvala, slavnih prizivatelja demona iz Niih sfera. Da, jedna od onih koji su stvarali probleme diljem Halderona. Jedna od onih koji su bili pohvatani i osueni na smrt. No Miranda, koja se tada zvala Eraklia, je imala pameti i sree. Nakon to smo ju uhvatili, odluila se okrenuti protiv svojih bivih gospodara. Iskoristila je svoje moi i znanje da pomogne arobnjacima da iskorijene tu kugu. ak je bila i na ritualu

proiavanja gore kod Tri jezera15. Preivjela je i zbog toga smo je odluili staviti pred Trisfalovo Vijee Istine, u kojemu sam bio i ja. Dokazala nam je svoju odanost mnogim primjerima. Oistila je tijelo od tamnih energija. Zbog toga smo joj potedjeli ivot. Nemogu rei, napravila je potpuni preokret u svojim razmiljanjima i djelovanjima. Razvijala je moi svjetla. A poto je tako dobro bila upoznata sa tamom, znala je kako je unititi. Bila je neprocjenjiv dar u borbi protiv Carvala. Potom je, kroz dugi niz godina sluenja Trisfalova Hrama i Njegovog Velianstva uspjela doi i na ovaj poloaj moi. Priznajem zasluila gaje vie nego bilo tko! No sada je poela ponovno da se vraa svojim starim zanatima ono stoje prizvala u Zapadnom tornju je bio demon! Vie ne moe kontrolirati bijes! Miranda, ako se uskoro ne smiri, tako mi Trisfalova svjetla, podnijet u zahtjev da te maknu sa ovog poloaja i imenuju nekoga adekvatnijeg. Tvoje ponaanje prelazi granice dugo si sluila svjetlo i borila se protiv svake mrvice tame a sada naglo zrai tom crnom energijom to ti se dogodilo!?" Miranda je utjela. Kalahad je nije vidio, ali osjeao je njenu nelagodu. Gotovo daje zaplakala. "Ja sam svoje rekao. Ili se obuzdaj i poni raditi svoj posao, ili emo nai nekoga tko e to raditi umjesto tebe." ree Selevin i otvori vrata. Njih etvero je bilo zateeno, no ne i nespremno. "Imamo vijesti o vampiru. O pravom vampiru. Nije kriv Aranox!
Ritual proiavanja vri se nad grjenicima koji su se okrenuli protiv Trisfalova hrama. To se uglavnom odnosilo na Carvale, samoprozvane Gospodare Demona koji su prizivali demone te ih koristili za svoje ciljeve, pogotovo u vrijeme Inkvizicije. Sami ritual je veoma bolan grjenik se stavlja nad ogroman izvor destruktivne, svijetle magije koja potom spali svaki trag negativnih energija u tijelu grjenika. Stotine Carvala su ostavili i ivote i due u Trisfalovom Hramu proienja. Tek rijetki su preivjeli da ispriaju priu. Kasnije bi se pokazali velikim initeljima dobra.
15

Nego Eromar, lovac na vampire!" ree Kalahad. "O emu govori?" ree Selevin. "Djeak govori istinu! Dopustite da objasnimo!" ree Luna te ue u zbornicu. "Dakle? O emu je rije?" upita Selevin. Lice mu je bilo crveno kao da je to zasluio predugim sunanjem. Zrak je unutar zbornice bio gust, vreo i suh. Miranda je stajala na sred sobe. Glava joj je bila pognuta. U ruci je stezala neto. Izgledala je bolesno. Kosa je bila rasputena i nevezana. Profesori to su sjedili na klupama bili su krajnje zainteresirani samo to je jedna scena zavrila, poinjala je druga. "Odakle da krenemo!?" upita se Luna na glas "Maloprije, u uionici! Kalahad je doao sa prijateljima do mene elio je neto znati o Skirimima." govorila je Luna, maui rukama od uzbuenja. eljela je izgovoriti sve stoje bre mogla kako bi nadoknadili izgubljeno vrijeme, no nije htjela govoriti nerazumno. "Da. Nastavi." ree Selevin. Miranda je podigla glavu. Bila je krajnje zainteresirana. "Malo nakon to smo zavrili, Kalahad je pao u nekakav trans! Grio se na podu, uhvativi se za glavu! Bio je u bolovima! Pokuala sam se mentalno spojiti sa njime, ali nije ilo! Nekakva vizija koju je imao je bila prejaka. Blokirala je sve nae mentalne mostove doslovno ih je ruila. Neto tako snano nisam vidjela dugo..." "Ne skrei sa teme!" upozori ju Karisa. "Da, naravno! Znala sam daje to neka vizija pa sam se napravila mentalni most sa ostalo dvoje a onda i sa Kalahadom! Tako smo podijelili svu tu snagu meusobno. Ono to smo doivjeli je uasno, no u drugu ruku i nevjerojatno! Kalahad je primao snane misli koje je odailjao vampir! Kao da su povezani nekom tajnom vezom! Tih par trenutaka, gledali smo kroz njegove oi! Ubio je jednu djevojku! U kui Endelon! Lei mrtva u kupaonicama!" "Jesi li sigurna u to to govori!?" upitaju Selevin. "Da! Sigurna! Uenici su mi svjedoci!" ree Luna. "K vragu! Kailena! Benrog! Za mnom!" krikne Selevin.

Prozvani profesori ustanu istoga trena i krenu prema Selevinu. "Ve je mrtva profesore! Bolje e biti da nam ostavite profesora Benroga njegova mo telepatije nam treba da pronaemo neke informacije one koje smo naslijedili od Eromara, ali do kojih nemoemo doprijeti!" ree Kalahad. "Od koga ste ih naslijedili!?" upita Selevin. "Od Eromara, lovca na vampire koji je nedavno doao u na dvorac." ree Miranda "Trebala sam znati da je on jedan od njih. Ona sijeda kosa, taman pogled. Uvijek obuen u pelerinu. Nije izlazio danju." doda jo. "Kasno ste se sjetili." ree joj Selevin. "Dostaje vaih prigovora! Radije idite po stradalu djevojku!" ree Miranda, a oi joj se zakrijesie. Znao je da se jedva kontrolirala. Vatra samo to nije buknula iz nje. Selevin ne ree nita. Samo mahnu profesoru Benrogu da ostane, a sa profesoricom Kailenom izae van uionice. Elenil je izaao za njima. "Da ujem to trebate od mene?" upita Benrog. Svi u zbornici su napeto gledali. Vladala je tiina. Ona vrelina je poputala vrata su ostala otvorena a kroz njih je dopirao lagani povjetarac stoje rashlaivao sobu. Luna stane pred Benroga "elim da ue u moj um. Negdje u nedavnim sjeanjima trebao bi pronai uljeza sjeanja koja ne pripadaju meni! Naslijedila sam ih od Eromara dok sam dijelila njegovu svijest! Nadam se da su jo uvijek itljiva! Pouri dok nisu posve izblijedjela!" Benrog pogleda u Mirandu koja odobri. Potom vrhovima prstiju dotaknu Lunine sljepoonice. Ona istog trena sklopi oi. I Benrogove oi su bile zatvorene. Ruke su mu drhtale. Otvorio je oi "Sjeanja! Skoro su do kraja izblijedjela! Uas koji si doivjela brie ih! Prejak je!" "Oni su bili samnom! Iznova u uspostavit vezu s njima sjeanja su prela na nau kolektivnu svijest, ne na mene samu! Kao kolektivu, sjeanja bi trebala biti jaa!" ree Luna.

Potom okupi Kalahada, Karisu i Glenroyja u krug u kojemu se oni uhvatie za ruke. Luna se potrudila uspostaviti mentalne mostove izmeu njih etvoro i svi su se uskoro nali u njenoj svijesti. Svijet oko njih je naglo zatamnio vjerojatno su zamirili. No njihova sjeanja su bila posvuda oko njih letjela su uokolo izmijeana. Gledali su kroz Karisine oi kako ulazi u Glenroyevu koiju, gledali su kroz Glenroyeve oi borbu sa Zlobradim Unjakom. U pozadini svega je gorio Etron. Dalje iza Etrona, bila su Tri drveta Vjenosti. Odjednom se meu njima pojavi jo jedna svijest. Uljez. Pretraivao je njihove umove i to zadivljujuom brzinom. Najlake je to usporediti sa peckanjem i svrbeom. Njih etvero bi se sada najradije sakrili, poeali, zatitili od toga no dopustili su strancu da vrlja po njihovoj svijesti. Osjeali su to i on as ushienost, as tugu sad alost, sad fascinaciju. Odjednom je mentalni most to ih je povezivao pukao! Jednostavno se raspao! Kalahad se nae kako jednom rukom dri Karisu, a drugom Glernova. Otvorio je oi i ispred sebe ugledao Lunu. Za par trenutaka se svi pustie. Benrog je sjeo u kut. Pokuavao je obraditi informacije koje je dobio. Svi su utjeli tiina u zbornici je bila kao na groblju. Odjednom profesor Benrog progovori "Da. Eromar je kriv. Ubio je sve dosadanje rtve. Abigail je ubio nakon to je razgovarao sa njom. Ispitivao ju je o Velveronu. O profesorima, o uenicima. Pred dvorac je stigao mnogo ranije. Sakrivao se po Tigor umi i nekoj spilji. Mogao bih vas i odvesti na ta mjesta." ree Benrog. Sjedio je, pognute glave. elo je podupro rukom. Bio je duboko zadubljen u misli. "Ulazio bi u dvorac preko zidina. Telekinezom je podigao ue na zidine, privrstio ga za neto ne vidim to. Spustio je ue i popeo se gore. Bio je u urbi. Slijedi nekoga. Skliznuo je niz zidine. Slijedi neke dvije osobe kroz dvorite. Jedna nosi drugu. Pretpostavljam da su to Erethor i Arancoc. Ljut je na Aranoxa. eli mu se osvetiti zbog

neega. Neznam ega. Uistinu ga planira uloviti, no nakon to napravi koristi od toga. ekajte! Sakriva se!" Benrog kao da je gledao predstavu u svojoj glavi vrtio je Eromarova sjeanja kao film. Svi u zbornici su napeto pratili. ak su pazili i da im disanje ne bude preglasno. "Sakriva se od nekoga! Nije to Erethor od koga se sakriva! Netko je gore, na balkonu! Neki djeak sjedi na klupi i gleda po dvoritu. Eromar se sakriva iza neega. Mrak je. Erethor mu je pobjegao. Uao je u toranj. Eromar ga nemoe slijediti. Odluio je ubiti nekoga gladan je krvi. Gleda u djeaka eli ubiti njega. Prilazi balkonu, pazei da ne izae iz sjena. Pokuava se popeti uz biljku penjaicu! Priao je gore! Blizu je vrha! ekaj! Netko dolazi! Netko izlazi na terasu! To je Miranda! uje joj glas! Ona doziva nekoga! Sputa se dolje. Tiho. Ne eli privui pozornost. Ahhhh. Ne vidim dalje. Sve je ispreskakano. Odjednom ga vidim ispred starice... Abigail. Razgovarao je s njom. Neznam kako. Starica ga poznaje odnekud. Ispitivao ju je o Velveronu i profesorima. Ona je okrenuta leima. Gladan je preuzima svoju vampirsku formu grize je pije krv ne svia mu se okus, no gladan je. Nije dugo pio. Toliko je elio jo krvi da joj je stiskom slomio vrat. Brie usta... Ne vidim dalje. Preskoeno je mnogo. Sjeanja su ovdje slaba. Ne... ova nisu bitna. Imam neto to se dogodilo prije mnogo vremena. U nekoj krmi ubio je nekog lovca na vampire. To nije vano... evo ga opet! No je! Ulazi u Velveron!" govorio je Benrog, pokuavajui opisati slike to su mu se vrtjele pred oima. Krvna ila na sljepoonici je nabubrila. ini se daje svom snagom pokuavao zadrati ta sjeanja, zatoena u umu dovoljno dugo da ih sve proita. "Silazi niz stepenice. Neto mu smeta. Neki bubnjevi lupaju. Negdje blizu. Ne. Ima ih mnogo. Ima ih na desetine. Ne nema ih vie trajalo je samo kratko. ini se da tako trai rtve. Strano je gladan stariina krv je bila slaba. Neznam gdje je nisam pazio.

Lutao je negdje kroz sjene. Sada je pored nekog prozora iznutra se uju dva glasa. Oba su enska. Neke dvije djevojke neto govore. Jedna se smije. Pozdravljaju se. On se jedva kontrolira. Ulazi kroz prozor. Jedva se provlai. Prilazi jednoj od kupaonica iz nje dopire pjevanje. Razmilja neto. Misli eli li preuzeti vampirsku formu. Nee. Ulazi u ovjejem obliku. Tih je. Djevojka ga ne uje. ekaj! Primijetila ga je u odrazu vode! Izvadila je ma! On nasre na nju! Gadno gaje porezala po licu! Napravila mu je oiljak! Djevojka je borbena! Nasre na njega! Bode ga u ruku! Rana nije strana. Samo gaje ogrebla. Preuzima svoju vampirsku formu. Bijesan je nemoe se kontrolirati! Mae pandama uokolo! Ree je! Rukom ju je probio! Razrezao joj je utrobu! Odvratno! Djevojka je jo uvijek iva! Pije krv iz njene utrobe! Djevojka jo uvijek die smeta mu to neki bubanj strano mu smeta! Srce! To je njeno srce! Grize je za vrat! Sie krv! Svia mu se okus! Ponovno se vraa na utrobu! Grize! Jede meso! Ustao je i krenuo nazad no vidio je svoj odraz u vodi veliki, krvavi oiljak! Ravno preko njegova lica! Ponovno ga obuzima bijes! Zaletio se nazad na djevojku! Sjee je pandama! Odjednom je uplaen uinilo mu se daje uo nekoga. Ne eli da ga otkriju bjei van izlazi kroz onaj prozor. Dalje nije vano. Sakriva se nazad u umu. Ovo je bezvrijedno. Ni ovo nije vano. Evo ga ovdje pred Velveronom Sentinel mu neda ui! Raznosi ga nekom magijom. Ulazi u dvorite dvorca sve vrvi uenicima. eli ostaviti dojam. eli uzeti zlato od ravnateljice. eli ubiti Aranoxa. Ne vidim zato. Dalje nije ba bitno. Evo ga ovdje, ide sa Lunom prati ga do njegove sobe. Razmilja kako nikada nije pio Ardensku krv. Planira ubiti Lunu nekada kasnije. Luna razgovara sa Erethorom. Iza njih su dvoje uenika i doktor Balthazar. Ne...! Gubim sjeanja! Nemogu odrati koncentraciju! Vidim samo jo par slika! ulja se kroz kuu Argenor! Ljut je! eli zlato! Ravnateljica mu nije dala zlato! eli dati primjer! Dokazati kako su vampiri opasni! Svi trebaju njegove usluge kao lovca! Vidim... Pokolj! Vidim... slabo... ne vidim vie nita.

Sva sjeanja koja sam preuzeo od Lune su nestala. Um ih je odbacio. ao mi je." ree Benrog. Izgledao je umorno. Miranda je polagano kljuala no ne njena tamna strana naprotiv bila je svjesna same sebe. Izgledala je pribrano i hladno. Jedino su usijane ruke iz kojih elektricitet samo to nije potekao pokazivale njen gnjev. Progovorila je "Prijatelji! Diite se! Belendore! Idi okupi Seniore! Ali samo one naprednije ne elim ljutitu rulju. elim ovo izvesti precizno. Stjerat emo zvijer u kut!" Kalahad primijeti plavu auru oko Mirande. Valovito je plesala oko njene glave, kao da je od elea. Ali bila je satkana od istog svjetla. Uinilo mu se da vidi i krila na njenim leima ali to je sve bio samo odsjaj aure. Profesori su bili spremni za samo par trenutaka. Iako ga nisu drali u rukama, njihovo oruje je bilo spremno. Istina, mnogi arobnjaci meu njima ga nisu imali, kao ni Miranda. No, ruku na srce nije im ni trebalo!

