hj'll.

, r;\,= .. ======::::::====================:::::::1

TROSKO:\[ PIsllEVlM, A TISKOlll DION~llKE TISKARE,

.~~. ,_ .. ~,_~188" ',: __ ~"~l

. ,

--'-

POVIEST BOSNE'

- I

DO· ..

PROPASTI KRALJEVSTVA.

NAPl!h\O· JU PO PRVIH IZVOBIH

v. KLAlt

-:

U ZAGREBU.

'I

I '"" ~

, :r'

! I

L~~'

Olena 2 lor.; za pl'edlrl'ojllike 1101'. 50 nv.

. ,

• •

-,

•

..

•

)

I "

,",

,
/J
V
// \ ,
,
~
,
, ~
~
r POVIEST BOSNE

DO

PROPASTI KRALJEVSTV A.

NAPISAO JU PO PRVIH IZVORIH

V. KLAI(~. 1/

U ZAGREBU.

TROSKOM PISOEVDI; A TISKOM DlONIOKE TISKARE.

1882.

SAD R Z A J.

8trana

Uvod. - Nesto ob izvorih i pomagalih za poviest Bosne 1

I. Historijski zemljopis Bosne i Hercegovine. . . • . 15

11. Bosna i Hercegovina od najstarije dobe do 7. stoljeca 27

III. Bosna od seobe ju~nih Slovjena do Kulina bana (1180) . 42

IV. Bosna za bana Kulina i Mateja Ninoslava . . . . . . . 55

V. Bosna od zadnjih dana Mateja Ninoslava do Stjepana Kotromanica 88

VI. Humska zemlja do 14. stoljeca . . . . . • • . • • 95

VII. Ban Stjepan l(otromanic (1822-1853). . . . • • . • 106

vm. Stjepan Tvrtko 1'1 prvi kralj bosanski (1853-1891) 142

IX. Stjepan Dabisa i ~ena mu Jelene. Gruba (1891-1898) 196

X. Doba protukraljft. i priestolnih borba u Bosni (1898-1421). 211

XI. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovic (14~1-1448) ...•.•.• 262

XII. Stjepe.n Toma Ostojic (1444---1461) . . . . . • . . . . • . 284

XIII. Stjepan Tomaaevic i propast kraljevstva bosanskoga (1461-1468) 822 XIV. Vjera i crkve. u bosanskoj ddavi prije Turaka . •.. . . . •• 344

UVOD.

Nesto ob izvorih i pomagaUh za poviest Bosne.

N ajstariji pisae 0 poviesti Bosne jest Dubroveauin Mauro Orbini. ~ivio je pod konac 16. i poeetkom 17. vieka (t 1614), a bio je redovnik benediktinski, i to opat istomu redu najprije u samostanu na otoku Mljetu, a kasnije u Baeu u Ugarskoj. Kako je Dubrovnik od najstarije dobe bio vazda u najzivljem dodiru sa zemljami i drsavam! na slovjenskom jugu, napose sa Srbijom i Bosnom, to je sasvim naravno, da se je u Dubrovniku nabralo mnogo spomenika za poviest ovih zemalja. Uza to je u Dubrovniku sto godina iza pada Bosne bila joll ziva uspomena i predaja 0 proslih sgodah za samostalnost] bosanske, pace je Dubrovnik bio i utoeiste bjeguncem, ostavivsim svoju nesretnu domovinu. Mauro Orbini dakle mogao je, piaue nesto preko sto godina iza pada Bosne u svom rodnom gradu, mnogo toga saznati 0 proslosti Bosne ne samo po pisanih spomenicih, nego i po zivoj predaji.

Podpuni naslov Orbinova djela jest: Il regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schia'vQni. Historia di Don Mauro Orbini Rauseo abbate Melitense. In Pesaro 1601.

Kako vee sam naslov kazo, nije Orbini pisao tek poviost Bosne, nego svih [usnlh Slovjena. Njegovo 473 strane obsisuce djelo sadrzaje poviest Dalmacije, Hrvatske, Bosne, Srbije i Bugarske, te je prema tomu podieljeno u vise odsjeka. Poviest Bosne sadrsaje odsjek od strane 343-389, a Huma (Hercegovina) od str. 390-393.

Poviest Bosne Orbina, kao i cielo djelo njegovo nije nego skup vjerodostojnih i nevjerodostojnih viesti. Kriticnoga duha neima u njega skoro ni za liek. Njemu su svi izvori jednako vjerodostojni; njemu je n. pro poznata kronika popa Dukljanina isto toliko vriedna, koliko koji drugi triezan ljetopis.

1

2

Nu uzprkos uekritlenosti stekao je Mauro Orbini ovim djelom glasnu hvalu suvremenika svojih. On je prvi po nekom sustavu obradio poviest svih jusnih Slovjena, on je tako rekue po drugi put Europi odkrio [usno-slovjenski sviet, koji je tada vee preko sto godina camio pod Osmanlijami. Pa upravo ta okolnost ueini, da se je i u kasnija vremena njegova poviest slavila kao remek-djelo, pace da su ga tija do najnovije dobe smatrali svi pisci vise izvorom nego Ii spisateljem. Orbina ide ta osobita zasluga, sto je on, premda katolieki redovnik, pisao svoju poviest jusnih Slovjena neobzirud se na vjeru njihovu, te je [ednakom ljubavi i poletom crtao i slavio sve velike i slavne museve, bili oni katolici iii ne. Ova okolnost ueini, da je njegova historija ugodila. svim Siovjenom bez razlike vjere, te da su ju dapace i Busi preveli na svoj jezik.

Iza Orb ina nenalazimo u cielom 17. stoljeeu vise pisca, koji bi b~ bosansku poviest pisao, Pojedinih viesti 0 Bosni ima medju inimi u pisaea dubrovaeke historije, od kojih naroeito izticem Jakova Lukariea: Luccari Giacomo, Copioso ristretto degli annali di Ragusa, Venezia 1605. Jos prije ovoga pisao je Razzi Serajitl: La storia di Bangia, Lucca 1595.

Premda dakle iza Orbina nije nitko b~ 0 poviesti Bosne pisao, to se je ipak nasao mus, koji je mnogo za poviest ove zemlje privriedio. To je poznati hrvatski povjestnik Ivan Lucie iz Trogira (t 1679). Pisao je djelo 0 poviesti hrvatskoj pod imenom: Joannis Luoii de regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1666; a. zatim uz ine spise jos i monografiju grada Trogira: Lucio Giovanni, Memorie 1storiche di Tragurio ora detto Trau, Venezia 1674.

Pi sue svoje glavno djelo 0 Hrvatskoj i Dalmaeiji do god. 1409. uvidio je Lucie, da se hrvatska poviest nemose valjano shvatiti bez poviesti bosanske, pa zato je na nekih mjestih progovorio, premda nuzgredno, i 0 poviesti Bosne, Vee u uvodu nalasimo uz genealogije ugarskih kralja i brvatskih knezova takodjer rodoslovnicu kralja bosanskih; a u kasnijem tekstu ima vise mjesta i cielih poglavja 0 samoj poviesti bosanskoj. Tako n. pro u cetvrtoj knjizi ima poglavje "De ducatu Chulmie et piratica Almisanorum" (cap. 4, pag. 159-163); a u petoj knjizi poglavje (cap. 3): De regibus Bomoe , rebusque ab eisdem in Dalmatia et Croatia gestis (pag. 255-259); - zatim donekle i poglavje sesto (p. 259-262) pod naslovom: De gestis Ladislavi Regis N eapolitani in Dalmatia.

Kako se vidi, Lucie nije bio namjeran pisati poviest bosansku,

3

vee je samo malo i mimogredce §togod 0 njoj spomenuo, u koliko su bosanski vladari utjecali u posle hrvatske, i obratno bani hrvatski u posle bosanske. Nu ovo malo, 8tO je Lucie pisao, upravo je samo biser-zrnje, osnovano na bistrih i nepomueenih izvorih i prebrano kritienim duhom, kQjim se i inaee odlikuje toli slavljeno djelo Lueieevo.

Nije medjutim sva zasluga Luciceva, 8tO je u svojem djelu 0 Hrvatskoj i Dalmaciji gdje8to natuknuo i 0 poviesti bosanskoj. Veca je zasluga njegova, sto je on prvi izdao izvore za poviest hrvatsku srednjega vieka, koji sadrsavaju mnogu vaznu viest 0 poviesti bosanskoj. Tako n. pro u izvorih: Thomae Archidiaconi Spalatensis Historia Salonitanum pontijiclt1n (- 1266), Michae Madii Historia Spalatensis (1290-1330), Obsidio Jadrensis, i Memoriale Pauli de Paulo patricii Jadrensis (1371-1408) ima dragocjenih biljezaka za poviest Bosne. Nu to JOB nije sve. Lucie je toli u svom glavnom djelu, koli u poviesti grada Trogira priobcio prvi liep niz znamenitih listina i povelja, ticueih se posredno i neposredno poviesti bosanske. Tako je u Lueieevih djelih nakrcana prilieno obilna gradja za poviest Bosne, premda on sam poviesti bosanske nije pisao, niti je pisati nije kanio. - Pa u istinu, tek Lucieevim djelom postavljen bi temelj kriticno] poviesti Bosne, kao 8tO i poviesti Hrvatske i Dalmaeije.

Poeetkom 18. stoljeea. izaslo je maleno djelee 0 Bosni, koje nema skoro nikakove znanstvene vriednosti, ali je ipak spomena vriedno, jer ga je pisao muz zarka area i gorljiv Hrvat. Jest to djelee Pavia Bittera- Vitezovica: Bossna captiva sive regnum et interitus Stephani ultimi Bossnae regis, opera Eq. Pauli Ritter, Tyrnaviae 1712.

Pavao Ritter- Vitezovi6 zivio je za kraljeva Leopolda I., J osipa I. i Karla 111., kadno je iza sretne obrane Beea (1683) carsko oruzje napredovalo proti 'I'ureinu, tel' je bilo nade, da 6e se ne samo osloboditi Hrvatska i Slavonija dugotrajna jarma osmanlijskoga, nego se je i mislilo, da ee se tursko earstvo oboriti, a Bosna da ce pripasti Hrvatskoj. Ritter-Vitezovic zivim je zanimanjem pratio napredak carskih i hrvatskih eeta, koje su zaista slavno vojevale, podupirane hrvatskim narodom u Slavoniji i Liei j - ali ga je Ijuto na dnu srdca zazeblo, kadno bje god. 1699. sklopljen mir karlovacki, a zemlje na jugu Save uzprkos sjajnim pobjedam nasim ostadose u turskim rukama, Ritter bijase osobito ogoreon, sto je Bosna ostala u turskoj vlasti, pa zato bolno uzkliknu: "Neka barem

•

4

budu nade Hrvatskoj, cii ce joj skoro opet pobiedjena Turska vratiti klju~e od J ajoa grada",

Sasvim je naravno, da je Ritter i poslije g. 1699. neprestance snivao ob oslobodjenju Bosne. Da hi ~to ~ivlju snout probudio za nesretnu tu zemlju, naorta u spomenutoj malenoj knji~ioi od 30 strana ~ivim riecima tragienu propast bosanske drsave i raslosi, s kojih je uzroka morala pasti. Djelee svoje posveti Ritter- Vitezovie grofu Petru Keglevieu Busimskomu, namjestniku banske casti u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, U predgovoru sjeea Vitezovie Petra Kegleviea, da je i porodica Keglerlca bosanskoga poriekla; spominje, kako je on (Keglevie) kod krunisanja kralja Josipa za kralja ugarskoga nosio barjak Rame iIi Bosne, te ga poziva, da on sada za Karla III. pod pobjedonosnim barjakom opet svoju domovinu vrati pod svetu krunu, kojoj je Bosna nekoe pripadala (po mnienju Ritterovu).

Iza Ritterova spisa iza~la su polovicom 18. stoljeea dva djela 0 Bosni, jedno radi 0 poviesti politiekoj, a drugo 0 erkvenoj.

Prvo je spojeno sa imenom glasovitoga ucenjaka francezkoga Karla du Fresne iIi Du Canga, a naslov djelu jest: GaroU du Freene domini du Gange .lUyricum vetus et novum, sive historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae atque Bulgariae, locupletissimis aceessionibus auota, atque a primis temporibus usque ad nostram eontinuata aetatem. Posonii 1749. Djelo ovo medjutim nije u toj formi poteklo od samoga Du Oange-a,

Charles Du Fresne, sieur du Cange, obicno Ducange nan, ~ivio je u 17. stoljeeu (1610-1688) te si je stekao vjecnu slavu svojimi rjeeniei sredovjeene grstine i latinstine. Uz mnoga druga djela napisao je on i poviest byzantskoga carstva pod imenom IlHistorio, Byzantina", koja je ugledala svjetlo u Parizu g. 1680. Ovoj svojoj poviesti dodao je dva tumaea: jedan radi 0 vladarih byzantskih i onih vladarih slovjenskih, s kojimi su byzantski dolasili u doticaj, a to su vladari hrvatski, srbski i drugi. Ovaj dakle komentar i to samo dio 0 slovjenskih vladarih bi na zelju grofa Josipa Keglevlea Busimskoga razsiren i mnogimi dodatei i izpravci dopunjen, te izadje g. 1749. u Posunu kao posebno djelo.

U Du-Cangeovu "lllyricum vetus et novum" po pozunskom izdanju od g. 1749. zaprema poviest Bosne strane 114-130. Samo glede najstarije poviesti ddi se Orbina, za kasniju rabi mu veeinom Lucie i izvori po ovomu na vidik izneseni. Gdjegdje sluse mu pisci oboe crkvene historije, n. pro Bainald, Wadding i drugi.

5

Drugo znamenito djelo jest od Isusovea Danila Farlata (1690 do 1773), koji je poduzeo, da sastavi ljetopis katolieke orkve svih jugoslovjenskih zemalja. Djelo njegovo, poznato pod imenom "Illyricum sacrum" ogromna je rizniea za SVll jugoslovjensku poviest, samo je Akoda, Ato u njega nije bilo toliko kritienoga razbora, koliko n. pro u Trogiranina LueMa .

. Nas zanima ovaj put samo cetvrti svezak Farlatova djela, naime; Illyriei sacri tomus quartus auctore Daniele Farlato, Venetiis 1'l69, gdjeno je na strani 37-90 sadrsana poviest katolieke erkve u Bosni, ali uza to ima i mnogih opazaka 0 zemljopisu i politienoj poviesti Bosne.

Farlati se je u ovom svojem djelu obazirao ne elmo na radnje svojih predsastnika, ter ih prema svome Bodo upotriebljavao (n. pro Orbina i Lueiea), nego je on prvi nesto obsesnije izneo na svjetlo neke vazne spomenike. On je naime za svoju radnju upotriebio dopis« rimskih papa sa bosanskimi vladari i ugarskimi kralji, tieuee se erkve bosanske. On je dapaee JOB i vise uradio, Da bi se Ato toeuije obaviestio 0 zemljopisu Bosne i tadanjih erkvenih odnosajih, a mozda dobio i Ato novih priloga, obrati se on na bosanske Franjevee, da mu budu u po moe. Zbilia se nadje jedan ueeni Franjevae po imenu: Philippus ab Ochievia, koji je znatno Farlatu pomagao, te ga ovaj i zahvalno spominje. Taj Philippus ab Oehievia nije medjutim nitko drugi, nego poznati knjizevnik bosanski Filip Lastrie iz Oeevije (u iztol5noj Bosni, 1700-1783.), koji je kasnije sam, potaknnt valjda radom Farlatovim, izdao dosta znamenito djelo:

Philippus (Laztrich) ab Ochievia, Epitome vetustatum Bosnensis provineiae. Djelo Lastrieevo steee obeu pohvalu, te hi u tinji cas razgrabljeno, tako da je domala i drugo izdanje svjetlo ugledalo. (Aneonae 1776). Lastrieevo djelo obSize 134 strane, te je prilieno suhoparno; ali je osobito znamenito, jer je prva radnja rodjena BosDj"ka 0 svojoj nesretnoj domovini. Prije Lastri6a bijailie doduilie takodjer Bosnjaka i Hercegovaca, koji su bud monografije bud drugih stvari 0 Bosni pisali, ali ti su ljudi ill s neznanja iIi iz sebienih svrha daleko od istine zabrasdili, Takovo skroz pogresno djelo jest na pr. i ovo: Narentinu8 Prudentiu8, De regno Bosniae eiusque interitu, Venetiis 1781.

U isto po priliei vrieme, kada je Farlati sastavljao svoje veliko djelo 0 lllyriku, pojaviilie u Ugarskoj dva velika musa, takodjer Isnsovca, koji su temelj polozili danailinjoj historiji U garske i nje-

6

zinih nuzzemalja. I prije njih imala je doduae Ugarska vrstnih povjestnika i isdavalaoa spomenika, nu ova dva mu~a osnova!!e na veliko svoja djela 0 poviesti Ugarske. Prvi je Gjuro Pray (1724. do 1801.), koji je napisao u 6 svezaka poviest Ugarske do god. 1564. (1761-70.) Za njim pako izdade Stjepan Katona cielu knji~niou poviesti ugarske u 42 velika svezka, si~ueu do g. 1802. Oba se pisea iztakolie i kao izdavaoci, te obielodaniae mnogo do ta~ nepOiDatih priloga ugarskoj historiji.

Kako je poznato, ugarski historici i driavnioi nesmatraju samo Hrvatsku i Dalmaciju sa Sla.vonijom za nuzzemlje Ugarske, nego pribrajaju joli i Bosnu, Srbiju i Bugarsku zemljam krone svetoga Stjepana. Naravno je po tom, da se i historiografi prema tomu u svojih djelih 0 Ugarskoj obaziru ne samo na Hrvatsku, nego i na Bosnu i Srbiju. Uprav toj okolnosti pripisati nam je, da je u djelih povjestnika Pray-a i Katone izneseno mnogo toga glede poviesti bosanske, da su iztaknuti odno!!aji Bosne prema Ugarskoj za. proslih stoljeea i da su sklupljeni mnogi podatei iz plsaca i spomenika ugarskih, koji govore 0 sudbini Bosne. Narocito su izerpana tuj sva mjesta iz kronike Thu'I'oczove, zatim mnoge povelje ugarskih kraljeva, koliko se ticu Bosne,

Badnjami Lucieevom, Farlatovom i ovih ugarskih historika bila je mnoga strana bosanske poviesti razjalinjena, dotieno Orbinova malitanija izpravljena. To je moglo sada koga potaknuti, da se obzirue na sva ova djela nakani pisati sustavnu i cjelokupnu historiju Bosne, I zbilja se takav pisac nadje, koji izdade djelo, ticuee se samo Bosne. Jest to Niemac: Maximilian Schimek, Politische Gesohichte des Konigreiches Bosnien und Rama vom Jahre 867. bis 1741. Wien 1787.

Karakteristicno jest i udara vee prvi mah u oei, da je Sehimekova njemacka poviest Bosne ugledala svjetlo g. 1787., one iste godine, kad se je oar i kial] Josip n., slo~iv!!i se s Ruskom, podigao da ratuje sa Turskom. Kako je poznato, car i kralj J osip II. spremao se je od pocetka svoje vladavine na rat s Turskom, te je u to ime pristao uz rusku eariou Katarinu II., koja mu je bila joli god. 1782. ponudila Malu Vla!!ku, Beograd, cest Srbije i Bosne, premda se je Josipu htjelo joli vilie, naime osim cesti Srbije oiele Bosne, Hercegovine i Albanije, pace i mletacki posjed na balkanskom poluotoku.

Poviest Bosne od Schimeka izasla je dakle baS u onaj C8.S, kad

7

se je Josip II. spremao na rat s Turskom radi Bosne, na rat, koji se je svr§io mirom u Sviitovu (1791.). Sto je Schimek svojim djelom htjeo, ka~e otvoreno na vi§e mjesta, a napose na kraju djela, On veli: "So angelegen sich aber such die Pforte die Berichtigung der Gra.nzen dieser Provinz (Bosnien) sein liess, so blieb es doch, vermllge der Geschichte und aller Friedensvertrll.ge, noch immer richtig, dass sie kein anderes Recht auf dieses Reich habe, aIs daa sie sich mit der bewaffneten Hand darauf nahm; seit dem sie es

. eingezogen hatte, seit dem bewarben sich auoh die KlInige von Ungarn bei jedem Vorfalle, selbes wieder anheim zu bringen. Nur die steten einheimischen Aufruhren, die siebenbiirgischen Stiirme, und ein Neid der Mll.chte des osterrelchischen Hauses hinderten sie an der Wiedereroberung desselben. Die Verjahrung erschwert nur ein Recht, erhebt es aber nieil. - Mislim, da je Schimek odvi§e jasno kazao svrhu svojega djela: on ~eli povieMil 'Bosne u oci rata sa Turskom dokazati nikada neutrnuvse, premda donekle zastarjelo pravo ugarskih kraljeva, dotieno habsburskih vladara na tu zemlju.

Neobasiruei se dalje na tendenciju, kojom je Schimek svoje djelo pisao, priznati nam je, da je njegova poviest Bosne daleko nadkrilila sve prijasnje radnje 0 tom predmetu. Djelo mu obsije 431 , stranu, a doba samostalnostl bosanske do pada pod Turcina zaprema prvih 159 strana. U ovoj partiji rabe Schimeku svi dosele iztaknuti pisci i izvori po njih izneseni; jednom riecju, on je pisuc svoje djelo poznavao svu dotadanju literaturu, a i rabio ju je svom mo ... gueom opreznosti i kritikom. Istina, u najstarijoj poviesti do bana Boriea griesi isto onako, kano i predsastnici njegovi, sliedee sliepo kroniku popa Dukljanina, zatim Orbina, Luccara i njihova maatanija, nu kod historije Kotromanica opasa se svigdje te~nja, da osnuje svoje pripoviedanje na ciMih i vjerodostojnih izvorih. Medju inim dobio je i dozvolu, da rabi oarski domaei arkiv, te je tuj nagao va~nih izprava, koje je on prvi za poviest Bosne upotriebio.

Premda je Schimekovo djelo veoma pomno sastavljeno te sadr~aje sve rezultate, koji su tada moguei bili, ipak se opa~a u njem velik manjak; on se naime nije ni taknuo odnosaja Bosne prema susjednoj Srbiji, a to sjegurno s toga, sto nije poznavao ni rabio nusdnlh zato izvora.

Sva literatura prije Schimeka, u koliko se tice Bosne posredno ili neposredno, potekla je od Ugrina, Hrvata i Dalmatlnaea, pa se tuj iznose samo odnosaji Bosne prema U garskoj, Hrvatskoj, Dalmaeiji

8

i Dubrovniku. Ob odnosajih Bosne prema Srbiji, kojoj je kroz tolike vjekove bila susjeda, moralo se je takodjer nesto to<lnijega znati. - Nu tek iza Schimeka nadje se ljudi, koji BU se na to obazirali.

Prvi bijase vriedni Jovan Rajic, Srbin, koji je izdao djelo 0 svih [usnih Slovjenih pod imenom: "Istorija raznih slavenskih narodov, najpa<le Bolgar, Horvatov i Serbov, 4 svezka, v Vienn!!, 1794". Njega ide ponajglavnija zasluga, sto je prvi uz latinske i greke pisce i izvore rabio narodne izvore pisane cirilieom, Njega domala nasliedi Fran Pejacevic, izdav~i latinski sastavljeno djelo: "Historia Serviae seu colloquia XIII. de statu regni et religionis Serviae, ab exordio ad finem, sive a saeculo VII. ad XV. j auctore Franc. Xav. El. B. de Pejacsevich a Verocza. Opus posthumum, Colocae, 1799". Kako vee naslov kaze, pisao je Pejaeevic svoje djelo u obliku razgovora j tuj ima 13 razgovora medju Srbinom i Bugarinom. Fran Pejaeevic kano sto i Rajic smatra Bosnu za eest Srbije, te je zato uvrstio i poviest Bosne u svoju poviest Srbije, i posvetio joj napose jeda.n cieli razgovor, naime XII., koji zaprema. strane 373-422. I on je mnoge odno~aje Bosne prema Srbiji izneo, koji su njegovim predsastnikom bili nepoznati.

Oba ova. djela: Rajicevo i Pejacevicevo, slusila su opet jcdnomu Niemcu, kad je sastavljao poviest Bosne i tim dopunio Schimeka. Jest to Niemac Johann Christian Engel (1770-1814), poznati historiograf ugarski. Engel bjese se spremio da piae poviest Ugarske i njezinih tako prozvanih nuzzemalja (Geschichte des Ungarischen Reiches .und seiner Nebenlander), a pod nuzzemljami razumievao je . on ne samo Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaoiju, nego i Srbiju, Bosnu, Dubrovnik, Bugarsku, da i Halie i Moldavu, t. j. sve zemlje, s kojimi je Ugarska medjasila. Poviest Srbije i Bosne izdao je u [ednom svezku pod imenom: "Geschichte von Serwien und Bosnien von J. Chr, Engel, Halle 1801", te priznaje na strani 139. otvoreno sam, da je najglavnije podatke za poviest Srbije i Bosne povadio iz djela Rajiceva i Pejaeevieeva, Rabee ova djela spao je Engel u

"istu pogriesku, kano i njegovi uzori: on je naime poviest Bosne posve stopio s poviesti Srbije, smatrajuci obje za jednu cjelinu, paee je u to ime sam mnoge stvari pridodao, za koje je historijski dokaz ostao duzan, Nu uzprkos tome ima u Engela talrodjer i mnogo vriednih stvari, koje se mogu upotriebiti.

Engelovo djelo nezavrsuje samo niz povjestni,h djela 0 Bosni iz

9

18. stoljeea, nego je u obee u njem izorpljeno sve, i3to 0 Bosni javljaju ljetopisi grcki, hrvatsko-dalmatinski, ugarski i srbski, Nu uzprkos tomu toli djelo Engelovo, koliko i sva predjasnja pokazuju velika i znamenite praznine. Oiela stoljeca posve su nejasna, a i i3to se znade iz politickoga zivota, veoma je manjkavo, da cesto i protuslovno; 0 nutarnjem pako zivotu u Bosni do god. 1463. nemose se stvoriti ni povrsna slika, Da bi se to moglo izpuniti, trehalo je novih izvora, a posto ih nije bilo, to je historiografija 0 Bosni kroz eielu prvu polovinu 19. stoljeca zapinjala, izuzev samo neznatno djelce : Gebhardi L. A., Geschichte der Konlgreiche Dalmatien, Croatien, Slavonien, Rascien, Bosnien, Rama und Ragusa, (1805), koje je medjutim povrsno, a uz to nepodaje upravo nista nova.

J asnu sliku 0 proslosti Bosne mogli bi nam podati same domaei Ijetopisi bosanski, sastavljeni od oeevidaoa iIi suvremenika. Nu takovih Ijetopisa do sada neima, pace neima nade, da bi se naci mogli. Da, u Bosni se je u obee malo biljesilo ; za Bosnu nemamo niti zi6a kraljeva, kakono za Srbiju, a niti pisaea erkvene poviesti, kakono u Hrvata Tomu areidjakona. Jednom riecju, za eiele dobe bosanske banovine i kraljevine do g. 1463. nije se u Bosni upravo nitko nasao, da bi bilo prosle zgode bilo zgode svoga doba pobiljesio u tu svrhu, da im se sacuva uspomena. Dubrovaeki poznati nam historik Luecari kaze doduse, da je ueki Emanuel napisao »Chronologiu Ducis Hereovae", koji je koncem 14. i poeetkom 15. stoljeca silno utioao na tadanje dogodjaje u Bosni i Hrvatskoj, ali tomu Ijetopisu neima traga.

Razlog, i3to se u Bosni nisu pojavili domaei ljetopisci, a ni domaei zivotopisci, biti ce medju inim taj, sto je u Bosnu slabo dopirala kultura toli zapadna koli istocna, Doeim su se u Dalmaeiji i Hrvatskoj poznate kronike i historije razvile pod dojmom latinskotalijanskim, a u Srbiji zivotopisi i rodoslovi pod uplivom greko-byzantskim, to je Bosna ostala bez icega,

Posto dakle neima domaeih suvremenih Ijetopisaca 0 poviesti Bosne, koji bi mogli slusit! izvori, to bi znanje 0 poviesti Bosne

•

bilo ostalo i dosele na istom stupnju, kako je bilo za &himeka i

Engela, da se nije obratila pozornost na drugu vrst izvora, naime na spomenike, i to na povelje, listove, izvjesca i dopise.

Bosanski su vladari, toli bani koli kraljevi, imali vee od Kulina bana svoj dvor, a na njem dvorsku kancelariju, u kojoj bljahu namjesteni najprije dijaci (scriba), a kasnije logoteti iIi logofeti (logo-

10

theta). Kraljevskoj kancelariji bilo je u ime kraljevo izdavati podanikom, a i straneem povelje, zapise i otvorene listove, dopisivati sa. stranimi vladari, sastavljati naredbe i t. d. Sva. pisma dvorske kancelarije sastavljala su se jezikom hrvatskim (srbskim), a. pisahu 6irilicom (bosanskom). Pisma pako i povelje izdavali su svi bosanski rladari poeam od Kulina bana (1189.) pa do Stjepana Toma~evi6a. Povelja u obee izdavalo se je u Bosni sila, paISe kasnije imali su i vojvode i knezovi svoje vlastite dijake, koji su za nje pisali. Jo~ se i danas govori, da gdjekoji begovi bosanski imadu pune sanduke takovih povelja, pisanih bosanskom cirilicom.

(jim se je u Slovjena probudila ljubav za izui5a.nje jezika, umah se je pdnja obratila i na ove spomenike toli historijske, koli [eziene j nu prva zbirka izadje tek g. 1840. u Beogradu, a izdade ju grcko-iztoi5ni sve6enik iz Bosne, po imenu Pavao Karano-Tvrtkovic iz Tvrtkovic-brda pod imenom: Srpski spomenici ili stare risovulje, diplome, povelje i snosenia bosanski, serbski, hercegovai5ki, dalmatinski i dubrovaeki kraljeva, oareva, banova, I. dio.

Ovo djelce veoma je znamenito, jer je u njem saddana. prvi put zbirka eirilfoom pisanih listina bosanskih od domaeih vladara, i to od Kulinove listine od god. 1189. do g. 1463. Ima tu tako valnih listina i povelja, koje su bile kadre sasvim preobraziti dotadanji oblik poviesti bosanske, a uz to prufiti i liepu gradju sa sliku nu tarnjega zivota u Bosni. Nije zato dugo ni proslo, te su tu obilnu novu gradju upotriebili za poviest Bosne na~i domaci i drugi slo-

vjenski zgodopisci. .

Prvi izcrpi obilnu tu gradju rodoljubivi Franjevac bosanski Ivan Fr. Jukic, koji je pod pseudonymom 8lavoljub Bosnjak. izdao god. 1851. u Zagrebu "Zemljopis i poviestnicu Bosne", Kao ~to se Jukicev zemljopis odlikuje tim, ~to je sastavljen od mula, koji je sam triezan i izobrasen samo ono pobiljesio, ~to je ili sam vidio ili od vjerodostojnih ljudi euo, tako se i njegova poviest Bosne ponajvi~e uzdize nad sve dosadanje radnje s toga, ~to je prvi izda~no upotriebio mnogobrojne spomenike zbirke Karano-Tvrtkoviceve. Jukiceva poviest Bosne zaprema u spomenutom djelu strane 81-164.

Zbirka Karano-Tvrtkoviceva ponuka nadalje hrvatskoga historika Ivana Kukuljevica, da sastavi regesta iz poveJja za poviest bosansku. Kukuljevic priob6i svoju radnju u Arkivu za poviestnicu [ugoslavensku (knjiga II., Zagreb 1852., strana 1-34.) j tuj nalazimo pod imenom: 1JIzvadci listina i povelja bosanskik" 260 izvadaka iz· li-

11

stina, Kukuljevic rabio je za tu radnju ponajvi§e diplomatar Tvrtkovi6ev, a uz to rabili su mu spisi Lueieevi, glasoviti Codex diplomaticus ugarski od Fejera(1829.-35.), zatim gradja iz Farlata, Katone i t. d. Osim toga priobei isti Kukuljevic u istomarkivu pod naslovom: "Spomenici bosatlski i crnogorski" (p. 35-48.) pet veoma vaznih listina bosanskih, i to tri latinske a dvie hrvatske.

Treci, koji se je posluzio obilnom sbirkom Tvrtkovicevom, jest Rus A. Majkov. "Majkov, slovjenski jezikoslovac, izdade god. 1857. u Moskvi poviest srbskoga jezika i literature pod imenom: Istorija serbskago jazika vo svjazi s istorieju naroda , Moskva 1857. - Majkovu bija§e glavna svrha, da napi§e istoriju literature, nu znajuci dohro, da se ova bez politiene poviesti nemose valjano razumjeti, pridoda svojemu djelu i politienu poviest ovih zemalja, koje su po .njegovu mnienju srbske, naime prave Srbije, Bosne i Dubrovnika. Majkovljeva historija prevedena je Gj. DanilSieem na srbski, te je II. izdanje toga prevoda iza§lo godine 1876. u Beogradu pod imenom: Istorija srpskoga naroda, Poviest Bosne zaprema u tom izdanju strane 145-192., te je kao §to i Jukieeva osnovana velikim dielom na gradji Tvrtkovicevoj.

Kao §to su Tvrtkovieevi spomenici pokrenuli novo obradjivanje bosanske historije, isto su tako pobudjivali na dalje skupljanje bosanskih i inih spomenika. Tako je dobro poznati slovjenski historiograf Pa1J. Josip Safai'ik isdao g. 1851. u Pragu glasovite: Pamatky dtevniho pismenictvi Jihoslovandv, gdje no uz Ijetopise, zitija i zakonike uvrsti i nekoliko lis tina, medju njimi bosanskih; a g. 1858. ugleda svjetlo znamenito djelo od Fr. Miklosica: Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae,. Bosnae, Ragusii, Viennae 1858. U tom velikim trudom i razborom sastavljenom djelu Miklo§ic je ponajprije izdao jo§ jedanput sve listiue, §to ih je prvi obielodanio Tvrtkovie, nu po originalih ; osim toga uvrstio je ne samo sve listine, §to su §tampane g. 1840-58., nego je takodjer sam g. 1856. putovao Dalmacijom i Crnom gorom, te je toga mnogo pokupio. Napokon poslusio se je i rukopisnom gradjom u earskom tajnom arkivu Beckom, gdje imade mnogo dragocjenih originala. - Ovom radnjom postala je suviana zbirka Tvrtkoviceva, koj!lo ima sada samo historijsku vriednost, posto su sve listine i povelje ove zbirke §tampane daleko kritilSnije i tolSnije u Miklo§ieevu zborniku.

Izdanje Tvrtkovieevo nije samo potaknulo ponovljeno izdanje Miklo§i6evo, nego je u obce pokrenulo ncenje spomenika., sahranjenih

12

po arkivih. Ivan Kftkllljevic proputovao je u to ime eielu Dalmaciju i veliki dio Italije, da pretra~i razne arkive. Najbogatiji arkivi za poviest svih jumih Slovjena u obee, a po tom i Bosne jesu: u Dalmaeiji arkiv dubrovaeki, a u Italiji mletacki. S ovimi sredovjeenimi republikami bijahu kros oieli stednji viek svi ju~ni Slovjeni u ,zivabnu saobrastaju, te se je tuj sakupilo neizmjerno blago za poviest juznih SIovjena, a po tom i Bosne.

Nije mi ovdje raziagati obilje dubrovaekoga arkiva, koji broji na tisuee knjiga i sveMica; iztaknuti mi je samo, da je jedan dio toga dubrovaekoga blaga izdao knez Medo Pucic, i to najprije: Spomenici srpski od g. 1395-1423, to jest pisma pisana od republike dubrovaeke kraijevima, vojvodama i knezovima srbskim, bosanskiem i primorskiem. Beograd 1858, tovo su same hrvatske listine i dopisi izvadjeni iz zbornika: Lettere e eomissioni di Levante) - zatim Spomenici srpski iz dubrovaeke arkive, knjiga druga, Beograd 1862. - Obje knjige Puciceve pru~aju preobilnu gradju za poviest Bosne, premda je to tek malena eestpriloga, sto ih krije dubrovaekl arkiv. Ima medjutim nade, da ee doskora ugledati sviet sva vaznija gradja ovoga arkiva. Jugoslavenska akademija u Zagrebu poeela je barem izdavati od godine 1879. izprave i ostalu gradju arkiva dubrovaekoga, te je vee ugledao svjetlo jedan svezak, naime: Monumenta Bagusina, Libri Reformationum, Tomus I. - 1306-1347. Zagrabiae 1879. (Monumenta spectantia bistoriam Slavorum meridionalium, Volumen X.)

Djelo Miklosicevo i Pucieevo medjusobno se dopunjuju, te su kadra sama, da poviesti bosanskoj podadu sasvim novi lik. Nu jedno einilc je ta djela te~ko rabivimi, naime to, sto nisu imala nikakova indexa, Tomu pomogne medjutim Gjuro Danicic sastavivsi velikim trudom upravo na temelju ovih djela: Rjeenik iz knjizevnih starina srpskih u III svezka. Biograd 1863 -64. Rjecnik je ta.ko sastavijen, da mose veoma zgodno slusiti i kao index djelu Miklosicevu i Pucieevu. (Oejena od V. Jagica u IlKnji~evniku", II. tecaj, p. 441-443.)

Mletacki arkiv, takodjer bogat gradjom sa poviest juznih Slovjena, a napose Bosne, dobrahno je vec izcrpan.

Jos god. 1857., cim se je saznalo iz izvjesca Ivana KulculJevwa za bogatstvo mletaekoga arkiva glede poviesti nase u obee, posalje druztvo srbske slovesnosti u Beogradu dra, Janka Safarika put l\Uetaka, da izpise sve vaznije stvari. Ovaj to ucini, te vec sliedeee go dine poce isto dru~tvo izdavati "Srpske spomenike mletal5kog ar-

13

kiva. (Monumenta Serbica archivi Veneti) i to u nGlasniku drustva srbske slovesnosti" (svezka XI-XV. g. 1858-1862.). U tom zbomiku imade znamenitih podataka za poviest Bosne od najstarije dobe do propasti njezine. Nu to izdanje nije nimalo kritieno ni savjestno, kako se to danas zahtievs (vidi kritiku u "Knji~evniku" od g. 1865., pag. 290. etc., od S. Ljubica)j zato jugoslavenska akademija u Zagrebu joA jednom izdaje te spomenike pod rukovodstvom Sime Ljubiea, koji je vee dopro do g. 1412. Dosele je iza~lo 6 svezaka pod imenom "Listine 0 odnosajih izmedju. [usnoga Slavenstva i mletaeke republike" (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 1868-1878., svezak I., II., Ill, IV., V. i IX.)

Vee sam jednom iztaknuo, da je Bosna za svojih narodnih vladara mnogo obeila sa Rimom i rimskimi papami, Povod tomu bijaBe vjera patarenslca ili bogomilska, koja se bjeBe u Bosni duboko uvriesila, Pape su svom silom nastojali, da patarenske krivovjerce sasvim izkorjene, a katolicku vjeru da Bto bolje uevrste, Uslied toga bijahu skoro vazda u zivahnu dopisivanju sa bosanskimi vladari, pace se eesto obraeahu i na ugarsko-hrvatske vladare, koje je rimski dvor smatrao vrhovnimi vladari Bosne. Vee Farlati priobeio je u poviesti katolioke crkve u Bosni mnoge dopise papine na kralje. bosanske i ugarske, ticuee se Bosne j JOB vise nalazimo papinskih dopisa skupljenih u Fejerovu zborniku j nu prvo kritieno izdanje svih skoro poznatih dopisa papinskih na ugarsko-hrvatske i bosanske vladare priredio je poznati u.cenjak Augustin Theiner , koji se je u to ime poslusio vatikanskim arkivom u Rimu. Theiner izdao je dva djela j jedno saddaje listove papli. na. kraljeve ugarske, a drugo dopise na jusnoslovjenske vladare i biskupe. Prvomu je djelu naslov: Vetera monumenta historie« Hungariam saaram illltstrantia, II. svezka, Romae 1~59. j a drugomu: Vettwa monumenta Slavorll1n meridionalium historiam illustrantia, 1. svezak u Bimu 1863., drugi svezak u Zagrebu 1875. (uredio dr. Racki). U oba ova Theinerova izdanja ima veoma mnogo priloga, kojimi se razjasujuje ne samo crkvena vee i politicka poviest Bosne.

Istom nakon svih ovih izdanja spomenika bilo je moguce pomisliti, da se iznova pise poviest Bosne. I zbilja na temelju ovih novih izvora ugledalo je posljednjih godina vise manjih i veelh razprava i djela, koja evo kronologijskim redom spominjem:

- Dr. Petranovi6 Bozldar, Bogomili, crkva bosanska i krscanl.

U Zadru, 1867. (Ocjena od Baekoga u Radu I, 242.)

14

- Raeki dr. Franjo, Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i poeetkom XV. vieka. (Bad II-IV.), Zagreb, 1868.

- Racki dr. Franjo, Bogomili i Patareni, (Bad jug. akademije VII., VIII. i X.) Zagreb 1869. i dalje.

- ldubi6 S., Opis jugoslavenskih novaea, Zagreb, 1875. (osobito 183-217.)

- ldubi6 S., Povjestnieka iztrazivanja. 0 Hrvoji. (Bad XXV!.). " - Ruvarac llarion, Nesto 0 Bosni, daba.rskoj i dabro-bosanskoj episkopiji i 0 srbskim manastirima u Bosni, (Godisnjiea Nikole Cupica. II. Beograd, 1878., p. 240-261.)

- Jirecek Constantin Jos., Die Handelsstrassen und Bergwerke in 'Serbian und Bosnien wahrend des Mittelalters. Prag, 1879. - pig. 92.

Usa: to skupljala se je svedjer nova. gradja.. Dr. Racki priobeio je: Prilozi za zbirku srbskih i bosanskih listina, (Bad 1.); - Prilozi za. poviest bosanskih patarena. (Starine I.); Dubrovaek! spomeniei ob odnoAaju dubrovaeke obeine naprama Bosni i Turskoj godine razps. bosanske lcraljevine (Starine VI.); Kosanovi6 Sava: Beljezke" 0 Bogomilima (Glasnik srpskog ueeneg druiWiva. XXXVII.), i Srpske starine u Bosni (Glasnik XXIX. i XXXVIII.). Osim toga. mnogo je razsijano po casopisih hrvatskih, srbskih i ugarskih.

Nu ave to joA nedostaje. Ka.d bi se htjelo sve moguee zs. sustavnu poviest Bosne izcrpiti, treba.lo bi joA upotriebiti gradju budimskoga i za.grebai5koga arkiva.; zatim silnu gradju dubrovackoga arkiva, osobito znamenite Lettere e comissioni de Levante, koje pocimaju g .' 1359. - Potrebno bi napokon jos bilo, da se izdade rukopisno djelo Gjone RastiCa (Junius Resti), koji je u proslom stoljecu (t 1736.) sasta.vio poviest Dubrovnika. Ovo je djelo nmo, jer se u njem oba.zire veoma mnogo na poviest Bosne, a uz to ima u njem mnogih listina i zanimivih potankosti.

I. Historijski zemljopis Bosne i Hercegovine.

Polozaj Bosne ; slika njezina tla. - Razvoj bosonske drzave. - Gornja Bosna, matiea kasnijoj bosanskoj drzavi. - Soli i US01'a, Dolnji kraji, Zapadne strane, Hum i Primorje, Podt·inje.

Tri rieke, Morava, Vardar i Drim, primaknuvsi se [edna drugoj no. podnosju bajovne Sare-planine, diele balkan ski poluotok natri <lesti: no. [usnu iii arbanseko-greku, no. iatoenu iii bugarsko-grsku, i na zapadnu iii hrvatsko-srbeku, Zapadnu cest balkanskoga poluotoka luei od istoene rieka Morava, a od juzne rieka Drim; od srednje ju Evrope razstavljaju rieke Kupa, Sava i Dunsv , a no. zapadu ju oplakuje jadransko more. U 'toj zapadnoj cesti balkanskoga poluotoka eto Bosne ponosne so. [unaekom Hercegovinom. Danasnja Bosna so. Hercegovinom zaprema prostoriju od kojih 950 0 zemljopisnih milja; u prijasnja vremena bijase sad manja, a sad veea, Bilo [e i <lasova, kada je obuhvatala malo ne svu zapadnu cest balkanskoga poluotoka. J er Bosna sama nema, osobito no. zapadu i iztoku, nikakovih prirodnih medja, vee je jednom sizala no. zapadu do Dubice no. U ni i otoka Braea no. moru, a drugi put na iztoku do Smedereva i rieke Morave.

Sred ogromne mrese bosanskoga gorovlja, sred nebrojenih gorskih koso. i sklopova razabire se jedan sredisnji planinski pojas, koji prili<li krtorovini prostirueoj se preko poljskih brazda .. Taj planinski pojas, sto po <lima na medji hrvatskc-dalmatinsko-boaanakoj, a doeima no. medji crnogorskoj, jest glavno gOJje bosansko, a i razvodno gorie, s kojega teku rieke u dva mora: u crno (dotieno u Savu i Dunav) i u jadransko. Planinski taj pojas nije med~utim jedan suvisli gorski lanae, vee niz visih i nisih planinah (Bator, Vitoroga, Radusa, Zec 2160 met., Bitovnja, Bjelasnica 2115 met., Treskavica 2128 met.), koji u glavnom razstavlja ·pravu Bosnu od Hercegovine. Po tom Bosna (u usem smislu) spada no. podrue]e crnoga mora, a Hercegovina na podrueje jadranskoga mora. Ima-

16

juei to na umu lssno [e razumjeti, za.~to su se oblasti Hum i T ravunja, od kojih je postala. Hercegovina, tek nakon mnogih napora sjediniIe sa bosanskom drsavom i zaAto su upravo gospodari humske zemlje kasnije tezill za sto veeom neovisnosti i samostalnosti, tel' nastojali napokon sasvim razkinuti neprirodnu svezu sa ostalom bosanskom ddavom. Sa razvodnoga gorja pruzaju se pojedine grane, koje izpunjuju cielu Bosnu i Hercegovinu. One"grane, koje se odvajaju na sjeveru a steru se Bosnom, teku prema sjeveru izmedju rieka Une, Vrbasa, Bosne i Drine, te se sve vise snizuju, dok se neizgube u ravnici Posavini. Grsne naprotiv, sto se odvajaju rasvodnomu gorju na zapadu i jugu, a teku Hercegovinom, prostiru se pravcem uzporednim sa obalami jadranskoga mora, te se sastaju kod rieke Neretve. Bosna dakle jest velika stupnjevina, a Hercegovina ogromna kotlina. Ova slika bosansko-hereegovaekoga zemljista znatno se je dojimala i same povjesti bosanske. Tim sto je Bosna stupnjevina, prelaseca na sjeveru u nizinu saveku, otvorena je ona prema srednjoj Evropi, te je za sve vrieme samostalnosti svoje bila izvrgnuta napadajem susjednih ugarskih vladara. Ugarske vojske Mogle su bez prirodnih zaprieka prebaciti Savu, a zatim su im doline bosanskih rieka bile naravni putevi u samo srce bosanske drsave. Boana je nadalje uslied tla svoga bila vazda podialjena na dvoje: na gornju iii planinsku Bosnu tik izpod razvodnih planina do prelaza rieka u nizinu, i na dolnju ili ravnu Bosnu blise utoka bosanskih rieka u Savu. Ovu prirodnu diobu danasnje Bosne zamjetili sn vee Rimljani, (!im su ustanovili za medju pokrajinam Pannoniji i Dalmaciji crtu od danasnje Banjaluke po prilici sve do danasnjega Zvornika. Sto je dana~nje Bosne bilo ovoj crti na sjeveru, pripadase Pannoniji, a sto joj je bilo na jugu, pokrsjini Dalmaciji. I u srednjem vieku dobro se je razlikovala prava ill gornja Bosna od danasnje dolnje Bosne, koju zapremahu oblasti Soli ~ U sora, mnogo puta i politieno odieljene od ostale drsave, N arod sam i danas pravi tuj razliku, posto zove Bosnom jedino prediel od Sarajeva do ZepC!a, doeim je kraj od ZepC!a do Save prozvao Posavinom, Kao eto je slika povrsja bosanskoga znatno otegoeivala politieke jedinatvo, tako je nasuprot kotlinasto tlo Hercegovine bilo u prilog centralizaciji. Tu] su se vee jako 1'8nO naokolo Hums, te glavne oblasti neretavske, nanizale ostale oblasti, koje spadaju na podruc]e N eretve: najprije velika cest stare knesevine Neretve, kasnije i Podgorje, napokon i dielovi dr-

17

zave hrvatske. Pa tako se Hum, danasnja Hereegovina, premda podlcsan Bosni, pokaz~jc daleko vise jedinstvenim i cjelovitim, nego li sama Bosna.

*

* *

I. Matiea bosanske drsave, srediste, iz kojega se je bosanska vlast razastrla na sve strane po prvobitno hrvatskih i srbskih oblastih, bijase gornja Bosna', t, j. visocina naokolo gornjega toka rieke Bosne od izvora njena do povjestnoga klsnjca Vranduekoga. Da upoznamo nesto bolje tu oblast,

Gornja Bosna jest visocina, N ajglavnija je tuj visoka dolina same rieke Bosne, koja se neprestance siri i suzuje, te se od 650 metara snizuje do Vranduka na 313 met. Dolina je Bosne nl\jsira upravo tik izpod samoga izvora, tamo, gdje se u nju slievaju pritoci Miljacka i Zeljeznica s desna,· a Zujevina s lieva, T~ se dolina Bosne raziliruje u liepu i pitomu visoku ravnicu (520 met.), dugu 4 sata, a siroku isto toliko. Visoka se ta ravnica zove danas Sarajevsko ili Sarajslco polje; a u srednjem vieku bijase tuj zupa, koja se je po vrelu Bosne prozvala Vrhbosna (supa Urhbozna)!I. Vrhbosna bijase ponajglavnija zupa i tako rekue sredii!ite gornje Bosne, tako da se je ova ciela koji put po njoj zvalas. U zupi vrhbosanskoj spominje se vee u polovici 10. stoljeea tvrdi grad Kotor. (T6 KIlT£pOC), koji stajase kod danasnjega Bela Kotora 9 kilometara Sar.ajevu na jugozapadu tik izvora same Bosne ; u kasnije doba podise !Ie nedaleko Kotora nov i velik grad Vrhbosna (il castello Varch-Bosna, odatle izkvareno Varbossania, Werchbossen), danasnja tvrdja Sarajevska, gdje hi g. 1416. sahranjen bosanski vojvoda Pavao Radinovie, U z ove znamenitije gradove spominju

I Dieae ursprilngliche Bosna beschriLnkte sieh auf den oberen Lauf des Fluases Bosna .... Noeh im XIV. und XV. Jahrhunderte galt in der Kanzlei der Ragusaner die Adresse nMercatoribu8 in Bossina" &Is gleichbedeutend mit nMercatoribus in Subuisochi" (Visoki) oder n Ohoyniea" . (Fojnica); man verstand unter Bossina eben nur das obere Bosnathal. Jire1lek Const. dr., die Handelsstrusen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wii.hrend des Mittelalters. Prag 1879. pag. 29.

I tupa Vrhbosna (supa Urhbozna, wortlieh nQuellbosna", genauer Quellgebiet der Bosna, cf. Vreh-Praea., Vrh-Lab u, s. w.) ... Jire1lek, op. cit pag. 81.

8 nQuandam partem Moesiae, quam nOB superiorem Boznam, vel vlllgari voesbulo Werkbozanyam vocamus" ... J. Thwrocl'l, Chronica Hungarorum; Sohwandtner, Soriptores rerum hungaricarum, I. p 292.

2

18

se uvrhbosaaekoi zupi joi i druga mjesta, kao grad Hodidjed (Chodidied, Chodidieth), danasnji Starigrad, 21/1 sata Sarajevu na [ugoiztoku, zatim Brdo (Burdo) sa stolnom crkvom sv. Petra, koje ' bij&8e neko vrieme sielo bana i katolickoga biskupa. Ovo potonje mj~sto stojase po svoj prilici kod dana~njega sela Blazuja.

Gornjoj Bosni pribrajahu se jos doline pritokft. rieke Bosne, poimence Lepenice i LaSve na lievoj strani, a Stabnje i Trstivnice na desnoj. Podrue]e Lepenice i njezinih pritociea obuhvatase LepeniCka zupa (supa Lepenicha), u kojoj se kasnije spominju kraljevski gradovi (.stolna miata") Kozao iIi Koso, Kresevo (Cresseuo) i yaros pod njim (pod Kresevom, Sotto Cresceuo), zatim glasovita trgovacka i rudarska yaros Hvojnica iIi Fojnica (Ouoyniza, Choynica), napokon rudarska mjesta Deseoice i Dusina. Dolina Lasve i pritociea joj sastavljase zupu LasvaDskn (supa Losona), u kojoj se tek za turskoga gospodstva prvi put g. 1503. javlja danasnji grad Travnik. Veoma znamenit u povjesti bijase jos prediel rieke Trstivnice, koji je po planini Redu dobio ime zupe Podredske (supa Bored). Tuj stajase vee u polovici 10. stoljeea utvrdjen grad Desnik iIi Tdnik (,,0 Aeavllx.) blizu danasnjega sela Teseva', kasnije spominje se tuj mjesto Bjelino polje iIi Bjelopolje (Belinapola) na istoimenom polju (Bolino poili); a u 14. i 15. stoljeeu nalazimo u t~i zupi ponajglavnije gradove i stolna mjesta bosanskih vladara. Tuj au gradovi Sutiska i bliza joj Trstivnica, najobicnija boravista bosanskih kraljeva; tuj je uz rieku Bosnu grad Visoki, a pod njim yaros Podvisoki, najznamenitije trgoviste bosansko u 14. i 15. stoljeeu, Tuj se je napokon jedan sat Sutiskoj na iztoku uzdizao izpod planine Red, a na visoku briegu kod sutoka potoka Bukovice i Borovice priestolni grad bosanskih kraljeva, tvrdi Bobovac, u kojem se je cuvala kruna bosanaka'',

Od nekadanjega slavnoga grada Bobovca. sa.cuvana je sve dosele jedna kula na pol ciela, s koje Be siri liep vidik no. polja Ljestovacu i Ljesnicu. Narod tamosnji sje6a Be JOB, kada su tim gradom doma6i krBlji vladali. PriCa, do. je kralj cesto izlazio iz Bobovca na setnju dolje u polje, a najvise do. bi iBao no. vodu Bistrik ispod sela Aljincico.. No.do.lje se pripovieda, do. je kraljica bosanska bjeze6 iz Bobovca pred 'furciuom, no. po-

, Vidi moju razpraviou u ft Viestniku hrvatskoga arkeologiCkoga druitva", God. II. br, 4. pag. 107 i 108.

5 "Castrum principale ipsius regis Ozthoye Babulch uooatum, ubi corona ipsius regni Bozne oonservatur." Vidi povelju kraJja Sigismunda. oel god. 1405. u Fejera, Codell: diplomatious regni Hungaria.e, X. 4. pag. 888.

19

tazku rekla: .Nilta mi 'nUe lalije 110 pl1etJce Ljelnice (So. polja Ljesnice) i pastrme Bukovice (iz potoka Bukoviee)". Pokazuje se i Carel) kamen, no. kojem da je turski car sjedio i motrio Bobovac, kad go. je dosao uzeti.

Gornja Bosna obuhvatala je dakle izprvice samo podrucje gornje Bosne i njezinih pritoka, te je visocino. gornjo-bos&Ilska imala po prilici ove medje: na sjeveru planine Vlasie i Konj, na iatoku planinu Romaniju, na jugu Bjelasnicu i Bitovnju, ana sapadu planine Vranicu, Radovan i Karaulu. U nutarnjosti ove visocine bijahu najstarije zupe plemenske, tuj stajahu najznatnija stolna mjesta bosanskih vladara i neke glavnije varoiii kasnije ddave bosanske. Nu gornja Bosna nije dugo bila sputana u toli uzahne medje, Veoma rano prikupi ona oko Babe neke susjedne zupe srbske i hrvatske na iztoku, jugu i zapadu, te se jos prije polovine 13. stoljeea prikuCi srednjoj Drini, srednjoj Neretvi i gornjemu Vrbasu. Na iztoku pridrusi si poimence ZttpU Boracku (comitatus Berez) oko danasnje Vlasenice sa znamenitim gradom Praiom (Praeha Byscnpnia). Bijase u toj tupi i grad Borab (Borae, Boragio) sa varoiii izpod njega (Subtus Borsa iii Sotto Boraz j jos i danas zovu krlieani malenu ravnicu oko Vlasenice imenom Birac); a po svoj priliei spadase na nju i glasovita rudarska yaros Srebrenica, kojo. se spominje poCam od g. 1376. No. jugu razsiri se gornja Bosna prema Neretvi, a osobito zahvati brzo doIinu Neretvice. Tuj je vee plije polovice 13. stoljeea imala zupu Neretvu (supa Nerotna), koja je obuhvatala dolinu Neretvice i desnu obalu srednje Neretve, U isto po priliei vrieme pomaknu se Bosna i prema Hrvatskoj, pridruzivsi si zupu Uskopje ili Skoplje (supa Vozcopla, Usoople) na gornjem Vrbasu.

Ovo je obseg prave ili gornje Bosne god- 1244., a bijaile zo. cielo vee u drugoj polovici 12. sto~jeea, i ostade tako sve do pada Bosne pod Tureina, Sve, Bto su od 12. stoljeea poeam bosanski vladari (bani i kralji) stieali, nisu viBe pridrusivali same] Bosni, vee bi sjedinili sa svojom drsavom kao zasebne oblasti pod posebnimi imeni. Oblasti te pako bijahu: Soli, Usora, Dolnji kraji, Zapadne strane, Humska zemb'a i P"imorje, i Podt·inje.

II. Soli (Sale, Sou, Soy, Sow). Ova oblast stero.se se u danasnjoj sjevernoj Bosni medju riekom Drinom i Bosnom, a naokolo rieke Sprece. JOB i dan!!,s spominju varosi Dolnja i Gor~ja Tuzla (tuz = sol), gdje je nekoc ta oblast bila. U polovici 10. sto~jeea stojaBe tuj utvrdjeni grad Salenes (~O l:1X').71ve~), te bje od njega prozvan

*

i cieli okolii imenom Soli. U polovici 10. stoljeea. pripada5e grad Salenes sa okolisem pravoj Srbiji. Iza toga jav~iaju se Soli tek g. 122&. prvi put kao zasebna oblast uz banovinu bosansku, 8. konaC!no bjehu sjedinjene sa bosanskom drzavom poeetkom 14. stoljeea. Ban Stjepan Kotromanie prvi se zove g. 1324 "dux de la Sale" 8, a za njim cine to svi vladari do pada Bosne,

III. Usora (Usura, Vxora, Wozora., Woscura) bijalie oblast, lito se stera§e na dolnjoj Bosni i na pritoku joj Usori, koja utice izna.d Debora u Bosnu. Usora liirila se je s obiju strana dolnje Bosne od tjecice Lilinice iii Ljesnice, Zepcu na sjeveru, pa sve do utoka Bosne u Savu. U toj oblasti stojahu znameniti i u vojnoj povjesti bosanskoj dobro poznati gradovi Tesanj, Doboj, Dobor i Srebrenik.7 Po padu Bosne naciuise ugarsko- hrvatski kralji od ostataka U sore banovinu Srebrenicku8• I U sora spominje se prvi put uz Bosnu g. 1225., nu podpuno bi joj pridrusena tek stotinu godina kasnije.

IV. Dolnjl krl\ii (partes inferiores Ii magi Olfeld = Alfold). Prvi put Be spominju g. 1244, a g. 1299. izticu se vee kao dio bosanske ddave.10 Tada im bUase gospodar knez Hrvatin (comes Hrivatinus),

• lIrIonumenta .pectantia historia.m. Slavorum meridionalium, x., lIrIonumenta Ragusina, p. 115.

, "Na Usori va slaVDoj nrJoj vojsci na Liinici" u povelji kraJja Stjepana Ostoje od g. 1899.; lIrIiJdosio, lIrIonumenta serbia&, p. 285. - Godine 1461. pokloni kralj Stjep&ll Tomasevio avomu stticu R&divoiu "grad Tesanj na Uaori". BORnski prijatelj I. pag. 21. - Bravni joi Jirellka, op. cit. pag. 80., nota 96.

• "Ad oocupationem cutrorum banatw Zrebemyk" u jednom pismu od g. 1512. - Starine, izdane jug. ak&d. V. p. 158.

• Z& poviest. i mjestopis dolnjih krajeva i njihovih iupa alula ovi izvori:

Tkalllio, lIrIonumenta hiztorioa episcopatus Zagrabiensis, knjiga L .(pag. 86, 128, 146, 207, 218) i knjiga n. (pag. 90-91); zatim Kukuljeviea Ivaua, Jura regni Oroatiae I. (pag. 48); i R&lIkoga Fr., Izvadci iz kralj. osrednjega arkiva u Napulju (Arkiv za povjestnicu jugoslav. VIL p. 84, 87, 89, 4:7 i lSi). Zna.m.enite su jos: listina od g. 14:12 u Pullieevih Spom8llicih arpskih L 176, i listine od g. 1484 i 14:4:6 u lIrIUtlosioa, lIrIonumenta serbica, pag. 877-879 i 489. Kao pomagala sluie: Novaokovio St., Srbske oblasti X. i XII. veka, pag. 98-101; maio V. Boznensia, pag. 56-60; Ruva.ra.c Darion, Priloici k objasnjenju izvora srpske iltorije, 1Itr. 22, (prestampano iz Glasnika srp. ullan. droitva knjiga XLIX.); Ra.IIki Fr., Hrvatska prije XII. vieka (R&d jugoll. a.kademije, knjiga LVI, pag. 99. do 102).

10 "Partes inferiores tet'1'ae Bozine7l8iB" u povelji Karla IL kr&lja napuljskoga.

R&d jugosl. akademije XVIII. p. 222.

21

rodjak hrvatskomu banu Pavlu Subicu, a djed glasovitomu vojevodi bosanskomu Hrvoju.

Dolnji kraji postadose od samih hrvatskih zupA.. Izprva bijahu malena oblast, nu koncem 14. i poeetkom 15. stoljeca rasmaknuse se tako, da su obuhvatali malo ne svu dana~nju bosansku krajinu (ill Tursku Hrvatsku) izmedju Vrbasa i Dne, a uza to i neke prediele Vrbasu na iztoku sve do Usore. Vjerojatno je dapaee, da je i danasnje ime "krojina" postalo od. nekadanjega imena "dolllji kraji". Za nsjveeega prostranstva poeetkom 15. stoljeca sastavljale su dolnje kraje ove nekadanje hrvatske zupe: Pliea, Luka, Zemaljnik, Vrbanja, Glaz, Mrin, Vrbas, Sana i Dubica. Da spomenemo koju vaZniju 0 svakoj pojedinoj zupi.

Zupa Pliva bijaAe u polovici 10. stoljeca oost hrvatske kraljevine (1i I1AE~oc) Steraae se naokolo rieke Plive, koja kod gra.da Jajca. utice u Vrbas. Joa i danas zove se prediel na izvoru Plive imenom Plievje ili Plievlje. Dukljanska kronika prica, da su se [eduom otimali hrvatski kralj i bosanski ban oko zupe PUYe (Preva). Kada je zupa Pliva odpala od Hrvatske, nemose se ustanoviti, nu sjegurno ne prije 12. stolje6a. Koncem 14. stoJjeea podise se u zupi Plivi na utoku rieke Plive. u Vrbas tvrdi grad Jqjce, koji domala za turskih naval a na Istoenu Bosnu nadkrili sve ostale gradove, te postane glavnim gradom drzave bosanske.

Zupa Luka prostirase se na desuoj strani Vrbasa izpod Jajca n predielu, koji se danas zove Dnolu1ca. DlIkljanska krunika znade, da se je za zupu Luku (Lucca) otimao neki hrvatski kralj sa banom bosausklm, Godine 1412. spomi~je fie Luka pod vojvodom dolnjih krajeva, a godine 1461. iztioo se u njoj grad Komotin. Zupa ZemalJni1c nije potanje poznata j nezna joj Be dosele ni mjesto ni poviest. Zupa Vrbanja sterase se na desnoj strani Vrbasa naokolo rieke Vrbanje ; glavno joj mjesto bijase grad Kotor.

Znpa Glai (Galas, Glas, Galaas), po svoj priliei naokolo rieke Ukrine i bijaAe blizu medje Usorske (in metis Wzore); glavno mjesto bijll.se grad Glaiki (castrum Galas), a pod njim yaros Srida. G. 1285 - 1334. bijaAe jol'i glazka zupau vlasti hrvatskoj, tek g. 1391. spade varo.'! Brida, a s njom valjda i ciela zupa pod dolnje kraje. Zupa Mrin iii Mren (Meren) sa istoimenim gradom (Mrin i podanj varos) prostirala se po svoj prilici na okolo gornje Sane, ta je za. cielo obuhvatala okoli~ gra-la KlJuco (Cliostri Kluz j grad Kljuc i yaros Podkljue). U toj zupi bijahu siegurno i Luici (danas Luzci ili Lusci na Sani izpcd Sanskoga Mosta), koji se god. 1392. spominju u bosanskoj vlasti ("u Dolnjeb Kraih u Luscih"). Qva je zupa JOB g. 1385. pripadala Hrvatskoj, od koje bi odtrgnuta godine 1385-1391. Zupa Vrbaa iii vrbal1ca iupa (comitatus seu districtus de Verbas) zaprema~e .prostoriju oko dolnjeg Vrbasa; u njoj bijahu medju inim mjesta: Vrbalki grad (de Bub castro), Vojskovo, Turjak, Gradac iii Podgradac, Viduai, Ivanjska i Lipovac. Sve od g. 1254-1385. uviek

22

je VrbaAka ~upa uz Hrvatsku, tek pod konac 14-. stoljec" dospije pod dolnje kraje, Zupa &Ina (Zana) sterase se '111. srednju i dolnju Sanu, te obuhvataAe mjesta Koznrac, Blagaj, Japru, Vodicu, Ostru luku, Hsrboclane itd. I ova zupa. vazda je od g 1264 -1385. uz Hrvatsku, tek za hrvatskoga pokreta koncem 14. stoljeea spade pod bosansku drzavu. Zupa napokon Dnbiclka bijaae uz BOSHU samo cletiri godine (1398-1402.).

1z ovoga razlaganja sliedi, da su dolnji kraji izprva sastojali samo od c'letiriju nekadanjih hrvatskih znpa: Plive, Luke, Zemaljnika i Vrbanje; a tek g. 1385-1391. da su ostale zupe hrvatske (Glazka, Ml'illska, Vrbaska i Sanska) pridrusene istoj oblasti, doeim je Dubicka zupa samo

kratko vrieme pod nju spadala, .

IV. Zapadne strane, (zvane i Zavrsje t j. prediel iza Vrhovinu- = iza razvodnih planina.) Ovim imenom, koje se dosta riedko spominje, zvale su se po svoj prilici hi zupe dolnjim krajem no. jugu, naime zupe Glamocka, Livanjska i Duvanjslca, koje se uvieke toeno razlikuju od prave Bosne. Sve tri zupe bijahu takodjer u starije vrieme cesti hrvatske drZA.ve, te dospjese tek u 14. stolieeu pod bosansku vlast.

Glamoeke, zupa sapremase danasnje Glamoeko polje no. medji bosansko-dalmatinskoj. Prvi put spominje se uz Bosnu god. 1357. pod imenom Dlamuch, a drugi put pod imenom "Dlamoc" 11. Livno. iii IDivno su istoimenim gradom ("Ii XAE~(otvot i grad TO XAE~tVot) istice se kao hrvatska zupa vee u polovici 10. stoljeea, kroz cielo 12. i 13. stoljeee stoji uz Hrvatsku (Cleuna), to se JOR god. 1322. spominju hrvatska vlastela Mihoviliei (filii Mihovilich de Clivuna) kao gOBpodari njegovi. Prvi se put "grad hlivanjski so. svom zupom hlivanjskom" spominje uz Bosnu u jednoj povelji od godine 1400.; osim grada Hlivna bijase tada tuj oko izvora rieke Bistrice i grad Bistrica ("grad bistrieki"), gdjeno bijase kasn~je samostan Fr~jevaca. Grad Hlivno sa cielom zupom znamenit je u povjesti toli hrvatskoj, koli kasnije bosanskoj.1I

Zupa Duvanjska, poznata u domaeih spomenicih srednjega vieka pod imenom Dlmno i Dumno, spadaRe u polovici 10. stoljeea pod knesevinu N eretvu (TO AotAEv). Kasnije u 11. stoljeeu dospije pod

11 Monument&. Hungariae histories, Budapest 1875, Act&. exter& H, pag. 4.87. - Pnoie, Spomenici srpski I. pag. 50. Tuj se veli, d& je vojvoda Pavao Klesic bio vlastelin "u Dl&moci i 11 Dumnu i u Bosni."

12 Za Hlivno i Bistricu vidi: Ra.Cki Fr., Dooument&. historiae obroaticae periodum antiquam illustrantia, pa.g. 200, 114, 400, 406 j Mikloiic, Monumenta serbica pag. 247-250jKukuljevic J., Codex diplomatious Croatiae ll. p. 181. - Theiner, Monument&. Hung. ll. 410.

23

Hrvatsku (regio Delmina, planities Dalmae), a uz Bosnu nalazimo ju prvi put g. 1395. Tada se spominje na Duvnu selo Eolo. 13

V. Humsu zemJja ill Hom, i Primorje. Humska zemlja zove se u domaeih spomenicih takodjer Zahumlje (Zahlbmije), au stranih Ckom, Chum, Chelnw, Halom, Ohulmia, Chelmania, itd. Vee na poeetku 10. stolje6a nalazimo Hum kao posebnu oblast pod vlasti· timi knezovi (.dux Chulmorum"). Najglavnije mjesto ciele oblasti bijn.Ae tada grad Blagaj (Konstantinov TO 86\1ot) iznad izvora rieke Bune, koja iza kratka toka utice u rieku Neretvu. Osobito 13. do 15. stolje6a cvjetaAe liepo grad Blagaj; bijaAe bo ne S&IDO glavni grad knesevine, nego i glavno mjesto nutarnje zemlje. Izpod 8amoga grads stajase uz rieku Bunu u pitomu predielu zaselak Bisce ("BiAee u Podgradju"), u kojem bi bossnski kralji koji put boravili. I sad joA zove se ravnica na useu Bune imenom BiBee. Drugi znatniji grad u knesevini humskoj bijaAe u 10. stoljeeu Ston (Stagno, Stamnes, Stammum, TO ~Tot"(V6\1), lezeei na prevlaci, koja spajase poluotok Peljesac (Stonski Rat, Puncta Stagni, Ponta de Stagno) sa kopnom. Ston bijase izprva sielo katolicke biskupije, kasnije osnuje poeetkom 13. stoljeea BY. Sava greko-istoenu biskupiju za zemlju hum sku. Godine 1333. medjutim dospije Ston sa Stonsldm Ratom (poluotokom Peljescem) pod Dubrovnik, te ostade uzanj kroz sva kasnija vremena. l'

Osim Blagaja i Stona imala je humska zemlja u polovici 10. stoljeea i drugih utvrdjenih gradova, 16 te je u to doba obsizala primorje.od Dubrovnika do rieke N eretve, doeim je u nutamjoj zemlji dopirala do gomje i srednje Neretve, a i preko nje. Od desetoga stoljeea pa do 12. razmakla se je humska zemlja dobrahno, tako dS: je obsizala devet zupa, 16 a uza to se [e u 11. stoljecu pomogla

18 lIrIellju ostaJim lIrIiklolli6, Mon. serb. pag. 226 i 282; Puci6, Spomenici srp. I. 50.

14 Potanje Jireeek Konst., Die Ha.ndelsstrassen, p. 25--27.

16 To MOXpLI1X,£)(, (MokrLsko = Mokro), selo i planina na desnoj strani Neretve, zapadno od Mostara, na jugozapadnom kraju Mostarskoga blata j .. 0 '10(1)."11 (selo Ollije sjeveroiztotlno Stonu, na obali ukraj ceste, lito vodi iz Dubrovnika u Metkovi6); .. 0 rot).ou:J.\lIX"I1\1LX, (GIuminik, sad Glumine, u predielu sjeverno od Oiilja oko Krupe, na lievoj strani Neretve); .. 0 d~~PL(j)(,£X, (ch.bLrski =:= Dabar). Novakovi6 St., Srpske oblasti, p.4O do 45; Jll'elSek Konst., op. Cit. pa.g. 27.