ZVIJER U KLOPCI
Velika grupa profesora je izala iz zbornice. Doli su u Veliku Dvoranu. Uenici su ih gledali sa zanimanjem. Profesori nikada do sada nisu izali ovako uznemireno. Miranda pogleda u Minervu pa naredi "Minerva! Idi do njegovih odaja! Provjeri je li tamo! Ne otkrivaj svoje prisustvo nipoto! elim ga nespremna!" Minerva ne ree nita nego sklizne do stepenica i krene prema stepenicama. "Uenici! Sluajte me dobro! elim da netko ode i pronae profesora Luthera! Hitno nam treba! Brzo!" i deseci uenika se bez pogovora rasprie po Velveronu, trei svaki svojim putem, traei

profesora. Ostali su ekali dolje. Mnogi arobnjaci kao da su meditirali. Zadubljeno bi piljili u neku toku ili bi zatvorenih oiju izgovarali neke rijei. Kalahad je znao da bacaju obrambene magije na sebe, ali i na ostale. "Miraaaandaaaa." ree Minerva koja kao da se stvorila pored njih. "Stigla si. Reci." ree Miranda. "Daaaa. Taaamooo jeee. Meediiitiiiiraaaa." govorila je Minerva. Skoro istog trena u dvoranu utri profesor Luther. "Trebali ste me?" zauje se njegov glas. "Odlino! Stigli ste ba na vrijeme!" ree Miranda pristiglom profesoru. "U emu je problem? Uenici kau daje hitno!" upita Luther. "I jeste. Krajnje je hitno. Pronali smo vampira. Gore je, u tornju za pridolice. To je onaj lovac na vampire Eromar. elim da ga uhvatimo i ubijemo. Kreemo im pristignu Seniori. Morat emo opkoliti toranj, u potpunosti. Gore ima jedan prozor kroz koji bi mogao izai. elim od vas da iskoristite mo Levitacije16, i da se dignete gore do prozora. Ako pokua izai, sprite ga bilo kojom napadakom magijom samo mu ne dajte da izae!" "Profesorice! Nee biti lud izai odatle! Pa slomit e sve ako padne sa te visine!" primijeti Karisa. "Nee. Vampir je. On moe izdrati mnogo vee padove nego mi." objasni joj Miranda. "Miranda vani je oluja kakvu nisam vidio u ivotu! Pokuaj levitacije na tako veliku visinu bi bio ravan samoubojstvu!" ree joj Luther. Miranda malo razmisli a onda ree "Da. Vjerojatno si u pravu. Ako misli da nije izvedivo, nemora. Pridrui nam se onda ovdje." Profesor Luther je neko vrijeme prazno gledao u nju, a zatim ree "Mislim da ja to mogu. ekat u ga gore! Samo recite kada da
Levitacija mo koja arobnjaku dozvoljava lebdenje. Oni koji su njome ovladali uspijevaju i letjeti na kratko vrijeme.
16

krenem!" ree joj Luther, naglo ohrabren neime. "Odlino. Zapamtit u ovo." ree mu Miranda. Kalahad je bio nervozan. Pred oima su mu neprestano bile slike trupala pokrivenih krvavim plahtama. Ni Karisa ni Glenroy nisu bili mirniji. "Kalahad. elim da se sada makne u stranu. Prepusti nama da ovo obavimo!" ree Miranda "Ti si svoju ulogu u ve odigrao!" A potom se profesori rasporedie ispred stepenica. est seniora je pristiglo i ekalo Mirandina nareenja. Ona se stane na prvu stepenicu i ree "Seniori! Idite sa profesorom Lutherom! ekajte ispod prozora! Luthere, znate to vam je initi. Ostali za mnom. Kada stignemo gore, ratnici ulaze prvi, a to su Desglen i Belendor arobnjaci iza njih. Udarite ga svime to imate, brz je pa raunajte na to da ete moda, nadam se da grijeim, promaiti nekoliko puta, zato drite u pripravnosti vie od jedne magije. Stjerajte ga u kut. Ako netko ima Sunevo svjetlo, bit e pametno drati ga aktivnim cijelo vrijeme. Ne elim gubitke na naoj strani, zato pazite ne igrajte se heroja!" ree Miranda i brzim se koracima udalji. Neto ga je vuklo ii za njom. Silno je elio ubiti to stvorenje. Glenroy je primijetio Kalahadov pogled. "Kal, smiri se! Sada moemo samo ekati!" ree mu. "Da. Vjeruj Mirandi. ini se da ju je Selevin nekako primirio. Opet je ona stara. Nee dopustiti da itko od naih nastrada." ree mu Karisa. Kalahad je svejedno bio nervozan. Nije znao to da radi. Zauo je udarac, kao da se neto lomi. Odjednom krenue kucati oni bubnjevi u njegovoj glavi. Piskutav zvuk se probio kroz zrak. Zaula se galama i urlanje. Odjeknulo je par snanih eksplozija! Netko je od profesora vrisnuo "Eno ga! Dri ga!" uo se glas. Zaula se jo jedna eksplozija. "Bjei dolje! Za njim brzo!" ulo se odozgo. "Jesi li uo ovo Kal?" ree Karisa. Kalahad izvadi ma i vrsto ga stegne.

Borio se sa bubnjanjem u mislima. Ali bio je jai od toga! Priviknut e se! Mora! Sada ne smije izdati prijatelje! Neko tutnjanje i urlanje razlije se stepenicama, kao da netko tri. U stvari, bila je to grupa profesora. Karisa je spremno drala svoje bodee, a Glenroy svoje ezlo. Ispred njih, Kalahad je dignuo ma. Spremno je ekao da se vampir pokae pred njim. Jo su neki uenici, koji su pratili sve to, doli u blizinu i oni izvadie svoja oruja iz korica. A neki su opet, pobjegli iz dvorane. Zar par trenutaka, Kalahad ugleda zvijer kako etveronoke tri niz stepenice. U tom kratkom trenutku kada ga je ugledao odmah je primijetio ogromnu eljust i bezbroj zubi jedna strana lica je bila spaljena i oguljena netko ga je pogodio vatrenom kuglom. Pelerina mu je bila isjeena. Za sobom je ostavljao maleni krvavi trag. Vampir je shvatio da ga i dolje ekaju pa je pokuao preskoiti uenike ispred sebe. Napravio je ogroman skok gurnuvi se snanim nogama. Preletio je Kalahada zajedno sa ostalim uenicima i bez problema se doekao na noge. Neki momak obuen u zeleno, borbeno odijelo, nasrne na njega maem, no vampir bez problema izbjegne napad i udari momka onom eljeznom rukom tako da je istog trena ostao bez svijesti. Vampir nastavi bjeati prema vratima, ka izlazu, ka svom spasu! U isto vrijeme Karisa podie svoj bode, dobro nacilja i baci ga munjevito brzo. Bode fijukne kroz zrak i zabi se ogavnom stvorenju u lea. Ono urlikne i zatetura no ipak pobjegne kroz vrata. Kalahad je ve trao za njime. Glenroy takoer. im je Kalahad izaao na vrata, ugleda kako ispred njega prolijee vatrena kugla i udara u zemlju tik do vampira. Kugla je dola s neba, a tamo gore, pored prozora, lebdio je profesor Luther. Jedva se odravao na snanom vjetru. Tek sada kada je vidio da je vampir van tornja, poeo se sputati. Seniori koji su ekali pod prozorima, za sluaj da vampir uspije

iskoiti van, su sada krenuli u potjeru. Nekoliko vatrenih kugli ali i par elektrinih, poleti u smjeru stvorenja. Vampir je bio prebrz gotovo nitko ga nije mogao stii. Ve je blizu vrata! Kalahad je davao sve od sebe nebi li ga stigao. Glenroy je bio dosta sporiji i trao je koliko je god brzo mogao! Profesori su bili na vratima velike dvorane, ali oni nisu imali nikakve anse stii stvorenje! Sve je izgledalo izgubljeno! Nee stii! Nitko ga nee stii! Ve je kod vrata Velverona! Otvorio ih je!

STARI DUGOVI
Eromar otvori manja vrata Velverona no tek tamo ga je ekalo pravo iznenaenje! Pred njim stajae dva lika jedan visok, u crnoj pelerini, a drugi u konom, borbenom oklopu. No Erethor i Aranox bijahu jednako iznenaeni ovime doli su uloviti vampira, a pronali su ga ve na ulaznim vratima! U djeliu udisaja, njihova oruja zablistae Aranox zamahnu svojim maem prema Eromaru koji se sagnuo pa se ma zabi u drvena vrata. Vampir napravi vatrenu kuglu te ju ispali na Aranoxa, no on je bio vrlo brz, pa mu je jedino pelerina poela gorjeli. Stoga ju je brzim pokretima bacio sa sebe i ugasio. Erethor je sijevnuo prema Eromaru, nasrui maem i ogrebavi ga po ruci. Vampir shvati kako nee lako proi pored ove dvojice i pobjegne nazad u dvorite! No odatle je navirala gomila profesora! Oajno je gledao oko sebe i ugledao mjesto gdje bi mogao potraiti spas tamnica! Tamo je mrano! Tamo je njegovo carstvo! Ponovno se bacio na sve etiri i poeo grabiti zemlju pod sobom. Kalahadu gotovo ispade ma od iznenaenja kada je vidio Erethora i Aranoxa na vratima i Erethor je bio poprilino iznenaen no niti jedan nije posustao nastavili su trati za vampirom.

Aranox izvue ma iz drvenih vrata, ogrne pelerinu i nastavi trati za stvorenjem. Aranox gaje prepoznao dugovao je Eromaru neto. Vampir je ve stigao do ulaza u tamnicu ivotinje su bile uznemirene. Otvorio je vrata i uao. Nije se ni trudio zatvarati vrata za sobom znao je da nema smisla. Erethor i Aranox stigoe prvi, a Kalahad odmah poslije njih. Glenroy je bacio pelerinu kako bi trao bre no ve sada je bilo kasno nee ih moi stii! Kao niti Seniori koji su bili malo ispred Glenroyja. Erethor i Aranox uu a za njima i Kalahad. im je promolio glavu unutra, ogromna vatrena kugla sijevnu na njih trojicu i Kalahad se nae na zemlji. Ubrzo poslije, shvati da ga netko vue prema sebi i pritie na zemlju. Zauje se jo jedna strana eksplozija, a zatim neto kao odron kamenja. Jo jedna eksplozija udari. Kalahad nije znao to se dogaa. Buka je bila strana. Praine je bilo posvuda. Jo jedna eksplozija! Kalahad se okrene na lea. Sada je odron kamenja, koji je uo, bio stvaran strop se ruio! Ugledao je Aranoxa kako ga vue za ramena. Samo to su se odmakli od vrata, itav strop mjeavina drveta i kamena se urui pored njih, zatrpavi ulaz. Kalahad se digne na koljena osvrne se uokolo praina je bila visoka i toliko gusta daje mogao uzeti svoj ma i rezati ju. Hrpa zapaljenih drva i usijanog kamena prtala je iza njegovih lea. To ga podsjeti na njegov susret sa salamanderom, koji je poeo slino. No gdje je Erethor? Gdje je Aranox? A moda najvanije, gdje je Eromar!? Krenuo je koraati ka unutranjosti. Ubrzao je korak. Dok je nestajao u sjenama, iza sebe, sa druge strane ruevina, uo je glasove. Seniori su neto vikali profesorima. Kalahad pomisli da e moi ui kroz rupu na stropu, ukoliko ugase vatru koja je buktala iz ruevina. On sie niz neke stepenice.

Ispred sebe je ugledao Erethora kako paljivo koraa korak po korak, oslukujui svaki zvuk. Kalahad pokua osjetiti one bubnjeve, no nije ih vie bilo. Jednostavno su nestali. U jednu ruku, bio je zahvalan na tome no u drugu, nije znao da li vampir vreba nekoga ili ne! Trenutak kasnije, primijeti kako je neto protralo kroz hodnik ispred njih! "Eno ga!" viknu Kalahad i uperi prst. Erethor baci pogled prema mjestu na koje je Kalahad pokazivao. Mjesto je bilo mrano i prazno, no Erethor krene prema tamo. "Gdje je Aranox?" upita Kalahad. "Tu je negdje. Trai vampira." ree Erethor. "to se dogodilo maloprije!?" upita Kalahad a Erethor mu ree "Vampir opalio je nekoliko jakih vatrenih kugli u strop i sruio ga na nas. Prava je srea da smo preivjeli. Ali ti se nemoj previe uznemiravati. A sada uti i koncentriraj se! Budi iza mene!" Kalahad je utio i tiho hodao. Uli su u hodnik. Tamo nije bilo nikoga. Stajao je u toj crnoj, vlanoj prostoriji, pokuavajui uhvatiti bilo kakav zvuk. Traio je bilo kakav znak koji bi otkrio skrovite onoga koga progone... ili onoga tko progoni njih? Kalahadu se uini daje neto uo okrenuo se u stranu odjednom pred njime sijevne aka sa otrim pandama i on padne na zemlju. Erethor istog trena nasrne na stvorenje no vampir utee u sjene. Tapkanje njegovih koraka nestane u daljini. Kalahad se pridigne. "uvaj se. Pokuat e nas uhvatiti nespremne ovo je igra koju on vodi!" ree Erethor. U hodniku ispred njih se pokaza Aranox. Bio je jedva vidljiv u onoj svojoj crnoj pelerini. Preko ustaje nosio tamno crveni rubac. "I on je vampir! Zar ne bi oni trebali osjetiti jedni druge?" upita Kalahad. "Vampir sam nekada bio. Vie ne." ree Aranox ponosno. Kada je priao, Kalahad primijeti boju u njegovim obrazima. To ga razveseli. "Da li je to maloprije bio on?" upita Aranox.

"Da. Kopile je pobjeglo." odgovori Erethor. "Hoemo li ii za njime?" upita Kalahad, na to ga Aranox pogleda i ree "Naravno. To je Eromar. Njemu dugujem sedam godina bez sunca, smucanja po noi i ivota u sjeni i samoi. Vrijeme je da mu vratim taj dug." a oi su mu se krijesile dok je to govorio. "Samo malo!" ree Kalahad "Zar niste rekli da si ti nastradao dok ste izlovljavali vampire u njihovim spiljama?" "Da. Koji dio nisi shvatio? Eromar je u to vrijeme bio voa legla. Odsjekao sam mu aku a on je zauzvrat sunce uinio mojim protivnikom." ree Aranox, a na licu je imao izraz gaenja i neke unutarnje boli. "Razumijem. Moda bi trebali ekati pojaanje? Ipak, sami ste rekli daje ovo njegov teren." predloi im Kalahad. Erethor tada kleknu pored njega i ree mu "Kal, ulaz je zatrpan. Dok se bilo tko probije do tamnica, on e vepobjei! Osim toga, osjeamo dunost da ga uhvatimo. Mi smo ga na neki nain i doveli ovamo." A Aranox doda "A tko bi bolje znao loviti vampire od nas dva? Ja i Erethor smo oistili stotine njihovih legla." "U redu. Ali prije nego odemo za njim, elim vas pitati jo samo jednu stvar." ree im Kalahad. "Izvoli." ree Erethor. Kalahad ih je gledao sa povjerenjem odjednom je ono bilo jae nego ikada prije. "Kuda ste bili nestali? Odakle krv u tornju tamo gdje se Aranox sakrivao?" upita ih. "To su dva pitanja, ali valjda zasluuje odgovor." ree Erethor. "Pitanja su na mjestu." potvrdi Aranox "Odgovori mu." Erethor se nakalje, i naglo okrene uinilo mu se daje neto uo. Podigao je ma i krenuo hodnikom kojim je Eromar utekao. Usput je govorio "Znao sam da e poslije onog pokolja otii prijaviti Aranoxa i mene i ja bih uradio isto. Iako sam znao da Aranox nije mogao poiniti pokolj..." ree on te proviri iza zida nije bilo nikoga "...jer sam bio s njime u trenutku kada se on odravao, odluio sam ga izvesti na sigurno. Probudio sam doktora Balthazara, koji je sada negdje na putu za Azgard. Ide patentirati svoj novi napitak

i poteno se obogatiti. Pokupili smo stvari koje je trebao da bi zavrio prototip lijeka i otili po Aranoxa. Tamo sam ga stavio na lea i odveo u umu Tigor, gdje je doktor dovrio lijek. im je Aranox prizdravio, pozdravili smo se sa doktorom, platili mu obeanih 1500 zlatnika i pustili ga da ide svojim putem. Koija ga je valjda ekala na krianju, tamo na zapadu, a mi smo krenuli ovamo u dvorac. Dalje zna." ree Erethor, paljivo gledajui posvuda. Aranox je za to vrijeme motrio na druge prolaze kojima bi im vampir mogao prii. "Niste mi rekli za krv. Rekli su mi da je vampir koji je poinio pokolj bio ranjen! A krv je pronaena na mjestu gdje si leao." navaljivao je Kalahad. "Za lijek je bila potrebno malo moje krvi i ..." pone Aranox, no Erethor ga prekine "Ja sam bio zaduen da ju uzmem. Doao sam kasno naveer, da me nitko ne vidi. Planirao sam mu malo zarezati ruku, tek toliko da napunim jednu boicu krvlju, kad se Aranox poeo tresti idueg trena su i mene snale jake vizije bubnjevi koji udaraju i kidaju moje misli. ak smo na bljeskove vidjeli kroz Eromarove oi kako ubija nekog je polu-orka bacio na ormar gdje se jadnik nabio na drveni iljak. To mi je ostalo pred oima. Svejedno..." ree Erethor i zae u tamni hodnik, maui rukama Aranoxu da ga prati. kada smo doli k sebi, Aranox je bio gadno zarezan gadno je krvario iz ruke. Potrudio sam se da mu previjem ranu odmah nakon to sam nakupio dovoljno krvi. Potom sam s njim odluio pobjei iz Velverona." Kalahad ih odlui pratiti. Drao je svoj ma u visini oiju, tako da mu je on bio orijentir za sve pred njim. Njihovi su koraci bili glasni, no ivotinje i udovita u kavezima iz oblinjih prostorija su ih svojim urlikanjem i cviljenjem utiavale. A tako su odavali i Eromarovu prisutnost, koji se smucao i vrebao po sjenama, vjerojatno traei izlaz. Tamnice su imale jo par izlaza, no oni bijahu tajni i malo je osoba znalo za njih. Miranda je znala za neke, no ti tajni prolazi su zbog neodravanja i neupotrebljenosti propali i postali neprohodni. Trebat

e jo dosta vremena dok ih samo pronae, a jo vie da provede Aratare kroz njih. Vjerojatno e stii bre ako nekim jakim magijama pokuaju raskriti ulaz. Erethor je vodio. Polako je iao niz hodnik. Aranox je iza njega bacao neku magiju ruku je drao iznad glave, a ake skupljene. Kako je polagano rairivao aku iz nje je zaarilo uto svjetlo. Kalahad svati daje to sunevo svjetlo. "Lijepo je moi koristiti ovu magiju iznova." ree Aranox. Sunevo svjetlo je osvjetljavalo tamne kutke u kojima bi se Eromar mogao kriti. Proli su itav hodnik i stigli do nekakve sobe. U njoj je bilo mnotvo starih, hravih vrata od nekog metala. Iza njih su dopirali urlici, rezanje, cviljenje , brundanje i piskutanje. To su oito bili ulazi u jazbine tih stvorenja. Kalahad primijeti da su jedna vrata irom otvorena. A vrata nisu bila malena to god daje bilo u toj jazbini, moralo je biti veliko! I ostali su to primijetili! Kada su prili vratima, Kalahad pogleda unutra jazbina je bila prepuna debelih niti ispletenih u spirale. Bilo je to carstvo pauka. "Planinski pauci. Ovdje su bili planinski pauci. Dvije enke!" ree Erethor uznemireno. I Kalahad je bio uznemiren. Uio je o njima! Ti pauci su bili mesojedi veliki, runi i dlakavi, gradili bi ogromne mree u koje bi hvatali velika stvorenja a potom ih prodirali. A enke su krupnije i opasnije od mujaka. Zbog tih ivotinja su planine u Berenoru proglaene jednim od najopasnijih17. "Da pogodimo tko je otvorio vrata?" ree Aranox. "Kal, dobro motri stropove! Aranox i ja emo sjene." naredi Erethor. Kalahad je kimnuo glavom i utke promatrao stropove. Bili su tamniji od okoline, ali svjetlo to gaje bacao Aranox bilo je od velike pomoi. Nastavie se kretati ovom stranom, hladnom prostorijom, nadajui se da nee naii na jo otvorenih vrata.
Osim gorostasnih pauka, tamo ive i mnogi drugi divovi. Meu njima su i zmajevi. Neki tvrde da patuljci zbog toga i jesu niski rastom te grade naselja pod zemljom.
17

Doli su do pet hodnika koji su se granali u razliitim smjerovima. "Da si ti vampir, kamo bi iao?" upita Erethor Aranoxa. "Da sam ja vampir, iao bih prema... nazad. Da nam doem za lea. Poto ja nisam vampir, kaem da odemo kroz onaj tamo hodnik." i pokae na onaj sasvim lijevo. "Zato?" upita Erethor. "Jer je Eromar ostavio krvavi trag za sobom." ree Kalahad ugledavi tanku liniju tamne krvi stoje nestajala u tami lijevog tunela. "Idemo." ree Erethor i nastavi voditi. Taj hodnik je vodio do stepenica koje su vodile na jo nie katove. Erethor je znao da su ti katove naputeni, ali je nekada kao uenik uo da tamo postoji stari, zatvoreni odvodni kanal, o emu obavijesti Kalahada i Aranoxa. Potom pomisli da bi Eromar mogao osjetiti neko strujanje zraka odatle i pokuao pronai izlaz. Kalahad je cijelo vrijeme odgovorno i paljivo pregledao stropove nije elio da ih osmonoga udovita doekaju nespremne. Tiho su otapkali dolje, u jo vei mrak. Tamo je bilo nekoliko baklji. Bile su svjee ugaene toplina to je zraila i malo dima koji se dizao u vis, odavalo je tu injenicu. Sada osim Aranoxovog svjetla nije bilo nikakvog drugog izvora svjetlosti. "Dri tu lampu upaljenu stari drue." ree Erethor. Par koraka nie ulo se krgutanje. Aranox pojaa snagu svjetlosti, koja je jo uvijek izbijala iz njegovih ruku. "Koliko je ovo udo duboko?" upita Kalahad, kome se silaenje u dubine zemlje inilo beskonanim. "Trebamo te jednom odvesti u patuljake gradove. Zanima me to bi tek tada rekao." ree mu Erethor. Tek to su prolazili ispod kamenog luka, koji je na sebi nosio drae za vrata koja nisu bila postavljena, Erethor odjednom stane kao ukopan. "Stao sam na neto." ree on i pone sputati glavu. Pod njegovom je nogom bila jedna debela, sluzava nit, koja se presijavala na Aranoxovom svjetlu, plutajui u zrak do visine od pola metra i potom je nestajala u mraku.