16 Zupe te bijahu po Dukljanskoj kronici: Sto.ntatia (stanska. oko Stona. i na. poluotoku Peljeiicu) j Papaua (Popovo polje na. dolnjoj TrebinjiiCici) i Yab,ko (va.ljda GiWko polje) j LUflfla (bpa Luka. B obje strane doIn.ie Ne-

24

i na , moru, raaprostrievsi svoju vlast na otoke Koreulu, Lastovo i Mljet 17.

I poslije toga Airila se je humska zem~ja na sve strane: na sjever prema hrvatskoj drzavi 18, na iztok prema nekadanjoj samostalnoj oblasti Podgorju i na jug prema Travunji 19. Nu najviAe se razprostre za vladanja velikih vojevod.ll. Hranica, koji se bjehu tuj u drugoj polovici 14. stoljeea osilili onako, kakono HrvatiniCi u DoInjih Krajih. Veliki vojevode od porodice Hrenica (osobito Sandalj Hranie i Stipan Vukcic) vladahu humskom zemljom gotovo samostalno, prianavajucl samo po imenu vrhovnu viast bosanskih kralja; uz to Airijahu gospodstvo svoje na sve strane, na sjever do OmiBa, a na jug do Kotora i dalje. Oni osnovase gotovu drzavu, a god. 1448. dobise naslov hercegd, po cern se kasnije sva oblast njihova prozove Hercegovinom (hercegovom zemljom.)

Za gospodstva Hraniea spominju se u humskoj zemlji osim glavnoga grada Blagaje, joA i drugi gradovi i varoji. Na Nevesinjskom polju uzdizao se grad Vienacac ("pod gradom Venaebcem na NevesinjuCl); a uz Neretvu rieku nizahu se gradovi Vratar, Novi i Kru§evac, poton]! nasuprot dana8njemu manastiru Zitomislieu. Gradovi ovi bijahu n Lucko] zupi (Oruseuae et Noui in Lucha.) Tamo gdje je danas Gabela, stojase znamenito trgovseko mjesto Driva (mercatum iii forum Narenti); tuj bijase carina, spremnica soli i dubrovaeka naselbina, N a medji prave Bosne i Huma bijase uz Neretvu rieku yaros Konjic sa carinom. Od g. 1438. pripadase velikim vojvodam iz porodice Hraniea i grad Trebinje sa okolisnjimi zupami (stara knesevina Travunja.)

retve kod utoka. Trebizata~ Bregave i Krupe); Velicca (Velijaoi WI TrebiZat); Gorymita (Gorioa iii kasnija Gorska zupa); Vecenike (nepoznata po1olaja); ])ub"aUG (iuppa. Dobraue g. 1285., jest prediel Dubrava izmeclju Mostara i S~oloa); Debre (kotlina Dabarska). U 15. stoljeeu spominje tie jos: Brocna ili Brotnja fupa (da.nas Broeno iii Brotno polje) i Blatna lupa (Mostarsko b1ato.) Za potonje dvie lupe vidi: Miklosie, Mon. serb. pag.886.

11 Ra.Clki F., Hrvatska prije XII. vieka. (Ra.d jugosl. akad. LVI. pa.g. 89). 18 U povelji humskoga. zupana Ra.doslava spominje se medju vlastelom humskom: VojslaVL Ra.dosevie, nSLtLnikI. imotL8ki". Mikl., Mon. serb, p. 45. - Nije li tada sta.ra. hrvatska. lupa !mota spadala pod Hum?

19 Vee u 18. stoljeeu (oko g. 1234.) pribrajala. se je i neka.danja oblast Travunja (za.jedno sa. Trebinjem) humskoj zemlji. Vidi DaniClicev RjeClnik iz knjiZllvnih st.arina. srpskih, sub voce: hlLmLskij.

25

Primorjem zvaAe se -u oboe 8va zemlja uz jadransko more, u koliko pripadaAe bosanskoj drzavij nu u u!em smislu nazivahu ovim imenom primorski dio nekadanje knesevine Travunje poesm od Dubrovnika do Boke kotorske. Ovo primorje sastavljahu dvie zupe :

Konavle i Dracevica. 20

Konavle (KIXYIXA'I\, Canale) zvas' se plodno i toplo, eetiri zemljopisJle milje dugo primorje od zatona Zllpe kod Dubrovnika do ulaza u Boku kotorsku. Pojediue cesti te iupe zvabu se posebuimi imeni. Prostrane pasnjako po gorab na iztoku imenovahu Planine. U [usnih Konavlih bi- it jahu dva odieljena prediela, Donja Gora i obje Vitaljine. Glavlla 'lukn. konavOska bijaee 'Cavtat (stari Epidaurum) i ovdje bi se srbski i bosanski vladarl ukrcivali, kada bi isli Dubromiku u pohode. Cetvrt sata Cavtatu na iztoku Btojase grad Obod j a najcvrMi. grad ciele iupe bija~e &kol, kojemu

se rusevine i Bad jos (sjevemo Mrcillam) vide. Na.jplodniji dio konavOske zupe bijase dolina I,jute.

Zupa Draeeviea zapremase primorje naokolo Ereegnovoga (Castelnuovo).

Jedan dio te tupe zvase se velS u srednjem vieku Sutorina ili Bubtorina. U zupi Draeevie] sagradi . godine 1382. bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. tik uz morsku obalu grad (eastrum novum Sutorine, Novi [grad] u Drat'levietl), danasnji Ereegnovi.

VI. Podrinje zvaAe se oblast naokolo gornje Drine i njezinih pritoka: Cehotine i Lima. Ova oblast bijase od najdavnijih vremana cest srbske ddavej nu oko g. 1376. pridrusi ju Stjepan Tvrtko I. bosanskoj drzavi. Zvase se takodjer "Drinska knesina", te su niom u ime bosanskih kraljeva. upravljali veliki vojvode humski od porodiee Hraniea, 91

U Podrinju iIi drinjskoj knesini spominje se naiztoku trgoviste Prepolje (mercatum Prepollie, Pripoglie) na rieci Limu. Nedaleko ovoga trga stajalie glasoviti grad i manastir Milesevo u dolini Milesevke; tuj bijase grob sv, Save, tuj se bjese Stjepan Tvrko I. ovjeneao dvostrukom krunom za kralja bosanekoga i srbskoga. Na dolnjem Limu blizu utoka njegova u Drinu stajase Dabar (danas Banja) sa manastirom sv. Nikole, u kojem je sve do 15. stoljeca stolovao greko-istoeni biskup dabarsko-bosanski. Uz potok Breanieu sterase se znamenita trgovacka varos Breznica (danae Plev\je),

'0 "VEo Primorji VEo lupil Dralleviilkoj" j Miklosic, Mon. serb. pag. 201. _ Vidi jos i 8tr. 229. - God. 1899. darov& Radiil Sankovic Dubrovil&nom "8ve Primorje gospodin& kralj& i B08ne od Kuril& den preko Imotice

do 8ela., koje se imenuje Dh.!i". Mikl. p. 242. .

111 God. 1451. pii!e Ie Stipe Vukilic "hercegio ods svetog& Save, gospod&rio humioski i primorski .•. , kntz drinEo8ki i k tomu ... Mikl. 441.

26

a na utoku Cehotine u Drinu bija~e takodjer znamenita varo8 Hotca (Choza, Chozza, daDa~Ilja Foea). Glasovit bija~e i trg GoraZda na Drini. Od gradova izticu se osobito Sokol na sutoku Tare i Pive, Kukanj kod Breznice i Samobor kod Gorazde 8 toga, ~to su u njih velike vojvode porodice Hraniea cesto ljetovali. It

Ovo su oblasti i zemlje, koje In stalno bile sjedinjene sa bosanskom driavom. On njih je postala danaAnja Bosna sa Hercegovinom. Nu bosanska se je driava koji put i dalje protegnula preko

•

medja tih oblasti, te su ae bosanski vladari tada ponosno pisali:

"kralj Srbljem, . . . . Dalmaciji i Hrvat" smatraju6i, da ih ide gospodstvo nad svimi Hrvati i Srbi, g~je ih goder imade. Kada Ii je to bilo i k~ji Ii su vladari bosanski 0 tom radili, s&znat eemo potanje iz same povjesti.

II Jire&lk Konst., Die Handelsstrassen, p. 85, 40, 78, 74, 76. 86.

II. Bosna i Hercegovina od najstarijedobe do 7. stolje6a.'

Najstariji poznati zitelji Bosne nisu Bese! I nego Rlyrij plemena illyrska koncem 5. stoljeca; provala Keltd oko g. 400 pro Is. i poslJedice njezine; borbe Delmata (Dalmata) sa Rimljani i prvo ,p!Jkore'flje danaJnje Bosne i Hercegovine po Rimlianih g. 78. pro Is. - Ustanci i da~je borbe Delmata do konacnog pokorenja g. 9.·po Is. - Bosna i Hercegovina kao cesti rimskih polerajina Dalmacije i Pannonije; rimske ceste i naselbine; rudokopja itd. - Prvi pojav krscanstva. - Gospodstvo iztocnih Gota u danaJnjoj Bomi i Hercegovini (493~555 po Is.) - Navale Slovjena i Avara od g. 548. do 600. - Zauzece danasnje Bosne i Hercegovine po Slovjenih u

prv~j polovici 7. stoljeca.

Stariji pisci 0 povjesti Bosne smatrahu prvimi zite~ji Bosne tra.&i narod Bessl (B&O"O"OI). Ovi ds su se uselili u dana§nju Bosnu , pa da. se [e po njih i sama zemlja prozvala.. Nu to nije istina, po§to su JOB za Strabonovih vremena. (24. po Is.) Bessi obitavali u danaBnjoj Bugarskoj. Strabo naime veli 1 za svoje doba, da Bessi imaju u I:Ivojoj vlasti veei dio Haema (Balkaoa), da siZu do gore Rodope i da medjaBe sa Paononci i illyrskimi Autariati. - Po novijih iztrazivanjih znade se, da je medju Balkanom i gorom Rodopskom obitavao hrabar i slobodu ~jubeci nsrod, koji Herodot zove Sat r i. Ovi Satri imali su u planinah glasovito proromste, kojim su upravljali njihovi sveeenici, zvani u nsrodnom jeziku Bessi, Od sveeenika dobio je kasnije sav narod to ime (bess'La u , arbanaskom znaci vjera, vjernost). s Ti Satri iIi Bessi nisu sa med[utim mada selili, vee se spominju u starih sjedistih JOB U O. sto~jecu, kad su primili krsCansku vjeru.

1 Lib. vn. cap. V., po pa.riikom izdanju p. 264.

» Jire~k X" Ietorija Bolga.r, Odessa 1878. p. 72 i 78.

28

Po novijih iztrazivanjih znademo, da u danarlinj~j Bosni i Hercegovini nisu ohitavali Traeani, nego plemena illllrska. Dlyri su takodjer napueili sav zapadni dio balkanskoga poluotoka od Kupe na jug do rieke Genusus (Skumbi), a potomci 8U njihovi danainji Arhanasi ili SCipetari.

Premda znademo, da su najltariji zitelji .Bosne i Hercegovine hila illyrska plemena, to ipak aJabo 8tO umijemo kazati 0 najstarijoj povjesti njihovoj. Gr<lki, a kasnije latinsko-rimski pisci slsbo 8U se ohazirali na balkanski poluotok, a kad hi to <linili, bavili hi se samo primorjem, a nutarnjimi semljami malo ill nimslo.

Koliko Dam viesti jav~jaju, prehivahu koncem 5. 8toljeea. pro Is. u Bosni i Hercegovini ponsjpaee dva illyrska plemena: Ardiaeici rAp31~to,) i AutoMati (AUTOCpliTOCI). a Ardiaeici stanovahu u to dobs na iztok Lihurnijcem u dl!Jlasnj~j Turskoj Hrvatskoj i zapadRoj Bosni. Premda su svi lllyri hili podani vinu, to su se osohito u tom odlikovali Ardiaejci. koji 8U svaki dan pijanke slavili, Radili sami

8 Izvori za. poviest dana.Snje Bosne i Heroegovine prije 7. stoljeea. sluie svi oni pisci, koji govore 0 starih Illyrih i Delmatih, kano Polybiw (t ·122 pr. Is.), Strabo (t 24), Pliniw startji (t 79 po Is.), PliniU8 mladji (t 118), Appian (t 150), Ola"d.iu. PtOlOf"lJ6U8 (t 160), Dio OUBiw (t 2(0) idrugi. Nadalje sluie putokazi ill itinIJrari, i to [tinerarium Ant01lini, zatim Tabula Peutingfll-iana. Nadalje rabe za vrleme rimskog. gospodstv. starine, nadjene dosele u Bosni i Heroegovini. Bto Be je u tom obziru dosele nailo, obieIodanjeno je najprije od Franjevca Martina Ned.iCa (Starine hos.nske, u Arkivu za poviestniou jugosiavensku IV. 1857, p. 142-162), zatim od OUona Blau-a (Berichte iiber romische Alterthiimer in Bosnian I., n., m., u: .Monatsberichte dar Berliner Academie der Wiuensch&ften, I. 1866. Desember, n. 1867 Novemb. und III. 1870 Juli); • sve je u jedno skupljeno u djelu: MomfllllJ1l Th., Corpus inscriptionum latinarum. i to u ru. svezku ovoga dje1a, Berlin 1873., dva diela. U novije doba izaila je joi dalja gradja: M. Hoeme«, Romische Alterthiimer in Bosnien und der Hercegovina. Archiologisch-epigraphische .Mittheilungen aus Oesterreich, Wien 1880 Jahrg. IV. 1880, Heft 1. p, 82-47, i Heft 2. pag.I84-207. - Od razprav6. i djel6., tillu6ih Be donekle danainje BOline prije 7. stoIje6a, spomenut mi je osim djela Katanlli6evih jos i ovo: KukvljeviC [van Sakcimki, Pannonija rimska (R&d jug. 10k. XXIII. p. 86), zatim Toma.tcMk W., .Miscellen aus der alten Geographie (Oester r, Gymnasial-Zeitschrift, 1874), nadalje osobito pomno sastavljeno djelo: Zippel G., Die r6mische Herrsohaft in llIyrien bis auf Augustus, Leipzig 1877 j napokon TO'III48cMk W., Die vor-s1awische Topographie der Bosna, Heraegcvlns, Crna gora und der angrenseaden Gebiete (Mittheilungen dar k. k, geograph. Gesell- 1I9~ ill Wien, Band XXlli. Heft 11. u, l\a. - Wien 1880).

29

nisu nista, poSto su imali podlosne kmetove (npo,nSA«-r«,), njih do 300.000, koji su za njih sve poslove obavljali. Za Autariate, koji su obitavali tada Ardiaejcem na jugu, kaze se, da su u to vrieme bili veoma moeni i jaki. Autariati prebivahu u dana~njoj jugozapadnoj Bosni i sjevernoj Hercegovini i eini se, da su dopirali i juznije, posto je rieka Tara ime njihovo saeuvala. Po Skylaxu, koji pripovieda 0 nekom velikom jezeru u danasnjoj Hercegovini (Mostarsko blato ?), obitavali su Autariati oko srednje i gornje Neretve". Autariatom na zapadu prebivahu oko usea Neretve nasuprot otokom Hvaru i Braeu omanja plemena: Nesti (Nicnol) i Manii (M«'Ao().

o medjusobnih odnosajih i povjesti ovih plemena malo sta znademo j isto tako neznamo, jesu li dosla u doticaj sa Helleni, kakono primorska plemena. Oko g. 400 pro Is. medjutim zaprieti ne samo Ardiaeicem i Autariatom, nego svim illyrskim plemenom ljuta pogibelj od K6ltd (Galli, Vlasi), koji su u to vrieme poeeli provaljivati prema italskomu i balkanskomu poluotoku. Oko god. 380. predjose Kelti vee na balkan ski poluotok i udari~ena Triballe, koji su stanovali oko Morave. Potisnuvsi ove na iztok, postadose Keiti susjedi illyrskim Ardiaejcem. Domala zaratise i na ove, te ih izmedju 370-360 potisnuse na jug. Tako zapadne sva sjevema Bosna Kelte j Ardia~jci pako, potisnuti od njih, dopru do mora i tuj zauzmu okolis na useu Neretve, ona ista sjedista, gdje su dosele obitavali Nesti i Manii. Postav§i oko god. 360 Ardiaejci na jugu susjedi AutariatA, dodje doskora medju njimi do borba, Povod borbam bijahu slana 1)r61a, koja su na medji obiju plemena svakoga proljeea izvirala. Boj potraje dulje vremena, napokon nadvladaju Autariati, ali i sami jako oslabe. Ps upravo s toga neuzmognu ni Autariati Keltom odoljeti, koji su ih oko g. 335. zaratovali i protjerali. Posljedica keltske provale bijaae dakle medju inim

• Zippel, Die r6mische Hernchaft, p. 86. - "Von der Ebene (bei Mostar) geht die Sage, dus sie ehemals ein See gewesen sei, und man behauptet, dau rings an den Bergen sioh bin und wieder nooh ei&erne Ringe in die Felsen gefiigt ftnden, die Bum Anbinden der Ki£hne gedient haben 8011en. lob m60hte damit in Verbindung bringen die Angaben des Skyla:x! (Periplous §. 24.), wonaoh die Narenta 80 Stadien oberhalb ihrer M.undung aus einem weiten See heraus trat, in dessen Mitte eine 120 Stadien lange Insel Plata batte. Ein Best dieltes See's ist vielleioht das heutige MOItar8ko blato .•• ". Blau, Reisen in Bosnian, p. 24. i 25.

i to, da 8U illyrska plemena u danasnjoj B08ni i Hercegovini bila iz~ana ili potisnuta, a njihovu postojbinu da 8U zallzeli Kelti. Kelti medjutim nisu zapo8jeli svu B08nu i Hercegovinu, nego je tuj ostslo i illyrskih plemena, koja ee tek kasnije u povjesti javljaju. . Poznato [e, da je pocsm od 3. stoljeca do g. 167 pro 18. srediste illyrskoj povjesti zemlja od Neretve poeam na jug de Vojuse i da se Je tuj stvorila jaka drzava pod vladari Ag"onom, Teutom pa sve do' . Genthija. Ovi su vladari vodili cesee ratove sa Rimlj ani, dok nije,g.,167. za kralja Genthija jusno-illyrska drzava spala pod vlaat ·Rimljanft.. Tako postadoae iste godine Rimljani gospodari svoj ~lyJ.'skoj zemlji od V ojuse do N eretve.

Za cielo to vrieme od 3. stoUeca do god. 167, t. j. za cvjetanja juzno-illyrske drzave i za borba rimskih s njom slabo sto cujemo oillyrskih i keltskih plemenih u denasnjo] Bosni i Hercegovini. Znamo samo, da je u to vrieme u nutarrijoj zemlji oko Neretve obitavalo illyrsko pleme Daorsti (Dauersii, ~!X6pL~OL), koji su se za borbe Rimljana sa jusno-illyrskom drsavom dobre volje poklonili Rimljanom. Nu posto su Rimljani osvojili g. 167. svu zemlju do Neretve, pobojase se sada illyrska plemena na sjeveru Neretve za svoju samostalnoet, U to ime slozise se joe oko god. 170. pro Is. mnoga plemena ne samo danasnje Bosne i Hercegovine, nego i Dalmacije izmedju Neretve i Krke u velik savez za medjusobnu obranu od svedjer napredujueih Rimljana. Glavno mjesto toga saveza hijaee grad Delminium; a po tom gradu prozvase se i savezna plemena Delmati iii Dalmati. 6

Savez Delmata brzo se sukobi s Rimljani. Vee g. 158. planu rat, koji zavdi P. Cornelius Scipio Nasica tim, da je god. 155. pro Is. osvcjio i razvalio (p.LlI.pOCV &7>0(1)11&) glavni grad Delmata, Delminium. Nu uspjeei rimski nebijahu trajni; Rimljanom bijae6 po

6 Grad Delminium stojue na Sinjskom polju u da.nainjoj Dalmaoiji, i to na strmom briegu Gal-aunu blizu rieke Cetine i liepoga sela Trilja. 0 polo!a.ju Delminiuma vidi ova djela i razpravioe: Mon&mIIBn Th., Corpus iusoriptionum. Vol. III. 1. pag. 858.; T01l&a8chek W. Miscellen aus dar alten Geographie (Oest. Gymnasialzeitsohrift g. 1874. p.649-652); Glavi nU, Delminium (Bulletino di archeologia e storia Dalmata I. 1878. br. 2, 8, 4); Nooakovic Stoj., Derivazione etimologica dei nomi D&Imazia e Delminium (Bulletino II. 1879., br, 4.); Ton&a8chek, Die vorslawisohe Topographie (Mittheilungen der k. k, geogr. Gesellscllaft in Wien, B. xxrll. Nro. 11. p. 505-507.

31

viAe puta ratova.ti s timi ra.tobornimi plemeni (g. 119-118.) koja. su medju inimi cesto i njihovi 8usjedi u iztocn~j Bosni, keltski Skordisci, pomagali. G. 114. dapace, posto su Cimbri g. 115. po· tisnuli Skordiske jos bolje na jug, prodriese ovi tija do jadranskoga. mora. Rimljanom bijase sada kroz dulje vremena suzbijati Skor· diske; tek g. 85. podje za rukom L. Scipionu kao propraetoru Illyrije protjerati zadnje ostanke Skordiska preko Save, a podpuno pokorenje Delmata, koji se za provale Skordiska bjehu isnovice podigli, uspije tek Caju Cosconiju god. 78. Ovom prilikom spade, danasnja Bosna sa Hercegovinom prvi put pod rimsku vlast. Sva zemlja Delmata pridieljena bje rimskoj pokrajini illyriji, kojoj su tada bile, medje rieka Formio i more na zapadu, rieka Sava na sjeveru, Drina na iztoku a Drim na jugu.

Uzprkos tomu, sto su Rimljani god. 78. zauzeli svu zemlju do Save, neoatadose im ipak delmatska plemena vjerna ni pokorna, Svakom zgodom ustajahu slobode ze~jni na noge, zelee se otresti rimskoga gospodstva. Osobito opasan bijase ustanak, kada su se g. 6. po Is. za cara Oktavijana pobunili ne samo Delmati, nego i Pannonci na sjeveru Save. Suetonius veli, da od punskih ratova nije Rimu prietila tolika pogibelj; a suvremeni Velleius kaze, da je isti mirni Oktavijan, vican boju i borbi, u dnu duse svoje sadrhtao. Ustanak potraje do g. 9. po Is. U stase pod vodjami Batonom i Pinezom opustosise Sriem, a u Dalmaciji obsiedahu istu Salomi. Petnaest rimskih legija pod Tiberijem i Germanikom vojevl\se proti njim i tek nakon cetiriju godina bjehu svladani. Buns bje utisana, ali i zemlja illyrsko-delmatska ostade ljuto poharana i opustosena (kako to Strabon zali), 'naroda bje3e mnogo poginulo, a moe plemena illyrskih bje za sve vieke skrsena Nije nevjerojatno, da su upravo illyrska plemena danasnje Bosne i Hercegovine u toj velikoj buni najvise sudjelovala.

Posto su Rimljani sretnimi bojevi razmakli medje svojoj ddavi od Save do Dunava, te na sjeveru Save zauzeli ne samo semlju Pannonaca, nege i alpinske prediele, to se odsele pod imenom illyrije nije vise razumievala S&UlO stara pokrajina illyrska od godine 78., koja je dopirala do Save; - nego illyrija bila, je sada Rim· ljanom sva prostorija, koja size od sredine Alp! do Sare planine i od jadranskoga mora do srednjega Dunava. Ime illyrije, kano ime upra.vne oblasti (pokrajine) izgubi svoje staro znamenovanje, te bijaee bar u prvo vrieme tek zemljopisno ime, a nova se imena

pojaviAe za pojedine prediele i pokrajine, naime: Dalmatia, Panno· nia i Noricum. Danalinja Bosna sa Hercegovinom nebija~e samostaina oblast, vee plipadaAe jednim dielom pokrajini Pannoniji, a drugim veeim dielom pokrajini Dalmaciji, tako da je u danaAnjoj sjevernoj Bosni bila medja pokrajinam Pannoniji i Dalmaciji. - Medja 'ova nehijase stalna; ~s je tekla sjevernije, cas juznije, nu uviek je bila rieci Savi vise sati na jugu. Redovito bijase medjom cm povucene od Novoga na Banjaluku, Doboj i Srebrenik do Bjeline iIi Zvornika. Sjeverna je Bosna (napose bosanska Po savina) spadala na Pannoniju, a sve osta1o sa Hercegovinom na Dalmaciju, koja je za rimskoga vladanja vazda do Drine dopirala.

Vriedno je, da se obazremo na zemljopis Bosne i Hercegovina u prvo vrieme rimskoga vladanja, a uza to da upoznamo illyrska plemens, koja se u to doba spominju. Strabon (t 24. po Is.) poznaje od rieka bosansko-hercegovackih jedino Savu (l:acOo;), 0 kojoj itna veoma nejasne pojmove, zatim Nerelvu, koju zove 6 N~pwv. Plinius (t 79.) poznaje uz Savu (8au8) i dva pritoka njesina :

Valda8u8 ili Vadasu8 (po nekih Una, po Tomascheku Ukrina) i Uryanus (Vrbas); a isto tako znade i za Neretvu (Naron), kojoj je blisu usca stajao znameniti grad Narona (danas Vid blizu Metkovica u Dalmaciji.) Za cudo je, Ato upravo nijedah pisac grcki ni latinski nespominje stare ime rieke Bosne. Tek na veoma lmsno sastavljenom putokazu rimskom, zvanom obieno tabula Peutingeriana, napominje se blizu uAea Bosne u Savu neko mjesto Ad Bassante (Bassantis), i po tom naslu6uju obeenito noviji pisoi, da se je rieks Boana prvobitno zvala Ba8ante ili Basaniu8.8

Rimska pokrajina DalmacUa (zajedno sa Liburnijom) dielila se je na tri velike upravne oblasti (conventus), kojim su glavna mjesta bila gradovi: Scardona (sa Liburniju), Salona i Naronu. (za Dal-

6 .Ad Bassante (Basaantis, Geogr. Raven.); der Dista.nll noeh Gradist8 am Ausfiuss des Bosut aus der Save, ,lfegeniiber dem EinflU88 der bosnischen Toliss, vergl. Caput Bassensis, Not. dig. oec, 81. Naeh der gewohnliehen

, Annahme lag Basante gegeniiber der Einmiindung der Bosna in die Sawl! und daraus wird der Name Basante oder Basaniua fUr die Bosna abgeleitet" . . . •• •• Tomasehek, Die vor-slawiaehe Topographie der Bosna, (Mittheilungen der k. k. pogr. Gesellsehaft in Wien, XXIII. Nro. 11. pag. 499.) Umah na sliedeeo] stra.ni dodaje pisac: .FUr die Bosna liBst sieh, wie wir sahen, aus der Station Ad Bassante der alte Name eraehliessen •..•. vergl, den illyrisehen Ort Bassania V. m. p. ab Lisso (Livius); Grundbedeutung vielleieht nk1ar, rein", 8IIouskrit. bhisur&".

maciju.) Ovi gradovi bijahu na neki naein sredista pojedinim oblastim; ovamo dolasahu Rimljanom podlosna plemena illyrska na sud, ovdje razpravljahu rimski cinovnici sa starjesinami i poglavicami illyrskih plemena Oblast solinska (conventus Salonitanus) zapremsse svu danasnju Dalmaciju medju Cetinom i Krkom, zatim i danasnJu Bosnu, i to izprvice samo zapadnu cest njesinu, a kasnije upravo svu do Drinc. U ovoj oblasti prebivase za rimskoga vladanja osam illyrskih plemena, Oblast norinska (conventus Naronitanus) nasuprot aapremase osim danasnje Dalmacije na ~ugu Cetine svu Hercegovinu, emu goru, zatim semlje do Drima i Sare planine. U toj oblasti prebivase takodjer vise plemena illyrskih.

Bosna dakle spadase na oblast solinsku, a Hercegovina na oblast norinsku. Svako pleme illyrsko dielilo seje na vise rodova (gentes), a svaki rod (gens) na vise centuriju (centuriae, u Plinija deeurioe), o lllyrih pisu, da su bili vitka i visoka uzrasta, crnomanjasta lika, a osobito hrabri vojnici: sve sama svojstva, koja rese i danasnje zitelje slovjenske u obsegu stare pokrajinc Dalmacije. Da upoznamo pojedina plemena, koja su za rimskoga vladanja u danasnjoj Bosni i Hercegovini prebivala.

I. U Bosrii, koja spadase na oblast solin sku , obitavahu ova plemena:

1. Delmatae (a:XA!,-OC't'lXt) u usem smislu, nekoe glavno pleme delmatskoga saveza. Bijase ih 342 dekurije (deseripti in decurias CCCXLII.), to imahu u davno doba 20 gradova, za najvece moei svojo 60 gradova. Delmate prebivahu u danasIIjoi Dalmaciji medju Krkom i Cetinom , zatim u danasnjoj sapadnoj Bosni, tako da su ih od plemena u srednjoj Bosni dielile planine Jvam, Vran, Malo· vanovo sedlo, Crna gora i 8ator. 7 - 2. Sardeates (l:::xp3UJ)'t'lXt), bro-

7 Do. su Duvanjsko, Livo.njsko i Glo.mocko polje u danaenjoj Bosni bila nekoo napucena. Delmati, svjedooe i danas joe neka. mjestna imena Duvanj8ko polje zove se u starih spomenicih srednjega vieka. Dl'fll'no i Duflmo, eto umah sje6a. no. Delminium (aeA!,-tOv). w. Tomuchek (op. cit. pagina. 506,) kaze': nEs lii.s8t sich nachwoisen, das Duvno aus Dumno, dies hinwieder o.us DI'm'no enst&nden isn; ferner, dus Dl'm'no gemiss den slav. Lsutregeln nur aus einem a.lt-dalmatischen Dalmene oder lat. Dalmino hervorgahen konnte". - No. Livanjskom polju zove se izvor rieke Bi8trice imenom lJufllan (Jukie, Zemljopis, 29), eto je u starije dob. sigumo glasilo Dl'man, a to opet sjeea. na Dalmene i Dalmino. - Glamoo napokon zove se u spomenicih 8rednjega. vieka D'lallwc, opet uspomena no. stare Delmate i Dalmene. Vidi pot&nje 0 8vem tom razpravicu

3

jeci 52 dekurije, sta.novahu u dolini Rame do utoka. j~j u Neretvu, zatim u dolini gornjega Vrbasa (Uskoplie, Skoplje) j njihovu zemlju okruzavahu planine Vran, Bcit, Stozer i Rsdoven. - 3. Deurii (d£ppLOL), brojeei 25 dekurija, stanovahu u dolini La!ive oko Travnika, zatim na zapad sve do Jajca i Varcareva. Ovim na zapadu prebivase pleme DerriopA. (dtpp(o,,~) po dolinah gornje Saue i Unca . . - 4. Maezeii \MIX~IXLOL, dec. 219.) zapremahu doline Une, dolnje i srednje Sane, Vrbasa (Jajcu na sj eve ru) i Vrbanje. U njihovoj zemlji bijaAe:grad Splaunum i obilni majdani zeljeza (Stari majdan?). - 5. Ditione8 (dLT£ove:~, dec. 239.) stanovahu od doline Ukrine pocam na Usori i na dolnjoj Bosni, zatim u dolini Sprel'!e sve do Drine. U njihovoj zemlji bijahu slani izvori kod dandnje gornje i doll3ie Tuzle. - 6. Ceraunii (KtpiXUVLL, dec. 25.) zapremahu doline Zujevine, Zeljeznice, Fojnice i Neretvice ua razvodne planine Treskavicu, Bjelesnicu, Bitovnju i Zec (Ke:pIXUVLIX 5p71). U njihovc] zemlji bijahu mo.jdani kod Fojnice i Kresev&. -7. Dindarii (dLV3IipLOL, dec. 33.), stanovahu u dolinah Stabnje i Krivo.je, te imahu u svojoj vlasti rudnike kod Olovs. - 8. Daesitiate8 (diXlm.-M'riXl, dec. 53.), najhrabrenije od starih plemena illyrskih, obitavahu Sarajskomu polju na iztoku sve do Rogatice, Srebrenice, Vi!iegrada, Gorazde i Plevlja, Od ovoga plemena bija!ie glasoviti vojevoda Baton, koji se je kroz i!etiri godine (6-9. po Is.) otimao rimskim legijam.

II. U HercegofJini, koia spadde .na oblaat norinsku, obitavahu plemena:

1. .Ardiaejci (Vardaei, OUiXp3lXioL, 'Ap3LiXLOI dec. 20.), ostanei nekoe moenoga plemena, ali sads satrta od Kelta, Autariata i Rimljana. Prebivahu za rimskoga gospodstva Sardeatom na jugu na malenoj prostoriji oko planina Cabulje i Yarde, te ziv~jahu u slabo plodnu predielu veoma oskudno i tesko, - 2. Daorsi (Dauersii, Daorsei, diXOUpm.OL, dIX6pm.OL, diX6pL~OL, dec. 17.), stanovahu u to dobs u dolini Trebizata i na Broenom polju, zatim uz lievu obalu Neretve sve do danasnjego. Dubrovnika. - 3. Nare8ii (NiXp'l\Vm.OL dec. 52.), mnogobrojno pleme, koje bjese zauzelo sjedista nekol'! moenih Autariata; prebivaae : uz dolinu gornje N eretve sve do Mostaro., zatim

St. Novakovioa: Derivuione etimologica dei nomi Dalmui& e Delminium (Bulletino eli archeologia e atom dalmat&, anno II. pag. 56-58). "Da dar Name (Dalmene, Delmene) generelle Bedeutung, etva "Schaftrift", "Viehweide", .Alpe" geh&bt hat, konnte deraelbe in Dalmatien an "er8chitden6ft Orten vorkommen". W. Tomaachek, op. cit. pag. 506.

naNevesinjskom i Gackom polju, nadalje uz Pivu i Tarn, napokon uz gornju Drinu, gdjeno je medjasilo sa Da.esitiati. - 4. Deramestae (dec. 30.), bijahu susjedi Daorsom, te zapremahu Popovo polje i kotlinu Dabarsku.

Ovo su plemena illyrska, sto su u prvo doba rimskoga vladanja u Dalmaciji obitavala na semljiatu danasnje Bosne i Hereegovine.P Plemena su ta imala istu sudbinu, kao i ostali zite\ji tadanje pokrajine Dalmaei]e, jedino s tom razlikom, da radi udaljenosti od mora nisu tako bila islosena uplivu rimske uljudbe, kako no plemena primorskih prediela. Nu ipak je i ove krajeve prodro duh rimske kulture.

o kulturnom radu Rimljana u danasnjo] Bosni i Hercegovini svjedoce i danas jos tamo nadjeni ostatci rimskih cesta, ostatci zgrada, rimskih grobnica i umjetnina, nadalje nadjeni latinski napisi (nsjveeom veeinom nagrobnice) i rimski pjenezi. Da nabrojimo mjesta, gdje se je dosele naslo tragova. rimskoj kulturi. 9

a) 08tanci rimakih cesta 1. Komad rimske ceste od sela Cadjavice na polju Podrasnici preko Medne, Peske i Glavica do Glamoea, Ovaj je komad dug 9 sati, te se cini, da je ostatak oeste, koja je vodila iz Broda (Marsonia) kroz Bosnu u Solin (Salona). 2. Komad rimske ceste u Hercegovini kod Tihaljine i Neidravice, Ljubuskoj na sjeverozapadu j jest to dio caste, sto je vodila iz Bunoviea (ad Novas) kroz dolinu rieke TrebiZata put Vida (Narone). 'Jedan komad iste ceste vidi se jos kod franjevackoga samostana Humca j ovdje ju narod zove Sekulau, ter kaze, da je vodila Hod Soline do Norine", t. j. od grada Salone preko Runoviea (ad Novas) u Naronu.

b) Ostatci rirnskih zfl'/'ada, groblja, grobnica iu~jetnina. Na Brocuom polju kod sela Cerina vide se duboko u zemlji mnogobrojni temeljni zidovi rimskih zgrada j ostataka rimskih zgrada ima nadalje kod hana Podruniea medju Travnikom i Jajcem, i u Glavicah na Glamockom polju. - Mnogobl'ojne rusevine u gradu Plevlju pokazuju, da je tuj bio nekoc rimski grad, kojemu je ime pocimalo slovom S (municipium S. j Mommsen nagadja, da je tu stajao grad Stanecli, doeim 'I'omaschek hoce, da je bio grad Sapua). Sam rim ski grad bijase tame, gdje je .dallas stari grad Plevlje, a na Ilinom brdu blizu Plevlja bijase mrtvacki grad. - Kod sela Mosunja na rleci Lasvi ima starih zgrada, a uz to su se tamo

8 Potanje 0 njih vidi u vise puta. citovanoj radnji W. Toma.scheka, Die vorsla.vische Topogra.phie der Bosna, Hercegovina. itd. pag. 561-567.