Erethor pogleda gore mnotvo staklastih, crvenih, gladnih oiju je vrebalo. Bacio se niz stepenice i poeo vikati! Sijeci mreu!" prije nego je i pao u nju. Divovski pauk od dva metra, nogu debelih kao Kalahadove ruke, padne na mjesto gdje je maloprije bio Erethor. Aranox isue ma na poganu ivotinju i razreze joj zadak iz kojeg je poela curiti gusta, zeleno-smea tekuina. Pauk se okrene i propne na zadnje etiri noge tren kasnije proletio je kroz maleni otvor vrata, oborio Aranoxa na zemlju te se sjeo na njega. Kalahad iz sve snage zamahne maem i pauku odsjee nogu. Kako je pauk krenuo prema Erethoru, on se kao iskusni ratnik izmaknuo i zvijer je zagrizla vrsti elik. Za vrijeme borbe Kalahad mu odree jo jednu nogu. "Pusti mene! Oslobodi Erethora!" ree Aranox i izvue, do tada, skriveni bode. Kalahad bez oklijevanja poleti kroz vrata i prereze ljepljivu mreu u koju je Erethor upao. Erethor se trudio to manje micati, jer je znao da bi ga mogla snai jo vea nevolja ukoliko se mrea zapetlja. Kalahad je paljivo sjekao strune i pazio da ne zakvai otricom i svog uitelja. "Pouri! Evo i drugoga!" derao se Erethor. Za to vrijeme, Aranox je odurnoj ivotinji zabio bode izmeu bezbroj runih oiju. Zvijer malo uzmakne, a on potegne ma i prereze joj prednje dvije noge. Pauk padne na prednji dio tijela. Pokuavao se odvui od Aranoxa ali nije mogao. Aranox se die i osmonogom stvorenju zada zavrni udarac, tako to gaje prerezao kroz pola tijela. Kalahad je taman presjekao sve strune koje su drale Erethora u zamci kada iz mraka sijevnu drugi pauk i pokua zariti zube u Erethorova lea. No Erethor se dotetura naprijed i padne pored Kalahada koji spremno doeka zvijer maui otricom svoga maa. "Kal! Makni se!" zau on Aranoxa. Odmah se mrdnuo u stranu. Tren kasnije, vatrena kugla proleti kraj njega i udari u zvijer koja djelomino bukne u plamen. Pauk pokua pobjei niz stepenice, ali

Erethor pokupi svoj ma i krene za njim. "A ne! Nee!" ree on i provrlja kroz isjeenu rupu u mrei. Stigavi do pauka, skoio je na njegova lea te nakon par trenutaka odravanja ravnotee podie ma i protjera ga kroz dlakavo tijelo ivotinje. Pauk istog trena pokleknu a Erethor mirno odskoi s njega. "Ozbiljno razmiljam o prijedlogu za ukidanje dranja ovih ivotinja u dvorcu." ree on i okrene se ka Aranoxu i Kalahadu. "Dobro smo proli ovaj puta. Moramo biti oprezniji." ree mu Aranox. Erethor obrisa ma o tijelo pauka. "Idemo dalje." ree. Kalahad i Aranox mu prioe. "Nije mi se svidjelo ovo." ree im Kalahad. "Dobro doao u svakodnevnicu jednog Aratara." ree Aranox i preuzme vodstvo, isijavajui sunevo svjetlo toliko jako da gaje Kalahad jedva gledao. Stepenice se naglo prekinue i pred njima se ukazu nekoliko uruenih prolaza i nekoliko otvorenih. Iz jednog je dopiralo krkljanje vode. "Ovo je sigurno onaj odvod koji si spominjao." ree Aranox Erethoru "ini se da voda jo uvijek tee ovuda." doda jo. "Da. Eromar je ini se bolje upoznat sa Velveronom nego mi. Moda je i on nekada bio uenik ovdje?" upita Erethor. Aranox proviri kroz jedna velika vrata i osvijetli ogromnu halu pred kojom su se nali i tiho ree "Ne bi me udilo. U njegovim kostima ima vie stotina godina. Moda je u njegovo vrijeme ovaj odvod bio u funkciji. Ako je uope bio uenik ovdje u Velveronu." Njih trojica uoe u veliku halu. Bila je ogromna. Strop gotovo da nije bio vidljiv. Zidovi i podovi prekriveni zelenim mrljicama nekim algama i biljicama. Jedini izvor svjetla u hali bila je Aranoxova aka koja je sada svjetlila jo jae. Pored njih, na desnoj strani hale, proticala je prava malena rijeka. Goleme eljezne cijevi su se uzdizale visoko u mrak. Na rubu hale, odmah do malene rjeice otpadnih voda bila je kamena ograda. Dolje

je u vodi bio ogroman kota sa zdjelicama koje je voda nekada neprestano okretala. Taj kota mora da je pokretao neki veliki mehanizam. No to bjee davno i svi ti ureaji, koji su nedvojbeno patuljake arhitekture bjee mrtvi. "Zar ovo stvarno vie ne radi? Kuda onda ide sva voda to ju troimo gore u dvorcu?" upita Kalahad. "Vuemo ju iz oblinje rijeke koja protjee tu kroz Tigor. Kada se voda potroi, magino se rastvara. Mehanizam je mnogo manji, bri i istiji. I ne zagaujemo okolne vode. Ako me sjeanje slui, prekinuli su koristiti ovaj mehanizam jer su shvatili da se prljava voda vraa u rijeku pa su neki uenici ak bili i otrovani." pojasni mu Erethor, sve oprezno gledajui na sve strane. "Nismo tu da uimo o povijesti. Moramo uhvatiti vampira." opomene ih Aranox. Erethor se odmakne od kamene ograde dok je Kalahad gledao tamo jo neko vrijeme. "Mrano je ovdje. teta. Nisam niti znao da ovakvo neto postoji u Velveronu." "Kal pouri!" pozva ga Aranox. Kalahad napusti kamenu ogradu. Opet se vratio mukotrpnom zurenju u tamu, ne bi li tamo vidio neto. Nije ga bilo strah. Bio je sa dvojicom iskusnih ratnika. Kalahad je imao osjeaj da njih dvojica gotovo uvijek znaju to onaj drugi misli. To gaje ohrabrivalo. Kako je iao za njima dvojicom, do njih doprije neki tup zvuk kao da je neto glomazno palo. Zvuk je dopirao iz hodnika kroz koji su upravo doli. Kalahad zakljui daje to Miranda uspjela probiti ruevine na vratima i daje poslala pojaanje unutra. No koliko e joj trebati vremena da ih pronae, to je neto drugo. "Eno! Tamo!" ree Erethor i pokaza u mrak. I Kalahad vidje da se neto pomaklo iza jedne od udaljenih cijevi. "Erethor ima odlian vid." zakljui u sebi Kalahad. Aranox ode lijevo od cijevi, a Erethor desno dok je Kalahad ostao u sredini. Kako su prilazili cijevi, zaue brze korake koji nestadoe u daljini.

"Opet je pobjegao!" ree Kalahad. "Krvari. To je dobro. Ima neku veliku ranu." zakljui Aranox gledajui u lokvicu krvi koja se razlila iza velike metalne cijevi. "Varate se ako mislite da bjeim. Samo se igram sa vama. " zaue oni neprirodan glas dubok, teko razumljiv. Kao daje netko govorio ustima punim vode. "Igra ti je besmislena zvijeri. Pokai se da ovo razrijeimo. Stari dugovi ekaju da budu naplaeni." ree Aranox. "Tu si da baci svjetlo na sjenke prolosti. Vrlo dobro. I ja imam dugova prema tebi. Pobio si mi leglo i aku odsjekao, sjea se!?" zau se onaj isti glas. Bio je gnjevan. Sada je dopirao iz posve drugog mjesta. No moda je sve to bila samo jeka. "Dobro zvijeri. Izai van. Rijeimo ovo jednom za sva vremena. Oslobodimo se tereta prolosti. Naplatimo stare dugove, ali i one iz sadanjosti. Nee proi nekanjeno za krv koju si prolio gore. "Zaista to vjeruje? Da me moete pobijediti?" zaue Eromarov glas odmah iza njih. Okrenue se sva trojica. Eromar je stajao u svojoj crnoj pelerini nasred hale. Bio je toliko mraan da se gotovo nije vidio. Jedino mu oi sjae crveno i opasno. "Izgleda bijedno." ree Erethor. "I meni je drago to vas vidim." ree im Eromar i napravi par koraka u sjenu, gdje skoro nestade. Bio je sav sakriven u svoju pelerinu smetalo mu je sunevo svjetlo iz Aranoxovih ruku. "Vidim da si odbacio dar koji si dobio od mene." ree on Aranoxu. "Dar?" planu Aranox dok je polagano iao prema Eromaru "Sedam godina zatvora ti naziva darom!? Sedam godina hladnoe i vlage, bijede, usamljenosti i mraka ti naziva darom!?!?" derao se Aranox. "Da. I ti si ga se rijeio. A moja aka nikada nee narasti iznova." ree mu Eromar i gotovo nestade. Arnoks je svjetlo drao na maksimumu nije mogao isijavati jae pa zato baci svjetlosnu kuglu iz svoje ake visoko u zrak i prema Eromaru.

Kugla je plutala po zraku i osvijetlila veliki dio hale i Eromara, koji je uao ispod svoje pelerine samo par metara od mjesta gdje je maloprije stajao. "Vidi, sada kada vie nemam tvog dara, ja ponovno mogu uivati u svjetlosti dana. A ti? Sakriva se poput crva ispod te pelerine." dobaci mu Aranox. "Ja sam drevan. Imam 260 godina. Ova jadna magija me samo pecka daleko od toga da mi teti." ree Eromar i ustade, zbacivi onu pelerinu sa sebe. U ruke je uzeo ma. "Dosta govora. Rastjerajmo sjene." ree Eromar i stane u borbeni stav. Aranox pogleda Erethora u oi. Gledali su se par trenutaka, a onda Erethor kimnu glavom. Aranox krenu na desno od Eromara. Erethor ga pone obilaziti sa lijeve strane. "Ne mijeaj se Kal. Ovo je osobno." ree mu Erethor. Hala je bila osvijetljena. Ona kugla to ju je Aranox bacio jasno je svjetlila. Eromar je sputene glave oekivao napad. Dvojica iskusnih lovaca su kruila oko njega poput lavova. Pogledi im bijahu kameni. Ne skidae ih sa Eromara. Nisu treptali. Nisu mislili ni na to drugo. Koncentracija bjee ogromna. Aranox se zaleti na Eromara. Ma je digao visoko u zrak i priavi mu blizu, skoi u vis, pravei leteu zvijezdu preko njega. Eromar poklekne i odbije napad svojim maem. Bio je mnogo bri od Aranoxa. "Bez mog dara nisi tako brz." ree mu Eromar i napadne Erethora koji je trao prema njemu. Erethor napravi snaan okret i svom silinom udari po Eromaru. Maevi se ukrste iskre su frcale. Njihova dva lica se gotovo spojie. Oba namrtena, ljuta i u ovom trenutku apsolutno posveena borbi. Aranox se vratio Eromar istog trenutka odgurne Erethora Aranox je sljedee sekunde tuda prosjekao maem no Eromar se bacio unazad kotrljajui se prema nazad odbacio se nekoliko puta i

dotaknuvi nogama tlo, krene trkom prema Aranoxu. Erethor i Aranox trae usporedno. Aranox napadne Eromara u prsa, a Erethor udari na noge Eromar skoi na Erethora i nogom udari Aranoxa u glavu te ga u padu pokua razrezati, no Erethor blokira napad i spasi prijatelju ivot. Aranox ipak poreze Eromara po ruci. On urlikne i odskoi nazad. Iz pojasa izvadi tri bodea i majstorski ih sva tri uhvati u jednu ruku drei im otrice. Idueg trena sva tri bodea letjela su na Erethora i Aranoxa. Erethor se baci u lijevo a Aranox napravi zvijezdu u desno bodei prozvizdae kraj njih. Erethor se nije niti digao sa zemlje a Eromar je ve stajao pored njega pokuao ga je ubosti maem no snana eksplozija ga odbaci u stranu Aranox je sijao svoje vatrene kugle. Oi su mu gorile od mrnje. Bacao je plamene kugle jednu za drugom. Eromar je brzim pokretima izbjegavao svaku. Erethor iznova nasrnu na zvijer. Udario ga je nogom i oborio na zemlju. Istog trena se baci na njega da ga probije maem, no Eromar se otkotrlja u stranu i znalaki skoi na noge. Jo jedna vatrena kugla doleti iz Aranoxova smjera. Eromar ju izbjegne ali se ve idueg trena okomi na Erethora reetajui ga svom silinom brzih udaraca no Erethor je stisnuo zube i odbio svaki. Bio je vrhunski maevalac. Eromar je bjesnio nije nikada imao ovako snane protivnike. Odmaknuo se nakratko od Erethora i rairio ruke u zraku. Idueg trena buknu u plamen ogromne vatrene ruke stvorie se iza njega i poee amarati tlo, pokuavajui ubiti. Lijeva ruka naglo zamahne i proara tlom Erethor nije bio dovoljno brz! Snani amar ga odbaci desetak metara u mrak. Lupio je o tlo i strugao po njemu nekoliko metara. Aranox je bijesno trao prema Eromaru nije vidio nita osim njega. Izvikivao je strane ratne poklike i vrisnuvi bacio se ravno kroz jednu od vatrenih ruku te proletio kroz nju. Sa druge strane udari po Eromaru i zabi mu ma u ruku, gotovo ju prerezavi.

Eromar vrisne one plamene ruke nestadoe pretvorivi se u istu energiju koja se sabi nazad u njega. Idueg trena ogroman val te iste energije eksplodira iz njega i baci Aranoxa daleko u mrak. Eromar je gledao oko sebe. Erethora nije bilo tamo gdje je pao gdje li je? Erethorov ma se vinu iznad njegove glave i gotovo ga prereza po pola, no Eromar predosjeti taj napad i pokleknu, digavi svoj ma iznad glave i tako zaustavi ma svog protivnika. Slobodnom rukom sakupi jo jedan val telekinetike energije i ispali ga ravno u Erethorov trbuh. Erethor odleti u zrak, okreui se oko osi i padne na zemlju. Njegov ma odleti u tamu nestao je. Eromar se okrene i pokua stii do Erethora no zaustavi ga snaan val elektrine energije velike munje prile su ga i prikovale za zemlju ljute munje stizale su iz Aranoxova smjera. "Kal! Dokraji ga!" naredi Aranox. Kalahad istog trena popusti konice to su mu drale tijelo srce naglo ustreperi, miii nabreknue i on jurne prema Eromaru. Ciljao mu je vrat presjei mu glavu u jednom vrstom udarcu. No nije priao ni blizu Eromar je ve stvorio nekakav crveni, magini tit oko sebe, a one munje to ih je Aranox isijavao poee se odbijati i skakati po sobi kako je koja stizala. Jedna padne ravno pored Kalahadovih stopala osjetio je ogromnu toplinu. Beton se rastopio. "Ja sam nepobjediv!" derao se Eromar "Ja uvijek pobjeujem!" Erethor je epao prema svom mau udarac u trbuh to je primio izbio mu je sav dah. Bio je totalno nepripremljen na njega. Eromar pogleda u Kalahada pa ree "to je? Dovodite djecu da se bore umjesto vas?" i napadne ga. Zamahnuo je maem iz sve snage Kalahad je bio dovoljno iskusan da blokira napad no nije mogao izdrati pritisak Eromar je jednostavno bio prejak. Kalahad otetura par koraka unazad. Idueg trena Eromar je opet jurio na njega! Priao je Kalahadu i skoio u zrak otrica njegova maa je bila gladna krvi. Kalahad u obrani podigne ma no Eromar nije niti doao do njega! Tri bodea se zabie u njegova rebra! Pao je na zemlju. Obilno je krvario. Jauknuo je nekoliko puta i

onda ponovno namrtio lice. Koa mu stade tamniti nabubrila je eljust se povea i rairi, a gomile zubi izrastoe istog trena. Dohvatio je one bodee i poupao ih iz svog tijela. Skoio je na noge i krenuo trati prema Aranoxu. Aranox je stajao mirno dok je zvijer tutnjala prema njemu. Kako je prila blizu, velika kugla suneva svjetla bijesnu u njegovoj ruci i eksplodira prema Eromarovu licu. Zvijer je bila oslijepljena! U trku je urliknula i nemilice se bacila na mjesto gdje je Aranox bio. Aranox se poeo izmicati no nije bio dovoljno brz strana panda ga zakai i razreze mu ruku. Aranox jaukne, a onda tren kasnije, nakon to se oporavio od bola, trgne ma prema Eromaru i prosjee mu lea. Krv je buknula iz rane. Eromar je ve bio slab i umoran. I prije je bio ranjen nekoliko puta. Ali sada je izgubio mnogo krvi. "Ja sam drevan." ree te se baci na Aranoxa i obori ga na zemlju. Kalahad je bio blizu pa je bacio svoj ma na njega ma se zari Eromaru u nogu. Vampir zarei a Aranox ga zbaci sa sebe, odskoi i odmakne se na sigurno. Erethor se potom vratio u bitku. Jurnuo je na vampira koji se dizao sa zemlje. Vampir je bio slab, no sada ga vie nije tjerala mrnja nego oaj! Stao je na noge i ekao Erethorov udarac. Nije imao snage da se baca u stranu a i onaj ma mu je bio zariven u nogu. Erethor zamahne maem na njega vampir podigne ruku da se obrani idueg trena je njegova druga aka poletjela u zrak i pala na zemlju. Vampir je ciao duevna bol je bila vea nego fizika. Onom eljeznom rukom udari Erethora koliko je god mogao. Onda u toj eljeznoj ruci stvori telekinetiki val i ispali ga u Erethora koji opet odleti daleko. Aranox je trao da dokraji vampira no vatrena kugla koju je Eromar ispalio zabije mu se u trbuh i eksplodira. Bol koju je Aranox osjeao je bila ogromna vrelina kugle mu je rastopila kou a pelerina koju je nosio pone gorjeti. Aranox je gorio poput baklje. Bacio je pelerinu sa sebe i pokuao bacati neke obrambene magije da ugasi vatru do kraja. Jedino je Kalahad stajao na nogama! Vampir krenu na njega.

Kalahad nije imao oruja. Stisnuo je ake i spremno oekivao udar! "Moda uspijem izbjei napad!" pomisli. Vampir iupa ma iz svoje noge i vrsto ga stisne u eljeznoj aci. Kalahad nije bjeao samo je stajao i ekao napad znao je da nee stii pobjei vampir je prebrz, ak i ovako ranjen. Eromar prie i podie ma htio je probosti Kalahada otricom protjerati je ravno kroz njegovo srce utiati bubanj. Kalahad podie ake da se obrani! Vampir sunu maem! Odjednom se izmeu Eromara i Kalahada nae Erethor i ma probije njega. Erethor je imao na licu izraz bola koji se polagano pretvarao u izraz bijesa akama je epao vampira za vrat i stao stiskati kao nikada u ivotu. Eromar se pokua izmigoljiti no Erethorov stisak je bio prejak! "Pusti ga!" zauje se Aranoxov glas! Erethor opusti svoj stisak! Idueg trena vampir bjee povuen unazad snanim valom telekineze Aranox gaje ekao par metara nazad. Erethor padne na koljena krv mu je curila iz usta. Eromar je ciao dok je letio prema ljutitom Aranoxu, koji je svoj ma drao vrsto i spremno. Kada mu vampir prie on korakne u stranu i maem prereza Eromarovo tijelo na dva dijela noge odletjee u jednom smjeru, a prsa i glava u drugom. Aranox trkom stie do Eromarovih prsa i prije nego su pala na zemlju odree i glavu koja padne nedaleko od ostatka tijela. Jo jedan udarac je bio zadan probio je maem srce koje je jo uvijek kucalo! No njegov bijes je bio ogroman! Ma to je bio u Eromarovu srcu plane i zaari se. Suze su kapale niz Aranoxove obraze izvadio je ma i utnuo zapaljeno tijelo jo jednom. Onda ispusti ma iz ruku. Trkom je pojurio nazad ka Erethoru. Kalahad je izvadio ma iz njegova tijela i okrenuo ga na lea. Kalahad dobaci jedan tuan pogled prema Aranoxu. Aranox u suzama kleknu do Erethora i prihvati ga u naruje. "Jesmo li ga?" upita on Aranoxa. Aranox je neko vrijeme utio a onda mu ree "Jesmo stari drue.

Jesmo." Erethor se nasmijei. Pogledao je u veliku krvavu ranu u trbuhu. "O k vragu." ree on. "Preivjet e! Dri se! Sad e Miranda stii sa iscjeliteljima! Dri se!" ree mu Aranox. Erethor uhvati Kalahada za rukav. Drao je vrsto. Privukao je Kalahada k sebi i rekao mu "uvaj mi Aranoxa! uvaj ga!" onda njegov stisak oslabi. Oi mu se sklopie. "Ne! Otvori oi drue stari! Otvori ih! Dii! Hajde!" vikao je Aranox. "Dii proklet bio!" govorio je on i pritiskao Erethorova prsa ne bi li mu srce proradilo. Ubrzo je shvatio daje Erethor mrtav. Krvavom akom se uhvati za lice. Zubima je stisnuo prste. elio je plakati. No neto mu nije dalo. "Zbogom drue stari. Pozdravi mi Gareta." ree on i spusti Erethorovo tijelo na zemlju. Ustao je i krenuo prema vampirovu tijelu. No u pola puta stane. Krenuo je nazad. Pa je onda opet stao. Bio je ljut i tuan u isto vrijeme. Bijesan i slomljen. Na kraju ode do kamene ograde i nasloni se na nju. Kalahad je gledao u Erethora. Suze su mu same lile niz lice. Nije htio plakati, no plakao je. Nije to mogao kontrolirati. Na kraju pone jecati i spusti glavu na Erethorova prsa. Aranox je nekoliko metara dalje zurio u tamu. On nije plakao. O neemu je razmiljao. vrsto je drao kamenu ogradu. Toliko vrsto da krv vie nije mogla strujati kroz njegove prste. Onda neto odlui u sebi. Kimnuo je glavom i vratio se nazad do Erethora. Priao je tijelu i sagnuo se. "Kal. Mrtav je sine. Ne vrijedi plakati. Hajde. Ustani." ree on i podie Kalahada na noge pa mu nastavi govoriti promuklim glasom "Umro je kao ratnik. To je vrijedna smrt. Nije za plakanje. Ve za velianje. Hajde! Pomozi mi da ga podignemo. Idemo ga iznijeti

gore." Kalahad prestane plakati. mrcnuo je par puta a onda pomogao Aranoxu da ga uzme u naruje. Aranox je nosio tijelo prema izlazu "Pokupi maeve Kal. Ostavi vampirov. Neka trune ovdje." Kalahad na brzinu sakupi sve maeve osim vampirovog i potri ka izlazu. Penjali su se dugo uz stepenice. U tiini. Napokon su prili izlazu. Tamo je bilo mnotvo Seniora koji su traili i dozivali Kalahada. No kada su vidjeli Aranoxa i Kalahada, u tiini su se razmaknuli i pustili ih da prou. Na samom izlazu iz tamnice, ugledali su Mirandu i Selevina koji su ih zabrinuto ekali. Aranox poloi Erethorovo tijelo na tlo blizu izlaza tako da mu j e glava bila naslonjena na jedan oblinji kamen. Karisa je zaprepateno gledala iz blizine. Bila je blijeda i bez teksta. Glenroy je bio tuan. Erethor mu je bio drag. Kalahad je iao za Aranoxom do Mirande. "Miranda, ja sam Aranor Okselorn. Zovu me Aranox. Nekada sam pohaao ovu kolu. Sada sam slobodan Aratar. Dopustite da bacim svjetlo na dogaaje iz proteklih dana. Kalahad e mi biti svjedok, a i profesor Balthazar kada se vrati."

IVOT IDE DALJE

U iduih par dana, Erethor je pokopan sa svim poastima, zajedno sa ostalim rtvama koje je Eromar ubio. Aranox je tamo sa Kalahadom i jo nekim profesorima bdio cijela tri dana. Potom je Aranox pred vijeem profesora ispriao svoju priu. Nije ih tedio detalja. Govorio je sve. Cijelu istinu. Kalahad je traio da bude prisutan sa svojim prijateljima, Karisom, Glenroyem i Ornoxom.

Miranda je dozvolila. Aranox je objasnio sve o povijesti trojice prijatelja; Aranoxu, Erethoru i Garetu. Priao im je o vampirizmu i kako ga je dobio. Opisao je duge, tamne godine bola i bijede. Opisivao Erethora kao jedini traak nade koji ga je tjerao da ivi dalje. Kao prijatelja koji je uvijek bio uz njega. O njegovim posjetima dolje u Songom. Govorio im je o njegovoj nadi za pronalaskom lijeka i beskrajnoj potrazi za njim. O aru u njegovu glasu s kojim mu je Erethor javio da je pronaao nekoga tko bi mogao napraviti lijek Balthazar Thor. O njihovu planu da dou u Velveron i tamo naprave lijek i izlijee ga. Ali i o sjeni iz prolosti koja ih je pratila Eromaru. Priao je zato su pobjegli u umu i kako je tamo lijek upalio i daje sada obian ovjek nanovo. Objasnio im je da su se on i Erethor vratili u Velveron kako bi ulovili stvorenje koje je okaljalo njihovo ime i prolilo nevinu krv na njihov raun. Na kraju svega, vijee je osam sati razgovaralo i odluivalo o Aranoxovoj sudbini. Ponudili su mu Erethorovo mjesto, kao profesoru maevanja. Aranox je pristao uz veliku poniznost. Ona grozna oluja je prola. Trajala je punih est dana. Poplave su bile velike. Mnoga sela su izgubila svoje urode. tete na Velveronu su takoer bile velike. Tamnica je djelomino potopljena. Otkinut je krov sa istonog tornja. No to je bila materijalna teta koja je lako popravljena. Dani su ponovno letjeli i prolazili. Velveron se polagano vratio na staro. Mjeseci su se mijenjali brzo. Godinja doba s njima. Sada su skupljali jesenje lie i pravili likove od snijega a tren kasnije uivali u proljetnom cvijeu i toplim ljetnim danima. Erethorov grob je bio posjeivan gotovo svaki dan. Aranox je bio vrijedan trener maevanja. Vrio je veliki pritisak na Kalahada i tjerao ga da vjeba svaki dan nije sakrivao niti trunku znanja od njega. Sve mu je otkrivao. No objasnio je Kalahadu daje Erethor grijeio to gaje navodio da trenira samo maevanje. Aranox mu je predloio da uvelike prione na uenje magija i to brzo. Preporuio mu je da vjeba u svim

disciplinama, jer nikada ne moe znati u to e ga ivot dovesti. Kalahad je bio marljiv. Nije proao dan a da on nije bio na vani terenu i vjebao. Bila kia ili snijeg, nije mu bilo bitno. Uskoro je postao jedan od najboljih uenika koje je Velveron trenutno posjedovao. Nekoliko puta je, kada je bio dovoljno star, bio i u Velveronskoj areni. Uvijek je odnio prvo mjesto, nemilosrdno obarajui protivnike u nekoliko trenutaka. Godine su prolazile a Kalahad, Karisa, Glenroy i Ornox starie sa njima. Nisu bili niti svjesni a ve su bili u Seniorima. Napustili su svoje stare sobe, prepustivi ih novacima koji su tek pristigli u Velveron, divei se njegovim zidinama. Kalahadovu sobu je dobio jedan mladi Ebros po imenu Meor. Karisinu neki mladi vilenjak. Glenroyevu sobu zaposjela je hobitkinja sklona problemima, dok je Ornoxovu sobu preuzeo jedan neobino ratoboran patuljak. Rowena je Kalahada obasipala panjom puna tri mjeseca. Na kraju se Kalahad zaljubio u Rowenu te su njih dvoje postali par. Vrijeme se sada promijenilo. Mir je vladao dugo vremena. Oni samo ekae kada e poloiti Soranov test i napokon stupiti van Velverona kao slobodni, mladi Aratari. Svijet je bio velik, privlaan i njihov samo je ekao da ga istrae. Ali nije u Saradriji sve bilo tako bajno. Car Halderona je preminuo od starosti, zbog ega je u Velveronu trajao tjedan tuge. Nakon smrti, naslijedio gaje njegov sin, Berradras Eiregon. Svi su oekivali da e novi car sniziti teke poreze koje je njegov otac nametnuo, no on to nije radio. ak je poeo uzimati i poreze od plemstva, stoje pripadnicima plave krvi teko palo! Svi su odreda protestirali, alei se na taj postupak jer su ih porezi uvelike spreavali u normalnom ivotu. Istina zemlja se razvijala, no narod to nije vidio. Azgard se uzdizao i izgraivao, diljem Halderona nizale su farme i hrane je bilo dovoljno za sve! Gradili su se mlinovi, kovanice su poele kovati razne alate i oruja a velike pilane su poele obraivati drvo. Pa ipak, posvuda je vladalo nezadovoljstvo! U tijeku je bilo stalno novaenje mladia u vojsku.

Pojedine iskrice nezadovoljstva lako su rodile pravi poar pobune. Iako su oblinja divlja orkovska plemena iz Songrona napokon stavljena pod kontrolu Halderonskog maa, a vojnici nisu dozvoljavali da ni jedno selo bude uniteno, ljudi to nisu priznavali. Za to je bio kriv Lord Erwin, koji je podsticao narod na pobunu. Organizirao je proteste i sebe proglaavao "narodnim ovjekom". Dobro je znao zato je podignuta vojska Car je planirao vratiti zemlje to su im orkovi oteli i napokon osloboditi granine gradove od neprestane strepnje. S podignutim novcem je izgraivao zemlju i taj novac bi se za nekoliko godina trebao uvelike vratiti. No to Erwina nije zanimalo ovo mu je bila prilika da preuzme vlast! Okupio je oko sebe vijee od est nevjernih Lordova s kojima je vodio ozbiljne proteste protiv krune. ak je snizio poreze u svojoj pokrajini na samo etiri zlatnika! Narod ga je uzdizao do neba! Njegovi glasnici su stalno ili po selima i novaili ljude u njegovu privatnu vojsku. A ljudi su hrlili svom osloboditelju. Potom je dao ubiti dva Lorda odana Caru dok je treeg pridobio na svoju stranu. Njega je pod Erwinovu zastavu slijedila treina vojnika iz Careve vojske. Erwin je sada bio znatno hrabriji. Tek formalno je protestirao. No kada su protesti odbijeni, Lord Erwin se odluio na drastinije poteze. Za sebe je odcijepio zapadni dio Haldeorna, koji je zahvaao i Velveron i Azgardu, i Cara objavio rat. Poeo je slati vojsku po selima i munjevitim napadima pod svoju zastavu stavio jo nekoliko gradova. Ona sela koja su pruala otpor su nestajala u plamenu. Sada je njegov Novi Halderon bio satkan od sljedeih gradova Rinas, Omed, Sjeverni Heron, Juni Heron, Pah, Opal i Sinduin. Tri Jezera nisu suraivala sa njim, jer je tamo bio hram vrsto odan Caru a Erwin ga nije niti tjerao nije mu je bio vaan. On je svoju prijestolnicu stavio u brdoviti Omed. Car Berradras je imao teka vremena pred sobom. Morao je reagirati brzo ali on je ipak pokuavao stvari rijeiti dogovorima i diplomacijom pristao je sniziti poreze i obeao prekinuti novaenje samo da izbjegne sukobe! Znao je da e ovaj rat

oslabiti Halderon, i da bi to Songom mogao iskoristiti. elio je uvjeriti Erwina u ispravnost svojih odluka, otvoriti mu oi na nadolazeu opasnost. No Erwin nije sluao. Veina Halderona je bila njegova a ostatak e biti uskoro. Nita ga nee zaustaviti da postane novi Car. Ve je mogao osjetiti krunu na svojoj glavi. Plemstvo to mu je hrlilo iz dana u dan sve je vie prebacivalo vagu na Erwinovu stranu mnogi prelazie iz straha, a oni koji nisu bili odani Caru prelazili su na stranu oitog pobjednika. Tako je Erwin, na kraju, u svojoj aci imao osamnaest Lordova i viih plemia, dok su pored Cara stajala jo samo estorica Hrabrih. Teka vremena su dolazila i Halderonsko carstvo se spremalo uroniti u jo jedan rat. ini se da e ga ovaj puta voditi samo protiv sebe...

V. POGLAVLJE

SMRT VELVERONA

PONUDA
Kalahad se probudio u miriljavom krevetu, u zagrljaju plavokose ljepotice. "Kal. Probudi se." milovala ga je po licu. Kalahad je bio mnogo stariji. Lice mu je poprimilo onu muevnu vrstou, miii na njemu su se zategli. Kosa mu je bila negdje do ramena, kao i prije,. Razbacana i divlja. "Hajde. Probudi se." poljubi ga ona. Kalahad otvori svoje zelene oi. "to je?" upita on Rowenu na jedan vrlo pospan i izgubljen nain. "Ustani. Idi nazad u svoju sobu. Sjea se to je bilo proli puta kada su te zatekli ovdje! Hajde! Dii se!" gurala gaje Rowena. Kalahad uzdahne, a onda se na brzinu digne iz kreveta. Na sebi nije imao majicu ve samo trenirku. Obukao je prsluk to je leao na stolici pored kreveta i poljubio Rowenu. Potom je tiho izaao kroz njen prozor. Sunce jo nije bilo izalo. Tek se malena graka naranaste svjetlosti pojavljivala na horizontu. Puhao je prohladan vjetar. Kalahad je stao na malenu povrinu ispod prozora koja je bila namijenjena dranju cvijea. "Volim te! uvaj se." ree Rowena a onda zatvori prozor. "Ba lijepo." ree Kalahad, rukama se uhvati za rub iznad prozora i polako krene prema svojoj sobi. Proao je nekoliko prozora. Priao je jednom otvorenom. "Kvragu Orn! Rekao sam ti da zatvara ovaj prozor!" ree Kalahad i nogom gurne prozor tako da ga tiho pritvori. Iz sobe je dopiralo glasno hrkanje.