9 0 rimskih starinah u Bosni i Hercegovini vidi osim spomenutih vee djela. ove knjige i ra.zpra.ve: Ewanll ...4.. Trough Bosnia. and the Herzegovina, London 1876. (na. vise mjesta.) j - Antiohita. di Broeno ed un a.ra. di Silvano (Bulletino di a.roheologia. e storia. Da.1mata. I. pag. 70.)

...

36

nuli rimski novei, da i kipovi idola. Nagrobnog kamenja i grobniea naslo se je kod Bela Pazari6a medju Konjieem i Sarajevom, kod Blazuja na izvoru rieke Bosne, a kod Vrsto6e u dolini Unea (blizu Drvara) naBla se je 5' visoka skulptura u basreliefu.

c) Rimakih pjeneza naslo se je kod Vitine u dolini Trebizata, kod Dirjaka blizu Travnika, u Glamocu, kod Bela Podlipci u Dnoluki iztocno Jajeu, u Konjieu i okollsn njegovu.

d) RimtJkih napiaa naslo se dosele na muogih mjeT!tih, i to na Brodnom polju (kod Gradniea., Kreindvora, Sajmista, Cerina); kod Ljubuske i u okolisu njezinu (Humae, Ligat, Gradcina); u dolini Trebizat& (Vitina, Mlade) j u Svrakinom Bolo kod Sarajeva j 11 Rogatiei (4 napisa; na jednom se spominje neki decurio colonise Risini, koji je tamo sahranjen) i Goraidi j u Plevlju (preko trideset napisa) i Prepolju; u okolici Travnickoj (kod Pnt&ceva, Gucanske Kapele, hana Podruniea) j no. Livanjskom poljn (kod VaBarovine, u List&nih, kod Radinci6 kule, u Kabli6ih i Priluki) j na Glamackom polju (kod GlaviclL i Jakira) j i na Kupresu (u Otinoveih).

c) RimtJka rudokopja. Na vrelistu rieke Vrbasa, no. obronku planine Rosinj ima tragova veoma starim majdanom, osobito kod Bela Krupe. Da su ovdje Rimljani zlato kopali, moze se nagoviestati po rimskih pjenezih, lito ih svaki cas nalaze.

Vec ovo nekoliko podataka, koji su slu~jno na vidjelo izneseni, pokaz¥je, da su Rimljani i po danasnj~j Bosni i Hercegovini dobrahno svoju kulturu radirili. N u osim ovih spomenika ima i pismenih svjedo~stva, da su za Rimljana prolazile Bosnom i Hercegovinom vojnieke i trgovacke ceste, a uz eeste da su se nizali tvrdi gradovi i liepe varosi. 0 tih cestah i gradovih svjedoce dva putokaza: ltinerarium Antonini i Tabula Peutingeriana.

Po ovih zemljokazih i po semljopiscu Ravenskom mose se ustanoviti, da su za Rimljana Bosnom i Hercegovinom krisale tri glavile ceste, koji su glavni grad tadanje Dalmacije, znameniti Solin (Salonu) spajale sa Posavinom, Podrinjem i dolinom Neretve.

I. Prva cesta vodila je iz Mitrovice (Sirmium) uz Savu do Gradiske, a odavle kroz danasnju zapadnu Bosnu (Tursku Hrvatsku) u Salonu. Ova je cesta bila dva puta gradjena, te je prvi put tekla iztocnije, a drugi put zapadnije. Starija cesta, zabiljezena u tabuli Peutingerovoj, imala je ova:j pravac i ove postaje. Poeem od Gra.diske (Servitio) vodila je na jug do LaktaBA (Ad Fines), 10

10 Tomuohek W., op. oit. pag. 512. Da je kod L&kt&ia. bila rimsb naseJbina, svjedolli medju Inim i to, ito se je g. 1868. t&mo n&ia.o po.laCen kip, prikuujuci po 8voj prilioi kojega rimskoga oara..

87

gdje bijase medja pokrajinam Pannoniji i Dalmaciji} odavle je tekla uz danasnju Banjaluku (Oastra) 11 na Dobrinjsko polje" do hana Paviee, (Lamatis) III i zatim na visoku ravnicu Podrasnicu, gdje bijase postaja Leusaba. IS Odavle je vodilapreko Varcareva (Baloie), 14 Jezera (Indenea), gornje Plive (Saritte), 16 izvora Janske rieke (Jonnaria) i StraZbine (Bariduo) na Kupresko polje, zatim preko M&lovanova sedla do Suice i preko Borove glave na Livanjsko polje, gdje je taknuvsi se mjesta Vasarovine i LjubunCica dospjela na planinu Prolog (In Alperio) 16, te se zatim spustala prems.

Oitluku (Aequum) i Solinu (Salona) na moru. .

Budi da je ova cesta brzo pokvarena, budi da je preduga bila j 11 kasnije vrieme sagradjena bi nova casta, koja je ravna i tim mnogo kraea, a po svoj prilici i mnogo udobnija bils, Ova nova cesta, zabiljezena u putokazu Antoninovu, drzala se [e stare sve do ravnice Podrasnice (Leusaba), te je u tom dielu imala samo jednu novu postaju, naime kod Trna (ad Ladios) 17 sjeverno danasnjoj Banjaluci; nu od ravnice Podrasniee poeam odvajala se je od stare oeste prema zapadu, te je vodila raznim putem preko vrelista Sane (Sarnacle) 18, Glavica na Glarnockom polju (Salviae) 19, i ListanA

11 Joe i sad vide se u Banjaluoi rusevine stare rimske kupelji j pred nekoliko godina naslo se tuj vise stotina rimskih ba.krenih pjeneza.

12 Aemate u Itineraru Antoninovu (ed. Parthey et Pinder, Berolini, 1848., p. 128). Dva Slota. iza hana Pavi6a jesu "Bunal'i", t. j. 4-5 ka.menih Idenaoa, za oielo ostatak iz rimsko dobe.

18 Laueob« iii Lasuoeo. u zemljopisou Ravenskom (izdanje M. Pindera i Puthey-a, 1860., IV. 19.217-218).

l' Baloia u zemljopisou Ravenskom (arb. balle = lSelo, vrh, polSetak). Kod Dolnjeg sela blizu Varcareva izkopan bje g. 1864. zrtvenik sa ISetiri ISovjelSje glave i s napisom, gdje se je medjutim samo brojka VII. razabrati mogla.

15 Takodjer Sarute. Dio Cassios zove to mjesto tSpE"t'LOV. Po BVOj prilici stojase Saritte blizu grada Sokoloa. Saritte bija~e znamenito mjesto j g. ·582. po Is. spominje se pod imenom .munioipium Saroiaticum", te spadase tada pod kd6anskoga biskupa u Ludru.

18 Alperium bijase po svoj prilioi kod Hili-briga.

17 Ime .Ad Ladios" dobi ovo mjesto, jer je tuj bio smjest.n odio vojnika od pontskih Lul (Ladii),

11 Saniglo i Sarniclo u zemljopisca. Ravenskoga, a Sarnade u nekih rukopisih. God. 580. spominje se • Vita.1is presbyter SarnienBiB ecclesia.e. (Farlati, IDyr. saor. I. p. 168.)

19 Salvia, Silviae, u Plolom. tlXAoUrlX. Godin. 582. po Is. spominje S8 .municipium Salviaticum", koje spadase pod biskupa u Ludru. Salvia bila je po tom znamenita va.roii.

38

(Pelva) na Livanjskom polju u Citluk i Solin. Ova cesta bila je duga od Gradi~ke do Solina 154 rimske milje, a od Gradi~ke do Li~tanA. 116 rimskih mi\ja 10.

n. Druga cesta vodila je iz Selina upravo kroz sredinu gomje Bosne do Drine, a odavle u Mitrovicu. Ova je cesta zabiljezena samo na tabuli Peutingerovoj, Vodila je pako od Solina preko Trilja na Cetini (Tilurio) najprvo na Livanjsko polje do Vido~a (Ad Libros) j odavle se je uzpinjala preko Busenin-grade (In Monte Bulsinw) III i Eminova polja (Bistue vetus) do vreli~ta Vrbasa, gdje , je stojala (mozda u Skoplju) znamenita naselbina Matrix (Ad Matricem) blizu zlatnih majdana 2B; od vrelista Vrbasa vodila je cesta da,\je preko Krupe u Fojnicu (Bistue nova) 18 i dslje do Blaiuja (Stanecli) na dana~njem Sarajevskom polju. Sarajevsko polje bija~e vee za Rimljana srediste nutamoj semlji i glavno prometiste za ove prediele; od Sarajevskoga polja (dotieno od Blazqja) vodila je ponajprije glavns. cesta d~je preko postaje A rgentarie (V are~ ili Srebrenik?) do Drine i Mitrovice; doeim su tri pokrajne oeste tekle na iztok, jugozapad i sjeverozapad: prva je tekla preko Rogatice (Aleva?) i Gorazde 11 Plevlje (Sapua ?), druga do Konjica, a treca preko Busovace na Travanjsko polje (Putaeevo, Mo~unj), a odavle preko Jajca do Jezera, gdje se je hvatala glavne oeste, koja je vodila jz Gradi~ke zapadnom Bosnom u Solin. Il4.

ITI. 'I'reea cesta, k~ja je bar dielomice prolazila danasnjom Bosnom i Hercegovinom, zabiljezena je u putokazu Antoninovu. Jest to cesta,

•

20 Kod vreliSta Sa.ne (Sarnacle) odvajala se je od ove ceste pokrajna cesta, koja je vodila do Biha6a, a odavle do Dubice i Gradi1ike. Postaje na toj pokrajnoj cesti bijahu: Sarnielo (izvor Sa.ne), Persetis (Petrovac), Netabio ill Netavio (Lipovo polje), Speridium (oko Biha6a) , Ra.etinio ili ·PaU-rLllov. (IKaoi6), Brindia (Krupa), Clandate (Novi), Assinone (Priedor), Berginio (Dubiea), Servitium (Gradiska).

II MO'1Ite VulBi (Bulsi), Geog. Raven. IV, 16, p. 211.

91 0 tih zlatnih majdanih vidi: Conrad A., Bosnien im Beaug auf seine Mineralschiitze (Mittheil. der k. k.· geogr. Gesellschaft· in Wien 1870. p. 221). - Jirecek K., Die Handelsstrassen und Bergwerke p. 42. - Godine 580. spominje se neki prosbyter Vitalis kao episcopns eoclesiae Martaritanae; Tomaschek (op. cit. p. 620.) misli, da se mora citati ftecclesiae Matricitanae"

28 Godina 580-682. spominje se ftAnd"ea8 episoopus BestQemi8 (eoclesiae) j Bistue nova bija.8e dakle tada, a sigurno i mnogo prije, sielo krB6anske biskupije.

~ 0 tih pokrajnih cestah pise Tomasohek W.; op. cit. pag. 521-523 ..

39

koja je vodila iz Salone do Narone, a odavle u Skadar (Scodra) i Drae (Dyrrachio), gdje se je hvatala velike vojnieke oeste "via Egnatia" , lito je spajala Drae sa Solunom i Carigradom. Spomenuta je cesta vodila najprije iz Salone danasnjom Dalmacijom do Runoviea (Ad Novas), odavle je tekla preko Nesdravice i 'I'ihaljine (Ad Fusciana) 26 dolinom Trebizata do Ljubuske i Ljubuskoga polja (Bigeste) i do Vida (Narona) kod rieke N eretve. I od ove oeste odvajale su se pokrajne oeste, koje su vodile u nutarnju zemlju. 26

Vee ovaj kratak pregled rimskih eesta u danasnjoj Bosni i Hercegovini pokazuje jasno, da su Rimljani umjeli svoju kulturu i ovdje liepo razsiriti. Posagradjene oeste slusile su im ne samo, da usdrse pokorna teskom mukom svladana plemena illyrska (feroees Dalmatas), nego da podignu i blagostanje podlosne si zemlje. Kako je Bosna rudami bogata, to su Rimljani obratili osobitu paZnju na rudokopje. Dlyrska plemena, do nedavno vikla samo boju i stocar· stvu, bjehu prisiljena , da se bave kopanjem ruda i izpiranjem zlata, n te stekoje domala u tom poslu znamenitu vjestinu. Osobito se je u Bosni kopalo mnogo zlata, koje isti pjesnici latinski (n. pro Statius) u velike hvale. Plinius kaze, da se je 11 Dalmaciji za cara Nerona izkapalo zlato skoro na povr1iju zemlje, a da ga je bilo toliko, da se je svaki dan dobivalo po 50 libara.28 Rimljani su za zlatne majdane bosanske imali u Saloni posebna cinovnika (commentariensis aurariarum Delmatarum) ; osim toga izdali su vise odredaba, ticucih se rudokopja bosanskoga (tuj se spominjucomites

mettalorum, aurileguli, metallarii itd.). .

Nusdno bi bilo jos stogod kazati 0 prvih poeetcih krscanstva u Bosni i Hercegovini; nu zato neima llpravo nikakovih podataka. Za onaj dio tih .zemalja, sto je spadao na pokrajinuDalmaciju, nema. dvojbe, da se je veoma rano iz Solina upoznao B krscanstvom. To se naslueuje i 'po t?m, sto se mnoge krsCanske bisku-

2& .Aufu.ttianis u !tin. Anton. i Geogr. Raven.

,.. Tomaschek W., op. cit. p. 528 i 545-548. 51>8-560. Od Narone vodila je dalje cesta preko Kleka (Ad Turres), Oslja (Dilunto, Dallunto), Slana (Pardna), Zatona (Asamo) i Cavtata (Epidaurum) u RislLll (Resinum), a odavle preko Budve (Butua) do Ska.dra. i Draoo.

27 (Augustus) e:fFerum genus (sc. Dalmatas) fodera terras coegit aurumque v:enis repurgare. Flonls IV., 12.

lie Invenitur (aurum) aliquando in summa tellure protdnus ra.ra felicitate, ut nuper in Dalmatia principatu Neronia, singulis diebus etiam quinquagenas libras f1mdens. Plinius XXXIII. 4.

40

pije, koje su u 6. stoljeeu bile pod nadbiskupijom solinskom, moraju traiiti u danasnjoj Bosni. N apose vriedi to za biskupiju bestoeriaku (bestoensis eeelesio), koja je bila u sreu gornje Bosne.

*

* *

Bosna i Hercegovina, buduei cesti pokrajinft. Pannonije i Dalmacije, podnosile su iza propasti sapadno-rimskoga carstva (476.) sve nevolje i bure, 8tO su ove pokrajine zadesile. Najprve dospjese pod iztocne Gote, kojim je kraljevao Teodorik (493.) U ruku iztocnogotskih ostadose nepriepomo do g. 535., kadno [e car byzantski Justinijan zapodjeo dvadesetgodisnji Tat sa iztocnimi Goti. Iztoeni Goa, a napose njihov kralj Teodorik vladase Dalmacijom mudro sliedee u svem primjer Rimljana. I kralj 'l'eodorik brinjase se poput rimskih careva za rudnike bosanske. 99 Premda iztocni Goti bijahu vjere Arijeve, to ipak nedirahu u crkveno uredjenje Dalmacije niti neproganjahu katolika; pace upravo za gotskoga vIadanja bjehu u Solinu g. 530. i 532. obddavana dva pokrajinska crkvena sabora za Dalmaciju. Iz sacuvanih spisa tih sabora 80 razabiremo i tadanje crkveno razdieljenje Bosne i Hercegovine. Na crkvenom saboru g. 530. spominju se cetili bosansko-hercegovaeke biskupije: Naronitana (Narona), Martaritana ili Matricitana (Matrix, Ad Matricem), 8arniensis (Sarnacle) i ovim na iztoku u sre. dini zemlje Bestoensis (Bistue nova); na crkvenom saboru g. 532. bjehu jos dvie nove biskupije osnovane, na ime: Ludricensis 81 i

Sarsenterensis.81 Biskup bestoenski, koiemu je biskupija bila veoma

n U jednom piuuu od g. 508., sto ga. je iztocno-gotski kralj Teodorik piaao svomu upravitiliju u Dalmaoiji, Osuinu ill Osunu, pr!,poruCa kra.lj istemu Osuinu nekoga Simeona, za kojep veli: "Simeonem itaque virum olarissimum, ouius fides olim nobis est oognita, vel devotio oomprobata, ad ordinationem siliquatioi, nee non ferrariarum ad provinciam Dalmatiam n08tra ordinations di1·eximua". Kukuljevio I., Codex diplomatious repi Croatiae I. 194.

80 Kukuljevie I., Codex diplom. I. 195-198.

n Ovoj biskupiji, kojoj bi,ja1ie sielo Ludrum (Livno), pridieljena bise i mjesta (municipia): Salvialicltm (vidi notu 19) i Sa1'ciaticum (vidi notu 15).

32 Ovoj biskupiji bijase sielo Sarsenterum (Sarsitero u Geogr Raven.), i obseg bi joj odredjen: ut Sarsenterensis episcopus basilioas, quae in munioipiis Delontln», Sta.ntino, Novense (et) per rusticaria. (= Gehot'te und Trit'ben) Pecuatico et Beuzzavatico supra sunt constitutae, in paroohia consequatur". Tomaschek ovomu dodaje: "Pecuatioum hi8l!l! irpd eine

41

prostrana, sahtievase na istom saboru, da se say prediel od mjesta (planina) Kopila i Vranice (a loco Copella et Arena) pa do mjesta i crkava tik njegova sjedista odieIi od njegove biskupije i da se zanj osnuje posebna biskupija,

Godine 535. zapo~ima dvadesetgodisnji rat Justinijana sa istoenimi Goti. U to vrieme strada Dalmacija, a po tom i Bosna i Hercegovina ne samo od vojske i sile njezine, nego i od vjerskih progona. Stare kronike umiju mnogo prieati, kako su arijanski Goti progonili pravovjerne krscane. Sred n"jljuce borbe medji Grci i Goti osvanuse Slovjelli prvi put u tih predielih. Iza prve provale g. 548. vraeahu se Slovjeni g. 551. i 553., te se je zato sumnjalo, nije li ih gotski kral] pozivao u pomoe proti cam JustinUanu? 88 lza dvadesetgodisnjega ljuta boja propade gotska drzava, a Dalmacija sa danasI\iom Bosnom i Hercegovinom dospije pod byzantsko 'carstvo; ali navale Slovjena neprestadose, dapaee se Slovjenom pridruzise jos i Avari. Najgroznija avarska provala zgodi se g. 598. I kad no je avarski kan udario iz Sriema Bosnom na jugozapad, tel' osvojiv glavnu tvrdju 34 na cesti sriemsko- solinskoj razorio do 40 tvrdih gradova i nemilo opustosio svu zemlju.

Iza ove grozne provale avarske, koja bje1ie ovatueu neko~ pokrajinu Dalmaciju pretvorila u gotovu pustinju, nastojahu Slovjeni, a napose Hrvati, da zavladaju tom nekadanjom rimskom semljom, God. 600. prietila je vee pogibelj istoj Saloni 36, a malo zatim u prvoj polovici 7. iItoljeeaspade sva Dalmacija u slovjenske ruke. Ovom zgodom dobi i Bosna sa Hercegovinom svoje slovjenske zitelje, koji su u njoj bivali do pada njezina pod Osmanlije (g. 1463.).

umfangreiehe Schaftrift und Beuzavatieum die Besitzung eines-Dalmaten Beusa". - Samo mjesto Sarsenterum bijase po Toma.scheku na sjeveru Mosta.rskoga bla.ta. blizu Goranaea •

.18 Procopius , De bello Gothico, lib III. Co 40. p. 449-455.

84 Ova se tvrdjava u raznih spomenicih imenuje ova.ko: "BOCyxtL~, B:~fA~'II', BriAx.·II~, Balcha, Bale&, Balea", (Ra.oki Fr, Document&. historiae chroatieae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae 1877. pag. 254). Tomasehek nagadja., da je to IOCA~EL~ = Salviia (Glavice na Glamookom polju); nu ja prihveeam sa Safafikom liitanje .Balea", ter mislim, da je postll(ja Baloie iIi Baloia.

85 U srpnju 600. pise papa Gregorije I. Maksimu, nadbiskupu solinskomu ova.ko :.Et quidem de Sclavorum gente, quae vobis valde imminet affligor vehementer et eonturbor. Affligor in his, quae iam in vobis patior; conturbor, quia per !striae aditum iam Ita.1iam intrare coeperunt". Kukuljevi6 1'1 Codex diplom. L, 81.

ill. Bosna od seobe juznih Slovjena do Kulina bana (1180).

Bosna tla razmetiji zivlja hrvatskoga i srbskoga naginje sada Hrvatskoj, sada Srbiji. - Polovicom ·11. stoljeca jest samostalna banovina, a god. 1135. pridruzuje se ugarskim .Arpadovicem. - Boric (1154-1163), prvi po imenu poznati ban bosanski. - Bosna pod byzantskim carstvom (1166-1180) do smrti cara Emanuela.

Orkoen! odnosaji Bosne ; prvi pojav Patarena ili Bogomila.

Poviest Bosne od polo vine sedmoga stoljeea. do Kulina bana veoma je nejasna i tamna. Do 10. stoljeea nezna se 0 njoj rna nista siguma; poeam od 10. stoljeoa javljaju izvori tek koju malenu viest o toj zemlji, udaljenoj znatno od svih tadanjih kulturnih sl'edista. Stariji pisci 0 povjesti bosanskoj htjeli su ovu veliku prazninu izpuniti podatci iz veoma nekriticne i slabo ·uporabive kronike popa Dukljanina. Veo Orbini kusao je dovesti u sklad porazbacane i nepodpune viesti toga zgodopisca, a za njim se povedose svi pisci do Jukiea. Tako dospjese u poviest bosansku -polumiticni bani Ze(imir, Kresimir, Leget i Vukmir, za koje kriticna poviest nezna upravo nista. Posto dakle sve ovo nestoji, tesko je izpuniti prazninu od vise stoljeea, Pokusati en ipak, da nesto po nedostatnih izvorih a nesto nagadjajuc stvorim ma i p~vr8nu sliku 0 starljoj povjesti bosanskoj.

N aselivsi Hrvati i Srbi u prvoj polovici sedmoga stoljeca zapadnu cest balkanskoga poluotoka i zavladavsi tako nekadanjimi rimskobyzantskimi pokrajinami, ncstvorise umah velikih drsava , nego vise manjih i veeih oblasti, koje opet sastojahu od nekoliko plemenskih zupa. Samo dvie oblasti, najzapadnija i najiztocnija zadrzase narodna imena: hrvatsko i srbsko : ostale oblasti ovim u sredini dobiseImena budi plemenska, budi mjestna (topogra6jska). Plemena, eto se naselise oko rieke Neretve (stare Naron~), pro-

43

zvana biAe Neretljani (Narentani);, plemena oko planine Huma dobise ime Humljani; a plemena, sto saposjedose okolis slavnoga nekoc grada Duklje (Dioelea), poznata su dugo pod imenom Dukljana (Dioelenses, Dioeletiani). I dolina gornje Bosne bijaAe jos od davnih vremena znamenit prediel, i tuj se skupi u jednu oblast vise zupa plemenskih. Novi priseliee preudesiie staro ime rieke Basante ill Basanius prema svomu izgovoru, te prozvaie i rieku i porieeie njesino Bosnom (Bossna), a sebe same Bolnjani (Boinjaninh) .

Prema oskudnim izvorom mueno bi bilo osjeci, imsju li se prvobitni slovjenski zitelji Bosne pribrojiti Hrvatom ili Srbom j nu sigurno jest, da je oblast Bosna vee od prvoga casa bila na razmedji zivlja hrvatskoga i srbskoga, Sto je bilo toj oblasti na zapadu i sjeverozapadu, b~jaie hrvatsko; a ~to na iztoku, sjevero- i jugoiz-

toku, bijase srbsko '

Vee ovim polosajem njezinim b~ja8e Bosni oznaeena sudbins za mnoga stoljeea. (Jim su se pod imenom hrvatskim i srbskim pocele Btvarati dvie drzave i skupljati oko sebe ostale oblasti: obje su drsave privlacile Bosnu, svaka na svoju stranu. Ako i nije vjel'ovati potanku pricanju popa Dukljaninu; jedno se ipak rasabire iz njega, a to je, da je oblast Bosna bila prvobitnoprikovana uz Hrvatsku. 1 Nije nevjerojatno, da je to bilo u pocetku 10. stoljeca, kad no je prvi kral] hrvatski Tomislav bio jedini moguei suparnik bugarskomu earn Simeonu na svem jugu slovjenskom. Moguee je, da je u to doba postala Bosna i banovinom, jer ime

bana i cast njegova poznata je samo Hrvatom. '

Kad je poslie srnrti velikoga eara Simeona uspjelo srbskomu knezu Ceslavu (931-960) pogasenu Srbiju podiei i stvoriti federativnu drsavu, pridrusena bi i oblast Bosna novo stvorenoj drzavi. Suvremeni pisac grcki ear Konstantin donosi nam prvu sigurnu

1 Ovako misle i njemaaki povjestnici Krause i Diimmler. Sn.vni DIlmmlera E., Ueber die ii.lteste Geschichte der Sla.ven in Da.lmatien (Sitzungsberichte der philosophisch-historischen Classe der kais. Akad. der Wissenschaften in Wien, XX. Band, 1856., pag. 878-874, 897-898. Dummler ' medju inim veJi: "Kaum aber moohte es Bur Erklii.rung jener friiheren StreitMacht (der Kroaten) geniigen, wenn wir die Miindung des Werbas in die Sau als ii.usserete Nordostgrenze des alten Croatiens annii.hmen, vielmehr schaint es fast nothwendig, auch Bosnien nicht als ursp'rilnglich serbischu GAbiet gelten I2IU lassen, sOMern als ei'lle ehemalige Erwerbung 'der Kroaten •••. ". Potanje razlaganje ove predmnieve vidi na str. 878-4.

44

viest 0 tadanjoj Bosni. Po. njemu je Bosna bila tada cest srbske knesevine, neimajuea IIvo_ga vlastitoga vladara, vee pokorna knezu Oeslavu I. Istoga kneza Oeslava ide zasluga, do. je podlosnu Hi banovinu Bosnu obranio od Magjara. Magiari naime, zagospodovadi u desetom stoljeeu u Sriemu S (istoenom dielu nekadanje dolnje Pannonije medju Savom i Dunavom), ucestaAe osobito poslie poraza u Njemackoj god. 955. svoje navale na ·balkanski poluotok. Ovamo su ih iz ubavoga 8riema vodili naravni i za njihove konjanicke cete zgodni putevi, doline naime Bosne i Morave do srea balkanskoga poluotoka. Tako se jednom poslie godine 955. podise neki magjarski knez KiA, po svoj prilici gospodar Sriema, te sa svojimi brzimi konjanici proleti Bosnom i doprie do drinske zupe, koja bijaAe. nil. medji Bosne i prave Srbije (Rase). Kod mjesta Cvilina uz gornju Drinu doeeka ih knez Oeslav j magjarske cete bjehu hametom potueene, sam voirods njihov pade u boju od junacke desnice Tjehomilove.!

Slavodobitni knez Oeslav provali iza te sretne pobjede u Sriem, ali plati to junaetvo glavom .. Poslie smrti njegove raspsde S8 i ddava njegova, a Bosnom zavladaAe domaei bani. Nu samostalnost ta nepotraje dugo. Vee oko g. 968. udari na bosanskoga bana hrvatski kralj KreAimir. Borba se vodila no. gornjem Vl'basu, u Zl1pah Plivi, Loki i U skoplju. Bosanski ban uvidi brzo, da se nemose otimati sili kralja Kresimira ; ostavi zato svoju banovinu i pobjese kralju ugarskomu, a Bosnom zavlada kralj Kresimir",

I NabraJaju6 car Xonstantin u SS. poglavju svoga djela ftde administra.ndo imperio" (pagina 160-161) gradove )(krStene Srbiie, dodaje :

" \ , ( I' ) 86 " ,'f A I.

"X.OC~ £~, TO 1WP~OV =ager=poJe Q'WVOC TO OCTe:p:x X.OC~ TO ~e:av/lx. •

Sravni i Rall"koga Fr., Hrvatsb prije XII. vieb (R&d jugolL akad LVL p. 71-73).

3 RaCki Fr. dr, Hrvatska prije XII. vieb p. 120.

t Regnante ergo Cia.elavo rege Xiis princeps Ungarinorum cum IUO exercitu venit Bosnam, et devastabat atque depraedabatur eandem provinoiam. Tunc rex congregans populum exiit ei obviam in Drina iupania iuxta fluvium, ubi commisso bello ..... ceoiderunt die illa innumerabiles ex gents Ungarinorum in loco, qui Cil)edino (mjesto Civelino, d&n&s Cvilin) dicitur usque in praesentem diem. Presbyteri Diocleatis regnum Sl&vorum, apud Lucium, de regno Dalmatiae et Croatiae, pag. 291. - ftDrina iupania" jest ka.snije Podrinje ; a istoj iupi spominje Dukljanin jo~ grad Brusno, danas selo Brusna u obOini vikolikoj, a kotaru focanskom.

5 Cresimirus autem frater eius cum avunculo pUgna.ntell praedaverunt Uscople et Lucca et freva (Pleva). Banns autem Bosnae videns, quod

Koncem des6taga stoljeea zaprieti svim jusnim Slovjenom velika pogibelj od cara Vasilija II. Bugarobijca, koji bjese poduzeo obnoviti vlast byzantskoga carstva nad svimi zemljami balkanskoga poluotoka, koje su nekoe pripadale ovomu carstvu. Iza dugotrajne, krvave borbe svlada on najprvo Bugare, a zatim se obori na Srbe i Hrvate. Vjeroja.tno je, ds. je tada oko g. 1019 i Bosna. poput Sriema spala pod vrhovnu vlast byzantskih careva, Nu vee iza smrti ovoga moenoga eara oslobodi se Bosna opet byzantskoga vrhovnictvs, te je odsele duse vremena ostala samostalna zemlja pod svojimi banovi. Bani bosanski u drugoj i treeoj cetvrti jedanaestoga stoljeea znatoo dapace dizu ugled svoj i svoje banovine, tako da se ona g. 1067. spominje u istom redu sa knesevinom Dokljom i Srhijom. Osiljena ovako, odoljevase ona dugo i nastojanjo kaswjih dukljanskih kraljeva, koji ju poput Huma i 'I'ravunje htjedose sjediniti sa svojom drZavom. - Tek g. 1082.-1085. uspije dukljanskomu (zet&komu) kralju Bodinu spokoriti Srbiju (Rasku) i Bosnu. Srbiji dade za namjestnika. zupana Vukana, a Bosni kneza Stjepana.6

Poeetkom dvanaestoga stoljeea dogodi se vazan dogodjaj, koji se je kroz cieli dalji srednji viek znatno dojimao svih jusnih Slovjena. Ugarskim naime kraljem, posto su se prije mnogo ali saludu trudili, uspije uhvatiti cvrste stope DR balkanskom poluotoko; kralj ugarski Koloman izabran bi i okrunjen g. 1102. u Biogradu

-za kralja Hrvatske, a tri godine zatim (1105.) zavlada i Dalmacijom (t. j. gradovi Spljetom, Trogirom i Zadrom i nekimi otoci). Juzni Slovjeni bijahu tada upravo u takovu polossju, da im nije bas nepoeudno bilo, kad su vidjeli, kako se je Hrvatska poklonila kralju, k~ji je i Ugarskom vladao; njim je dapaee moglo donekle i drago biti, sto- je sada U garska ustala kao takmica byzaut&koj drsavi, kojoj su se sami vee vise desetak godina otimali. Pa i Ugarska ArpadovicA. u 12. stoljecu bila je sasvim drugs, nego Ii

IIdlte e08 stare nequibat ad pugnam, fllgit ad regem Ungariae, deinde Cresimirus caepit totam Bosnam et dominavit eam ••.. Eo tempore (g. 968.) defunctus est Bulgarorum imperator Petrus nomine ... Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum apud Luoium p. 299.

• Deinde caepit Bosnam posuitque ibi StephlldlUID lmezium. Presbyteri Diooleatis regnum Slav., Lucius p. 800. - - F. Backi, Borba julnih SIovjena za ddavnu neovisnost u XI. viekll. (Bad jug. akad. XXX. pag. 99.)

46

kasnije za centralizacije Anzuvinaca i za dobe Hunjada. 7 Nu tim veema usnemirise se s toga dogodjaja Mletci i byzantska drzava. Mletci nemogose nikako oprostiti Kolomanu, sto se je uzprkos ugovoru sa njihovim dusdom drznuo segnuti za krunom hrvatskom i za Dalmacijom, koju su Mletcani smatrali svojom; pa kad je god. 1114. Koloman naglom smrti umro, smatrahu to kaznom bozjom, sto im bjese po njihovu sudu oteo Hrvatsku i Dalmaciju. Daleko vise bijahu uznemireni byzantski carevi porodice Komnenft.. J os nebjehu pregorjeli Sriema, koji im hjehu ugarski kralji u drugoj polovici 11. stoljeea oduzeli, 8 a sada se eto usudi kralj Koloman sjediniti pod svojim zezlom Hrvatsku i Dalmsciiu, koje byzant&ki carevi nisu nikaad presta1i smatrati sastavnimi dielovi svoje carevine.

Veliki ratovi, sto su ih byzantski earevi iz porodiee Komnena vodili u 12. stoljecu, da vrate nekadanji obseg svomu carstvu i stari sjaj svojoj kruni, zapocese vee zaKolomanova sina Stjepana II. (1114-1131.) .. Da bi svoju svrhu ostvaraH, bijase Komnenom najprije oboriti ugsrske vladare, te ih iztisnuti iz Sriema, Hrvatske i Dalmacije; zatim bijase im svladati N ormane u juznoj Italiji i napokon sasvim skuciti pod svoj jaram balkanske narode, napose Srbe, koji su se bas tada poeeli iznova buditi. Sasvim je naravno, da su opet s druge strane toli kraljevi ugarski, koli veliki zupani srbski i vladari normanski gledali, da lie medjusobno sto bolje priblize, pa da se sjedinjenimi silami otmu sudbini, koju im bjehu Komneni namienili U to ime vee kralj Stjepan II. sklapa obranbeni savez sa srbskim velikim zupanom Belom U rosem proti caru

7 0 povjesti Ugarske, byza.ntske drZa.ve i ju~nih Slovjena. u 12. stoljecu vidi zna.menitu ra.zpra.vu: B. BacD.lILeBClcHt, Hs'I> DCTOpiH BwsaariD B'I> XII. BtKil (C-'l8.BmIcKiit C60PHDK'I>, II. TOM'L, C. Ilerepedypr-s 1877. pa.g. 210-290.) o Ugarskoj i juznih Slovjenih pceetkom 12. stoljeea. veti pisae na 286. strani: "No toCno ta.kze s da.vnjago vremeni, osobenno so vremeni Alekseja Komnina, 80 vremeni Bodina i Vulkana Serbskih, zametno meMu Serbskimi knja.zjami kak pri - morskoj. tak i vnutrennej Serbiji javnoe stremlenie k polnomu osvobosdeniju ot Vizantijskago gospodstva. Sosedstvo 8 Vengrieju, kotoraja okolo togo ze vremeni zavoevala Slavjan8k~u oblast mezdu Savoju i Dunaem, ta.k nazivaemij Srem ili Sirmiju, moglo sluilit oporoju dlja takih stremlenij. Ven9rija tooda vooblce fie cuida'aa' Slavjanakik lIi'mpati}, i eja k01·Oz.; takie ohotno "odnili,' II S,'b,kimi knazja.mi, kak i rutl8kimi. Vozniksaja okolo polovini 12. veka znamenita.ja, vposledstvij, dinastija Nemanicej, ne tolko opirales' na. Vengriju v svoj borbe s Viza.ntiej, no bila ta.kZe 1 v rodstve s neju".

• Racki Fr, Hrvatska prije XII vieka., p. 124-127.

47

Ivanu Komnenu, a cIa savez tr~jn\ji bude, vjen<!a on zadnjih godina svoga zivota bratica si i nasljednika na priestolu, sliepoga Belu II. sa srbskom kneginjom Jelenom, keerju Bele Uro~a.9

Za kralja Bele II. Sliepoga, vladara Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Sriemu, prijatelja i saveznika Srbalja, kojim ravna umna zena Jelena, kneginja srbska - za ovoga se kralja pokazuje i Bosna prvi put u tjesnijem odnosaju prema kralju ugarskomu. Puka je slutnja nieim nedokazana, da je Bela II. Sliepi primio banovinu Bosnu u ime miraza od tasta svoga, srbskoga velikoga zupana Bele Uro~a 10; vjerojatnije ee biti, da su i bosanski bani videei, kako su Arpadoviei ugarski zavladali hrvatskom drsavom i stupili u savez i srodstvo sa srbskimi vladari, sami se pridrusili kralju ugarskomu, da njegovom pomoeju odbiju zajedni<!koga duamanina, koji im je prietio sudbinom Bugarske. Godine 1135. prvi se put i prvi od ugarskih ArpadoviM. Bela II. zove kral} Rame 1 I ;

, Misit (rex Stephanus) nuntdos in Serviam, et 1iliam Uros comitis magni in Iegitimam uxorem Belae traduxerunt ••• Joannis de Thwrocz, Chronica Hunga.rorum (Schwa.ndtner J. G.; Scriptores rerum hungarica.rum I,' pag. 175.)

10 Historici su si dosele mnogo razbijali glavu, da iztraZe, kako je Bosna. dospjela. pod kralja. Belu II. Polito 0 tom izvori liute, to je iiroko bilo polje na.gadjanju. Engel (Geschichte von Servien und Bosnien pag. 192.) miali, da. je Bela II. olenivlii Jelenu, koor srbskoga. velikoga.lupana. Bele Urob, dobio od ovoga Bosnu za svoga. mladjega &ina. Ladislava.. Prema tomu pise i Majkov (Istorija srpskoga naroda, p. 145.) sa.svim neosnovano: nOd godine 1l20. Bosna posta. 'ba.novina. Raliki zupan i knez srpski BijeJa Uroli dade je u miraz uz kcer zetu svome uga.rskome kralju Beli II."

11 U jednoj povelji od god. 11S5. pise se Bela. II. prvi put "dei gracia Hunga.rie, Dalmatie, Croatie, Rameque rex." Fejer, Codex diplomatieus regni Hunga.ria.e II. p. 82. Odsele nala.zimo va.zda. kroz sva. stoljeca ime Rame u na.slovu uga.rsko-hrvatskih vladara. Da je Rama bila neka obla.st, ra.z- 1illna od Hrvatske i Dalma.cije, pokazuje jeda.nspomenik iz dobe kralja. Bele III., spisan poslije g. 1180. Tuj se kale na.rollito: "In regno Bele regis Unga.rie sunt he terre: Unga.ria. caput regni, Croa~ia, Da.1ma.cia et Rama." Kukuljevic I., Codex diplomatiens regni Croatiae II. pag. 91. o Rami pise Jirellek (Die Handelss~ra.ssen, pag. SO.) ovako: "Rama ummsste da.s Becken des gleichnamigen Flusses, welcher unterha.1b Konjic von rechts in die Na.renta miindet. Der Name kommt einmal bei Diocleas vor, wiederholt sich seit dem XII. Jahrhunderte ununterbrochen im ungarischen Konigstitel, fehlt aber in den bosnischen Titeln und erscheint merkwiirdiger WeiBe aueh nirgends in dem so reiohhaltigen ragusa-

malo zs.tim na saboru ugarskom u Ostrogonu podieljuje Bela II. sinusi drugorodjencu Ladislavu cast vojvode bosanskoga,1I ostavljajuc u istinu i nadalje domaeim banom, da upravljaju svojom djedovinem.

Nasliedivsi Belu II. Sliepoga sin mu Gej~a II. (1131-1161), usbiesni svom zestinom rat ugarsko - byzantski, osobito posto se je u. Carigradu zaodjeo grimizom nepomirljivi car Emanuel Komf1etlac, koji je kroz cielo vrieme svoga vladanja (1143-1180) tresao balkanskim poluotokom i U garskom. Za te zivotne borbe, kad [e cai· Emanuel preko pogaZenih plemena jusnoslovjenskih htjeo nessmo oteti G~jzi Sriem, Dalmaeiju i Hrvatsku, nego podlositi si iesmu Ugarsku; za te odluene borbe nalazimo kra~ja Gejzu u n~j~je8nijoj svezi sa srbskimi vladari. U garska je u to doba gotovo

nischen Quellenmaterial aus dem Mittelalter". Ka.snijim ugarskim izvorom medjntim jest Rama isto lito i Bosna ; sam kralj Sigismundo veli u jednom pismu od 81. svibnja 1405. "pro rectifi.candis et restaurandis regni

. nostri conflniis versus regnum nostrum Ramae seu Boenae" (Fejer, Cod. diplom. X. 4. p. 877), a i ugarski ljetopisac Thwrocz kaZe (p. 860) narocito: "Boznense regnu'TII, quod et Ramam VOCa1l1UB". Schimek (Politische Geschichte des Konigroichs Bosnien und Rama p. 2) tumaci to po priIiei ovako: nDie Ungarn fuhrten niLmlich unter den K6nigen Ladislav I., Koloman, Stephan II. und Bela II. viele Kriege mit den Kroaten, und da sie bei dieser Gelegenheit die an Kroatien a.ngrinzenden Provinzen, welohe dem Meere zuliegen, eroberten, worunter Rama sammt der ganzen Strecke zwischen den Flussen Cetina und Naron&, .•... schrieben sie sich Konige von Rama. Da sic heruach aueh Herrn •... von eigentlichen Bosnien ... geworden (bolje bi rekao: werden wollten), war auch diese Landschaft unter diesem Namen mit verstanden". Vriedno je joii iztaknuti, da se g. 1416. hrvatski ban Ivanili Nelipic pise , "knez cetinski, kliliki, ralluki i omiski", (Mikl. Monum. serb. p. 279). Nisu li se u istinu Ramom prvobitno zvali same ostanci nekadanje knezevine Neretve za.jedno sa dolinom Rame? Hrvatski vojvoda Andrija zove se u jednoj povelji od g. 1198. (Kukuljevic, Codex dipl. II p. 199) ndei gratia Dalmatie, Ohroatie, Rame, Ohulmeque dux", te bi po tom mogH zakljuciti, da je tada Rama poput nekadanja Neretve lezala medju Hrvstskom i Humom. U povelji, koju je kralj Matija Korvin izdao dne 6 prosinca 1468. Vladislavu, sinu hercega Stipa.na Vukcica, citamo, da je Matijllo tom prilikom podielio Vladislavu .castrum PI'OZOI' il~ Rama et cum tota Rama" (Fejer, Commentarii historici de Bosniae... cum regno Hungariae nexu, pag. 69.) 8elo Prozor nalazi se i danas joli u kotlini rieke Bame.

11 "rex Bela inclitus, in oonventu strigoniensi, ubi fi.lio suo LadisJao communi regni consilio, bosnensem ducatum dedit"... Kukuljevic, Codex dipl. n. 80.

49

poplavljena hrvatskom, srbskom i inom slovjenskom vlastelom j prvi do kralja velmosa u drsavi, glasoviti ban hrvatski i palatin ugarski Belus jest porieklom Srbin iIi Hrvat (Dalmata).

U to se vrieme javlja ns popristu historije i ban Boric, prvi po imenu poznati vladar bosanski.P Jos g. 1150. prolaziIa je Bosnom ugarska vojska idue u pomoc Srbom, saveznikom ugarskim, na koje ~jese udario car Emanuel. N u uzprkos toj pomoei bjehu Srbi od Emanuela na rieei 'I'ari razbiti, a na to se slavodobitni car byzantski baei i na Gt;jzu, te mu oduze _8riem. Iza raznih zgoda dodie god. 1153. do mira medju Ugarskom i Byzantom; .nu vee sliedece ga go dine 1154. prekrsi kralj Gejza II., te sa velikom vojskom provali na bysantsko zemljiste, Doeim su 'Srbi na jugu vojevali, pridrusi so ban Boric sa svojimi cetami glavnoj vojsci ugarskoj, koja je, presav Dunav, obsjela vasni grad Branieevo na desnoj obali Dunava (na uscu Mlave kraj danasnjega Kostolea). U to medjutim stigne i car Emanuel sa svojom vojskom na obranu Branieeva, Ugarsko-bosaneka vojska digne na to obsadu, ter se razdvoji; ugarska vojska udari prams Beogradu, .a. bosanski ban Boric krenu uz Savu prema Drini, vraeajuc se u ~voju baaovinu. Car Emanuel posalje brzo :.!la Borieem u potjeru svojega vojvodu Vasilija.; nu taj se putem namjeri na glavmrvojsku ugarsku blizu Beograda, te bi porasen, i tako se Boric sretno vrati u Bosnu, U

Poslie smrti kralja Gejse II. (1161.), kad su se u Ugarskoj pojaviIe priestolne borbe i kad su se braea Gejzina Ladislav II. i Stjepan IV. borila za priestol proti sinu njegovu Stjepanu III., igrase ban Boric znamenitu ulogu. Smatrajuci, da u Ugarskoj vriedi nasljedstvo po starjesinstvu, a ne po prvorodstvu, prianjase on uz braeu Gejzinu proti sinu njegovu, te pomagase sa drugom vlastelorn najprvo Ladislava II.', bivsega nekada 'vojvodu bosanskoga,

18 Ime Boric (Boricius) bija1ie u 12. stoljocu poznato i u Hrvatskoj. Vidi Kukuljevies, Codex dipl, II. p 71, 1)3, 151, 155, 193, W5. Mnogi stariji i noviji historici miesaju bosanskoga bana Boriea sa Borisom, nezakonitim sinom kralja Kolomana. Nu da su to dvie razne osobe, dokazao je vee Mikotzy, a. u novije vrieme jos bolje obraslojiio Va.siJjevski (op, cit. p. 265-277).

14 O~7t'EP IXla{)-6p.Evo~ ~lXaIAe:u~, 7t'u&6p.evQ; 8& X,lXt w~ Bop ('t' ~"II ~ 6 B6a{)-V'Il~ XWPIX~ t~IXPXWV LhAP.IX't'liI.·i'j~ ei~ aup.:).IXXou~ 't'(l> n IXIOVOCp'P.I 't'elil1lX~ OCVIXI1't'pe<pEI, t7t't -rnv eotu't'oO, 't'0 OCAX,IP.W't'IX't'OV 't'"ii; aUv IXU't'(l> OC7t'OAE~&.p.EVO~ O''t'PIX't'IOC~ Bop('t'~~ El~ XEiplX~ t)..{)-e'lv ~a't'EAAev. Joannes Cinna.mus (Bonsko izda.nje), lib. III pa.g. 181-132.

4

a poslie smrti ovoga (1. velja<!e 1163.) brata mn Stjepana IV. Iste godine 1163. dapace nalazimo bans Boriea u samoj Ugarskoj, u Ostrogonu uz kralja Stjepana IV., gdje sa drugimi privraenici njegovimi sudjeluje u vieen kraljevskom.111 Nu moe i slavs kralja Stjepana IV. nepotraje dugo. Jos iste godine 1163. dne 19. lipnja bje potueen od svojih protivnika, te pobjegne iz U gsrske, a na to postane kraljem Gejzin sin Stjepan III. Ovaj je sada progonio sve svoje protivnike, najpace u jusnih zemljah, gdje ih je i najvise bilo. Napose se osveti banu Borieu, Posalje nanj nekoga Gottfrieda, koji se bjese iz Njemacke doselio; ovaj svlada Boriea i slavodo bitan se vrati u U garsku. 18 N ezna ee, sto se j e kasnij e s Borieem dogodilo, jer se u nijednom poznatom izvoru nespominje me Ime njegovo.

Dubroval5lci pisci pooam od Orbina pa sve do Rasti6a pripoviedaju-O razmiricah bosanskoga bans Bori6a sa Dubroveani. Uzrok da je bio vjerski. Jedni kaio, da je Borie progonio bosanske katolike, koji su na to u Dubromik pobjegli, a Dubroveani ih nebtjeli izdati; drogi, da se je zavadio radi bosanskoga biskupa Milovana u Kresevu, koji da se je odmetnuo od dubrovackoga uadbiskupa i pokorio se spljetskomu. Odatle da se je izlegao rat. Bori6 da je najprije velikomu zupanu ra§komu Delli oteo humsku zemlju, a na to da je poharao dubrovacku okolieu; nu tad se je spremio obsjedati sam grad, da su ga Dubroveani pod vodjom Matijom Crievi6em (ili Mibom Bobalieem) rasbili, udarivai iznebuha na njeguv tabor u Trebinju. Na to da je Borle bio prisiljen sklopiti mir s Dubroveani i podOiniti biskupa bosanskoga nadbiskupiji dubrovaekoj, OvaJ veoma nevjerojatni dogodjaj da se je sbio po Orbinu i Lukari6u g. 1154., a po Rasti6u 1159.-1160.17 Imade JOB i jedna povelja, kojom da je ban Bori6 nakon svrsena rata sa Dubrovcanl podielio kao gospodar Huma samostanu sv. Benedikta na otoku Lokrumu erkvu BV. Pankraeija na otoku Mljetu.18 Nu ova je povelja veoma sumnjiva poput mnogih drugih dubrovaokih izprava starije dobe.

16 U povelji, izdanoj tom zgodom, spominje se kao svjedok uz Belu§a bana i ban bosanski Bori6 (Boricio bano). Tkallli6, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis I. pag. 8.

18 Temporibus insuper Stephani regis tercii introivit in Hungariam quidam miles Gotfridus nominatus de Mesuensi regione.... quem quidem postmodum adversus ducem de Bozna cum exercitu rex transmittit, quo devicto ad regem reversus, cum favore de cetero pertractatur. Simonis de Reza, de nobilibus advenis, apud Endlicher, Rerum hungaricarum monumenta Arpadiana, I. p. 127.

17 Ljubi6 S., Opia jugoslavenskih novaca, p. 184.

18 U toj se povelji medju inim oita: "Unde ego banus Boricius, cum filiis meis, atque propinquis, coram univeJ'8o populo terre mee" itd. RukulJevi6, Codex diplom., n. 56.

51

Ako i nije istina, da [e vee Boric han sjedinio humsku zemlju sa Bosnom, to [e ipak i bez toga bila njegova bsnovina prostrana i ugledna. Suvremeni grcki ljetopisae Cinnamus kaZe uaroeito, da je Bosna tada sizala do rieke Drine, ko.1a .1oj je hila medja prema Srbiji ; da nadalje Bosna nije bila podlosna velikomu zupanu srbskomu, nego da .1e tamosn.1inarod imao svo.1e obica.1e i uredbe, a i svoga vlastitoga vladara.19 Bosna se .1e dakle u polovici 12. stol.1eea protegla i preko prvobitno srbskih prediela, te je za cielo obuhvatala zupu boracku, koja bijase do nedavno jos srbska, Grckoga Ijetopisca dopunjuje domaei pop Dukljanin, kad kaze za svoje doba, da se je BOSDa sterala od rieke Drine nil. zapad do planine Borove glaveiO Livnu nil. iztoku, tako da je tada vee i dolina Rame bils pridrusena bosanskoj banovini, Ugarskim kraljem nebi.1ase Boric ban podanik, vee saveznik, 51 1 kojega su osobito pazili, cienili i odJikovali, pace gil. za njegovu pomoe i nagradjivali. V.1ero.1atno je veoma, da .1e vee ban Boric u ime nagrade dobio od ugarskih kral.1eva oblasti nil. sjeveru pravoj Bosni, naime Soli i Usoru,lI5i i

111 'Enst 3& lyyU~ ~~ou £,,(EIIs't'o, £Ij)' t't'SPOIi £It.S-r&SII (U~&s no't'IXII-0II ~pulilill gIlO!,-IX, 8~ OCIIO&EII no3s11 ,",II £It.~O).~1I nOlOul'-sIIO~ B60'311IXII 't"ii~ oc).).'rl~ ~Sp~tlt.Yi~ 3tlXtps!. fO"t't 3& i1 B60'3li1X OU 't'<iS ~Sp~tWII lipxt~ounoclll9 It.lXt IXU't'~ SYlt.OUO'IX, Ii).).' f3vo~ L3tif nlXpa 't'IXU~ It.lXt ~ii)1I It.ott lipX6l1-slioli. Joannes Cinnamus, libr. III. p. 104.

10 Unam a magno flumine Drina contra occidentalem pla.gam, usque ad montem Pini (hrv. prevod: do gore Borave = Borove), quam et Bosnam vocavit. Presbyt. Diocl, regnum Slav. p. 290.

21 Cinn&mus ka.ze narollito, da je ban Boric bio ugarskomu kralju B&veznik "st;; 0' U II- II- oc X 0 U ~ 't'<iS IIottollOCp~ (qui socius in bello erat Peonarchae) " , Vidi notu 14.

11 Ugarski su vladari jos oko g. 1078. zauzeli Sriem i mnoga mjeat& naokolo Save ('t'o ~(PII-tOIi It.lXt 't'a nspt 't'01i ~1X~iotli no't'IXII-0II xwpiot), k&ko to svjedoce sami byz&ntski pisci Nicephor Bryenius i IV&n OinDamUS (vidi Racki Fr., Documenta. historiae chroaticae periodum anti· quam illustrantia p. 458-455), Ovom prilikom, kad su u ugarste rake dospjeli raani podunavski i posavaki predieli, aigurno da au ugaraki kralji zauzeli tako~er jos u 10. atoljecu srbsku obl&st Soli, zatim oblast Usoru, koje au obja poput Sriema bile od g. 1019. u byz&ntskoj vlasti. Da su b08&naki bani upravo od ugarskih vladara primili Soli i Usoru, pokazuje sva bosanska historija. Kada au kasnije koji god put dosli bosanski bani u oprieku iii u oporbu sa ugarBkimi kralji, vazda bi im ovi oduzimali oblasti Soli i Usoru, dollim u pravu Bosnu nebi dir&li, posto nisu prava na nju imali, Samo jed&n primjer da navedemo. Kad 8U bos&nska goapoda 880 8vojim kraljem Tvrtkom n. Tvrtkovicem bila g. 1405. u iivoj oprieci

*

52

da je upravo za te oblasti dospio u neku ovislost prema vlad~rom ugarsko-hrvatskim, jer za sarnu Bosnu neima pametara, da bi bila ikad podlosna kraljem ugarskim. Ova predmnieva pokazuje se jos vjerojatnija, I'!ujemo li, da je ban Boric imao posjeda i u samoj tadanjoj Slavoniji i da je timi posjedi dozvolom kralja S~jepana darivao red Bosjaka ili Templara.V Borieevi potomci spominju se jos u 13. stoljeeu kao vlastela hrvatska j a mnogi tvrde, da je Boric ban praotac plemenitoj kasnije porodici Berislaviea, U

Sudbina banovine Bosne poslie g. 1163., odkako nestaje sa pozorista bans Boriea, opet je kroz neko vrieme nejasna. Sigurno da je Bosnu zadesio isti udes, ~to i ostale zemlje na zapadnoj strani balkanskoga poluotoka: ona je naime za cielo g. 1166. sajedno sa Sriemom, Hrvatskom i Dalmacijom spala pod vlast byzantskoga cara EmMuela.16 Po ugovoru bo od iste godine morade

proti kraljn uga.rskomn Sigismundu, oduze ovaJ bosanskomu kra.lju Usoru, te namjesti tuj u gra.du Srebreniku svoje Ijude (Nico1a.us Gara.zda et Ladislaus de Szilagy, - Katona, Historia critica XI., p. 761), da brane Usoru od Bosnjaka, Na to se obrati kralj bosanski Tvrtko II. sa svojimi velmofami (Hrvojem, Sandaljem Hranieem i drugimi) na kralja La.dislava Napuljskoga, ta.kmaca Sigismundova, koji dne 26. kolovoza 1406. potvrdi kraljevstvu bosanskomu .omnes et singulas consuetudines, statum et jura. antiquitus eis observatas et observata: nec non confinia et meta« ipsi"s Regni Boznae poseeeea et posseSSa8 per quondam spectabilem Oulin olim dicti regni Bosnae banum j .' ,et signanter a partibu8 Hungariae., •• modo et forma, quibus illas et ilIa dictus quondam Culin banus et ma:x;ime a dictis Hunqoriae partibu« dum vixit, habuit, tenuit et possedit" ... (Lucius, de regno Dalm. pag. 261-26~.) Iz ovoga se jasno razabire, da sn Bosnjaci tada traZili od Ladislava, naka im potvrdi pravo bosanske kraljevine na Usoru, koju, je nekoc Kulin ban imaou svojoj ruei, Prema tomu nesmatram odviiie smionom svojn predmnievu, da je Boric ban dobio Soli i Usoru od ugarskoga kralja kao nagradu za svoje vjerne slusbe u ra.tu s byzantskim carem.

iB U jednoj se povelji kralja Andrije II. od g. 1209., kojom on potvrdjuje ptsjed Templara u tadanjoj Slavoniji, cita i ovo: • Villam quoque que Esdel vocatur, quam banu8 Boricius de Bosna pro remedio anime sue pre- , fate domui milicie templi ex concessione regis Stephani, quam eciam pater noster Bela rex sigilli sui munimine robora.vit et in perpetuum contulit, et eciam terram, quam eiusdem Boricii nepotes iam dicte domui dederunt, cum suis metis et terminis perpetuo conflrmamus'', Tkalcic, Monum. hist. episc. zagr. I. 28.

i4 Mesic M., Pleme Berislavi6a, (Bad jugosl. akad. vm. 38-36).

is Cinnamus (p. 248-249) veli, da je te godine byzantski vojvoda Ivan Dukas zauzeo sve dalmatinske gra.dove, njih u svem 57. Vee sam taj

53

kralj ugarsko-hrvatski Stjepan m. nakon nesretne borbe odstupiti byzantskomu caru cieli Sriem i svu Dalmaciju, i to kao bastinu mladjega brats svoga Bele (Aleksija), koji se je tada desio na earigradskom dvoru. Bosna sa Hrvatskom, Dalmacijom i Sriemom ostade sada kroz ceternaest godina pod Carigradom. Oini se, da je Emanuel od tih zemalja stvorio neku vrst bastine za svoga stieenika Belu; to bi barem donekle potvrdila i okolnost, stQ· je kralj .. vic Bela jos u Carigradu dao kovati novee kao kralj Rame.26 Nu malo zatim umre car Emanuel (24. rujna 1180), a smreu njegovom obori se i ogromna ddavna sgrada, sto ju bjese taj veliki vladar podigao. N a balkanskom poluotoku odlanu sada svim narodom, a i Bosna postade slobodnija pod svojim banom Kulinom.

Vriedno je ogledati vjerske i crkvene odnosaje bossnske prije Kulina bana, Od biskupija, sto no obstojahu u prvoj polovici 6. stoljeca (g. 530-532), tesko da je k~ja prezivjeIa seobu slovjensku osim one, koja je kasnije posnata kao bosaneka biskupija (bosoniensis ecclesia). Ova biskupija, po svoj prilici stara "bestoensis ecclesia", bijase podredjena sve do polovice 11. stoljeea nadbiskupiji spljetsk~j; nu g. 1067. bi od nje odieljena te spade pod vrhovnu vlast dukljansko - barske metropolije. U to doba bijase u Bosni manastira latinskoga i grekoga obreda (monasteria tam Latinorum quam Graecorum sive Sclavorum), po cem sudimo, da je bilo i sljedbenika obiju obreda.t? Tecajem 11. etoljeea zgodi se medjutim ta vazna promjena, da bje odciepljena od metropolije barsko-dukljanske i podvrgnuta nadbiskupiji dubrovaekoj. Odsele nastade trvenje medju metropolijom dubrovaekom i spljetskom 0 vrhovnu vlast nad bosanskom biskupijom. Ovo trvenje urodi zalostnim plodom, jer se je u to uvukla u Bosnu nova vjera bogomilska) protivna vjeri krseanskoj. Pocetnikom toj novoj vjeri bijase jos u 10. stoljeeu pop Jeremija, zvan i Bogomil, sveeenik bugarski.

znatan broj upucuje nas, da je tuj i bosanskih gra.dova bilo, tim sigurnije, lito Cinnamus Bosnu pribraja Dalmaciji (6 B6G&v'll~ :(wp~~ e~ocp:(wv .1oc. A tJ. ~ 't' t)(.·1i c). Da je Emanuel smierao i na Bosnu, svjedoei njegov naslov u jednoj izpravi od go dine 1155., gdje se zove: "Manuel in Christo Deo ftdelis rex Porpbyrogenitus, Romanorum imperator, piissimus, semper Sebastus, Augustus .... Dalmaticus, Ungaricus, BOlJthnic·u8, Servicus, Zecohicus ... ". Vidi Sasinek Fr., Dejiny kral'ostva uhorskeho I. pag. 107, nota 2.

sa Ljubic S., Opis jug. novace, p. 18S, nota 2. n Racki Fr., Dooumenta, p. 201.

Neima doduse viesti J ali sigurno je, da se je vjera bogomilaka udomila u Bosni vee u polovici 12. stolje6a, i da je tuj naAla gorljivih pristaia, kao Ato i u susjednoj humskoj zemlji. Bogomili zvahu se sami krscani iIi dobri krscani, smatrajuei jedino sebe pravimi kd6ani; inovjerci medjutim u Bosni zvahu ih Patareni, doilim ih je rimski dvor nazivao krivovjerci (haeretici) za razliku od sljedbenika iztoilne crkve, koje je imenovao razkolnici (schismatici). Nije mi sada razglabati nauk bogomila iIi patarena, a ni crkveno ustrojstvo njihovo, bit ee za to prilike na drugom mjestu; samo mi [e napomenuti, da su patareni zavrgavali zenitbu i tim porodicu, da su branili obeenje sa "'inovjerci, da su osudjivali ubijstvo <lovjeka, a po tom i rat, da su zabranjivali prisegu, da su grdili bogaWe i uilili, da se neima pokoravati poglavarom, nego samo Bogu. Sasvim je naravno, da je kraj ovih nauk& sljedba patarenska bila opasna ne samo kd6anskoj crkvi obojega obreda, nego u mnogom obziru i druitvenomu i drzavnomu poredku.

IV. Bosna za bana Kulina i Mateja Ninoslava.

Kulin ban (1180-1204.) prihvaca sa porodicom 8f)ojom vjet·" patarensku, nu qod, 1203. odrice se ove sljedbe i odvraca tim od svoje banovine krizarsku vojn1.4; cvjetanje Bosne za Kulina bona. - Stjepan ban i sin m1.4' Sebislav, kasniji knez 1.4sorski; zal1.4dno nastojanje pape Honorija 111. god. 1221--1227., da iztriebi patarene " Bosni. - Ban Matej Ninoslav (1232-1250.), izprva pataren, prelazi god. 1233. na vjeru katoliCku, n1.4 malo zatim opet j1.4 ostavija. - Krizarska vojna 1.4 Bosni (1234-1239.). - Provala

Tatara (god. 1242.). - Matej Ninoslav miesa se 1.4 krvatsko-dalmatinske posle (1244.), tepostaje knez spljetski. - Godine 1247. bosanska biskupija podlozena nadbiskupiji kolockoj.

~mrcu cara Emanuela minu za sva vremena svaka pogibelj juznim Slovjenom od byzantske drzave. Emanuel bjese posljednji pokusao, da balkanske Slovjene i zemlje njihove slozi u okvir svoga carstva. Iza njegove smrti propadase drzava bYJiantska brzim skokom ; najprije ju zamieni neprirodno i s toga netrajno latinsko carstvo (1204-1261), a nakon propasti ovoga bijase obnovljeno carstvo grcko tako slabo, da je srbski car Dusan mogao 0 tom snovati, kako bi na razvalinah njegovih podigao srbsko carstvo sa sielom u Carigradu. Nu mjesto Byzanta podise se sada jusnim Slovjenom, a napose Bosni, nov dusman, naime Ugarska. Ugarski BU vladari brzo zaboravili, da su se jedino isdasnom pomoei jusnih Slovjena oteli premoei byzantskih Komnena, pa su sada nakon minule pogibelji stupili u stope grekih vladara, radee svom silom, da Bvoje dosadanje u nevolji saveznike ueine svojimi podlosniei .. Ugarski vladari, poeam od kralja Emerika, teze postojano za sto veeim uplivom na balkanskom poluotoku, pa nebi marili, kad bi pod svoju vrhovnu vlast skueili ne samo Bosnu i Srbiju, nego i samu Bugarsku.

U ovom svom nastojanju nasli su ugarski vladari vjeme saveznike - rimske pape. Bas u to doba bje~e se vlast rimskih papa silno uzdigla, te se je cinilo, da ee se ostvariti snovi pape Grgura VII. Umni i nepokolebivi musevi sjede na stolici sv. Petra u prvoj polovici 13. stoljeca j pape Inocentije m., Honorije III., Gregorije IX. i Inocentije IV. nisu samo vojvode kr~canstva u svetom ratu na nevjernike, oni su takodjer i diktatori Evrope, kojim se ni rimski carevi nesmiju bez kazne suprotiviti. Oni nesele samo, da oslobode nevjerniekih ruku sveti grob, oni teze i zatim, da sjedine pod svojim zezlom Bay sviet krscanski, da iztok slose sa zapadom, a napose da iztriebe sve krivovjerce. U to ime nekrate svoje pripomoei, kad se mjesto byzantske drzave gradi 1&tinsko carstvo ; u to ime uvode oni inkvisiciiu i podisu krisareke vojne, da zataru svako krivovjerje, pojavilo ae ono u Francezkoj, Italiji ili na balkanskom poluotoku, u Bosni, Da napose uspiju medju juznimi Slovjeni, uticu se ugarskim kraljem, koji i onako posudnim ocima glede preko Save i Dunava. I tako se silna duhovna vlast slozi sa svjetovnom proti drZavnoj i vjerskoj slobodi jusnih Slovjena. Tezko li sada patarenskoj Bosni i njezinim banom Kulinu i Mateju Ninoslavu I

*

* *

Kulin ban bijase u rodu sa srbskim velikim zupanom Stjepanom N emanjom; sestra naime Kulinova bijase zena zahumskomu knezu Miroslavu, bratu Stjepana Nemanje. Kao sto je Stjepanu Nemanji dobro dosla smrt cara Emanuela, da se ucini sasvim samostalnim i neovisnim , tako je i Kulin ban gledao banovinu svoju osoviti na vlastite noge. Nije ga pri tom nimalo smetao prija~nji odnosa] Bosne prema ugarsko-hrvatskim vladarom g. 1135.-1166., ta odnoaaj taj bjese prestao byzantskom okupacijom, a kralj ugarski Bela III. imao je u prvo vrieme svoga vladanja pune ruke posla, prvo da povrati RVOjOj vlasti Sriem, Hrvatsku i Dalmaciju, a zatim da u oduljem ratu obrani grad Zadar i susjedne otoke od Mletcana.

o prvoj dobi Kulinova vladanja ostaje malo spomena. Ima pismo _0£1 g. 1180., sto ga na nj upravi 'I'eobaldo, poslanik pape Aleksandra III. Papinski poslanik pise mu veoma uetivo; kaze mu, kako mnogo zeli njega vidjeti, te mu sam donieti pismo i blagoslov pape. Nu posto toga ueiniti nemose, salje mu ovako blagoslov i pismo papino, te ga uljudno moli, da mu iz stovanja prema

ll7

svetomu Petru i rimskomu papi posalje dvie sluge i kuninih krzna. Ujedno ga poziva, da mu poruei, zeli li ~to papi doglasiti 1. Sudee po ovom pismu, bio je Kulin tada prista~a rimske crkve i u dobru sporazumku s rimskim dvorom. On se je tada znatno razlikovao od svoga ~ure, humskoga kneza Miroslava, koji je bio u zavadi s rimskom crkvom, pace i oplienio spljetskoga nadbiskupa, tako da je papa Aleksandar III. bio prinukan izobCiti ga iz crkve krieaDske. Ban je Kulin mirovao valjda i sliedeeih godina, posto se ·0 njem malo javlja. Za cielo je u to doba radio 0 blagostanju svoje banovine, a napose da joj procvjeta trgovina. 0 tom svjedoei ugovor, eto ga je Kulin dne 29. kolovoza 1189. sklopio sa gradom Dubrovnikom, koji je vee tada svoju trgovinu ~irio po balkanskom poluotoku. Iz dotiene povelje razabire se medju inim, da je Kulin bio tada posve neodvisan ban, da je nadalje jo~ uviek bio kr~Canin (zaziva naime sveto trojstvo, zatim datira povelju: "usjeeenje glave JOV8na KrstiteljaU),9 i to po sv~i prilici rimskoga obreda, po~to broji godine "od rozstva Hristova", a ne od stvorenja svieta, kako Cine srbski vladari i drugi pristaee iztoene crkve. U samoj povelji prisise Kulin DubrovCanom ovako: "prisezaju Dubroveanom pravi prijatelj biti yam od sele i do vieka, i pray goj drzati s vami i pravu vjeru, dokle sam ziv". Dopusta im nadalje, da smiju trgovati po njegovu .vladaniju", da S8 mogu nsstaniti gdje ih volja, a da im se od Djegovih Castnika neee dogoditi nikakva sila, S Ovimi povlasticami polosi Kulin ban temelj kasnijemu zivahnomu obCenju trgovaekomu medju Bosnom i prometnim Dubrovnikom ..

Iza g. 1189. eini se, da je u Bosni nastala vaZna promjena.

Doeim je joe g. 1188. bosanska biskupija spadala pod dubrovaekoga biskupa Tribuna,' imala je ona oko g. 1191. spasti pod metropoliju spljetsku. Tuj je bio nadbiskupom Ugrin Petar, kojega je kralj Bela III. amo smjestio, da radi u prilog osnovam njegovim. Moguee, da je Bela III. uticao i na papu, te je ovaj god. 1191.

1 Kukuljevic, Codex dipl, Croatiae, II. p. 114-115. Teobaldo casti Kulina ovimi naslovi: "Nobili et potenti viro Culin bano Bosine", "CuIin magno baae Bosine"; a ka.d ga. moli, pise: "magnitudinem liberalitatis et glorie vestre rogantes",

t Rallki Fr., Bogomili i Patareni. (Ra.d jugosla.venske a.ka.demije vn. P: 198).

8 Miklosic, Mon. serb., p. 1-2. .

, Kukuljevic, op. cit, 147-148.

68

podredio spljetskoj metropoIiji ne samo stonsku biskupiju u Humu, nego i bosansku biskupiju u Bosni, I) Ovim je namnom Bela. m., obnovivsi svoju drzavu, htjeo preko spljetske crkve podiei svoj ugled u Bosni. Nu nakana njegova nije ovaj put uSp'jela, jer vee g. 1197. vidimo izabranoga biskupa bosanskoga u Dubrovniku, da primi posvetu od tamoAnjega nedbiskupa," N astojanje medjutim. kra.lja Bele III., da spravi Bosnu pod podlosnu si nadbiakupiju spljetsku, nanukalo je bana Kulina, da se odvrati od rimske crkve, nebi Ii se mosda tako oteo i svedjer mah otimljueo] sili ugarskohrvatskoga kra.lja. Mnogo je tomu dopriniela i aestra Kulinova, udova humskoga kneza Miroslava, koja se je sada iza smrti muzeve vratila u Bosnu bratu svomu, I tako se sgodi, da je Kulin ban medju god. 1190.-1199. ostavio rimsku crkvu, tel' zajedno sa zenom, sestrom, cielom porodicom i 10.000 bosanskih zitelja prihvatio vjeru patarensku." Usljed toga preote vjera patarenska osobit mah ne samo u Bosni, nego se razgrani odavle i po su~jednoj Hrvatskoj i Sla.voniji, te dopre tija i do primorsk.ih gradova Da.lmacije, gdje je u Spljetu vee prije god. 1200. bila posebna obeina patarenska, kojoj su bili umtelji dva slikara i zla.tara, braea Matija i Aristodio, gradjani zadarski, ali rodom iz Pulje. Za nje se kaZe naromto, da su bili vjesti latinskoj i slovjenskoj knjizi, a veci dio svoga zivota. da sn sproveli u Bosni, gdje su upoznali i priljubili vjeru pata.rensku.8 Po ovoj viesti sudee bila

6 Kukulj., op, cit. 162. -" ••. , :Macarensem, Naroniensem, Stagnell88Dl, Fa.rensem, Bosniensem et Delmitensem episcopatus" .. ,

8 Idem, op. cit. p. 175.

7 Vukan (Vuk), kralj Duklje i DaJ.macije, javi g. 1199. papi mocentiiu III.: "Demum vero paternitatem vestram nolumus latera, quia h."uU non medica in t.erra regis Unga.ril', videlicet in Bo,linG pullulare videtur, in tantum quod peccatis exigentibuB ipse Ban Culinus cum uxore 8U& at cum sorore sua, que fuit defuncti :Mirollclavi ehe (1) menm (uxor) et cum pluribus oonsanguineis suis seductus plus quam decem millia Christianorum in eandem heresim introduxit". Theiner A., :Monumenta Slavorum merid. I. p. 6.