"Hre kao divlje prase." ree Kalahad za sebe dok se jedva nekako provlaio pored prozora. Doao je do jednog prozora gdje je bilo puno tegli cvijea koje mu se isprijeilo na putu. "Pitam se rade li oni ovo namjerno?" pomisli gledajui u Karisino cvijee. Polako je dizao noge i oprezno prelazio preko cvijea pazei da to ne srui. To je bilo vrlo opasno, jer su cigle bile mokre od rose, a visina je bila vie nego dovoljna da ga ubije. Naime, Seniorske sobe su bile ugraene u zidine na istonoj strani. Napokon je stigao do svog prozora ali prozor je bio zatvoren. "Glen. Ubit u te." ree Kal za sebe "Ako preivim." Naime, zamolio je Glenroyja da naveer otvori prozor. Jednom rukom pusti cigle a onda ju usmjeri prema prozoru. Telekinezom je otvorio bravu sa druge strane i prozor se otvorio prema unutra. "Jo jedan bod za Kalahada!" ree on i ue u sobu. Soba mu je bila krajnje uredna i ista. Nimalo nalik na sobu koju je imao u Kui Erdos. Sada je imao je veliki krevet sa pokrivaem srebrne boje. Na jednom zidu je bilo ogledalo. Na stoliu je bilo mnotvo uredno sloenih knjiga. Bilo je tamo svega Kalahad je dosta itao kada nije bio na obuci ili sa Rowenom i prijateljima. Bio je posve rasanjen do zore mu nije ostalo mnogo vremena pa je odluio malo vjebati prije nego svi ustanu. Vjebao je naporno neko vrijeme, a onda je ustao i pourio u kupaonicu dok jo ima mjesta. Kupaonice su bile na posve drugom katu, to mu je u poetku smetalo jer je u Kui Erdos kupaonica bila veoma blizu njegovoj sobi. No kada se priviknuo, sve je postala rutina. U kupaonici se dobro istuirao. Osjeao se mnogo bolje. Bio je spreman na jo jedan dan vjebe. Sada mu je ostalo jo samo tri tjedna do velike mature, do dana kada e postati Aratar i isprepletati svoju sudbinu sa sudbinom svijeta. Jedva je ekao. Uvijek bi se razveselio kada bi razmiljao o slobodi

vanjskog svijeta, jer su duge godine boravka u Velveronu uinile svoje postao mu je dosadan i nezanimljiv. Proteklih godina je u Velveronu vidio veoma malo svijeta tek pokoji izlet ili neki laki zadatak koji bi Miranda pribavljala uenicima radi malo stvarnog iskustva. Kalahad je obavio tri takva zadatka. Jednom je morao pomoi u hvatanju izgubljenog stada ovaca. Tada gaje napao izgladnjeli vuk. To mu je bio vrhunac dana. Drugi takav zadatak se zbio mnogo kasnije morao je pomoi u sakupljanju jaja ptice zvane Crvenoglava Sova. Alkemiar koji je dao zadatak, bio je vrlo zadovoljan Kalahadovim entuzijazmom i nagradio ga sa par zlatnika vie. Trei zadatak mu je bio pronai nestalu djevojicu iz oblinjeg sela. On i Ornox su traili est dana, iako su svi ostali odustali, dok je na kraju nisu pronali izgladnjelu i promrzlu u jednoj movari. Djevojica se hranila bobicama jedne vrlo trnovite biljke. Roditelji su bili veoma zahvalni no nisu mogli mnogo platiti jer su bili siromani, ali je ipak bio zadovoljan. Za tri tjedna eka ga pravi svijet gomile uzbuenja i posla! "Halo? Hoe li zavriti uskoro?" uo je glas nekog patuljka s druge strane vrata. Kalahad se toliko zamislio da je ostao sjediti u kupaonici pola sata! Istog trena je izaao i pustio patuljka unutra. Zvonilo je zvono sa istonog tornja jedva su ga skrpali jer ga je ona grozna oluja od prije nekoliko godina otkinula. Zvono je oznaavalo poetak njegovog prvog sata. Danas je to bio Herbalizam, na kojemu u posljednje vrijeme uglavnom ue kuhati razna korisna jela od biljaka. Kalahad je bio zadovoljan svojim poznavanjem Herbalizma jer je znao mnogo biljaka koje bi mu jednoga dana mogle spasiti ivot. To se posebno svialo profesoru Desglenu kome je Kalahad postao poprilino omiljen uenik. Otiao je nazad u svoju sobu i tamo se presvukao u novo odijelo. Kada je bio spreman, izaao je van. Otiao je po Ornoxa koji je takoer sluao predavanja iz Herbalizma. Naime, kao Seniori, mogu sami odluivati na koje sate ele ii vie a na koje manje. Sve opcije

su im bile otvorene. Na kraju su morali poloiti rigorozan ispit pa su uenici uglavnom uredno pohaali nastavu no Karisi se nije previe dopadalo sluanje Nobina. Radije je provodila svoje vrijeme kod Elenila, u streljakoj areni. Postala je poprilino spretna sa lukom i strijelom. Elenil je bio zadovoljan s njom. Glernov je opet zadavao muke profesorima magije sve magije koje su ga pokuali nauiti on je ve znao! ak i neke etvrtog reda koje koriste oni jai arobnjaci. Mnogi su profesori bili zadivljeni gledajui kako netko tako mlad moe biti tako moan korisnik magije. Pored toga, Glenroy je poprilino dobro pazio kod Kailene i posvetio se iscjeliteljstvu nauivi mnogo arolija za lijeenje, ali i arolija protiv nemrtvih stvorenja kao to su vampiri ili zombiji. Nakon to je Herbalizam zavrio, a Nobin prekinuo govoriti o tome kako je nekada davno uspio uzgojiti paradajz od 68 kilograma, Kalahad i Ornox izaoe u dvorite. "Ide li na Diplomaciju?" upita Kalahad Ornoxa. Ornox je bio velik i krupan. Imao je iroka ramena i napumpana prsa. Bio je grmalj za prilike nekoga njegovih godina, a pogotovo za ljude. Kalahad je spram njega izgledao kao djeai. "Ne." odgovori on dubokim, snanim glasom "Ne da mi se sluati o ekonomiji i razvoju drava. Kao da u ja nekada biti Lord ili neto!" "Ne mora biti Lord ali moe imati svoju zemlju! Paladini dobivaju zemljite kao zaslugu za svoju slubu! Tko zna, moda jednoga dana doe i u slubu krune?" doda Kalahad koji je svakako namjeravao otii na taj sat. "Neka! Samo ti idi! Ja u ovdje malo vjebati magiju! Ne elim se osramotiti na ispitu." ree Ornox i mahnu Kalahadu. Kalahad taman krene prema dvorani kad zauje da se otvaraju Velveronska vrata. Stao je i okrenuo se. Kroz vrata je ulazio neki ovjek na konju. Konj bjee bijeli sa mnogim smeim pjegama po sebi. ovjek je bio obuen u laki oklop Halderonske vojske. Samo, Carevi Imperijalci nose plave plateve! Ovaj je nosio crveni! Kalahad

je gledao zainteresirano. ovjek je imao smeu, kratko oianu kosu. Na leima je nosio ezlo. Priao je Kalahadu i stao. Neko vrijeme je gledao uokolo, a onda pogleda u Kalahada na nain kao daje ugledao nekog psa lutalicu i ree "Ej. Mome. Moe li mi pokazati put do lady Mirande? Ravnateljice ovog mjesta?" Kalahad je utio jedno vrijeme. Nije mu se sviao ton ovog stranca. Govorio je nekako uzvieno, kao daje daleko iznad Kalahada. "Da. Naravno. Zato ju trebate?" upita Kalahad. ovjek se naglo uozbilji i odrjeito ga pogleda u oi pratei to rijeima "Via politika pitanja. Moram razgovarati sa njom hitno." Kalahad se nasmijei pa ree "Odlino. Ba imam sat diplomacije." i krene prema Velikoj dvorani. "Stoj! Nisi mi pokazao gdje se Miranda nalazi!" viknu diplomat. "Vodim vas tamo. Usput mije. Siite s tog konja i slijedite me!" ree mu Kalahad. Diplomat ga je pratio neko vrijeme na konju, no kada su stigli pred ulaz u Veliku dvoranu siao je sa ivotinje te nastavio pjeice. Kalahad gaje proveo kroz hodnike pa ravno do Mirandinog ureda. Priavi vratima, uo je Mirandu kako razgovara sa nekime. Govorila je "Ne. Sigurno se nee ponoviti. Od onda nemam niti jednog napada bijesa. Kaem ti Selevine, u redu sam. Hvala na brizi. Ostarjela jesam, ali um mi jo uvijek radi dobro, hvala Trisfalovu svjetlu." Tada je zauo Selevinov glas "Znai, taj demon kojeg si vidjela u snu nije ti se vie javljao?" Kalahad tada pokuca na vrata. "Naprijed." ree Miranda nakon kratke stanke. Diplomat ue u sobu. "Ovaj vas gospodin trai. Kae da hitno mora razgovarati sa vama." objasni joj Kalahad. "Ja sam Nilmar Endhilt i diplomat sam u slubi Njegovog Velianstva kralja Erwina." predstavi se diplomat.

"Kralja Erwina? Nisam ula daje Halderon promijenio vladara. to se mene tie, moj Car je jo uvijek Berradras Eiregon." "Znai pristaa ste izdajice naroda? To e znatno oteati ove pregovore." ree Nilmar. "Kakve pregovore?" upita Miranda jasno se usredotoivi na razgovor. U zraku se osjetila napetost. "Molio bih da prvo udaljite ovog uenika iz vaeg ureda. Va...savjetnik...moe ostati ako to elite." ree gledajui u Selevina, koji se samo nasmijei. "Kalahad moe ostati. Vjerujem mu kao roenom djetetu." ree Miranda. "Ali moja damo, inzistiram!" navaljivao je Nilmar. "Moja ponuda stoji. Ako on izae na ta vrata i vi e te!" ree Miranda vatreno. Oito je da slugu Lorda Erwina nije smatrala dobrodolim. "Dobro. Ako ba elite tako. Znai, ovako. Tu sam da vam prenesem ponudu Njegova Velianstva." ree Nilmar ali Miranda ga prekine "Kao to rekoh, Halderon nije mijenjao vladara. To to se on sam proglasio kraljem meni ne znai nita. Evo i Kalahad moe sebe proglasiti carem cijele Saradrije pa to opet nee biti. Tako ni ja ne uzimam za ozbiljno tvog gospodara." ree Miranda gledajui ga ravno u oi. "Vrlo dobro. Vi sami odluujete to elite vjerovati a to ne. Nebitno o vaem odabiru, dopustite da vam predstavim Njegovu ponudu. Vjerujem da ste ve upoznati sa tekom situacijom na politikoj pozornici ovih dana. Siguran sam da znate da Berradras Eiregon uporno odbija sniziti poreze, nee ukinuti novaenje vojnika po selima i na kraju to je i najgore sputa plemstvo na razinu obinih seljaka tako to im naplauje poreze, stoje neuveno!" ree Nilmar. "Da. Svjesna sam te situacije. I vjerujem Caru. Znam ga od kako je mali djeak i uvjeravam vas da nije budala. To stanje je trenutno moda teko izdrati, no sigurna sam da te odluke nisu donesene bez

razloga i da e porezi biti snieni kada za njima ne bude potrebe." lakim tonom mu ree Miranda. "Da. No nemojte da vas osobno poznanstvo sa takozvanim Carom zavede na pogrean put niste vidjeli kakvo siromatvo vlada po Halderonu? A ti strani porezi to sve pogoravaju! A esnaest sela se pobunilo jer im sinove novae u vojsku im stasaju! Halderonu nije potrebna stalna vojska! Granina straa je oduvijek bila dovoljna da odbije sve napade orkova veliki odredi vojnika nemaju razloga biti odravani iz dana u dan ili moda Berradras planira napad na neku od susjednih zemalja? To nee nikakvog dobra donijeti narodu ove zemlje ree Nilmar "Valjda to i sami vidite!" "Vojska to je bila okupljena bila je namijenjena da preuzme Sjeverne teritorije od Songornskih plemena. S time ste i sami upoznati, zasigurno. U stvari pogreno sam se izrazila! Trebaju vratiti zemlju koju su orkovi oteli narodu Halderona tijekom zadnjih sto godina. Ako ste upoznati sa zemljopisom, nekada je granica sa Songornom bila 300 kilometara juno od Utvrde Rumar! Sada je tek nekoliko metara, to je strana razlika. Osim toga, orkovska plemena koja tamo ive ni po emu nisu prijateljska naprotiv barbari su i krvoloni su! Stalna su prijetnja Halderonu!" glasno e Miranda "A ona zemlja koju dre je kvalitetna i bogata!" "Bojim se da ste skrenuli sa teme. U stvari, nisam siguran da ste je uope naeli. Naime, vi ste doli iznijeti neku ponudu, a ne preispitivati Careve odluke." podsjeti ih Selevin. "Da. Hvala vam. Oprostite na tome. Dakle, Njegovo Velianstvo, kralj Erwin vam nudi sljedee predajte Velveron njegovoj vlasti i ivoti profesora e biti poteeni. Mlaim uenicima e biti ukazana milost tako to e ih poslati u roblje, to je bolje nego smrt koja oekuje starije. Naime, nad Velveronom se jo uvijek viju zastave starog carstva, to je uvreda novom Halderonu. elimo da predate sve svoje oruje i prepustite kontrolu nad ovim dvorcem vojsci Nove Imperije. Imate dva dana da donesete odluku. Ukoliko odbijete, dvorac e biti zauzet silom, a nitko unutar njega nee biti poteen. U ime te izjave, iznosim vam podatak da moj

gospodar upravlja vojskom od 18 000 vojnika. Njih 3000 e kroz dva dana stii pred ovaj dvorac. S obzirom na crnu prolost koju je gospodar imao sa Velveronom, nadam se kako razumijete da je ova ponuda krajnje velikoduna." izjavi Nilmar. Miranda gaje gledala neko vrijeme. inilo se da mora dobro razmisliti. Na kraju mu ree "Znate gdje moete gurnuti tu svoju ponudu? Vrata su vam tamo! Velveron ima jednog Cara i njemu je odan! On nas je odravao i financirao on nas je odijevao i hranio! Ne Erwin! A ako on misli da e samo tako ui u Velveron bojim se da se vara! Mi ovdje ne vjebamo cirkusante nego ratnike! Ako je dovoljno lud, neka napadne! Uvidjet e svoju greku kada bude prekasno!" izdere se Miranda. Nilmar uvrijeeno upita "To je vaa konana odluka?" a Miranda mu samo dobaci jedan opak pogled. "Dobro. Znajte da u je prenijeti svom gospodaru." te se potreseno nakloni i izae na vrata. Kalahad krenu za njim da ga isprati, no Selevin ga zaustavi "Pusti tu budalu neka ide! Imamo nekih pitanja za tebe. Sjedi." Kalahad zatvori vrata i sjedne "Zar niste nimalo zabrinuti radi ovoga? Mislim, rat samo to nije buknuo! Erwin pripaja selo za selom pod svoju zastavu! Ne sjeam ga se ba najbolje, ali dobro mi je utisnuto u sjeanje da ne voli Velveron! Moda nije bilo pametno izazivati ga ovako." "Svjesna sam opasnosti Kalahade, no ovjek ponekad mora ustati za ono u to vjeruje. Ja poznajem Berradrasa. Bila sam u slubi njegovog oca i gledala ga dok je odrastao. Poznajem ga vrlo dobro i sada dobar je ovjek i mudar vladar. Erwin se proglaava ovjekom naroda, no on je sebian i okrutan njega ne zanima narod nego vlast! A obini narod je previe slijep da to vidi! Zaslijepljeni su njegovim slatkim rijeima on im govori to ele uti, kao i oni Lordovi to ih je okupio pod svoju vlast. No Berradras je druga pria! On sada vodi teku politiku, no to je radi nestaice hrane s kojom se carstvo sukobljavalo i rata protiv Songorna koji je trebao biti voen. Jasno je i

tebi da e orkovi napadati dokle god ih se ne otjera sa granica. Ali sada e ta vojska umjesto na orkove biti usmjerena na pobunjenike! Druge Halderonce. Koristiti e je za odravanje vlasti nad Halderonom! Erwin vrlo dobro shvaa nunost protjerivanja orkova iz sjevernih dijelova Songorna to je apsolutno nuno ako elimo osigurati juni Halderon i sela u njemu no Erwina nije briga on eli vlast a ovo mu je dobra prilika da ju dobije. Bojim se daje previe tvrdoglav i da e ovaj rat trajati due nego bi itko elio. Mo koju njegovi saveznici dre je ogromna cijeli zapadni Halderon. Mi Velveron mi smo jedina toka odana Berradrasu u ovim krajevima! Velveron je vrlo vano uporite za njega odavde je mogue nadzirati sve okolne ceste i sela i izdrati veliku opsadu. Berradras nee dopustiti da Velveron padne! U pismu mi je javio da je vojska ve na putu ovamo! Zato nemoj brinuti i pusti sada politiku. Zadrali smo te da bi te neto vano pitali. Profesorica Luna nam je rekla da si imao nekakav san u kojemu si razgovarao sa demonom. Vrlo je vano da se prisjeti tog sna i ispria nam detalje." ree mu Miranda. "Kako ona to zna?" upita Kalahad. Selevin mu stavi ruku na rame "Bili ste nakratko povezani mentalnim mostom, a to je bilo dovoljno da Njih ima samo ti." Kalahad upita "A zato vas to zanima?" Miranda pogleda Selevina a on joj kimnu glavom pa ona ree "Kada smo lovili Eromara po Velveronu, divljala sam i... ludila. Poela sam ponovno prizivati demone i oslobaati svoju tamnu stranu. To sam radila jer mi se u snovima javljao demon isti demon kojeg sam sluila dok sam bila Carval. Ispitivao me je o dijamantu koji smo tada trebali unititi traio je da saznam gdje je i za uzvrat mi nudio mo. Stare moi, tamne sile koje sam koristila, samo mnogo snanije. To me je stalo obuzimati borila sam se protiv toga, no ipak me obuzimalo. Tada me je Selevin spustio na zemlju. Od tebe samo elim da mi potvrdi izgled tog demona ime mu je Berziaal, ako ti ga je

otkrio." Kalahad malo razmisli, pokua se prisjetiti detalja pa joj ree "Da. Imao sam taj san. Mada nisam siguran da li ga treba nazvati snom. Izgledalo je tako stvarno. Taj Berziaal. Isti demoni poput njega su bili tamo kada je Etron pao oni su vodili orkove. Sjeam se njihovih odijela. Bila su runa. A on je bio udna lica skinuo je kacigu i otkrio se. Koa mu je bila blijeda i zelena. Oi crne i krupne." Miranda je kimala glavom "Dobro. To je on. Samo mi jo reci to je traio od tebe?" "Traio? Prvo je odgovarao na mnoga moja pitanja. Zatim je on pitao mene znam li sluajno gdje je jedan talisman koji sam ga dobio kada sam se rodio. Navodno je taj talisman imao u sebi neki dijamant. Iz nekog razloga mu je bio vaan. Spominjao je i neke vilenjake koji su mi ga dali. Govorio je da su bili budale jer nisu prepoznali njegovu mo." Miranda nastavi s pitanjima "I to je bilo u vrijeme incidenta sa Eromarom?" "Da." potvrdi Kalahad Miranda pogleda u Selevina a onda ree Kalahadu "Hvala. Bio si od velike pomoi. Dao si nam vane informacije. Hvala. Vrati se sada na nastavu i ne brini nita. Ostani miran i vjebaj za ispit. elim da prode sa najboljim ocjenama." "Hvala!" ree Kalahad ustane i izae iz njenog ureda.

ODLUKE
Proao je cijeli dan od kako je Miranda odbila ponudu Lorda Erwina. Sentineli od tog trenutka barikadiraju vrata i pojaavaju tornjeve u koje se odnose zalihe strijela. Probueni su i ratni Sentineli. Bili su to glomazni, zatvoreni, utljivi oklopi iz kojih je dopiralo crvenkasto svjetlo. Svi uenici su zamoljeni da ne paniare. Nastava je ukinuta. Nareeno je pripremanje za opsadu. Negdje oko podneva, zazvonilo je

zvono dugo je zvonilo, to je bio znak za okupljanje u Velikoj dvorani. Kalahad je tamo ve sjedio sa ostalima Glenroyem, Karisom, Ornoxom i Rowenom. Glenroy je bio visok, vrlo svijetle kose. Oi su mu svijetlile zbog magine moi koja je tekla kroz njegove vene. Nosio je bijelu borbenu pelerinu a na leima je imao veliko ezlo. Karisa je sazrela u pravu djevojku bila je lijepa i dobro graena. Nije mnogo narasla za ovih pet godina, no svakako je bila iskusnija. Nosila je crno-bijelo, lako borbeno odijelo. Kosa joj je bila mnogo kraa nego ranijih godina. Za paom je imala ona dva bodea to ih je uzela za sebe. Miranda se popela na platformu koju bi Sentineli iznosili i na brzinu sastavljali kada bi se trebao odravati neki govor. Kada se popela, saekala je da se okupi jo uenika. Kalahad je vidio da Mirandi nije lako. Neto grozno ju je muilo. Uenici su nagrnuli u dvoranu. Kalahad vidje sebe, kako davno nekad, eka i predvia Mirandine govore. A sada je stajao ovdje skoro pored nje, u bijelom odijelu kao jedan od Seniora. Vrijeme mu je samo tako proletjelo! Par trenutaka kasnije i Velika dvorana je bila puna. Miranda podie ruke i cijelo je vrijeme, sputajui ih dolje, pokazivala uenicima da se stiaju. eljena tiina je zavladala par trenutaka kasnije. Miranda se nakalje. "Dragi uenici. Stari i mladi, moram vam iznijeti jednu teku obavijest. Poeo je rat. to znai da e Velveron stajati sam na milosti i nemilosti Lorda Erwina. To znai da su pred nama teka vremena. A Lord Erwin se okomio na Velveron i eli ga uzeti pod svaku cijenu. Znam da nemam pravo traiti toliko mnogo od vas i neu zamjeriti nikome tko odbije. Molim sve uenike od este godine kolovanja pa nadalje da ostanu sa mnom i da brane Velveron. Moramo odbiti Erwinove trupe od

naih zidova. Barem dok ne pronaemo nain da svi pobjegnemo. Opet kaem nemam pravo traiti to od vas. Svatko ima pravo na svoju odluku. Ako netko iz bilo kojeg razloga ne eli ostati ovdje, slobodan je napustiti Velveron. Nitko ga nee osuivati. Sve nae zalihe e mu biti stavljene na raspolaganje. Meni je osobno ao napustiti Velveron. Utoite mi je ve mnogo godina i elim da tako ostane. Ponavljam svi koji ele pokuati napustiti Velveron, mogu pokuati otii danas, jer sutra e biti odve prekasno. Neka se klone cesta, jer e sigurno biti pod patrolama. Oni koji ostaju... njih molim da se jave u oruarnicu i uzmu oruje ako ga ve nemaju. Oni koji su slobodni neka odu do profesora Benroga na zidine. On e vam dodijeliti neki posao. Strijelci neka se nakupe strijela. Ostali neka pronau posla gdje tko moe. Svaki profesor e vas uputiti u neto to treba raditi. Toliko od mene... sretno svima, ma to odluili." ree Miranda i sie sa uzvisine. Nemirno je prela rukom preko ela i uvjerila se da je oznojena. Bila je vrlo zabrinuta. U stvari, nije vjerovala da e obrana uspjeti. Uvelike se oslanjala na Carevu pomo. No do dolaska njegove vojske je ostalo mnogo vremena i bojala se najgoreg. Daje Velveron i njegove uenike osudila na smrt. Poznavala je Erwinovu mrnju prema Aratarima. Znala je da nee imati milosti prema uenicima, ako se predaju. Kalahad je neko vrijeme utio gledajui mlae uenike. Gledao je strah u njihovim oima, nedoumicu. Nesigurnost. I njega je tresla strana nervoza. Pomisao na to da e sutra moda biti mrtav, samo tri tjedna prije diplome, samo tri tjedna prije nego dobije prsten Aratara... Ali ne smije dopustiti takvim mislima da se nastane u njegovoj glavi! Um mu treba biti ist! On to treba! Njegovi prijatelji to trebaju. Svi raunaju na njega. "to emo Kal?" upita Rowena. Kalahad ju je gledao bez odgovora. Ni sam nije znao. Kako god se bitka zavrila, svjestan je da nee postati Aratar. Nee diplomirati. To ga je ljutilo. "Ja ostajem. Branit emo Velveron. Imamo Sentinele, Seniore i profesore. Dovoljno da izdrimo dok ne doe Car sa vojskom!" ree

im on. "Kal..." obrati mu se Glenroy "Ne vjerujem da e Car stii. uo si vijesti. Vojska mu trpi ogromne gubitke na svim bojitima. Teko da e uspjeti stii do Velverona tako brzo. Bojim se da smo sami." Kalahad je znao da Glenroy govori istinu. Ali neka ljubav prema Velveronu, neka odanost, vukla ga je da ostane. "U pravu si. No kako god bilo, moramo ostati. Erwin e nas smaknuti onog trena kada izaemo iz dvorca." ree im Kalahad. "Ali vojska jo nije stigla! Opsada jo nije postavljena! Jo se moe pobjei!" ree Rowena. "Opsada znai samo opsadne maine i vojsku! Izviai su ve tu, oko dvorca. I patrole! Nemoj to zaboraviti. Ali zato da ja odluujem? Odluite vi to ete, a ja idem za vama!" ree Kalahad. Karisa oima preleti Velveron. "ao mi je pustiti da ovo mjesto bude uniteno. Ja u ostati." rekla je. Kalahad pogleda u Ornoxa. Ornox samo slee ramenima "to me gleda? Zna da ostajem!" i laktovima se nasloni na sjekiru. Kalahad pogleda u Glenroyja. On je gledao Kalahada ravno u oi, kao da trai odgovor u njima "I sam si rekao prijatelju. Nema nam spasa vani. Moda je prolaz sada slobodan, ali samo je pitanje vremena kada e nas sve uhvatiti. Bolje mi je tu sa vama." i stisne ezlo u rukama. Kalahad se okrenu Roweni. Ona nije nita govorila. "A ti Rowena? to ti eli?" upitaju Kalahad. "I ja ostajem. Tu su mi svi prijatelji. Tu mi je dom. Tu si mi ti. ivot bez svega toga mi ne znai mnogo. Ovdje mi je sve." ree mu ona. Istina je bila da u Velveronu imaju samo tri stotine ljudi sposobnih za borbu. Pored toga, imaju i 200 Sentinela i tridesetak Borbenih Sentinela. To je ukupno bilo oko 530 vojnika. Erwinova vojska je brojala vie od 3000. Omjer je bio lo est Erwinovih ljudi na jednog branitelja Velverona. Daljnji tok dana bio je poprilino jednostavan Aratari su podigli drvenu fasadu na zidinama kako bi zatitili svoje strijelce od

neprijateljske paljbe. Na vrata su stavili kotlove u koje e sutra nasuti kipueg katrana kako bi ga prolili po vojnicima koji bi provalili kroz vrata. itava Velika dvorana je bila blokirana. Tamnica je otvorena i dolje su napravljena sklonita za malene. Aranox je preporuio Mirandi da ih pokua izvui kroz stari odvodni otvor. Tako e imati anse za bijeg u sluaju najgoreg scenarija. Miranda je pristala a Aranox je cijeli dan traio prohodan prolaz. Naao ga je no trebalo ga je raskriti jer je bio zatrpan parazitskim biljkama i ivotinjama koje je trebalo rastjerati. Da se i ne spominje uruena zemlja. Miranda je odvojila dobar dio Sentinela na to. eljela je izvui makar mlade uenike iz dvorca. I bila je spremna rtvovati sve starije da to ostvari. Dvadesetak uenika je napustilo Velveron pod zatitom noi u nadi da e preivjeti. Neki moda i uspiju proi. Miranda je cijelo vrijeme provela vani, nareujui, bodrei i pripremajui se za opsadu. No dan je bio tako kratak...

PRIPREMA
Kalahad tu veer nije spavao. Cijelu no je proveo na zidinama, promatrajui udaljene baklje kako se primiu dvorcu. No je bila hladna i on je neprestano stiskao ma koji je leao kraj njega. Mahajui je ispratio posljednju grupu izbjeglica. Njih sedmero je odluilo pokuati probiti se kroz Tigor i potraiti spas u Tri Jezera. Kalahad je vjerovao da je to samoubilaki pohod, a onda mu na pamet padne i obrana ovog dvorca stoje bilo poprilino slina stvar. Na leima je imao luk i tobolac sa strijelama. Poto je manjkalo strijelaca, a on je bio dobar sa tim orujem, ponudio se da bude gore na zidinama dokle god bude imao strijela a da se potom pridrui onima na tlu. Nedaleko od njega je kunjala Karisa. Dugo je razgovarala sa

Kalahadom, odravajui ih budnim ali ju je san ipak savladao i Kalahad je ostao oekivati baklje sa zapada. Zidom se tu i tamo zaulo kaljanje ili zijevanje, no razgovora nije bilo. Kalahad je uivao u pjesmi cvraka kao daju slua po posljednji puta. Odjednom mu je zvuala tako lijepo. Tako ivo. teta to ranije nije obraao pozornost na nju. Do zore je ostalo svega dva sata. Tada e vjerojatno otpoeti napad. Cesto bi mu se uinilo da dolje, pod zidinama, vidi neije siluete kako se doaptavaju. Nategnuo bi strijelu i ekao da bude siguran, no obino bi tada zavladala tiina. Pred samu zoru, Karisa se probudila uz zvuke i povike vojnika. Preko puta njih, samo sto metara dalje, dizali su svoje katapulte i atore. uli bi viku, smijeh, psovanje i jadikovanje iz neprijateljskog tabora. Zvualo je kao da se neprijatelj ne brine, i kao daje njihova pobjeda sigurna stvar. Kalahad je znao da je neprijateljska vojska velika ali kada je shvatio da su one baklje tek prethodnica, uvidio je u kakvoj su opasnosti. "Ne svia mi se to vidim." ree on Karisi koja se razbudi vala zijevajui na jutarnjem povjetarcu. "Trebat e nam vie strijela." zakljui ona. Miranda je naredila Desglenu da pokua izvesti djecu van Velverona kroz prolaz koji su otkrili. Profesoricu Kailenu je poslala sa njime za svaki sluaj ako im zatreba lijeenje ili kakav blagoslov18. Jo je dvojicu Seniora poslala sa njime da mu budu pri ruci a onda mu zaeljela sreu i otila se presvui u svoju ratnu pelerinu. Ornox je stajao u dvoritu pored ostalih ratnika. ekao neizbjeni proboj vrata. Bili je tamo mnogo mladih Aratara, a svatko je nosio
Blagoslovi su magije koje se bacaju na saveznike. One slue da mu donesu neku pozitivnu osobinu. Blagoslovi mogu biti razni od otpornosti na bolesti, hladnou, toplinu ili da daju veu snagu i kapacitet mane. Sve zavisi o arobnjaku koji ih dodj eljuje i njegovoj matovitosti.
18

oruje u kojemu je bio najbolji. Bilo je sjekira, maeva, ezla, bodea, srpova i bieva. Njih je vodio Morin, koji je preko desnog oka nosio crni povez. Na glavi je imao patuljaku borbenu kacigu koja je imala poseban otvor za velike brade kakve su patuljci nosili. Glernov je bio tamo kao potpora ratnicima. Njegov zadatak e biti, bacanje blagoslova na Aratare i po potrebi gaanje neprijatelja destruktivnim magijama. Miranda je naredila profesorima da obuku svoja najbolja ratna odijela i raspodijelila ih da nadziru i vode uenike. Pored borova, kod kojih se Kalahad esto nalazio sa svojim drutvom, dala je izgraditi strjeljako gnijezdo odakle su neki uenici bili spremni obasipati protivnike kiom strijela. U dvoritu je profesor Ornon uspio sastaviti stari katapult koji je u dijelovima trunuo u spremitu. Katapult je bio u dobrom stanju no problem je bilo streljivo. Naime, nisu imali dovoljno kamenih gromada koje bi lansirali na protivnika. Imali su tek tri. Miranda je osobno stala na Vratni toranj19, odmah do Kalahada i odluila pomoi strijelcima u odbijanju prvih valova protivnika i bilo kako zatiti zidove. Svi su ekali presudni trenutak.

KRAJ VELVERONA
Oko devet sati ujutro, zidinama dvorca se pribliavao konjanik. Bio je to Nilmar. Nosio je bijelu zastavu. Dojahao je na trideset metara od zidina koje su vrvile mladim Aratarima. Miranda gaje vrebala sa zidina. "Ja sam Nilmar Endhilt! Dolazim u ime svoga gospodara! Nudim vam posljednju priliku da prihvatite njegovu ponudu i odloite oruje!
Vratni toranj je ogromni toranj u kojem su ugraena velika vrata dvorca.
19

Pustite nae vojnike unutra bez opiranja!" vikao je Nilmar. "Koji je va odgovor?" viknuo je ponovno. Miranda ga je gledala poprijeko i mrano. Njena pelerina je bila crveno-uta a sada se gotovo arila pod njenim bijesom. "Aldegornova. Poalji mu na odgovor. U srce." naredi ona Karisi. Karisa podie strijelu i nacilja. Umirila je ruku i par sekundi prouavala metu. Nakon toga je pustila strijelu koja krvniki fijukne kroz zrak. Konj se propne a konjanik sklizne iz sedla. Pokuao puzati, no umro je prije nego je preao i jednog metra. Miranda je utjela. Svi ostali su takoer utjeli. Kalahada je osuo hladan znoj. Navukao je vilenjaku kacigu koju mu je prole godine poklonila Rowena. Bila je zlatne boje. Zatvarala mu je usta i nos, i samo su mu oi virile iz nje. Na mjestu uiju su bile imitacije podignutih orlovih krila. Bila je od nekog vrstog metala. Kalahad vre stegne luk u ruci i izvadi strijelu. Do njih doprijee povici neprijateljskih asnika. Erwinova vojska je kretala. Dvadesetak metara nie, uz zid, bio je Elenil koji izviknu naredbu "Pripremite lukove." Koraci nadolazeih vojnika su tutnjali, ritmino i buno. "Pripremite strijele!" naredi Elenil. Katapulti iza redova vojske poeli su se napinjati i kamene gromade su stavljene u njihove lopatice. "Nianite!" povika Elenil. Svi na zidinama digoe svoje lukove u vis. Napeto su procjenjivali daljinu izmeu njih i neprijatelja. Neprijatelji se poravnavae. Njih dvjestotinjak je mariralo lakim korakom na zidine dvorca. Formacije drugih vojnika pripremale su se iza njihovih lea. "ekaj! ekaj!" upozoravao je Elenil, elei da neprijatelj prie blie, kako bi to vie strijela pronalo svoj cilj. Neprijateljske trupe prioe blizu iza njihovih maevaoca bijahu samostrijeli!