8 "Erat autem (Bernardus archiepiscopus spalatinus) inseetator ba.eretioorum valde sollicitua, Fuerunt namque eo tempore duo fratres 1llii Zarobabel, quorum alter :MatthaeuB, alter vero Aristodius voeabatur. Hi quamvis essent ex patre Apullo, erant tamen a pueritia Jadrenses eiV88 e1Fecti, conversabantur verp ex maiori parte apud BOBflam, quia erant pictores optimi, et in auri fabrili a.rte satie exeroitati, competenter etiam Iatina.e at Bolavonica.e litteratura.e habebant peritiam, sed ita erJ,Dt Mente diabolo

59

je vee prije okreta Kulinova vjera patarenska u Bosni jako uvriezena.

Ako je ban Kulin mislio, da hi se prionuv uz sIjedbu patarensku mogao oteti uticanju kralja Bele III., to se je Ijuto prevario, jer je upravo tim izazvao umiesivanje njegovo. Bela III., zeljan da Bosnu svojoj vrhovnoj vIasti podlosi, upotriebi vjerski pokret u Bosni, te kao branitel] vjere katoli<!ke pobere krivovjerca Kulina na racun. Nu Kulin znao je prvi put mudro odvratiti priete6u pogibelj od svoje domovine izjavidi, da rimski dvor odobrava zakon i sljedbu njegovu.9 Bela m. bio bi medjutim ipak dalje posao, da ga nije stigla smrt (1196.); a borbe medju sinovi njegovimi, braeom Emerikom i Andrijom dadoje barem za (!a.sak oduAka Kulinu i patarenom u Bosni. Nu tim veea. opasnost zaprieti i pstsrenom i samostalnosti bosanske banovine, kada au se braea Emerik i Andrija izmirila. i ka.d je hrvatski vojvoda Andrija iza sretne pobjede u Humu (1198.) postao najbliZim susjedom Bosni, Kralj ugarskohrvatski Emerik poeeo [e sada sasvim ozbiljno raditi, kako bi stekao vrhovnu vlast ne same nad Bosnom, nego i nad istom Srbijom i Bugarskom, te se je u to ime Ato tjesnije pridrusio moenomu tada papi Inocentiju m. (1198-1216), koji je opet zivo zudio, da sav balkanski poluotok privede u krilo rimske crkve. Kralj Emerik, vjeran sin rim.ske crkve, imao je pomagati papu, ds se medju juinimi Slovjeni zatare krivovjetje i razkolnictvo j s druge strane radio je Inocentije u prilog politiekim tebjam Emerikovim.

Umah iza vojne hrvatskoga vojvode Andriie na Hum i Rasku (1198.) nadje kralj Emerik u samoj vladajueoj ku6i Nemanjica muza, koji je pomagao osnove njegove i rimske. Bijase to kraIj dukljanski Vukan (Vuk), mladji sin Stjepana Nemanje. Vlastoblepan kako bijaie, radio [e proti svomu bratu Stjepanu Nemanjieu, da ga obori s priestolja, te se je u to ime ukazao spreman,

in baratrum haereticae pestis immersi; ut non solum-impiam haeresim obco_to corde crederent, sed etiam scelestis labtis praedicarent. Hos invenit Bernardus Spalati commorantes, multosque iam pestiferi dogmatis tabe ab eis infectos". Thomae archidiaconi Historia salonitana cap. 24. (Lucius de regno Dalm., p. 882.)

• Buabire se i. spomenutoga vee lista Vukanova od g. 1199., gdje pille:

"Unde rex Ungarie exarcebatus illos (Kulina i patarene) ad vestram presentiam compulit venire a vobis examinandos. Illi autem simulatis litteris redierunt, dicentes a ·vobisconce&sam esse sibi lecem" Theiner, Mon. Slav. merid.. I. p. 6.

60

pristati uz rimsku crkvu i papu Inoeentija, a uz to priznati i vrhovnietvo ugarsko-hrvatskoga kralja. U spomenutom vee pismu od g. 1199. doglasi Vuk.an papi Inocentiju, da patarenska vjera u prkos uplitanju kralja Bele III. ipak u Bosni vlada; tuzi baaa Kulina i moli papu, neka nalosi kraljuEmeriku, da iztriebi patarene iz svoga kraljevstva, kakono kukolj iz zita10• Osim kralja Vukana izviestio je papu 0 patarenih za cielo jos i novi nadbiskup spljetski Bernardo, koji je g. 1200. dosao u Spljet, tel' tamo silom morao zatirati patarensku sljedbu, vodjenu braeom Matijom i Aristodijem. Premda je nadbiskup veoma strogo postupao, nemogase ipak podpuno uspjeti, jer su mnogi patareni, progonjeni od njega, na8li utoCiste u Bosni kod bana Kulina,

Saznavsi za sve ove stvari papa Inocentije m., odlud sto odlucnije stati na put patarenstvu u Bosni, Ako mu to nebi poslo za rukom s dobra, 'podiei ee po tadanjem obieaju i krizarsku vojnu na krivovjerce. Smatrajuei Inocentije vrhovnim glavarom Bosne ugarsko-hrvatskoga kralja Emerika, zamoli ga jos 11. listopada 1200. posebnim piemom.l! neb. pozove naJprije bana Kulina, da se odvrati od patarena i da ih prestane stititi. Ako ga ban nebi posluseo, neka provali s vojskom u Bosnu , neka posjedne tu zemlju i uzme patarenom sav posjed, pa neka protjera iz zemlje Kulina bana i sve patarene. U tom pismu pripovieda papa medju inim, kako je netom cuo, da je nadbiskup spljetski Bernardo izagnao mnoge patarene iz gradova Spljeta i Trogira; nu da je bosanski ban Kulin tim nevaljanim krivovjercem ne samo dao utociste, nego ih je i javno podupirao, da je izlagao njihovoj opaeini sebe i zemlju svoju, da ih casti kso katolike, pace vise od katolika, zovuci ih pravimi kdeani. 11 Da dakIe ova bolest, ako joj se s poeetke na put nestane, neokusi susjedne zemlje i neprodre tija u ugarsko kraljevstvo, sto bog nedaj, moli papa kralja Emerika, da tu nepravdu, vjeri kdeanskoj nanesenu, osveti. Ako nebi ban Kulin izagnao svih krivovjeraca iz podlosne si zemlje te sav im imetak oduaeo, neka kralj Emerik protjera toli njega, koli i krivovjerce njegove ne samo

10 Unde rogamus, ut regi Ungarie 8uggera.tis, ut eos a. regno suo evellat tamqua.m zizania a tritico. Theiner, Mon. Sla.v. mend. I. p. 6.

11 Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 12-18.

12 Vocans e08 autonomasice Christianos, . . . Thein .. , lIr[onumenta Slav. merid, I. p. 12.

61

iz zemlje bosanske, nego iz ciele Ugarske, i neka im oduzme sva imanja njihova, gdje goder bila u zemlji kraljevoj.

Sadriaj ovoga pisma zaista je ostar, Sada je banu Kulinu prietila velika pogibelj ne samo od crkvene vlasti, nego i od ugarskohrvatskoga kralja Emerika, koji je za cielo jedva tako liepu sgodu docekao, da se umiese, u posle bosanske. N u u toj nevolji pokaza se Kulin kao mudar i oprezan vladar. Videei, kako se dvie vlasti na nj spremaju i kako je umiesivanje ugarsko bilo stetno u susjednoj Srbiji, odluei popustiti moenomu papi Inocentiju i tako sa svoje zemlje odvratiti teske oblake, sto se bjehu nad njom pribrali. On odluei mudro popustiti. Kad ga je naime malo iza papina pisma, negdje g. 1201. pozvao kralj Emerik, da se opravda, te zahtievao od njega, da sve patarene iz svoje zemlje izagna i dobra im pootme, odvrati mu Kulin izpricavajue se, do je patarene drzao tie eo krivo1Jjerce, "ee ea katolike. Da se medjutim ukloni daljemu uplitanju kralja ugarskoga, obeea, da ce sam nekoliko patarena poslati u Rim, .da papi razloze svoju vjeru i ponasanje, pa neka ih on svojom odlukom iIi u dobru utvrdi iIi od zla odvrati, posto su voljni neoskvrnjeno driati se nauka apostclske etoliee. "

Kulin ban odrsi zbilja riec. Sliedeee godine 1202. po§alje u Rim nadbiskupa dubrovaekoga sa arcidjakonom Marinom, a njim pridruii· neke patarene. Ove je patarene imao sada papa izpitati, te eventualno obratiti. Kulin je medjutim za cielo vee unapried snao, da papa neee odobriti nauka patarenA., te ga zato ovom istom zgodom umoli, neka bi koga od svojih sposobnih i pouzdanih ljudi poslao u Bosnu, koji bi toli njega sama, koli ljude njegove izpitao i onda crkvene odnojaje u Bosni uredio.

Predusretljivosti svojom udje Kulin pspi u volju. Inocentije III. rado prihvati ponudu njegovu, te pismom od 21. studenoga 1202. imenuje sp\jetskoga nadbiskupa Bernhards i svoga dvorskoga kapelana Ivana de Casamaris za poslanike rimske stolice u Bosni. Ujedno im podieli naputak, g~je im razlaie vjersko stanje u Bosni, a uzato ih puti, sto i kako da rade. N alde im, da dossv u zemlju bana Kulina iztraie vjerovanje i ponasanje toli njegovo, koli zene mu i ljudi njegove zemlje, te da vlascu apostolske stolice potvrde po crkvenih propisih, sto bi ondje nasli dostojna da se potvrdi u

18 Ra.zabire so jz pisma, kojim papa g. 120'2. imenova. lega.te za Bosnu, Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 15.

62

smislu katoli<ske vjere. Ako hi pako Atogod naili, Ato zaudara krivovjerskom opaeinom i Ato se pravomu Danko protivi, neka po propisu svedu na pravu stazu istine, Ako Ii nebi htjeli u Bosni slusati njihovih opomena i uredaba, da proti njim poetupsju bez svakoga obzira po odredbah prema krivovjereem izda.nih.

Na temelju papinskoga pisma podje Ivan de Casamaris u Bosnu.

Sto je tuj preduzeo proti patarenom, nije poznato, ali vee koncem ozujka sliedeee godine 1203. izvr1iio je on <5astno svoju zadaCu. Nije on SaDlO Kulina bsna i njegovu porodieu odvratio od patarenstva, neg~ i same poglaviee patarenske (naeelnike samostana). Dne 8. travnja 1203. sastade se sbor poglavicA. patarenskih u Bjelopolju tik uz rieku Bosnu (Bolino poili apud Bosnam iuxta flumen). Bijase tuj sam ban Kulin, arcidjakon dubrovscki Marin i papinski poslanik I van lie Casamaris, a od patarenskih poglavica DragiBa, Ljubin, Dragota, Pribiss, Ljuben, Rados i Vlados. Ovdje odrekofe se ovi zastupniei sve<sano svojih dosadanjih nazora i vjerovanja, te sastavise 0 tom posebno pismo ovoga saddajaU :

"Mi na<selnici (priores) onih ljudi, koji se do sada navlastito nazivasmo ovlasticami kdcanskoga imena na zemijistu Bosne, mjesto svih prisutni, obecajemo pred Bogom i njegovimi svetci u n&Zo<Snosti g. Ivana de Casamaris, kapelana pape i rimske erkve, u tu svrhu u Bosnu izaslana, pred zastitnikom (patrono) banom Kulinom, gospodarom Bosne, za sve, koji su od navedene zaJednice nase bratovatine , da eemo se ddati uredbe i zapovjedi rimske crkve toli u zivotu. i ponasanju svojem, koli da cemo joj poslusni biti i zivjeti polag njezinih propisa, obvesujue se za svekolike od nase drusbe i jam<Seci, ako bi ikada od sad&. sliedili krivovjersku opaeinu, sa svojim posjedom i eielim imetkom. NaJpl'\je se odricemo razkolju, kojim smo obiedjeni i priznajemo rimsku crkvu za svoju majku, glavu svega krsCanskoga jedinstva. U svih mjestih nasih, gdje imade samostsna (fratrum conventus), imati eemo bogomolje (oratoria), gdje eemo se braca javno sastll:jati noeju za pjevanje jutarnje, a danju za pjevanje <sasova; u svih pako c,.kvah imati eemo oltare i krize i <sitati cemo, kao sto <sini rimska crkva, knjige tako novoga kako staroga zavjeta. U svih nasih mjestih imati oemo svecenika, koji ce bar u blagdanih i sveteih citati misu po crkvenom

14 Theiner, Mon. Slav. merid. I. p. 20. Hrvatski prevod od Fr. Backoga. u Ra.du, VII. p. 199.

63

obredu, slusati izpoviest i dieliti pokoru. U z bogomoIje imat eemo grobf:ja, u kojih da se sahrane braes. i pridoslice, ako bi sIueajno ondje umrli. Sedam puta najmanje na godinu primat eemo iz ruku sveeenika tielo gospodnje, naime na bozic, uskrs, duhove, Petrovo, na veliku i malu gospoju i na Svesvete prvoga studenoga. Obdrzavati eemo nadalje poste crkvom odredjene i nasimi starijimi obzirno zapoviedane. Zene, koje 6e biti nasega reda, biti ce od museva odieljene tako u spavalistih, kako u blegovalistih, i nijedan brat neee razgovarati sam sa samom, odakle bi se mogia kriva sumnja poroditi j u ostalom neeemo primati ozenjenoga ili udatu osim da se obojica obrate obecavsi cistocu sa zamjenitim privolj enj em. Blagdane eemo svetaca, koji su od sv. otaca ustanovljeni, svetkovati. I nijednoga neeemo u buduee medju se primati, koji bi po sjegurnom znanju bio manikej ili budi kakav krivovjerac (hereticum). I kao sto se od ostalih svjetskih lueimo zivotom i ponasanjem, tako eemo se raalikovati i odjeeom, koja ce biti zatvorena, ne sarena, do gljezanja odmjerena. U' ostalom neeemo se u buduee, kano sto do sada, zvati kr86ani, nego broea, da se onim posebnim imenom nenanese krivica drugim krsCanom. Kada umre starjesina (magister), od sada ce sa sva vremena u buduee nacelnici (priores) sa savjetom bogoljubne brace birati poglavara (prelatum), da ga jedini papa potvrdi. Ako bi jos stogod drugo rimska stolica htjela dodati ili oduzeti, sve eemo s pocitanjem primiti i obdrsavatl j a da sve ovo steee vjekovitu kriepost, potvrdjujemo vlastoruenim podpisom".

Poput ovih naeelnika samostana, koji su ujedno bili i naeelniei patarenske sljedbe, dadose slienih izjava i oCitovanja za cielo i poglavitija vlastela bosanska. Poslie toga podjose Ljubin i Drsgota kao zastupnici ostalih poglavica patarenskih zajedno sa papinim poslanikom Ivanom u Ugarsku do kralja Emerika, kod kojega se je vee od pl'ije desio sin bana Kulina Dne 30. travnja sastade se kraljevsko vieee, i tuj pred kraljem Emerikom ("ad christianiasimum regem") ,nadbiskupom koloekim, biskupom peeuvskim i drugimi veHkai!i prlsegose Ljubin i Dragota u ime svoje i svojih drugova, da ce se toeno drZati svoje izjave i da ee u obee sve {liniti, sto bi rimska crkva od njih trazila.u; Na to potvrdi kral] njihovo pismeno ocitovanje svojim pecatom, te ga dade sinu Ku-

16 Theiner, Mon. Sla.v. msrid. I. p. 20.

64

Iinovu us nalog, da se otac mu i on drie toeno propisa u tom oeitovanju sadrzanih. Ujedno ga sklone, te se je u ime BVoje i oteevo obvezao pred kraljem i nadbiskupom kolockim, da ee platiti globu od 1000 maraka srebra, ako bi trpio u svojoj zemlji budi one obrseenike, kada bi se opet odmetnuli, budi druge krivovjeree.!"

Ovim uspjehom svojim bUase papinski poslanik Ivan de Casamaris podpuno eadovoljsn. Pismom od 10. lipnja 1203. izviesti on papu 0 svom radu u Bosni i Ugarskoj, te ueini ujedno i shodne predloge, da se utvrdi katolicka vjera u Bosni. Medju inim izviesti papu, da u prostranoj banovini Kulinovoj imade samo jedna biskupija, i toj da je nedavno glavar umro; predlase zato, da se tamo podignu tri iii cetiri nove biskupije, i da se za izprasnjenu biskupiju imenuje Latinjanin kao pouzdaniji od Slovjena.!" I ban Kulin bUase napokon sadovoljan, jer je ovako liepim naeinom odklonio uplitanje kralja Emerika i razagnao tmaste oblake, koji 8U prietili Bosni i samostalnosti njezinoj.

Dubrovseki pisci opisuju B08nu sretnu i blagoslovljenu za Kulina bans. On da je bio prvi, koji je poeeo svoju drsavu uredjivati, mnoge strance da je u semlju pozvao i gvozdene majdane otvorio. Dvojici Dubroveana dapaee da je ustupio u gori .Tagodini mjesto, gdje 8U otvorili rudnike gvosdja i srebra, te sagradili malu tvrdjicu, koja se [e prozvala Mali, Dubrotmik; Premda se u sredovjecnih spomenicih tvrdja Dubrovnik nespominje, nego tek prvi put za turskoga gospodstva god. 1503, i premda se po tom cini ova viest neosnovana, imade ipak podataks, koji pokasuju, da je Bosna za Kulina bsna u istinu nspredovala. To svjedoei medju inim i trgovaeki ugovor sa Dubrovnikom od g. 1189, zatim viest, da su talijanski slikari i zlatari, braea Matija i Aristodio duze

11 "Idem etiam, cum hoc iuxta voluntatem nostram admieisset, se in manu nostm ac J. archiepiscopi Oolocensis subsequenter obJigavit, quod si de cetero supradictos vel alios homines in heresi scienter manutenere vel defendere in terra sua presumpserit, mille marcas argenti persolvet ... ". Pismo kralja Emerika pa.pi Inocentiju III. j Thenier, Monum. Slav. merid. I. p. 22.

17 nNoveritis pra.eterea., quod in Regno bani Culini de Bosna non est nisi unus episcopa.tus, et episcopus modo mortuus est. Si posset fieri, quod aJiquis Latinus ibi poneretur, et aliqui etia.ru ibi tres vel quatuor orearentur novi, non modicum oxinde utilitati a.ccresceret ecclesiastice .... ". Theiner, Mon. Slav. merid. I. 19.

60

vremena imali posla u Bosni.!" Dubrovaeki pisci javljaju joi, da je za Kulinove vlade bila u Bosni obilnost i plodnost u zitu i svacemu tako, da hi poslie mnogo godina, kad bi koji put Ijetina urodila,. Bosnjaci govorili: "Vracamo se u vremena Kulinova" (Priidem' v' dni Kulinovi,Orbini, p. 350). I danas jos zivi u narodu riee :

IIPoeeo pripoviedati koje~ta. od Khlina bana", kad tko pripoviedajuei segne u davnu davninu.

Bosna za Kulina bans bUase u obee ugledna i prostrsna, Vec prije njega sizala je do Drine, te je obuhvatala nekoe srbske krsjeve, a sada bijase jos prostranija, protegnuv se preko Soli i Usore i preko nekih zupa hrvatskih no. srednjem Vrbasu (dolnji kraji). Papinski poslanik Ivan zove god. 1203. drzavu Kulinovu "kraljevinom", te kaze, da je prostrana deset dana hods, a i vis.e.19 Kako je Kulin bio uvazena lienost, sudimo i po tom, sto ga rimski dvor zove jedan put plemenitim i moenim musem, a drugi put velikim banom Bosne. Uepomens na Kulina nije isginula ; jos i danas priea 0 njem narod , kako se je II vilami bratimio j a god. 1406. molio je bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtkovic zajedno sa Hrvojem, hercegom spljetskim, kralja Ladislavs napuljskoga i hrvatsko-dalmatinskoga, ds bi potvrdio kraljevstvu bosanskomu sve obieaje, eta.nje i povlasti, da i medje (osobito prema Ugarskoj), kako su bile za Kulina bans, Jasan je to znak, koliko se je i sa kraljeva bosanekih stovala uspomena na Kulina bsna, KaZu, da su imueni begovi porodice Kulenovi6a (Kulinoviea) u danasnjoj Bosni potomci Kulina bana.90

Poslie g. 1204. nes~je spomena Kulinu bsnu. Nasliedio ga je ban Stjepan, po svoj prilici sin njegov.lI1 SlJepan imao je za zenn Anku, koja mu rodi sins. Sebislava, kasnije oko god. 1236. kneza

18 Vidi cita.t pod brojem 8.

19 "quia Regnum est ipsius ad minus dietarum decem et pIns"... Theiner, Mon. Slav. merid. L p. 19.

10 Od starijih pisaca tvrdi to Philippus ab Ochievia, Epitome vetustatum Bosnensium (Ancona 1776.), pag. 96.

1I1 Godine 1286. preporulJa. papa Gregorije IX. ostrogonskomu nadbiskupu DZibisclaum kenesium de Woscora, natum quondam Stephani bani dll B081Ia" •• Theiner, Monumenta Hungariae historica I 147. Taj Stephanns, quondam banns de BUBna, vladao je prije g. 1288., a pcslie g. 1204., te je po svoj prilici Kulinov sin (jilio scilicet memorati Culini), koji se spomiDje u pismu kralja Emerika od g. 1208. Theiner, Mon. Slav. merid. L 22.

usorskoga. Premda je Stjepan sam po svoj prilici bio revan pristaaa rimske crkve, to ae je sa njegove vlade patarenska vjera na novo podigla, tako, da je mah preotela ne samo u bosanskoj banovini, nego i u susjednoj kraljevini Hrvatskoj. IS U prilog sirenju patarenstva bijase ito, sto su u Ugarskoj sa kralja Andrije II. bile zavladale silne borbe, koje se tek zlatnom bulom g. 1222. nekako primirise. Sam papa rimski Honorije III. bijase s toga uemoesn, kad je ustao na patarene u B08ni. Pismom od 3. proainca 1221. imenuje on svoga dvorskoga kapelana Akon~ija, koji je JOB od g. 1218. Cesce u Ugarsku i susjedne joj zemlje zalazio, svojim poslanikom za Bosnu. U dotienom pismu tuZi se Honorije, "cia krivovjerci u Bosni, prlmani kano u spiljah, hrane poput vjestica svoje mlade otvorenim prsima, javno propoviedsjue opake svoje bludnje na veliku stetu gospodnjega stada". Podieljuje zato Akonciju neogranieenu punomoe, te mu nalaze, neka pozove kralja Andriju, sveeenswo ugarsko i puk na krizar8ku vojnu proti patarenom, a i proti onim, koji ih primaju i brane.18 Ujedno se obrati papa posebnom poslanicom od o. prosinca 1221. na nadbiskupa ostrogonskoga i sve ugarske biskupe, te ih narocito poziva, cia pomognu njegovu legatu u svem i svacem.24. Poeetkom god. 1222. dodje Akoncije zbilja u Spljet, 16 odavle pozove cielu Hrvatsku i Dalmaciju na kriZarsku vojnu proti bosanskim heretikom. Nu njegovu pozivu neodazove se bas nitko, 16 tako ode sam praznih ruku u Bosnu, gdje jos iste godine umre, neopravivsi bas niAta.1Ii

Patareni prodjose ovaj put sretno, jer radi borba u Ugarskoj nebi izvedena papom osnovana krizarska vojna. Nu zato je god. 1222. sam ugarsko-brvateki kralj Andrija II., umirivsi nepokome velmoze zlatnom bulom, poeeo raditi 0 tom, kako bi bar naknadno papin.skoj zelji zadovoljio. Jos za ziva Akoncija bjese se nadbiskup

.1 U Hrvatakoj se kao pata.reni iztiou tija i nekoji knezovi j n. pro comes BuulmtU in Buonigrado (Zvonigrad u Lici) "fauto'l· hereticortJ,fR" (Thomae archidi&coni, HiBtori& scUonitana, cap. 29. p. 889) j zatim· knezovi Kaoi6i (Andreas rex Malduci duci Kachetorum totique suse cOgIl&tioni iubet, quod .•.• Pat&rinos eiciant ..•. Lucius, de regno Dalm. p. 168 .

• 3 "Cum it&que in partibull Bosniae tamquam in cubilibus structionum heretici recept&ti, velut lamie nud&tis mammis catwos suos lactent, dogmatizando palam sue pravit&tis errores ..• U. Theiner, Monum. Hungari&e I. 81.

lI40 Theiner, Monum.Hung. I. p. 81-82.

116 Thomae archidi.&c. HiBtoria salon. cap. 27. pag. 887-888.

87

kolocki Ugolin, zeleci vla8t 8vo.je crkve i u Bosni razsiriti, sam ponudio, da ee podiei 0 svom trosku krisarsku vojnu nil. bosanske krivovjerce. Ponudu njegovu prihvati gada kralj Andrija II., te pokloni nadbiskupiji kolockoj za sva vremena Bosnu sa U sorom i Soli uz tu pogodbu, da ih U golin ocisti od krivovjeraca.1l6 Darovnicu kraljevu potvrdi i sam papa Honorije, te nil. to posebnom poslanicom od 15. svibnja 1225. pozove Ugolina, da izpuni svoje obeeanje i povede jednom krisarsku vojnu, kako to bjese vee Akonciju obrekao.s"

. Nu kao sto Ugolin pukom darovnicom nije dobio Bosne, jer je nije mogao uzeti, tako nebijase u njega ni moei, da zatare tamo krivovjerce. On zato uzme ugovarati s csrevieem Ivanom, sinom cariee Margarete, sestre kralja Andrije i udove byzantskoga eara Izaka Angela, koja je tada Sriemom upravljala. Carevic Ivan prime dapace od U golina i 200 maraka srebra u to. ime, da pokrene krizarsku vojnu. Nu kasnije zaboravi Ivan na svoju obvezu, premda gil. je. sam Honorije III. pismom od 15. siecnia 1227. opominjao.t" Ovako ostade sve nastojanje rimskoga dvora i ugarskoga kraljajalovo; a patareni u Bosni ohrabreni tim neuspjehom svojih protivnika o8ilise se tako, da su napokon bana Stjepana skinuli, i nil. bosansku stolicu podigli svoga covjeka, rodom i odgojem patarena, Matej~ Ninoslava. Ovaj postade ban bosanski, a bivsemu banu Stjepanu i njegovu sinu Sebislavu ostade jedino Usora, valjda uz pomoe kralja Andrije II.

Bana Mateja Ninoslava (1232-1250) ubrojiti nam je medju znamenitije licnosti u povjesti bosanskoj!AD j za njegova bo burna

18 "Oum carissimus in Ohristo filius noster Andreas Ungariae rex illustris terras quasdam, videlicet Bosnam, Soy et W osora, infectas heretica pravitate tibi purgandas committens, eas eeelesie tue (colocensi) in perpetuum pia liberalitate donavit ... " Theiner, Mon. Hung. I. p. 55-56 •.

" Theiner, Mon. Htmg. I. p. 55. 18 Idem, op. cit. L p. 72.

10 Matej Ninoslav zove se sam: "jaz veliki ban bosanski Matij Ninoslav" iIi "Matllj a odmelom Ninoslav ban bosanski veliki" (Mild. Mon. serb. p. 2l i 28); u spomenicih ugarskih sove Ije "Ninosclaus banus" i izkvareno nNyurzla'U8 blJ'/l'U8" (Theiner, Mon. Slav. merid. L pag. 298); kod Tome arcidjakona "Ninotlclavus banus'"; a u papinskih dopisih "Ninosclavus dux de Bosna" iIi pogresno "Nico8clavUII" (Theiner, Mon. Hung. I. p. 120). Ovo je potonje mnoge historike Bavelo, te su razlikovali dva bana: Niko,lava, Ninoillava.

*

vladanja prvi se put Bosna upliee u poslove susjednih drzava i zemalja. Popeo se bjelie Matej Ninoslav na bansku stolicu u Cas, kadno je u Ugarskoj po drugi put bila uzbjesnila gradjanska borba, koja se je svrlii1a tek drugim izdanjem zlatne bule (1231.) i poveljom, izdanom g. 1232. od kralja Andrije II. ugarskomu sveeenstvu. Nu jedva se bjese Andrija posredovanjem pape Gregorija IX. izmirio sa svojim plemstvom i sveeenstvom, slozi se opet duhOVDa vlast sa svjetskom u zator patarena Mateja Ninoslava. Jos iste g. 1232. nalosi Gregorije svomu poslaniku u Ugarskoj, Jakovu biskupu prenestinskomu, da sada nakon umirene Ugarske poduzme pomoeju ugarskoga kralja odvraeati Bosnu od patarenstva.

Rimskoga papu i njegova poslanika pomagao je ova.j put izdasnije kralj Andrija, htijuci B jedne popraviti svoj prijalinji nemar, a s druge osvetiti se bosanekoj vlaateli, sto se bjehu odvrgli od Stjepana i priljubili se patarenu Ninoslavu. Andrija, da bi lito sigurnije uspio, use u pomoe svoga. drugoga sina, hrvatskoga vojvodu Kolomana (1226-1241.), te mu kso vojvodi Hrvatske i Dalmacije podlosi ba.novinu Bosnu i bana Ninosla.va. Tako se sada na Ninoslava obori papinski dvor i hrvatski vojvoda Koloman.

Papinski poslanik Jakov vodio je g. 1233. u Bosni strogu iztragu. Brzo uvidi jadan, da nije samo najveCi dio bosanskoga Ii· teljstva ugrezo u patarenstvo, nego da je i sam katoli(!ki biskup, koji bi imao biti vodja. drugim, "prekrsio IsU80v za.kon i upao u grmnu bezumne na.uke krivovjerske"', izvinjujuc se, da je sagriesio iz prostodulinosti (ex simplicitate), posto je patarene drsao za pravovjerne. ao Saznao je nadalje Jakov, da je i dubrovseki nadbiskup znao za. krivovjerstvo bosanskoga biskupa, pa da je to mirno gleda.o; zato odieli on sada biskupiju bosansku od metropolije dubrovaeke, te ju podlosi nadbiskupu koloekomu, Glavna medjutim zadaea bija§e papinu poslaniku, da odvrati od patarenstva samoga bana Mateja Ninoslava i njegovu porodicu. '1'0 mu podje sretno za rukom. Ban Ninoslav, premda rodom i odgojem pataren, volio je vjeru svojih otaca ostaviti i primiti rimski zakon, samo da zaprie(!i dalji zulum vojvode Kolomana, koji je pod izlikom, da progoni krivovjerce, odtrgavao od banovine bosanske po svojoj volji ciele zupe i sela, te ih podieljivao svojim pristasam i podanikom. Prionuv Ninoslav lIz rimsku crkvu, da pokaZe, koliko joj je odan, pokloni neku

80 Theiner, Mon. Hung. I. p. 118.

69

svotu novaea za zidanje stolne erkve u Bosni, te ju dade u poklad Dominikancem ; a kasnije podieIi biskupu bosanskomu prostranih imanja po cielo] banovini.· Za primjerom banovim povedose se i mnogi velika~i bosanski, a medju njimi iztice se narocito banov rodjak Uban Prijesda, 81 koji [e tija i sina svoga dao za taoca dominikancem, da tako posvjedo~ svoju odanost prema rimskoj crkvi.

Papa Gregorije IX. zivo se je uzradovao, kada mu stigo~e viesti

o povoljnu djelovanju poslanika Jakova, uspjevsemu u Bosni pomocju redovnika tek sasnovanoga reda dominikanskoga. Prouciv~i papa izvje~t8:j Jakovov 0 ·iztragi, zatim razne molbe i tegobe bana Ninoslava i bosanskih boljara, veselim Bream pregnu, da svim zadovolji. Pismom od 30. svibnja 1233. napueuje svoga poslanika Jakova, sto mu je dalje ciniti, te mu medju inim nalaze, da umah skine dosadanjega biskupa krivovjerca, zatim da u prostranoj zemlji bosanskoj podigne dvie, tri ili cetiri biskupije na zgodnih mjestih i da tuj zaredi za biskupe dostojne i ueene museve, SI koji bi bosanske zite~je8a dobrim primjerom svojim odvratili od krivovjerstva. N ekoliko mjeseci kasnije, 10. listopada 1233. odpravi Gregorije JOB tri pisma: jedno dominikancem u Bosni, drugo banu Ninoslavu, R treee hrvatskomu vojvodi Kolomanu. U prvom pismu na Dominikanee pi~e papa, S4 da mu je ban Ninoslav javio, kako je njegov rodjak PrijeBda prigrlio vjem rimsku i kako je u ime tvrde vjere svoje dao svoga sina Dominikancem za tao ca. Posto medjutim ban Ninoslav jamci za Prijesdu, neb Dominikanci slobodno povrate sina oteu ~jegovu. U drugom· pismu 85 Ninoslavu veseli se papa,

81 nnobilis vir Uba.nus dictus Priesda conaa.nguineus eius (Ninosola.vi)", Thainer, Mon. Hung. I. p. 120. - nPrijes'da S'1!na.r'" u povelji· od godine 1240. - MikI. Mon. serb. p. 28.

811 nquatenus eodem episcopo 8. regimine Bosnensis ecclesie prorsus amoto, tam in eadem eecleaia qua.m in locis aIiis Bosnensis diocesis, que ut cUcitur 'lion mocUC1Jh1I ut di.ffuaa, duos vel tres aut quatuor... doetos in lege domini... studeas in episcopos ordinara", Theiner, Mon. Hungariae I.11S.

88 nCum habitatores Illius terre dicantur in facult&tibus tenues et in malitia. lccupletes", Theiner, op. cit. I. 11S.

N Theiner, Mon. Hung. I. 120.

8& "personam et terram tuam de Boana oura omnibus bonls, que impresentiarum rationabiliter possides, sub beati Petri •••.• suscipimus, districtius inhibentes, ne quis te in fide catholica perma.nentem super eadem terra,

70

sto je Ninoslav prihvatio rimsku vjeru, prima go. objeruCke U njezino krilo i uzima u zastitu sv, Petra i njega sama i njegovu banovinu, koju je od svojih krivovjernih predja bai'ltinio. U tre6em pismu. napokon'" javlja papa hrvatskomu vojvodi Kolomanu, kako se je Ninoalav nanj potusio tvrdeci, do. au predji njegovi po starom obieaju zupe i sela podieljivali i oduzimali samo po svojoj volji; sada pako, premda je so. patarenske vjere presao no. katoliCku, do. se pomssu oni,' koji su mu pootimali zupe i sela, ter ih nepravedno drie. Moli zato, do. mu se vrati pravo, sto su go. njegovi predji, premda krivovjerci uzivali, po. do. sam smije dieliti i oduzimati zupe, gradove i sela, Papa preporuea Kolomanu molbu banovu i nada se, do. ee mu biti izpunjena no. korist crkve, a no. zator patarenstva. Tuzba bana Ninoslava bila je za cielo naperena ponajglavnije proti Sebislavu, koji je kao katolik bio dosele - stieen od Kolomana, ter se je u Usori svedjer usdrsao kao samostalan knez proti banu Ninoslavu.