"PALI!!!" viknu Elenil. Idueg trena val strijela prozuja zrakom deseci neprijatelja popadae. Maevaoci digoe titove u vis! "Ciljaj!" naredio je Elenil. Prije nego su ita uradili, kia crnih strijela iz samostrijela zasipa Aratare! Nastala je vriska bilo je ranjenih i poginulih! "Red! Red! Odrite red! Ostanite hladni!" bodrila ih je Miranda. Podigla je svoje ezlo u zrak i pripremila neku magiju. "Pali!" naredi Elenil i plotun strijela zasipa napadae. Mnoge strijele se uz tupe udarce odbie o titove, no mnotvo ih pronae svoju metu. Neki su bili pogoeni u vrat, neki u prsa. Poneki su bili ranjeni u rame ili nogu. Miranda je davala sve od sebe da pripremi neku veliku magiju. I niti trenutka prekasno, samo sekundu prije nego je novi plotun crnih strijela zasuo Aratare, Miranda oslobodi svoju mo! Sve su strijele bile zaustavljene u zraku! Na njihovim vrcima treperilo je plavkasto svjetlo neka im je sila branila da idu dalje! Jednostavno popadae na zemlju! Pred Velveronskim zidinama kao daje stajao nevidljivi tit. Iz neprijateljskih redova plamene kugle od kamena se uzdigoe iz njihovih katapulta i zaarie nebo! Miranda pokua baciti neku magiju jedna velika, zapaljena kamena gromada bjee zaustavljena u zraku no etiri preostale silovito udarie o Vevleron! Zatresoe se zidine i otkine se mnogo kamenih blokova! Jedna kugla pogodi do vratnog tornja u kip-toranj, i srui ga. Ova kugla to ju je Miranda drala zavrti se u zraku. Miranda je stisnula zube i crvenila se u licu ruke su joj drhtale. Ulagala je sve moi koje je imala u telekinezu i kontrolu nad kamenom kuglom. Kugla se poela brzo vrtjeti i Miranda ju odbaci nazad na neprijateljske vojnike! Bilo je to veliko iznenaenje za njih nastala je panika dok su pokuavali pobjei svom vlastitom oruju! Kugla udari o zemlju, kotrljajui se pregazi desetke vojnika i jo mnoge odbaci daleko. asnici ponu smirivati vojsku koju je zasuo plotun Aratarskih strijela. Neprijateljski strijelci uzvratie vlastitim plotunom! Mnogi

Aratari bijahu pogoeni! Neka je ardenka izvirivala preko palisade i bila pogoena u vrat pa se samo ispruila po zidinama. Jedan je mladi ovjek bio prikucan za tlo sa ak pet strijela! Novi val kamenih kugli poleti nebom! Ove su bile puno preciznije! Strana eksplozija uzdrma zidine i gromade kamena, te ogromne konstrukcije, odlete u zrak pod strahovitim udarom. Kugla probije zid kao daje od drveta zid se urui i za sobom povue petoricu Aratara u sigurnu smrt! Druga kugla preleti u dvorite i tamo smrvi arene u kojima su Aratari trenirali. etvrta je ila ravno na vratni toranj! Kalahad potra u stranu istog trena! Karisa takoer no Miranda ipak svojim moima uhvati tu kuglu! Ali bila je preslaba daju vrati nazad jednostavno je ispusti! "Pali!" uo se Elenil kada je ugledao da neprijateljski nosai ljestava tre prema zidinama. Po dvojica su nosili dugake ljestve. Elenil je odapinjao strijele jednu za drugom i svaka obori metu! Nosai i ljestve su padali jedan za drugim. No nije bilo velike koristi od toga, jer bi drugi odmah uzimali pale ljestve i nastavili se probijati do zidina. Kalahad taman napne luk kada salva neprijateljskih strijela zasu zidine! Mnogi Aratari padoe ak je i Miranda bila pogoena. Jedna strijela joj je strila iz noge. Kalahad je odapinjao strijele jednu za drugom! Gledao je u bijesnu gomilu pod zidinama i putao strijele da lete tik iznad njihovih glava znao je da e svaka pogoditi. Vojnici su odapinjali strijele po naredbi, a Aratari svoje bez svatko je traio svoju metu i pucao kada je elio! rtve su bile ogromne na obje strane! Aratari su se ve uvelike prorijedili na zidinama. Rairili su se kako bi bili to tee mete. No opet su padali, jedan za drugim. Ali ipak, oni su bili mnogo precizniji i bolji strijelci od vojnika. Masa trupala je leala na tlu dok je preivjele od bjeanja sprjeavao samo asnik.

Miranda je i dalje bacala velike vatrene kugle po protivnicima! Jednom je pogodila u gomilu neprijateljskih strijelaca i spalila ih. Druga je udarila u tlo ispod uurbanih nosaa ljestava mnotvo ih padne. Polje ispred Velverona brzo se punilo tijelima. Kako bi koji vojnik bio pogoen, sruio bi se na zemlju i drugi bi jednostavno uskoio na njegovo mjesto i preuzeo tit ili strijelu. Nove grupe neprijatelja krenue u pomo dosadanjim. Karisa je bila dobra s lukom i strijelom davala je sve od sebe kako bi ustrijelila to je vie mogue nosaa ljestava a da pritom i sama ne bude pogoena. Drvena palisada, koju su digli na zidinama, bila je prepuna strijela, iji su vrhovi probijali drvo i ponekad izbijali i na drugu stranu, tako da se Karisa nije smjela previe pribliavati. Iznad njene glave se promoli iljak strijele. Karisa nije obraala panju dohvatila je novu strijelu iz tobolca i nategnula ju na tetivu luka. Podigla se i pogledom prola uskomeano bojite. Uokolo su vrvjele grupe vojnika derali su se, psovali i vritali. Posvuda je bilo dima i tijela. Veliki katapulti u daljini su se pripremali baciti visoke kugle one koje e preletjeti i zidove i smrviti sve u dvoritu dvorca. Pogledom pronae nekoliko nosaa ljestava koji su se pribliavali nasumino odabere jednog od njih otpustila je strijelu koja poleti kroz zrak. Odabrani vojnik ispusti ljestve uhvati se za trbuh i prevrne u stranu. Karisa une. Uzela je novu strijelu. Kalahad je otiao daleko od vratnog tornja, skoro do Elenila. Naslonio se na palisadu i ispaljivao strijelu za strijelom. Nije puno birao mete vojnika je bilo mnogo rijetko koja strijela e promaiti! Armada, koja je juriala na zidine, bila je velika. Kalahad odapne jo jednu strijelu jedan od vojnika se srui. Neprijateljske kamene gromade poletjee pod oblake i vinu se ravno preko zidina! Aratari u dvoritu se razbjeae i potraie zaklon kugle smrvie sve na to naioe. Zatresle su tlo i razrovale zemlju. Poruili su borove i zdrobili sve oko njih. Jedna ak smrvi ulaz u kuu Erdos i zatrpa ga!

Kalahad vidje kako se pored njega die jedne od ljestava se naslonie na zidine! Kalahad nije ni shvatio o emu je rije kada neki vojnik promoli glavu! Okrenuo se i odapeo strijelu koja vojnika pogodi u oko i on padne na lea u provaliju. Prilikom pada je sruio jo trojicu. Kalahad baci luk i izvadi katanu. Desno od njega se naslonie jo jedne ljestve. S lijevih ljestava se podizao vojnik! Uhvatio je rukama za zidine i poeo se prebacivati preko njih Kalahad zamahne maem i proreze mu prsa, a vojnik padne mrtav na zidne. Drugi se dizao! Kalahad mu odrubi glavu! No nije mogao drati oboje ljestve pod kontrolom! A gledaj tamo! Jo jedne se naslonie! Jedan vojnik je ve stajao na zidinama! Miranda vatrenom kuglom iz ezla pogodi jedne od ljestava koje se prelomie i vojnici na njime popadae na zemlju. Kalahad napadne vojnika koji je vrsto stajao na zidinama i ukrsti maeve s njime. Spusti svoju otricu mnogo nie, a onda odgurne njegov ma u stranu sada kada mu je tijelo bilo slobodno on zamahne i vojnik padne. Kalahad dograbi njegov tit. Nije se stigao ni okrenuti ve gaje drugi napao s lea! Nebi se stigao obraniti da ga Elenil nije spasio, tako stoje protjerao strijelu kroz neprijateljeva lea. "Gubimo zidine! Poaljite vojnike gore!" naredi Kalahad dok se okomljivao na jo jednog to se uspeo. Ljestava sada bjee posvuda nisu nikako mogli stii poobarati ih sve! Kalahad tog vojnika probode maem a onda ga gurne preko drvene palisade. Rukama odgurne ljestve, tako da se one sa desetak vojnika prebacie i strovalie u hordu ispod njih. No zidine su ve pale! Petnaestak ljestava je bilo prikovano na njih i vojnici su se uspinjali bez problema. Pristigoe neki Aratari ratnici da pomognu! Karisa je malo dalje takoer odbacila svoj luk sada je vodila smrtonosni ples svojim bodeima. Tri vojnika su je opkolila prvi ju napadne, a ona blokira napad digavi bodee u visinu oiju ukrstivi ih potom ga udari nogom i uz brz okret zarije bode protivniku u vrat. Kada je drugi napao, ona prvog iskoristi kao ivi tit i onda ga gurne na protivnika. Uhvatila je bode za otricu i bacila ga na treeg protivnika koji se sloio na

zemlju. Drugi ju je napadao ali je to izbjegla brzo se miui u stranu zadavajui mu ubod u prsa. Poslije toga ode po drugi bode i iupa ga iz trupla. Kalahad je imao velikih problema bio je okruen gomilom vojnika. Nije mogao protiv njih sedmorice na ovako uskom prostoru! Digao je tit koji je uzeo od mrtvog protivnika i potrao kroz neprijatelje gomila udaraca ga zamalo obori na zemlju. U proboju je dobio i jednu posjeklinu na leima. Vrisnuo je i nastavio trati dalje. Doavi do vratnog tornja bio je mnogo sigurniji tamo je bilo dosta Aratara. I Karisa se povukla na vratni toranj. No neprijateljske strijele su pravile stalan problem poput kie su pljutale po Aratarima, ne birajui mete esto pogodivi i vlastite vojnike. Kalahad dvojicu rasijee brzim pokretima a onda baci tit na treega ionako nije imao vie koristi od njega jer je bio izubijan i isjeen. On i Karisa stanu lea uz lea. "Guva je neto danas?" ree mu Karisa a Kalahad joj odgovori "Volim guve." nasrne na prvog vojnika koji mu je priao i prosjee ga maem. Miranda se borila svojim ezlom nokautirala je protivnika za protivnikom udarajui ih snano po kacigi. im je dobila trenutak mira, zamirila je i ezlom tapnula o tlo. Pored nje se pojavi magliasti oblak plavog svjetla. Polagano je poprimio ovjeji oblik i dobio krila. Bio visok gotovo dva metra. Trenutak kasnije izgledao je poput ratnika s dugim krilima od svjetla. Stvor nije imao lice. U ruci je drao providan ma. im je dozvani stvor shvatio gdje se naao odmah je nasrnuo na Mirandine protivnike. Snanim udarcima bacao bi u zrak po dvojicu ili trojicu. Strijele koje su ga pogaale tek bi ga malo usporile i prole bi kroz njega. Kada bi mu vojnik presjekao ruku ona bi ponovno izrasla.

Iza gomile protivnika na tlu izvirivao je i veliki ovan20 za probijanje vrata. Glava mu je bila salivena od elika bila je jednostavno okrugla. Na vrhu je imala jedan dugi iljak. Kad je strana sprava krenula provaljivati vrata Kalahad je osjetio podrhtavanje zidina. Svaki udar bi zatresao tlo pod njegovim nogama. Aratari su gubili na veliko! Neprijatelj je ve zadobio kontrolu nad mnogim manjim tornjevima i poeo se sputati u dvorite. Kalahad zakljui da nema vie razloga braniti zidine ionako su pale. Jedino su oni jo drali vratni toranj pod kontrolom i to besmisleno. "Povucite se dolje! Izgubili smo zidine!" povika Kalahad! Tog trena, kamene gromade iz katapulta preletjee preko njihovih glava. Jedna probije Veliku dvoranu i skri sve u njoj. Druga razmrvi desetke Aratara u dvoritu, dok je trea udarila u prazno. etvrta je neto kasnije udarila o zidine i sruila dobar dio zida u dvoritu, podigavi ogroman oblak guste praine. Kalahad se kroz otvor u tlu povlaio dolje i siao par koraka stepenicama. Karisa je bila tik do njega! "Miranda! Povucite se! Zidine su pale!" vikao joj je Kalahad, no ona kao da nije sluala. Nastavljala se boriti. Idueg trena jedna strijela joj probi prsa a druga rame. Ispadne joj ezlo. Pokuala je baciti neki blagoslov na sebe no nije stigla neki vojnik joj protjera ma kroz prsa. Ona klekne na zemlju. Vojnik stane nogom na njena prsa i iupa otricu iz nje. "Ne!" drekne Karisa i krene van prema njoj no Kalahad je epa za ruku "Gotova je! Bjeimo!" Kalahad je poao a Karisa i jo tri druga Aratara su ga slijedili teka srca.
To nije ovan u doslovnom znaenju rijei. Ovnovi za probijanje vrata su teka dugaka debla na ijem vrhu se nalazi kamena ili eljezna glava kojom se razvaljuju teka vrata dvorca.
20

Neprijatelj ih je takoer slijedio. Gomile vojnika su se sputale spiralnim stepenicama za njima. Kalahad je brzo trao i uavi u jednu sobu potraio neto ime bi zakljuao vrata. im su svi Aratari uli on zalupi vratima i srui oblinji ormar, tako daje pojaao vrata. Sekundu kasnije vojnici navale na vrata ali bila su dobro osigurana ormarom i nisu se ni pomakla. Sigurno nije ovdje!" ree neki ork. Samo to je to izgovorio zid iza njih se razleti u komade i ogromna kamena kugla protutnja kroz sobu lomei i kidajui sve pred sobom. Gomila rapnela ih sasu i izubija ali niti jedan nije bio smrtonosan. Podigla se takva gusta praina da nisu nita vidjeli. Kalahad je leao na zemlji. Nije bio ozlijeen udar ga je samo oborio. Digao se i ekao par trenutaka da se praina raisti. im se prorijedila, vidio je neprijateljsku vojsku kroz rupu u zidu. Kugla je probila svoj put kroz dvorska vrata i u dvorite. Nikako nije mogao doi na drugu stranu prolaz je bio zatrpan pa nije bilo smisla. Pogledao je u rupu na zidu koja je vodila u dvorite. Kalahad razgleda po sobi u kutu je pronaao hrpu starog ueta to je koriteno za zvona na Vratima. Uzeo je najdui komad i zavezao ga za dra baklje stoje strio iz zida. Dok je to radio, Karisa i ona tri Aratara su upirala o ormar i zadravala vojnike da ne provale unutra. "Gotovo je!" ree Kalahad i baci ue kroz rupu to je vodila u dvorite. "Hajde! Za mnom!" ree on i uhvativi se za ue izleti kroz rupu. Nogama se doekao na zid i polagano se odgurujui o njega pone silaziti. Kada je bio pri dnu Karisa uradi isto. im je Kalahad siao, izvadio je ma i pripremio se za nastavak borbe. Vrata samo to nisu pala gomila potpornja koji su ih drali ve je popucala. "Karisa! Pouri!" ree Kalahad a ona ne oklijevajui pusti ue ova posljednja tri metra i doeka se sigurno na zemlju. Sada su se

sputala ona trojica. Kalahad i Karisa krenue prema ostalim Aratarima u dvoritu. Borbe su poinjale i unutra vojnici sa zidina su nali svoj put niz tornjeve i poeli su napadati Aratare. Mnogi neprijateljski strijelci naoe svoje put na zidine pa su sada odatle odapinjali strijele na Aratare. Ono stvorenje to gaje Miranda stvorila je i dalje uvalo njeno tijelo i mnoge vojnike bacilo sa zidina. "Hajde! Pourite!" vikao je profesor Ornon stojei pored onog njihovog katapulta. Neki arobnjaci premazivali su kamen udnom tekuinom. Kalahad stane do njih i pokua uhvatiti dah. Vrata dvorca pukoe uz ogromnu buku i tresnu o zemlju. Horda vojnika je uz poklike juriala u dvorac. "Pali!" naredi Ornon. arobnjaci zapalie kamen koji plane kao da je od slame i ve je idueg trenutka letio prema vratnom tornju. Pogodio ga je. Sekundu kasnije zaula se strana eksplozija i itav toranj se srui na vojnike i tako zatrpa ulaz. Drugi su vojnici uporno prelazili preko ruevina i iskakali u dvorite, kroz prainu i veliki crni dim to se dizao u oblake. Dvorite je vrvilo neprijateljima. Juriali su na Aratare i zapoinjali krvave bitke. Kalahad krene pomoi Ornoxu koji je svojom sjekirom razbacivao protivnike. Glenroy je iza njega sipao smrt po protivnicima svojim valovima ledenica koje je stvarao i zabijao u njih koristei se telekinezom. Bilo je mnotvo arobnjaka koji su razbacivali i unitavali protivnike neki vatrom, neki ledom. Jedni su dozivali magina stvorenja da se bore za njih. Neki vojnik nasrne na Glernoya koji blokira napad ezlom, a onda vojnika dohvati za glavu i spri ga navalom elektriciteta iz vrhova svojih prstiju. Vojnik je vritao sve dok ga Glenroy nije pustio, a onda se samo sruio na zemlju. Gomila vojnika je tutnjala po dvoritu Glenroy zamahne ezlom i

stvori veliki val telekineze koji njih estoricu odbaci daleko od njega. Ornox se razmahivao sjekirom vrtei je u svim smjerovima kako bi udario kojeg vojnika napravio bi dubok rez na njemu i odbacio ga daleko. Dobio je rez ili dva i on sam, no nije posustajao katkada bi i rukama udario protivnike. Kalahad je bio tik do njega svaki protivnik koji bi naiao legao bi pred njim. Neki vojnik ga pokua ubosti, no Kalahad odskoi u stranu i vojnik promai idueg trena glomazna Ornoxova sjekira zakuca vojnika za tlo. Tren kasnije, Ornox bjee pogoen strijelom u nogu miii mu se stadoe griti no nije posustajao u borbi jo je ee razbacivao protivnike. No koliko god se Aratari borili, novi vojnici bi pristizali ak je i neprijateljska konjica krenula juriati dvoritem proganjajui Aratare iji se borbeni moral stanjio. Mnogi su poeli bjeati. Kalahad je usred borbe uo Aranoxa kako ga doziva. "Kal! Bjei nazad! Povlaimo se! Poginut e!" vikao mu je. Kalahad probi maem protivnika i pozove Ornoxa. Ornox smrska jo jednog vojnika i krene za njim. Glenroy ih je slijedio sam. Vojnici su ih proganjali, no Aranox ih je pokrivao vatrenim kuglama. "Gdje je Karisa!?" vikao je Kalahad. "Iza nas! eka!" ree mu Aranox. "A Rowena?" upita Kalahad a strijela se zabi u tlo do njega. "Isto! Nemamo vremena za priu! Slijedi me! Znam kako moemo pobjei!" ree Aranox. Kalahad opet jedva dozva Ornoxa koji snanim udarcem odrubi glavu jednom od protivnika. "Glen! Uspori ih!" ree Kalahad, a Glernov stvori dugaak vatreni zid ispred njih, kroz koji vojnici nisu smjeli proi nego su ga morali obilaziti. "Odlino!" pohvali ga Kalahad. Trali su za Aranoxom. Pometnja u dvoritu je bila velika nitko