Cinilo se je, do. je nastojanjem poslanika Jakova vjerski pokret u Bosni primiren. Ban Ninoslav bjese so. svojimi rodjaci prigrlio vjeru katolicku, pace bjese sam doprineo nesto za gradnju _ nove stolne crkve u Bosni. Da bi novi red bio trajniji, imenuje sada papa mjesto skinutoga biskupa krivovjerca novoga glavara bosanskoj crkvi, po imenu Dominikanca Ivana, rodom Niemca iz Wildhausena u Westfalenu. Papin se poslanik Juov vrati no. to zadovoljan u Ugarsku, do. i kralja Andriju izviesti 0 svom uspjesnom radu, Po. ipak bijase uspjeh rimskoga dvora tek prolazan. Matej Ninoslav bjese iii samo no. oko pristao uz rimsku crkvu, do. odvrati od svoje banovine dalje uplitanje ugarskoga kralja i sino. mu, vojvode hrvatskoga. Kolomana.; iii nije bio dosta jak, do. odoli patarenskoj bujici u svom vladanju. Vee sliedece g. 1234:. vrvila je opet Bosna od patarena, pace okusi no. novo susjedne hrvatske zemlje. Rimski dvor i kralj Andrija uvidise sada, do. neee uspjeti milom, te odluee pokusati silom, zatiranjem krivovjeraca i otimanjem njihovih bastina. Po. tako hi sada pokrenuta proti Bosni i ta-

quam sicut asseris, progenitore8 tui, qui fuerunt vitio heretice pravitatia infecti, ab antiquo paciflee possederunt, presumat indebite molesta.re, jure carissimi in Christo filii nostri .. illustris regis Unga.riae semper salvo". Theiner, Mon. Hung. I. 120.

38 Theiner, op. cit. p. 120.

71

..

mollnjim patarenom krizarska ?Jojna, kao lito u jusno] Francezkoj proti Albigenzom.

Krizarska vojna sspoee god. 1234. i trajalle us neke stanke do god. 1239. Poslanicom od 14. listopada iste godine pozove papa hrvatskoga vojvodu Kolomana, da krene na put proti krivovjercem u Slavoniji. S7 Malo zatim, dne 17. listopada napisa dva pisma bosanskomu biskupu Ivanu; u jednom ga opomenu, da musevno radi proti krivovjercem u svojoj biskupiji, a u drugom mu dozvoljava, da proglasi oprost svim, koji bi pograbili oruzje na korist svete vjere. Nu to nebijase jos dosta. Posebnim pismom od istoga dana nalosi biskupu zagreba<!komu Stjepanu H., da u svem pomaze krisare, i da lltiti njihova dobra, dok ee se oni daleko od kuee boriti; osim toga razglasi sam papa, da ee se svim onim, koji hi posli sada na vojnu, podieliti oprost, kao lito se daje krizarom idueim u svetu zemlju. N apokon uze papa vojvodu Kolomana i njegova dobra u zalltitu sv. Petra i rimske stolice, dokle god bude na vojni proti krivovjereem.J" Ovako se joll koncem g. 1234. spremi krizarska vojska pod hrvatskim vojvodom Kolomanom, da macem i ognjem zatare patarene u Slavoniji i Bosni. Da hi Koloman mogao uspjellnije vojevati, pomagalle ga otac, ugarski kralj Andrija n. svakim mogueim naeinom. Ne samo da mu je sam krizare po Ugarskoj kupio, nego mu je napokon i samu Bosnu darovao u podpuno vlastnietvo, 8to je papa Gregorije IX. -dne 28. srpnja 1235. posebnim pismom svecano potvrdio.t" Ovim . je cinom kra~j Andrija podlosio Bosnu hrvatskomu vojvodi i tako

oduzeo Mateju Ninoslavu banovinu. Ovaj bijalle s toga vrlo ogoreen j pa ako je prije i bio protivnik patarenom, to [e sada svom dusom prionuo lIZ nje, jer se je radilo 0 samostalnoati i obrani domovine. Nije nevjerojatno, da su se uz Ninoslava i patarene digli listom svi Bosnjaci, samo da im liepa domovina nepadne pod U garsku.

o krizarskoj vojni, lito se je sada pod vojvodom Kolomanom vodila proti banu Ninoslavu i cieloj Bosni, neima. potankih viesti.

8' Theiner, op. cit. 12&-129. Tuj pii!ie papa medju inim: "ad convertendum in robore tue fortitudinis infectos macula heretice pravitatis, te versus partes Bclavonie ita magnanimiter et potenter accingas ...•.

31 '!I1heiner, op. cit. pag. 129-180; br, 220. 221, 222, 228.

19 "Concessionem de terra Bosne a prefato rege patre tuo liberaliter tibi mctam, sicut legitime ac provide facta esse dinoscitur, auctoritate apostolica confirma.mus •... • Theiner, Mon. Hung. I. 188.

72

KuAati 6emo ipak, cia po oskudnih podatcih 8&8tavimo ma i povrinu sliku toga. vojevanja.. Godine 1235. ra.tovala. je kriZa.rska. vojska. nesretno. Ma.tej Ninoslav otima.o se jesa. BoAnja.ci toli uspjeAno, da je bosanski biskup Ivan izgubio svaku nadu, cia bi se mogao vratiti u svoju biskopiju. On S8 za.to za.hvali pa.pi Gregoriju na (\a.sti biskupskoj, jer da ga lltiite ra.tni trudovi". Pa.pi se je to na. zao dalo, te posebnom poslanicom od 20.' ruJna 1235. na.gova.raAe Ivana, da. uliltrajo, spo~uc mu, da bi kukavnobilo, sada. uzmaknuti, nego neka i na.dalje upravlja svojom biskupijom, te pobija krivovjerce i osta.le protivnike ka.tolicke crkve. '0 Sliedece godine 1236. bijahu krizari sretniji. Tomu je za cielo neAto doprinielo to, Ato je sada na priestolu ugarsko - hrvatskom iza. Andrije II. sjedio sin njegov Bela IV. j nu viAe je joA pomoglo, Ato je uz krizare odlueno prista.o usorski knez Sebislavu sa ma.jkom svojom Ankom. Sebislav je i onako dosele medju bosa.nskom vlastelom slovio kso pra.vovjera.n katolik, tako da ga je sam papa pohvalio, cia stoji medju patarenskimi velmossm! ,.bo liljan medju trnjem". Nadajuc se Sebielav, da bi pomocju kriza.ra mogao nasliediti banovinu otca svoga, uze svom silom . pomagati kriZare, a papa ga zato pismom od 8. kolozova 1236. primi u zaAtitu rimske stolice zll:iedno sa majkom Ankom i cielom zemljom njegovom. U Ujedno ga preporuci zastiti ostrogonskoga nadbiskupa i svih uga.rskih biskupa, U Vojna g. 1237: bijaAe napokon odluena, te se svrAi podpunom pobjedom Kolomanovom. On bjeAe ne samo Bosnu skucio i bana Ninoslava pobiedio, nego preko pogasene Bosne provalio

40 "lgitur, frater, ceBBioniB licentiam te postulere non convenit..... Ii til lGboru blllli opprimunt.,. ; dei tamen amor id expedit ... , ut te a I.beribua officii tibi a deo crediti minima Bubtr&has". Theiner, op. cit. p.187.

" Papa po sove g. 1286.: dilecto filio Zibi.tlao kenesio de W OBCura nato quondam Stephani baai de BOIID&". Theiner, Mon. Hung. I. 147. - God. 1230. vrati neki Zibi.tclllalU, filius Coian, cum fratre suo Maran topuskoj opatiji "terram, que vocatur Slatennic" .... God. 1252. spominje se opet ~ Wlc, filius Zybisw" ... Tkalcie, Monum. historica episc. zagr. I. p. 66, 96-97.

411 Te igitur, qui sicut let&nt88 accepirnus, inter principes Bosnensis dioceais infectos macula heretice pravitatis existis quasi lilium inter spinas, .••• personam et terram tuam cum bonis omnibus que impresentia.r11mrationabiliter possides, sub beati Petri ..... Theiner, Mon. Hung. I. p. 147.

41 Vidi listove pape Gregorija IX. na nadbiskupa ostrogonskopo i podredjene mu biskupe, (Thein8l', Mon. Hung. I. p. 147, br. 259, 260 i 261).

73

u humsku zemlju, te i ovdje ubrao 8Iavl,je, kako neko<! ota.c mu Andrija pred <!eterde8et godina. "

Koncem g. 1237. bijaAe vojvoda Koloman no. vrhuncu 8voje moei :

B08na mu bjeAe podlegla, '0. uz nju i humska zemlja, gdje 8U tada vladali potomci kneza Petra, 8ami gorljivi patareni. Svladav odpor narodnji radio je 8ada Koloman ozbiljno, do. se u 8vladanih zem~jah ito bolje utvrdi ~era rimska, Ponajprije [e trebalo imenovati DovOga biekupa, poAto je biskup Ivan iIi se zbilja odrekao 8voje etolice iii je za kritnr8ke vojne postradao. Papa 8ada no. ponuku Kolomanovu imenuje g. 1238. bosanskim biskupom dominikanca POD8U, te mu podlosi ne samo B08nu, nego i humsku knezevinu.46 SacIa se je tek odlueno radilo, da se 11 B08ni i Humu iztriebi petareD8tvo, i to tooajem g. 1238. i eliedeee g. 1239. NajviAe se je trudio 8am vojvoda Koloman, a izdaAno ga je pomagao papa Gregorije IX. Ovaj je dne 22. i 23. prosinca 1238. napisao viAe pisama, da p08pjeAi stvar rimske crkve u B08ni i Humu. J ednim pismom bodri ssmoga vojvodu Kolomana, neka bude no. oprezu, do. u B08ni nakon zatrta krivo~jerja "bude 8jalO 8vjetlo katoli<!ke m8tocell i ,,8lavilo se ime bozje"; drugo pismo uprav~ja papa no. biskupa Ponsu, koga nuka, do. i o8tatke krivovjerstva u povjerenoj 8i bi8kupiji zatare; trece pismo ia\je ostrogonskomu i koloekomu nadbiskupu i svim njima podredjenim biskupom, do. budu bosaaskomu biskupu u pomoe. U U isti (!as nastoji papa, do. se i biskupija bosanska pomogne i podigne j u to ime poru<!uje opatu varadinskomn, neb. preda bosanskomu biskupu novee, skupljene za krizarsku vojnu, zatim blago, ito go. je U' i8tu svrhu neko<! dso Jula ban u polog peeuvskim dominikancem. n Napokon poziva papa i dominikance u Ugar8koj, osobito u pe(!uv8koj biskupiji, neka se pokoravaju bosanekomu biskupu i neka mu nekoliko 8vojih ljudi poialju u B08nu rla pomoc.'8 Potaknut papom, naltojao je sada

" Caril8imul in Cbri.to filiu8 nOlter Colomannua rex et dux Sclavorum iUu.tria ... terram Bo,nf, deletia tamen heretice pravitati8 maculil, non absque multi, laboribu, deduxit ad lucem catholice PUritatil.,... zatim: terra OhoUm, per eiuadem regil miniatorium a pra.vitate conlimili .... depurata". Vidi pilmo Gregorija IX. ad 26. travnj& 1288. (Theiner, Mon. Hung. I. p, 162-168).

46 Theiner. Mon. Hung. I. p. 162-168.

41 Theiner, op, cit. p. 168-169, br. 801, 802, 806 . .. Theiner, op. cit. p. 169, br. 808 i 804 •

.. Idem, op. cit. p. 169, br. 805.

l

74

vojvoda Koloman, da sto bolje podigne sjl\j biskupije bosanske. Jos prije oko god. 1233. snovalo se je, da se u zupi Vrhb08ni u mjestu Brdu (Blasuju) podigne nova stolna crkva sa kaptolom, posveeena sv, Petru. Ova misao sada bi izvedena, te sam Koloman gledaAe, kako bi se ta nova biskupska stolica pomogla. U to ime pomnoZa on dohodke bosanskomu biskupu i njegovu kaptolu, odredi mu desetinu u U sori, Soli i Dolnjih krajih, a osim toga pokloni biskupiji i raznih posjeda, medju inimi i u vukovskoj zupaniji vaZno Djakovo (Dyacon) u danasnjoj Slavoniji, koje postade kasnije za burnih vremena sielom bosanskih biskupa, Sve te darovnice potvrdi i papa Gregorije IX. dne 7. prosinca 1239 u; a osim toga nalosi 27. prosinca 1239. Dominikaneem, da predadu bosanskomu biskupu Bay novae, sto ga je g. 1233. ban Ninoslav poklonio za gradnju nove stolne crkve sv. Petra.60 late godine nukaSe Gregorije Kolomana, neka neprestano "napreduje u stovanju boga i erkve",I;1 a Dominikance opomenu dva put, da salju sto vise brace svoje u Bosnu u pomoe revnomu biskupu Ponsi. 69

Koneem g 1239. cinilo se je, da je nastojanjem vojvode Kolomana i nmskoga dvora patarenska sljedba u Bosni sasvim iztriebljena. Da se medjutim nebi patareni opeta podigli i oborili, sto bi tezkom mukom kroz pet godina uredjeno, sagradi u to doba nadbiskup kolocki na zgodnih mjestih po Bosni vise tvrdjava, kojimi bi se vrela krv bosanska u miru uzdrzala i koje bi rabile "na obranu rimske erkve i vjere u Bosni i na iztriebljenje krivovjeraca", 68 Nu sve to nije prudilo; da, niti tvrdjave nisu mogle' obuzdati cieloga naroda bosanskoga. Jedva bjese vojvoda Koloman sa drugimi krizari krenuo iz Bosne, bura narodnoga pokreta obori i djelo njegovo, a na popristu bosanske povjesti pojavi se opet ban Matej Ninoslav.

Ninoslav bjese vee prvih godina svoga vln.da~ja stupio u stope Kulinove i udario prijatnom politikom prems prometnomu Dubrovniku, U to ime sklopi on oko g. 1234. ugovor sa dubrovaCkim knezom Zan Dandulom i potvrdi DubrovCanom trgovaCke po-

'9 Idem, op. cit. p. 172. 50 Idem, op. cit. p. 178.

&1 Idem, op. cit. p 172, br. 810. n Idem, op. cit. p. 170 i 172.

61 Vidi list pape Inocentija. IV. od g. 1245. u Theinera., Monum. Hung. I. p. 201.

75

vlastice, podieljene im od bana Kulina.64 Domogav se sada god. 1240. stare vlasti svoje obnovi on stare sveze s Dubrovnikom, pace dne 22. ozujka .dodje sam u pohode svojim prijateljem. Pratila ga sjajna pratnja. 0 svom pohodu pi~e sam ban ovako: "Bi h'tl:lnie visnjega na8ega gospoda boga Isu Hrista, i jaz' veliki ban' bos'n'ski Matej Ninoslav' po milosti boZje svoiov' si dobro h'tenie pridoh' si u Dubrovnik' k' starim' mi prijatelom', vlastelom' i ob'einl:l grad'ske, a pridoh' si s' moimi bolarimi, s' vojvodom' Jul'i~em' tep'cija Radonja i brat' jegov' Simeon', pehar'nik' Mil'oh'na, Zabav' Prodasa, Prijee'da S'finar', Slav'ko Polieie', Gradislav' Tur'bic', i obretos'mo bolarina kneza dubrov'ekoga, Nikolava Tonis'ta, is' prepisanim' mojimi bolarimi kIeh' sl:l knezu i v'se op'eine grad'ske u vee'ni mil" i u ljub'vil" ... Ninoslav u istoj poveIji govori Dubrovranom zi po zemlje i vIadanie moe i moih' s'in' da si hodite svobod'no i pro strano .... , i pace da moi k'meti i moi ~judie i moi vladal'ci da vi ljube i da vi hrane od' zla s' pravov' verom'", te im tako daje podpunu slobodu trgovine u svojoj banovini.t" Nu osim toga ugovoreno bi ovom prilikom u Dubrovniku jo~ nesto, Ba~ tada bijahu Dubroveani u zavadi sa srbskim (raskim) kraljem Stjepanom Vladislavom, sinom Stjepana Nemanjiea. Da bi mu se laglje odhrvali, sklopise sad a savez sa bosanskim banom. Ninoslav obreee Dubroveanom: ~i ako se razratite s kraljem s' raskim', da vas' nedam' s' vsem' vasim' dobitkom', i da vi uhranu".66

Ako se vee g. 1240. pokazuje Matej Ninoslav u staroj moei svojoj, to su mu jos boIje ponarasla krila, kad je sliedeee go dine smisla U garsku strasna nesreea od divljih Tatara. U krvavoj bitei na rieci Saju (travnja 1241.) bje ugarska vojska hametom rasbijena; sam kralj Bela jedva ziv umaknu, a brat njegov vojvoda Koloman dopade smrtnih rana, od kojih je domala umro. Smreu njegovom nestade najljueega pobornika Mateja Ninoslava. Kako je poslie toga kroz godinu dana Ugarska i Hrvatska ostala plienom divljih Tatara, odlahnulo je bosanskomu banu posvema, Nu ovom zgodom postrada donekle i njegova banovina. Ostavivsi naime Tatari u travnju 1242. pogasenu i opustosenu Hrvatsku, krenuse kroz Bosnu i Srbiju na iztok, te poharase putem i ove zemlje.1I7

5& Miklosi6, Mon. serb. p. 24.

55 Miklosi6, Mon. serb. p. 28-29. 18 Idem, op. oit. p. 29-80

&7 Igitur relinquentes Oroatia.e regionem, transierunt per ducatum provin-

16

Nu ipak nije Bosna ni iz daleka toliko stradala, koliko U garska i Hrvatska, na koje se bjehu oborile joli cile cete tatarske.

Poslie provale Tatara bijahu U garska i Hrvatska gotovo unistene. Mateju Ninoslavu nebijase se sada bar koje vrieme bojati nemocnoga kralja Bele; on mogalie sada misliti na vanjske podhvate, mosda i na to, kako da ugarsko- hrvatskim vladarom vrati za dosadanje uplitanje njihovo u posle bosanske. Zgoda zato prusi mn se brzo. Grad Spljet u Dalmaciji ne samo da je vazda budno bdio nad svojimi obcinskimi povlasticami, nego se je i koji put pokazao hladan, da i neharan prema ugarsko-hrvatskim vladarom, premda su ga svakom zgodom odlikovali i za svaku ga ma i najmanju uslugu nagradjivali. Za posljednje tatarske provale povriedi Spljet ocito kralja Belu IV. uzkrativsi mu zamoljenu galiju, na kojoj je kralj htjeo svojim progoniteljem umaknuti. Ljuto uvriedjen ostavi Bela Spljet zajedno sa zenoni i djecom svojom, i ode u Trogir, odakle se sklone na otok Ciovo. Zahvalni kralj podieli gostoljubivim Trogiranom jos 18. ozujka 1242. neke povlastice, uza to i kraljevske zemlje, medju ovimi i neka mjesta, koja su medjasila sa posjedom obeine spljetske. Malo iza povratka kralja Bele u Ugarsku plane borba medju Spljetom i Trogirom, posto su si Spljecani prisvajali neka mjesta, darovana od Bele Trogirsnom. Borba ova medjutim smirena bi vee 11. rnjna 1243. posredovanjem franjevca Girarda. Premda su tim mirom Spljeeani vise dobili, ipak nisu ni poslie mirovali, tako da je rat na novo planuo. Kraj tadanje nemoei kralja Bele izvrgnu se ta borba za medje brzo u rat medju kraljevskom i protukraljevskom strankom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Kraljevskoj stranci na celu bijalie vjerni Trogir, a protukraljevskoj ponosni Spljet. Nu Spljeeani bijahu slabiji, te bjehu u pomorsko] bitci od Trogirana ljuto poraseni.

Prestraseni s toga poraza Spljeeani bojahu se sada ne samo osvete Trogirana, nego i kazne od kralja Bele. Uzese se zato ogledati za saveznici, te zamolise pomoe u svih, koje su smatrali za protivnike kralja Bele. Tako se utekose Poljieanom, svojim dosadanjim neprijateljem, zatim humskomu knezu Andriji; nu na}

ciae Bosenensis. Thomae archidiaconi Historia sa1onitana, caput 40. p. 858. - Videns Cadan rex, quod eum (regem Belam) habere non posset, destruxit Boznam, regnum Ra.scie, et inde in Bulgaria.m pertra.nsivit. M. Rogerii, Carmen miserabile, apud End\icher, Monumenta Arpad. I. p. 291.

77

veema se pousdase u bosanskoga bana Mateja Ninoslava, za. kojega su dobro znali, da nije ni malo prijazan kralju Beli. I neprevarise se. Ban bosanski jedva. bjese tu zgodu doeekao, ter prihvati rsdo poziv Spljeeana. Ovi mu na to dadose novaca iz gradske blagajne, a zatim ga izabraS6 knezom svoga grads, da ga. brani i stiti toli od Trogirana, koli od kraJja Bele. Ma.tej Ninosla.v sabere sada. svoju vojsku i dodje u Spljet, Sjedinivsi se sa. Spljeeani ode s v~jskom pod Trogir i ostade tuj dvie nedjelje dana sjekuc vinograde Trogirana i pustosee polja njihova. Nu tvrdoga Trogira., koji bjese odoljeo istim Tatarom, neuzmognu uzeti, pa se za.to vrati na.trag u Spljet. Ovdje imenuje svojim namjestnikom nekoga rodjaka svoga Rizarda, ostavi nadalje za obranu gradjana jednoga svojih sinova sa vrstnom cetom konjanika i povrati se zatim kuei u Bosnu.58 Sada tek razmahnu se borba novom zestinom. N a kraljevskoj strani bijahu osim Trogira jos i hrvataki knezovi Subici, N elipiei i drugi; a na protukraljevskoj osim Spljeta Poljieani, knez humski Andrija, ban Ninoslav sa svojimi rodjaci, napokon knezovi Brativoj i Vuksa.

Na.pokon dojadise samomu kralju Beli IV. ove smutnje u Hrvatskoj i Dalmaciji.Posalje zato u Hrvatsku i Dalmaciju vojvodu i hana Dionisija s vojskom, da opet podigne kraljevski ugled, pa. da kazni nevjerne Spljecane i njihove saveznike. .Dionisije pade pod Spljet, pa posto mu gradjani nehtjedose dati talaca i oveeu svotu novaca u znak svoje vjernosti, udari pomoeju Trogirana i hrvatskih knezova dne 12 .. srJmja 1244. na grad. Pod veeer istoga dana prisili Spljeeane na predaju. Malo dana. zatim (19. srpnja) ugovori ban Dionisije mir medju Spljecani i Trogirani, U taj mir bjehu ukljuceni takodjer pristaje jedne i druge stranke osim bans Ninoslava, humskoga vojvode Andrije, i Poljieana, jer svi ovi da su kralju nevjerni.s" Spljeeani moradose jos predati banu Dioni-

58 Tunc Spalatenses de suis viribus diffidentes, de Ninosclavi bani Bossenensis potentia plurimum sunt confisi, quem advocantes, et sumptus ei ex publico ministrantes etiam civitati in comitem praefeeerunt, ipse autem veniens multia et fortibus constipatus viris, abiit cum Spalattmsibus ad campum Traguriensem, ubi lIer duss fere hebdomadas considentes succiderunt vineas, secuerunt arbores, omnia sata at culta vastantes. Inde vero recedens abiit in terram suam tradita sui regimiuis vice cuidam cognato suo nomine Rizardo, qui erat Calaber natione,reliquit etiam pro civitatis tutela unum de filiis suis cum optima. equitum turma .... Thomae archidiac. Ristoria salon. cap. 47. p. S64.

59 Nolumus tamen praeterire silentio, quod a. Stepeo, Neliptio, Daniele,

78

siju sest sto maraka srebra i sest mlaruca iz odlienih porodiea za taoce, u znak, da ee vjerni ostati svomu zakonitomu vladaru.60

U isto doba, kad je vojska pod banom i vojvodom Dionisijem posla u Hrvatsku i Dalmaeiju, da kazni nevjerni Spljet, podise kralj Bela drugu vojsku na bana bosanskoga.v' Ta Matej Ninoslav nebjese sumo u svojoj banovini jednim mahom unistio say trud vojvode Kolomana, nego se eto usmjeli tija u Dalmaciji raditi na zator kraljevske vlasti, Vojsci, sto je krenula na Bosnu, pridrusi se i sam kralj Bela. Jos u drugoj polovici lipnja (15.-21.) bijase se Bela utaborio u gradu Glazkom na medji usorskoj, te je po svoj prilici odavle udarao na bana Ninoslava. U 0 tecaju vojne nema podataka; nn sigurno jest, da se je brzo svrsila, jer je vee 20. srpnja 1244. izdao kralj Bela biskupu bosanskomu znamenitu povelju, kojom mu je podielio znatnih povlastica i ujedno potvrdio say posjed njegove crkve u Bosni i izvan nje.6S Iz iste se po-

Christoforo, Craynico et aliis, qui in eodem bello fuerunt ex parte Traguriensium, et similiter ab Illis, qui fuerunf cum Spalatensibus, exceptis Ninosclauo bano, Andrea comite Hulmae,Bra.tivoy, Vulxa.,Polizani, et aliis, qui 8Unt infidele8 regi, fuerit celebrat& pax inviolabi1is inter amba.s partes. Izprava. 0 mira sldopljenom 19. srpnja. 1244. (Fejer, Codex dipl. Hung. IV. 1. p. 821).

60 Thomae a.rchia.diac. cap. 47. p. 8S5.

61 Allum exercitum misit (rex Bela) ad ulciscendum bani Bossinensis temeraria. fa.cta. Thoma.e archid. ca.p. 47. p. 8S4.

62 Vidi povelje kralja. Bele, izdane za. te vojne "jua;ta clUtrum GalllU" i "a.pud ClUtrum GalllU". Fejer, Oodex dipl. Hung. IV. 1. p. 817 i 828.

63 Ova. je povelja. preznamenita ne same za. crkvenu i politicnn poviest, nego i za mjestopis Bosne u polovini 13. stoljeea, pa za.to ju u izvodu priob6ujem, izpustiv nezna.tnije stva.ri. Povelja. glasi: "Bela dei gracia, etc. '" Ad universorum noticiam ha.rum serie volumus pervenire, quod nos attendentes inBozna.hereticorum perfidiam a.dmodum invaluisse sen pupnlasse, ita quod pauci invenirentur in partibus illis vere fidei zelatores vel cultores, quasda.m possessiones in comitatu de Vulco, Dyacon scilicet et Bleznam, in subsidium ecclesie Boznensi ..•• conferimus . : •. pio remedio a.nime nostre et regis Columani ducis totius Scla.vonie .•.. Item confirmamus ex certa. scientia et a.pprobamus, et ex novo conferimus eeclesie Boznensi et episcopo possessiones in Vozora, qua.s Nyurzlau8 banua de Bozna propter diveTBa8 iniuriaB et dampna da.ta eidem eceleeie dedit, tra.didit et perpetuo assignavit de nostra voluntate, connivencia. et consensu, volentes expresse, quod episcopus et capitulum decimas in Vozora, in Sou, in Otfeld. et in aliis supis more aliarum ecclesiarum de Hungarla sine distinctione personarum de omnibus suis habeant et percipia.nt .... Ceterum idem NaurzlaU8 banua cum fratribua 8uia et baroni-

79

ve\je razabire takodjer, da se [e i ban Ninoslav po 8VOj prilici ovaj pnt podpuno izmirio sa kraljem Belom; nu kako i uz koje uvjete, nemose se pravo ni nagadjati.

lza g. 1244., posto ~e bjese Matej Ninoslav sa kraljem Belom izmirio, necuje se kroz godinu dana nista 0 Bosni. Po svoj prilici mirovao je tada Ninoslav, a i patareni bosanski klonuli 8U valjda duhom. Nu vee g. 1246., cim se je kralj Bela IV. zapleo na sapadu u borbu s austrijskim vojvodom Fridrikom II., eto opet se disu bosanski patareni, a s njimi i ban Ninoslav. Taj novi pokret kosnu se veoma biskupa Ponse , te se zato obrati za pomoe papi Inocentiju IV. i koloekomu nadbiskupu.

Vee bi spomenuto , kako je jos g. 1225. kralj Andrija II. bio povjerio Bosnu , Soli i U soru nadbiskupu koloekomu , da u tih zemljah zatare krivovjerstvo. Poznato je takodjer, koliko se je koloeki nadbiskup trudio za krizarske vojne g. 1234-1239., kako je dapace i u Bosni vise tvrdjavica sagradio na obranu katolieke crkve. Bosanski biskup Ponsa misljalie sada, da bi se jedino uz pomoe nadbiskupa koloekoga mogla u Bosni uzdrsati i ukriepiti vjera katolieka, pa zato zajedno sa kraljem Belom zamoli papu Inocentija IV., da bi za sva vremena bosansku biskupiju od dubrovaeke nadbiskupije odielio, te ju podlosio koloeko] metropoliji. Papa se nehtjede medjutim prenagliti, vee napisa dne 20. srpnja 1246. pismo opatu sv. Martina na brdu pannonakomr" da ga lito tocnije obaviesti 0 toj stvari. Nu da u to vrieme nebi patarani opet mah preoteli, pozove on pismom od 3. kolovoza 1246. nadbiskupa kolockoga, da podigne drugu krizarsku vojnu na Bosnu, a drugim pismom od istoga dana podieli mu povlast, da sve krivovjercem otete zemlje i posjede smije podieliti revnim katolikom.s"

bUB con/uBi BUnt et recognoverunt possessiones infrascriptas ad ius et proprietatem ecclesie Boznensis pertinere, quarum nomina sunt hec: in BUpa Urhboma Burdo cum omnibus suis pertinenciis, ubi ipsa ecc1esia cathedralis s, Petri est fundata, item Bulino, item Knesepole, item Vrudchy, ubi est ecclesia s. Stephani protomartiris, item in supa Nerotna Bulino, item in supa Lepenicha Bocil, ubi est ecclesia s. Michaelis, item in supa . Vidgolllla Lubinchi apud ecclesiam beate Virginia, item in Mel apud eoelesiam ss, Cosme et Damiani, item in supa Losoua apud tres ecclesias, item in supa Vozcopla apud ecelesiam beati Johannis, item in sups. Bored Belmapola (Belinapola), item in comitatu Beree Pracha BY81:hupnia vocata." ••.. Theiner, Monum. Slav. m. I. p. 297-298.

M Theiner, Mon. Hung. I. 20l.

15 Theiner, Mon. Hung. I. 202, br. 373 i 374.

80

U apjeh te druge kriiarake vojne oije pozoat; Cini lie, da oije ni povedena, jer papa Inoeentije IV. pi8e vee 30. _nj. 1247. kralju Beli pismo nubjuc ga na ito odIuCniju borbu proti patarenom , i uvjerava gat da 0 Bosei neCe nibda oiSta odrediti bez njeta i privole njegove.u Nu ni to nije mnogo pomoglo, ps uto napokon papa zadovolji molbam hosanskoga biakupa i ugankoga epiakopata, te poalanicom 00 26. kolovoza odieli bosan81m biskupijo 00 dubrov.&e nadbiskopije i podIoii ju metropoliji koloeko], U doticmom pismu veli papa, da je to uCinio zato, "lito nema nikakove nade, da bi lie &ana dobre volje povratila pravoj vjeri", te sa nada, da Ce se to pomoCju k.ri.iara nadbi~kupa koloCk.oga ipak poatiCi.. Iztioo nadalje velike zaaluge kolookih nadwkopa oko obraCenja boaanakih patarena, te time hoee da opravcia 8VOjU 00- luko.·7

Pa ipak oi2ni papa Inocentije IV. ovom odlukom 8Vojom veliku nepravdo, zaveden dakako ngankim episkopatom. Ban Matej Ninoalav bijaAe a toga silno ogoreen, On uvidi jssno, cia je ovaj put papa nadmudren i da ngarskomu episkopatu oije baS toliko stalo do same vjere, koliko viile do toga, da Be nadje put, kojim cia Be 08tvari ziva zelja ugarskih vladara, da pemoeju rimske erkve steku neko vrhoTDi<!tvo nad Bosnom, Niuoslav se poboja za eamoetalnoet 8Voje banovine, pa Be zato sada izravno obrati oa papu Inocentija, ponukan joii i tim, iito je novi metropolita i suvise revno uzeo vr· iiiti zadacu 8VOjU. U posebnu pismn razlagaiie han Ninoslav poglavici rimske crkve, da je od obral:enia 8VOga bio vazda vjeran pri8taiia katolii!ke vjere, pa ako je za kriZarskih vojoa, iito au ih ugarski kralj i vojvoda Koloman podizali na Bosnn, primao pomoe od krivovjeraca, da je to ueinio 8&1110 za to, da obrani 8vOjU nasliedjenu banovinu od nasilja vanjskih neprijatelja. 6S

.. Scitll1'118 pro certa, quod super facto terre Bosnensis nil penitus statuemus nisi de tuo consilio et assensn. Theiner, Monum. Hung. I. pag. 203.

81 Naglasiv papa riecmi "cum nulla spes sit, quod ad fidem terra ilia voluntarie revertatur" potrebu, da sa crkva bosanska podlos! nadbiskupiji koloekoj, pripovieda, da su nadbiskupi koloCki ,,ad extirpationem huius modi vitii, non sine magna effusione sanguinis, strage hominum et dispendiis rerum Colocensis eeelesie", revaovali, premda nisu uspjeli, "quia munitiones et castra non fuerunt ibidem ita firmata, quod poasens ab aggre88ionibus et obsidione defendi, terra ilia in puritaoo fidei non potuit retineri." Theiner. Mon. Hung .• L 204--205.

811 Bamo pismo bana Ninos1ava jest izgubljeno, zato i neznamo za sve 00-

81

Bistro oko pape Inocentija IV. razabra sada hrzo, za kojim ciljem idu kral] Bela i ugarski episkopat. Po pismih vjerodostojnih muzeva uvjeri se, da su tvrdnje i tusbe bana Ninoslava istinite, te odluei po moguenosti ueinjeno popraviti. PosaUe zato umah dne 27. ozujka 1248. poslanicu kolockomu nadbiskupu i zapovjedi mu, da privremeno odustane on svakoga daljega proganjanja bana Ninoslava i njegovih !judi, posto je Ninoslav svoje pravovjerje dokazao, a uza to se izjavio spreman oksjati svoj grieb, sto je nedavno od patarena primio pomoe proti vanjskim neprijateljem 69 Osvjedoeen nadalje, da su izvjelltaji ugarskih biskupa 0 bosanskih patarenih i 0 banu Ninoslavu bili pristrani, nehtjede papa vise traziti od njih obaviesti, nego pismom od istoga dana pozove vriednoga senjskoga biskupa Filipa, i nacelnika Franjevaca u Spljetu, da ga oni pouee ,,0 zivotu, glasu i druztvu bana Ninoslava." 70 Dva dana zatim, dne 29. ozujka 1248. posalje Inocentije biskupu senjskomu Filipu drugu poslanicu, kojom dozvoli porabu glagolice i slovjenskoga bogosluzje u katoliekoj crkvi, uvidivsi valjda, da ce Hrvate i ostale juZne Slovjene prije ovako odvratiti od krivovjerstva, nego li maeem ugarskih kraljeva i hrvatskih vojvoda."!

I tako se zgodi , da su posljednji dani vladanja bans Ninoslava bili mirniji i sretniji od proslih burnih godina. Mjeseca ozujka 1249. isdsde on Dubroveanom povelju, kojom im obnovi stare sloboscine trgovaeke , a ujedno sklopi s njimi savez proti raskomu (srbskomu) kralju Stjepanu Urosu 1, obecav~i im , da ce braniti nje same i njihov dobitak , ako bi se zaratili sa raskim kraljem.79 Uz bana desili su se knez Ugrin, knez Radonja, kaznac Grdomil,

gobe njegove; nu iz papine poslanice na nadbiskupa koloekoga razabire se, BOO je u njem bilo, Papa naime pise ; "Cum sicut intelleximua, nobiIis vir Nino8laua, banns de Bossene, a fide nequaquam deviet orthodoxa, sed tamquam catholicU8 vivat sub religionis observantia christiane, licet olim neceB8itatiB tempore ab hereticis contra 8U08 inimicoB auxilium et favorem recepisse dicatur, et eidem insuper nobili per quorumdam fidedignoru7l& liUera8 licet antiquas laudabile perhibeatur testimonium super fidei sue puritate .•.•. " Theiner, Mon. Hung. I. p. 206.

69 Theiner, op, cit. p. 206.

'0 Presentium vobis auctoritate in virtute obedientie districte precipiendo mandamus, quatenus de vita, iama et conversatione nobilis viri Ninoslai, bani de Bossene, sollicite inquirentes, quod super hiis inveneritis, nobis vestris litteris :fideliter intimetis. Theiner, op. cit. pag. 205-206.

71 KukuIjevic J., Jura regni Croatiae, I. pag, 67. '11 Mikloiiic, Mon. serb. p. 32-34.

6

kaznac Semijun, vojvoda. Purea , Grubesa peha.rnik i mnogi drugi boljari bosanski. Ninoslav bijase tada pravovjeran krsCanin, jer se je kleo "presvetom bogorodicom dievom Marijom i ca.stnim zivotvoreeim krstom u.