vie nije znao kamo tri vojnici proganjae Aratare gdje god bi ih nali. Neki Aratari su se i dalje hrabro borili, drugi bjeali. Veina se povlaila u veliku dvoranu, ili barem to je ostalo od nje. "Hoemo li braniti dvoranu?" upita Kalahad kada vidje da ih Aranox vodi na zapadnu stranu dvorca. "Ne. Idemo u zapadni toranj!" ree mu Aranks. "to je tamo?" upita Glenroy, Aranox mu odgovori "Vidjet e." Pred njih izleti neki konjanik sa crvenim plastom Glenroy ga spri vatrenom kuglom. Kalahad vidje kako se Karisa i Rowena bore protiv trojice vojnika pred vratima. Ornox dograbi prvog od njih za rame i baci ga na zemlju a onda ga dokraji snanim udarcem sjekire. Kalahad maem probode svog dok je Glenroy na svog pustio bujicu elektrine energije koja ga spali i ubi na mjestu. "Jeste li u redu?" upita Glenroy a Karisa kimne da jesu. "Odlino. Svi su na broju. Hajde! Ulazite unutra!" ree im Aranox pa i sam ue u dvoranu. Dvorite iza njih je bilo prepuno trupala uglavnom mrtvih mladih Aratara. Diljem njega leae maevi i ezla, poneki velike magine moi. U dvoritu su se formirale kolone neprijateljskih vojnika. Stajali su jedni iza drugih. Nasred dvorita se poredala ogromna grupa strijelaca. Svi Aratari koji su zakasnili ui bijahu pokoeni smrtonosnom bujicom strijela. Svi su se sklonili unutra. "Kal! Zatvori vrata!" naredi mu Aranox. "Kako!?" upita ga Kalahad. Aranox pokae na veliku runu u zidu "Unutra! U zidu! Unutra je smjetena poluga! Povuci je telekinezom!" Kalahad prie zidu i podie ruku u pravcu njega. "Osjeti li ju?" upita Aranox. "Da. No preteka je!" ree Kalahad. "Pourite! Vojnici kreu!" vikala je Karisa. Svi u dvorani napeto gledae u njih. Molili su se da uspije.

"Glen! Pomozi mu!" naredi Aranox. Glenroy istog trena prie te i sam uperi ruku prema velikoj svjetleoj runi koja se zacaklila. I Glenroy je upro svu svoju snagu runa je svijetlila sve vie i vie! Vrata poee kripati. "Ne zatvarajte!" vikao je netko izvana. "Tko je to!?" viknu Rowena. Aranox proviri napolje "Luna! Ranjena je!" Kalahad pogleda u Aranoxa a on samo ree "Nastavi Kal! Zatvori ta vrata! Sve nas ugroava ako ih ne zatvori!" "Ali Luna!" viknu Rowena! "Zaboravi je! Nee stii!" ree joj Aranox koji se trudio biti to hladnokrvniji i donositi odluke koje e biti korisne za sve. "Idem joj pomoi!" ree Rowena i krene van. Aranox poleti za njom "Jesi luda djevojko!? Ubit e te!" No Rowena je bila bra izmakla mu se i istrala kroz vrata dok su se zatvarala. "Rowena! Vrati se!" vikao je Kalahad. Dok je on to govorio, Rowena je uzimala Lunu pod ruku i krenula je vui ka vratima ali kia strijela bi ispaljena na njih dvoje. Desetak strijela se zabi u Lunina lea a jo toliko u Rowenina. Obje padoe a Rowena ispusti straan vrisak. Kalahad se prene i istog trena poleti van no Ornox ga zgrabi. "Stani Kalahade! Mrtva je! Poginut e i ti!" derao se Ornox dok je Kalahad pokuavao izai van i doi do nje. Aranox se prihvatio poluge sa Glenroyem i napokon priveo vrata do zatvaranja. Vojnici izvana krenuli su sa jurianjem. No vrata se zatvorie uz glasnu buku. "Rowena! Ti luda djevojko!" ree Karisa gledajui u slomljenog Kalahada kojega je jedino Ornoxova snaga drala da ne padne na zemlju. "Kal! Kal!" govorio mu je Aranox "Doi k sebi! Treba mi mome! Probudi se!" Kalahadova svijest se vraala iz sjeanja o posljednjem

Roweninom poljupcu, nazad u polusruenu Veliku dvoranu. "Jesi li dobro? Sada nije vrijeme za tugovanje! Sada moramo ii dalje! Stisni taj ma! Moda ti jo zatreba!" ree Aranox i u ruke mu vrati njegovu krvavu katanu. Kalahad je bio bijesan. Ovo je trei puta da mu je sudbina putem elika i vatre otela voljenu osobu. Mrzio je svijet. Pogotovo Erwina. Dok ga je Aranox drmao i vukao prema unutranjosti dvorane, dao je sebi zakletvu da e ubiti Erwina. Ma kakve god to posljedice imalo. "Dobro sam Aranoxe. Vodi nas dalje." ree Kalahad tiho i gnjevno. Pogled mu je bio zao. Mrnja mu je otrovala srce. "Dobro je. uvaj tu mrnju za Erwina. Ovaj rat je tek poeo." ree Aranox i povede ih niz Veliku dvoranu. Dvorana je bila prepuna praine i ranjenika. Krov je bio uruen i rasut dvoranom. Nekoliko stupova, koji su drali krov, bili su smrskani pod teinom kamene kugle koja je raspolovljena leala na podrobljenom podu. Aranox, Kalahad, Glenroy, Karisa i Ornox utrcae uz stepenice koje su vodile prema Zapadnom tornju. "Nadam se da je Toranj neoteen od onih kugli. Ako jeste, onda nam nema spasa." ree Aranox. Popeli su se na zidine i izvirili van. Dvorite je bilo prepuno vojnika imali su dojam kao da se itava vojska preselila unutra. No nitko nije obraao pozornost na njih. Nitko nije imao vremena. Katapulti su dovedeni odmah do zidina oito su se spremali sruiti veliku dvoranu. Vojnici su ispred nje donosili baklje i palili velike vatre. "Spalit e Dvoranu. Ako su Elenil i Morin pametni, pokuat e izvesti preivjele kroz prozore ili kroz Seniorske spavaonice." ree Aranox. Maloprije je vidio ta dva profesora kako nareuju preivjelim Aratarima to da rade. "Aranoxe, to emo mi u Zapadnom tornju? to ima tamo?" upita

Glenroy. "Tamo? Tamo je drevna tajna koju je Velveron sakrivao od svih. Tamo je jedan od onih drevnih portala jedan od posljednjih. Mislim da u ga moi aktivirati i izvui nas van!" odgovori mu Aranox vrebajui prigodnu priliku da potri. "Vojnici su zaokupljeni vatrama! Sad ili nikad!" ree Karisa i potri prema Zapadnom tornju. Odabrala je odlian trenutak nitko nije gledao u njih. Ostali odmah potrae za njom. Do vrata Zapadnog tornja je bilo jo vrlo malo Kalahadu padne na pamet kako je prije pet godina ovuda iao sa Erethorom da upozna Aranoxa. im su pristigli do vrata, Aranox izvadi klju i ubaci ga u vrata. Vrata bljesnue ljubiasto, neto kljocne, a onda cvaknue i otvorie se. "Miranda stvarno nije znala voditi rauna o svojim stvarima." ree Ornox. "To zahvalite Karisi. Ona ga je uzela od nje. Po mojoj naredbi." objasni im Aranox.

SMARAGDNI PORTAL
U tornju je vladala tiina i bio je ugodan za boravak. Kalahad je opet osjetio ono magino prisustvo neto gaje vuklo gore. Neto je eljelo da ga Kalahad pronae. Glenroy se stresao "Ovo je nevjerojatno! to je ovo Aranoxe!?" upita ga on. Njegova osjetila su divljala. I Aranox je osjetio taj zov. Bio je snaan. Zaklopio je oi i rekao "To je Smaragdni Portal. Jedan od posljednjih. Velveron ga skriva od lovaca na blago. ak je i aktivan, no opasan. Nitko nezna njime upravljati." "Kako emo ga onda mi iskoristiti?" upita Kalahad, jedva se

kontrolirajui da ne potri gore. "Lako ga je aktivirati, no gotovo je nemogue odrediti odredite. Idemo gore. Pokazat u vam to mislim." ree. Ostali su kao hipnotizirani slijedili. Glenroyeve ruke su se tresle nagli pritok mane koji je osjeao obuzimao gaje preko svih granica. Na iduem katu, privlanost maginog objekta je jo vie narasla. Krenuli su uz stepenice do posljednjeg kata. "Ovo je nevjerojatno! Zato zrai ovakvom energijom!?" ree Kalahad. Aranox ree "To su portali koji vode i u druge svjetove demonske sfere ili Smaragdnu Pusto svijet za koji se kae da je satkan od magije. Sva ta silna energija struji kroz njega! Tjera te da ludi za njom! Pogotovo arobnjake. Za njih je taj portal opasan." "Nevjerojatno..." govorila je Karisa. Popeli su se i na posljednji kat. Ugledali su ga. Portal je bio visok tri metra. Bila je u stvari jedna velika okrugla ploha promjera dva metra, u kojoj je uglavljen leao veliki smaragd21 . Sa svih strana te okrugle povrine su se uzdizale metalne grane i isprepletale se tri metra iznad smaragda, zatvorivi portal sa svih strana osim jedne kroz koju se moglo ui unutra. Te metalne grane bijahu prljavo uto-zelene boje. Iznad smaragda, isprepleten meu granama bio jedan je divovski opal22. U sklopu portala je bila i malena kabina u kojoj je bio ureaj na kojemu je bila ispisana sva silina maginih runa to su bljetale plavo. Bilo je tamo i raznih instrumenata, okruglih diskova koji su se mogli okretati u svim smjerovima. Bilo je i preciznih poluga. "To je Smaragdni portal." ree Aranox i prie mu. Glenroy je osjetio potrebu da ode i snano ga stisne elio je pokupiti svu energiju iz njega. "Aranoxe, kako moemo biti sigurni da neemo zavriti u jednoj od
21 22

Smaragd je kristal zelene boje. Opal je kristal plave boje.

demonskih sfera?" upita Kalahad. Aranox stade u malenu kabinu i ruke poloi na ureaj. "Ne brinite. Za to je potrebna izuzetna magina snaga i nevjerojatno dobro poznavanje drevnog jezika, a njega vie ne poznaje skoro niti jedno bie u Saradriji. Tako da smo ogranieni na Saradriju. Jedino neznamo gdje emo se u Saradriji stvoriti, ne mogu rei." ree im on. "Vi znate upravljati time?" upita ga Ornox, koji je najmanje bio opsjednut maginim energijama ovog mjesta. "Mislim da znam. No ima jedan problem. Moi ete ii samo jedan po jedan. A tu se javlja drugi, vei problem. Svatko od vas e biti odaslan na drugo mjesto, jer nema anse podesiti ovaj portal na isto. A i da mogu, ne bi bilo pametno." ree Aranox. "Dakle, moemo se pojaviti nasred mora ili unutar planine? Ili moda u Erwinovom teritoriju?" ree Karisa. "Ne brinite za to. Tko god je napravio ove izuzetne naprave, nije bio budala. Nemogue je stvoriti se zatrpan u zemlji. Voda je druga pria to je rizik koji ete morati uzeti. Nadam se da svi znate plivati. A to se tie Erwina i njegovih vojnika, mislim da ste pametniji od njih" ree Aranox. "Dobro. Mislim da vrijedi rizika." ree Karisa. Kalahad pogne glavu i ree "To znai daje ovo rastanak." Svi se pogledae. Bilo im je teko. Znali su to moraju napraviti. "Bojim se da jeste." ree Glenroy. "Ahh. Drae bi mi bilo da imam nekoga od vas sa sobom." ree im Karisa. Neko vrijeme je vladala tiina dok su se svi gledali elei dobro zapamtiti kako su im prijatelji izgledali. "Ej, nemojte se tako obeshrabriti. Moete se ponovno nai!" ree im Aranox. "Gdje?" upita Ornox. "Naimo se u Azgardu." ree im Kalahad "U Halderonu, sve ceste vode u Azgard." a onda prui ruku. Karisa prui svoju preko njegove "U Azgard onda."

Glenroy prui svoju ruku "Azgard nije lo izbor. Vidimo se tamo." Ornox ree "Volio bih da me ova maina stvori u Azgardu." pa stavi svoju metinu preko njihovih. "Aranoxe, zar ti nee stati sa nama?" upita Kalahad. Aranox prie i poloi svoju hladnu ruku preko njihovih. "Dobro ste odabrali." ree im. Svi podigoe svoje ruke i raspustie ih u isti mah. Aranox se vrati u kabinu i spusti ruke na ureaj pa upita "Tko e prvi?" Potom malo mrdnu rukama i izmeu smaragda i opala se pojavi tanka linija bijele svijetlosti i pone se iriti. Glenroy se uspravi i krene prema portalu. "Ja u. Izludit e me ova silna snaga." I ue u portal. Stao je nasred one bijele linije svjetlosti. Kako je uao, oko njegovog tijela se pojavi bijela aura. "Ohoho. " ree on dok se enormna snaga razlila oko njega. "Glen, vidimo se drue." ree Kalahad. "uvaj se!" ree mu Ornox i pognu glavu u znak potovanja. Karisa ree "Dobar si ti Glen. Drago mi je to sam ula ba u tvoju koiju!" Glenroy se nasmijei pa ree "Spreman sam." Aranox neto trne rukom i Glenroyevo tijelo bijesnu i bijelo se zaari uskoro djelii njegova tijela poee nestajati. Gomile rupica se pojavie diljem njega. Tijelo mu se uskoro razloi i nestade. Na portalu je bljetala samo ona bijela linija svjetlosti. "Ornoxe upadaj." ree Aranox. Ork zakorai u portal. Kako je stao pod liniju svjetlosti, oko tijela mu se stvori velika bijela aura. "Nadam se da me nee stvoriti tu u dvoritu." ree on. Kalahad mu ree "Ne brini Orn. Bit e u redu. uvaj se prijatelju." "Da. Pazi se mrcino." ree mu Karisa. Ornox samo pognu glavu. Idueg trena mu tijelo zablijeti i polagano se pretvori u gomilu

bijelog svjetla. U trenucima koji su uslijedili, diljem njega nastadoe rupe i tijelo polagano izblijedi. "Idi ti." ree Kalahad Karisi. "Hvala" ree mu ona. i zakorai u portal. Kada je zakoraila ispod linije bijele svjetlosti i oko nje se pojavi ista bijela aura. "Kal, uvaj mi se. Neznam to bi bez tebe sve ove godine." ree Karisa. "Srcem i duhom u biti uz tebe cijelo vrijeme. Pazi mi se." ree Kalahad. Aranox aktivira mainu i Karisa zablijeti bijelom svjetlou. Nije prolo puno vremena i nje vie nije bilo. Kalahad i Aranox su ostali sami u tornju. "Kal, ne vjeruj mnogo ljudima kada izae van. Evo ti neto zlata to imam uz sebe. Moe ti zatrebati." ree Aranox. "Ne ne mogu to prihvatiti!" ree Kalahad odbijajui vreicu zlata, koju mu je Aranox pruao, odgurujui njegovu ruku. "Uzmi. Znam da nema nita." navaljivao je Aranox. Kalahad prui ruku i ree "Hvala." i u njegovu aku padne vreica zlata. "Hajde, ulazi unutra." ree mu Aranox. Kalahad zakorai u portal. Polagano je ulazio u onu liniju svjetlosti. im je stao ispod nje, osjeti nevjerojatan prodor energije osjetio je kao da moe poletjeti! Prtao je snagom. Sva su mu osjetila bila oivljena i utrostruena. "Aranoxe, kako e ti izai? Tko e tebi aktivirati portal?" upita Kalahad. "Kal, moje srce je uz Velveron. Ovdje sam proveo najbolje godine svog ivota. Ja ne idem. Zbogom mome..." ree Aranox i aktivira stroj. "Ne! Ne moe tako!" ree Kalahad i isprui ruku. No prostor oko njega poeo se duljiti i rastezati u beskonanost. Beskonanost koja se nalazila njemu iza lea. Sve je postalo svijetlo i bljetavo.

Ruka mu je bila zamrznuta nije mogao nita s njom. U trenucima to su prolazili, prostor oko njega se ponovno vraao postajao je razumljiv i pojmljiv. Mutno je vidio lie i drvee oko sebe. Uskoro se prostor i pojam vremena vrati u ono na to je Kalahad bio navikao. Glasno je udahnuo i stisnuo ake a potom pao na koljena. "Aranoxe. Ne..." ree on i pogne glavu. Kleao je u visokoj travi. Oko njega je bujala priroda. Ptice su cvrkutale. Vjetar milovao travu i lie. Zrak je bio mirisan i ist. U blizini se uo potoi. No Kalahad je zgureno i ogoreno kleao u travi. Ostao je samo jedna siva, usamljena, izgubljena sjena...

EPILOG
Kotai sudbine, zbog propasti koja se nazirala iz daljine, poeli su se okretati po prvi puta. Pokrenuti su prvi dogaaji koji e ovu eru oznaiti kao najmraniju i najkrvaviju u povijesti cijele Saradrije. Jedini traak nade u tom periodu tame i beznaa, jedina staza svijetlosti koja e biti Zvijezda vodilja svim narodima Saradrije, biti e Kalahad.