Godinom 1250. nestaje traga Mateju Ninoslavu. Njega ide slava, da je uz sve nezgode i nevolje umio uzcuvati svoju banovinu, kako [u bjese bastinio od svojlh roJitelja i praroditelja, Pitanje je samo bilo, hoee li i nasljednikorn njegovirn isto poei za rukom?

v. Bosna od zadnjih dana Matije Ninoslava

do Stjepana Rotromaniea,

lza bona Prijesde spade Bosna g. 1254. pod orhotmu. vlast uqorekohrvatskoga kralja Bele IV. - Bosna razdoojena, i podlozena macvansko-bosanskim vojvodam. - Macvansko-bosanske vojvode i vojvodkinje: Agneza (1264), Bela (1271), Jelisava (1280-1282) i Stjepan Dragutin (1282-1314). - Kneeooi hrvatski od plemena Subi6 gospoduju od g. 1298. jednim dielom , a od g. 1314. cielom

Bosnom. - Ban Stjepan Kotromas» i Stjepan Kotromani6.

Druga polovina 13. stoljeea najtuznija je doba u starijoj bosanskoj povjesti. Oslabljena vjerskimi ratovi, razklimana priestolnimi borbami rodjaka i potomaka bana Ninoslava nemogase vise odoIjevati dosljednomu nastojanju kralja ugarsko-hrvatskoga Bele i sina mu S~jepana, da ju podlose, I tako se zgodi, da je iza kratke zestoke borbe morala Bosna zajedno sa Humom priznati vrhovnietvo ugarsko-hrvatskih vladara. Izgubivai Bosna ovako svoju podpunu samostalnost trajase' zalostne dane, dok ju opet nepridigose bani iz glasovite porodice Kotromaniea, Zgodno karakterise ovu dobu vrstan poznavalac bosanske povjesti, kad pise: "U Bosni opaza se zivot u svih odnosajih javnih, dokle joj domaei vladsoci stoje na celu. Ali cim ova zemlja postaje podnozje ugarske drzave, pada na nju zastor zaboravnosti i mrtvila, 'I'ako je opet bilo poslie banova Kulina i Mateja Ninoslava 'I'ecajem druge polovice 13. stoljeea izticu nam se u Bosni samo imena njezinih upravljatelja, koje je ugarski dvor predpostavljao ili cieloj zemlji ili pojedinim dielom njezinim. Say zivot, drzavni i crkveni u Bosni kao da je bio obamro pod vjetrom, koji je duvao s one strane Save." 1

*

* *

Gim nestade bana Mateja Ninoslava sa pozorista, pocese se mno-

gobrojni rodjaci i potomci njegovi otimati 0 bansku cast.' :Sorbu

1 R&cki Fr., Bogomili i Patareni, Bad jug. akad VII. pa.g. 167.

*

ovu podjarivala je jos bolje opreka medju patareni i pristas ami katoIicke crkve,lI <Jini se , da je u prvo vrieme uspjelo Prijesdi, rodjaku bana Ninoslava, popeti se na bansku stolieu, Prijesda bijase vee od g. 1233. zajedno sa ainom svojim odan rimskoj crkvi, te ga je sada za cielo kra\j Bela pomagao proti ostalim takmacem. Bela dapaee darovao je banu Prijesdi cielu zupu Novaki naokolo gornjega Miholjca u danasnjoj Slavoniji", po svoj prilici zato, sto je revno uzanj prianjao. Nu katolik Prijesda, k tomu i privrsenik kralja Bele , nemogase dugo u Bosni banovati, i tako se obnovise priestolne borbe, u koje se umiesa i kra\j Bela" Borbe se ove svrsise napokon g. 1254. tim, da je Bela koncem iste godine ne samo Bosnu, nego i hum sku zemlju podlosio vrhovnoj vlasti svojoj, i tako ostvario zivu zelju svoju i svojih predsastnika."

Podlosivsi Bela vrhovnoj vlasti RVOjOj prostranu tada banovinu bosansku razdvoji [u na dvie polovine. Odieli naime oblasti Usoru i Soli od gornje iii prave Bosne i dolnjih krajeva, te sastavi od njih posebnu banovinu. Ovom diobom misljalle, da ce uspjeti ter trajno prikovati cielu Bosnu uz svoju drsavu. U pravoj Bosni (sa dolnjimi krajevi) ostavi i nadalje domaee bane, mosda potomke bana Kulina i Ninoslava; u novo stvorenoj banovini U sori sa Soli pako namjesta.8e veeinom ugarske velikase, koji su mu pouzdaniji bili od bosanske vlastele.

N u ni ovim nesmatrase Bela IV., da je podpuno osigurao svoJoj vlasti posjed Bosne. Bas nesto prije 'bjese on na juznoj medji svoje drsave podigao jos jednu novu banovinu, prozvanu kasnije po

2 0 cieloj ovoj dobi (1250-1322) vidi moju razpra.vicu: Bosna. od za.dnjih dana. ba.na. Ma.teja Ninosla.va. do Stjepana. Kotroma.nica. (sta.mpanu u Obzorn g. 1880.~ br. 112 i 113.)

S U jednoj povelji od 30. ozujka. 1255. pise kra.lj Bela.: "Et licet tatum supa.na.tum de Noua.k fideli nostro Prezde bano contulerimus .••. " Tlmlcic, Monum. hist, epise. Zagra.b. I. p. 103-104.

, U pismu od 11. studenoga. 1254. tuZi se kralj Bela. lV. pa.pi Inocentiju IV., ka.ko mu je drzava sa. svih strana neprija.telji okruZena., te na.brojiv susjedne narode dodaje: "Bulgarorum et Bozne'Tlllium hereticorum a. parte meridiei, contra. quos etiam ad. presens per nostrum exercitum dimicamur .••. " Theiner, Mon. Hung. I. p. 230.

& God, 1254. u povelji od 22. svibnja. zove se humski zupan Ra.doslav sa.m: "a ja zupan' Ra.doslav' jesm' var'n' klet'venik' gospodinu kra.lju ug'r'skomu . . • ." Mikl., Mon. serb. I. P: 44.

85

istoimenom gradu Maevom. Ova banovina Maeva 6 prostirase se banovini Usori i Soli na iztoku, u danasnjoj sjevernoj Srbiji izmedju rieka Drine, Save, Dunava i Morave, te obuhvatase ponajglavnije poriecje rieke Kolubare. Sastav\iena bijase od zemalja, koje su jos za kralja Bele III. spale pod ugarske vladare, te je imala sada sluziti toli za obranu Ugarske od Srbalja i Bugara, koli za ishodiste vojnam proti jusnim Slovjenom. Posto je dakle banovina Maeva bila toli znamenita oblast, nepovjeri ju Bela nijednomu velikasu, nego svojemu zetu Rastislavu, bivsemu nekoe vojvodi hsliekomu, a g. 1247. banu ciele Slavonije.? Po smrti ovoga vojvode i bana Rastislava (1263.) kralj Bela, prvo da obskrbi nje· govu udovu a svoju keer Agnezu, a drugo da netom steeenu Bosnu osigura svojoj vlasti, stvori od banovine Maeve, zatim od Usore i Soli posebnu vojvodinu, koju povjer! Agnezi i njezinim sinovom. Ovoj vojvodini pribrajase se koji put jos Sriem i Branicevo, Bani maevanski i usorski ostadose i nadalje, ali se poput bana gornje Bosne pokoravahu odsele vojvodkinji Agnezi i njezinim nasljednikom.

Kraljevna Agneza spominje se prvi put kao vojvodkinja bosanskomacvanska g. 1264.8 U z Maevu i Bosnu posjedovase ona takodjer i mnoga imanja po -qgarskoj, koja joj htjede oteti brat njezin Stjepan, mladji kralj hgarski; nu posredovanjern otca joj Bele i pape Urbana IV. odustade Stjepan od svojega nauma. Vojvodkinju Agnezu, za koju se nezna, kako je dugo vladala, nasliedi u easti njezinoj sin joj Bela, posto mu stariji brat Mihajlo bjese jos god. 1268. umro. Bela zove se vojvodom maevansko-bosanskim pry!

6 Ob obsegu i povjesti banovine Maeve vidi ova djela i razpra.ve: Engel, Geschichte von Serwien und Bosnien, pa.g. 227. i 370; Mijatovie Ced., Gjuragj Brankovie (Ot&.ebina. od g. 1875, svezka. za. februa.r, p. 180-189); Nova.kovie Stojan, Srpske oblasti, p. 117-119.

7 Ra.stisla.v ili Ra.tisla.v ima.o je za. zenu Agnezu (Anku ?), keer Bele IV.

Godine 1245. bija.se jos »dux Galicia.e" (Fejer, Codex dipl. IV. 1. p.896); godine 1247. bija.se ban ciele Sla.vonije (Ra.tisla.o ilustri duce Ga.llicie et bano totius Scla.vonie, Fejer, Codex diplom. IV. 1. p. 454): a. g. 1254. do 1255. zove se vee "dominus de Machou" (Fejer, Codex dipl. IV. 2. p. 218 i 814.)

8 U listovih pape Urbana. IV. od 15. i 16. srpnja. 1264. zove se Agneza.:

"Agna vidua, ducissa. Gallitie, ac de B08'1la et Mazo domina". Theiner, Mon. Hung. I. pag, 278. i 276; - Fejer;, Codex diplom. IV. 3. pa.g. 210 i 236.

86

put god. 1271.,9 te ostade gospodar tih ,zemalja do smrti svoje pod konac god. 1272., kadno pogibe od ubojnieke ruke Henrika Gusingovca.

Iza smrti vojvode Bele, s kojim izumre muska loza kneza Rastislava, nije novi kralj ugarsko-hrvatski Ladislav IV. Kumanac sve do g. 1280. popunio vojvodske casti za Bosnu i Macvu. U to vrieme od g. 1272-1279. izticu se samo bani za svaku banovinu napose ili za sve zajedno. Ovi potonji bani po RVOj prilici jesu zamjenici vojvoda, te vde sva prava njihova, samo se nezovu vojvodami.

Jos prvih dana prosinca g. 1272. nalazimo za Bosnu i Macvu ove bane: palatin ugarski Roland jest ban Maeve, Stjepan ban prave Bosne, 'a Henrik ban U sore i Soli.!? Isti bani ostadose i sliedece godine 1273. sve do konca osujka 11; nu poslie ozujka 1273. zgodi se prva promjena s toga, sto je Henrik postao banom ciele Slavonije, a banom Usore i Soli postao je najprvo neki Jan, a zatim Jernej, docim je 11 pravoj Bosni i nadalje banovao pome.nuti vee Stjepan. U isto se vrieme zgodi promjena i u Macvi, gdje je mjesto palatins Rolanda postao banom neki Ivan. 19

·Iza 12. svibnja 1273. nespominju se vise u poveljah bani pojedinih banovina, nego se do konca iste godine iztice kao ban maevansko-bosanski Egidije.13 Po svoj prllici imao je ovaj iste povlasti i prava, koja do nedavno vojvode i vojvodkinje maevaneko-

9 Kad je dne 7 e , srpnja 1271. ugarsko-hrvatski kralj Stjepa.n V., nasljedivBi otca. Belu IV. JOB g. 1270" sklopio mir sa ceskim kraljem Otokarom II., ukljuci on u taj mir i svoga. bratiea Belu, vojvodu macvanskobosanskoga, "Item predicte ordinationi et paci includi volumus . , .. Belam ducem de Macltow et de Boma, fratrem nostrum, Urossium regem Servie, et Btepltanum (Dragutin) filium eius, juniorem regem Servie, generum nOlltrum, Swetizlaum imperatorem Bulga.rorum . . . ". Theiner. Mon. Hung. I. pag. 808, -

10 "Rolando palatine, bano de Macho, Stephana banD de Bozna, Henrico banD de Wozora et de So" .••. Fejer, Codex dipl. V. 2. pag. 57. - Wenczel, Codex diplomaticus Arpad. continuatus I. p. 5.

11 Fejer, Codex dipl. V. 2. pag. 72, 75, 78, 86, 120; VI. 2. p. 898; VII. 5. p. 881. - Wenczel, Codex dipl. I. p. 11, 16.

12 Fejer, Codex dipl. V. 2. pag. 82, 85.

'8 .Aegidio bano de Macho et de Bozna.· - Fejer, Codex dipl. V. 2, pag. 88, 94, 98, 102, 108, 106, 127, 180; - VII. 8. p. 80; - VII. 5. p. 388.; - Wenesel, Codex dipl. Arpad. I. p. 16, 22. a4; - Tka.lCie, Mon. hist, episc. zagrab. I. 169.

87

boaanake. Godinom 1274. nestaje Egidiju spomena kao banu ma~ vaneko-boaanskomu , a u Bosni zavlada silan metez kao sto i u susjednoj Ugarskoj. Tuj je naime vladao kralj Ladislav IV. Kumanae, da nemose gore. Zavrgnuv svaku vjeru kriCansku zavolio je Kumane, ter okruzivsi se njimi zivio je veoma razpusteno. Za vladu se nije ni najmanje brinuo, vee ostavi upravu drzavnu svojoj majci J elisavi. Razpustenost mladoga kralja, nevaljala ienska vI ada, a k tomu joste i rat sa eeskim kraljem Otokarom II. strovali U garsku u veliku biedu. Da nrzava sasvim nepropadne, podise se godine 1279. ugarski episkopat proti kralju Ladislavu i majci mu Jeli8&vi, obtusi nevriednoga kralja na rimskom dvoru i zatraZi pomoe. Papa posalje na to svoga poslanika Filipa, biskupa od Ferma u Ugarsku, koji je vee 23. lipnja 1279. u Budimu prisilio kralja Ladislava, da se je odrekao Kumana i obeeao zivjeti kao dobar krsea.nin.

aim se je kralj Ladislav IV. vratio na bolji put, umah obrati svoju paznju na zemlje i drsave uz jusnu mediu svoje dd&ve, osobito na Bosnu, gdje se biese u potonje doba na novo razsirila patarenska sljedbs., te poplavila tija i pozezku i vukovsku zups.niju. Da bi patarenstvo zatro, a ujedno padsi svoj ugled podigao, povjeri god. 1279. vrhovnu upravu Maeve i Bosne bivsemu severinskomu banu U,qrinu, U po svoj prilici uz iste povlasti i prava, sto ih je go dine 1273. imao ban Egidije. Nu vee sliedeee godine imenuje Ladislav svoju majku Jelisavu vojvodkinjom macvanako-bosanskom.

Kraljica Jelisava bijase vojvodkinjs. macvansko-boeanska godina 1280. do 1282. U z Bosnu i Maevu upravljala je joll zupanUami vukovskom i pozezkom, i po svoj prilici i Sriemom. Glavna joj zadaea hijasc, da u prostranoj vojvodini svojoj zatre svaku klieu krivovjerstvs. i da utvrdi katolieku vjeru. Vee 19. kolovoza morade ona sveeeno obeeati biskupu fermanskomu Filipu, poslaniku pape Nikole IlL, da ee u podlosnih si vojvodinah Maevi i Bosni zatirati krivovjersku opscinu i siriti vjeru katolieku, 15 To isto morsde

14 nBanus et dominus de Maeho et de Bozna." - Ljubi6, Opis jug. novaca, p. 189; Racki Fr., Bogomili i Patareni (Rad VIT. p. 167, nota 1.).

15 .Eliaabeth maior regina Hungarie, Guciaaa de Machou et de Wa."a" obe- 6aje legatu Filipu, da 6e .in ducatibus de Machou et de Wuna et in comitatibus de Posega et de Wolkou ceterisque comitatibus nostre iurisdictioni subiectis" progoniti nhereticam pravitatem" i iliriti .fidem cathoIieam", Theiner, Mon. Hung. I. p. 348.

88

ovom prilikom obreei i sin njesin Ladislav.!" Jelisava hija.se vojvodkinjom maevansko-bosanskom jos g. 1282,t7; nu jos iste godine ueini Ladislav vojvodom tih zemalja svoga Burjaka, srbskoga razkralja Stjepana Dragutina. .

Stjepan Dragutin, sin Stjepana Urosa I., bjese .los prije godine 1271. osenio Katariou, keer ugarsko-hrvatskoga kralja Stjepana V.,18 a sestru Ladislava IV. Kumanca. Po smrti oteevoj vladase nekoliko godina (1277-1282.) srbskom drsavom ; nu god. 1282_ prisill gil. mladji brat Stjepao Uros II. Milutio, te mu je morao ustupiti priestol svojih roditelja i praroditelja. Lisen krune uteee se sada svomu 8urjaku, ugarsko-hrvatskomu kralju Ladislavu IV., koji mu dade upravljati maevansko-bosanskom vojvodinom. Razkralj Stjepan Dragutin vladao je ne samo Bosnom i Macvom, oego uza to i Branieevom, Beogradom i Sriemom, i to od g. 1282-1314.19 Za duga vladanja svoga iztice se samo svojim radom u vjerskih stvarih. Premda u prvo doba pristasa iztoene crkve, ipak [e progonio bogomile upodlosnoj si vojvodini. Srbski gil. izvori hvale narocito, da je u zemlji bosanskoj "mnoge od heretika obratio na vjeru hristijansku i pokrstio ih".20 Revnost njegovu u proganjanju patarena potaknu dapace rimski dvor, te je poceo oko god. 1288. nastojati, nebili toli njega sarna, koli brata mu Urosa, II. Milutina predobio .sa rimsku crkvu. U to ime obrati se papa Nikola IV. nil. zivueu .los majku obih vladara, nil. kraljicu Jelenu, koja je vee porieklom svojim naginjala rimskoj crkvi, te joj pisa 8. kolovoza 1288. pismo, gdje ju nuks, da sinove svoje dovede "do vjerskoga jedinstva".u Papino je pismo imalo bar dielomice uspjeha, jer je Stjepan Dragutin zbilja prigrlio rimsku vjeru. Uzradovao s toga papa uze pismom od 15. ozujka 1291. i njega sama i sve zemlje

16 Ladislav IV. obe6aje, do. 6e progoniti krivovjerce .et special iter de ducato nostro et dyoecesi Boznensi." Theiner, op. cit. p. 348.

l' • Elyzabeth, dei gracia maior regina Hungariae, ducissa totius Sclavonie, de Macho et de Bozna"· u jednoj povelji od g. 1282. Fejer, Codex dipl, IV. 3. p. 128.

18 Vidi notu pod br. 9.

19 Ruvarac Ilarion, Nesto 0 Bosni, da.barskoj i dabro-bosanskoj episkopiji i o srpskim mana.stirima u Bosni (Godisnjiea Nikole Cupi6a, II. p. 243 do 244); - Jireeek, Die Handelsstrassen, pag. 35.

ao Ruvarac liar" op. cit. p. 243.

U Theiner, Mon. Hung. I. p. 359-360.

___ J

89

njegove u zastitu sv, Petra.22 Ako je Stjepan Dragutin jos kao sljedbenik iztoene crkve revnovao proti patarenom, to se pokaza JOB gorliiviji kao pristasa· rimske crkve, Sam dapace pos~je u Rim barskoga nadbiskupa Marina, neka javi papi, da u Bosni njemu podlosno] ima mnogo krivovjeraca, i neka ga zamoli, da posalje narodnomu govoru vjestih ljudi u Bosnu, koji ee patarene obratiti.lI8 Papa zadovolji molbi njegovoj 23. osujka 1291. i nalozi starjesini Franjevaca pokrajine slavonske, da posalje za tu svrhu u Bosnu dva u svem sposobna rednvnika.J"

Od mnogobrojnih bana i upravitelja budi samo bosanskih , budi bosansko-maevanskih , !ito se u drugoj polovici 13. stoljeea napominju, nusdno je da napose iztaknemo bana prave ili gornje Bosne, po imenu Sfjepana, koji se prvi put spominje g. 1272. uz usorskoga bana Henrika i maevanskoga bana Rolanda. Jest to ban Stjepan Kotroman , osnovatelj slavne vladalaeke porodiee Kotromanics, koja je kasnije pol drugo stoljeee i vise davala boeanskcj drsavi bane i kraljeve. 0 poriekln i vladanju ovoga bana nagadjalo se je dosele veoma mnogo. Glede poriekla njegova pise se obicno , da je bio njemaeki vitez, kojega da je nametnuo Bosni kralj Bela, avladavsi odpor naroda bosanskoga iza bans Mateja Ninoslava.25 0 tom medjutim spomenici sute, vee samo kazu, da je bio u rodu sa grofovi Ortenburskimi u Koruskoj.16 Mnogi pisci

22 Theiner, op. cit. p. 375.

2S Sane cum tu.... duxeris .... supplicandum, quod cum in partibus Bosne tue ditioni subiectis sint quam plurimi heretica pravitate infecti .••• Theiner, op. cit. pag. 377.

" Theiner, op. cit. pag. 378.

25 Schimek, Politische Geschichte des Konigreichs Bosnien, p. 59 j - Engel, Geschichte von Serwien und Bosnien, p. 226.

2ff Njegov sin Stjepan Kotromanie hijase "quarto gradu consanguinitatis" u rodu keeri grofa Meinharda I. Ortenburzkoga. Theiner. Mon. Slav. merid. I. 135. - Samo ime Kotroman naIa.zimo u spomenicih hrvatskih i srbskih. God. 1163. navodi se u jednoj poveIji kralja ugarsko-hrvatskoga Stjepana. III. neki Kotroman medju svjedoci: "in presentia comitum: Ma.rtini spalatensis, et Gregorii Sclouinie filii, et Cotromani".. . (Kukuljevie, Codex dipl. II. 66); - u poveIji kneza. Laza.ra od g. 1381. spominje sa kam~n' Kotromanoe' kao medja selu Dubici (Miklosie, Mon. serb. p. 19~). - U brodskom okruzju (u Sla.voniji) vide se i danaa JOB blizu Sa.ve izmadju sela. Babine grede i Krusevice razvaline gra.da. Koetromana. (Kotroma.na.), koji da je po na.rodnom prieanju sagra.dio neki bosanski vitez Kostromanovic. Arkiv za poviest. jugoslav. V. p. 205.

90

hoee nadalje, ds je Stjepan Kotroman vladao Bosnom vec g. 1268., i navode povelju, koju da je izdao knezu Radivoju Grgurieu i sinu mu Ohmueini , poAto mu "driavu obranise i u gospodstvu ga utemeljiAe" jn nu ova je povelja ocita patvorina kasnije dobe.

Prvi sjegurni spomen nalazimo banu Stjepanu Kotromanu tek koncem g. 1272. U to vrieme upravlja on gornjom Bosnom i dol'njimi krajevi pod vrhovnietvom ugarsko-hrvatskih vladara, Kasnije g. 1280-1282. bijalie ovisan 0 kraljici i vojvodkinji maevenskobosanskoj J elisavi , a zatim mu postade neposrednim gospodarom srbski razkralj Stjepan Dragutin. On bijase prema Dragutinu u istom odnoliaju, kakono bani hrvatski prema hrvatskim vojvodam. Taj odnosa] postade osobito njesan, kada je Stjepan Kotroman uzeo za zenu Jelisavu, keer S~jepana Dragutina, koja mu kasnije rodi tri sina: Stjepana, Inosava i Vladislava.1l8 Poput svoga tasta iztaknu se Stjepan Kotroman kao gorljiv protivnik patarena, te mu zato i papa Nikola IV. g. 1290. preporuea u zastitu svoga poslanika Benvenuta.V

Za burnih priestolnih borba, s kojih su U garska i Hrvatska poslie nasilne smrti Ladislava IV. Kumanca (1290) krvarile, podise se silno vlast hrvatskoga bana Paolo Subica i njegove brace. Toli Karlo Martel i sin mu kasnije Karlo Robert s jedne strane , koli opet Andrija III. s druge strane otimahu se za pomoe njegovu. Vee 19. kolovoza 1292. potvrdi kralj sicilski Karlo II. darovnicu svoga sina Karla Martela, kojom je ovaj banu Pavlu Subieu za vjerne slusbe njegove poklonio hrvatsku zupu Pset uz medju ·oosa.nsku.80 Umah sliedeee go dine 1293. podieli kralj Andrija III. Pavlu Subieu banovinu primorsku nebi Ii ga ovim ueinio svojim privrsenikom, N u ban Pavao ostade vjeran Karlu Martelu, a iza

'7 Ova patvorena povelja stampana je eirilieom u ipanjolskoj knjizi: Privilegios concedidos por los s~nores reyes, y emperadores del reyno de Ungria, Bosna, Servia, Croacia, Dalmaeia y Macedonia. a los condes de Tuhegl de la casa y Iinaje Ohmuchieuich Gargurich, Neapoli 1658 .

•• ~ 1 t'i (Dragutin kra.lj) rodi s'kyra Katalenoju B. s'ina.: Vladislava kralja i Urosica, i Jelisav'tu .... Jelisav'ta ite rodi r. s'in'i: Stefana, bana . bos'n'skoga, Inosava, Vladislava". Izvodi iz ijetopisa srbskih u djelu P.

J. Safarika: Pamatky drevniho pismenictvi Jihoslovanil.v, p. 69-70.

, •• Nobilibus viris Stephano et Brisde banis Bosne", Theiner, Mon. Hung.

I. p. 864-5. - Brizda = Prezda. = Priesda. = Prijes'da bio je moZda. ban Usori i Soli.

30 Arkiv. ~a. poviest. jugosl. VII. p. 19.

"91

. smrti njegove sinu mu Karln Robertu, te se miloMu ovih vladar~ osili tako, da mu nije bilo premca u svoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Oko g. 1298. uspije mu depaee te postade gospodar i susjednoj Bosni, U jednoj povelji od 7.travnja 1299. zove se Pavao prvi put "ban Hrvatske i Dalmacije, i gospodar Bosni. /181

Kako je Pavao Subie zavladao Bosnom , da Ii silom iIi milom, nije poznato; nu vjerojatno jest, da je svladavji bana Stjepana Kotromana gomju Bosnu i dolnje kraje oteo vrhovnoj vlasti raskralja Stjepana Dragutina. aim je ban Pavao zavladao Bosni, javlja se u dolnjih krajih bosanskih knez Hrvatin I djed glasovitoga kasnije vojvode i hercega Hrvoje Vukciea. Knez Hrvatin bijase rodjak banu Pavlu Subieu, te pristajase zajedno sa porodicom BubieR. uz Ansuvince I radee svom silom za sina i unuka napuljskoga kralja Karla ll. Zahvalni Karlo ll. potvrdi zato 14. srpnja 1299. knezu Hrvatinu i njegovu rodu dolnje kraje bosanske za sva

vremena. S2 '

Pavao Subie zavladavsi gornjom Bosnom (i dolnjimi krajevi) nezadrzi je za se. Nazivase se doduse i nadalje sve do smrti svoje gospodal'om Bosne iSS nu posto nedospievase kraj ogromnih posala da sam upravlja Bosnom, predade ju sinu si prvorodjencu Mladenu, kojemu takodjer podieli naslov bana bosanskoga.

Mladen Subia banovase Bosni do dvadesetgodina (1302-1322.).3' Vee 11. Iipnja 1302. izdade gradjanom spljetskim povelju ,. kojom

31 "Paulus banns Croatie, Dalmatie, et dominU8 B08ne". Ljubic, Monum.

Slav. merid. I. p. 190.

32 Karlo II., kralj napuljski, daje poveljom od 14. srpnja 1299. no. zna.nje:

"Sane attendentes fidei purita.tem, nee non grata, utilia. et accepta servicia, quae Hrivatinu8 comes nee non filii et fratres eius, consa.nguinei et- cognati virorum nobiJium Pauli, bani Croatorum nee -non Gregorii et Mla.dini, fratrum, comitum civitatum Dalmacie, dilecti fideles nostri , nobis in prosecutione cause nostre de regno Ungarie prestiterunt hactenus, praesta.nt ad praesens, et presta.re poterint in futurum, partes inferiores terrae Bozinensis, qua.s ipsi tenent et possident,. dictis Hrivatino, filiis et fratribus eius conflrmamus''. Bad jug. akad. xvm. pag. 222.

33 "Paulus banus Croatorum et dominus Bosnae" u povelji od g. 1307. (Kukuljevic, Jura regni Croatiae I. p. 491); -- "Paulus banus Chroatorum et dominus Bosns" u pismu od g. 1311. (Ljubie, Mon Sl. m. I. 139).

H God. 1311. pise Pavao Subic Mletcanom: "meum primogenitam banam Maladinum banum Bomemium misi cum potentia . . .. " (Ljubic, Mon. Sl. m. I. 139); a g. 1320. zove se sam Mladen "Croatorum et Bosine banus" (Ljubic, op. cit. L 305.)

92

im dozvoli trgovati "po svem vladanju svojem u Hrvatskoj i Bosni", a uza to nalozi svim zupanom, upraviteljem, eastnikom i strasarom ces1A u Hrvatskoj i Bosni, da neeine nikakova zla ni neprilika trgovcem spljetekim.P" Godine 1312. umre Pavao Subic, a Mladen, bosanski ban, nasliedi sada i ogromnu vlast oteevu u Hrvatskoj i Dalmaciji. U to vrieme naravna -se takodjer sa nekadanjim banom bosanskim Stjepanom Kotromanom, dapaee stupi s njim u rodbinstvo , a6 te postade iza smrti nj egove 57 skrbnikom nedoraslim sinovom njegovim: Stjepanu, Inosavu i Vladislavu. Godine 1314. osili se Mladen Subic jos veems, j zauze naime iza smrti Stjepana Dragutina banovinu U soru i Soli, te se tada prozove ban Hrvatd i dele Bome.38

Godine 1314. bijase Mladen Subic na vrhuncu svoje moei i slave~ Vlast mu je sizala od Save do Neretve i od Drine do jadranskoga mora. Nemoguci sam toli prostranim vladanjem upravljati, povjeri Bosnu svomu sticeniku, mladjahnomu Stjepanu Kotromanieu, najstarijemu sinu Kotromanovu, kojim ravoalie majka mu Jelisava.39 Nu ipak zadrzi i za se naslov bana bosanskoga, a uza to i vrhovnictvo nad Bosnom, pomasuc mladoga Stjepana svakom egodom, Oko god. 1319. smierase se mladi Stjepan Kotromanie osenitl, te si odabra za vjerenicu keer Meinharda I. grofa Ortenburskogs

as U dotiCnoj povelji cit&mo: "Nos Mladinu8, BanUII BoznenaU! ••.. significamus ...• quod omnes mercatores Spa.1atenses, per universum dominium nostrum Chroatiae et Boznae emere, vendere ...•. va.1eant et

possint et quia sigillum nostrum bana.1e nondum ent para.tum,

praesentes antiquo sigillo fecimus sigillari." Kukuljevie, Jura L p. 490.

36 Kad sa je kasnije oko g. 1338. vjeneao Vladislav, sin Stjepana Kotromana a brat tadanjega bana 8tjepana Kotromaniea, sa Jelenom, keerju Jurja Subiea, biedili su Trogirani svoga blskupa : "che pure il Vescovo era st&to in persona a Chlissa per sposar Elena figliola del Conte Giorgio con Vladislavo fratello del predetto Bano di Bosna, ch' era congiunta in terzo, e quarto grado, senza dispensa Apostolica." Lucio Giovanni, Memorie di Trau, pag. 234.

87 God. 1319. piss papa njegovu sinu 8tjepanu "nato quondam Stephani bani Bossnensis." Theiner, Mon. Slav. m. I. p. 135. Po Rastieu umro je 8tjepan Kotroman upravo g. 1313.

38 "Ma.1adinus secundus (MladEm II.) Chroatorum et totiu.a Bome banu.a" u povelji od 28 ozujka 1314. - Ljubie, -Mon. 81. m. I. p. 274.

39 "Dne 6. travnja 1314 odluei malo vieee dubrovailko: quod per commune intJeniantur aomu.a pro ata.cionll bani" ..• (Monument& Ragusina I. p. 41). Sigurno je tada Dubrovnik oeekiv&o novoga bana bosanskoga.

93

u Koruskoj. N u ta djevojka bijase mu u rodu, te je trebalo za zenitbu papine dozvole. U to ime obrati se sam ban Mladen na rimski dvor, gdje su Subiei bili jos od priestolnih borba liepo gledani, te raslosi papi , kolika bi korist bila od toga braks , jer da ee uz moene grofove od Ortenburga Stjepan Kotromanie laglje i uspiesnije revnovati proti krivovjercem patarenskim, koje je medjutim i dosele gorljivo progonio. U pravo na tu molbu bana Mladena dozvoli papa Ivan XXII pismom od 18. srpnja I 319., da Stjepan ozeni svoju rodjaldnju.t" Mladen Subie brinuo se je i za vjeru krseansku u Bosni. Isti papa Ivan XXII. piss mu 18. srpnja 1319. pismo, u kojem mu raslosi tusno stanje katolieke crkve u Bosni, te ga napokonpozove, da podigne svoju desnicu na iztriebljenje krive vjere a uvedenje prave vjere, jer da ce sarno tada pobiediti svoje protivnike, ako sa gospodnjega polja odtjera neprijatelje krsta.H

Waden Subie imase zaista velik broj neprijatelja i protivnika.

Ogromna bo moe njegova bijase zazorna ne samo mnogim velikasem hrvatskim i bosanskim, nego i samomu kralju Karln Robertu. Od protivnika njegovih iztaknu se osobito rodjeni brat njegov Pavao, zatim krbavski knezovi Kurjakoviei, knezovi Mihoviliei iz Livna i drngi. Ovim se pridrusi napokon i Stjepan Kotromanic, ban bosanski, sa svojom braeom i mnogimi boljari.42 Svi ovi protivnici

•• Papa pise Stjepanu ovako: "Peticio siquidem dilecti filii Mladini bani nobis exhibita continebat, quod tu fervore fidei et devotionis accensus ad exterminium pravitatis heretice, que in Bosnensi patria a multo iam tempore dampnabiliter pululavit, aspiras, et •.•..• desideras dilecte in Christo filie Nobili mulieri ...• nate Nobilis Menhardi Comitis de Orthenborch, cuius potenciam et suorum utpote magnatum partium predictarum ad hoc tibi asseris plurimum oportunam, matrimonialiter eopulari. Verum quia dicta nobilis est tibi quartu gradu consanguinitatis coniuncta . • . . ." Theiner, Mon. S1. merid. I. p. 135.

41 Papa opisuje "Maladino Chroatorum et Bosne Comiti, alias dicto Bano" stanje kat. crkve u Bosni ovako: "Sepe namque non absque gravi turbaeione mentis relatione fide digna percepimus, quod terra Bosnensis eiusque patria hereticorum ob rectorum negligentiam longo tempore ibidem degentium tanta sit infidelitatis labe poll uta, quod ibi desolentur ecclesie, clericalis ordo sit extirpatus radicitus • • .• Theiner, Monum. Hung. I. 463. - Sravni jos p. 395, 403, 456, 458.

ft Protivnici Mladenovi bijahu: "filii Ouriacii , filii Stephanieh de B08na, filii Mihovilovich de Clivuna .••• Michae Madii historia, cap. 17 (Lucius, de regno Dalm. p. 3'17).

94

zavjerise se, da ce Mladena smaknuti j nu posto im tonepodje za rukom, podigose g. 1322. veliku vojsku, slozise se sa knezovi Baboniei, te zatjeraAe Mladena sve do Bliske. Mladen se nadje u velikoj nevolji. Posalje zato brata si Jurja pred kralja Roberta, da ga moli. za pomoc; a sam skupi Poljicane i Vlahe, da odoli svojim protivnikom. Nu u to navali na nj slavonaki ban Ivan Babonie, te mn kod Bliske cete razprsi. Sam Mladen umakne najprije u Poljiea, a zatim se zatvori u svoj tvrdi grad Klis, cekajuc tuj petnaest dana na dolazak kralja Karla Roberta u Hrvatsku Istom kad se je brat njegov Juraj vratio i javio mu, da se je Karlo Roberto kod Knina utaborio, podje Mladen s obilnimi darovi pred kralja. Nadase se, da ce mu kralj,· sjeeajuc se velikih zasluga oteevih, biti milostiv i sklon. Nu Karlo nije znao zahvalnosti, ta jedva bjese doeekao, da mu je sluc'!aj predao u ruke nsjmoenijegs, kneza hrvatskoga. Doeeka ga doduse ljubesno , ali ga nepusti vise na slobodu, vee ga zarobljena povede najprije u Zagreb, a odavle u Ugarsku, odakle se nikada vise nepovrati. Banom hrvatskim postade dosadanji ban slavonski Ivan Babonie j a u Bosni ostade i nadalje Stjepan Kotromanie , oslobodjen svoga stitnika i gospodara Mladena.